Wikipedia bswiki https://bs.wikipedia.org/wiki/Po%C4%8Detna_strana MediaWiki 1.46.0-wmf.23 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor s korisnikom Wikipedia Razgovor o Wikipediji Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Razgovor o MediaWikiju Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Portal Razgovor o portalu TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Event Event talk Topic 1914. 0 55 3829661 3797208 2026-04-12T12:45:30Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829661 wikitext text/x-wiki {{godina}}{{Godina u drugim kalendarima}}'''1914.''' (MCMXIV) je uobičajena godina koja počinje u četvrtak po gregorijanskom kalendaru i zajednička godina koja počinje u srijedu po julijanskom kalendaru, 1914. nove ere i ''Anno Domini'' (AD), 914. godina 2. milenija, 14. godina 20. stoljeća i peta godina 1910-ih. Od početka 1914, gregorijanski kalendar je bio 13 dana ispred julijanskog, koji je ostao u lokalnoj upotrebi do 1923. godine. Ove godine je počelo ono što je postalo poznato kao Prvi svjetski rat, nakon što je nadvojvodu Franca Ferdinanda od Austrije, prestolonasljednika Austrije, ubio srpski nacionalista Gavrilo Princip. Također, prva avio-kompanija koja je pružala redovne komercijalne putničke usluge avionima težim od vazduha, na liniji St. Petersburg-Tampa Airboat. == Događaji == [[Datoteka:Map_Europe_alliances_1914-en.svg|mini|Mapa evropskih saveza 1914{{legend|#83be58|[[Trostruka antanta]]}}{{legend|#b0a336|[[Trojni savez (1882)|Trojni savez]]}}|lijevo]] * [[8. februar]] – Potpisane [[Armenske reforme 1914.|Armenske reforme]], sporazum [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i [[Ruska Imperija|Ruske Imperije]] koji je predviđao stvaranje dvije provincije u osmanlijskoj [[Armenija|Armeniji]]. * [[28. juni]] – [[Gavrilo Princip]], pripadnik [[Mlada Bosna|Mlade Bosne]] u [[Sarajevo|Sarajevu]] izvršava atentat na austrougarskog prijestolonaslijednika [[Franjo Ferdinand|Franju Ferdinanda]] i njegovu suprugu [[Chotkowa Sofia|Sofiju]], što je bio neposredni povod za [[Prvi svjetski rat]]. * [[15. august]] – Otvoren [[Panamski kanal]] * [[16. august|16]]-[[19. august]] – [[Bitka na Ceru]] * [[26. novembar]] – Eksploziju na britanskom ratnom brodu "Bulwark" u [[prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], u trenutku kad je u njega ukrcavana municija, preživjelo samo 12 od 750 članova posade. * [[7. decembar]] – [[Prvi svjetski rat]]: Skupština [[Kraljevina Srbija|Srbije]] u [[Niš]]u je usvojila [[Niška deklaracija|Deklaraciju]] o ujedinjenju [[Južni Sloveni|južnih Slovena]] u zajedničku [[država|državu]]. To je bilo prvi put da srpska vlada [[Kraljevina Jugoslavija|jugoslavensko]] ujedinjenje postavlja kao prioritetan cilj srpske državne politike. * [[25. decembar]] – U [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] na zapadnom frontu stupilo na snagu nezvanično [[Božić]]no primirje, kada su dvije grupe [[vojnik]]a, [[Britanija|britanskih]] i [[Njemačka|njemačkih]], obustavile paljbu, izašle iz rovova i srele se na ničijoj zemlji. == 1914. u temama == {{Proširiti sekciju}} == Rođeni == === Januar=== * [[18. januar]] – [[Arno Schmidt]], njemački književnik === Februar === * [[4. februar]] – [[Vladimir Dedijer]], jugoslavenski partizan, političar, aktivista za ljudska prava i historičar * [[16. februar]] – [[Tomanija Đuričko]], srbijanska glumica * [[17. februar]] – [[Ada Krivić]], slovenska partizanka * [[24. februar]] – [[Ignacije Gavran]], [[Hrvatska književnost|hrvatski]] i [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] franjevac, prevodilac, historičar i putopisac * [[26. februar]] – [[Viktor Avbelj]], [[narodni heroj Jugoslavije]] === Mart === * [[15. mart]] - [[Mladen Stahuljak]], hrvatski [[kompozitor]] i [[dirigent]] === April === * [[1. april]] – [[Mustafa Busuladžić]], bošnjački intelektualac * [[2. april]] – [[Alec Guinness]], britanski glumac === Maj === * [[15. maj]] – [[Tenzing Norgay]], nepalski planinar i alpinist === Juni === * [[20. juni]] – [[Muazzez İlmiye Çığ]], turska arheologinja * [[26. juni]] – [[Lyman Spitzer]] Jr., američki [[Teorijska fizika|teorijski fizičar]], astronom i planinar === Juli === * [[7. juli]] – [[Slavko Rodić]], [[Narodni heroj Jugoslavije]] * [[31. juli]] – [[Louis de Funès]], francuski glumac === August === * [[14. august]] – [[Alija Sirotanović]], jugoslavenski rudar === Septembar === === Oktobar === * [[27. oktobar]] ** [[Dylan Thomas]], engleski pjesnik ** [[Franc Avbelj]], [[narodni heroj Jugoslavije]] === Novembar === * [[17. novembar]] – [[Muazzez İlmiye Çığ]], turska arheologinja i asiriloginja * [[24. novembar]] – [[Knarik Vardanjan]], armensko-sovjetska slikarka === Decembar === * [[21. decembar]] – [[Ivan Generalić]], hrvatski slikar == Umrli == * [[10. januar]] – [[Zulejda Ida Latas]], prva kompozitorica u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] * [[12. mart]] – [[George Westinghouse]], američki izumitelj * [[16. mart]] – [[Charles Albert Gobat]], švicarski političar * [[2. april]] – [[Paul von Heyse]], njemački književnik * [[21. juni]] – [[Bertha von Suttner]], austrijska književnica i pacifista * [[28. juni]] – [[Franz Ferdinand]], austro-ugarski prestolonasljednik * [[16. decembar]] – [[Ivan Zajc]], hrvatski kompozitor i dirigent == [[Nobelova nagrada|Nobelove nagrade]] == * [[Nobelova nagrada za fiziku|Fizika]] ** [[Max von Laue]], [[Njemačka]] * [[Nobelova nagrada za hemiju|Hemija]] ** [[Theodore W. Richards]], [[SAD]] * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Fiziologija ili medicina]] ** [[Robert Bárány]], [[Austrija]] * [[Nobelova nagrada za književnost|Književnost]] ** nije dodijeljena * [[Nobelova nagrada za mir|Mir]] ** nije dodijeljena == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|1914|1914.}} {{Normativna kontrola}} g9u3qn35eigihrh17jqwv8k5ky42v30 Travnik 0 80 3829680 3827980 2026-04-12T12:47:57Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829680 wikitext text/x-wiki {{Drugo značenje|Travnik (višeznačnica)}} {{Infokutija naselje u BiH | ime = Travnik | drugo_ime = | službeno_ime = Općina Travnik | naselje_vrsta = Općina i naseljeno mjesto | slika = {{multiple image | border = infobox | total_width = 300 | image_style = border:1; | perrow = 1/3/3 | image1 = Travnik – from Mt Vlašić (1).jpg | image2 = Tvrđava i medresa u Travniku 0509.jpg | image3 = Maison natale de Ivo Andric.jpg | image4 = Šarena džamija.jpg | image5 = Sahat Kule 01.JPG | image6 = The Fortress (42442504775).jpg | image7 = Crkva Ivana Krstitelja, Travnik.jpg }} | slika_veličina = | slika_alt = | slika_opis = Od vrha, s lijeva na desno: panorama Travnika, [[Elči Ibrahim-pašina medresa]], rodna kuća [[Ivo Andrić|Ive Andrića]], [[Šarena džamija (Travnik)|Šarena džamija]], sahat-kula u centru grada i crkva Ivana Krstitelja. | slika_zastava = Flag_of_Travnik.jpg | zastava_alt = | slika_grb = Coat of Arms of Travnik.png | grb_alt = | etimologija = | nadimak = Vezirski grad | moto = | slika_karta = BiH municipality location Travnik.svg | karta_alt = | karta_opis = Općina Travnik u Bosni i Hercegovini | koordinate = {{coord|44|13|38.3|N|17|40|01.4|E|type:city|display=inline,title}} | entitet = [[Federacija Bosne i Hercegovine]] | kanton = [[Srednjobosanski kanton|Srednjobosanski]] | osnovan = | osnivač = | sjedište = | načelnik = Kenan Dautović<ref name="Izbori 2020">{{Cite web |url=https://www.izbori.ba/Rezultati_izbora/?resId=30&langId=1#/8/91/0 |title=Rezultati lokalnih izbora 2020. za načelnika općine Travnik |work=izbori.ba |access-date= 23. 3. 2024}}</ref> | načelnik_stranka = [[Stranka demokratske akcije|SDA]] | površina_naselja = 11.85 | površina_općine = 539.38 | površina_fusnote = <!-- <ref> </ref> --> | površina_bilješka = | nadmorska_visina = 514 | visina_fusnote = <!-- <ref> </ref> --> | najveća_visina = | najveća_visina_vrh = | najmanja_visina = | najmanja_visina_vrh = | stanovništvo_datum = [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013.|2013]] | stanovništvo_fusnote = <!-- <ref> </ref> --> | stanovništvo_naselje = 15344 | stanovništvo_naselje_izvor = | stanovništvo_općina = 53482 | stanovništvo_općina_izvor = | stanovništvo_demonim = Travničanin, Travničanka | poštanski_broj = 72 270 | pozivni_broj = (+387) 30 | matični_broj_naselja = 152692<ref>{{Cite web |url=http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaBiH.pdf |title=Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini |work=fzs.ba |access-date=24. 11. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160305101405/http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaBiH.pdf |archive-date=5. 3. 2016 |url-status=dead }}</ref> | matični_broj_općine = 11061 | veb-sajt = {{URL|http://www.opcinatravnik.com.ba/}} | fusnote = }} '''Travnik''' je [[naseljeno mjesto]] i sjedište istoimene [[općina|općine]] u centralnom dijelu [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], 90&nbsp;km zapadno od [[Sarajevo|Sarajeva]], te je ujedno sjedište [[Srednjobosanski kanton|Srednjobosanskog kantona]]. U Travniku živi oko 57.000 stanovnika. Poznat je po tome što je bio prijestolnica [[Osmansko Carstvo|osmanskih]] [[vezir]]a od 1686. do 1850. godine. == Geografija i klima == === Geografija === Travnik se nalazi vrlo blizu geografskog centra Bosne i Hercegovine. Rijeka [[Lašva (rijeka)|Lašva]] protiče kroz grad, od zapada prema istoku, prije svoga ušća u rijeku [[Bosna (rijeka)|Bosnu]]. Grad Travnik se nalazi u velikoj lašvanskoj dolini, koja povezuje dolinu rijeke Bosne na zapadu sa dolinom rijeke [[Vrbas]], na istoku. Travnik leži na nadmorskoj visini od 514&nbsp;m. Njegovo najistaknutije geografsko obilježje su planine [[Vilenica]] i [[Vlašić]], sa nadmorskom visinom od 1943&nbsp;m. === Klima === Travnik ima kontinentalnu klimu, sudeći po svom položaju između [[Jadransko more|Jadranskog mora]] na jugu i Panonije na sjeveru. Prosječna ljetna temperatura je 18,2&nbsp;°C. Sa druge strane, prosječna zimska temperatura je 5&nbsp;°C. == Historija == [[Datoteka:Travnička tvrđava.jpg|mini|desno|275px|Pogled na [[Travnička tvrđava|travničku tvrđavu]].]] U vrijeme [[Iliri|Ilira]] područje doline rijeke Lašve naseljavalo je pleme [[Desidijati]]. Tragovi njihovog života vidljivi su u velikom broju [[Gradine u dolini Lašve|gradina]]. === Srednji vijek === [[Datoteka:Bogomilen-Schrein Travnik crop.jpg|mini|desno|275px|Turbe u Travniku]] U vrijeme [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|srednjovjekovne bosanske države]] na ovom području je postojala srednjovjekovna župa Lašva. Ona se prvi put spominje 1244. u popisu biskupskih posjeda.<ref>Vjekoslav Klaić: Povijest Bosne do propasti kraljevstva,str. 62.</ref> Župa se protezala na cijeli kraj dolinom rijeke Lašve i njenih pritoka, a u upravnom pogledu pripadala je Gornjoj Bosni. Drugi put je spominje bosanski kralj [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtko I]] 1380. u pismu [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoju Vukčiću]], kojim ga postavlja za velikog vojvodu i daruje mu kao leno: Bilu, Trebeušu i Lupnicu u župi Lašva.<ref>Ljubomir Stojanović: Jedan prilog poznavanju bosanskih bogumila, Starine XVIII, str. 230-232.</ref> Krajem 14. vijeka župom je upravljao bosanski plemić Batalo koji je bio i dvorski dostojanstvenik sa titulom "tepčija", odgojitelj mladih plemića. Živio je u vrijeme slabljenja bosanske države, a za vrijeme vladavine [[Stjepan Dabiša, kralj Bosne|kralja Dabiše]], [[Jelena Gruba|Jelene Grube]] i u početku vladavine [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Ostoje]]. Batalo je držao u svojim rukama i utvrdu Toričan, čije ruševine postoje i danas kod sela [[Varošluk]] u blizini [[Turbe (Travnik)|Turbeta]], iz kojeg je gospodario cijelim krajem. Treći značajan pomen župe je u vrijeme hrvatsko-ugarskog [[Sigismund, car Svetog Rimskog Carstva|kralja Sigismunda]], približno 1400, kojom velikašu Vuku (iz župe Lašva, sinu Nikole Drusića iz [[Guča Gora|Guče Gore]]) dodjeljuje kao nagradu imanje Paka (današnji [[Pakrac]]) u [[Slavonija|Slavoniji]].<ref>Thalloczy: Zur Gesch. Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Wissench. Mitteilungen aus Bosnien, VI str. 288</ref> Kako je Travnik dobio ime, još nije protumačeno, iako se odmah može pretpostaviti da ga je dobio po pašnjacima i iz korijena riječi trava. Ima mišljenja da je dobio ime po tvrđavi koja je nastala prije osmanlijske okupacije, a gdje je bio smješten činovnik koji ubire travarinu, pa je po njegovo nazivu "travnik" grad dobio ime.<ref>Martin Udovičić: Travnik u vrijeme vezira, str. 12.</ref> Sam grad Travnik prvi put se spominje 1463. u vezi s događajima koji su doveli do propasti bosanskog kraljevstva. Prvi ga spominje Dursun-beg koji je pratio sultana [[Mehmed II|Mehmeda II]] u njegovom pohodu na Bosnu. On doslovno kaže: "Idući sultan Mehmed II prema Jajcu zaustavi se u Travniku".<ref>Đoko Mazalić: Travnik i Toričan, GZM, 1948. god., str. 147.</ref> Prema narodnoj predaji, na mjestu gdje se sultan zaustavio da klanja danas se nalazi "[[Šarena džamija (Travnik)|Šarena Džamija]]" ili "Sulejmanija". [[Travnička tvrđava]] (kaštel) podignuta je prije dolaska [[Turci|Turaka]] s ciljem odbrane, pošto su Osmanlije sve dublje prodirali u kraljeve posjede. Vjerovatno je izgrađena za vrijeme bosanskog kralja Tvrtka II ili Ostoje, a potom dograđivana i proširena za vrijeme [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepana Tomaša]]. Da je grad građen u vrijeme bosanske samostalnosti potvrđuje i činjenica, što je građen kao i ostali utvrđeni bosanski gradovi kasnog srednjeg vijeka. Pošto je Travnik, nakon konačnog pada pod Osmanlije, brzo ostao iza glavnih borbenih linija, jer su Osmanlije prodrli daleko na zapad, grad je ostao sačuvan u svom izvornom obliku. === Osmanlijsko doba === [[Datoteka:Travnik City Centre 1.jpg|mini|desno|275px|[[Hadži-Alibegova džamija]] i [[Sahat-kula]] u centru grada]]Nakon osmanskog osvajanja Bosne 1463, Travnik se razvio kao upravno i trgovačko središte. U osmanskoj administraciji bio je sjedište nahije Lašva od 1470. godine.<ref name="HE" /> Njegov položaj na važnim komunikacijama između doline [[Vrbas]]a i srednje Bosne pogodovao je razvoju čaršije, zanata i lokalne trgovine.<ref name="HE" /> Presudan preokret u historiji grada dogodio se krajem 17. vijeka. Nakon što je [[Eugen Savojski]] 1697. spalio [[Sarajevo]], bosanski veziri premjestili su svoje sjedište u Travnik, gdje su, uz kraće prekide, ostali od 1699. do 1850. godine. Time je Travnik postao političko i administrativno središte [[Bosanski ejalet|Bosanskog ejaleta]], a ujedno i jedno od najvažnijih mjesta osmanske vlasti na zapadnim granicama Carstva. Vezirski period snažno je obilježio urbani razvoj grada. U tom vremenu oblikovani su ili obnovljeni brojni javni i sakralni objekti, među kojima su [[Šarena džamija (Travnik)|Šarena džamija]], [[Jeni džamija|Jeni-džamija]], medresa, sahat-kule, konaci, mostovi, turbeta i čaršijski sadržaji. Travnik je u prvoj polovini 19. vijeka bio i mjesto djelovanja stranih konzulata, što svjedoči o njegovoj međunarodnoj političkoj važnosti u kasnom osmanskom razdoblju. U doba osmanskih reformi i bosanskih unutrašnjih previranja Travnik je ostao jedno od ključnih mjesta bosanske politike. Tokom pokreta [[Husein-kapetan Gradaščević|Husein-kapetana Gradaščevića]] 1831, travnički vezir bio je privremeno potisnut, što pokazuje koliko je kontrola nad Travnikom značila kontrolu nad bosanskom upravom.<ref>{{cite web|url=https://www.britannica.com/place/Bosnia-and-Herzegovina/History|title=Bosnia and Herzegovina: History|website=Encyclopaedia Britannica|access-date=11. 3. 2026}}</ref> === Austro-Ugarska uprava === Poslije austrougarskog zauzimanja Bosne i Hercegovine 1878. Travnik je izgubio nekadašnji status vezirskog sjedišta, ali je ostao važno kotarsko i regionalno središte. Novi upravni sistem, modernizacija uprave i jačanje saobraćajne povezanosti postepeno su mijenjali izgled i funkcije grada.<ref>{{cite journal|last=Jäger-Klein|first=Caroline|year=2020|title=Fire prevention in Ottoman and Habsburg building codes and legislation in Bosnia and Herzegovina|url=https://uscholar.univie.ac.at/detail/o%3A1084338.pdf|journal=e-Perimetron|volume=15|issue=2|access-date=11. 3. 2026}}</ref> U austrougarskom razdoblju Travnik je dobio više javnih, školskih i upravnih zgrada, a u grad je uvedena i željeznička veza. Pruga [[Lašva]]–Travnik otvorena je 26. oktobra 1893., a nastavak prema [[Bugojno|Bugojnu]] 14. oktobra 1894. godine.<ref>{{cite web|url=https://www.zfbh.ba/en/o-nama/historija/|title=History – Railways|website=Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine|access-date=11. 3. 2026}}</ref> Veliki požar u septembru 1903. teško je pogodio Travnik i uništio znatan dio gradske čaršije i stambenih objekata.<ref name="Jager1903">{{cite journal|last=Jäger-Klein|first=Caroline|year=2020|title=Fire prevention in Ottoman and Habsburg building codes and legislation in Bosnia and Herzegovina|url=https://uscholar.univie.ac.at/detail/o%3A1084338.pdf|journal=e-Perimetron|volume=15|issue=2|access-date=11. 3. 2026}}</ref> Poslije požara uslijedile su obnove i građevinske intervencije koje su ostavile prepoznatljiv sloj austrougarske arhitekture u urbanom tkivu grada. === 20. stoljeće === Travnik je od [[1922]]. do [[1929]]. bio sjedište Travničke oblasti. U kasnijim upravnim preustrojima pripadao je različitim banovinama Kraljevine Jugoslavije. U [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Drugom svjetskom ratu]] Travnik je, kao i ostatak Bosne i Hercegovine, bio zahvaćen okupacijom, represijom i ratnim sukobima. U poratnom razdoblju u sastavu [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine]] razvijao se kao općinsko, obrazovno i privredno središte srednje Bosne. Industrijski razvoj, školstvo i saobraćajne veze dali su gradu novu funkcionalnu ulogu, iako je njegov historijski identitet ostao snažno vezan za staru čaršiju, tvrđavu i osmansko naslijeđe. Tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] područje Travnika bilo je napadano 1992, a zatim je 1993. i 1994. bilo zahvaćeno i [[Bošnjačko-hrvatski sukob|hrvatsko-bošnjačkim sukobom]]. Rat je ostavio teške demografske, društvene i ekonomske posljedice, ali je veći dio historijske jezgre grada sačuvan. === Savremeni period === Nakon [[Daytonski sporazum|Daytonskog sporazuma]] Travnik je postao sjedište [[Srednjobosanski kanton|Srednjobosanskog kantona]].<ref>{{cite web|url=https://www.britannica.com/place/Travnik|title=Travnik|website=Encyclopaedia Britannica|access-date=11. 3. 2026}}</ref> U savremenom periodu grad razvija upravne, obrazovne, kulturne i turističke funkcije, a njegova historijska baština predstavlja jedno od glavnih obilježja lokalnog identiteta. [[Zavičajni muzej Travnik]] od 1950. prikuplja, čuva i istražuje kulturno-historijsku i prirodnu baštinu travničkog kraja, te ima važnu ulogu u proučavanju historije grada i njegove okoline.<ref>{{cite web|url=https://muzejtravnik.ba/en/|title=Regional Museum of Travnik|website=Zavičajni muzej Travnik|access-date=11. 3. 2026}}</ref> == Stanovništvo == {{Glavni|Demografija Travnika|Spisak naseljenih mjesta u općini Travnik}} Prema popisu stanovništva iz 1991, općina Travnik imala je 70.747 stanovnika, raspoređenih u 88 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, općina Travnik gotovo u cjelini ušla je u sastav [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]]. U sastav [[Republika Srpska|Republike Srpske]] ušli su dijelovi naseljenih mjesta: [[Donji Korićani (Travnik)|Donji Korićani]] i [[Gornji Korićani (Travnik)|Gornji Korićani]]. === Nacionalni sastav stanovništva - općina Travnik === {{Stanovništvo BiH | naslov_tabele = Sastav stanovništva | ime_naseljenog_mjesta = Travnik | vrsta_naseljenog_mjesta = općina | maticni_broj = 11061 | admin_godina = 2013 | g2013_izvor = <ref name="popis2013">{{cite web |title=Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik |url=https://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2 |website=popis.gov.ba |publisher=Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine |access-date=7. 4. 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210407103505/https://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2 |archive-date=7. 4. 2021 |url-status=live }}</ref> | g1991_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.">{{Cite web |url=http://fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacionalni-sastav-stanovnistva-po-naseljenim-mjestima-bilten-234.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 104/5/6) |work=fzs.ba |access-date= 28. 1. 2016}}</ref> | g1981_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.">{{Cite web| url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1981/pdf/G19814001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. |work=stat.gov.rs |access-date= 28. 1. 2016}}</ref> | g1971_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.">{{Cite web| url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1971/pdf/G19714001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971. |work=stat.gov.rs |access-date= 28. 1. 2016}}</ref> | g1961_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961.">{{Cite web |url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1961/pdf/G19614001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. |work=stat.gov.rs |access-date= 27. 4. 2016}}</ref> | g2013_ukupno = 53482 | g2013_bosnjaci = 35648 | g2013_srbi = 640 | g2013_hrvati = 15102 | g2013_bosanci = 524 | g2013_romi = 210 | g2013_muslimani = 535 | g2013_bosanciihercegovci = 129 | g2013_albanci = 55 | g2013_jugosloveni = 15 | g2013_crnogorci = 10 | g2013_turci = 13 | g2013_slovenci = 3 | g2013_pravoslavci = 13 | g2013_makedonci = 6 | g2013_nisu_izjasnili = 327 | g2013_nepoznato = 137 | g1991_ukupno = 70747 | g1991_muslimani = 31813 | g1991_srbi = 7777 | g1991_hrvati = 26118 | g1991_jugosloveni = 3743 | g1981_ukupno = 64100 | g1981_muslimani = 27691 | g1981_srbi = 7487 | g1981_hrvati = 24411 | g1981_jugosloveni = 3920 | g1981_slovenci = 32 | g1981_crnogorci = 126 | g1981_albanci = 63 | g1981_madari = 7 | g1981_romi = 16 | g1981_makedonci = 22 | g1971_ukupno = 55822 | g1971_muslimani = 24480 | g1971_srbi = 7554 | g1971_hrvati = 22645 | g1971_jugosloveni = 626 | g1971_slovenci = 49 | g1971_crnogorci = 133 | g1971_albanci = 36 | g1971_madari = 10 | g1971_romi = 18 | g1971_makedonci = 25 | g1961_ukupno = 47857 | g1961_muslimani = 18054 | g1961_srbi = 8004 | g1961_hrvati = 19609 | g1961_jugosloveni = 1562 | g1961_slovenci = 80 | g1961_crnogorci = 161 | g1961_albanci = 55 | g1961_madari = 11 | g1961_romi = 13 | g1961_makedonci = 70 }} === Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Travnik === {{Stanovništvo BiH | naslov_tabele = Sastav stanovništva | ime_naseljenog_mjesta = Travnik | vrsta_naseljenog_mjesta = naseljeno mjesto | maticni_broj = 152692 | admin_godina = 2013 | g2013_izvor = <ref name="popis2013" /> | g1991_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991." /> | g1981_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981." /> | g1971_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971." /> | g1961_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961." /> | g2013_ukupno = 15344 | g2013_bosnjaci = 10899 | g2013_srbi = 322 | g2013_hrvati = 2847 | g2013_bosanci = 397 | g2013_romi = 104 | g2013_muslimani = 179 | g2013_bosanciihercegovci = 107 | g2013_albanci = 36 | g2013_jugosloveni = 9 | g2013_crnogorci = 6 | g2013_turci = 9 | g2013_slovenci = 3 | g2013_pravoslavci = 2 | g2013_makedonci = 3 | g2013_nisu_izjasnili = 286 | g2013_nepoznato = 64 | g1991_ukupno = 19041 | g1991_muslimani = 7373 | g1991_srbi = 2131 | g1991_hrvati = 6043 | g1991_jugosloveni = 2800 | g1981_ukupno = 15888 | g1981_muslimani = 5822 | g1981_srbi = 1901 | g1981_hrvati = 5026 | g1981_jugosloveni = 2867 | g1981_slovenci = 30 | g1981_crnogorci = 89 | g1981_albanci = 48 | g1981_madari = 7 | g1981_makedonci = 9 | g1971_ukupno = 12977 | g1971_muslimani = 5730 | g1971_srbi = 1894 | g1971_hrvati = 4538 | g1971_jugosloveni = 486 | g1971_slovenci = 44 | g1971_crnogorci = 102 | g1971_albanci = 30 | g1971_madari = 10 | g1971_makedonci = 21 | g1961_ukupno = 10225 | g1961_muslimani = 2863 | g1961_srbi = 2393 | g1961_hrvati = 3378 | g1961_jugosloveni = 1084 | g1961_slovenci = 76 | g1961_crnogorci = 117 | g1961_albanci = 41 | g1961_madari = 9 | g1961_romi = 8 | g1961_makedonci = 59 }} == Ekonomija == Povoljan geografski položaj, ali i izuzetna prirodna bogatstva učinili su da Travnik kroz historiju bude frekventno i razvijeno područje. I danas su u okolini grada razvijeni poljoprivreda i stočarstvo. A posljednjih decenija Travnik je imao nekoliko preduzeća u različitim industrijskim granama, koja su činila kičmu razvoja grada, ali i regije. "Borac" - firma koja zapošljava najviše radnika je uprkos ratnim dešavanjima, sačuvala domaće i inostrano tržište. Nakon rata, javlja se mogućnost većeg ulaganja privatnog [[kapital]]a, pa se pojavljuju tada nova, ali danas već prepoznatljiva imena u privredno industrijskom razvoju grada Travnika: "Pharmamed" ([[farmacija|farmaceutska]] ind.), "Bajra" i "Prima-inter" (mesna ind.), "Vlašić-milk" u Karauli (proizvodnja mlijeka), "Nuno-flips" (proizvodnja smokija), "Feniks" (proizvodnja tjestenine), "Best" marketi i drugi. Poseban pečat privredi grada Travnika daje Udruženje privrednika Travnik UPUT, koje je zapravo baza razvoja ideja i velika podrška preduzećima i pojedincima koji rade na ekonomskom razvoju ovog kraja. == Kultura == Travnik ima snažnu kulturu, koja datira još iz perioda kada je ovaj grad bio sjedište vezira Osmanskog Carstva, odgovornih za [[Bosanski pašaluk|Bosanski ejalet]]. Stari dio Travnika postoji još od vremena bosanske nezavisnosti u prvoj polovini [[15. vijek]]a. U gradu se nalaze brojne džamije i crkve, kao i grobovi važnih historijskih ličnosti, te značajni primjeri osmanske [[Arhitektura|arhitekture]]. [[Zavičajni muzej u Travniku|Gradski muzej]], izgrađen 1950, je jedna od najimpresivnijih kulturnih institucija u regiji. === Nacionalni spomenici === [[Datoteka:Suleimania Mosque.JPG|mini|desno|275px|[[Šarena džamija]] (Sulejmanija) u Travniku]] {{Glavni|Spisak nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Travniku}} == Sport == *[[RK "Borac" Travnik|Rukometni klub "Borac" Travnik]] *[[NK Travnik|Nogometni klub Travnik]] *Košarkaški klub Travnik == Turizam == [[Datoteka:BiH 2012 - Travnik (8144162598).jpg|mini|desno|275px|Panorama Travnika]] Kao i kod mnogih bosanskih gradova, [[turizam]] Travnika je uveliko zasnovan na [[Historija|historiji]] i [[Geografija|geografiji]]. Obližnja planina Vlašić je jedna od najvećih u Bosni i Hercegovini, što je čini mjestom za skijanje, pješačenje i sankanje. Zbog toga što turizam nije jak u gradu, Vlašić je glavna turistička atrakcija. Mnoge građevine u Travniku, koje potiču iz osmanskog perioda, dobro su očuvane, od kojih brojne [[Džamija|džamije]], orijentalne kuće, [[sahat-kula]], te ulične česme. Stari dio grada datira iz ranog [[15. vijek]]a. == Gradovi partneri == * [[Leipzig]], [[Njemačka]] == Poznate ličnosti == * [[Ivo Andrić]], književnik i diplomata, dobitnik Nobelove nagrade za književnost; * [[Batalo]], tepčija, gospodar Lašve i Toričana; * [[Muharem Bazdulj]], književnik * [[Miroslav Bilać]], slikar; * [[Miroslav Blažević|Miroslav Blažević Ćiro]], nogometni trener i selektor; * [[Srebrenka Jurinac]], operna pjevačica; * [[Elvedin Varupa]], bivši fudbaler [[NK Travnik]] * [[Seid Memić Vajta]], pjevač zabavne i pop muzike i zabavljač; * [[Josip Pejaković]], dramski umjetnik; * [[Nura Bazdulj-Hubijar]], književnica; == Također pogledajte == * [[Džamije u Travniku]] * [[Travnička tvrđava|Tvrđava Travnik]] * [[Travničko muftijstvo]] == Reference == {{refspisak|2}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Travnik Municipality}} {{Portal Bosna i Hercegovina}} * [http://www.opcinatravnik.com.ba/ba/ Zvanični sajt općine Travnik] * [https://www.youtube.com/watch?v=4bvc7jfasKI Travnik kroz vijekove (RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal)] {{Administrativna podjela Bosne i Hercegovine}} {{Srednjobosanski kanton}} {{Općina Travnik}} [[Kategorija:Općine Bosne i Hercegovine]] [[Kategorija:Općine Federacije Bosne i Hercegovine]] [[Kategorija:Općine u Srednjobosanskom kantonu]] [[Kategorija:Travnik|*]] j482ge1sw5u5x3z6pmx3kyyofc86ebh Poljska 0 812 3829779 3797237 2026-04-12T23:47:11Z SpinnerLaserzthe2nd 128634 ([[c:GR|GR]]) [[File:Mazurek Dabrowskiego.ogg]] → [[File:Mazurek Dąbrowskiego (official instrumental).oga]] 3829779 wikitext text/x-wiki {{Infokutija država | izvorno_ime = Rzeczpospolita Polska | zvanično_ime = Republika Poljska | ime_genitiv = Poljske | zastava = Flag of Poland.svg | grb = Herb Polski.svg | uzrečica = nema | himna = [[Mazurek Dąbrowskiego]]<br />([[Mediji:Mazurek Dąbrowskiego (official instrumental).oga|poslušaj]]) | mapa = EU-Poland.svg | službeni_jezik = [[Poljski jezik|poljski]] | glavni_grad = [[Varšava]] | glavni_grad_kordinati = {{coord|52|13|N|21|02|E|type:city}} | državno_uređenje = [[Republika]] | vrsta_prve_vlasti = [[Spisak predsjednika Poljske|Predsjednik]] | vladar_prva_vlast = [[Karol Nawrocki]] | vrsta_druge_vlasti = [[Spisak premijera Poljske|Premijer]] | vladar_druga_vlast = [[Donald Tusk]] | po_površini_na_svijetu = 69. | površina = 312.696 | procenat_vode = 3,07 | po_broju_stanovnika_na_svijetu = 34. | stanovnika = {{smanjenje}}38,386,000 (Procjena 2019)<ref>Główny Urząd Statystyczny. Baza Demografia. Ludność. Stan, ruch naturalny i wędrówki ludności w I kwartale 2017 r., stan na 2017. [http://demografia.stat.gov.pl/bazademografia/Tables.aspx] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181226014634/http://demografia.stat.gov.pl/bazademografia/ErrorH.aspx?aspxerrorpath=%2Fbazademografia%2FTables.aspx |date=26. 12. 2018 }}</ref> | gustoća = 123 | nezavisnost = | nezavisnost_priznato = 11. novembar 1918. | po_broju_gustoće_na_svijetu = | bdp_ukupno = {{povećanje}} $1.353 milijardi<ref name=imf2>{{cite web|url=http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2010/01/weodata/weorept.aspx?sy=2007&ey=2010&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&c=964&s=NGDPD%2CNGDPDPC%2CPPPGDP%2CPPPPC%2CLP&grp=0&a=&pr.x=86&pr.y=13 |title=Poland|publisher=International Monetary Fund |access-date=21. 4. 2010}}</ref> | bdp_godina = Procjena 2020 | po_broju_bdp_na_svijetu = | bdp_per_capita = {{povećanje}} $35,651<ref name=imf2/> | hdi = {{povećanje}} 0.872<ref>[https://web.archive.org/web/20091008110101/http://hdrstats.undp.org/en/countries/country_fact_sheets/cty_fs_POL.html Human Development Report 2009, Poland]. Ujedinjene nacije. Pristupljeno 8. oktobra 2009.</ref> | hdi_godina = 2018 | hdi_nivo = <span style="color:#090;">visok</span> | po_broju_hdi_na_svijetu = | gini = {{povećanje}} 27.8 | gini_godina = 2018 | po_broju_gini_na_svijetu = | valuta = [[Poljski zlot|Zlot]] (PLN) (100 groša) | vremenska_zona = [[CET]] ([[UTC]]+1)<br /> - ljeti [[CEST]] (UTC+2) | internetski_nastavak = [[.pl]] | pozivni_broj = +48 | najveća_tačka_ime = [[Rysy]] | najveća_tačka_metara = 2 473 | najveće_jezero_ime = | najveće_jezero_površina = | najveća_rijeka_ime = [[Visla]] | najveća_rijeka_dužina = 1 047 | nacionalni_dan = }} '''Poljska''', službeno '''Republika Poljska''', jest [[Srednja Evropa|srednjoevropska]] država koja graniči s [[Njemačka|Njemačkom]] na zapadu, [[Češka|Češkom]] i [[Slovačka|Slovačkom]] na jugu, [[Ukrajina|Ukrajinom]] i [[Bjelorusija|Bjelorusijom]] na istoku, te [[Litvanija|Litvanijom]], [[Rusija|Rusijom]] (tj. ruskom teritorijom [[Kaliningradska Oblast]]) i [[Baltičko more|Baltičkim morem]] na sjeveru. S ukupnom površinom od 312.696<ref>[https://stat.gov.pl/obszary-tematyczne/ludnosc/ludnosc/powierzchnia-i-ludnosc-w-przekroju-terytorialnym-w-2018-roku,7,15.html Główny Urząd Statystyczny, dane za rok 2018, stan na 01.01.2018]</ref><ref>[https://m.bankier.pl/wiadomosc/Powierzchnia-Polski-wzrosla-o-1643-ha-7603883.html Bankier.pl, Powierzchnia Polski wzrosła o 1643 ha]</ref> km<sup>2</sup>, 69. je najveća država na svijetu i 9. najveća u [[Evropa|Evropi]]. Prema podacima iz 2008, u Poljskoj je živjelo nešto više od 38,5 miliona stanovnika po čemu je 34. država svijeta, 8. najmnogoljudnija država [[Evropa|Evrope]]. [[Unitarna država|Unitarna je država]], podijeljena na 16 administrativnih jedinica prvog nivoa, tj. [[Vojvodstva Poljske|vojvodstava]]. Od početka tranzicije ka tržišnoj ekonomiji, ranih 1990-ih, Poljska je dostigla visok plasman po pitanju [[Indeks ljudskog razvoja|Indeksa ljudskog razvoja]] kao i postepeni pomak po pitanju ekonomske slobode. Demokratska je zemlja sa naprednom visokorazvijenom ekonomijom i vrlo visokim životnim standardom. Osim toga, zemlju posjećuje gotovo 16 miliona turista svake godine (2013), što je čini jednom od najposjećenijih zemalja u svijetu. Šesta je po veličini ekonomija u Evropskoj uniji kao i jedna od najbrže rastućih ekonomija na svijetu. Prema Globalnom indeksu sigurnosti za 2014, Poljska je bila jedna od najsigurnijih država za živjeti na svijetu. [[Glavni grad|Glavni]] i najveći grad države je [[Varšava]]. Članica je [[Evropska Unija|Evropske unije]], [[NATO]]-a i mnogih drugih međunarodnih organizacija. == Etimologija == {{Glavni|Naziv Poljske}} Ime ''Polska'', koje se pojavljuje sredinom 10. vijeka, dolazi od drevnog [[Slaveni|slavenskog]] plemena ''Polanie'' ("oni koji žive na polju", doslovno Poljaci), koje se naselilo u nizinama između [[Odra|Odre]] i [[Visla|Visle]], počevši od sredine 6. vijeka.<ref name=":0">{{cite web|url=https://culture.pl/en/article/the-many-different-names-of-poland|title=The Many Different Names of Poland|last=Gliński|first=Mikołaj|date=6. 12. 2016|website=Culture.pl|access-date=31. 3. 2019}}</ref> Izvor naziva ''Polanie'' dolazi iz praslavenske riječi ''pole'' (polje).<ref name=":0" /> U nekim jezicima, poput [[Mađarski jezik|mađarskog]], [[Litvanski jezik|litvanskog]], [[Perzijski jezik|perzijskog]], [[Ruski jezik|ruskog]] i [[Turski jezik|turskog]], ime države je izvedeno od [[Ljahi|Ljaha]] koji su boravili na krajnjem jugoistočnom rubu današnje [[Malopoljska|Malopoljske]].<ref name=":0" /> Njihovo ime također potječe od [[Staropoljski jezik|staropoljske]] riječi ''lęda'' (otvoreno zemljište ili ravnica).<ref name=":0" /> == Historija == {{Glavni|Historija Poljske}} [[Historija Poljske]] počinje dolaskom [[Slaveni|Slavena]] i uspostavljanjem stalnih naselja tokom ranog srednjeg vijeka. Knez [[Mješko I, knez Poljske|Mješko I]], osnivač [[Pjastovići|dinastije Pjast]], se smatra [[de facto]] tvorcem poljske države nakon pokrštavanja 966. Kneževina Poljska je postala srednjevjekovno kraljevstvo tokom vladavine njegovog sina [[Boleslav I, kralj Poljske|Boleslava I]]. Vladavina najuspješnijeg kralja iz dinastije Pjast, [[Kazimir III, kralj Poljske|Kazimira III Velikog]], je označila period ekonomskog prosperiteta i teritorijalne ekspanzije. Vladavina [[Jagelonci|Jagelonske dinastije]] od 14. do 16. stoljeća je donijela bliske veze sa Velikom Kneževinom Litvanijom, što je doprinijelo kulturnoj renesansi i teritorijalnom proširenju koje je kulminiralo uspostavljanjem Poljsko-litvanske unije 1569. Na svom početku, Poljsko-litvanska unija je bila u mogućnosti da održi nivo prosperiteta postignut tokom vladavine Jagelonske dinastije preko izuzetno sofisticirane plemenske demokratije. Od sredine 17. stoljeća, nakon razornih ratova i pogoršanja političkog sistema došlo je do perioda pada moći. Nakon značajnih unutrašnjih reformi koji su uvedeni krajem 18. stoljeća, posebno Ustava 3. maja 1791, došlo je do stabilizacije unije. Kako ne bi dozvolili dalje jačanje Poljsko-litvanske unije, nakon niza invazija poljsku teritoriju su 1795. podijelili [[Rusko carstvo]], Kraljevina Pruska i [[Habsburška monarhija]]. Od 1795. do 1918, nezavisna Poljska država nije postojala, osim snažnih pokreta poljskog otpora. Nakon neuspjeha posljednje vojne pobune protiv Ruskog carstva u januaru 1863, poljaci su sačuvali svoj identitet preko obrazovnih inicijativa kako bi modernizovali privredu i društvo. Prilika da povrate nezavisnost se ostvarila tek nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], kada su ove tri imperijalne sile fatalno oslabile nakon gubitka rata i revolucije. Druga Poljska republika, osnovana 1918, je postojala kao nezavisna država do 1939. kada su je [[Treći rajh|nacistička Njemačka]] i [[Savez sovjetskih socijalističkih republika|SSSR]] uništile tokom invazije početkom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Tokom nacističke okupacije Poljske između 1939. i 1945. stradali su milioni poljskih građana. Poljska vlada u egzilu je doprinijela savezničkoj pobjedi kroz sudjelovanje mnogih poljaka u vojnim kampanjama na istočnim i zapadnim frontovima. Napredak [[Crvena armija|sovjetskih snaga]] prema zapadu 1945. je natjerao nacističke njemačke snage da se povuku iz Poljske, što je dovelo do uspostavljanja [[Komunizam|komunističke]] satelitske države poznate kao Narodna Republika Poljska. Do kasnih 1980-ih, reformski pokret [[Solidarnost (sindikat)|Solidarnost]] je izvršio mirnu tranziciju Poljske sa komunističke države na [[Kapitalizam|kapitalistički]] ekonomski sistem i [[Liberalizam|liberalnu]] parlamentarnu demokratiju. Ovaj proces je rezultirao stvaranjem Treće Poljske republike 1989. Poljska je 1999. ušla u [[NATO]] savez, a pridružila se [[Evropska unija|Evropskoj uniji]] 1. maja 2004. == Geografija == {{Glavni|Geografija Poljske}}Poljska jest država u [[Srednja Evropa|Srednjoj Evropi]]. Zauzima površinu od 312.679&nbsp;km<sup>2</sup> i po površini je 69. država svijeta. Najveći dio države zauzima poljska ravnica, koja se prostire od [[Baltičko more|Baltičkog mora]] na sjeveru do [[Karpati|Karpata]] na jugu. Na sjeveru, Poljska posjeduje dvije prirodne luke, veću u blizini grada Gdańska i drugu na krajnjem sjeverozapadu, u blizini grada [[Szczecin]]a i poljsko-njemačke granice. Sjeveroistočni dio Poljske je poznat kao Mazursko-jezerski distrikt, sa oko 2.000 jezera, gusto obrastao šumom i rijetko naseljen. Južno od ovog distrikta, centralnim dijelom države prostire se poljska ravnica, do [[Sudeti|Sudeta]] na jugozapadu (poljsko-češka granica) i [[Karpati|Karpata]] na jugu i jugoistoku (na granici sa Slovačkom i Ukrajinom). Centralna ravnica je formirana erozijom [[Lednik|ledenjaka]] tokom [[pleistocen]]skog [[Ledeno doba|ledenog doba]]. Dijeli kopnenu granicu sa sljedećim državama: [[Bjelorusija]] (418&nbsp;km), [[Češka]] (796&nbsp;km), [[Njemačka]] (467&nbsp;km), [[Litvanija]] (104&nbsp;km), [[Rusija]] (preko [[Kalinjingradska oblast|Kalinjingradske oblasti]] u dužini od 210&nbsp;km), [[Slovačka]] (541&nbsp;km) i [[Ukrajina]] (535&nbsp;km). Pomorska je država i izlazi na sjeveru na [[Baltičko more]].[[Datoteka:PolandSzczecinPanorama.JPG|200p|desno|mini|[[Odra]] u [[Szczecin]]]] Poljski reljef sastoji se gotovo isključivo od sjevernoevropske nizine s prosječnom nadmorskom visinom od 173 m, dok su na jugu [[Sudeti]] i [[Karkonosze]]), te [[Karpati]] i [[Tatra]], gdje je najviši vrh Poljske, [[Rysy]] (2,499 m). Kroz nizinu teče nekoliko velikih rijeka - [[Visla]], [[Odra]] i [[Varta]]. Poljska ima oko 9.300 jezera, uglavnom na sjeveru zemlje. [[Mazurija]] je najveće i najposjećenije jezersko područje u Poljskoj. Najveći gradovi su: [[Varšava]], [[Kraków]], [[Gdańsk]], [[Poznań]], [[Szczecin]], [[Wroclaw]]. Osim njih, tu su i [[Babsk]], [[Dziecinów]], [[Jastrzębie-Zdrój]], [[Jeruzal]], [[Końskowola]], [[Kurov]], [[Padniewko]], [[Sopot]], [[Svjetohlovice]], [[Tenczynek]], [[Wieluń]]. [[Datoteka:Rynek Starego Miasta We Wroclawiu (152991773).jpeg|200p|mini|Wroclaw]] === Topografija === Poljska se prostire 876 kilometara u pravcu sjever-jug i 689 kilometara od istoka ka zapadu. Prosječna nadmorska visina iznosi 173 metara, a samo 3% poljske teritorije, uz južnu granicu, je iznad 500 metara nadmorske visine. Najviši vrh je Rysy, koja se uzdiže 2.499 metara iznad mora a nalazi se 95 kilometara južno od [[Krakov]]a, unutar planinskog masiva [[Tatre|Tatri]]. Oko 60&nbsp;km <sup>2</sup> poljske teritorije, duž obale [[Gdanjski zaliv|Gdanjskog zaliva]], se nalazi ispod nivoa mora. === Statistika === * površina - 312.679&nbsp;km<sup>2</sup>, poređenja radi nešto manja od [[SAD|američke]] savezne države [[New Mexico]] * granice: kopnena 3.511&nbsp;km i pomorska granica 439&nbsp;km * Graniči sa: Bjelorusija (418&nbsp;km), Češka (796&nbsp;km), Njemačka (467&nbsp;km), Litvanija (104&nbsp;km), Rusija (210&nbsp;km), Slovačka (541&nbsp;km) i Ukrajina (535&nbsp;km) * najniža tačka Raczki Elbląskie - 1,8 m ispod nivoa mora * najviša tačka [[Rysy]] - 2.499 m iznad nivoa mora === Klima === Poljska ima umjerenu [[klima|klimu]] s hladnim, kišovitim i relativno oštrim zimama, te blagim ljetima s čestim pljuskovima. == Vlada == Sadašnji [[ustav]] Poljske donesen je 1997. [[Predsjednik Poljske|Predsjednik države]] bira se na općim izborima svakih pet godina. On je [[šef države]], najviši predstavnik zemlje u domaćim i međunarodnim pitanjima, te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Ima ovlasti da pod određenim okolnostima raspusti zakonodavna tijela i raspiše nove izbore. [[Premijer Poljske|Predsjednik vlade]] predsjeda Vijećem ministara, koje izvršava odluke zakonodavnih tijela. Predsjednika vlade imenuje predsjednik države uz odobrenje parlamenta, a najčešće je to vođa većinske stranke. Članove Vijeća ministara imenuje donji dom parlamenta. Parlament ili Narodna skupština (''Zgromadzenie Narodowe'') ima Donji dom (''[[Sejm]]'') s 460 zastupnika i Senat (''[[Senat Poljske|Senat]]'') sa 100 zastupnika. Zastupnici se biraju svake četiri godine, većinskim sistemom glasanja po pokrajinama. Ustav kaže da manjine imaju dva zastupnička mjesta, te da stranke moraju imati barem 5% ukupnog broja glasova da bi ušle u parlament. Glavne grane [[sudstvo|sudstva]] su Vrhovni sud (''Sąd Najwyższy''), čije suce imenuje predsjednik države na preporuku Državnog sudbenog vijeća na neograničeno vrijeme, i Ustavni sud (''Trybunał Konstytucyjny''), čije suce bira Sejm na mandat od devet godina. == Politička podjela == [[Datoteka:EC map of poland.png|mini|300p|desno|Mapa Poljske]] Poljska se dijeli na 16 upravnih područja, vojvodstva (''województwa'', jednina ''województwo''): * [[Velikopoljsko vojvodstvo|Velikopoljsko]] (''Wielkopolskie'') * [[Kujavsko-pomeransko vojvodstvo|Kujavsko-pomeransko]] (''Kujawsko-Pomorskie'') * [[Malopoljsko vojvodstvo|Malopoljsko]] (''Małopolskie'') * [[Lodzko vojvodstvo|Lodzko]] (''Łódzkie'') * [[Donjošlesko vojvodstvo|Donjošlesko]] (''Dolnośląskie'') * [[Lublinsko vojvodstvo|Lublinsko]] (''Lubelskie'') * [[Lubusko vojvodstvo|Lubusko]] (''Lubuskie'') * [[Mazovjecko vojvodstvo|Mazovjecko]] (''Mazowieckie'') * [[Opolsko vojvodstvo|Opolsko]] (''Opolskie'') * [[Potkarpatsko vojvodstvo|Potkarpatsko]] (''Podkarpackie'') * [[Podlasko vojvodstvo|Podlasko]] (''Podlaskie'') * [[Pomeransko vojvodstvo|Pomeransko]] (''Pomorskie'') * [[Svetokriško vojvodstvo|Svetokriško]] (''Świętokrzyskie'') * [[Šlesko vojvodstvo|Šlesko]] (''Śląskie'') * [[Varminsko-mazursko vojvodstvo|Varminsko-mazursko]] (''Warmińsko-Mazurskie'') * [[Zapadnopomeransko vojvodstvo|Zapadnopomeransko]] (''Zachodniopomorskie'') === Gradovi === {| class="wikitable" ! !Grad !Broj stanovnika (2006.) |Vojvodstvo |- |1. |[[Varšava]] |1.697.596 |[[Mazovjecko vojvodstvo]] |- |2. |[[Łódź]] |767.628 |[[Lodzko vojvodstvo|Łódźsko vojvodstvo]] |- |3. |'''[[Krakov|Kraków]]''' |756.629 |[[Malopoljsko vojvodstvo]] |- |4. |'''[[Wrocław]]''' |635.932 |[[Donjošlesko vojvodstvo]] |- |5. |'''[[Poznań]]''' |567.882 |[[Velikopoljsko vojvodstvo]] |- |6. |'''[[Gdanjsk]]''' |458.053 |[[Pomeransko vojvodstvo]] |- |7. |'''[[Szczecin]]''' |411.119 |[[Zapadnopomeransko vojvodstvo]] |- |8. |'''[[Bydgoszcz]]''' |366.074 |[[Kujavsko-pomeransko vojvodstvo]] |- |9. |'''[[Lublin]]''' |354.967 |[[Lublinsko vojvodstvo]] |- |10. |'''[[Katowice]]''' |317.220 |[[Šlesko vojvodstvo]] |} == Privreda == Prije [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]], privreda je uglavnom ovisila o [[poljoprivreda|poljoprivredi]]. Za vrijeme komunizma uvedena je sovjetska [[planska ekonomija]] s naglaskom na [[industrija|industriji]]. Krajem 1970-ih došlo je do velikih privrednih problema, zbog kojih je dijelom i propao komunizam. Kad je pobijedila [[demokratija]], uvedene su reforme radi prelaska na slobodno tržište. Nakon početne krize, privreda je ravnomjerno rasla, kao i [[privatizacija]] i strane investicije. Strukturne promjene zdravstva, obrazovanja, penzijskog sistema i državne uprave izazvale su znatne porezne pritiske. [[Bruto domaći proizvod]] stalno je rastao od 1993. do 2000. uz kraće usporavanje u periodu od 2001. do 2002. Približavanje članstva u [[Evropska Unija|Evropskoj Uniji]] opet je potaklo privredu, koje je u 2003. poraslo za 3,7%. [[Datoteka:Koniecpolski palace warszawa.jpg|200p|desno|mini|Predsjednički dvorac]] [[Datoteka:SP-LWD LLBG 11-05-2018b.jpg|200p|desno|mini|Lot Polish Airlines poljska avionska kompanija]] [[Datoteka:Sąd Najwyższy pl Krasińskich pegazy BK.JPG|200p|desno|mini|Vrhovni sud u Varšavi]] [[Datoteka:Varso 05.2022.jpg||200p|desno|mini|Finansijski centar u Varšavi]] == Stanovništvo == Stanovništvo Poljske je najgušće na jugu, a najrjeđe na sjeverozapadu i sjeveroistoku zemlje. 63% ljudi živi u gradovima (podatak iz 2001). 42 grada imaju više od 100.000 stanovnika, a 6 gradova više od 500.000. Poljska je nekad obuhvatala teritoriju na kojoj je živjelo mnogo naroda, različitih kultura i vjera. [[Drugi svjetski rat]] i teritorijalni pomak na zapad homogenizirali su stanovništvo. Danas [[Poljaci]] čine 98% stanovnika, a glavne manjine su [[Nijemci]], [[Ukrajinci]] i [[Bjelorusi]]. [[Poljski jezik|Poljski]], koji spada u zapadnu granu [[slavenski jezici|slavenskih jezika]], službeni je jezik. Većina Poljaka (95%) su [[katoličanstvo|katolici]], a 75% se računa kao aktivni katolici. Nekatoličkih 5% stanovništva uglavnom su [[pravoslavlje|pravoslavci]] i [[protestantizam|protestanti]]. === Demografske statistike === {| class="wikitable" | colspan="2" | '''Podatci za 2006.''' |- |'''Broj stanovnika''' |''38.622.000'' |- | colspan="2" |'''Stanovništvo po godištu''' |- |0 — 14 godina |''16,7%'' (muškaraca 3.319.176; žena 3.150.859) |- |15 — 64 godina |''70,3%'' (muškaraca 13.506.153; žena 13.638.265) |- |preko 64 godine |''13%'' (muškaraca 1.912.431; žena 3.108.260) |- | colspan="2" |'''Srednja starost''' |- |U cijelom stanovništvu |''36,43'' godina |- |Muškaraca |''34,52'' godina |- |Žena |''38,49'' godina |- |'''Prirodni porast''' |''0,028%'' |- |'''Broj živorođenih na 1.000 stanovnika''' |''10,78'' |- |'''Broj umrlih na 1.000 stanovnika''' |''10,01'' |- | colspan="2" |'''Stanovništvo po polu''' |- |pri rođenju |''1,06'' muškaraca/ženi |- |ispod 15 godina |''1,05'' muškaraca/ženi |} == Kultura == Poljska je uglavnom dijelila sva razdoblja kulturnog razvitka Zapada. [[Renesansa]] je dovela do procvata poljske kulture, dok je [[reformacija]] ubrzala razvoj književnosti na poljskom. [[Francuska]] je kultura jako uticala na Poljsku u 18. i 19. vijeku. Ovo su samo neki od mnogobrojnih Poljaka koji su doprinijeli svjetskoj kulturi: * [[pisac|književnici]] [[Adam Mickiewicz|Mickiewicz]] i [[Henryk Sienkiewicz|Sienkiewicz]], [[Władysław Reymont|Reymont]], [[Witold Gombrowicz|Gombrowicz]], [[Wisława Szymborska|Szymborska]], [[Olga Tokarczuk|Tokarczuk]], [[Czesław Miłosz|Miłosz]], [[Bruno Schulz|Schulz]] i [[Zbigniew Herbert|Herbert]] * [[režiser]]i [[Andrzej Wajda|Wajda]], [[Agnieszka Holland|Holland]], [[Krzysztof Kieślowski|Kieślowski]] i [[Roman Polanski|Polanski]] * [[kompozitor]]i [[Frédéric Chopin|Chopin]], [[Henryk Wieniawski|Wieniawski]], [[Mieczysław Karłowicz|Karłowicz]], [[Karol Szymanowski|Szymanowski]], [[Witold Lutosławski|Lutosławski]], [[Grażyna Bacewicz|Bacewicz]], [[Henryk Mikołaj Górecki|Górecki]], [[Krzysztof Penderecki|Penderecki]], [[Marek Stachowski|Stachowski]], [[Krzysztof Komeda|Komeda]] i [[Jan A. P. Kaczmarek|Kaczmarek]] == Praznici == {| class="wikitable" !datum !bosanski naziv !lokalni naziv |- |1. januara |[[Nova godina]] |Nowy Rok |- |6. januara |[[Sveta tri kralja|Bogojavljenje]] |Święto Trzech Króli,Objawienie Pańskie, Epifania |- |promjenjivo |[[Uskrs]] |Wielkanoc |- |promjenjivo |[[Uskrsni ponedjeljak]] |Poniedziałek Wielkanocny |- |1. maja |[[Međunarodni praznik rada|Praznik rada]] |Święto Pracy |- |3. maja |[[Državni praznik 3. maja]] |Święto Konstytucji Trzeciego Maja |- |promjenjivo |[[Duhovi]] |Pierwszy dzień Zielonych Świątek |- |promjenjivo |[[Tijelovo]] |Boże Ciało |- |15. augusta |[[Velika Gospa]] |Wniebowzięcie Najświętszej Maryi Panny |- |15. augusta |[[Dan Poljske vojske]] |Święto Wojska Polskiego |- |1. novembra |[[Svi Sveti|Svi sveti]] |Wszystkich Świętych |- |11. novembra |[[Dan nezavisnosti]] |Narodowe Święto Niepodległości |- |25. decembra |[[Božić]] |Boże Narodzenie |- |26. decembra |[[Sveti Stjepan]] |Boże Narodzenie (Świętego Szczepana) |} == Također pogledajte == * [[Papa Ivan Pavao II]] * [[Józef Piłsudski]] * [[Spisak aerodroma u Poljskoj]] * [[Padniewko]] == Reference == {{reference}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Poland}} {{Wikivijesti|U rudniku "Halemba" poginula 23 rudara}} * [http://www.poland.gov.pl Službeni portal Poljske] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081029120855/http://www.poland.gov.pl/ |date=29. 10. 2008 }} * [https://web.archive.org/web/20050822111029/http://www.poland-tourism.pl/ Turistički portal] * [http://www.kprm.gov.pl KPRM] - predsjednik vlade * [http://www.prezydent.pl Prezydent] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180717145713/http://www.prezydent.pl/ |date=17. 7. 2018 }} - predsjednik države * [http://www.sejm.gov.pl Sejm] - donji dom parlamenta * [http://www.senat.gov.pl Senat] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090711100525/http://www.senat.gov.pl/ |date=11. 7. 2009 }} - gornji dom parlamenta * [http://www.sn.pl Sad Najwyzszy] - Vrhovni sud * [http://www.numizmatyczny.pl Numizmatyka] - Polish coins * [https://web.archive.org/web/20191015182354/http://trybunal.gov.pl/ Trybunal Konstytucyjny] - Ustavni sud * [http://www.eurokonstytucja.pl/ Eurokonstytucja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141101170156/http://www.eurokonstytucja.pl/ |date=1. 11. 2014 }} * [http://www.europolityka.pl/ Europolityka] * [https://web.archive.org/web/20050624082909/http://www.euroszansa.pl/ Euroszansa] {{Poljska po temama}} {{Države Evrope}} {{EU}} {{NATO}} {{Vijeće Evrope}} {{Mediteranska unija}} [[Kategorija:Države članice NATO-a]] [[Kategorija:Države svijeta]] [[Kategorija:Poljska]] [[Kategorija:Države članice Vijeća Evrope]] [[Kategorija:Države članice Mediteranske unije]] [[Kategorija:Države članice Evropske unije]] pkkdwk2r91j5fc0tsveck1j0j000zt2 Mostar 0 817 3829665 3822961 2026-04-12T12:46:02Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829665 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naselje u BiH | ime = Mostar | drugo_ime = | službeno_ime = Grad Mostar | naselje_vrsta = Grad | slika = {{multiple image | border = infobox | total_width = 335 | image_style = border:1; | perrow = 1/3/1/2 | image1 = Stari Most viewed from North.jpg | image2 = Catholic Church of St. Peter and St. Paul 聖伯多祿與聖保祿天主堂 - panoramio.jpg | image3 = Koski Mehmed Pasha Mosque, Mostar 01.jpg | image4 = Neretva2.jpg | image5 = Mostar 3.jpg | image6 = Gymnasium Mostar 1898-1902 Gimnazija Mostar damaged B-War renovated 2009 United World College Foto Wolfgang Pehlemann DSCN6157.jpg | image7 = Mostar Municipal Library 1.JPG }} | slika_veličina = | slika_alt = | slika_opis = [[Stari most]], [[Franjevačka crkva i samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru]], [[Koski Mehmed-pašina džamija]], [[Neretva]] u blizini [[Lučki most|Lučkog mosta]], Panorama Mostara, Gimnazija u Mostaru (UWC) kod Španskog trga, Gradska vijećnica. | slika_zastava = Flag of Mostar.svg | zastava_alt = | slika_grb = Coat of arms of Mostar.svg | grb_alt = | etimologija = | nadimak = | moto = | slika_karta = BiH municipality location Mostar.svg | karta_alt = | karta_opis = Grad Mostar u Bosni i Hercegovini | koordinate = {{coord|43|20|58|N|17|48|45|E|type:city|display=inline,title}} | entitet = [[Federacija Bosne i Hercegovine]] | kanton = [[Hercegovačko-neretvanski kanton|Hercegovačko-neretvanski]] | osnovan = | osnivač = | sjedište = | gradonačelnik = Mario Kordić | gradonačelnik_stranka = [[Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine|HDZ]] | površina_naselja = 18.21 | površina_grada = 1165.63 | površina_fusnote = <!-- <ref> </ref> --> | površina_bilješka = | nadmorska_visina = | visina_fusnote = <!-- <ref> </ref> --> | najveća_visina = | najveća_visina_vrh = | najmanja_visina = | najmanja_visina_vrh = | stanovništvo_datum = [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013.|2013]] | stanovništvo_fusnote = <!-- <ref> </ref> --> | stanovništvo_naselje = 60195 | stanovništvo_naselje_izvor = | stanovništvo_grad = 105797 | stanovništvo_grad_izvor = | stanovništvo_demonim = | poštanski_broj = 88 000 | pozivni_broj = (+387) 36 | matični_broj_naselja = 166090<ref>{{Cite web |url=http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaBiH.pdf |title=Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini |work=fzs.ba |access-date=24. 11. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160305101405/http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaBiH.pdf |archive-date=5. 3. 2016 |url-status=dead }}</ref> | matični_broj_grada = 11410 | veb-sajt = {{URL|http://www.mostar.ba/}} | fusnote = | Denonim = Mostarac, Mostarka }} '''Mostar''' je [[Službeni gradovi Bosne i Hercegovine|grad]] u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], kulturno i privredno središte [[Hercegovina|Hercegovine]] te upravno sjedište [[Hercegovačko-neretvanski kanton|Hercegovačko-neretvanskog]] kantona. Ime je dobio po čuvarima mostova (''mostarima'') na obalama [[Neretva|Neretve]]. Poznat je po [[Stari most|Starom mostu]], izgrađenom u 16. stoljeću, koji je srušen tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] 9. novembra 1993. da bi nakon rata, 2004, ponovo bio izgrađen. Stari most prvi je kulturni spomenik u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] uvršten na [[Svjetska baština|UNESCO-ov spisak zaštićenih spomenika kulture svijeta]].<ref>{{Cite web|url=http://unescobih.mcp.gov.ba/spomenici/default.aspx?id=14253|title=Mostar|website=unescobih.mcp.gov.ba|access-date=6. 10. 2024}}</ref> Grad je najveći urbani centar u Hercegovini i peti grad po veličini u Bosni i Hercegovini, a prema [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.|popisu iz 1991]], imao je 75.865 stanovnika. Danas je broj stanovnika u naseljenom mjestu nešto manji i iznosi 60.195. U cijelom gradu, prema [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013.|popisu iz 2013]], ukupno živi 105.797 ljudi. Okolina urbane zone je po podacima iz 1991. gusto naseljena: [[Potoci (Mostar)|Potoci]] – 2.921 stanovnik, [[Vrapčići]] – 3.461 stanovnik i [[Rodoč]] – 4.499 stanovnika.<ref>{{Cite web|url=http://www.statistika.ba/?show=12&id=11410|title=Popis 2013 u BiH|website=www.statistika.ba|access-date=6. 10. 2024}}</ref> == Historija == [[Datoteka:Puente de Mostar.JPG|mini|desno|270px|[[Stari most]] jedna je od najvećih turističkih atrakcija Bosne i Hercegovine.]] [[Datoteka:Mostar Stari 2.jpg|mini|desno|270px|Stari dio Mostara.]] === Prethistorijsko doba === Šire područje današnjeg Mostara bilo je naseljeno još u [[prethistorija|prethistorijskom]] vremenu, što potvrđuju brojna nalazišta iz [[neolit]]a, [[bakarno doba|bakarnog]], [[bronzano doba|bronzanog]] i [[željezno doba|željeznog doba]]. Na području mostarske kotline i njenog zaleđa evidentirani su ostaci naselja u pećinama i na otvorenom, grobni nalazi, oružje, keramički materijal i drugi pokretni nalazi koji svjedoče o dugotrajnom kontinuitetu naseljenosti i o razvoju ranih oblika [[stočarstvo|stočarstva]], zemljoradnje i razmjene s okolnim područjima.<ref name="KonsMostarUrbani">{{cite web |title=Historijski urbani krajolik Mostara |url=https://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Mostar%20hist%20urbani%20krajolik%20BOS.pdf |website=Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine |access-date=19. 3. 2026}}</ref><ref name="UNESCOMostar">{{cite web |title=Old Bridge Area of the Old City of Mostar |url=https://whc.unesco.org/en/list/946/ |website=UNESCO World Heritage Centre |access-date=19. 3. 2026}}</ref> Uz [[stočarstvo]] i zemljoradnju, u [[željezno doba|željeznom dobu]] razvijaju se i trgovačke veze s okolnim središtima, što se vidi iz nalaza različitog porijekla i položaja Mostarske kotline na važnim prirodnim komunikacijama između jadranskog zaleđa i unutrašnjosti Balkana. Ovi rani slojevi naseljenosti čine najstariju osnovu kasnijeg razvoja Mostara i njegove šire okoline.<ref name="KonsMostarUrbani" /> === Rimsko doba === U doba ilirske samostalnosti ovo područje naseljavalo je ilirsko pleme [[Daorsi]]. Njihova teritorija obuhvatala je krajeve uz lijevu obalu [[Neretva|Neretve]], od Bijelog polja kod Mostara do [[Gabela|Gabele]] i [[Metković]]a na jugu. Plemenski centar Daorsa bio je na Gradini u [[Ošanjići]]ma ([[Daorson]]), jednom od najvažnijih predrimskih urbanih i političkih središta u [[Hercegovina|Hercegovini]].<ref name="KonsMostarUrbani" /> Nakon [[Bosna i Hercegovina u Rimskom Carstvu|rimskog osvajanja]] ovaj prostor pripao je rimskoj koloniji [[Narona|Naroni]] (današnji Vid kod Metkovića) i postao sastavni dio rimske provincije [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacije]]. U to doba nastaju i [[cesta|ceste]] u dolini Neretve, od kojih je jedna od najvažnijih povezivala [[Narona|Naronu]] s unutrašnjošću, uključujući pravce prema Sarajevskom polju. Time je prostor današnjeg Mostara bio uključen u šire administrativne, trgovačke i vojne tokove rimske države.<ref name="KonsMostarUrbani" /> Iz perioda kasne antike treba spomenuti bazilike iz 4–6. stoljeća u [[Cim]]u<ref name="AndjelicCim">{{cite journal |last=Anđelić |first=Tomislav |title=Kasnoantička bazilika u Cimu kod Mostara |journal=Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arheologija |year=1977}}</ref> (danas dio Mostara), te sličnu u [[Žitomislići]]ma iz istog perioda.<ref name="AndjelicZitomislici">{{cite journal |last=Anđelić |first=Tomislav |title=Kasnoantička dvojna bazilika u Žitomislićima kod Mostara |journal=Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arheologija |year=1977}}</ref> Kasnoantička bazilika u Cimu proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i predstavlja jedan od najvažnijih dokaza ranokršćanskog života na području Mostara.<ref>{{cite web |title=Kasnoantička bazilika u Cimu, arheološko područje |url=https://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Mostar_Bazilika%20CimBH.pdf |website=Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine |access-date=19. 3. 2026}}</ref> === Srednji vijek === Novo razdoblje nastaje padom [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]] i doseljenjem [[Slaveni|Slavena]]. Tokom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je župi [[Večerike (Večerić)|Večerić]] u oblasti [[Hum]]a. Unatoč vrhovnoj vlasti [[Franci|Franaka]], ovi krajevi imali su određen stepen samostalnosti, posebno za vrijeme kneza [[Mihailo Višević|Mihaila Viševića]] (oko 910–950). Područjem su jedno vrijeme vladali [[Nemanjići]], zatim bosanski [[ban]]ovi, a tokom 14. i 15. stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Jedan od njih, [[Stjepan Vukčić Kosača]], koji je stolovao u [[Blagaj (Mostar)|Blagaj]]u pored Mostara, 1448. dobija titulu [[vojvoda|hercega]]; po toj se tituli kasnije ustalio i naziv ''Hercegovina''.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref name="MilosevicPekovic">{{cite journal |last1=Milošević |first1=Ante |last2=Peković |first2=Željko |title=Povijesne i arheološke potvrde za srednjovjekovni Mostar |journal=Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH |volume=35 |year=2006}}</ref> Položaj mostarske kotline na prijelazu preko [[Neretva|Neretve]] i na spoju puteva koji su povezivali humsko zaleđe s jadranskim prostorom bio je presudan za nastanak kasnosrednjovjekovne komunikacijske tačke na mjestu budućeg grada. Iako se puni urbani razvoj Mostara veže ponajprije za osmansko razdoblje, historiografska i arheološka istraživanja potvrđuju da su na prostoru današnje stare gradske jezgre postojali važni kasnosrednjovjekovni fortifikacijski i prometni elementi koji su prethodili osmanskoj urbanoj transformaciji.<ref name="MilosevicPekovic" /><ref name="Ratkovic">{{cite web |last=Ratković |first=Aleksandar |title=Srednjovjekovni Mostar i problematika njegovog istraživanja |url=https://www.cidom.org/wp-content/uploads/2021/11/Aleksandar-Ratkovi%C4%87-Srednjovjekovni-Mostar-i-problematika-njegovog-istra%C5%BEivanja.pdf |website=Centar za istraživanje i dokumentaciju Mostar |access-date=19. 3. 2026}}</ref> Osnivanje grada Mostara vezano je za izgradnju dviju kula / utvrda sredinom 15. stoljeća, vjerovatno u doba [[Stjepan Vukčić Kosača|hercega Stjepana]]. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Halebija. Kula Herceguša sagrađena je neposredno uz Taru. Služila je u odbrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme hercega Stjepana, po kome je i dobila ime.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref name="StariMostKONS">{{cite web |title=Graditeljska cjelina – Stari most sa kulama u Mostaru |url=https://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_hrv/Mostar_Stari%20most_kompl_HR.doc |website=Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine |access-date=19. 3. 2026}}</ref><ref>{{cite journal |last1=Peković |first1=Željko |last2=Milošević |first2=Ante |last3=Kovačević |first3=Nela |title=Arheološka istraživanja na mostarskim utvrdama u 2002. godini |journal=Hercegovina |volume=8-9 |year=2002/2003}}</ref> Dvije kule i mostarski prijelaz preko Neretve imali su prije svega vojno-komunikacijsku funkciju. Upravo je nadzor nad prijelazom omogućio nastanak jezgra budućeg naselja, pri čemu se u historiografiji naglašava da je most bio primarni organizacijski element oko kojeg se razvijala kasnosrednjovjekovna i rana osmanska cjelina. Time se objašnjava i sama geneza toponima ''Mostar'', koji je vezan za čuvare mosta – ''mostare''.<ref name="MilosevicPekovic" /><ref name="Ratkovic" /><ref name="StariMostKONS" /> Prvi pisani spomen Mostara također je vezan za ove dvije kule: dubrovački izvještaj od 3. aprila 1452. opisuje kako se [[Vladislav Hercegović]] pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvještaju stoji: "''ha preso quello di (...) Blagay et do castelli al ponte de Neretva''" (''uzeo je (...) Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi''). Već 1444. indirektno se spominje most na lokaciji današnjeg Mostara, i to u povelji aragonsko-napuljskog kralja [[Alfons V, kralj Aragonije|Alfonsa Velikodušnog]].<ref name="MilosevicPekovic" /><ref name="StariMostKONS" /> Ovi spomeni pokazuju da mjesto današnjeg Mostara nije nastalo iznenada kao potpuno novo osmansko naselje, nego da se razvijalo na starijoj komunikacijskoj i fortifikacijskoj osnovi kasnog srednjeg vijeka. Zbog toga se u savremenoj historiografiji Mostar sve češće tumači kao grad čiji su najraniji urbani impulsi započeli još prije osmanskog osvajanja, iako je tek u osmanskom periodu dosegao punu urbanističku i administrativnu afirmaciju.<ref name="MilosevicPekovic" /><ref name="Ratkovic" /> Ime Mostar prvi se put pojavljuje u osmanskom popisu stanovništva iz 1468–1469, a da se ono odnosi na naselje oko dviju kula na Neretvi jasno je iz jednog dokumenta sa sjednice vijeća [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke republike]] 1474, što ga svrstava u relativno starija naselja Hercegovine. Od njega su stariji [[Blagaj (Mostar)|Blagaj]] (1297.) i [[Gacko]] (1176). Mostar se na prijelazu iz srednjeg vijeka u osmansko doba razvija kao značajno lokalno komunikacijsko i trgovačko središte Hercegovine, zahvaljujući povoljnom položaju na prijelazu preko Neretve i vezama sa zaleđem i jadranskim prostorom.<ref name="MilosevicPekovic" /><ref name="RazvojMostara17">{{cite journal |last=Taslidža |first=Faruk |title=Razvoj grada Mostara u prvim decenijama XVII stoljeća |journal=Slovo o Mostaru |year=2022}}</ref> [[Datoteka:Hadži Kurtova džamija (Tabačnica), Mostar.jpg|lijevo|mini|267x267piksel|Hadži Kurtova džamija (Tabačnica) pored [[Stari most|Starog mosta]].]] === Osmansko doba === [[Datoteka:Mehmed_Koski_pašina_džamija,_Mostar.jpg|mini|desno|270px|[[Koski Mehmed-pašina džamija]]]] [[Osmansko Carstvo|Osmanlije]] su osvojile Mostar vjerovatno 1468. godine.<ref name="Mujezinovic">{{cite book |last=Mujezinović |first=Mehmed |title=Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine - knjiga III |publisher=Veselin Masleša |year=1982 |location=Sarajevo |page=144}}</ref> U Mostaru je tada boravilo približno 35 osmanskih vojnika, kojima su podijeljeni posjedi, a zatečeni stanovnici su postali [[kmet]]ovi. Isprva manje pogranično naselje, Mostar je zahvaljujući saobraćajnoj važnosti prijelaza preko [[Neretva|Neretve]] početkom 16. stoljeća postao sjedištem [[Hercegovački sandžak|hercegovačkog sandžaka]]. Upravo u tom razdoblju započinje njegov brži urbani uspon i pretvaranje u vodeće administrativno i trgovačko središte Hercegovine.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref name="RazvojMostara17" /> Godine 1566. dotadašnji drveni most zamijenjen je kamenim; odluci je doprinio administrativni i saobraćajni razvoj grada. [[Stari most]] podignut je po nalogu sultana [[Sulejman Veličanstveni|Sulejmana I]], a njegov graditelj bio je mimar Hajrudin, učenik [[Mimar Sinan|Mimara Sinana]]. Most je ubrzo postao središnji simbol grada i vrhunsko ostvarenje osmanske mostogradnje 16. stoljeća.<ref name="UNESCOMostar" /><ref name="StariMostKONS" /><ref name="UNESCORecon">{{cite web |title=Creating reconciliation: Mostar Bridge |url=https://whc.unesco.org/en/story-mostar-bridge/ |website=UNESCO World Heritage Centre |access-date=19. 3. 2026}}</ref> U 16. i 17. stoljeću bilježi se intenzivno širenje [[grad]]a. Krajem ovog razdoblja Mostar je imao više hiljada stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmansko naselje, s karakterističnim stambenim četvrtima ([[mahala]]ma) i trgovačkom četvrti ([[čaršija|čaršijom]]). U tom periodu podignut je veći broj džamija, [[hamam]]a, [[medresa]], hanova, mostova, kuća i drugih javnih objekata, što je Mostaru dalo prepoznatljiv osmansko-mediteranski urbanistički izgled. Među najpoznatijim spomenicima tog doba bili su [[Karađoz-begova džamija]], [[Koski Mehmed-pašina džamija]], [[Kriva ćuprija]] i brojne stambene cjeline stare mostarske jezgre.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref name="UNESCOMostar" /><ref name="RazvojMostara17" /><ref name="PuljicMahale">{{cite journal |last=Puljić |first=Borislav |title=Mahale grada Mostara; Topografija, vrijeme nastanka i urbanističke odlike |journal=Prostor |volume=19 |issue=1(41) |year=2011 |pages=158–171}}</ref> Urbanistički razvoj mahala i čaršije pokazuje da je Mostar u osmanskom razdoblju rastao planski u skladu s topografijom terena i funkcijama pojedinih gradskih cjelina. Mahale su činile samostalne stambene predjele, dok je čaršija okupljala trgovačke, zanatske i upravne sadržaje, pa je već tada bio oblikovan osnovni prostorni obrazac koji će u mnogo čemu opstati i u kasnijim stoljećima.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref name="PuljicMahale" /> Tokom 18. stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika, što je bilo povezano sa širim političkim i ekonomskim promjenama u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]], ali je Mostar i dalje zadržao položaj regionalnog središta [[Hercegovina|Hercegovine]]. Njegova čaršija i dalje je bila važna tačka zanatskog i trgovačkog života donje Neretve i hercegovačkog zaleđa.<ref name="KonsMostarUrbani" /> Godine 1833. osnovan je poseban hercegovački [[pašaluk]], sa sjedištem u Mostaru, na čelu s [[Ali-paša Rizvanbegović|Ali-pašom Rizvanbegovićem]], koji je dobio i vezirski naslov. Otvoreni su i konzulati nekih zemalja, poput [[Austrijsko carstvo|Austrije]], [[Kraljevina Italija|Italije]], [[Rusko Carstvo|Rusije]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]] i [[Francuska|Francuske]]. Saobraćajnom značaju doprinijela je izgradnja ceste Mostar – [[Metković]] 1862. Ovim promjenama Mostar je dodatno učvrstio položaj glavnog političkog i upravnog središta Hercegovine u poznom osmanskom razdoblju.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref>{{cite journal |title=Zemlja i ljudi u općim izvještajima britanskih konzularnih predstavnika u Bosni i Hercegovini od 1857. do 1878. |journal=Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH |year=2008}}</ref> [[Datoteka:Neretva2.jpg|mini|desno|270px|Neretva u blizini [[Lučki most|Lučkog mosta]]]] [[Datoteka:Stari most Kuca.jpg|mini|desno|270px|Kućica Čardak na zapadnom ulazu na [[Stari most]]]] === Austro-ugarsko doba === Baš kao i doba [[Osmansko Carstvo|osmanske vladavine]], i doba [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] ostavilo je veliki trag na Mostar. U ovom periodu izgrađeno je dosta zgrada [[Evropa|evropskog]] stila, pa je tako i Mostar sve više počeo ličiti na srednjoevropski [[grad]]. Građevine orijentalnog stila sve su se više počele miješati sa zgradama austro-ugarske gradnje i to je činilo karakterističan spoj osmanskog i srednjoevropskog urbanog naslijeđa.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref name="UNESCOMostar" /> Velik broj građevina u doba Austro-Ugarske izgrađen je na Glavnoj ulici u Mostaru (današnji dio Ul. maršala Tita). Jedna od najljepših građevina ovog stila jest zgrada [[Gimnazija Mostar|Gimnazije]], koja podsjeća na [[Sarajevo|sarajevsku]] [[Sarajevska vijećnica|Vijećnicu]]. U austrougarskom periodu Mostar prolazi kroz izrazitu upravnu, komunalnu i infrastrukturnu modernizaciju: uvode se savremeniji katastar i gradska uprava, uređuju ulice, razvija vodovod, širi cestovna mreža i podižu reprezentativne javne zgrade. Tada se snažno oblikuje i nova gradska osovina uz Glavnu ulicu, koja postaje okosnica modernog Mostara.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref>{{cite journal |last=Kurt |first=Ahmet |title=Katastarsko snimanje Mostara 1881. |journal=Hercegovina |year=2020}}</ref><ref>{{cite journal |last=Puljić |first=Vesna |title=Arhitekti i graditelji u Mostaru za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije (1878–1918) |journal=Prostor |year=2017}}</ref> Odmah po uspostavi austrougarske uprave započela je intenzivna urbanizacija grada, pri čemu nova vlast nije potpuno prekinula sa zatečenom osmanskom prostornom logikom, nego ju je u znatnoj mjeri prilagođavala novim administrativnim, saobraćajnim i građevinskim zahtjevima. U tom procesu važnu ulogu imali su građevinski propisi, posebno Građevni red za grad Mostar iz 1886, te rad gradskih i kotarskih tehničkih službi, koje su vodile regulacione zahvate, nivelacije ulica, parcelacije i projektovanje novih javnih prostora.<ref name="PuljicUrbanModels">{{cite journal |last=Puljić |first=Borislav |title=Urbanization Models of Mostar in the Period of Austro-Hungarian Rule |journal=Prostor |volume=29 |issue=1(61) |year=2021 |pages=2–13}}</ref><ref name="PuljicGraditelji">{{cite journal |last1=Puljić |first1=Borislav |last2=Šetka Prlić |first2=Mirela |last3=Rakić |first3=Marija |title=Arhitekti i graditelji u Mostaru za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije (1878.-1918.) |journal=Prostor |volume=25 |issue=2(54) |year=2017}}</ref> Austrougarski urbanizam u Mostaru razvijao se u nekoliko paralelnih modela. S jedne strane, preoblikovana je postojeća osmanska struktura u starom dijelu grada, a s druge su strane formirani novi blokovi, ulice, trgovi i javne građevine u zapadnijim i južnijim dijelovima grada. Posebno su važni regulacioni zahvati u zoni [[Rondo (Mostar)|Ronda]], širenje Franje Josipa ulice i nastavak izgradnje duž Glavne ulice, čime je Mostar dobio prepoznatljivu kombinaciju stare jezgre i novijih srednjoevropskih urbanih poteza.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref name="PuljicUrbanModels" /> Katastarsko snimanje Mostara 1881. bilo je jedan od ključnih koraka u administrativnoj i prostornoj preobrazbi grada. Ti planovi i evidencije nisu bili važni samo za oporezivanje i zemljišne knjige, nego i kao vrijedan izvor za proučavanje historijske topografije, starih toponima, vlasničkih odnosa i razvoja gradskih četvrti neposredno nakon uspostave austrougarske vlasti.<ref name="KurtKatastar">{{cite journal |last=Kurt |first=Ahmet |title=Katastarsko snimanje Mostara 1881. |journal=Hercegovina |volume=19 |year=2020}}</ref> Razvoj Mostara u ovom razdoblju bio je vezan i za porast stanovništva, izgradnju novih stambenih i upravnih objekata, kao i za pojavu stručnog tehničkog kadra – arhitekata, graditelja i geometara – koji su promijenili izgled grada. Njihov rad vidljiv je u regulaciji javnih prostora, projektovanju škola, vojnih, upravnih i stambenih zgrada, kao i u uvođenju historicističkih, neomaurskih i drugih stilskih obrazaca karakterističnih za Bosnu i Hercegovinu pod austrougarskom upravom.<ref name="PuljicGraditelji" /><ref name="Zadro">{{cite web |last=Zadro |first=Sanja |title=Mostarska arhitektura od 1850. do drugoga svjetskog rata |url=https://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/9434/1/Zadro%2C%20Sanja.pdf |website=Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |access-date=19. 3. 2026}}</ref> Najpoznatiji gradonačelnik Mostara svih vremena [[Mujaga Komadina]] dio je mostarske [[historija|historije]] austrougarskog perioda. U njegovo vrijeme provedeni su brojni komunalni i infrastrukturni zahvati, zbog čega se njegovo ime trajno vezuje za modernizaciju grada na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Mostar tada prerasta u moderan regionalni centar sa sve izraženijim administrativnim, trgovačkim i kulturnim funkcijama.<ref name="KonsMostarUrbani" /> Upravo je u austrougarskom periodu konačno učvršćen Mostarov karakter grada dvostrukog urbanog naslijeđa: osmansko naslijeđena struktura mahala i čaršije nije nestala, nego je dopunjena novim pravolinijskim ulicama, reprezentativnim fasadama, vilama, administrativnim zgradama i javnim ustanovama. Taj slojeviti urbani sklop ostao je jedno od temeljnih obilježja Mostara i u kasnijim epohama.<ref name="UNESCOMostar" /><ref name="PuljicUrbanModels" /><ref name="Zadro" /> === 20. vijek === Najznačajnije promjene u Mostaru desile su se baš u ovom periodu. Mostar je tada bio u sastavu Kraljevine SHS / [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavije]], [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] te socijalističke Jugoslavije ([[DFJ]], [[FNRJ]], [[SFRJ]]). Mostar je također u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] dao dosta narodnih heroja. Nakon 1945. grad se ubrzano širio, industrijalizirao i učvrstio kao privredno, upravno i kulturno središte Hercegovine. Posebno su važnu ulogu u poslijeratnom razvoju imali industrijski pogoni, saobraćaj, obrazovne ustanove i jačanje Mostara kao regionalnog centra južne Hercegovine.<ref name="KonsMostarUrbani" /> Do 1991. Mostar je bio mješavina kultura, naroda, vjera i civilizacija. Po tome je upravo i bio jedan od najpoznatijih gradova u bivšoj Jugoslaviji.<ref name="KonsMostarUrbani" /> === Rat u Bosni i Hercegovini === Mostar je tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|Rata u Bosni i Hercegovini]] bio jedno od glavnih političkih, humanitarnih i vojnih žarišta u Hercegovini. Već 1992. grad je zahvaćen ratnim operacijama povezanim s raspadom Jugoslavije i širenjem rata na Hercegovinu, a njegov položaj na komunikaciji dolinom [[Neretva|Neretve]] dao mu je izuzetan strateški značaj.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref>{{cite web |title=Mostar |url=https://www.britannica.com/place/Mostar |website=Encyclopaedia Britannica |access-date=19. 3. 2026}}</ref> U prvoj fazi rata Mostar je bio izložen napadima i razaranjima u sukobima između snaga [[JNA]] i njima pridruženih formacija s jedne, te lokalnih odbrambenih snaga s druge strane. Već tada je oštećen znatan dio urbanog tkiva, uključujući stambene objekte, infrastrukturu i pojedine spomenike kulture. Historijska jezgra grada, iako ne potpuno uništena, ušla je u ratni period s ozbiljnim oštećenjima i stalnom prijetnjom daljnjeg razaranja.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref name="UNESCOMostar" /> Tokom 1993. Mostar postaje središte sukoba između [[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armije Republike Bosne i Hercegovine]] i [[Hrvatsko vijeće odbrane|HVO-a]], nakon raspada ranijeg bošnjačko-hrvatskog savezništva. U tom razdoblju grad se faktički dijeli na istočni i zapadni dio, pri čemu je istočni Mostar bio pod teškim opsadnim pritiskom, uz granatiranje, snajpersku vatru, prekide u snabdijevanju i velike humanitarne teškoće za civilno stanovništvo.<ref name="ICTY2013">{{cite web |title=Sažetak prvostepene presude u predmetu Prlić i drugi |url=https://www.icty.org/x/cases/prlic/tjug/bcs/130529_summary_bcs.pdf |website=Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju |date=29. 5. 2013 |access-date=19. 3. 2026}}</ref><ref name="ICTY2017">{{cite web |title=Sažetak presude Žalbenog vijeća u predmetu Prlić i drugi |url=https://www.unictri.irmct.org/x/cases/prlic/acjug/bcs/171129-summary-bcs.pdf |website=Mehanizam za međunarodne krivične sudove |date=29. 11. 2017 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> Rat je imao teške demografske i društvene posljedice. Stanovništvo je bilo izloženo ubistvima, ranjavanjima, zatvaranjima, prisilnim premještanjima i protjerivanjima, a dotadašnja urbana cjelovitost grada bila je duboko narušena. Poslijeratni Mostar u velikoj je mjeri naslijedio ratom učvršćenu prostornu podjelu na istočni i zapadni dio grada, uz znatno smanjen broj [[Srbi u Bosni i Hercegovini|Srba]] i trajne promjene u etničkoj strukturi stanovništva.<ref name="ICTY2013" /><ref name="ICTY2017" /><ref>{{cite web |title=Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000 |url=https://bastina.anubih.ba/bitstreams/9af9f699-4dc1-4d68-bd31-07287182db52/download |website=ANUBiH Baština |access-date=19. 3. 2026}}</ref> Mostar je bio i jedan od najrazrušenijih gradova u Bosni i Hercegovini u posljednjem ratu, naročito Bulevar narodne revolucije i Ulica Alekse Šantića, a srušen je i simbol grada, [[Stari most]]. Dana 9. novembra 1993. most se urušio nakon višesatnog granatiranja, a njegovo rušenje postalo je jedan od najupečatljivijih simbola razaranja kulturnog naslijeđa u Evropi krajem 20. stoljeća. Razaranja nisu pogodila samo most, nego i velik dio stare gradske jezgre, brojne džamije, kuće, javne zgrade i infrastrukturu grada.<ref name="UNESCOMostar" /><ref name="UNESCORecon" /><ref name="ICTY2017" /> === Početak novog milenija === Najznačajnija dešavanja u ovom periodu jesu: # Obnova Starog mosta i vraćanje stare gradske jezgre na listu [[UNESCO]]-a.<ref name="UNESCOMostar" /><ref name="UNESCORecon" /> # Donošenje "Novog statuta Grada Mostara" čime je Mostar administrativno ujedinjen grad.<ref>{{cite web |title=Statut Grada Mostara |url=https://www.mostar.ba/storage/2022/02/Statut-Grada-Mostara.pdf |website=Grad Mostar |access-date=19. 3. 2026}}</ref> Obnova Starog mosta, završena 2004, imala je veliko simboličko značenje za Mostar i Bosnu i Hercegovinu, jer je most ponovo postao znak kontinuiteta grada, njegove višestoljetne urbanosti i mogućnosti obnove nakon ratnih razaranja. U poslijeratnom periodu Mostar je ostao jedno od najvažnijih političkih, kulturnih, obrazovnih i turističkih središta Hercegovine i Bosne i Hercegovine u cjelini.<ref name="KonsMostarUrbani" /><ref name="UNESCOMostar" /> == Administracija == [[Datoteka:Map of Mostar.jpg|mini|desno|270px|Karta Mostara]] Gradom Mostarom upravlja Gradska uprava sa dva čelna čovjeka: gradonačelnikom i predsjednikom Gradskog vijeća. Mostar je "grad slučaj" s obzirom na to da je neuspjeh da se domaći političari i stručnjaci dogovore o administrativnom uređenju grada doveo do toga da odluku o tome donese tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH [[Paddy Ashdown]]. Ti dokumenti poznati su pod nazivom "Novi statut Grada Mostara", koji od 2004. definira Mostar kao jedinstvenu gradsku cjelinu bez podjele na općine koje su dotad postojale (Zapad, Sjever, Jugozapad, Stari grad, Jug i Jugoistok). Umjesto navedenih općina postoje tzv. gradska područja, koja predstavljaju izborne jedinice u Gradu Mostaru. == Geografija == [[Datoteka:Mostar Old Town Panorama 2007.jpg|mini|desno|270px|Stari grad – panorama]] [[Datoteka:Stari Most Panorama.jpg|mini|desno|270px|Stari most]] [[Datoteka:AroundStariMost.jpg|mini|desno|270px|Restorani u blizini Starog mosta]] [[Datoteka:Kujundžiluk.jpg|mini|desno|270px|Ulica Kujundžiluk u Starom gradu]] [[Datoteka:Vučjakovića džamija.jpg|mini|desno|250px|[[Vučjakovića džamija]] (Šehitluci)]] [[Datoteka:Panorama Mostara.jpg|mini|desno|270px|Panorama Mostara]] Mostar je na jugu Bosne i Hercegovine, tačnije, u centru Hercegovine. Gradsko područje (Mostar i njegova okolina) geografski se može opisati kao čvorište sjeverne, zapadne i istočne Hercegovine. Kroz centar grada protječe Neretva, pa je Mostar poznat i pod nadimkom "grad na Neretvi". Najpoznatija brda oko mostarske kotline jesu Hum, Stolac, Fortica, Žrovnica, Planinica i Brkanovo brdo. Dvije najpoznatije planine u blizini Mostara jesu Velež i Prenj. Mostar je, kao i većina hercegovačkih gradova, veoma krševit.[[Datoteka:Mostar 3.jpg|mini|270px|Panorama Mostara|centar]] == Klima == Mostar ima izmjenjenu [[sredozemna klima|sredozemnu klimu]] sa blažim, ali hladnim zimama (sa malo ili nimalo snijega) te veoma vrućim ljetima, kada temperature u hladu znaju iznositi i preko 40 [[Celzijev stepen|°C]]. Najviša ikad zabilježena temperatura u Mostaru izmjerena je 31. jula 1901, a iznosila je 46,2&nbsp;°C.<ref>https://www.jabuka.tv/prije-tocno-121-godinu-u-mostaru-izmjerena-rekordna-temperatura/</ref> Zbog toga je Mostar bio jedan od najtoplijih gradova u bivšoj Jugoslaviji, a danas u Bosni i Hercegovini. Najveći dio padavina bilježi se u hladnijem dijelu godine, dok su ljeta sušnija. Godišnje se prosječno bilježi 2.290 sunčanih sati, najviše u BiH. Značajniji snijeg je rijetka pojava, iako rekordni snježni pokrivač iznosi 86&nbsp;cm (zabilježen u februraru 2012). Blaga klima čini Mostar pogodnim za uzgajanje različitih vrsta voća i mediteranskog raslinja poput smokava, šipaka i maslina. {{Vremenski okvir <!-- * Najviša prosječna temperatura * --> | vt_jan= 8,4 | vt_feb = 10,8 | vt_mar = 14,6 | vt_apr = 19 | vt_maj = 24 | vt_jun = 27,6 | vt_jul = 31,1 | vt_aug = 30,8 | vt_sep = 26,9 | vt_okt = 21,0 | vt_nov = 14,5 | vt_dec= 9,7 <!-- Najniža prosječna temperatura --> | nt_jan = 1,9 | nt_feb = 3,2 | nt_mar = 5,4 | nt_apr = 8,4 | nt_maj = 12,5 | nt_jun = 15,8 | nt_jul = 18,6 | nt_aug = 18,4 | nt_sep = 15,3 | nt_okt = 11,2 | nt_nov = 6,7 | nt_dec = 3,3 <!-- Padavine --> | p_jan = 165 | p_feb = 151 | p_mar = 150 | p_apr = 127 | p_maj = 102 | p_jun = 78 | p_jul = 43 | p_aug = 74 | p_sep = 96 | p_okt = 151 | p_nov = 200 | p_dec = 179 <!-- Ostalo --> | izvor = [http://worldweather.wmo.int/005/c00014.htm Svjetska meteorološka organizacija] }} == Privreda == Prije [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] Mostar je bio jedan od jačih privrednih središta bivše Jugoslavije (Aluminijski kombinat, "Soko", "Hepok" kasnije "Apro", Mostarska vinarija, Fabrika duhana Mostar, hidroelektrane na Neretvi, "Unis", rudnik mrkog uglja itd). Ratna razaranja uništila su privredu Mostara, pogotovo u njegovom istočnom dijelu. [[Turizam]] je jedna od najrazvijenijih grana privrede u Mostaru, naročito nakon što je stara gradska jezgra primljena na listu UNESCO-a. == Stanovništvo == {{Glavni|Demografija Mostara|Spisak naseljenih mjesta u gradu Mostaru}} Po popisu stanovništva iz 1991, općina Mostar imala je 126.628 stanovnika, raspoređenih u 57 naselja. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prijeratna općina Mostar je, gotovo u cjelini, ušla u sastav [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]]. U sastav [[Republika Srpska|Republike Srpske]] ušli su dijelovi naseljenih mjesta: [[Kamena (Istočni Mostar)|Kamena]], [[Kokorina (Istočni Mostar)|Kokorina]] i [[Zijemlje (Istočni Mostar)|Zijemlje]]. Od ovog područja formirana je općina [[Istočni Mostar]]. === Nacionalni sastav stanovništva - grad Mostar === {{Stanovništvo BiH | naslov_tabele = Sastav stanovništva | ime_naseljenog_mjesta = Mostar | vrsta_naseljenog_mjesta = grad | maticni_broj = 11410 | admin_godina = 2013 | g2013_izvor = <ref name="popis2013" /> | g1991_izvor = | g1981_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.">{{Cite web| url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1981/pdf/G19814001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. |work=stat.gov.rs |access-date= 16. 10. 2015}}</ref> | g1971_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.">{{Cite web| url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1971/pdf/G19714001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971. |work=stat.gov.rs |access-date= 16. 10. 2015}}</ref> | g1961_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961.">{{Cite web |url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1961/pdf/G19614001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. |work=stat.gov.rs |access-date= 15. 4. 2016}}</ref> | g2013_ukupno = 105797 | g2013_bosnjaci = 46752 | g2013_srbi = 4421 | g2013_hrvati = 51216 | g2013_bosanci = 75 | g2013_romi = 257 | g2013_muslimani = 159 | g2013_bosanciihercegovci = 271 | g2013_albanci = 294 | g2013_jugosloveni = 83 | g2013_ukrajinci = 7 | g2013_crnogorci = 33 | g2013_turci = 6 | g2013_slovenci = 35 | g2013_pravoslavci = 13 | g2013_makedonci = 21 | g2013_nisu_izjasnili = 1312 | g2013_nepoznato = 186 | g1991_ukupno = 126628 | g1991_muslimani = 43856 | g1991_srbi = 23846 | g1991_hrvati = 43037 | g1991_jugosloveni = 12768 | g1981_ukupno = 110377 | g1981_muslimani = 34247 | g1981_srbi = 20271 | g1981_hrvati = 36927 | g1981_jugosloveni = 17143 | g1981_slovenci = 161 | g1981_crnogorci = 451 | g1981_albanci = 160 | g1981_madari = 49 | g1981_makedonci = 112 | g1981_romi = 102 | g1971_ukupno = 89580 | g1971_muslimani = 33645 | g1971_srbi = 19076 | g1971_hrvati = 32782 | g1971_jugosloveni = 2329 | g1971_slovenci = 234 | g1971_crnogorci = 439 | g1971_albanci = 125 | g1971_madari = 40 | g1971_makedonci = 138 | g1971_romi = 10 | g1961_ukupno = 72453 | g1961_muslimani = 10513 | g1961_srbi = 21220 | g1961_hrvati = 27265 | g1961_jugosloveni = 12181 | g1961_slovenci = 330 | g1961_crnogorci = 542 | g1961_albanci = 37 | g1961_madari = 44 | g1961_makedonci = 143 | g1961_romi = 1 }} === Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Mostar === {{Stanovništvo BiH | naslov_tabele = Sastav stanovništva | ime_naseljenog_mjesta = Mostar | vrsta_naseljenog_mjesta = naseljeno mjesto | maticni_broj = 166090 | admin_godina = 2013 | g2013_izvor = <ref name="popis2013">{{cite web |title=Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik |url=https://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2 |website=popis.gov.ba |publisher=Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine |access-date=7. 4. 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210407103505/https://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2 |archive-date=7. 4. 2021 |url-status=live }}</ref> | g1991_izvor = | g1981_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981." /> | g1971_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971." /> | g1961_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961." /> | g2013_ukupno = 60195 | g2013_bosnjaci = 25788 | g2013_srbi = 2109 | g2013_hrvati = 29475 | g2013_bosanci = 59 | g2013_romi = 128 | g2013_muslimani = 118 | g2013_bosanciihercegovci = 250 | g2013_albanci = 246 | g2013_jugosloveni = 75 | g2013_ukrajinci = 6 | g2013_crnogorci = 28 | g2013_turci = 5 | g2013_slovenci = 32 | g2013_pravoslavci = 9 | g2013_makedonci = 18 | g2013_nisu_izjasnili = 1143 | g2013_nepoznato = 146 | g1991_ukupno = 75865 | g1991_muslimani = 25929 | g1991_srbi = 14142 | g1991_hrvati = 21795 | g1991_jugosloveni = 11555 | g1981_ukupno = 63427 | g1981_muslimani = 18414 | g1981_srbi = 11353 | g1981_hrvati = 17621 | g1981_jugosloveni = 14732 | g1981_slovenci = 154 | g1981_crnogorci = 400 | g1981_albanci = 118 | g1981_madari = 37 | g1981_romi = 81 | g1981_makedonci = 102 | g1971_ukupno = 47802 | g1971_muslimani = 19244 | g1971_srbi = 10450 | g1971_hrvati = 14448 | g1971_jugosloveni = 2172 | g1971_slovenci = 218 | g1971_crnogorci = 413 | g1971_albanci = 114 | g1971_madari = 33 | g1971_romi = 1 | g1971_makedonci = 123 | g1961_ukupno = 35284 | g1961_muslimani = 2700 | g1961_srbi = 12559 | g1961_hrvati = 10528 | g1961_jugosloveni = 8423 | g1961_slovenci = 275 | g1961_crnogorci = 480 | g1961_albanci = 22 | g1961_madari = 37 | g1961_makedonci = 113 | g1961_romi = 1 }} == Kultura == {{Glavni|Kultura u Mostaru}} [[Datoteka:Gimnazija Mostar 2024.jpg|mini|220x220px|Gimnazija Mostar (UWC) u blizini Španskog trga.]] [[Datoteka:Sahat kula u Mostaru.jpg|lijevo|mini|220x220piksel|Sahat kula u Mostaru u blizini [[Karađoz-begova džamija|Karađoz-begove džamije]].]] Mostar je jedno od značajnih kulturnih i umjetničkih središta u Bosni i Hercegovini, koje je na osnovu svog bogatog kulturnog potencijala iznjedrilo neke od veoma značajnih slikara, pisaca i pjesnika, pa je i sâm grad poznat kao grad pjesnika. Arhitektura i prirodne ljepote u njegovoj neposrednoj okolini, te toplija mediteranska klima oblikovali su kulturnu scenu Mostara, a svake godine održava se Međunarodni festival komedije ''Mostarska liska''. U saradnji s Gradom Mostarom održava se i festival [[Evropska unija|Evropske unije]] pod nazivom [[Open City Mostar]]. Mostar je i značajno središte bosanske [[Sevdalinka|sevdalinke]], a jedan od najpoznatijih izvođača tokom druge polovine 20. vijeka bio je [[Himzo Polovina]]. Od novije generacije posebno su se istakli [[Mostar Sevdah Reunion]], koji izvode sevdalinke u modernijem aranžmanu.<ref name="KM">{{Cite web|url= https://kultura-mostar.ba/institucije-kulture/|title= ''Kultura Mostar: institucije kulture''|work= kultura-mostar.ba|access-date= 30. 8. 2022|archive-date= 30. 8. 2022|archive-url= https://web.archive.org/web/20220830155245/https://kultura-mostar.ba/institucije-kulture/|url-status= dead}}</ref> Američka medijska kuća [[CNN]] uvrstila je Mostar na listu najljepših malih gradova [[Evropa|Evrope]], zbog svoje prirodne ljepote, stare čaršije i [[Stari most|Starog mosta]], koji spadaju u najbolje primjere [[Osmanska arhitektura u Bosni i Hercegovini|osmanske arhitekture u Bosni i Hercegovini]] kao i na [[Balkan]]u.<ref>{{Cite web|url= https://www.turizam.mostar.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=505%3Amostar-na-cnn-ovoj-listi-najljepih-malih-gradova-evrope&catid=38%3Avijesti&Itemid=425&lang=hr|title= ''Mostar na CNN-ovoj listi najljepših malih gradova Evrope''|work= turizam-mostar.ba|access-date= 30. 8. 2022}}</ref> O njemu je pisao i osmanski putopisac [[Evlija Čelebija]].<ref>{{Cite web|url= https://www.avlija.me/putopis/evlija-celebija-seher-grad-mostar-drevni-zapisi|title= ''Evlija Čelebija: Drevni zapisi o šeheru i gradu Mostaru''|access-date= 31. 8. 2022|archive-date= 31. 8. 2022|archive-url= https://web.archive.org/web/20220831160634/https://www.avlija.me/putopis/evlija-celebija-seher-grad-mostar-drevni-zapisi|url-status= dead}}</ref> === Književnost === {{Glavni|Književnost u Mostaru}} Mostar je kroz različite historijske periode kontinuirano prisutan u književnom životu Bosne i Hercegovine - od brojnih sevdalinki i usmenog narodnog naslijeđa, sve do književnih djela različitih pisaca, kako onih iz preporodnog perioda tako i do pisaca [[Postmodernizam|postmoderne]] orijentacije. [[Datoteka:Neretva rijeka, Mostar.jpg|lijevo|mini|[[Neretva|Rijeka Neretva]] u Mostaru]] Nakon pripajanja [[Bosansko Kraljevstvo|Bosanskog Kraljevstva]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]], u Mostaru su u drugoj polovini 16. vijeka izgrađene i prve poznate biblioteke: [[Karađoz-begova biblioteka]] i [[Derviš-pašina biblioteka]]. Ulaskom Bosne u osmansko-islamski civilizacijski krug počela se razvijati [[književnost]] i [[poezija]] na orijentalnim jezicima. U to vrijeme počeli su da djeluju mnogobrojni mostarski pjesnici u čijim stihovima se prepoznaju ljubav i divljenje prema gradu, njegovim geografskim i kulturnim posebnostima, kao i nostalgija i čežnja zbog odlaska. Bili su različitih zanimanja, od neafirmiranog učenika [[Medresa|medrese]] do [[Vezir|velikog vezira]]. Lirske slike pjesnika na orijentalnim jezicima čije je porijeklo vezano uz Mostar često se prepliću oko pitomih pejzaža i neobičnog luka Starog mosta određujući identitet njihovog stvaralaštva, prisnost i pripadnost urbanom ambijentu. Profesor i naučni istraživač sa [[Orijentalni institut u Sarajevu|Orijentalnog instituta]] [[Univerzitet u Sarajevu|Univerziteta u Sarajevu]] [[Adnan Kadrić]] primjećuje da se Mostar u poeziji mostarskih pjesnika koji stvaraju na orijentalnim jezicima metaforički oblikuje kao "grad ruža i slavuja". Odnos prema gradu kao emotivno važnom mjestu nastavljen je i u vremenu evropeizacije bosanskohercegovačke, a time i [[Bošnjačka književnost|bošnjačke književnosti]]. U to vrijeme grad je ključna spona između orijentalnog i evropskog, ali i autohtonog narodnog pjevanja sa evropskim i orijentalnim. Dolazak [[Austro-Ugarska|austrougarske]] vlasti donosi nove društvene okolnosti, pri čemu dolazi do gašenja jednog načina života. Porodične i lične drame junaka u djelima bošnjačkih pisaca koje se odvijaju u periodu od 1879. do 1884. protkane su prepoznatljivim mostarskim pejzažom, [[Neretva|Neretvom]] i svjetlošću. Ovakve slike Mostara u književnom tekstu najavljuju sudbinu grada s kraja 19. vijeka kada je "Mostar bio naznačajniji kulturni i književni centar u Bosni i Hercegovini", te mjesto afirmacije ukupnog bosanskohercegovačkog kulturnog života koji se odvijao kroz razvoj časopisa unutar različitih nacionalnih zajednica, publicističku djelatnost i bogat književni život. Jedan od značajnih pisaca bio je [[Svetozar Ćorović]]. Na osnovu njegovog romana [[Stojan Mutikaša (roman)|Stojan Mutikaša]] snimljena je i televizijska serija [[Porobdžije]]. U Mostaru je 1896, na inicijativu [[Aleksa Šantić|Alekse Šantiće]], [[Jovan Dučić|Jovana Dučića]] i [[Atanasije Šola|Atanasija Šole]], osnovan književni časopis ''[[Zora (časopis)|Zora]]'', koji je bez prekida izlazio do 1901. godine.<ref name="Most">{{cite web |url= http://www.most.ba/041/046.htm |title= Jezička standardizacija i pravopisna norma u ''Zori'' (prilog mr. Muhameda Šatora) |publisher=Most|access-date=20. 6. 2013 |archive-url= https://web.archive.org/web/20130609144433/http://www.most.ba/041/046.htm |archive-date=9. 6. 2013 |url-status= dead }}</ref> Od bošnjačkih pisaca iz tog vremena posebno se izdvajaju [[Hamza Humo]] i [[Alija Nametak]]. Humo je jedan od predstavnika modernističkog načina pjevanja, a nerijetko se kvalifikuje i kao mostarski, zavičajni pjesnik. U poetskom izričaju objedinjuje sevdalijsko i orijentalno naslijeđe s elementima modernog oblikovanja književnog teksta. U njegovoj poeziji mogu se susresti dva lica grada: jedan je raspjevan, prepun svjetlosti, hedonizma i raznovrsnih čulnih senzacija, o čemu posebno svjedoči pjesnička zbirka ''[[Grad rima i ritmova]]'' iz 1924. Nasuprot ovome je grad ovijen misterijom, a atmosferi mističnosti doprinose [[Munara|munare]], [[šadrvan]]i i zvonici kao znakovi novog senzibiliteta. U pripovjedačkom opusu Alije Nametka Mostar je jedno od zapaženih mjesta, posebno u ciklusu ''[[I dobri i zli Bošnjani]]'', u koji su utkani folklorni elementi, predanja i praznovjerja s realističnim pripovjedačkim okvirom. Prepoznatljivi simboli Mostara poput Neretve, [[Radobolja|Radobolje]], [[Žovnica|Žovnice]], [[Šarića džamija (Mostar)|Šarića džamije]], [[Tabačica|Tabačice]] svjedoče priču o mostarskoj prošlosti, nekada o osmanskim vremenima, a nerijetko i o dolasku novih vremena i austrougarske uprave.<ref>{{Cite web|url= https://www.academia.edu/41574102/Knji%C5%BEevna_prezentacija_Mostara_u_odabranoj_prozi_bo%C5%A1nja%C4%8Dkh_pisaca|title= ''Književna prezentacija Mostara u odabranoj prozi bošnjačkih pisaca|work= academa.edu|access-date= 31. 8. 2022}}</ref> === Muzika === {{Glavni|Muzika u Mostaru}} {{Proširiti sekciju}} === Slikarstvo === {{Glavni|Slikarstvo u Mostaru}} {{Proširiti sekciju}} === Kulturne institucije === [[Datoteka:Narodno pozorište Mostar.jpg|mini|desno|250px|Narodno pozorište Mostar]] U Mostaru djeluju: {{div col}} *Arhiv Hercegovine (danas kantonalni arhiv) *Centar za kulturu Mostar *[[Derviš-pašina biblioteka]] *Dječija biblioteka *Dom kulture "Herceg Stjepan Kosača" *Francuski kulturni centar *Gradska biblioteka "Herceg Stjepan Kosača" *Gradska biblioteka na Luci *Gradski hor Mostar *Hrvatsko narodno kazalište Mostar *[[Karađoz-begova biblioteka]] *Kuća Alekse Šantića *[[Muzički centar Pavarotti|Muzički centar "Pavarotti"]] *Muzej Hercegovine *Narodno pozorište u Mostaru *Omladinski kulturni centar "Abrašević" *Pozorište lutaka Mostar *Simfonijski orkestar Mostar<ref name="KM"/> {{div col end}} === Kulturni događaji === * [[Mostarsko ljeto]], gdje se ističu Šantićeve večeri poezije, Mostarski ljetni festival te Festival horova / ansambala Bosne i Hercegovine * [[Mostarsko proljeće]] značajna je kulturna manifestacija, koju organizira Matica Hrvatska Mostar i koja se održava svake godine tokom proljeća i ljeta * Festival [[komedija|komedije]] Bosne i Hercegovine [[Mostarska liska]], koji je pokrenulo Narodno pozorište u Mostaru 1991, a inicijator je bio režiser [[Ahmet Obradović]] === Nacionalni spomenici === {{Glavni|Spisak nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Mostaru|Arhitektura Mostara}} == Sport == [[Datoteka:Stadion Rodjeni.jpg|mini|230px|[[Stadion "Rođeni"|Stadion Rođeni]] ([[FK Velež Mostar|Velež]])]] [[Datoteka:Stadion HŠK Zrinjski.JPG|lijevo|mini|[[Stadion pod Bijelim brijegom]] ([[HŠK Zrinjski|Zrinjski]])]] Najpoznatiji sport u Mostaru jest [[nogomet]]. U najveće uspjehe mostarskih nogometnih klubova spadaju dvije titule [[FK Velež Mostar|Velež]]a u kupu bivše Jugoslavije ([[Kup Jugoslavije u nogometu|Kup maršala Tita]] [[Kup maršala Tita 1980/1981.|1981.]] i [[Kup maršala Tita 1985/1986.|1986]]) te titule prvaka Bosne i Hercegovine koje je osvojio [[HŠK Zrinjski|Zrinjski]] ([[Premijer liga Bosne i Hercegovine 2004/2005.|2005]], [[Premijer liga Bosne i Hercegovine 2008/2009.|2009]], [[Premijer liga Bosne i Hercegovine 2013/2014.|2014]], [[Premijer liga Bosne i Hercegovine 2015/2016.|2016]]), uz jedan osvojen [[Kup Bosne i Hercegovine u nogometu|Kup Bosne i Hercegovine]] (također Zrinjski [[Kup Bosne i Hercegovine u nogometu 2007/2008.|2008]]). Osim nogometa, u Mostaru je najpoznatiji ekstremni sport [[skokovi sa Starog mosta]] u Neretvu. Ovi skokovi i najpoznatiji mostarski skok, ''lasta'', predstavljaju, osim Starog mosta, FK Veleža, najpoznatiji dio mostarske tradicije. Takmičenja u skokovima organiziraju se tradicionalno svake godine krajem jula, a organizator je Klub skakača "Mostari". Važnost ovog takmičenja pokazuje i to da ga prenosi državna televizija ili neka od komercijalnih televizija u zemlji. [[Datoteka:Željeznička stanica Mostar.jpg|mini|200x200piksel|Željeznička stanica Mostar]] Jedan od sportova koji je dosta popularan u Mostaru jest i [[karate]]. U gradu djeluje više karate-klubova. Osim karatea, zastupljeni su i [[plivanje]], [[tenis]], [[košarka]], [[rukomet]], [[džudo]], [[boks]], [[kajakaštvo]]. == Saobraćaj == Najznačajnija saobraćajnica koja prolazi kroz Mostar jest magistralni put [[Magistralni put M17|M17]]. Mostar ima dvije autobuske i jednu željezničku stanicu. Javni [[autobus]]ki saobraćaj u Mostaru obavlja preduzeće Mostar-bus, koje radi pod Gradskom upravom. Mostar također ima [[Međunarodni aerodrom Mostar|međunarodni aerodrom]], smješten u [[Ortiješ]]u. == Poznate ličnosti == {{div col|3}} *[[Adin Hebib]], slikar *[[Aleksa Šantić]], pjesnik *[[Alija Kebo]], književnik *[[Almir Zalihić]], pisac *[[Blaž Slišković]], nogometaš i trener *[[Jadranko Fink|Jadranko]] i [[Goran Fink]], skakači u vodu *[[Dražen Dalipagić]], košarkaš *[[Dušan Bajević]], nogometaš *[[Džemal Bijedić]], političar *[[Edo Kajan]], alpinist *[[Emir Balić]], skakač *[[Enver Marić]], nogometaš *[[Faruk Ćupina]], advokat i trener *[[Franjo Vladić]], nogometaš *[[Haldun Leo Hrvić]], nogometaš *[[Hamza Humo]], pisac *[[Himzo Polovina]], pjevač *[[Ibrahim Braca Dilberović]] *[[Ico Voljevica]], slikar *[[Jasna Merdan]], rukometašica *[[Josip Jole Musa]], *[[Karlo Afan de Rivera]], slikar *[[Ljubo Bešlić]], gradonačelnik *[[Meha Sefić]], slikar *[[Meho Džeger]], zabavljač *[[Meho Kodro]], nogometaš *[[Džemal Hadžiabdić|Džemal]] i [[Mili Hadžiabdić]], nogometaši *[[Milojko Ćišić]], elektroenergetičar *[[Mišo Marić]], pjesnik *[[Muhamed Mujić]], nogometaš *[[Mujaga Komadina]], gradonačelnik *[[Murat Ćorić]], političar *[[Osman Đikić]], pisac *[[Peko Dilberović]] *[[Ibrahim Kajan]], pisac *[[Pero Zubac]], pisac *[[Predrag Matvejević]], pisac *[[Bobo Samardžić]], slikar *[[Željko Samardžić]], pjevač *[[Safet Oručević]], gradonačelnik *[[Salko Ćurić]], karataš *[[Saša Papac]], nogometaš *[[Sead Kajtaz]], nogometaš *[[Semir Tuce]], nogometaš *[[Senad Glavović]], nogometaš *[[Sergej Barbarez]], nogometaš *[[Sergej Trifunović]], glumac *[[Sulejman Rebac]], nogometaš *[[Svetozar Ćorović]], pisac *[[Vahid Halilhodžić]],nogometaš i trener *[[Vasa Kisa]], mostarska ''liska'' *[[Vlado Puljić]], slikar *[[Vladimir Ćorović]], historičar *[[Zdravko Grebo]], kritičar {{div col end}} == Turizam == Mostar je jedan od najvećih urbanih turističkih centara u Bosni i Hercegovini. U njegove najpoznatije znamenitosti spadaju: *[[Stari grad (Mostar)|Stari grad]] - historijska četvrt sa [[Stari most|Starim mostom]] i nizom ostalih sadržaja iz bogate historije grada *[[Karađoz-begova džamija]] *Franjevačka crkva, s najvišim zvonikom u Bosni i Hercegovini *[[Bišćevića sokak]], s poznatom Turskom kućom *Historijsko naselje Brankovac, s kućama i avlijama starih mostarskih porodica, građenim u osmanskom stilu *[[Blagaj (Mostar)|Staro naselje Blagaj]] s Vrelom Bune, čuvenom [[Blagajska tekija|Blagajskom tekijom]], te starim gradom osnivača Hercegovine, [[Stjepan Vukčić Kosača|hercega Stjepana Kosače]] *[https://web.archive.org/web/20071008181102/http://www.ruiste.info/ Park prirode Ruište] na planini Prenj, poznat po endemskoj vrsti [[munika|munike]], kao i endemskoj vrsti [[Lilium bosniacum|bosanskog ljiljana]] *Rezervat prirode Diva Grabovica, sa gotovo netaknutom prirodom *[[Mostarsko blato]], park prirode zapadno od Mostara *[[Kuća Alekse Šantića]], velikana bosanskohercegovačkog pjesništva *[[Muzej Hercegovine u Mostaru|Muzej Hercegovine]] *[[Partizansko groblje u Mostaru]] == Također pogledajte == * [[Arhitektura Mostara]] * [[Mostovi u Mostaru]] * [[Naselja Mostara]] * [[Grb grada Mostara]] * [[Mostarska avenija]] * [[Reljef braće Dioskuri]] * [[Ulica maršala Tita (Mostar)]] == Reference == {{refspisak|2}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Mostar}} {{Wikivoyage|Mostar}} * [http://www.mostar.ba/ Zvanični veb-sajt grada Mostara] * [https://www.academia.edu/12094214/Mostarski_likovni_krug, Mostarski likovni krug] {{Grad Mostar}} {{Hercegovačko-neretvanski kanton}} {{Administrativna podjela Bosne i Hercegovine}} {{Neretva}} {{Poluzaštita}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Mostar|*]] [[Kategorija:Gradovi u Hercegovačko-neretvanskom kantonu]] [[Kategorija:Gradovi u Federaciji Bosne i Hercegovine]] [[Kategorija:Službeni gradovi Bosne i Hercegovine]] 7rjm8jqgkn2liudje1br8vvkrxkvd0g Alžir 0 881 3829648 3797264 2026-04-12T12:43:42Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829648 wikitext text/x-wiki {{Infokutija država | zvanično_ime = Narodna Demokratska Republika Alžir | izvorno_ime = الجمهورية الجزائرية الديمقراطية الشعبي {{Simboli jezika|ar|arapski}}<br />ⵟⴰⴳⴷⵓⴷⴰ ⵜⴰⵎⴻⴳⴷⴰⵢⵜ ⵜⴰⵖⴻⵔⴼⴰⵏⵜ ⵜⴰⵣⵣⴰⵢⵔⵉⵜ {{Simboli jezika|ber|Tamazight}} | ime_genitiv = Alžira | zastava = Flag of Algeria.svg | grb = National Emblem of Algeria.svg | uzrečica = بالشعب وللشعب <br /> ([[bosanski|bs]]: ''Od naroda i za narod'') | himna = [[Kassaman]] | mapa = Location Algeria.svg | glavni_grad = [[Alžir (grad)|Alžir]] | glavni_grad_kordinati = {{coord|36|46|N|3|03|E|type:city}} | najveći_grad = [[Alžir (grad)|Alžir]] | službeni_jezik = [[arapski]], [[tamazight]] | državno_uređenje = [[Unitarna država|Unitarna]], [[Polupredsjednička republika|polupredsjednička]], narodna [[republika]] | vrsta_prve_vlasti = [[Spisak predsjednika Alžira|Predsjednik]] | vladar_prva_vlast = [[Abdelmadjid Tebboune]] | vrsta_druge_vlasti = [[Spisak predsjednika vlada Alžira|Predsjednik vlade]] | vladar_druga_vlast =[[Sifi Ghrieb]] | vrsta_treće_vlasti = | vladar_treća_vlast = | nezavisnost = [[Alžirski rat za nezavisnost|od Francuske]] | nezavisnost_priznato = [[5. juli]] [[1962]]. | površina = 2.381.741 | po_površini_na_svijetu = 10. na svijetu | procenat_vode = -% | stanovnika = 47.400.000<ref name=population>{{cite web|url=https://elwatan-dz.com/demographie-plus-de-47-millions-dalgeriens-dici-2025|title=Démographie : Plus de 47 millions d'Algériens d'ici 2025}}</ref> | stanovnika_godina = 2025. | po_broju_stanovnika_na_svijetu = 33. na svijetu | gustoća = 19 | po_broju_gustoće_na_svijetu = 206. na svijetu | bdp_ukupno = $233 milijardi | bdp_godina = 2008 | po_broju_bdp_na_svijetu = 38. na svijetu | bdp_per_capita = $4,588 | hdi = <span style="color: #0c0; font-size: larger;">▲</span> 0.782<ref>{{cite web|title=Human Development Report - 2015.|url=http://hdr.undp.org/sites/default/files/hdr_2015_statistical_annex.pdf|publisher=hdr.undp.org|access-date=9. 1. 2018}}</ref> (83) | hdi_godina = 2015. | hdi_nivo = <span style="color:#FF8C00;">medijum</span> | po_broju_hdi_na_svijetu = 104. na svijetu | gini = 35.3 | gini_godina = 1995 | po_broju_gini_na_svijetu = ?. na svijetu | valuta = [[Alžirski dinar]] ([[DZD]]) | vremenska_zona = ([[UTC]]+1) | najveća_tačka_ime = [[Tahat]] | najveća_tačka_metara = 3.003 | najveće_jezero_ime = nema | najveće_jezero_površina = - | najveća_rijeka_ime = [[Chelif]] | najveća_rijeka_dužina = 690 | nacionalni_dan = [[1. novembar]] | internetski_nastavak = [[.dz]] | pozivni_broj = +213 | komentar = |}} '''Alžir''' ([[arapski jezik|arapski]]: '''الجزائر''' al-Jazā'ir; [[Tamazight]]: '''ⴷⵣⴰⵢⴻⵔ'''; [[Francuski jezik|francuski]]: Algérie), službeno '''Narodna Demokratska Republika Alžir''', je [[suverena država|zemlja]]<ref>{{Cite web|url=https://www.britannica.com/place/Algeria|title=Algeria {{!}} Flag, Capital, Population, Map, & Language {{!}} Britannica|date=13. 6. 2023|website=www.britannica.com|language=en|access-date=2. 7. 2023}}</ref> koja se nalazi u [[Sjeverna Afrika|sjevernoj Africi]] na [[Sredozemno more|obali Sredozemnog mora]]. Sa površinom od 2.381.741&nbsp;km<sup>2</sup>, Alžir je [[Spisak država po površini|deseta najveća država na svijetu]] i nakon osamostaljenja [[Južni Sudan|Južnog Sudana]] od Sudana najveća država Afrike. Graniči se sa [[Tunis]]om na sjeveroistoku, sa [[Libija|Libijom]] na istoku, [[Maroko]]m na zapadu, [[Demokratska Arapska Republika Sahara|Zapadnom Saharom]], [[Mali]]jem i [[Mauritanija|Mauritanijom]] na jugozapadu i [[Niger]]om na jugoistoku, dok na sjeveru izlazi na [[Sredozemno more]]. Od [[Antika|antičkih vremena]], teritorija današnjeg Alžira je bila u sastavu mnogih carstava, među kojima su [[Numidija]], [[Fenikija]], [[Kartaga]], [[Rimsko Carstvo]], [[Vandali]], [[Bizantijsko Carstvo]], [[Emevije|Emevijski halifat]], [[Abasidski halifat]], [[Idrisidski sultanat]], [[Aglabidski emirat]], [[Rustamidsko Carstvo]], [[Fatimidski halifat]], [[Ziridski emirat]], [[Hamadidsko carstvo|Hamadidsko Carstvo]], [[Almoravidsko Carstvo]], [[Almohadski halifat]], [[Osmansko Carstvo]] i [[Francuski Alžir|Francusko kolonijalno carstvo]]. [[Berberi]] se smatraju autohtonim stanovnicima Alžira. Nakon [[Muslimansko osvajanje sjeverne Afrike|muslimanskog osvajanja sjeverne Afrike]], većina autohtonih stanovnika je prešla na [[islam]]. Stoga, iako je većina Alžiraca berberskog porijekla, većina se identifikuje [[Arabizacija|arapskim identitetom]]. Masovno, Alžirci su mješavina Berbera i [[Arapi|Arapa]], [[Turci|Turaka]], Afrikanaca i Andaluzijaca. Alžir je [[Regionalna sila|regionalna]] i [[srednja sila]]. Ova afrička država snabdjeva Evropu velikim količinama [[Prirodni plin|prirodnog plina]], pa joj je izvoz energije okosnica ekonomije. Prema [[OPEC]]-u, Alžir je [[Spisak država po dokazanim rezervama nafte|17. država u svijetu po rezervama nafte]] i druga u Africi, dok je [[Spisak država po dokazanim rezervama plina|9. država u svijetu po rezervama plina]]. Alžirska naftna kompanija [[Sonatrach]] je najveća kompanija u Africi. Alžir ima jednu od najvećih vojsci u Africi i najveći vojni budžet na kontinetu. Većina alžirskog oružja se uvozi iz [[Rusija|Rusije]], sa kojom je bliski saveznik. Alžir je članica [[Afrička unija|Afričke unije]], [[Arapska liga|Arapske lige]], [[OPEC|OPEC-a]], [[Ujedinjene nacije|Ujedinjenih nacija]] i jedan od osnivača [[Arapska magrebska unija|Arapske magrebske unije]]. Prema podacima iz januara 2012. u Alžiru je živjelo 37,1 milion stanovnika.<ref name ="ons">{{cite web|title=Demografija Alžira|url=http://www.ons.dz/-Demographie-.html|website=Nacionalni zavod za statistiku Alžira|publisher=ons.dz|access-date=9. 1. 2018|archive-date=6. 3. 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120306220607/http://www.ons.dz/-Demographie-.html|url-status=bot: unknown}}</ref> Administrativno se sastoji od 48 pokrajina, 553 distrikta (daïras) i 1.541 općine. [[Glavni grad|Glavni]] i najveći grad države je [[Alžir (grad)|Alžir]]. == Etimologija == Naziv za državu potiče od naziva glavnog grada Alžira. Naziv za glavni grad potiče od arapskog termina ''al-Jazā'ir'' (الجزائر) što u prijevodu na [[bosanski jezik]] znači ''ostrva'' i skraćena je verzija starijeg naziva ''Jazā'ir Banī Mazghanna'' (جزائر بني مزغنة) što znači ''Ostrva Mazghanna plemena'' zabilježenog od strane [[Srednji vijek|srednjovjekovnog]] [[Geografija|geografa]] i [[Kartografija|kartografa]] [[Muhamed el-Idrisi|Muhameda el-Idrisija]]. == Historija == {{Glavni|Historija Alžira}} === Antičko doba === [[Datoteka:Timgad rue.jpg|lijevo|275p|mini|Antičke [[Rimsko Carstvo|rimske]] ruševine ulice grada [[Timgad]]a koje vode do lokalnog [[slavoluk]]a u čast rimskog cara [[Trajan]]a]] [[Datoteka:GM_Djemila_Roman_Theatre02.jpg|desno|275p|mini|Antičko rimsko pozorište u gradu [[Džemila (grad)|Džemila]]]] [[Datoteka:GM Massinissa.png|lijevo|200p|mini|Kovani novac sa likom kralja [[Masinisa]]]] [[Neolit]]ska [[civilizacija]] na području [[Sahara|Sahare]] i [[Sredozemno more|mediteranskog]] dijela [[Magrib]]a javlja se još u periodu od 11.000 godina prije nove ere ili najkasnije između 6.000 i 2.000 godina p.n.e. Taj period ljudske [[Historija|historije]] koji je naročito bogato prikazan na slikama [[Tasili n'Adžer]]a, dominirao je na području današnjeg Alžira sve do [[Antika|klasičnog perioda]]. Mješavina različitih naroda Sjeverne Afrike se tokom vremena ujedinila u posebnu rodnu populaciju koja se zove [[Berberi]] a koji su [[autohtoni narodi]] sjevernog dijela Afrike. Iz svog glavnog centra moći u [[Kartaga|Kartagi]], Kartaginjani su se proširili i uspostavili mala naselja duž sjevernoafričke obale. Do 600. prije nove ere [[Fenikija|Feničani]] su se već nalazili u Tipasi, istočno od današnjeg alžirskog grada [[Cherchell]]a, Hiponu (današnjem [[Annab]]u) i Rusicadeu (današnjoj Skikdi). Ta naselja su im služila kao sidrišta i gradovi za trgovinu. S obzirom na porast moći Kartage, njen uticaj na urođeničko stanovništvo se dramatično povećao. Berberska civilizacija se nalazila u fazi u kojoj je [[poljoprivreda]], [[proizvodnja]], [[trgovina]] i politička organizacija funkcionisala u nekoliko država. Trgovinske veze između Kartage, čiji su se posjedi nalazili na obali Sredozemnog mora, i Berbera u unutrašnjosti su se intezivirali ali je teritorijalna ekspanzija Kartage rezultirala i porobljavanjem ili vojnim zapošljavanjem Berbera. Do početka [[4. vijek]]a prije nove ere, Berberi su činili najbrojniji dio vojske Kartage. U periodu od 241. do 238. p.n.e. berberski vojnici su se [[Najamnički rat|pobunili]] jer nisu bili plaćeni za svoje usluge nakon što je Kartaga izgubila od Rimljana u [[Prvi punski rat|Prvom punskom ratu]]. Nakon što su se pobunili, Berberi su uspjeli su da steknu kontrolu nad većinom Kartaginine sjevernoafričke teritorije te su čak i kovali novac koji je nazvan Libijan, što je na grčkom označavao narode Sjeverne Afrike. Moć Kartage je povremeno opadala uglavnom zbog stalnih ratova i poraza od Rimskog carstva tokom [[Punski ratovi|Punskih ratova]] Grad Kartaga je konačno uništena 146. p.n.e od strane Rimskog carstva. Kako je opadala moć Kartage tako su Berberi širili svoju vlast u zaleđu. Do 2. vijeka p.n.e pojavilo se nekoliko velikih ali ipak slabo administrativno razvijenih berberskih kraljevstava. Dva kraljevsta su osnovana u [[Numidija|Numidiji]], na području koje se nalazilo iza priobalnih područja koje je kontrolisala Kartaga. Zapadno od Numidije nalazila se [[Mauritanija (regija)|Mauritanija]], koja se protezala preko rijeke [[Muluja]], u današnjem [[Maroko|Maroku]] do [[Atlantski okean|Atlantskog okeana]]. Najvišu tačku civilizacije, do dolaska [[Almohadi|Almohada]] i [[Almoravidi|Almoravida]] više od 1.000 godina poslije, Berberi su postigli za vrijeme vladavine [[Masinisa|Masinise]] tokom 2. vijeka prije nove ere. Poslije smrti Masinise 148. p.n.e. Berbersko kraljevstvo je dijeljeno i ujedinjavano nekoliko puta. Te teritorije su se održale nezavisnim do 24. nove ere kada ih je pokorilo Rimsko carstvo. Tokom sljedećih nekoliko vijekova područjem današnjeg Alžira vladali su Rimljani, koji su osnovali mnoge kolonije u regiji. Kao i ostatak Sjeverne Afrike, Alžir je bio jedno od područja koja su hranila Carstvo jer su se sa područja Alžira izvozile [[žitarice]] i drugi poljoprivredne proizvodi u Rimsko carstvo. [[Aurelije Augustin]] bio je biskup Hippona (danas Alžira), koji se nalazio u tadašnjoj rimskoj provinciji Afrike. Germanski [[Vandali]] pod vodstvom [[Gajzeriha]]a su 429. sa [[Pirinejsko poluostrva|Pirinejskog poluostrva]] prešli na afričko tlo i 435. zagospodarili priobalnim područjem Numidije. Nisu uspjeli u namjeri osnivanja nijednog značajnijeg naselja na osvojenom području jer su u toj namjeri osujećeni od strane lokalnih plemena. U stvari, do trenutka dolaska [[Bizantijsko carstvo|Bizantijaca]], Lepcis Magna je napuštena, a regija Mselata je okupirana od strane autohtonog Laguatana koji su nastojali da ostvare politički, vojni i kulturni preporod. === Srednji vijek === {{Glavni|Srednovjekovni muslimanski Alžir}} [[Datoteka:Fatimid_Caliphate.PNG|desno|300p|mini|[[Fatimidski halifat]], period oko 960. – 1100.]] Nakon pojave islama i njegovog širenja prvo Arabijskim poluostrvom a zatim i Levantom, još za vrijeme [[Pravedni halifat|Pravednog halifata]] muslimani prelaze na područje Sjeverne Afrike i osvajaju Egipat. Širenjem teritorije prema zapadu, uz zanemariv otpor lokalnog stanovništva, Emevije osvojaju Alžir sredinom 7. vijeka. U narednom periodu većina autohtonog stanovništva će prihvatiti islam. Padom emevijskog halifata, na području koje je obuhvatalo pojavit će se nekoliko lokalnih dinastija, uključujući Aglabide, Almohade, Zajanide, Ziride, Rustamide, Hamadide, Almoravide i [[Fatimidski halifat|Fatimide]]. U srednjem vijeku, tokom [[Zlatno doba islama|zlatnog doba islama]], Sjeverna Afrika je bila dom mnogih velikih naučnika, vjerskih autoriteta i vladara. Početkom ovog perioda Magrebom su vladali Fatimidi, dugotrajni halifat koji se teritorijalno protezao i na [[Levant]] i [[Hidžaz]]. Fatimidi su imali sekularnu unutrašnju vladu, kao i moćnu vojsku i mornaricu, sastavljenu prvenstveno od Arapa i stanovništva sa Levanta. Fatimidski halifat se počeo rušiti kada su [[Ziridi]], koji su bili pod vlašću Fatimida, počeli da jačaju svoju autonomiju unutar Fatimidskog halifata sve dok se nisu izdvojili iz halifata. U početku su Fatimidi slali vojsku protiv Zirida i uspjevali da zadrže primat nad tom teritorijom koju su naseljavali Ziridi. Usljed toga, Ziridi su prihvatili arapske običaje i kulture. Ostala autohtona berberska plemena koja su i dalje ostala u velikoj mjeri nezavisna i koja su u zavisnosti od plemena do plemena kontrolisala različite dijelove Magreba vremenom su se ujedinila (uglavnom za vrijeme Fatimida). Fatimidska država, poznata i kao Fatimidski halifat, vremenom je postala islamska imperija koja je u svom sastavu uključivala Sjevernu Afriku, [[Sicilija|Siciliju]], [[Palestina (država)|Palestinu]], [[Jordan]], [[Liban]], [[Sirija|Siriju]], [[Egipat]], afričku obalu [[Crveno more|Crvenog mora]], područje [[Tihamah]]a (područje na Arabijskom području, od [[Akapski zaliv|Akapskog zaliva]] do tjesnaca [[Bab-el-Mandeb]]a, između [[Rog Afrike|Roga Afrike]] i [[Arapsko poluostrvo|Arabijskog poluostrva]]), Hidžaz i [[Jemen]]. Fatimidski halifat je trgovao sa ostalim imperijama tog vremena, a formirana je i jedna vrsta konfederacije i uspostavljena trgovačka mreža sa drugim islamskim državama tokom islamskog doba. Kroz historiju, Berberi su se sastojali od nekoliko plemena. Dva glavna ogranka su činili Botri i Barnèsi koji su se dalje dijelili na različita plemena i podplemena. Svaka regija Magreba sadržavala je nekoliko plemena (npr. Sanhadja, Houara, Zenata, Masmuda, Kutama, Awarba i Berghwata). Sva ova plemena su donosila nezavisne teritorijalne odluke. U srednjem vijeku na području Magreba i u drugim obližnjim zemljama pojavilo se nekoliko berberskih dinastija. [[Ibn-Haldun]], arapski [[filozof]] i historičar, je izradio tabelu koja sadrži osnovne podatke o berberskim dinastijama regije Magreb kao što su Ziridi, Banu Ifran, Maghrawa, Almoravidi, Hammadidi, Almohadi, Merinidi, Abdalwadid, Wattasidi, Meknassa i Hafsidi. U ranom 16. vijeku, Španija je izgradila utvrđene ispostave na ili blizu alžirske obale i preuzela kontrolu nad nekoliko obalnih gradova poput Mers el Kebira 1505. Orana 1509. i Tlemcena, Mostaganema i Ténèsa 1510. godine. Iste godine, nekoliko trgovaca iz Alžira prepustilo je jedno od kamenitih ostrva sa lukom Španiji. Poslije se ispostavilo da su utvrđene ispostave (''Presidios'') u Sjevernoj Africi skupe i uglavnom predstavljaju neefikasne vojne napore koji nisu garantovali pristup španskoj trgovačkoj floti. {{Glavni|Banu Hilal}} [[Datoteka:Empire almohade.PNG|desno|275p|mini|[[Almohadski halifat]] na vrhuncu svoje moći, oko 1212. godine]] Na području [[Ifrikija|Ifrikije]], današnjeg Tunisa, vladala je berberska porodica Ziridu, koja je bila u statusu sizerena u odnosu na Fatmide čiji se centar nalazio u egipatskom [[Kairo|Kairu]]. Vladar Zirida el-Mu'izz odlučio je vjerovatno 1048, okončati ovu zavisnost od Fatimidskog halifata. Fatimidska država je u to vrijeme bila suviše slaba da bi pokušala sa kaznenom ekspedicijom. Između [[Nil]]a i Crvenog mora živjela su beduinska plemena protjerana sa Arabijskog poluostrva, između ostalog Banu Hilal i Banu Sulaym. Njihovo prisustvo na području doline Nila su ometali česti upadi nomada. Tada tadašnji Fatimidski sizeren koji je vladao dijelom Magreba odriče se kontrole nad tim područjem u zamjenu za suverenost nad ostatkom teritorije. Ovaj sporazum ne samo da je doveo do preseljenja beduinskih plemena iz dolene Nila već ih je Fatimidska država i podsticala time što je iz državne kase davala i novčane naknade za preseljenje i popunjavanje tih područja. Cijela plemena sa ženama, djecom, životinjama i opremom za stanovanje su se preseljavali. Neki su se na tom putu zaustavili i na drugim područjima, pogotovo na području [[Kirenaika|Kirenaike]] ali većina ih je stigla do Ifrikije, uglavnom na područje današnjeg Gabesa. Ziridski vladar je pokušao da zaustavi ovo doseljavanje ali u svakom duelu, zadnjem odigranom pred zidinama grada [[Kairuan]]a, je poražen od Arapa koji su tokom vremena postali gospodari polja. Doseljavanje se i inteziviralo tako da su se Arapi 1057. proširili visokim ravnicama [[Constantine (grad)|Constantina]], gdje su postepeno ugušili grad [[Beni Hammad]] kao što su nekoliko decenija prije isto učinili i sa gradom Kairuanom. Vremenom su formirali gornjoalžirska i [[Oran]]ska poljoprivredna područja. Neka od područja su nasilno preuzeli Almohadi u drugoj polovini 12. vijeka. Sa sigurnošću se može tvrditi da su u 13. vijeku čitavom Sjevernom Afrikom, sa izuzetkom glavnih planinskih područja i nekih priobalnih regija, u potpunosti vladali Berberi. === Osmanlijski period === {{Glavni|Osmanlijski Alžir}} [[Datoteka:Barbarossa Hayreddin Pasha.jpg|lijevo|200p|mini|[[Hajrudin Barbarosa]]]] [[Datoteka:De_Engels-Nederlandse_vloot_in_de_Baai_van_Algiers_ter_ondersteuning_van_het_ultimatum_tot_vrijlating_van_blanke_slaven,_26_augustus_1816._Rijksmuseum_SK-A-1377.jpeg|desno|275p|mini|Prikaz [[Bombardovanje Alžira (1816)|bombardovanja Alžira]] od strane angloholandske flote]] [[Datoteka:Abd al-Qadir.jpg|desno|200p|mini|[[Abd el-Kader|Emir Abd el-Kader]], vođa alžirskog otpora francuskoj kolonizaciji, oko 1865.]] Pojedini dijelovi današnjeg Alžira nalazili su se pod vlašću Osmanskog Carstva tokom perioda dužeg od tri vijeka, od 1516. do 1830. Godine 1516. turski plaćenici [[Oruk Barbarosa]] i [[Hajrudin Barbarosa]], koji su uspješno djelovali pod Hafsidima, bazu svojih operacija prebacili su u Alžir. Uspjeli su preuzeti Jijel i Alžir od Španaca, ali su na kraju preuzeli i potpunu kontrolu nad gradom i okolinom, prisiljavajući bivšeg vladara Abu Hamo Musu III, vladara dinastije Bani Zijad da napusti to područje. Kada je Oruk Barbarosa ubijen 1518. tokom invazije na Tlemcen, naslijedio ga je Hajrudin Barbarosa na položaju vojnog komandanta Alžira. Osmanski sultan promovisao ga je na položaj [[begler-beg]]a, pri čemu je dobio i kontigent od 2000 [[Janjičari|janjičara]]. Uz pomoć janjičara Hajrudin je osvojio cijelo područje između Konstantina i Orana iako je Oran ostao pod španskom kontrolom do 1791.<ref name="ApO">{{cite web|title=Alžir – period osmanlijske vladavine|url=http://countrystudies.us/algeria/16.htm|publisher=countrystudies.us|access-date=24. 1. 2018}}</ref> Sljedeći begler-beg bio je Hajrudinov sin [[Hasan-paša|Hasan]], koji je poziciju preuzeo 1544. Do 1587. područjem su upravljali službenici koji su vladali bez nekih ograničenja. Nakon toga, uz instituciju redovne osmanlijske administracije, područjem su upravljali službenici nazivani [[Paša|paše]], periodom koji je trajao tri godine. Paše su vladale uz pomoć janjičara, u Alžiru poznatih kao ‘’ojaq’’ a predvođeni su [[aga]]ma. Nezadovoljstvo među janjičarima je poraslo sredinom 1600-ih, zbog neredovnog plaćanja, a revolti su se ponovili i protiv paše. Kao rezultat toga, aga optužuje pašu zbog korupcije i nesposobnosti. Kuga je više puta zahvatala gradove Sjeverne Afrike. Alžir je izgubio od 30.000 do 50.000 stanovnika tokom perioda pojave kuge u periodu 1620–1621. i pretrpio visoku stopu smrtnosti stanovništva tokom perioda 1654–1657, 1665, 1691. i 1740–1742.<ref name="Davis">{{cite web|title=Robert Davis (2003) – Bijelo roblje Mediterana|url=https://books.google.ba/books?id=5q9zcB3JS40C&pg=&dq=&redir_esc=y&hl=en#v=onepage&q=&f=false|access-date=25. 1. 2018}}</ref> === Francuska kolonizacija (1830–1962) === {{Glavni|Francuski Alžir|Alžirski rat za nezavisnost}} Kao tzv. ''[[Casus belli]]'' odnosno povod da se napadne Alžir Francuzima je poslužio događaj u kojem je uvrijeđen njihov konzul. Pod tim izgovorom, Francuzi su 1830. napali Alžir.<ref>{{cite web|title=Background Note: Algeria|url=https://www.state.gov/r/pa/ei/bgn/8005.htm|work=U.S. Department of State}}</ref><ref>{{cite book |author =Horne, Alistair |title=A Savage War of Peace: Algeria 1954–1962 |url =https://archive.org/details/savagewarofpeace0000horn |publisher=NYRB Classics |location=1755 Broadway, New York, NY 10019 |year=2006 |pages=[https://archive.org/details/savagewarofpeace0000horn/page/29 29]–30 |isbn=978-1-59017-218-6}}</ref> Alžirska trgovina robljem i piraterija su prestali francuskim osvajanjem Alžira.<ref>Chisholm, Hugh, ed. (1911). "[https://en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclop%C3%A6dia_Britannica/Barbary_Pirates Barbary Pirates]". [[Encyclopædia Britannica]] (11th ed.). Cambridge University Press.</ref> Zauzimanje Alžira od strane francuske vojske potrajalo je duži vremenski period i dovelo do značajnog krvoprolića. Kombinacija francuskog nasilja i epidemija bolesti dovela je do toga da se populacija autohtonog alžirskog stanovništvo tokom perioda između 1830. i 1872. smanjila skoro za trećinu.<ref name="Ricoux1880">{{cite book|last=Ricoux|first=René|title=La démographie figurée de l'Algérie: étude statistique des... |url=http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k103772b/f299.image|access-date=14. 2. 2013|year=1880|publisher=G. Masson|pages=260–261|trans-title=The figurative demographics of Algeria}}</ref> Historičar [[Ben Kiernan]] je o francuskom osvajanju Alžira napisao sljedeće: "Do 1875. završeno je francusko osvajanje Alžira. Od početka okupacije 1830, tokom rata stradalo je oko 825.000 autohtonih Alžiraca."<ref>{{cite book|last1=Kiernan|first1=Ben|title=Blood and Soil: A World History of Genocide and Extermination from Sparta to Darfur|page=374|url=https://books.google.com/books?id=XR91bs70jukC&q=374#v=snippet&q=374&f=false|isbn=0300100981|year=2007}}</ref> Populacija Alžira, koja je 1830. iznosila oko 1,5 miliona, dostigla je brojku od skoro 11 miliona 1960. godine.<ref>{{cite web|title=Algeria (Djazaïria) historical demographic data of the whole country|url=http://www.populstat.info/Africa/algeriac.htm|work=Population Statistics|publisher=populstat.info|access-date=9. 6. 2012|author=Lahmeyer, Jan|date=11. 10. 2003|archive-date=18. 7. 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120718104037/http://www.populstat.info/Africa/algeriac.htm|url-status=dead}}</ref> Francuska politika okupacije Alžira se zasnivala na tzv. "civilizaciji" zemlje.<ref>{{cite book|author =Ruedy, John Douglas |title=Modern Algeria: The Origins And Development of a Nation |url=https://books.google.com/books?id=WIRWgrbE_fEC&pg=PA103 |year=2005 |publisher=Indiana University Press |isbn=978-0-253-21782-0 |page=103}}</ref> Tokom ovog perioda formirana je mala, ali uticajna francuska autohtona elita, sastavljena od Berbera, uglavnom [[Kabili|Kabila]]. Kao posljedica toga, francuska vlada je favorizovala Kabile.<ref>{{cite book|author1=Hargreaves, Alec G. |author2=McKinney, Mark |title=Post-Colonial Cultures in France |url=https://books.google.com/books?id=0xk6235fcNcC&pg=PA104 |year=1997 |publisher=Psychology Press |isbn=978-0-415-14487-2 |page=104}}</ref> Oko 80% svih izgrađenih škola u tom periodu izgrađeno je upravo za Kabile. Od 1848. do nezavisnosti Alžira, Francuska je upravljala čitavim mediteranskim dijelom Alžira kao svojim integralnim dijelom i jednim od departmana nacije. Kao jedna od najstarijih prekomorskih teritorija u Francuskoj, Alžir je postao odredište za stotine hiljada evropskih emigranata, koji su postali poznati kao colonsi, a kasnije i kao ''Pied-Noirs'' ili frankoalžirci. U periodu između 1825. i 1847, u Alžir je iz Francuske emigriralo oko 50.000 ljudi.<ref>{{cite book|last=Randell|first=Keith|title=France: Monarchy, Republic and Empire, 1814–70|url=https://books.google.com/books?id=AvyGHAAACAAJ|year=1986|publisher=Hodder & Stoughton|isbn=978-0-340-51805-2}}</ref><ref>{{cite book|last1=Fisher|first1=Michael H.|title=Migration: A World History|date=2014|publisher=Oxford University Press|location=New York|isbn=0199764344|page=80}}</ref> Ovi naseljenici su imali koristi od konfiskacije zemlje od plemenskih naroda a što je podsticano od strane francuske vlade, uz primjenu savremenih poljoprivrednih tehnika koje su povećale količinu obradivog zemljište.<ref>{{cite book |author =Horne, Alistair |title=A Savage War of Peace: Algeria 1954–1962 (New York Review Books Classics) |url =https://archive.org/details/savagewarofpeace0000horn |publisher=NYRB Classics |location=1755 Broadway, New York, NY 10019 |year=2006 |isbn=978-1-59017-218-6 |page=[https://archive.org/details/savagewarofpeace0000horn/page/32 32]}}</ref> Mnogi Evropljani su se naselili u gradovima Oranu i Alžiru, a do početka 20. vijeka činili su većinski dio stanovništva u oba grada.<ref>Albert Habib Hourani, Malise Ruthven (2002). "''[https://books.google.com/books?id=egbOb0mewz4C&pg=PA323&dq&hl=en#v=onepage&q=&f=false A history of the Arab peoples]''". Harvard University Press. p.323. {{ISBN|0-674-01017-5}}</ref> Krajem 19. i početkom 20. vijeka udio Evropljana u stanovništvu Alžira iznosio je skoro petinu ukupnog stanovništva. Ovim naseljavanjem cilj francuske vlade bio je da Alžir postane asimilovani dio Francuske, a to je uključivalo i značajne investicije u obrazovanju posebno nakon 1900. godine. Domaće stanovništvo je u velikoj mjeri pružalo otpor kulturološkoj i vjerskoj asimilaciji i za razliku od drugih kolonizovanih zemalja u centralnoj Aziji i [[Kavkaz]]u, Alžir je zadržao svoje individualne vještine i relativno intenzivnu poljoprivredu zasnovanu na ljudskom radu.<ref>{{cite book|author=Baten, Jörg |title=A History of the Global Economy. From 1500 to the Present.|date=2016|publisher=Cambridge University Press|page=220|isbn=9781107507180}}</ref> Postepeno, nezadovoljstvo muslimanskog stanovništva, koje nije imalo politički i ekonomski status u kolonijalnom sistemu, dovelo je do zahtjeva za većom političkom autonomijom i eventualnom nezavisnosti od Francuske. U maju 1945, ustanak protiv okupacionih francuskih snaga je ugušen od strane francuske vlasti pri čemu je nad pobunjenicima počinjen [[Masakr u Sétifu i Guelmu]]. Tenzije između dvije grupe stanovništva su se nastavile a poslije i kulminirale 1954, kada su se desili i prvi događaji procesa koji će se kasnije nazvati alžirski rat za nezavisnost. U ratu je stradalo nekoliko stotina hiljada Alžiraca. Historičari, poput Alistair Horne i Raymond Arona, tvrde da je stvarni broj alžirskih žrtava daleko veći od podataka [[Front za nacionalno oslobođenje|Fronta za nacionalno oslobođenje]] i zvaničnih francuskih procjena, ali je manji od 1 miliona smrtnih slučajeva koje je potvrdila alžirska vlada nakon nezavisnosti. Horne procjenjuje da su alžirske žrtve tokom razdoblja od osam godina bile oko 700.000. ljudi.<ref>{{cite book|first=Alistair|last=Horne|page=[https://archive.org/details/savagewarofpeace00horn/page/538 538]|title=A Savage War of Peace|isbn=0-670-61964-7|url=https://archive.org/details/savagewarofpeace00horn/page/538}}</ref> Rat protiv Francuske vlasti završen je 1962, kada je Alžir nakon sporazuma iz Éviana iz marta 1962. i [[Referendum o nezavisnosti Alžira|referenduma o samoopredjeljenju]] u julu 1962. ostvario potpunu nezavisnost od Francuske. === Period od 1962. do 1991. === Nakon što je izborena nezavisnost, prvi predsjednik Alžira bio je [[Ahmed Ben Bella]]. Nakon što je Maroko proglasio pravo na zapadni dio Alžira došlo je do [[Alžirsko-marokanski pogranični rat|Alžirsko-marokanskog pograničnog rata]]. Rat je potrajao nekoliko mjeseci, bez pobjednika s tim da Maroko nije ostvario proklamovano pravo na spornu teritoriju. Predsjednik Ben Bella je svrgnut 1965. od strane Houarija Boumediene, bivšeg saveznika i ministra odbrane. Pod prethodnim predsjednikom, vlada je postala u velikoj mjeri socijalistička i autoritarna dok Boumédienne nastavlja isti trend. Međutim, tokom vladanja predsjednik Houari Boumediene se mnogo više oslanja na vojsku koja mu pruža podršku dok se minimizira uloga partije i njena uloga svodi na simboličku ulogu. Kolektivizirao je poljoprivredu i pokrenuo masovnu [[Industrijalizacija|industrijalizaciju]]. Objekti za ekploataciju nafte su nacionalizovani. Ovaj potez je bio posebno koristan za rukovodstvo Alžira nakon međunarodne naftne krize iz 1973. godine. Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina pod predsjednikom Houarijem Boumediene, Alžir je sproveo program industrijalizacije unutar socijalističke privrede koja se nalazila pod kontrolom države. Nasljednik Boumediena, Šadli Bendjedid, predstavio je neke liberalne ekonomske reforme. Promovisao je politiku arabizacije u alžirskom društvu i javnom životu. Nastavnici arapskog jezika, koji su dovedeni iz drugih muslimanskih zemalja, širili su konvencionalnu islamsku misao u školama. Alžirska privreda postajala je sve više zavisna od nafte, što je dovelo do poteškoća tokom perioda kada je cijena ovog energenta bila niska. Ekonomska recesija izazvana padom svjetskih cijena nafte dovela je do alžirskih društvenih nemira tokom osamdesetih godina prošlog vijeka. Do kraja decenije, Bendjedid je uveo višestranački sistem. Razvile su se političke stranke, poput Islamskog fronta spasa (FIS), široke koalicije muslimanskih grupa. === Građanski rat (1991-2002) i period nakon toga === U decembru 1991, Islamski front spasa dominirao je prvim od dva kruga parlamentarnih izbora. U strahu od izbora islamske vlade, vlasti su intervenisale 11. januara 1992, poništavajući izbore. Tadašnji Predsjednik Alžira Bendjedid je podnio ostavku, a Visoko državno vijeće je postavljeno kao zamjena za predsjednika. Visoko državno vijeće je zabranilo Islamski front spasa usljed čega dolazi do pobune oružanog krila ove partije. U sukobu između ovog krila i vladinih oružanih snaga po procjenama stradalo je više od 100.000 ljudi. Islamski militanti su sproveli nasilnu kampanju uperenu protiv civilnog stanovništva.<ref>"[https://www.nytimes.com/1997/08/30/world/98-die-in-one-of-algerian-civil-war-s-worst-massacres.html 98 Die in One of Algerian Civil War's Worst Massacres ]". ''The New York Times''. 30 August 1997.</ref> Sukob u Alžiru izazvao je međunarodnu intervenciju, naročito tokom krize u vezi sa [[Air France]]ovim letom br. 8969, otmice koju je izvršila Oružana islamska grupa. Oružana islamska grupa proglasila je primirje oktobra 1997. Naredni predsjednički izbori u Alžiru održani su 1999. na kojima je mandat predsjednika Alžira osvojio Abdelaziz Bouteflika. Izbori su od strane međunarodnih posmatrača i većine opozicionih grupa smatrani pristrasnim<ref>{{cite web|url = http://freedomhouse.org/report/freedom-world/2013/algeria#.Ut_5Aig4m2w|title = Freedom in the World 2013: Algeria|publisher = Freedom House|author = "Freedom House"|access-date = 12. 2. 2018|archive-date = 2. 2. 2014|archive-url = https://web.archive.org/web/20140202094239/http://freedomhouse.org/report/freedom-world/2013/algeria#.Ut_5Aig4m2w|url-status = dead}}</ref> a predsjednik je akcenat stavio na obnovu političke stabilnosti u državi. Mnogi politički zatvorenici su pomilovani a oslobođeno je i nekoliko hiljada pripadnika oružanih grupa od krivičnog gonjenja i u nekoj mjeri su i amnestirani. Bouteflika je ponovo izabran na predsjedničkim izborima u aprilu 2004, nakon kampanje zasnovane na programu nacionalnog pomirenja. Program je obuhvatao i ekonomske, institucionalne, političke i socijalne reforme sa ciljem modernizacije Alžira i povećanja životnog standarda. Ovim programom je obuhvaćena i druga inicijativa za amnestiju, Povelja o miru i nacionalnom pomirenju, koja je odobrena na referendumu u septembru 2005. godine. Povelja je ponudila amnestiju većini gerilaca i vladinih snaga bezbjednosti.<ref name="faco" /> Nakon glasanja u Parlamentu Alžira, u novembru 2008. je izmjenjen i alžirski Ustav pri čemu je ukinuto ograničenje na više od dva mandata Predsjednika Alžira. Ova promjena omogućila je Boutefliki da se kandidira za treći mandat predsjednika što je i učinio i bio izabran na izborima 2009. godine. Protesti koji su počeli 28. decembra 2010, inspirisani sličnim protestima širom Bliskog istoka i sjeverne Afrike, označili su početak tzv. [[Arapsko proljeće|Arapskog proljeća]] u ovom dijelu svijeta. Vlada je 24. februara 2011. ukinula vanredno stanje u državi koje je trajalo 19 godina.<ref>{{cite news |url=http://articles.cnn.com/2011-02-24/world/algeria.emergency_1_islamist-party-algerian-press-service-emergency-declaration?_s=PM:WORLD |title=Algeria Officially Lifts State of Emergency |publisher=CNN |date=24. 2. 2011 |access-date=27. 2. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110301134330/http://articles.cnn.com/2011-02-24/world/algeria.emergency_1_islamist-party-algerian-press-service-emergency-declaration?_s=PM%3AWORLD |archive-date=1. 3. 2011 |url-status=dead }}</ref> Osim toga, Vlada je donijela zakone koji se odnose na političke partije, izborni kodeks i zastupljenost žena u izabranim tijelima. Aprila 2011, Bouteflika je obećao daljnje ustavne i političke reforme.<ref name="faco">{{cite web|title=Country Profile: Algeria |url=http://www.fco.gov.uk/en/travel-and-living-abroad/travel-advice-by-country/country-profile/middle-east-north-africa/algeria/?profile=all |publisher=Foreign and Commonwealth Office |archive-url=https://web.archive.org/web/20101213054455/http://www.fco.gov.uk/en/travel-and-living-abroad/travel-advice-by-country/country-profile/middle-east-north-africa/algeria/?profile=all |archive-date=13. 12. 2010 }}</ref> Međutim, opozicione grupe rutinski nastavljaju sa kritikama izbora kao nepravičnih dok međunarodne grupe za zaštitu ljudskih prava tvrde da se u Alžiru nastavlja sa cenzurom medija i ograničavanjem prava političkih protivnika. == Geografija == {{Glavni|Geografija Alžira}} <gallery> Datoteka:Kabylie-neige.jpg|[[Djurdjura]] planinski masiv pod snijegom Datoteka:Tadrart Rouge.jpg|[[Tadrart]] u blizini grada [[Djanet]]a. Datoteka:Ouarsenis 2012, Wilaya de Tissemsilt (Algérie).jpg|Planinski masiv [[Ouarsenis]] u sjeverozapadnom dijelu Alžira (1985 m) Datoteka:Les Aiguades.jpg|Pogled na more iz grada [[Bejaïa]] |Nacionalni park [[Tassili n'Ajjer]] |[[Edough]] Nacionalni park [[Annaba]] Datoteka:Lagh-Algeria-SM.jpg|Dolina u blizini grada Laghouat </gallery> Alžir se nalazi na sjeveru Afrike i najveća je država u Africi i [[Sredozemlje|Mediteranskom bazenu]]. U njegovom južnom dijelu nalazi se značajan dio Sahare. Na sjeveru, [[Mali Atlas]] zajedno sa [[Saharanski Atlas|Saharanskim Atlasom]], dalje na jugu, formiraju dva paralelna skupa reljefa između kojih se nalaze prostrane ravnice i visoravni. Oba Atlasa se spajaju u istočnom dijelu Alžira. Ogromne planine [[Aures (Alžir)|Auresa]] i [[Tebessa]] zauzimaju cijeli sjeveroistočni Alžir i ocrtavaju granicu sa susjednim Tunisom. Najviša tačka države je planina [[Tahat]] (3.003 metara). Alžir leži uglavnom između 19° i 37° [[sjever]]ne [[Geografska širina|geografske širine]] i 9° [[zapad]]ne i 12° [[istok|istočne]] [[Geografska dužina|geografske dužine]]. Većina obalnog područja je brdovita, ponekad čak i planinska, a postoji i nekoliko prirodnih luka. Oblast od obale do Malog Atlasa je plodna. U tim ravnicama se nalaze najveće površine za proizvodnju pšenice, žitarica, agruma, te brojni privredni centri. Pošto je to najrazvijeniji dio zemlje, on je i najnaseljeniji. Južno od Malog Atlasa je područje [[stepa]] koje se završava Saharskim Atlasom dok se na jugu prostire Sahara. Ahagarske planine (arapski: جبال هقار), poznate i kao Hoggar, su planinska oblast u centralnom dijelu Sahare, u južnom Alžiru. Nalaze se oko 1.500&nbsp;km južno od glavnog grada Alžira i nedaleko zapadno od grada [[Tamanrasset]]a. Alžir, Oran, Konstantin i Annaba su najveći gradovi Alžira. === Klima === [[Datoteka:Algeria_map_of_K%C3%B6ppen_climate_classification.svg|desno|275p|mini|Prikaz klime Alžira prema [[Köppenova klasifikacija klime|Köppenovoj klasifikaciji klime]]]] U pustinjskom području Alžira srednje temperature zraka mogu biti izuzetno visoke. Međutim, nakon zalaska sunca, čist, suh zrak omogućava brz gubitak toplote do rezultira hladnim noćima. Usljed toga, visok je raspon temperature unutar 24 sata. Kiša je prilično obilna duž obalnog dijela Malog Atlasa a količina kišnih padavina se kreče u rasponu od 400 do 670&nbsp;mm godišnje pri čemu se količina padavina povećava sa zapada ka istoku države. Padavina je najviše u sjevernom dijelu istočnog Alžira, gdje u pojedinim godinama dostiže čak i količinu do 1.000&nbsp;mm. Dalje u unutrašnjosti, padavina je manje. Alžirom se, između planina, prostiru i [[erg]]ovi ili pješčane dine. U tim područjima, u ljetnim periodima kada su vjetrovi jaki i česti, temperature mogu dostići i do 43,3&nbsp;°C. === Biljni i životinjski svijet === [[Datoteka:C%C3%A8dre_du_Ch%C3%A9lia_13_(Algeria).jpg|lijevo|300p|mini|[[Cedar]] u regiji [[Aures]]]] Raznolika vegetacija Alžira obuhvata priobalne, planinske i travnate dijelove pustinjske regije a u sklopu koje se nalazi raznolik spektar divljih životinja. Mnoge divlje životinje koje nastanjuju alžirsku teritoriju žive u neposrednoj blizini naseljenih mjesta. Najčešće divlje životinje uključuju divlje svinje, šakale i gazele, iako nisu rijetke ni lisice i jerboe, jedna vrsta [[glodari]]. Također, na teritoriji Alžira egzistira i mali broj afričkih leoparda i [[Sjeverozapadni gepard|sjeverozapadnhi geparda]], koje je teko vidjeti u prirodi. Barbary stag, vrsta jelena, naseljava guste vlažne šume sjeveroistočnog Alžira. Raznovrsne vrste ptica čine Alžir svojevrsnom atrakcijom za posmatrače ptica. [[Berberski makaki]] su jedini predstavnici primata. Zmije, varani i brojni drugi gmizavci mogu se naći u područjima gdje vlada stepska klima. Mnogo je vrsta životinja koje su nekada naseljavale područje Alžira ali su izumrle, uključujući [[Berberski lav|Berberske lavove]], [[Atlaski medvjedi|Atlaske medvjede]] i [[Zapadnoafrički krokodil|krokodile]].<ref>"[http://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0014734 Crocodiles in the Sahara Desert: An Update of Distribution, Habitats and Population Status for Conservation Planning in Mauritania]". ''[[PLOS ONE]]''. 25 February 2011.</ref> Na sjeveru države, neke od autohtonih predstavnika biljnog svijeta su [[makija]] pšenica, [[masline]], [[hrast]]ovi, [[cedar]]i i drugi četinari. Planinske regije sadrže velike zimzelene šume od ([[alepski bor]], [[kleka]] i [[zimzeleni hrast]]) i nekoliko vrsta listopadne šume. [[Smokva]], [[eukaliptus]], [[agava]] i razne vrste palmi rastu u toplijim područjima. Vinova loza je autohtona biljka u priobalnim područjima. U regiji Sahare, u nekim oazama rastu i palme. [[Akacija]] sa divljim maslinama je preovladavajuća flora u ostatku Sahare. == Politika == [[Datoteka:H%C3%A9micycle_de_l%27assembl%C3%A9e_populaire_nationale_(Alg%C3%A9rie).jpg|thumb|desno|upright=1.50|[[Nacionalna narodna skupština Alžira]]]] Alžir je po uređenju [[unitarna država]], [[Polupredsjednički sistem|polupredsjednička]] narodna [[republika]]. Pored regularno izabranih predstavnika, dio uticaja na alžirsko društvo ostvaruje i nekolicina civilnih i vojnih predstavnika "desiderata", kao tzv. vlast iz sjene poznata i kao "le pouvoir" a zapravo ta neformalna vlast rukovodi zemljom čak odlučuje i kod izbora predsjednika Alžira. Prema tome, neformalno najmoćniji čovjek države je Muhammed Medinen, šef vojne obaveštajne službe.<ref>{{cite news|title=Still waiting for real democracy|url=http://www.economist.com/node/21554565|publisher=The Economist|date=12. 5. 2012}}</ref> Nakon smrti generala Larbia Belkheira, [[predsjednik Alžira]] [[Abdelaziz Bouteflika]] je postavio sebi odane ljude na ključne položaje u državi, naročito u [[Sonatrach]]u, državnoj kompaniji za eksploataciju nafte i zemnog plina i obezbjedio ustavne amandmane koji mu omogućavaju kandidaturu na mjesto predsjednika na neograničeni broj puta.<ref>{{cite news|title=The president and the police|url=http://www.economist.com/node/15612455|publisher=The Economist|date=4. 5. 2010}}</ref> Šef države je predsednik Alžira, koji se bira na petogodišnji mandat. Predsednik je ranije bio ograničen na dva petogodišnja mandata, ali ustavni amandman koji je Parlament izglasao 11. novembra 2008. ukinuo je ovo ograničenje.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/africa/7724635.stm |title= Algeria Deputies Scrap Term Limit |publisher=BBC News |date=12. 11. 2008 |access-date=24. 11. 2008| archive-url= https://web.archive.org/web/20081114015503/http://news.bbc.co.uk/2/hi/africa/7724635.stm| archive-date= 14. 11. 2008 |url-status=live}}</ref> Svi stanovnici Alžira stariji od 18 godina imaju pravo glasa. Predsjednik Alžira je i civilni šef vojske, Vijeća ministara i Vijeća za nacionalnu sigurnost. On postavlja premijera koji je i šef vlade.<ref name="president">Articles: 85, 87, 77, 78 and 79 of the Algerian constitution {{cite web|last=Algerian government|title=Constitution|url=http://www.conseil-constitutionnel.dz/Constitution08_6.htm|access-date=25. 9. 2011|archive-url=https://web.archive.org/web/20120422193224/http://www.conseil-constitutionnel.dz/Constitution08_6.htm|archive-date=22. 4. 2012|url-status=dead}}</ref> [[Alžirski parlament]] je dvodomni parlament. Sastoji se od Donjeg doma, [[Nacionalna narodna skupština Alžira|Nacionalne narodne skupštine Alžire]] koja broji 462 članova koji se direktno biraju na petogodišnji mandat, dok se Gornji dom, [[Vijeće naroda Alžira|Vijeće naroda]] sastoji od 144 predstavnika sa šetsogodišnjim mandatom. 96 članova Gornjeg doma biraju lokalne skupštine a 48 predstavnika u ovom domu imenuje Predsjednik Alžira. Prema ustavu, nijedna politička asocijacija se ne može formirati ako se ista "zasniva na razlikama u religiji, jeziku, rasi, spolu, profesiji ili regionalnoj pripadnosti". Pored toga, političke kampanje se ne mogu zasnivati na pomenutim temama.<ref>Article 42 of the Algerian constitution – {{cite web|last=Algerian Government|title=Algerian constitution الحـقــوق والحــرّيـات|url=http://www.conseil-constitutionnel.dz/Constitution08_4-1.htm|access-date=25. 9. 2011|archive-url=https://web.archive.org/web/20120914044119/http://www.conseil-constitutionnel.dz/Constitution08_4-1.htm|archive-date=14. 9. 2012|url-status=dead}}</ref> === Međunarodni odnosi === Alžir je uključen u [[Evropska politika susjedstva|Evropsku politiku susjedstva]] [[Evropska unija|Evropske unije]] (ENP), čiji je cilj približavanje EU-a i njenih susjednih država. Podsticanje i nagrađivanje najboljih kandidata uz određena financijska sredstva koja su dostupna na brži i fleksibilniji način, glavna su dva načela u osnovi Instrumenta evropskog susjedstva (ENI) koja su stupila na snagu 2014. godine. Budžet ove politike iznosi 15,4 milijardi [[euro|eura]] i osigurava finansiranje niza programa. Francuska vlada je 2009. pristala da nadoknadi štetu žrtvama nuklearnih testiranja obavljenih na teritoriji Alžira. Ministar odbrane Herve Morin je pri predstavljanju nacrta zakona o isplatama izjavio sljedeće: "Vrijeme je da naša zemlja uspostavi mir sa samom sobom, mir zahvaljujući sistemu nadoknade i reparacije". Alžirski zvaničnici i aktivisti vjeruju da je ovo dobar prvi korak te se nadaju da će ovaj potez podstaći širu reparaciju. Napetosti između Alžira i Maroka a vezano za [[Zapadna Sahara|Zapadnu Saharu]] predstavljaju svojevrsnu pooštravanje međunarodnih odnosa ove dvije članice [[Arapska magrebska unija|Arapske magrebske unije]], nominalno osnovane 1989. ali sa malo praktične koristi od njenog osnivanja. === Vojska === {{Glavni|Oružane snage Alžira}} Alžirske oružane snage sastoje se od tri roda: [[Narodna armija Alžira|Narodne armije Alžira]] (ANP), [[Alžirska nacionalna mornarica|Alžirske nacionalne mornarice]] (MRA) i [[Alžirske zračne snage|Alžirskih zračnih snaga]] (QJJ) sa protivzračnom odbranom.<ref name="AlgeriaFactbook">{{cite web|title="The World Factbook – Alžir".|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ag.html|access-date=2. 2. 2018|archive-date=30. 9. 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120930183539/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ag.html|url-status=dead}}</ref> Oružane snage Alžira su direktni nasljednik [[Nacionalna oslobodilačka armija (Alžir)|Nacionalne oslobodilačke armije]], oružanog krila [[Nacionalnooslobodilački front (Alžir)|Nacionalnooslobodilačkog fronta]] koja je kao vojno krilo dalo doprinos oslobođenju Alžira od francuske kolonijalne vlasti, tokom alžirskog rata za nezavisnosti (1954-62). Ukupno brojno stanje uključuje 147.000 aktivnih, 150.000 pripadnika u rezervi i 187.000 pripadnika paravojnih formacija (procjena za 2008. godinu).<ref name=IISS_TMB>{{cite book |title=The Military Balance 2008 |author =Hackett, James (ed.)|others= [[International Institute for Strategic Studies]] |date=5. 2. 2008|publisher=Europa |isbn=978-1-85743-461-3| url=http://www.zawya.com/printstory.cfm?storyid=v51n20-1TS05&l=134200080519|access-date=16. 7. 2008}}</ref> Služenje vojnog roka u Alžiru je obavezno za muškarce uzrasta od 19-30 godina i to u trajanju od ukupno 12 mjeseci.<ref>"Loi 14-06 relative au service national", JORADP 48, August, 10th 2014</ref> Vojni izdaci su iznosili 4,3% od BDP-a za 2012. godinu.<ref name="AlgeriaFactbook"/> Alžirske oružane snage su druge najveće oružane snage Sjeverne Afrike (nakon egipatskih oružanih snaga) i oružane snage sa najvećim izdacima u Africi (10 milijardi [[Američki dolar|američkih dolara]]).<ref name="AlgeriaSpending">{{cite web|title=Alžir nabavlja vojnu opremu|url=https://www.upi.com/Business_News/Security-Industry/2013/03/11/Algerias-military-goes-on-an-arms-spree/UPI-89581363031700/|publisher=www.upi.com/|access-date=2. 2. 2018}}</ref> Predstavnici Alžirskih oružanih snaga su 2007. za potrebe Alžirskih zračnih snaga sa Ruskim predstavnicima potpisali sporazum o nabavci 49 [[MiG-29|MiG-29SMT]] i 6 [[MiG-29|MiG-29UBT]] po procjenjenoj cijeni od 1,9 milijardi američkih dolara. Rusija takođe gradi dvije [[Podmornice klase Kilo|podmornice tipa 636]] za potrebe alžirske nacionalne mornarice.<ref>{{cite news| url=http://www.warandpeace.ru/en/news/view/12214/| title=Venezuela's Chavez To Finalise Russian Submarines Deal|agency=[[Agence France-Presse]]|date=14. 6. 2007| access-date=31. 8. 2011}}</ref> === Ljudska prava === ''Freedom House'' je otkada vrši rejtinge o slobodi i ljudskim pravima (1972) uglavnom svrstavao Alžir kao "neslobodnu zemlju", sa izuzetkom 1989, 1990. i 1991, kada je zemlja označena kao "država sa djelimičnim slobodama". U decembru 2016. Euromediteranski monitor za ljudska prava objavio je izveštaj o kršenju slobode medija u Alžiru. U izvještaju se navodi da alžirska vlada nameće ograničenje slobode štampe, izražavanja i prava na mirne demonstracije i proteste kao i da intenzivira cenzuru medija i vebsajtova. Zbog činjenice da novinari i aktivisti kritikuju vladu, neke medijske organizacije su zatvorene. Homoseksualnost je zakonom zabranjena u Alžiru. Pokazivanje homoseksualne prirode u javnosti se prema alžirskom zakonu kažnjava kaznom i do dvije godine zatvora. == Administrativna podjela == {{Glavni|Pokrajine Alžira}} Alžir se administrativno dijeli na 48 pokrajina, 553 distrikta (daïras) i 1.541 općine. Svaka pokrajina je nazvana prema svom glavnom gradu. Po površina najveća je Tamanraset pokrajina sa 556.185&nbsp;km<sup>2</sup> što čini 23,35% ukupne površine Alžira. Prema podacima iz 2008. najmnogoljudnija je pokrajina Alžir sa 2.988.145 stanovnika ili 8,76% stanovništva države a ujedno je i najgušće naseljena sa 2.511 stanovnika po km<sup>2</sup>. Dvije su pokrajine sa najvećim brojem distrikta, Tizi Ouzou i Batna sa po 21 distriktom, odnosno 67 i 61 općinom, respektivno. Nasuprot njih, Pokrajina Tindouf se sastoji samo od jednog distrikta koje se sastoji od dvije općine. == Privreda == {{Glavni|Privreda Alžira}} [[Datoteka:Algeria_Export_Treemap.jpg|thumb|desno|upright=1.50|Grafički prikaz roba koje se izvoze iz Alžira, pri čemu dominantan udio predstavljaju nafta i zemni plin]] [[Datoteka:Theatre d'oran.jpg|thumb|lijevo|upright=1.50|Alžirski lučki grad [[Oran]]]] Najrazvijenije privredne grane su rudarstvo i industrija a manje [[poljoprivreda]]. Alžirska država se razvija u obliku socijalizma ali se postepeno preobražava u kapitalističko društvo. Izvršena je nacionalizacija osnovnih grana kao i većine francuskih posjeda. Poljoprivreda: agrumi, voće, pšenica, žitarice, uljane palme, [[pamuk]]. Alžir ima sljedeće industrijske grane: industriju vađenja nafte, i u okviru toga rafinerije nafte; termoelektrane, metalnu industriju, tekstilnu industriju, hemijsku industriju, prehrambenu industriju, proizvodnju čelika i željeza, prerada nafte i prirodnog gasa. U rudarstvu su zastupljene proizvodnje ruda bakra, gvožđa, [[cink]]a, [[mangan]]a, olova, uranova ruda,; zatim: kameni ugalj, [[dijamant]]i, [[sumpor]]. Svjetska grupa banaka klasifikuje Alžir kao državu sa višim srednjim prihodom.<ref>{{cite web |url=http://siteresources.worldbank.org/DATASTATISTICS/Resources/CLASS.XLS |title=World Bank list of economies |date=januar 2011 |publisher=World Bank |access-date=27. 5. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110522153925/http://siteresources.worldbank.org/DATASTATISTICS/Resources/CLASS.XLS |archive-date=22. 5. 2011 |url-status=dead }}</ref> Alžirska valuta je [[Alžirski dinar]] (DZD). Privreda je i dalje u dominantnom državnom vlasništvu, kao naslijeđe socijalističkog modela razvoja zemlje uspostavljenog nakon nezavisnosti Alžira. Posljednjih godina, alžirska vlada je zaustavila privatizaciju državnih preduzeća i nametnula ograničenja na uvoz i ograničila udio stranog vlasništva u alžirskim preduzećima.<ref name="AlgeriaFactbook"/> Ova ograničenja se tek nedavno ukidaju ali još uvijek ostaje pitanju o dovoljnoj diverzifikaciji alžirske privrede. Trendovi u alžirskoj privredi se zasnivaju na razvoju industrije izvan dominantne industrije vezane za eksploataciju i preradu nafte i zemnog plina, najvećeg prirodnog resursa Alžira a koja je pod opterećenjem visokih troškova i inertne državne birokratije. Međutim, nastojanja vlade da se izvrši diverzifikacija privrede i omogući porast stranog i domaćeg ulaganja u druge privredne grane izvan energetskog sektora nisu rezultirale pozitivnim privrednim kretanjima tako da nije došlo do smanjenja visoke stope nezaposlenosti mladih.<ref name="AlgeriaFactbook"/> Alžir se suočava sa nizom kratkoročnih i srednjoročnih problema, uključujući potrebu diverzifikacije privrede, jačanje političkih, ekonomskih i finansijskih reformi, poboljšanje poslovne klime i ujednačavanje stepena ekonomske razvijenosti među regijama. Val ekonomskih protesta u februaru i martu 2011. podstakao je alžirsku vladu da ponudi više od 23 milijarde dolara javnih grantova i retroaktivno poveća plate i naknade. Usljed toga, javna potrošnja se povećala za 27% godišnje tokom proteklih pet godina. Program javnih investicija za period 2010-14. iznosi 286 milijardi [[Američki dolar|američkih dolara]], od čega 40% ide na ljudski razvoj.<ref name="Alžir-ekonomija">{{cite web|title=Alžir - ekonoski podaci|url=http://www.africaneconomicoutlook.org/en/news-events|access-date=5. 3. 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20180304062523/http://www.africaneconomicoutlook.org/en/news-events|archive-date=4. 3. 2018|url-status=dead}}</ref> U toku 2011. privreda Alžira je narasla za 2,6%, uglavnom usljed porasta javne potrošnje, posebno u sektoru građevinarstva i javnih radova i povećanja unutrašnje potražnje. Bez efekata ekonomskog rasta koji se odnose na eksploataciju i preradu nafte i zemnog plina rast u ostalim sektorima privrede je iznosio 4,8%. Stopa inflacije u istoj godini je bila 4% a budžetski deficit 3% BDP-a. Suficit tekućeg računa procjenjuje se na 9,3% BDP-a (kraj decembra 2011. godine) dok su zvanične rezerve iznosile 182 milijarde američkih dolara.<ref name="Alžir-ekonomija"/> [[Inflacija]], najniža u regiji, u periodu između 2003. i 2007. iznosila je u prosjeku 4%.<ref name="MFW4A">{{cite web |url=http://www.mfw4a.org/algeria/algeria-financial-sector-profile.html |title=Algeria: Financial Sector Profile |publisher=Making Finance Work for Africa |access-date=17. 1. 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130725141517/http://www.mfw4a.org/algeria/algeria-financial-sector-profile.html |archive-date=25. 7. 2013 |url-status=dead }}</ref> Alžir je za 2011. godinu imao vanskotrgovinski suficit od 26,9 milijardi dolara, što je povećanje od 62% u odnosu na suficit iz prethodne godine. Generalno, Alžir je u 2011. godini izvezao roba u vrijednosti od 73 milijarde dok je uvoz za isti period iznosio 46 milijardi dolara.<ref>{{cite web |url=http://english.nuqudy.com/General_Overview/North_Africa/Algeria_Non-Oil_Exp-676 |title=Algeria Non-Oil Exports Surge 41% |publisher=nuqudy.com |date=25. 1. 2012 |access-date=17. 1. 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170614142316/http://english.nuqudy.com/General_Overview/North_Africa/Algeria_Non-Oil_Exp-676 |archive-date=14. 6. 2017 |url-status=dead }}</ref> Zahvaljujući velikim prihodima od nafte i zemnog plina, Alžir ima 173 milijarde dolara u deviznim rezervama i veliki fond za stabilizaciju poslova vezanih za eksploataciju i preradu nafte i zemnog plina. Vanjski dug Alžira je izuzetno niske vrijednosti i iznosi oko 2% BDP-a.<ref name="AlgeriaFactbook"/> Privreda Alžira ostaje u velikoj mjeri zavisna od nafte i zemnog plina i uprkos visokim deviznim rezervama rast tekućih rashoda čini budžet Alžira podložnijim riziku zbog, dugoročno gledano, smanjenu prihoda od nafte i zemnog plina.<ref name="Alžir-2011">{{cite web|title=Alžir - 2011.|url=http://www.imf.org/external/pubs/ft/scr/2012/cr1220.pdf|access-date=5. 3. 2018}}</ref> U 2011. godini, poljoprivredni sektor i sektor usluga zabilježili su rast od 10% i 5,3% respektivno a oko 14% radne snage je zaposleno u poljoprivrednom sektoru.<ref name="AlgeriaFactbook"/> Fiskalna politika u 2011. godini i dalje je bila ekspanzionistička i omogućila je održavanje tempa javnih investicija a zadržala je snažnu potražnju za poslovima i stambenim kapacitetima. Uprkos pregovorima koje vodi godinama, Alžir još uvijek nije član [[Svjetska trgovinska organizacija|Svjetske trgovinske organizacije (WTO)]]. U martu 2006, Rusija je pristala na otpis alžirskog duga od 4,74 milijardi dolara iz perioda bivšeg [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a.<ref>{{cite web|url=http://www.brtsis.com/ |title=Brtsis, Brief on Russian Defence, Trade, Security and Energy |publisher=Brtsis.com |access-date=24. 11. 2008 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080219035941/http://www.brtsis.com/ |archive-date=19. 2. 2008}}</ref> Dogovor je postignut tokom posjete ruskog predsjednika [[Vladimir Putin|Vladimira Putina]] Alžiru, prve posjete nekog od ruskih lidera Alžiru u posljednjih pola stoljeća. Zauzvrat, alžirski predsjednik Abdelaziz Bouteflika pristao je da od Rusije nabavi borbene avione, protuzračne sisteme i drugo oružje u vrijednosti od 7,5 milijardi dolara.<ref>{{cite news |title=Russia Agrees Algeria Arms Deal, Writes Off Debt |agency=Reuters |date=11. 3. 2006 |url=http://www.sauress.com/en/spaen/338083}}</ref><ref>{{cite news |author =Marsaud, Olivia | title=La Russie efface la dette algérienne| language = French | publisher=[[Radio France Internationale]] |date=10. 3. 2006 |url=http://www.rfi.fr/actufr/articles/075/article_42379.asp | access-date=31. 8. 2011| archive-url= https://web.archive.org/web/20110721020655/http://www.rfi.fr/actufr/articles/075/article_42379.asp| archive-date= 21. 7. 2011 |url-status=live}}</ref> === Nafta i zemni plin === [[Datoteka:Algeria_pipelines_map.jpg|thumb|desno|upright=1.00|Trase naftovoda i plinovoda kroz teritoriju Alžira]] Alžir, čija se privreda zasniva na ekploataciji i preradi nafte, članica je [[OPEC|Organizacije zemalje izvoznica nafte]] od 1969. godine. Proizvodnja sirove nafte iznosi oko 1,1 milion barela dnevno, ali je takođe veliki proizvođač i izvoznik gasa, sa mrežom naftovoda i plinovoda važnim za Evropu.<ref name=opb15>{{cite web|title=OPEC Bulletin 8-9/12|url=http://www.opec.org/opec_web/flipbook/OB08092012/OB08092012/assets/basic-html/page17.html|page=15}}</ref> [[Ugljikovodik|Ugljikovodici]] su dugo bili okosnica privrede, čineći oko 60% budžetskih prihoda, 30% BDP-a i preko 95% prihoda od izvoza. Alžir je 10. po rezervama prirodnog gasa i šesti najveći izvoznik istog na svijetu. Američka uprava za informacije o energetici izvijestila je da je Alžir 2005. imao 4,5 triliona m<sup>3</sup> provjerenih rezervi prirodnog gasa.<ref name="ciawfb">{{cite web|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2253rank.html|title=Country Comparison: Natural Gas – Proved Reserves|publisher=Cia.gov|access-date=17. 1. 2013|archive-date=7. 3. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20170307234405/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2253rank.html|url-status=dead}}</ref> Po rezervama nafte Alžir je 16. na svijetu.<ref name="AlgeriaFactbook"/> Prihodi od nafte i gasa porasli su u 2011. godini kao rezultat nastavka rasta cijena nafte, iako je trend obima proizvodnje manji. Proizvodnja iz sektora nafte i gasa po obimu nastavlja da opada, smanjivši se sa 43,2 na 32 miliona tona u periodu između 2007. i 2011. godine. Ipak, sektor je činio 98% ukupnog obima izvoza u 2011. godini, u odnosu na 48% koliko je iznosio 1962. godine<ref>{{cite web|url=http://www.tsa-algerie.com/actualite/item/622-le-temps-des-crapules |title=Le temps des crapules&nbsp;– Tout sur l'Algérie |publisher=Tsa-algerie.com |date=27. 5. 2013 |author =Benchicou, Mohamed |archive-url=https://web.archive.org/web/20140311022328/http://www.tsa-algerie.com/actualite/item/622-le-temps-des-crapules |archive-date=11. 3. 2014 }}</ref> i 70% ukupnih budžetskih prihoda tj. 71,4 milijarde dolara. Alžirska nacionalna naftna kompanija je Sonatrach i ima ključnu ulogu u svim aspektima sektora nafte i prirodnog gasa u Alžiru. Svi inostrani operateri su dužni da rade u partnerstvu sa Sonatrachom, koji obično ima većinsko vlasništvo u sporazumima o dijeljenju proizvodnje.<ref>{{cite web|title=Country Analysis Briefs&nbsp;– Algeria |url=http://www.eia.gov/cabs/Algeria/pdf.pdf |publisher=Energy Information Administration |archive-url=https://web.archive.org/web/20130531053812/http://www.eia.gov/cabs/Algeria/pdf.pdf |archive-date=31. 5. 2013 }}</ref> === Istraživanje alternativnih izvora energija === Posljednjih godina Alžir je uložio oko 100 milijardi alžirskih dinara u razvoj istraživačkih objekata vezanih za [[Alternativnaenergija|alternativne izvore energije]]. Ovaj razvojni program je namijenjen unapređenju proizvodnje alternativne energije, naročito iskorištenju [[Sunčeva energija|solarne]] i [[Energija vjetra|energije vjetra]].<ref>{{cite web|url=http://portail.cder.dz/spip.php?article1571 |title=Archived copy |access-date=31. 10. 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20161101101749/http://portail.cder.dz/spip.php?article1571 |archive-date=1. 11. 2016 }}</ref> Procjenjuje se da Alžir ima najveći potencijal solarne energiju na Mediteranu, tako da je vlada finansirala kreiranje solarnog naučnog parka u Hassi R'Melu. Trenutno, Alžir ima 20.000 istraživača na različitim univerzitetima i više od 780 naučnoistraživačkih laboratorija. Broj naučnoistraživačkih insitucija iz oblasti istraživanja alternativnih izvora energija se planira povećati na 1000 takvih. Pored solarne energije, oblasti istraživanja u Alžiru uključuju svemirsku i satelitsku telekomunikaciju, [[Nuklearna energija|nuklearnu energiju]] i medicinska istraživanja. === Tržište rada === Uprkos smanjenju stope nezaposlenosti trenutna nezaposlenost mladih i žena u Alžiru je visoka. Nezaposlenost je naročito izražena u populaciji mlađih osoba (period životne dobi između 15-24 godine) i iznosi 21,5%. Ukupna stopa nezaposlenosti u 2011. godini iznosila je 10%. Vlada je tokom 2011. ojačala programe koji se tiču programa rada uvedenih 1988, posebno u okviru programa koji pomaže onima koji traže posao. === Turizam === [[Datoteka:Autoroute_est_ouest_ghomri2.JPG|thumb|desno|upright=1.20|Glavni alžirski autoput koji spaja Maroko sa Tunisom i dio je budućeg projekta [[Autoput Kairo-Dakar|autoputa Kairo-Dakar]]]] Razvoj turističkog sektora u Alžiru prethodno je bio ometen slabom promocijom turističkog potencijala ali se takvo stanje promijenilo od 2004. godine. Naime, kada je sprovedena široka strategija razvoja turizma koja je rezultirala izgradnjom mnogih hotela visokog standarda. U Alžiru postoji nekoliko lokacija koje su uvrštene na spisak [[Svjetska baština|Svjetske baštine]] [[UNESCO]]-a, između ostalih i utvrđeni grad [[Beni Hammad]], prva prijestolnica [[Hamadidsko carstvo|Hamadidskog carstva]], [[Tipasa]], feničanski a kasnije i rimski grad, [[Djémila]] i [[Timgad]], ostaci rimskih ruševina, dolina [[M'Zab]], dolina krečnjaka unutar koje se nalazi velika urbanizovanu oazu kao i [[Kazba]], važna alžirska citadela. Jeina prirodna lokacija sa spiska Svjetske baštine je [[Tasili n'Adžer]], planinski masiv kopji se nalazi na jugoistoku države. === Promet === Alžirska mreža cesta je najgušća u Africi. Sastoji se procjenjenih 180.000&nbsp;km autoputeva, sa više od 3.756 objekata. Ova mreža će dodatno biti proširena [[Alžirski autoput ''Istok-zapad''|autoputem ''Istok-zapad'']], glavnim infrastrukturni projektom koji je u fazi realizacije i pružat će se priobalnim područjem, od istoka ka zapadu države. Dužina autoputa će iznositi 1.216 kilometara. Alžirom prolazi i predložena trasa [[Transsaharski autoput|Transsaharskog autoputa]], autoputa koji prolazi postojećom rutom koja se planira proširiti i dodatno izgraditi. Projekat Transsaharskog autoputa podržava alžirska vlada kako bi povećala trgovinu između šest država kroz koje bi autoput prolazio: Alžir, Mali, Niger, Nigerija, Čad i Tunis. == Stanovništvo == Prema procjeni iz januara 2016. u Alžiru je živjelo 40,4 miliona stanovnika, uglavnom berberskog etniciteta. Poređenja radi, na početku [[20. vijek]]a u državi je živjelo oko 4 miliona stanovnika. Oko 90% stanovništva živi na sjeveru Alžira, u priobalnom području. Stanovnici iz unutrašnjosti su uglavnom skoncetrisani u [[oaza]]ma iako još uvijek oko 1,5 miliona stanovnika živi nomadskim ili pretežno tim načinom života. Stanovništvo je vrlo vitalno jer je više od četvrtine stanovništva (28,1%) mlađe od 15. godina. Žene su dominantne u sektoru medicine kao i u oblasti pravosuđa jer oko 70% sudija i advokata su žene. U novije vrijeme, žene u sve većoj mjeri dopinose domaćinstvu. Prema istraživanjima vezanim za univerzitetsko obrazovanje, oko 60% studenata su žene. Između 90.000 i 165.000 saharaca zapadne [[Sahara|Sahare]] žive u izbjegličkim kampovima. Također, oko 4.000 izbjeglica iz [[Palestina (država)|Palestina]] su se integrisale u društvo i ne traže pomoć od [[UN]]-ovog komiteta za izbjeglice (UNHCR-a). U 2009. godini je zabilježeno 35.000 [[Kina|kineskih]] migranata koji rade u Alžiru. Najveća koncentracija alžirske dijaspore je prisutna u [[Francuska|Francuskoj]] gdje je zabilježeno oko 1,7 miliona Alžiraca prve i druge generacije. === Jezik === [[Tamazight|Berberski jezik]] i moderna verzija standardnog [[Arapski jezik|arapskog]] su službeni jezici u Alžiru. [[Alžirski arapski]] (Darja) je jezik koji koristi većina stanovništva. U kolokvijalnom alžirskom arapskom nalazi se mnogo posuđenica iz francuskog i berberskog. Berberski jezik je priznat kao "nacionalni jezik" ustavnim amandmanom od 8. maja 2002. [[Kabilski jezik]], predominantni berberski jezik, se podučava i djelimično je službeni jezik (sa nekoliko ograničenja) u dijelovima [[Kabilija|Kabilije]], historijske i kulturološke regije na sjeveru Alžira. U februaru 2016. u alžirski ustav uvršten je amandman kojim je osiguran status berberskog jezika kao jednog od dva službena jezika Alžira (pored arapskog jezika). === Religija === [[Datoteka:Djama%C3%A2_el_Kebir.jpg|desno|275p|mini|[[Džamija el Kebir|Velika džamija u Alžiru]]]] {{Glavni|Religija u Alžiru}} Islam je dominantna [[religija]] u Alžiru, pri čemu [[Sunitski islam|Suniti]] prema pojedinim izvorima čine skoro 99% muslimanske polupacije (procjena CIA World Factbooka za 2012. godinu)<ref name="AlgeriaFactbook"/> odnosno 97,9% prema Pew Researchu (2010).<ref name="pew">{{cite web|title=Alžir nabavlja vojnu opremu|url=http://www.globalreligiousfutures.org/countries/algeria/religious_demography#/?affiliations_religion_id=0&affiliations_year=2010|publisher=|access-date=7. 2. 2018|archive-date=16. 12. 2013|archive-url=https://web.archive.org/web/20131216182816/http://www.globalreligiousfutures.org/countries/algeria/religious_demography#/?affiliations_religion_id=0&affiliations_year=2010|url-status=dead}}</ref> Po pitanju religije drugu najbrojniju grupu u Alžiru čine stanovnici koji su [[Ireligija|ireligijski]] orjentisani i njih je prema Pew Researchu u 2010. bilo oko 1,8%.<ref name="pew"/> Procjene broja krišćana u Alžiru variraju. Studija Pew Research centra iz 2010. procijenjuje taj broj na 60.000 kršćana<ref>{{cite web|url=http://www.globalreligiousfutures.org/countries/algeria#/?affiliations_religion_id=0&affiliations_year=2010&region_name=All%20Countries&restrictions_year=2014|title=The Global Religious Landscape: Algeria|publisher=Pew Research Center|date=|access-date=29. 4. 2017|archive-date=4. 1. 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230104131115/http://www.globalreligiousfutures.org/countries/algeria#/?affiliations_religion_id=0&affiliations_year=2010&region_name=All%20Countries&restrictions_year=2014|url-status=dead}}</ref> dok studija Federalnog i istraživačkog biroa američke [[Kongresna biblioteka|Kongresne biblioteke]] iz 1993. taj broj procjenjuje na 45.000 katolika<ref>Deeb, Mary Jane. "Religious minorities" ''[[iarchive:algeriacountryst00metz 0|Algeria (Country Study)]]''. Federal Research Division, Library of Congress; Helen Chapin Metz, ed. December 1993. ''This article incorporates text from this source, which is in the [[public domain]].[http://lcweb2.loc.gov/frd/cs/about.html]''</ref> i 50.000 do 100.000 protestanata. Alžir je podario muslimanskom svijetu brojne istaknute mislioce i ličnosti, među kojima su [[Abd el-Kader]], [[Abdelhamid Ben Badis]], [[Mouloud Kacem Naît Belkacem]], [[Malek Bennabi]] i [[Muhammed Arkoun]]. == Kultura == Moderna alžirska književnost, podijeljena između arapskog, berberskog i francuskog jezika, bila je pod uticajem nedavne historije zemlje. Najpoznati pisci 20. vijeka su [[Muhammed Dib]], [[Albert Camus]], [[Kateb Yacine]] i [[Ahlam Mosteghanemi]], dok je [[Assia Djebar]], alžirska književnica koja je mnogo prevođena na strane jezike. Među važnim piscima 1980ih bili su [[Rachid Mimouni]], kasnije potpredsjednik [[Amnesty International]]a i [[Tahar Djaout]], koji je 1993. ubijen od strane jedne islamističke grupa zbog svojih sekularnih stavova. Malek Bennabi i Franz Fanon su poznati zbog svojih stajališta o dekolonizaciji, [[Augustine of Hippo]] je rođen u Tagasteu a [[Ibn-Kaldun]], iako je rođen u Tunisu, [[Mukadima|Mukadimu]], svoje poznato djelo je napisao dok je boravio u Alžiru. Djela porodice Sanusi u predkolonijalnom i emira [[Abd el-Kader]]a i šejha [[Ben Badis]]a tokom kolonijalnog perioda, nadaleko su poznati. Latinski autor Apuleius je rođen u Madaurua koji je kasnije postao dijelom države Alžir. === Književnost === Historijski korijeni alžirske književnosti mogu se naći još u vremenu numidijanske i rimsko-afričke ere, kada je [[Apulej]] napisao [[Metamorfoza (Apulej)|Metamorfozu]], jedini latinski roman koji je u cjelosti opstao. Iz ovog perioda između ostalih su i Augustin Hippo, Nonius Marcellus i Martianus Capella. Tokom srednjeg vijeka bilo je mnogo arapskih pisaca koji su ostavili trag na svjetsku književnost, poput autora [[Ahmed el-Buni|Ahmeda el-Bunija]], [[Ibn Manzur]] i Ibn-Halduna, koji je napisao Muqaddimu tokom boravka u Alžiru i mnogi drugi pisci. Albert Camus bio je francuski pisac iz Alžira. Godine 1957. dobio je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]]. === Sport === Različite vrste igara u Alžiru se praktikuju još od antičkog dioba. Na području Auresa, ljudi su igrali nekoliko igara, između ostalih El Kherdbu (varijantu šaha). Igraće karte, [[Dama (igra)|dama]] i šahovske igre su dio alžirske kulture. Utrke i [[streljaštvo]] su dio kulturne rekreacije Alžiraca.<ref>{{cite web | url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/15001/Algeria/220546/Sports-and-recreation | title=Sports and recreation | access-date=9. 12. 2012}}</ref> Prvu alžirsku zlatnu medalju na nekoj od olimpijada osvojio je [[Boughera El Ouafi]] kada je na [[Olimpijske igre 1928.|Olimpijadi u Amsterdamu]] 1928. pobijedio u utrci [[maraton]]a. Drugo olimpijsko zlato za Alžir osvojio je [[Alain Mimoun]] na [[Olimpijske igre 1956.|ljetnim olimpijskim igrama iz 1956.]] održanim u [[Melbourne]]u. Tokom 90tih godina 20. vijeka nekoliko atletičara i atletičarki iz Alžira je postalo prvakom u srednje dugim trkačkim disciplinama kao što su [[Noureddine Morceli]], [[Hassiba Boulmerka]], [[Nouria Merah-Benida]] i [[Taoufik Makhloufi]].<ref>{{cite web | url=https://www.bbc.com/sport/olympics/2012/countries/algeria/athletes | title=Algeria | access-date=9. 12. 2012}}</ref> [[Nogomet]] je najpopularniji sport u Alžiru. U historiji ovog sporta ostala su zapamćena neka od imena kao što su: [[Lakhdar Belloumi]] (najveći broj nastupa za reprezentaciju, 101 nastup u period između 1978. i 1989. i 29 postignutih golova), [[Abdelhafid Tasfaout]], [[Rachid Mekhloufi]], [[Hassen Lalmas]], [[Rabah Madjer]], [[Salah Assad]] i [[Djamel Zidane]]. [[Nogometna reprezentacija Alžira]] učestvovala je na nekoliko svjetskih prvenstava u nogometu. Osim toga, nekoliko nogometnih klubova osvajalo je kontinentalne i međunarodne trofeje kao što su [[ES Sétif]] i [[JS Kabylie]] koji su dvostruki [[CAF Liga prvaka|afrički prvci]]. == Obrazovanje == {{Glavni|Univerzitet u Alžiru}} Od sedamdesetih godina [[20. vijek]]a, u Alžiru je sistem obrazovanja centralizovan sa ciljem smanjenja stope nepismenosti. Osim toga, alžirska vlada je uvela dekret kojim je pohađanje škole postalo obavezno za svu djecu uzrasta od 6 do 15 godina. Trenutna stopa pismenosti stanovništva Alžira iznosi 78,7%.<ref name="illit"/> Od 1972. arapski jezik se koristi kao jezik na kojem se obavlja nastava tokom prvih devet godina školovanja. Od treće godine osnovne škole podučava se i francuski jezik. Studenti takođe mogu učiti i [[Engleski jezik|engleski]], [[Italijanski jezik|italijanski]], [[Španski jezik|španski]] i [[njemački jezik]]. 2008. na snagu je stupio novi zakon o osnovnom obrazovanju prema kojem osnovno školovanje počinje sa 5 a ne kao do tada sa 6 godina.<ref>{{cite web |url=http://www.presse-dz.com/revue-de-presse/version-imprimable/1045-les-verites-de-benbouzid.html |title=Ecoles privées, Tamazight, enseignement du Français, syndicats&nbsp;... – Les vérités de Benbouzid |publisher=Presse-dz.com |access-date=18. 1. 2013 |archive-date=15. 11. 2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121115130310/http://www.presse-dz.com/revue-de-presse/version-imprimable/1045-les-verites-de-benbouzid.html |url-status=dead }}</ref> Osim na 122 privatne škole, obrazovanje na državnim školama i univerzitetima je besplatno. Nakon završenih devet godina osnovne škole, učenici mogu pohađati srednju školu. Ovaj vid školovanja nudi dva programa: opći ili tehnički smjer.<ref>{{cite web|url=http://www.algerie-dz.com/article10808.html |title=Le taux d'analphabétisme en Algérie est de 21,3% |publisher=Algerie-dz.com |access-date=18. 1. 2013}}</ref> Na kraju treće godine srednje škole, polaznici polažu maturu koja im omogućava nastavak školovanja na [[univerzitet]]ima ili [[institut]]ima. U 2008. stopa nepismenosti osoba starijih od 10 godina iznosila je 22,3%, i to 15,6% za muškarce i 29,0% za žene. Pokrajina sa najnižom stopom nepismenosti bila je [[Pokrajina Alžir]] sa 11,6%, dok je pokrajina sa najvećom stopom bila [[Pokrajina Djelfa]] sa 35,5%.<ref name="illit">{{cite web|title=Taux d'Analphabétisme et taux d'Alphabétisation de la population âgée de 10 ans et plus selon le sexe et la wilaya de résidence|url=http://www.ons.dz/IMG/pdf/pop9_national.pdf|publisher=Office National des Statistiques}}</ref> U Alžiru postoji 26 univerziteta i 67 visokoškolskih ustanova na kojima prema podacima iz 2008. studira milion Alžiraca i 80.000 stranih studenata. [[Univerzitet u Alžiru]] najstariji je univerzitet u državi. osnovan je 1879. i nudi obrazovanje u različitim naučnim disciplinama (pravo, medicina, islamske nauke i dr). 25 univerziteta i gotovo sve visokoškolske ustanove osnovane su nakon nezavisnosti Alžira. Čak i ako neki od univerziteta nude studiranje na arapskom jeziku, kao što su studiji iz oblasti prava i ekonomije, većina drugih studija se obavlja na francuskom i engleskom jeziku. Među najvažnijim univerzitetima su [[Univerzitet nauke i tehnologije Houari Boumediene]], [[Univerzitet Mentouri]] u Constantineu i [[Univerzitet u Oranu]]. [[Univerzitet Abou Bekr Belkaïda]] u Tlemcenu i [[Univerzitet u Batni]] su rangirani kao 26. i 45. najbolji univerziteti u Africi, respektivno.<ref>{{cite web|url=http://webometrics.info/en/Africa/Algeria |title=Algeria &#124; Ranking Web of Universities |publisher=Webometrics.info |access-date=18. 1. 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140208084507/http://webometrics.info/en/Africa/Algeria |archive-date=8. 2. 2014 }}</ref> == Također pogledajte == * [[Građanski rat u Alžiru]] * [[Ahmed Ben Bella]] * [[Spisak alžirskih pisaca]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Algeria}} {{wikiatlas|Algeria}} * {{službeni website|http://www.el-mouradia.dz}} Vlade Alžira * {{CIA World Factbook link|ag|Alžir}} * [http://www.ifs.du.edu/ifs/frm_CountryProfile.aspx?Country=DZ Alžir] na "International Futures" * [http://www.bbc.co.uk/news/world-africa-14118852 Alžir] na [[BBC|BBC News]] {{Države Afrike}} {{Afrička unija}} {{Arapska liga-dno}} {{Mediteranska unija}} {{OIS}} {{OPEC}} [[Kategorija:Alžir|*]] [[Kategorija:Države svijeta]] [[Kategorija:Države arapskog govornog područja]] [[Kategorija:Države i teritorije osnovane 1962.]] [[Kategorija:Države francuskog govornog područja]] [[Kategorija:Države članice Afričke unije]] [[Kategorija:Mediteranske države]] [[Kategorija:Države članice Ujedinjenih nacija]] [[Kategorija:Države članice Mediteranske unije]] 3ibv3nm8lswh26slx49iyn5xkhlgwd5 1918. 0 1481 3829644 3797371 2026-04-12T12:41:56Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829644 wikitext text/x-wiki {{godina}}{{Godina u drugim kalendarima}}'''1918.''' (MCMXVIII) je bila uobičajena godina koja je počela u utorak po gregorijanskom kalendaru i uobičajena godina koja počinje u ponedjeljak po julijanskom kalendaru, 1918. godina Common Ere (CE) i ''Anno Domini'' (AD), 918. godina 2. milenija, 18. godina 20. stoljeća i deveta godina 1910-ih. Od početka 1918, gregorijanski kalendar je bio 13 dana ispred julijanskog, koji je ostao u lokalnoj upotrebi do 1923. godine. Prekid vatre kojim je faktički okončan Prvi svjetski rat nastupio je jedanaestog sata jedanaestog dana jedanaestog mjeseca ove godine. Također ove godine, pandemija španske gripe ubila je 50-100 miliona ljudi širom svijeta. U Rusiji ova godina traje samo 352 dana. Kao rezultat prebacivanja julijanskog na gregorijanski kalendar, trebalo je preskočiti 13 dana. Nakon srijede, 31. januara (julijanski kalendar) odmah je uslijedio četvrtak, 14. februar (gregorijanski kalendar). == Događaji == * Ispadanjem Rusije iz Antante, Centralne sile su znatno ojačale. No Rusiju zamjenjuje SAD, a Centralne sile trpe sve veće gubitke. Izlazak Turske i Bugarske iz rata, nacionalni pokreti u [[Austro-Ugarska|Austro–Ugarskoj]] i abdikacija Wilhema II. u Njemačkoj rezultiraju završetkom do tada najvećeg i najskupljeg rata u historiji. Poslje rata održani su mirovni pregovori u kojima su poražene države morale platiti veliku ratnu odštetu. * [[1. februar]] - [[Rusija]] usvojila [[gregorijanski kalendar]] * [[13. mart]] - [[14. april]] – Održana [[Trabzonska mirovna konferencija]] između [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i delegacije Transkavkaske skupštine. * [[1. april]] – U [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikoj Britaniji]] osnovana Kraljevska avijacija (Royal Air Force - RAF) * [[4. juni]] – Potpisan [[Batumijski sporazum]] između [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i tri transkavkaske države: [[Republika Armenija (1918 – 1920)|Republike Armenije]], [[Azerbejdžanska Demokratska Republika|Azerbejdžana]] i [[Demokratska Republika Gruzija|Gruzije]] * [[12. oktobar]] – [[Prvi svjetski rat]]: [[Kraljevina Srbija|Prva srpska armija]] pod vojvodom [[Petar Bojović|Petrom Bojovićem]] je oslobodila [[Niš]] od [[Njemačko Carstvo|11. njemačke armije]] pod generalfeldmaršalom [[August von Mackensen|Augustom vonom Mackensenom]]. * [[30. oktobar]] – Potpisano [[Mudrosko primirje]] između [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i [[Saveznici u Prvom svjetskom ratu|Saveznika]]. * [[1. novembar]] – [[Lavov]] proglašen glavnim gradom [[Zapadnoukarjinska republika|Zapadnoukrajinske republike]]. * [[6. novembar]] – Osnovana Republika [[Poljska]]. * [[11. novembar]] – [[Njemačka]] potpisala kapitulaciju i time okončan [[Prvi svjetski rat]]. * [[12. novembar]] – Dan poslije kapitulacije [[Njemačka|Njemačke]] u [[prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] i abdikacije cara [[Karl I|Karla I]] proglašena prva austrijska republika. * [[14. novembar]] – [[Čehoslovačka]] postala [[republika|republikom]]. * [[18. novembar]] – [[Latvija]] proglasila nezavisnost. * [[1. decembar]] ** U [[Beograd]]u [[regent]] [[Kraljevina Srbija|Srbije]] [[Aleksandar, kralj Jugoslavije|Aleksandar Karađorđević]] proglasio [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca]] (prvobitno Kraljevstvo), postavši poznat kao ''Aleksandar Ujedinitelj''; zemlja je 1929. preimenovana u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]]. ** Održana [[Velika nacionalna skupština u Alba Iuliji]]; [[Transilvanija]] (Erdelj), ranije u sastavu [[Mađarska|Mađarske]] ([[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]), postala dio [[Rumunija|Rumunije]]. ** Odlukom [[Danska|danske]] [[skupština|skupštine]] [[Island]] stekao nezavisnost. == 1918. u temama == {{Proširiti sekciju}} == Rođeni == === Januar=== * [[15. januar]] – [[Gamal Abdel Nasser]], egipatski političar i državnik === Februar === * [[4. februar]] – [[Ida Lupino]], američka glumica. * [[22. februar]] – [[Robert Pershing Wadlow]], najviši čovjek u medicinskoj historiji * [[27. februar]] – [[Ajša Ditanova]], krimska glumica === Mart === === April === * [[28. april]] – [[Mahmud Traljić]] bošnjački historičar kulture, hafiz, bibliograf, bibliotekar, hroničar, autor === Maj === * [[11. maj]] – [[Richard Feynman]], američki fizičar, dobitnik Nobelove nagrade * [[18. maj]] – [[Naim Hadžiabdić|Naim ef. Hadžiabdić]], bosanskohercegovački reis * oko [[30. maj]] – [[Karel Dončec]], slovenski lončar na [[Mađarska|Mađarskom]], ''Meštar ljudske zanati'' (†[[2002]]). === Juni === === Juli === * [[14. juli]] – [[Ingmar Bergman]], švedski režiser * [[18. juli]] – [[Nelson Mandela]], južnoafrički političar i aktivista * [[21. juli]] – [[Nikola Bokan]], [[narodni heroj Jugoslavije]] * [[31. juli]] – [[Mia Oremović]], hrvatska glumica === August === * [[13. august]] – [[Frederick Sanger]], britanski hemičar, dvostruki dobitnik Nobelove nagrade za hemiju * [[28. august]] – [[Natela Jankošvili]], gruzijska slikarka === Septembar === === Oktobar === * [[2. oktobar]] – [[Milan Antončić (narodni heroj)|Milan Antončić]], [[narodni heroj Jugoslavije]]. * [[6. oktobar]] – [[Abraham Robinson]], američki matematičar * [[17. oktobar]] – [[Rita Hayworth]], američka filmska glumica === Novembar === === Decembar === * [[11. decembar]] – [[Aleksandar Solženjicin|Aleksandar Isajevič Solženicin]], ruski pisac, dramatičar i historičar * [[25. decembar]] – [[Anwar el-Sadat]], [[egipat]]ski državnik, predsednik Egipta od oktobra [[1970]]. do oktobra [[1981]], kad su ga na vojnoj paradi u [[Kairo|Kairu]] ubili protivnici sklapanja mira sa [[Izrael]]om. Jedan od protagonista trojnog sporazuma [[SAD]]-Izrael-Egipat u Camp David-u (Kejmp Dejvid) [[1977]]. i dobitnik [[Nobelova nagrada|Nobelove nagrade]] za mir [[1978]], koju je podijelio s [[premijer]]om Izraela [[Menachem Beginom]] (Menahem Begin). == Umrli == === Januar=== === Februar === * [[6. februar]] – [[Gustav Klimt]], austrijski slikar * [[10. februar]] – [[Abdul Hamid II]], osmanlijski sultan === Mart === === April === * [[20. april]] – [[Karl Ferdinand Braun]], njemački fizičar * [[28. april]] – [[Gavrilo Princip]], bosanskohercegovačko-srpski nacionalist === Maj === * [[20. maj]] – [[Ferdinand Hodler]], švicarski slikar * [[22. maj]] – [[Mehmed Teufik Azabagić|Mehmed Teufik ef. Azabagić]] * [[26. maj]] – [[Muhamed Seid Serdarević]], bosanskohercegovački autor i publicist, vjersko-prosvjetni radnik === Juni === * [[3. juni]] – [[Mehmed V]], osmanlijski sultan * [[4. juni]] – [[Charles Joseph Étienne Wolf]], francuski astronom. === Juli === === August === === Septembar === === Oktobar === * [[18. oktobar]] – [[Koloman Moser]], austrijski slikar i grafičar, * [[31. oktobar]] – [[Egon Schiele]], austrijski crtač i slikar === Novembar === === Decembar === * [[11. decembar]] – [[Ivan Cankar]], slovenski književnik == Nobelove nagrade == * [[Fizika]] ** [[Max Planck]], Njemačka * [[Hemija]] ** [[Fritz Haber]], Njemačka * [[Medicina]] ** nije dodijeljena nagrada * [[Književnost|Literatura]] ** nije dodijeljena nagrada * Mir ** nije dodijeljena nagrada {{commonscat|1918}} == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Normativna kontrola}} ixm6ts41st9wueeqh83upnmdwi2pipj Šablon:Vijesti 10 1715 3829822 3828687 2026-04-13T06:54:35Z Srđan 73336 3829822 wikitext text/x-wiki {{Slika na početnoj strani/vijesti | slika = Peter-Magyar-portrait-2026.jpg | širina = | opis = Magyar 2026. | naslov = | alt = | link = | okvir = ne | poravnanje_opisa = }} * [[12. april]] – {{Vijest|Na [[Parlamentarni izbori u Mađarskoj 2026.|parlamentarnim izborima]] u [[Mađarska|Mađarskoj]], uvjerljivo pobijedila stranka [[Tisza]], na čelu s [[Péter Magyar|Péterom Magyarom]] (''na fotografiji''), okončavši 16 godina vladavine stranke [[Fidesz]] na čelu s premijerom [[Viktor Orbán|Viktorom Orbánom]].}} * [[8. april]] – {{Vijest|U 68. godini umro [[Duško Vujošević]] (''na fotografiji''), crnogorski košarkaški stručnjak i bivši selektor [[Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine|košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine]].}} * [[6. april]] – Posada [[NASA]]-ine misije [[Artemis II]] postavila rekord udaljenosti od [[Zemlja (planeta)|Zemlje]] preletjevši [[Mjesec (satelit)|Mjesec]]. * [[6. april]] – {{Vijest|Umro [[Christian Schwarz-Schilling]], [[političar]] i [[Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu|visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini]] od 2006. do 2007.}} * [[5. april]] – {{Vijest|Umro [[Rusmir Mahmutćehajić]], [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] akademik i [[političar]], prvi potpredsjednik [[Vlada Republike Bosne i Hercegovine|Vlade Republike Bosne i Hercegovine]].}} {{Vijesti/podnožje | trenutni_događaji = * [[Rat u Iranu (2026)|Rat u Iranu]] * [[Afganistansko-pakistanski rat 2026.|Afganistansko-pakistanski rat]] * [[Invazija Rusije na Ukrajinu]] | nedavne_smrti = * [[Chuck Norris]] * [[Jürgen Habermas]] * [[Robert Duvall]] * [[Halid Bešlić]] * [[Brigitte Bardot]] }}<noinclude> {{Dokumentacija}} </noinclude> j9srrvx1wfs45radyvj6aqailvjbo1k 3829827 3829822 2026-04-13T07:21:13Z Z1KA 87045 3829827 wikitext text/x-wiki {{Slika na početnoj strani/vijesti | slika = Peter-Magyar-portrait-2026.jpg | širina = | opis = Magyar 2026. | naslov = | alt = | link = | okvir = ne | poravnanje_opisa = }} * [[12. april]] – {{Vijest|Na [[Parlamentarni izbori u Mađarskoj 2026.|parlamentarnim izborima]] u [[Mađarska|Mađarskoj]], uvjerljivo pobijedila stranka [[Tisza]], na čelu s [[Péter Magyar|Péterom Magyarom]] (''na fotografiji''), okončavši 16 godina vladavine stranke [[Fidesz]] na čelu s premijerom [[Viktor Orbán|Viktorom Orbánom]].}} * [[8. april]] – {{Vijest|U 68. godini umro [[Duško Vujošević]], crnogorski košarkaški stručnjak i bivši selektor [[Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine|košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine]].}} * [[6. april]] – Posada [[NASA]]-ine misije [[Artemis II]] postavila rekord udaljenosti od [[Zemlja (planeta)|Zemlje]] preletjevši [[Mjesec (satelit)|Mjesec]]. * [[6. april]] – {{Vijest|Umro [[Christian Schwarz-Schilling]], [[političar]] i [[Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu|visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini]] od 2006. do 2007.}} * [[5. april]] – {{Vijest|Umro [[Rusmir Mahmutćehajić]], [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] akademik i [[političar]], prvi potpredsjednik [[Vlada Republike Bosne i Hercegovine|Vlade Republike Bosne i Hercegovine]].}} {{Vijesti/podnožje | trenutni_događaji = * [[Rat u Iranu (2026)|Rat u Iranu]] * [[Afganistansko-pakistanski rat 2026.|Afganistansko-pakistanski rat]] * [[Invazija Rusije na Ukrajinu]] | nedavne_smrti = * [[Chuck Norris]] * [[Jürgen Habermas]] * [[Robert Duvall]] * [[Halid Bešlić]] * [[Brigitte Bardot]] }}<noinclude> {{Dokumentacija}} </noinclude> om5wl5pg2fxixg8hzsachec1geuyx3y 3829840 3829827 2026-04-13T07:49:46Z SimplyFreddie 109846 3829840 wikitext text/x-wiki {{Slika na početnoj strani/vijesti | slika = Peter-Magyar-portrait-2026.jpg | širina = | opis = Magyar 2026. | naslov = | alt = | link = | okvir = ne | poravnanje_opisa = }} * [[12. april]] – {{Vijest|Na [[Parlamentarni izbori u Mađarskoj 2026.|parlamentarnim izborima]] u [[Mađarska|Mađarskoj]], uvjerljivo pobijedila stranka [[Tisza]], na čelu s [[Péter Magyar|Péterom Magyarom]] (''na fotografiji''), okončavši 16 godina vladavine stranke [[Fidesz]] na čelu s premijerom [[Viktor Orbán|Viktorom Orbánom]].}} * [[8. april]] – {{Vijest|U 68. godini umro [[Duško Vujošević]], crnogorski košarkaški stručnjak i bivši selektor [[Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine|košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine]].}} * [[6. april]] – Posada [[NASA]]-ine misije [[Artemis II]] postavila rekord udaljenosti od [[Zemlja (planeta)|Zemlje]] preletjevši [[Mjesec (satelit)|Mjesec]]. * [[6. april]] – {{Vijest|Umro [[Christian Schwarz-Schilling]], [[političar]] i [[Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu|visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini]] od 2006. do 2007.}} * [[5. april]] – {{Vijest|Umro [[Rusmir Mahmutćehajić]], [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] akademik i [[političar]], prvi potpredsjednik [[Vlada Republike Bosne i Hercegovine|Vlade Republike Bosne i Hercegovine]].}} {{Vijesti/podnožje | trenutni_događaji = * [[Rat u Iranu (2026)|Rat u Iranu]] * [[Afganistansko-pakistanski rat 2026.|Afganistansko-pakistanski rat]] * [[Invazija Rusije na Ukrajinu]] | nedavne_smrti = * [[Duško Vujošević]] * [[Chuck Norris]] * [[Jürgen Habermas]] * [[Robert Duvall]] * [[Halid Bešlić]] }}<noinclude> {{Dokumentacija}} </noinclude> 857xybe133js8n08pbtyhjik8r9vpiu Sandžak (višeznačnica) 0 2767 3829762 3826205 2026-04-12T20:03:33Z Z1KA 87045 3829762 wikitext text/x-wiki {{mson|Sandžak}} [[Osmanski jezik|osmanski turski]]: ‏سنجاق‎ ''Sancak'', „zastava, barjak“ == Geografija == * [[Sandžak]], kulturno-historijska regija između [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] * [[Sandžak (Donji Vakuf)]], naselje u općini [[Donji Vakuf]] == Historija == * [[Sandžak (upravna jedinica)]], upravna jedinica [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskog Carstva]] * [[Sandžak (1943–1945)]], privremena administrativna jedinica [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Demokratske Federativne Jugoslavije]] {{višeznačnica}} 0tgfmdd2kp7fij8d8igaj7w9an1l3c9 Gazi Husrev-beg 0 2926 3829659 3797637 2026-04-12T12:45:06Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829659 wikitext text/x-wiki {{Infokutija osoba | ime = Gazi Husrev-beg | slika = Gazi_Husrev-begovo_turbe.jpg | alt_slike = | opis = Turbe Gazi Husrev-bega (desno) u haremu njegove džamije u Sarajevu | ime_pri_rođenju = | datum_rođenja = 1480. | mjesto_rođenja = [[Serres]], [[Osmansko Carstvo]] | datum_smrti = 1541. | mjesto_smrti = [[Sarajevo]], [[Osmansko Carstvo]] | nacionalnost = | druga_imena = | zanimanje = | godine_aktivnosti = | poznat_po = | značajni_radovi = | supružnik = | nagrade = | veb-sajt = | potpis = }} [[Datoteka:Sarajevo Begova Mosque 1900.jpg|200px|mini|Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu (crtež iz 1900.)]] '''Gazi Husrev-beg''' (1480–1541) bio je bosanski [[beg]]<ref>{{Cite web|title = O vakufu|url = http://vakuf-gazi.ba/index.php/o-vakufu|website = vakuf-gazi.ba|access-date = 20. 2. 2016}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.ghb.ba/historijat |title=Historijat |work=ghb.ba |access-date=5. 4. 2017}}</ref> u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] u prvoj polovini 16. vijeka. == Biografija == Gazi Husrev-beg je bio vojni strateg i namjesnik [[Vilajet Bosna|osmanlijske Bosne]]. Otac mu je bio Ferhad-beg namjesnik Trakije. Husrev-begova majka bila je sultanija [[Seldžuka]] kćerka [[sultan]]a [[Bajazid II|Bajazida II]]. Serrez je bio njena rezidencija, rezidencija osmanske princeze. Pradjed Husrev-bega bio sultan [[Mehmed II]]. Otac Husrev-bega, Ferhad-beg poginuo je 1486. kod Adane. Majka Seldžuka je sina odvela kod djeda, sultana Bajezida II u [[Carigrad]], gdje se Husrev-beg odgajao i školovao u carskom saraju.<ref>Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut, Posebna izdanja 32, Sarajevo 2010, 11-13, 18-20.</ref> Kao [[Smederevo|smederevski]] [[sandžak-beg]] sudjelovao je u osvajanju [[Beograd]]a, nakon čega je 15. 9. 1521. postavljen na položaj bosanskog sandžak-bega.<ref>Truhelka, Ćiro, (2020), ''Gazi Husrev-beg'', str. 30, 36-37</ref> Gazi Husrev-beg je ratovao protiv [[Venecija|Mlečana]], [[Mađarska|Mađara]] i ostatka [[Bosansko kraljevstvo|Bosanskog kraljevstva]] koje se bunilo protiv Osmanskog Carstva. Za manje od tri godine osvojio je [[Knin]], [[Skradin]] i [[Ostrovica (Lišane Ostrovičke)|Ostrovicu]]. Nakon ratnih uspjeha, Gazi Husrev-beg je odlukom carskog [[divan]]a imenovan bosanskim [[sandžak-beg]]om. Pod vodstvom Gazi Husrev-bega, Osmanlijska vojska je brzo napredovala u ratovanju. Gazi Husrev-beg je također osvojio utvrđene gradove [[Tvrđava Greben|Greben]], [[Sokograd (Šipovo)|Sokol]], Jezero, Vinac, [[Vrbaški Grad]], Livač, Karmatin, [[Bočac (tvrđava)|Bočac]], Udbinu, Vranu, Modruč i Požegu.[[Datoteka:Ferdinand I's emissaries meeting Gazi Husrev-beg in 1530.jpg|mini|desno|200px|Poslanici kralja [[Ferdinand I, car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda I]] kod Gazi Husrev-bega 1530.]] Smatra se da je Gazi Husrev-beg izgubio život u bici na području današnje Crne Gore 1541, da ga je ubio Crnogorac iz plemena Kuča. Gazi Husrev-beg je umro u Sarajevu o čemu svjedoči bilješka u Fojničkoj hronici.<ref>{{Cite book|title=Gazi Husrev-beg|last=Zlatar|first=Behija|publisher=Orijentalni institut|year=2010|isbn=978-9958-626-13-5|location=Sarajevo|pages=61}}</ref> Sahranjen je u turbetu u [[harem]]u svoje džamije, a iznad vrata na [[Gazi Husrev-begovo turbe|turbetu]] piše: ''"Neka svaki dan milost Božija i blagoslov na njeg pada."'' == Vakufi == Gazi Husrev-begov vakuf zasniva se na njegove tri vakufname, prva je izdata novembra 1531, druga januara 1537, a treća novembra 1537. godine. Prva vakufnama iz 1531. odnosila se na izgradnju džamije, imareta, musafirhane i haikaha. Druga vakufnama izdata 1537. odnosila se na izgradnju [[Gazi Husrev-begova medresa|Kuršumlija medresa]]. Treća vakufnama iz 1537. odnosila se na uvakufljenje dodatne imovine za izdržavanje džamije i drugih objekata. Vakuf se danas sastoji od niza objekata i ustanova koje je izgradio Gazi Husrev-begov vakuf: [[Gazi Husrev-begova džamija]]; Gazi Husrev-begova medresa sa bibliotekom kao centralnim objektima obrazovnog dijela zadužbine; [[Gazi Husrev-begov bezistan]], [[Morića han]] i [[Tašlihan]], [[Gazi Husrev-begov hamam]], imaret i musafirhana kod sahat-kule, muvekkithana, šadrvan, bolnica, mekteb, [[Gazi Husrev-begov hanikah]]. == Također pogledajte == * [[Baščaršija]] * [[Begova džamija]] * [[Bolnica Gazi Husrev-begovog vakufa]] * [[Gazi Husrev-begova biblioteka]] * [[Gazi Husrev-begova medresa]] == Literatura == * [[Behija Zlatar]], Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut, Posebna izdanja 32, Sarajevo 2010. * Ahmed Mehmedović, Gazi Husrev-beg i njegove zadužbine, Sarajevo 2005. * Behija Zlatar, Zlatni period Sarajeva: Prilozi historiji Sarajeva, Institut za istoriju, 1997 * Alija Bejtić, Ulice i trgovi starog Sarajeva, Sarajevo 1973. * Mehmed Mujezinović, "Kulturno naslijeđe", Sarajevo –Publishing, 3. izdanje, str. 61 – 65, 1998. - Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 3 == Reference == {{refspisak|2}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Gazi Husrev-beg}} * [http://www.ghb.ba Zvanična stranica Gazi Husrev-begove biblioteke] * [http://www.medresa.ba Zvanična stranica Gazi Husrev-begove medrese] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200513031728/https://www.medresa.ba/ |date=13. 5. 2020 }} {{S-start}} {{Redoslijed | prije = [[Bali-beg Jahjapašić]] | naslov = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Sandžak Bosna]]<br />[[15. septembar]] [[1521]]. - [[juni]] [[1525]]. | poslije = [[Gazi Hasan-beg]] }} {{Redoslijed | prije = [[Gazi Hasan-beg]] | naslov = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Sandžak Bosna]]<br />[[januar]] 1526 - mart 1534. | poslije = [[Ulama-paša]] }} {{Redoslijed | prije = [[Ulama-paša]] | naslov = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Sandžak Bosna]]<br />[[maj]] 1536 - 18. juni 1541. | poslije = [[Ulama-paša]] }} {{S-end}} {{Gazi Husrev-beg}} {{DEFAULTSORT:Husrev-beg, Gazi}} [[Kategorija:Rođeni 1480.]] [[Kategorija:Umrli 1541.]] [[Kategorija:Biografije, Serres]] [[Kategorija:Osmanlije bošnjačkog porijekla]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:Gazi Husrev-beg|*]] d6ejypicx08oewjua8niwa4x9oyoign 19. vijek 0 2929 3829688 3776854 2026-04-12T12:49:18Z PanaskoBot 180210 /* Ličnosti */ razne ispravke 3829688 wikitext text/x-wiki {{Vijek|19}} [[Datoteka:Jacques-Louis_David_-_The_Emperor_Napoleon_in_His_Study_at_the_Tuileries_-_Google_Art_Project.jpg|mini| [[Napoléon Bonaparte|Napoleon Bonaparte]], car [[Prvo francusko carstvo|Prvog francuskog carstva]].|308x308piksel]] '''19. vijek''' počeo je 1. januara 1801. (predstavljeno [[Rimski brojevi|rimskim brojevima]] MDCCCI), a završio se 31. decembra 1900. (MCM). 19. vijek je karakteriziran velikim društvenim prevratima. [[Robovlasništvo|Ropstvo]] je [[Abolicionizam|ukinuto]] u većem dijelu [[Evropa|Evrope]] i [[Amerika|Amerike]]. [[Industrijska revolucija|Prva industrijska revolucija]], iako je započela u kasnom 18. vijeku, proširila se izvan britanske domovine po prvi put tokom ovog vijeka, posebno preuredivši ekonomije i društva [[Niske zemlje|Niskih zemalja]], [[Rhineland|Rajne]], [[Sjeverna Italija|Sjeverne Italije]] i [[Sjeveroistočne Sjedinjene Države|sjeveroistočnih Sjedinjenih Država]]. Nekoliko decenija kasnije, [[Druga industrijska revolucija]] dovela je do sve masovnije [[Urbanizacija|urbanizacije]] i mnogo višeg nivoa produktivnosti, profita i prosperiteta, obrazac koji se nastavio u [[20. vijek]]u. [[Datoteka:Queen_Victoria_-_Winterhalter_1859.jpg|mini| [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|kraljica Viktorija]] od Velike Britanije.|lijevo|296x296piksel]] [[Datoteka:Slaves_ruvuma.jpg|mini|200x200piksel| [[Arapska trgovina robljem|Arapski trgovci robljem]] i njihovi zarobljenici duž rijeke Ruvume (u današnjoj Tanzaniji i Mozambiku), 19. vijek]] [[Datoteka:Europe_1815_map_en.png|mini|170x170px| Granice postavljene Bečkim kongresom 1815.|lijevo]] [[Datoteka:World_1898_empires_colonies_territory.png|mini|250x250piksel| Karta svijeta iz 1897. [[Britansko Carstvo]] (označeno ružičastom bojom) bilo je supersila 19. vijeka.]] == Događaji == === Politika === * Ukinuto [[Robovlasništvo|ropstvo]] u većini zapadnih zemalja. * Novi ustroj austrijskog kraljevstva i veća samostalnost Mađara unutar [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] * Evropsko naseljavanje [[Australija|Australije]] i početak [[kolonijalizacija|kolonijalizacije]] Afrike. Kolonizacije nekih dijelova [[Azija|Azije]] ([[Indija]], [[Sibir]], jugoistočna Azija). === Ratovi === * [[Napoleonski ratovi]] završavaju preustrojem evropskog sistema država. * Nastavlja se propadanje [[Osmansko Carstvo|Osmanskog carstva]]: nezavisnost [[Grčka|Grčke]], [[Srbija|Srbije]], [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Rumunija|Rumunije]], [[Bugarska|Bugarske]]. * [[Američko-meksički rat]] i [[Američki građanski rat]], širenje [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] prema zapadu. === Arhitektura === * [[28. oktobar]] [[1886]] – U [[New York]]u svečano postavljen [[Kip slobode]], poklon francuskog naroda [[SAD]]-u. * [[31. mart]] [[1889]] – Otvoren [[Eiffelov toranj]], tada najviša građevina na svijetu. Čelična konstrukcija visoka 300 metara postala je jedna od glavnih znamenitosti [[Pariz]]a. === Industrija === * Početak [[industrijalizacija|industrijalizacije]], najprije u [[Engleska|Engleskoj]], kasnije i u kontinentalnoj Evropi te u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]]. * U [[London]]u proradila prva podzemna željeznica u svijetu. == Izumi == * [[Fotografija]] ([[Nicéphore Niepce]]) * [[Telegraf]] ([[Samuel Morse]]) * [[Telefon]] ([[Alexander Graham Bell]]) * [[Fonograf]] ([[Thomas Edison]]) * [[Željeznica]] ([[George Stephenson]]) * [[Dizelski motor]] ([[Rudolf Diesel]]) * [[Benzinski motor]] ([[Nicolaus August Otto]]) * [[Automobil]] ([[Karl Benz]]) * [[Film]] ([[Braća Lumière]]) * [[Električna sijalica|Sijalica]] ([[Thomas Edison]]) * [[Električna struja]] ([[Nikola Tesla]]) * [[Radij]] i [[polonij]] ([[Marie Curie]] i [[Pierre Curie]]) * lijekovi protiv [[bjesnilo|bjesnoće]] i [[tuberkuloza|tuberkuloze]] ([[Louis Pasteur]] i [[Robert Koch]]) * [[Periodni sistem elemenata]] ([[Dmitrij Mendeljejev|Dmitrij Ivanovič Mendeljejev]]) * [[Rendgensko zračenje|X-zrake]] ([[Wilhelm Röntgen|Wilhelm Conrad Röntgen]]) * [[Organska hemija]], [[Friedrich Wöhler]] sintetizirao ureu. == Ličnosti == * [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|Viktorija]], kraljica [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske]] [[1837]]-[[1901]] i carica Indije [[1877]]-[[1901]] * [[Otto von Bismarck]], njemački državnik i političar * [[Napoléon Bonaparte]], francuski general i političar * [[Giuseppe Garibaldi]], italijanski revolucionar * [[Thomas Jefferson]], predsjednik SAD * [[Wilhelm I]], njemački car i kralj * [[Lajos Kossuth]], mađarski političar * [[Abraham Lincoln]], predsjednik SAD * [[Aleksandar II, car Rusije|Aleksandar II]], car Rusije * [[Franjo Josip, car Austrije|Franjo Josip I]], car Austrije * [[Abdul Hamid II]], sultan Osmanskog Carstva * [[Simón Bolívar]], južnoamerički revolucionar * [[Karl Marx]], njemački filozof i revolucionar * [[Friedrich Engels]], njemački sociolog i revolucionar {{Commonscat|19th century}} == Reference == {{Refspisak}}{{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Vijekovi]] [[Kategorija:2. milenij]] [[Kategorija:19. vijek]] oex1n1art8wtd93tp6rklnrqoskzvr5 Mimar Hajrudin 0 4173 3829672 3797861 2026-04-12T12:46:43Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829672 wikitext text/x-wiki '''Mimar Hajrudin Mlađi'''<ref>{{Cite web|url=https://www.archnet.org/authorities/2741|title=Archnet > Authority > Mimar Hayrüddin, Ottoman Architect|website=www.archnet.org|access-date=29. 9. 2024}}</ref> je bio jedan od najtalentiranijih [[Turci|osmanskih]] arhitekata u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvu]]. Ne smije ga se mijenjati sa legendarnim [[Hajrudinom Starijim]] iz vremena [[Bajazida II]], učiteljom Mimara Sinana. Poznat je po tome što je izgradio čuveni [[Stari most]] u [[Mostar]]u. Hajrudin je bio učenik čuvenog [[Mimar Sinan|Mimara Sinana]], koji je izgradio mnoge velike džamije u [[Istanbul]]u. Hajrudin je izgradio stari most za devet godina i od 456 blokova kamenja, počevši od [[1566]]. godine. Prema legendi, Hajrudin je pobjegao iz Mostara dan prije nego što su podizane skele od straha [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstevnog]], koji je po nekim predanjima prijetio da bi Hajrudin bio osuđen na smrt ako bi se luk mosta ikada raspao. [[Datoteka:Stari_Most22.jpg|desno|mini|Stari Most, Mostar, Bosna i Herzegovina]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * https://web.archive.org/web/20060313105904/http://www.greatbuildings.com/buildings/Stari_Most.html {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Mostar]] [[Kategorija:Arhitekti]] 0zh01l8nzeldp9s73vg2g7cflkkg9ie Strane riječi u bosanskom jeziku 0 4176 3829706 3797862 2026-04-12T13:42:54Z AvdoH 180231 Dodana sekcija o pisanju stranih riječi u bosanskom; vanjske veze 3829706 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} {{Preuređivanje}} ===Općenito o stranim riječima=== U svakom [[jezik]]u postoji, pored domaćih, određen broj riječi koje su primljene iz drugih jezika. Nazivaju se [[Pozajmljenice (jezik)|pozajmljenicama]], posuđenicama, [[Tuđice (jezik)|tuđicama]], [[barbarizmi]]ma ili stranim riječima, ovisno o odnosu jezika primaoca prema njima i statusu koji dobijaju u njemu. Zalaganje za riječi koje su porijeklom domaće („narodne") i koje se tvore prema domaćim („narodnim") tvorbenim modelima a ne tuđim, naziva se [[purizam]] (od lat. purus - čist, bez stranih primjesa). Puristi su pobornici takve "jezičke homogenije". Utjecaju stranih riječi izloženi su posebno manji jezici, otvoreni prema dominantnim jezicima, kao i njihovim [[kultura]]ma u [[civilizacija|civilizacijskoj razmjeni]], dok se to velikim, svjetskim jezicima rjeđe dešava. (Istina, i neki svjetski jezici osjećaju se ugroženim od drugih svjetskih jezika pa razvijaju posebnu purističku strategiju da se, u javnoj komunikaciji, ograniči upotreba stranih riječi.) ===Strane riječi u bosanskom jeziku=== [[Bosanski jezik|Naš jezik]] je u prošlosti primio mnoge strane riječi, a prima ih i danas. Neke strane riječi posuđenice su u mnogim jezicima svijeta i manje-više prilagođene izgovornim pravilima i glasovima tih jezika. Nazivaju se [[internacionalizmi]] (npr. automobil, radio, televizija, [[humanizam]], [[demokratija]], [[renesansa]], [[filozofija]], poetika, komparativ, medicina...). Neke od stranih riječi posuđene su samo na ovim prostorima, kakvi su tzv. balkanski [[turcizam|turcizmi]] (zbog nekoliko vijekova dugog uticaja orijentalne kulture i udjela koji je imala), a neke je pak posudio samo [[bosanski jezik]]. Mnoge strane riječi postale su obične u različitim funkcionalnim stilovima: neutralno-standardnom (intervju, aplauz, student, indeks, telefon, faks/fax, certifikat, pauza), naučnom (kao termini: vokal, konsonant, kod, fonem, leksem, sinhronija, monom, lingvistika, botanika, cerebralan, infekcija, geologija), kolokvijalnom (štikle, šofer, šteka, frajer...), itd. ====Klasifikacija stranih riječi u bosanskom jeziku==== Posuđivanje može biti direktno, kad se iz jednog jezika posuđuje riječ u druge s kojim su u kontaktu govornici, ili preko drugog (npr. posredno, preko [[arapski jezik|arapskog]], u naš jezik je došla riječ etimologijski grčka karanfil, kao i riječ almas, od grč. asamas; na sličan je način veliki broj riječi arapskog jezika preko turskog došao u naš jezik, kao i jedan dio porijeklom iz [[perzijski jezik|perzijskog]] i [[hebrejski jezik|hebrejskog]]). Posuđene riječi mogu biti iz raznih jezika, pa se govori o: *[[arabizam|arabizmima]] *[[perzizam|perzizmima]], [[turcizam|turcizmi]]ma (tradicionalni naziv za riječi koje su po porijeklu uglavnom turske, ali i arabizmi, perzizmi, poneka starogrčka i hebrejska riječ koje su posredstvom turskog došle u naš jezik; nazivaju se i orijentalizmima; iz turskog i posredstvom turskog jezika, za vrijeme Osmanlija, ušle su u naš jezik i uglavnom se odomaćile, pa je A. Škaljić sastavio jedan takav rječnik turcizama sa više od osam hiljada riječi i izraza); *[[Romanizam|romanizmima]] (posuđenice općenito - iz svih romanskih jezika, ili samo iz francuskog), *[[Latinizam|latinizmima]] (iz latinskog), *[[Hispanizam|hispanizmima]] (iz španskog), *[[Germanizam|germanizmima]] (najvećim dijelom preuzimani iz austrougarskog vremena),<ref>[http://www.klix.ba/vijesti/bih/knedla-strudla-kurbla-prvi-rjecnik-germanizama-u-bosanskom-jeziku/140715083 Knedla, štrudla, kurbla: Prvi rječnik germanizama u bosanskom jeziku], klix.ba pristupljeno 17.7.2014 </ref> *[[Hungarizam|hungarizmima]] (iz mađarskog), *[[Rusizam|rusizmima]] (iz ruskog), *[[Anglizam|anglizmima]] (općenito iz engleskog, dok su one iz američkog engleskog amerikanizmi), *[[Bohemizam|bohemizmima]] (iz češkog), *[[Grekizam|grekizmima]] (iz grčkog), *[[Polonizam|polonizmima]] (iz poljskog) i *[[Internacionalizam|internacionalizmima]] [[Riječ]]i, davno ušle u naš jezik i odomaćene (prosječan govornik ih ne prepoznaje kao strane, npr. jogurt, sandale, jastuk, kefir, šah, škola, limun, sapun, nafta i sl.) pišu se onako kako se izgovaraju -fonetski. Zato, pokušamo li riječi iz 11 navedenih rečenica zamijeniti domaćom riječju, to neće biti jednostavno. Neke možemo jednostavno zamijeniti (npr. rola - uloga, štikle - visoke potpetice, špalir - red, apsurd - besmisao, haos - nered) a neke ne. Tako npr. intervju i recept mogu u ovim kontekstima biti zamijenjene sinonimnim riječima razgovor i uputstvo, ali u bosanskom jeziku to nisu istoznačnice: nije svaki razgovor intervju (razgovor je hiperonim u odnosu na intervju). Ni svaki recept nije uputstvo, kao ni svaka pauza - šutnja (pauza između razgovora je šutnja, pauza između učenja može biti telefonski razgovor, u školi je pauza - „nemati nastavu", u radu redatelja - „nesnimanje"; recept može biti i preporuka i savjet i način pripremanja jela i sl.). Neke riječi naprosto nije moguće potpuno zamijeniti (profesor, geologija, student). Takve su i: telefon, nafta, šah, tuberkuloza i sl. ==== Pravopisna pravila pisanja stranih riječi u bosanskom jeziku ==== Riječi iz drugih jezika u našem se jeziku ponašaju na dva načina: kao odomaćene ili kao strane. *'''Odomaćene''' - davno ušle, postale su obične u upotrebi a govornici ih često i ne prepoznaju kao porijeklom tuđe. One se pišu (jer su prilagođene glasovnim i morfološkim osobinama, pa se gramatički ponašaju kao naše riječi) kao ostale riječi našeg jezika. Takve su usp.: škola, sport, kip, car, šah, nafta. *'''Strane''' - strane riječi doslovno se prenose u naš jezik i pišu posebnim tipom slova - kurzivom, npr. u udžbenicima kad se objašnjavaju termini. Strana vlastita imena, iz jezika koji se služe latiničkim pismom, pišu se izvorno, kao u jeziku iz kojeg su došle (ili preko kojeg smo ih dobili i fonetski): New York (ali pridjev: njujorški), Leipzig (ali: lajpciški) William Shakespeare /Viljem Šekspir/, Bertolt Brecht /Bertolt Breht/, Eugene Ionesco /Ežen Jonesko/, Ferdinand de Saussure /Ferdinand de Sosir/, Charles Baudelaire /Šari Bodler/, Albert Camus /Albert Kami/... Na [[ćirilica|ćirilici]] pišu se samo fonetski. Ovdje se otvaraju neka pragmatična pitanja: 1. Kako ćemo ih pisati ako ne znamo pismo tog jezika (npr. grčki alfabet, arapsku ebdžediju i sl.)? Odmah odgovaramo: prebacujemo sve u naše latiničko pismo. 2. Kako ćemo „izvorno" pisati riječi koje imaju glasove za koje nema odgovarajućih znakova u latinici? Odgovor je i ovdje kratak: moramo utvrditi kako se približno, što približnije izgovaraju. To se stručno naziva transkripcija (prenošenje sistema jednih fonema u sistem drugih fonema). Jezici koji nemaju svoje latiničko pismo, prebacuju se, po tom principu, u latiničko pismo. 3. A šta ćemo sa nekim grafemima pisama za koje nemamo odgovarajući grafem - znak u našem pismu? Odgovor je i tu jednostavan: prebacujemo, utvrđenim pravilima, strane grafeme u one koje imamo, koristeći pri tome i druge pravopisne znakove, npr. apostrofe, crtice i dr. To prebacivanje grafema jednog jezika u grafeme drugog (u ovom slučaju našeg jezika) naziva se transliteracija. Pravopis našeg, kao i svakog jezika, utvrđuje opća pravila pisanja stranih riječi i da bismo znali pisati, moramo i njih naučiti. (Tako se, npr. i ruska i makedonska ćirilica transliteriraju u naše latiničko pismo). Moramo znati i to da nisu sve strane riječi došle neposredno iz izvornih jezika, mnoge su ušle davno i to preko jezika posrednika (npr. mnogi arabizmi, perzizmi ili grecizmi), pa se poštuje njihovo tradicionalno pisanje kao, uostalom, i značenje i izgovor (mogu biti veoma udaljeni od značenja i izgovora koje imaju danas u svom jeziku!). Tako će se pisati (i izgovarati) kako je tradicionalno uobičajeno: Karađoz, Tokio, Lin Piao (iako je turskom izgovoru bliže Karagez, japanskom Tokjo, kineskom Lin Pjao). Iz istih razloga danas imamo amen, Adam, David, Noe, Gabrijel... uz: amin, Adem, Davud, Nuh, Džibril... Naime, svojevremeno su ove riječi (amen, Adam...) dolazile preko grčkog i latinskog (a izvorno su iz hebrejskog i aramejskog). Riječi amin, Adem... došle su iz arapskog. U bosanskom savremenom jeziku imaju - tradicionalnom upotrebom - razgraničenu distribuciju, prve su dio kršćanske terminologije religijskog funkcionalnog stila, druge islamski termini religijskog funkcionalnog stila. Pregled 1. Apelativi. Uobičajeno je da se odomaćene riječi kao zajedničke imenice (kao i druge riječi - pridjevi, prilozi...) pišu fonetski (prema izgovoru): aut, bife, valcer, kauboj, boja, kukuruz, gol, duet, rumba, sendvič, kip, čamac, korner, intervju, tvist, keks, car, statua, ofsajd, feljton, samba, bankrot, krompir, škola. Tako se pišu i eponimi, riječi kojima se označavaju kulturna, književna i filozofska razdoblja a nastale tako što je ime postalo naziv (npr. averoizam, petrarkizam, manirizam...) i ezgotizmi, posuđene riječi kojima se imenuju posebnosti pojedinih naroda i njihove kulture (npr. boršč, balalajka, iglu, paelja, mazurka, flamenko, emir...). Ipak, jedan broj apelativa piše se izvorno. To su: a) stručne riječi, termini i izrazi u naučnom tekstu, rezimeima u stručnim časopisima i literaturi, Ijekarskim nalazima i receptima, udžbenicima i sl., a često se pišu i na izvornom pismu (klasičnim grčkim alfabetom, arapskom ebdžedijom, goticom, staroslavenskom azbukom, njemačkim grafemima, danskim i sl.). b) riječi u internacionalnoj komunikaciji (fax, telex...); kao što se na aerodromima i u nekim sličnim prometnim mjestima koriste strani jezici i pojedinačne strane riječi u komunikativne svrhe, kao upute (off, in, exit...), iz istih se pragmatičkih razloga često izvorno pišu: restaurant (:restoran), buffet (:bife), grill (:gril), loge (:loža), hot dog i sl. c) neke općepoznate riječi i izrazi iz svakodnevne komunikacije (pišu se i kurzivom): vis-a-vis [viza-vi], l'artpourl'art [lar pur lar] - umjetnost radi umjetnosti), in abstracto [in abstrakto], in concreto [in konkreto], de facto [de fakto], a priori [apriori], ad acta [ad akta], loco [loko], ad hoc [ad hok], al pari [alpari]... Funkcionalni stilovi. Općepoznate a porijeklom strane riječi u mnogim žanrovima novinarskog stila (u feljtonima, prikazima ili intervjuima i sl.) također se pišu izvorno, npr.: leader (:lider), miss (:mis), lady (:ledi), style (:stil), show (:šou), jockey (:džokej), blues (:bluz), jazz (:džez) itd. Za razliku od naučnog teksta i nekih žanrova novinarskog stila, strane riječi u književnoumjetničkom tekstu često su iskrivljene. Stilizirane, podsjećaju na nestandardni kolokvijalni stil i tako jezički karakteriziraju likove i postižu humoristične efekte, npr.: - Odmah me drugog dana odnijeli na rengele, pa me kasnije uspavali. - A nejma ni lezeta od takva posla /.../, to hljeb ašićare sam pada s neba u usta. Bolje je ovo naše. Znojem poori, znojem pozobi /.../ Eh, znoj, jašta, a ne traktur... Kad bi insan, rije' ćemo, imo čitavo Lokavsko polje, onda hesabim, ne bi loše bilo imati taki ala- franka plug koji sam ore, ali one njivice moje Aiše mogu i ovako topalas orati... (E. Čolaković, Loknjani) Tako se u kratkom tekstu u jeziku Čolakovićeva junaka našlo čak osam riječi koje nisu po porijeklu domaće, manje-više općepoznatog značenja: uz turcizme (lezet - strast, ašićare - očigledno, insan - čovjek, hesabim - računam, topalast- šepav), tu je strani izraz alafranka (od tal. allafranca ili franc. ala... - na francuski način, kasnije zapadnjački) i još dvije strane u lokalnom obliku traktur i rengele (traktor i rendgen). I kad u književnoumjetničkom djelu progovore bogati sarajevski Židovi, trgovci sefardi, koji su miješali bosanske sa španskim i hebrejskim riječima, efekti će biti slični, usp: - Sinjora moj, tvoja Ješua, sanki, veliku grešniku! /.../ - Bojnos nočos! (E. Čolaković, Legenda o Ali-paši) (šp. sinjora - gospođa, bojnos nočos - laku noć, dobru noć) Slično u samo jednoj replici Ibrišimovićevog „Karabega" imamo čak sedam turcizama (od ukupno sedamnaest punoznačnih riječi) i svi su standardni, osim arhaične riječi telal (javni objavljivač novosti), pa se u bosanskom jeziku i ne osjećaju kao posuđenice: ALIJA: Zabijamo naš bajrak na mostarsku tvrđavu... Pođimo po barut i topove... Pustite telale... Neka se po džamijama uči ratna dova... Rat je farz! (N. Ibrišimović, Karabeg) 2. Vlastita imena. Strana imena pišu se, prema pravopisnoj normi našeg standardnog jezika, na dva načina: a) izvorno ili fonetski - obično u zagradi, do izvornog kako se pišu u jeziku iz kojeg su, ako se on služi latinicom: - vlastita imena Boccaccio (Bokačo), gen. Bokača... Marx (Marks), gen. Marksa... Kalay (Kalaj), Goethe (Gete), Nietzsche (Niče), Antonin Dvorak (Dvoržak), Adam Miskievvicz (Mickijevič), Kazimierz Feleszko (Kazimir Feleško), Maria Curie-Sklodowska (Marija Kiri-Sklodovska) - geografski nazivi. New York (gen. New Yorka), Stockholm (gen. Stockholma, ali: štokholmske ulice), Chicago (gen. Chicaga), Rio de Janeiro, (gen. Rio de Janeira), Columbia (gen. Columbije), Cambridge (gen. Cambridgea), b) fonetski, prilagođeno bosanskom jeziku: - kad su imena iz slavenskih jezika koji se služe ćiriličkim pismom: Fjodor (gen. Fjodora), Tolstoj (gen. Tolstoja), Čehov (gen. Čehova), Georgijev (gen. Georgijeva), Dimitrov (gen. Dimitrova)... Majakovski (gen. Majakovskog), Goce Delčev (gen. Goce Delčeva) Sergej Jesenjin (gen. Sergeja Jesenjina), Valentina Tereškova (gen. Valentine Terješkove) - kad su geografska imena tradicionalno fonetski pisana, pa se to i danas poštiva: Beč, Prag, Lenjingrad, Rim, Bukurešt, Peking, Ženeva, Venecija, Liban, Saudijska Arabija, Engleska, Njemačka, Rusija, Kina, Turska, Grčka, Tokio (gen.Tokija). Riječi iz klasičnih jezika - grčkog i latinskog. Postoje određene pravilnosti u pisanju riječi iz klasičnog grčkog latiničkim pismom, kao i određene pravilnosti prijenosa glasova klasičnog grčkog i latinskog u naš jezik i pismo. Tako grčke i latinske imenice ispuštaju u našem krajnje afikse -OS, -ON, -ES; -US, -UM (Homer, organ, Aristotel, Plaut, pasiv), dvoglasnici AI i AE (prvi grčki, drugi latinski) prenose se u naš kao E (grč. pAIidagogos - u nas: pEdagog, lat. pAEdagogus, u nas: pEdagog), J se umeće izmeđi I i A, E, U, pa imamo: - iJa-, -iJe-, -iJu- (dijalektika, orijent, trijumf), PH se prenosi kao F (filozof), TH se prenosi kao T (Talija) itd. Izdvojit ćemo još neka pravila bitna za naš jezik: 1. Dvoglasnici AU, EU iz ovih jezika se prenose kao U, rjeđe V: - August, Klaudije, Zeus, autonomija, autoritet, laureat; pseudo-, eufemizam, neutralan... ali: evropeizam, evropski, Kavkaz, evnuh. 2. CH se prenosi kao: H (arhiv, dijahronija, haos, hernija, hor, hlor) K (karakter, kolera, karta) 3. B ostaje B u nekim riječima preuzetim iz grčkog jezika: - barbarizam, biblioteka, labirint, Barbar, Bizant 4. K ispred I, E, Y (u riječima iz grčkog): ostaje K (okean, kentaur, Kipar, Kiklop) daje C (centar, cista, cirkus) 5. S između suglasnika u nas je Z (filozof, hereza, kriza, pauza, prozodija), S iza L, N, R u nas je Z (emulzija, recenzija, verzija, Perzej, Perzija, ali: falsifikat, arsen, persona) U riječima iz ovih jezika imamo oblike sa -TI- i -CI- u bosanskom jeziku kao dubletne: aristokratija /aristokracija, demokratija/demokracija... (ali: tradicija, Horacije) Neki laitinizmi sačuvali su -UM (album, forum, minimum, referendum) a na -IUM u nas dobijaju krajnji afiks -IJ (aluminij, kriterij, simpozij, milenij, medij). H ostaje H (historija, Homer) Suglasnička grupa -KT u nas je razvila i oblik s nepostojanim a -KaT, a -NT razvilo je i -NaT, pa u savremenom jeziku imamo: - subjekt/subjekat, akcent/akcenat, objekt/objekat, dijalekt/ dijalekat (ali samo: asistent, prezent, talent) 10. Imenice na -IST i -T nemaju obavezno afiks -a na kraju: - kapitalist(a), telefonist(a), asket(a), diplomat(a), lingvist(a). Pisanje imena iz jezika koji se služe drugim pismima. Tu prije svega mislimo na pravila vezana za egzotična pisma: kineski, japanski, vijetnamski i arapski. A. Riječi iz ovih jezika pišu se po pravilima „prebacivanja" pisma tih jezika na latiničko. U službenoj latiničkoj transkripciji kineskog tako pišemo npr. Mao Zedong i sl. Ali, kako se u nas tradicionalno pisalo Mao Ce Tung (Mao Ce Tungov...), U Tant (U Tanta...) i sl. prije nego su ta zvanična pravila donesena, prihvaća se i poštiva taj uobičajeni način pisanja ovih općepoznatih riječi. U međunarodnoj komunikaciji (diplomaciji) primjenjuje se službena transkripcija, kao i u naučnom stilu. B. Kada se riječi iz jezika koji imaju arapsko pismo, opet prebacuju u latinični sistem grafema. Pri tome se vlastita imena ljudi (antroponimi), ako su dvočlana, pišu se kao polusloženice, npr. Ebu-Leheb, Ebu-Talib i sl. Kao polusloženica se piše određeni član uz prezime, odnosno jednočlano ime, npr.: El-Arebi (gen. El-Arebija), El-Gazali (gen. El-Gazalija), Et-Taberi (gen. Et-Taberija...). Tako se piše i kad nisu antroponimi, npr.: El-Kudus, El-Fatiha itd. Između dijelova imena nalazimo negdje b., npr. Abdullah b. Abbas. To je skraćenica riječi bint, ibn a znači kći, sin. Da bi se izgovor što više približio izgovoru arapskog jezika, u pisanju se koriste uz neke riječi i termine dodatni pravopisni znaci, npr. crtica (zul-hidže) i apostrof (Kur'an) ili se udvajaju (geminiraju) suglasnici (Allah, Muhammed i sl.). Riječi arapskog jezika, kao termini, u naučnim i stručnim tekstovima mogu se pisati i izvorno, arapskim pismom. == Pisanje stranih riječi u bosanskom jeziku == Strane riječi u bosanskom jeziku prilagođavaju se prema fonetskom načelu — zapisuju se onako kako se izgovaraju, a ne kako se pišu u jeziku porijekla. Ovaj princip razlikuje bosanski od npr. engleskog pravopisa koji je uglavnom historijsko-etimološki. Adaptacija se odvija na nekoliko nivoa: * '''Pravopisna adaptacija''': zamjena stranih grafema bosanskim (''design'' → ''dizajn'', ''show'' → ''šou''). * '''Fonološka adaptacija''': prilagodba glasovnog sklopa (''management'' → ''menadžment''). * '''Morfološka adaptacija''': strana riječ dobiva bosanske gramatičke nastavke (''tender'' → ''tendera'', ''tenderu''). Internacionalizmi koji su se ustaljili u pisanoj formi (''internet'', ''festival'', ''sport'') obično zadržavaju originalni oblik jer su postali dio općeg leksika. == Reference == {{reference}} [[Kategorija:Bosanski jezik]] == Vanjske veze == * [https://kakosepise.ba Kako se piše] — Bosanski pravopisni rječnik s primjerima ispravnog pisanja stranih i prilagođenih riječi rc5u4sx3g7jbvtasfdvf9vr4zs1zjyg 29. maj 0 4829 3829681 3798100 2026-04-12T12:48:02Z PanaskoBot 180210 /* Događaji */ razne ispravke 3829681 wikitext text/x-wiki {{MajKalendar}} '''29. maj / svibanj (29. 5)''' jest 149. dan godine po [[gregorijanski kalendar|gregorijanskom kalendaru]] (150. u [[prestupna godina|prestupnoj godini]]). Do kraja godine ima još 216 dana. == Događaji == * [[1328]] – Filip VI krunisan je za kralja Francuske. * [[1453]] – Poslije duge opsade, turska vojska, sa sultanom Mehmedom na čelu, zauzela [[Konstantinopolj]] (Carigrad, Istanbul), prijestonicu nekada moćnog Bizantijskog carstva, i ubila cara Konstantina XI Paleologa. * [[1555]] – Potpisan [[Amasijski mir]] između [[Safavidsko Carstvo|Safavidskog Carstva]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. * [[1914]] – U sudaru britanskog putničkog broda "Carica Irske" i norveškog teretnjaka "Storstat" na rijeci Saint Lawrence u Kanadi poginulo najmanje 1.012 ljudi. * [[1929]] – Prvi zvučni film u boji ''On with the Show!'' prikazan u [[New York]]u. * [[1953]] – Novozelandski alpinist [[Edmund Hillary]] i Nepalac Tenzing Norgaj (Tenzing Norgay) osvojili najviši planinski vrh na zemlji [[Mount Everest]] (8.848 metara) na Himalajima i time postali prvi ljudi u historiji alpinizma koji su se popeli na "krov svijeta". * [[1985]] – Na stadionu "Hejsel" u [[Bruxelles]]u, neposredno prije početka finalne utakmice Kupa evropskih šampiona u nogometu između Liverpoola i Juventusa, došlo do vandalskog napada navijača iz Engleske na italijanske navijače, pri čemu je poginulo 39 i povrijeđeno više od 400 ljudi. * [[1992]] ** Sa srpskih položaja u [[Nedžarići]]ma granatirana i prvi put zapaljena zgrada "Oslobođenja". ** Nakon granatiranja sa srpskih položaja, srušena i zapaljena džamija Magribija na [[Marijin dvor]]u u Sarajevu. * [[1999]] ** Najbolji bosanskohercegovački atletičar, skakač uvis [[Elvir Krehmić]], osvojio prvo mjesto na Međunarodnom atletskom mitingu u [[Sevilla|Sevilli]] ([[Španija]]). Krehmić je, preskočivši visinu od 2,27 metara, postavio rekord stadiona u Sevilli. ** Hrvatska odbila zahtjev Haškog tribunala za pokretanje istrage o zločinima počinjenim nad srpskim civilima u operaciji "Oluja" u augustu 1995. * [[2002]] – Zastupnički dom Parlamenta BiH usvojio Prijedlog budžeta institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH za 2002, ali bez stavke o finansiranju agenta za zastupanje tužbe BiH protiv SR Jugoslavije pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u [[Haag]]u. == Rođeni == === 13. vijek === * [[1265]] – [[Dante Alighieri]], italijanski pjesnik, prozaist i političar === 17. vijek === * [[1630]] – [[Karlo II, kralj Engleske|Karlo II]], engleski, škotski i irski kralj === 18. vijek === * [[1736]] – [[Patrick Henry]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] političar * [[1794]] – [[Johann Heinrich von Mädler]], njemački astronom === 19. vijek === * [[1868]] – [[Abdul Medžid II]], posljednji kalif Osmanskog carstva * [[1874]] – [[Gilbert Keith Chesterton]], britanski pisac * [[1875]] – [[Svetozar Ćorović]], bosanski književnik i dramatičar * [[1894]] – [[Josef von Sternberg]], austrijski režiser * [[1917]] – [[John F. Kennedy]], američki političar i državnik === 20. vijek === * [[1929]] – [[Peter Higgs|Peter Ware Higgs]], britanski [[Teorijska fizika|teoretski fizičar]] * [[1932]] – [[Dušan Poček]], srbijanski glumac * [[1956]] – [[LaToya Jackson]], američka pjevačica * [[1959]] – [[Rupert Everett]], britanski glumac * [[1961]] – [[Melissa Etheridge]], američka rokerica i glumica * [[1967]] – [[Noel Gallagher]], britanski muzičar ([[Oasis]]) * [[1970]] – [[Jasna Palić-Picukarić]], hrvatska glumica * [[1995]] – [[Marina Lebjedjeva]]. [[kazahstan]]ska [[biatlon]]ka * [[1996]] – [[R. F. Kuang]], kinesko-američka autorica fantastike. == Umrli == * [[1259]] – [[Kristofor I, kralj Danske]] * [[1814]] – [[Jozefina de Beauharnais]], francuska carica * [[1829]] – [[Humphry Davy]], britanski hemičar * [[1903]] – U Beogradu ubijeni kralj [[Aleksandar Obrenović]] i njegova supruga [[Draga Mašin]]. * [[1979]] – [[Mary Pickford]], američka filmska glumica kanadskog porijekla * [[1982]] – [[Romy Schneider]], austrijska glumica * [[1994]] – [[Erich Honecker]], komunistički lider i predsjednik Istočne Njemačke od 1976. do 1989. * [[2004]] – [[Ivica Šerfezi]], hrvatski kantautor * [[2010]] – [[Dennis Hopper]], američki glumac * [[2017]] – [[Manuel Noriega]], panamski političar, vojni vođa i diktator od 1983. do 1989. == Praznici == {{Proširiti sekciju}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|29 May}} * [http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/may/29 Na današnji dan (29. maj), BBC.co.uk] {{en simbol}} * [http://learning.blogs.nytimes.com/on-this-day/may-29/ Na današnji dan (29. maj), nytimes.com] {{en simbol}} {{Mjeseci}} [[Kategorija:Dani u godini|maj029]] lj9g60j61aiowbwyl2xjcsrbqnkkr6a 6. novembar 0 5026 3829667 3828987 2026-04-12T12:46:11Z PanaskoBot 180210 /* 15. vijek */ razne ispravke 3829667 wikitext text/x-wiki {{NovembarKalendar}} '''6. novembar / studeni (6. 11)''' jest 310. dan godine po [[gregorijanski kalendar|gregorijanskom kalendaru]] (311. u [[prestupna godina|prestupnoj godini]]). Do kraja godine još je 55 dana. == Događaji == * [[1419]] – Potpisan [[Osmansko–mletački sporazum (1419)|Osmansko–mletački sporazum]], čime je okončan kratki sukob između dvije sile. * [[1813]] – [[Meksiko]] proglasio nezavisnost od Španije. * [[1844]] – [[Španija]] dala nezavisnost Dominikanskoj Republici. * [[1860]] – [[Abraham Lincoln]] izabran je za predsjednika [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]. * [[1862]] – Uspostavljena direktna telegrafska linija između [[New York (savezna država)|New York]]a i [[San Francisco|San Franciska]]. * [[1880]] – [[Charles Louis Alphonse Laveran]], francuski [[mikrobiologija|mikrobiolog]] i dobitnik [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Nobelove nagrade za medicinu]] [[1907]], otkrio uzročnika [[malarija|malarije]] * [[1896]] – Počelo šesto službeno [[Svjetsko prvenstvo u šahu 1896/97.]] između [[Wilhelm Steinitz|Steinitza]] i [[Emanuel Lasker|Laskera]]. * [[1911]] – [[Francisco Madero]], vođa revolucije protiv diktatora [[Porfirio Diaz]]a, postao predsjednik [[Meksiko|Meksika]] * [[1915]] – [[Prvi svjetski rat]]: [[Kraljevina Bugarska|Prva bugarska armija]] je zauzela [[Niš]] od [[Kraljevina Srbija|Srbije]]. * [[1917]] – Počela [[Oktobarska revolucija]] napadom na Zimski dvorac u [[moskva|Moskvi]]. * [[1917]] – Nakon pet mjeseci borbe okončana treća bitka kod [[belgija|belgijskog]] grada Ipr pobjedom zapadnih saveznika nad [[njemačka|Nijemcima]] u [[prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]]. * [[1918]] – Osnovana Republika Poljska. * [[1923]] – U [[SSSR]]-u uveden eksperimentalni kalendar sa sedmicom od pet dana. * [[1928]] – [[Herbert Hoover]] postao novi predsjednik [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]. * [[1943]] – U [[drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] Sovjetska armija izbacila Nijemce iz [[Kijev]]a, koji su taj grad držali pod okupacijom više od dvije godine. * [[1957]] – [[Felix Gailard]] postao premijer [[francuska|Francuske]]. * [[1962]] – Generalna skupština [[UN|Ujedinjenih nacija]] pozvala sve članice da primjene ekonomske sankcije protiv Južne Afrike zbog njene rasističke politike. * [[1968]] – Počeli mirovni pregovori [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] i [[Vijetnam]]a u [[Pariz]]u. * [[1970]] – [[Italija]] priznala [[kina|Kinu]] i uspostavila s njom diplomatske odnose. * [[1991]] – [[JNA]] napala staru jezgru [[Dubrovnik]]a. * [[1992]] – Član Predsjedništva Republike BiH [[Stjepan Kljuić]] podnio ostavku na ovu funkciju. * [[1996]] – Više od 2.000 ljudi poginulo u [[ciklon]]u koji je pogodio jugoistočnu [[indija|indijsku]] državu Andra Pradeš * [[1996]] – U [[Sarajevo|Sarajevu]] održana konstituirajuća sjednica oba doma Parlamenta Federacije BiH na kojoj su usvojena obilježja Federacije BiH – grb i zastava. * [[1996]] – U prijateljskoj [[nogomet]]noj utakmici odigranoj na stadionu [[Koševo]] u Sarajevu, reprezentacija [[Bosna i Hercegovina|BiH]] pobijedila trostrukog svjetskog prvaka, [[Nogometna reprezentacija Italije|reprezentaciju]] [[italija|Italije]], rezultatom 2–1. Golove za bh. tim postigli [[Hasan Salihamidžić]] i [[Elvir Bolić]]. * [[1996]] – Počelo vađenje tijela ubijenih [[Bošnjak]]a iz masovne grobnice, jame Lanište kod [[Ključ]]a. U jami dubokoj 40&nbsp;m otkriveni su ostaci 80 bošnjačkih civila, koje su ubili bosanski [[Srbi]] 1992. * [[1996]] – [[Republika Hrvatska]] postala 40. članica Vijeća Evrope. * [[1999]] – [[Rania, kraljica Jordana]], posjetila sarajevsko naselje [[Grbavica (naselje)|Grbavica]], gdje je položila kamen temeljac za izgradnju Jordanskog islamskog centra. * [[2002]] – Ambasador [[turska|Turske]] u BiH Ahmed Erozan otvorio u [[tuzla|Tuzli]] Turski kulturni centar, prvi ovakve vrste u BiH. * [[2002]] – Dvadeset osoba poginulo kad se avion luksemburške kompanije [[Luxair]] srušio zbog jake magle pored aerodroma u [[Luksemburg]]u. * [[2013]] – Počelo [[Svjetsko prvenstvo u šahu 2013.]] u indijskom [[grad]]u [[Chennai]]ju.<ref name="SP">{{Cite web |url=http://www.chennai2013.fide.com/fide-world-chess-championship-2013-starts-this-week-in-chennai/ |title=chennai2013.fide.com |access-date=30. 11. 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131106175445/http://chennai2013.fide.com/fide-world-chess-championship-2013-starts-this-week-in-chennai/ |archive-date=6. 11. 2013 |url-status=dead}}</ref> == Rođeni == === 15. vijek === * [[1479]] – [[Ivana Kastiljska|Ivana I]], kraljica Kastilje i Aragona * [[1494]] – [[Sulejman I|Sulejman I Veličanstveni]], [[sultan]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskog carstva]] ([[1520]]–[[1566]]) === 17. vijek === * [[1672]] – [[Heinrich Schütz]], njemački kompozitor i orguljaš === 19. vijek === * [[1814]] - [[Adolphe Sax]], [[Belgija|belgijski]] izumitelj i [[muzičar]], izumitelj [[saksofon]]a * [[1861]] – [[James Naismith]], [[Kanada|kanadsko]]-[[SAD|američki]] [[izumitelj]] [[košarka|košarke]] * [[1884]] – [[Leah Allen]], [[Sjedinjene Američke Države|američka]] [[astronom]]kinja === 20. vijek === * [[1923]] – [[Tatjana Lukjanova]], srbijanska glumica * [[1931]] – [[Mike Nichols]], američki režiser * [[1946]] – [[Sally Field]], američka glumica * [[1948]] – [[Glenn Frey]], američki muzičar, član grupe [[Eagles]] * [[1954]] – [[Mango (pjevač)|Mango]], italijanski tekstopisac i muzičar * [[1959]] – [[Ankica Dobrić]], hrvatska glumica * [[1961]] – [[Inger Björkbom]], [[švedska]] [[biatlon]]ka * [[1963.]] ** [[Paul Lowe]], britanski fotograf ** [[Branka Pujić]], srbijanska glumica * [[1972]] – [[Elena Gorohova]], [[SSSR|sovjetska]] i [[Moldavija|moldavska]] [[biatlon]]ka i [[Nordijsko skijanje|nordijska skijašica-trkačica]] * [[1973]] – [[Terhi Markkanen]], [[finska]] [[biatlon]]ka * [[1982]] – [[Ann Kristin Flatland]], [[norveška]] [[biatlon]]ka * [[1987]] – [[Ana Ivanović]], [[srbija]]nska [[tenis]]erka * [[1988]] – [[Emma Stone]], američka glumica == Umrli == * [[1893]] – [[Pjotr Čajkovski]], ruski kompozitor * [[2021]] – [[Muamer Zukorlić]], srbijanski islamski teolog i političar * [[2025]] – [[James Watson]], američki molekularni biolog, genetičar i zoolog == Praznici == * Međunarodni dan sprečavanja eksploatacije životne sredine za vrijeme rata ili oružanog konflikta == Reference == {{refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|6 November}} * [http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/november/6 Na današnji dan (6. novembar), ''BBC.co.uk''] {{en simbol}} * [http://learning.blogs.nytimes.com/on-this-day/november-6 Na današnji dan (6. novembar), ''nytimes.com''] {{en simbol}} {{Mjeseci}} [[Kategorija:Novembar|*-06]] ajwgh3deh01p4auitk376qrs1ivii7v Rusko-turski rat (1676–1681) 0 5625 3829670 3815498 2026-04-12T12:46:26Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829670 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} '''Rusko-turski rat''' (1676.-1681. godine), je [[rat]] između [[Rusija|Rusije]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog carstva]], uzrokovan širenjem osmanske agresije u drugoj polovini [[17. vijek]]a. Poslje zauzeća regije Podolia u Poljsko-Turskom ratu (1672.-1676. godine),osmanska vlast je nastojala proširiti svoju vlast na desne granice [[Ukraina|Ukraine]], uz podršku vazala (od 1669. godine) hetmana Petra Dorošenka. Pismo, koje je propagiralo tursku politiku, izazvalo je nezadovoljstvo mnogih ukrainskih kozaka, koji su izabrali Ivana Samoilovića (hetmana lijeve granice Ukraine), kao jedinog hetmana čitave Ukraine u 1674. godine. Dorošenko je odlučio da uzvrati udarac, te je 1676. njegova armija od 12.000 ljudi okupirala grad Čigirin, računajuči, da će im se tursko-tatarska vojska pridružiti. Međutim, Ruske i Ukrainske snage, pod komandom Samoilovića i Grigorija Romodanovskog, su opkolile Čigirin i primorali Došenka na predaju. Ostavljajući garnizon u Čigirinu, Ruske i Ukrainske vojske su se povukle na lijevu obalu rijeke Dnjepar. Turkski sultan odredio je Jurija Kmelnitskog, hetmana desne granice Ukraine, koji je u to vrijeme bio sultanov zarobljenik. U julu 1677, sultan je naredio njegovoj armiji (120.000 ljudi), pod komandom Ibrahima Paše, da krene prema Čigirinu. U julu 1678, turska armija (sa približno 200.000 ljudi) velikog vezira Kara Mustafe je ponovo okupirala Čigirin. Ruske i Ukrainske armije (120.000 ljudi) su se probile kroz turske odbrambene snage, međutim, Turci su već uspjeli okupirati Čigirin 11. augusta. Ruska armija se povukla preko Dnjepra, protjeravši potučenu tursku armiju, koja ih je napokon ostavila na miru. Od 1679.-1680, Rusi su odbijali napade krimskih Tatara, te su potpisali Bakčisarajski mirovni ugovor 3. januara 1681, koji je uspustavio Rusko-Turksku granicu dolinom Dnjepra. [[Kategorija:Ratovi]] [[Kategorija:Vojna historija Rusije]] [[Kategorija:Vojna historija Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:Sukobi u 1676.]] [[Kategorija:Sukobi u 1677.]] [[Kategorija:Sukobi u 1678.]] [[Kategorija:Sukobi u 1679.]] [[Kategorija:Sukobi u 1680.]] [[Kategorija:Sukobi u 1681.]] [[Kategorija:Rusko-turski ratovi]] 101tj63iw2e611w21co8fjezyw6d8f2 Stjepan Tomaš, kralj Bosne 0 7386 3829677 3798746 2026-04-12T12:47:32Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829677 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vladar | Ime =Stjepan Tomaš | Nasljeđivanje =[[Kralj Bosne]] | Slika =Stjepan tomas.jpg | Opis slike = | Vladavina =1443 – 10. juli 1461. | Krunidba = | Prethodnik =[[Tvrtko II Kotromanić|Stjepan Tvrtko II]] | Nasljednik =[[Stjepan Tomašević]] | Supružnik =[[Vojača]]<br>[[Katarina Kosača]] | Djeca =[[Stjepan Tomašević]]<br>[[Ishak-beg Kraljević]]<br>[[Katarina Tomašević]] | Dinastija =[[Kotromanići]] | Otac =[[Stjepan Ostoja]] | Majka = | Datum rođenja =oko 1411. | Mjesto rođenja = | Datum smrti =10. juli 1461. | Mjesto smrti = | Mjesto sahrane =[[Bobovac]] }} '''Stjepan Tomaš Ostojić Kotromanić''' (oko 1411 – umro 10. jula 1461) bio je [[spisak bosanskih vladara|kralj Bosne]] od novembra 1443. do svoje smrti 1461. godine. Njegovu vladavinu obilježio je građanski rat sa [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepanom Vukčićem Kosačom]], zatim brak s njegovom kćerkom [[Katarina Kosača|Katarinom]], te sukobi s [[Đurađ Branković|Đurđem Brankovićem]] i Turcima. Ostao je upamćen i kao jedini bosanski vladar koji je progonio pripadnike drugih vjeroispovjesti, preciznije [[Crkva bosanska|bosanske krstjane]] kojima je i sam pripadao prije dolaska na prijestolje. == Porijeklo == Stjepan Tomaš je bio vanbračni sin bosanskog kralja [[Stjepan Ostoja|Stjepana Ostoje]]. Imao je zakonitog polubrata, kralja [[Stjepan Ostojić|Stjepana Ostojića]], koji je umro [[1422]], i starijeg, također nezakonitog brata [[Radivoj Ostojić|Radivoja]], koji se s [[Tvrtko II|Tvrtkom II]] neuspješno borio za bosansku krunu. Tomaš je odgajan kao [[Crkva bosanska|krstjanin]], budući da je to bio i njegov otac.<ref name="Fine">Van Antwerp Fine, John: ''The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'', University of Michigan Press, 1994, ISBN 0472082604</ref> == Vladavina == === Građanski rat === U novembru [[1443]]. umro je Tomašev amidža, kralj [[Tvrtko II]], ne ostavivši djece. Tomaša je umirući kralj vjerovatno proglasio svojim nasljednikom, što je i sam Tomaš kasnije u povelji tvrdio, kako bi spriječio da njemu omrzli Radivoj postane kralj. Tvrtkovu odluku potvrdio je i bosanski [[stanak]] i formalno ga izabrao za kralja, pa je prijelaz vlasti na novog kralja tekao relativno glatko. Stanak je najvjerovatnije podržao Tomaša zato što je po Tvrtkovom ugovoru o nasljedstvu iz 1427. grofovi Celjski, rođaci Kotromanića trebali postati bosanski kraljevi. Važno je pomenuti da je [[stanak]] pokazivao otvoreno nezadovoljstvo o nastupanju Celjskih na bosansko prijestolje. Međutim, vojvoda [[Stjepan Vukčić Kosača]] se nije složio s ovim izborom i odmah je izrazio podršku Tomaševom bratu Radivoju koji je tada živio na dvoru Kosača i kojeg su od [[1432]]. do [[1435]]. u borbi za krunu podržavale Osmanlije. Istovremeno je papa [[Eugen IV]] planirao veliku kontra-ofanzivu protiv Turaka, te je slao izaslanike i Tomašu i Kosači. Ispostavilo se da nijedan nije mogao ni razmišljati o tom budući da su se našli u građanskom ratu jedan s drugim.<ref name="Fine"/> Budući da su u ratu bili kralj Tomaš i herceg Stjepan, Tomaš je odlučio poduzeti akcije protiv Kosača i Osmanlija. U maju [[1444]]. kralj Tomaš je iz [[Srebrenica|Srebrenice]] protjerao Osmanlije da bi već u junu iste godine potisnuo hercega Stjepana iz zapadnog [[Hum]]a.<ref>Mustafa Imamović,''Historija Bošnjaka''</ref> Tomaša je odmah podržao [[Ivaniš Pavlović]], a za kralja Bosne ga je priznao i [[Janko Hunjadi]], [[regent]] ugarskog kralja [[Ladislav V, kralj Ugarske|Ladislava V]]. Međutim, Hunjadi nije slao kralju vojsku, kao što ni vojvodi vojnu pomoć nije pružao njegov novi saveznik i [[suzeren]], napuljski kralj [[Alfons V, kralj Aragonije|Alfons]]. S druge strane, Kosači je pomagao srpski despot [[Đurađ Branković]], te je brzo uspio povratiti zemlju koju mu je Tomaš bio oteo. Tako je Tomaš opet izgubio Srebrenicu.<ref name="Fine"/> === Pokatoličavanje i mir s Kosačom === Papa Eugen IV [[29. maj]]a [[1445]]. izdaje dokument kojim priznaje Tomaša, koji se nedugo prije toga preobratio na rimokatoličanstvo, za kralja Bosne i legitimizira kao da je zakoniti sin kralja Ostoje. Istim dokumentom poništio je Tomašev brak s krstjankom [[Vojača|Vojačom]], majkom njegovog prvorođenog sina, [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]]. Početkom sljedeće godine konačno sklapa mir s Kosačom koji ga priznaje za kralja.<ref name="Fine"/> Mir je zapečaćen vjenčanjem Tomaša i Kosačine kćerke [[Katarina Kosača|Katarine]] po katoličkom obredu na dan [[Uzašašće|Uzašašća]], [[26. maj]]a [[1446]]. godine<ref name="Mandić">Dominik Mandić, ''Bosna i Hercegovina: Bogomilska crkva bosanskih krstjana'', Ziral, 1978.</ref> u Milodražu kod [[Fojnica|Fojnice]]. Katarina, kćerka krstjanina Kosače i do tada i sama krstjanka, morala je prijeći na rimokatoličanstvo kako bi se udala za Tomaša.<ref name="Fine"/> U augustu 1446. u [[Vranduk]]u se održalo vijećanje. Na tom vijećanju je prisustvovala sva bosanska vlastela uključujući i dida Miloja.<ref>Mustafa Imamović, ''Tvrtkovi nasljednici''</ref> Kralj tom prilikom izdaje povelju sinovima Ivaniša Dragišića, potomka porodice Hrvatinića, uz obećanja da im se ''poklon i vjera neće poreći dotle dok im se krivica ne bi dokazala didom i Crkvom bosanskom i dobrim Bošnjanima.'' Iz ovog se vidi da je [[Crkva bosanska]] imala uticaj. Istovremeno jednom u ljeto [[1447]]. papa Nikola V sa žaljenjem tvrdio da je [[Petar Vojsalić]] iz Donjih kraja ''jednin katolik među bosanskom gospodom koji je sačuvao neokrnjenu svetu katoličku vjeru''. [[Datoteka:Vranduk.jpg|thumb|250px|Zidine Vranduka.]] Pod Tomaševim i papinim utjecajem mnogi krstjanski bosanski plemići su se počeli interesirati za rimokatoličanstvo; između ostalih, [[Juraj Vojsalić]] se preobratio, Ivaniš Pavlović također (mada se [[1449]]. vratio Crkvi bosanskoj), a i Tomašev punac Kosača je pokazivao interes za Rimokatoličkom crkvom (mada se nikada nije preobratio). Razlog za ovo bio je prije svega politički, budući da su se nadali pomoći u borbi s Turcima. Kralj Tomaš i kraljica Katarina izgradili su veliki broj rimokatoličkih crkvi u Bosni.<ref name="Fine"/> Kralj Tomaš je mnoge bosanske gradove ojačao i razvijao naročito [[Vranduk]] gdje je ispod grada je podigao Crkvu sv. Tome, svog zaštitnika, za koju je od pape dobio posebne povlastice, grad je preuredio a bedeme ojačao. === Sukobi sa Srbijom === [[Datoteka:Serbia in 15th century.png|thumb|300px|Položaj Bosne, Srbije i Hercegovine 1450. godine.]] Turcima nije odgovaralo sklapanja mire između kralja i vojvode pošto su se nadali da će njihovi sukobi oslabiti kraljevstvo iznutra. Franjevci, koji su u međuvremenu u Bosni ojačali i učvrstili svoj položaj su tužili kralja Tomaša rimskoj kuriji da je zadražao dobre odnose sa bosanskim krstjanima. Papa je odmah uzvratio i zatražio od kralja da ''mrsku mahinejsku herezu iskorjeni mačem, ognjem i smrću''. U suprotnom, bit će smatran saučesnikom njihova ''nevjerstva''. Papa je ista upozorenja uputio hercegu Stjepanu i vojvodi Ivanišu Pavloviću. Pritisci iz Rima su slabili kraljev položaj i u zemlji su se pojedini velkiaši potpuno odvojili od kralja. U čast nove osmanske provale u Bosnu, marta 1448, zemlja je bila skoro sasvim razjedinjena. Đurađ Branković, koji se s Tomašem sukobljavao oko vlasti nad bogatim rudarskim gradom [[Srebrenica|Srebrenicom]] uz Kosačinu pomoć, također je bio nezadovoljan. Iste godine, vjerovatno kako bi popravio odnose s Turcima, odrekao se titule bosanskog vojvode i uzeo titulu hercega, aludirajući tako na nezavisnost svoje zemlje od Bosanskog kraljevstva.<ref name="Fine"/> ===Savez sa Ugraskom=== Nakon ovog odvajanja od Bosne Tomaš se osjećao oslabljenim još dodatno Tomaša je oslabilo odricanje vojvode Ivaniša Pavlovića od katoličanstva. Kralj Tomaš se jedino mogao osloniti na podršku Ugarske i erdeljskog vojvode Janka Hunjadija. U međusobnim 1449. Hunjadi je u prisustvu papskog izaslanika obećao pomoć i podršku Stjepanu Tomašu ako povede odlučnu borbu protiv heretika. Nemajući drugog izbora kralj Tomaš je tokom 1450. započeo neviđene progone bosanskih krstjana. Pred prijetnjom od potpunog uništenja, brojne pristalice Crkve bosanske, zajedno sa starješinama, otišle su u zemlju hercega Stjepana, gdje im je pružena pomoć i zaštita. Papa je optuživao hercega Stjepana zbog primanja utočišta hereticima, ali se hercega na to nije obazirao. ==Osmanska osvajanja== Osmanlije su 1455. osvojile velike djelove Srpske despotvoine, čime je Bosna postala još izloženija prema Osmanskom carstvu. Nakon opsade Smedereva i [[Beograd]]a 1456. i smrti Janka Hunjadija Tomaš je počeo tražiti novu podršku na zapadu. U Bosni je vladala panika zbog mogućeg upada Osmanlija. U jednom pismu Tomaš se žalio Veneciji da ga sultan [[Mehmed II]] stalno ucjenjuje i da traži od njega mu preda četiri velika grada. {{Citat|...''na veliku štetu naših podanika sultan traži četiri grada kako bi mogao lakše zaposjeti ostatak našeg kraljevstva''...}} Tomaš je odbio sultanovu želju, te su osmanski napadi na Bosnu postali učestaliji. Sultan nije bio zadovoljan ni svotom novca koji je Tomaš davao sultanu. Za samo četiri godine kako navodi kralj Tomaš, kako je rekao papinom izaslaniku 1457. navodi da je platio sultanu 160.000 dukata, ali su mu oni i dalje prijetili. Na kraljeva upozorenja da ''nikad nije bila tolika potreba za odbranom i otporom'', niko na zapdu nije odazvao. Ugarska, kao njegov saveznik, bila je zauzeta unutrašnjim problemima tako da nije mogla pomoći Tomašu. Mlečani su gledali privredne interese pa su zabranili da se u Dalmaciji prikupljaju prihodi za bosansku vojsku. Ni papa Tomašu nije mogao ili nije želio pomoći. Kralju Tomašu nije ostala nijedna druga opcija negoa da obnovi plaćanje danka sultanu. ===Posljednje godine vladavine=== U međuvremenu 1456. umro je despot Đurađ, koji je imao loše odnose sa Tomašom, ali je sa istoka štitio Bosnu. Đurađa je naslijedio sin Lazar koji je umro u januaru 1458. godine. Nakon Lazarove smrti nije postojao nijedan dostojan nasljendik osim slijepog Stefana Brankovića koji je privremeno zavladao Srbijom. Već u aprilu kralj je počeo da razmišlja o vlasti nad Srbijom tako što bi njegov sin oženio najstariju kći despota Lazara, koju je majka Jelena Paleolog stavila na udaju. Tomaš je iskoristio slabost Srbije da osvoji jedanaest gradova na [[Drina|Drini]], uključujući i Srebrenicu.<ref name="Fine"/> Već 14. okotbra 1458. Tomaš izdaje povelju Stefanu Račkoviću, logotetu Smederevskog dvora. Tom poveljom kralj Tomaš poklanja neka sela u Srbiji, što znači da se Tomaš već smatarao srpskim gospodarom.<ref>Vjekoslav Klaić, Svezak drugi: dio treći.... Treća knjiga: Doba kralja Matijaša Korvina i Jagelovića (1458-1526) (archive.org)</ref> Već u januaru 1459. kralj lično odlazi u [[Segedin]] kako bi zatražio ugarski pristanak da se sklopi brak između [[Stjepan Tomašević|Stjepana]] i princeze [[Jelena Branković (Mara)|Jelene]]. Kralj je dogovorio uspješno brak. Čuvši za to, Osmanlije su [[29. januar]]a opsjedali [[Bobovac]] i [[Vranduk]], ali ih nisu uspjeli osvojiti. Tada princ Stjepan Tomašević se izvukao iz Bobovca i krenuo prema Smederevu. Kralj Tomaš je 31. januara stigao u [[Jajce]]. Despot [[Stjepan Tomašević]] je u martu preuzeo dužnost srpskog despota ali je već u junu iste godine predao [[Smederevo]]. Važno je pomenuti da su kršćani optuživali Tomaša i njegovog sina za pad Smedereva, ali je važno pomenuti da je Stjepan slao pisma evropskim vladarima da će ukoliko mu ne pošalju vojsku predati Smederevo. Stjepan Tomašević nije dobio nikakavu pomoć jedino jedan odred ugarske vojske od 300 vojnika. Nakon osmanskog osvajanja Srbije Bosna je postala izložena Osmanskom carstvu. Već u januaru sultan Mehemed II je tražio od Tomaša slobodan prolaz vojske kroz Bosnu kako bi mogao napasti Slavoniju. Kralj Tomaš je pristao na to, ali Osmanlije osvajaju [[Zvornik]], Srebrenicu, Soli i dio Usore.<ref>Ž. Fajfrić, Kotromanići, rastko.rs</ref> Međuvremnu Osmanlije su napale i hercega Stjepana u novembru 1459. i zapalile manastir Mileševu i uznemirili cijelu oblast. Nakon ovog herceg se zbližio sa Tomašom. Tako su mlečani 5. februara 1461. poslali izaslanika Tomašu i hercegu da se pomire. Nakon ovog papa Pio II izjavljuje bulu o križarskom ratu u slučaju da Osmalije napadnu Bosnu i Kosače. To je bio jedan od posljednih činova Stjepana Tomaša. Važno je pomenuti da je Tomaš imao loše odnose sa hrvatskim banom Pavlom. Nakon obavljenog vjenčanja u [[Milodraž]]u, slijedilo je krunisanje u [[Mile (Visoko)|Milama]]<ref>Ćirković, Sima (1964). Историја средњовековне босанске државе , Srpska književna zadruga.</ref> i tada je kruna po prvi put trebala stići iz Rima, ali nije uspjela doći na vrijeme<ref>{{Cite web|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#Tomas|title=Hrvatski biografski leksikon|website=hbl.lzmk.hr|access-date=9. 5. 2019|archive-date=3. 2. 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190203143535/http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#Tomas|url-status=dead}}</ref> ===Protjerivanje krstjana=== Kako su Turci sve više i više prijetili Bosanskom kraljevstvu, Tomaš je zatražio pomoć od pape. Papa [[Pije II]] mu je odbio pomoći ukoliko ne preduzme nešto po pitanju velikog broja "[[Crkva bosanska|heretika]]" u svom kraljevstvu. Istovremeno je trpio optužbe od Mađara da Bosanci nisu dobri kršćani i da su predali Smederevo Turcima. Stoga se odlučuje na mjere koje nijedan drugi bosanski vladar nije nikada poduzeo: protjerivat će krstjane. Svi dotadašnji bosanski vladari, iako većinom barem nominalno rimokatolici, tolerirali su pripadnike drugih vjeroispovjesti na svom teritoriju. Tomaš je 1459. dao krstjanima da biraju između preobraćenja i egzila. Ogroman broj krstjana je tada našao spas u zemlji njegovog punca. Tomaš je nakon protjerivanja krstjana izvršio konfiskaciju njihove imovine.<ref name="Fine"/> == Smrt == Kralj Stjepan Tomaš umro je iznenada [[10. juli|10. jula]] [[1461]]. godine. Legenda kaže da su ga ubili njegov brat Radivoj i sin, Stjepan Tomašević, ali nema dokaza koji bi to potvrdili. Stjepan Tomašević i Jelena su tako postali kralj i kraljica Bosne. Stjepan Tomaš je sahranjen u kraljevskom mauzoleju na [[Bobovac|Bobovcu]]. Antropolog [[Živko Mikić]] procijenio je, na osnovu stanja zuba, da je kralj u vrijeme smrti imao oko 50 godina.<ref name="Anđelić">Pavao Anđelić, ''Bobovac i kraljeva Sutjeska: stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću'', Veselin Masleša, 1973.</ref> == Brakovi i potomstvo == Prije dolaska na prijestolje Stjepan Tomaš je oženio [[Vojača|Vojaču]], bosansku krstjanku koja nije bila iz plemićke porodice, i to po bogumilskom obredu (takozvanom "običaju domovine"), što znači se Tomaš obavezao da će joj biti vjeran sve dok mu ona bude "dobra i vjerna".<ref name="Ćošković">Pejo Ćošković, ''Časopis Franjevačke teologije Sarajevo'', Institut za istoriju, 2005.</ref><ref name="Jalimam">Salih Jalimam, ''Studija o bosanskim bogomilima'', s.n., 1996.</ref><ref name="Petrović">Leon Petrović, ''Kršćani bosanske crkve'', Svjetlo riječi, 1999.</ref> Njihov brak je poništen papinom odlukom [[29. maj]]a [[1445]]. godine. S njom je imao jednog sina: *[[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]] (umro u junu [[1463]]), oženjenog [[Jelena Branković (Mara)|Jelenom Branković (Marom)]] [[1459]], koji nije imao poznate djece Na dan [[Uzašašće|Uzašašća]], [[26. maj]]a [[1446]], u Milodražu kod [[Fojnica|Fojnice]], kralj Stjepan Tomaš je oženio [[Katarina Kosača|Katarinu Vukčić Kosaču]], kćerku hercega [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Vukčića Kosače]] i [[Jelena Balšić|Jelene Balšić]]. S njom je imao dvoje poznate djece: *[[Ishak-beg Kraljević|Sigismunda Tomaševića]] (kasnije poznatog kao Ishak-beg Kraljević) *[[Katarina Tomašević|Katarinu Tomašević]] Na ostrvu [[Mljet]]u, kod oltara u Crkvi sv. Marije, postoji ploča na kojoj piše daje tu sahranjen sin kralja Stjepana Tomaša ([[latinski]]: ''hic requiescit filius Tomasci regis Bosnae'').<ref>[http://www.zakladasvetemarije.hr/otok-svete-marije/kulturna-bastina "Ovdje počiva sin Tomaša, kralja Bosne). Prema starim piscima radi se o sinu pretposljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaša Ostojića (kralj od 1443. do 1461.). S prvom ženom Vojačom imao je 2 sina ─ Stjepana Tomaševića, posljednjega bosanskog kralja (1461./63) i drugog sina nepoznata imena. On je, s maćehom kraljicom Katarinom, išao na hodočašće i zavjet Gospi na Mljet, gdje je umro i pokopan."]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> == Također pogledajte == * [[Dinjičići]] * [[Povelja kralja Stjepana Tomaša sinovima Ivanca Jurčinića iz 1459]] == Reference == {{Refspisak}} ==Literatura== * {{Cite book | ref= harv|last=O. Filipović|first=Emir|title=Bosansko kraljevstvo i Osmansko carstvo (1386-1463)|url=https://www.academia.edu/40684106/Emir_O_Filipovic_Bosansko_kraljevstvo_i_Osmansko_carstvo_1386_1463_The_Bosnian_Kingdom_and_the_Ottoman_Empire_1386_1463_Sarajevo_2019_556_pp|year=2019|publisher=Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu|isbn=978-9958-626-47-0|pages=556}} {{Početak redoslijedne kutije}} {{Vladarske titule}} {{Redoslijedna kutija 1 na 1 |titula=[[Spisak bosanskih vladara|Kralj Bosne]] |godine=[[1443]]-[[1461]] |prethodnik=[[Stjepan Tvrtko II]] |nasljednik=[[Stjepan Tomašević]] }} {{Kraj redoslijedne kutije}} {{Kotromanići}} {{Bosanski vladari i velikaši}} [[Kategorija:Bosanski kraljevi]] [[Kategorija:Kotromanići]] gif1hvtizqfaa0uedxb8vi5vodmvmtw 1699. 0 8109 3829625 3638169 2026-04-12T12:17:17Z PanaskoBot 180210 razne ispravke, replaced: Osmanlijsko carstvo → Osmansko Carstvo, Osmanlijskog carstva → Osmanskog Carstva 3829625 wikitext text/x-wiki {{godina}} '''1699.''' (MDCXCIX) je bila uobičajena godina koja počinje u četvrtak po gregorijanskom kalendaru i uobičajena godina koja počinje u nedjelju po julijanskom kalendaru, 1699. godina Common Era (CE) i Anno Domini (AD), 699. godina 2. milenija, 99. godina 17. stoljeća, te 10. i posljednja godina decenije 1690-ih. Od početka 1699. godine, gregorijanski kalendar je bio 10 dana ispred julijanskog, koji je ostao u lokalnoj upotrebi do 1923. godine.{{Godina u drugim kalendarima}} == Događaji == * U [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] potpisan [[Karlovački mir]], između [[Osmansko Carstvo|Osmanskog carstva]] i [[Habsburška monarhija|Habsburške monarhije]], što je označilo kraj [[Bečki rat|Bečkog rata]]. * [[22. novembar]] - [[Danska]], [[Rusija]], [[Saska]] i [[Poljska]], poslije pobjede nad švedskom vojskom, potpisale sporazum o podjeli [[Švedska|Kraljevine Švedske]]. == 1699. u temama == {{Proširiti sekciju}} == [[Porođaj|Rođeni]] == * [[2. januar]] - [[Osman III]], sultan Osmanskog Carstva == [[Smrt|Umrli]] == {{Proširiti sekciju}} == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Normativna kontrola}}{{Commonscat|1699|1699.}} lqphu1l6w52jmh4j0lkmcl44q5uzrey 1494. 0 8258 3829650 3653323 2026-04-12T12:43:59Z PanaskoBot 180210 /* [[Porođaj|Rođeni]] */ razne ispravke 3829650 wikitext text/x-wiki {{godina}} == Događaji == {{Proširiti sekciju}} == 1494. u temama == {{Proširiti sekciju}} == [[Porođaj|Rođeni]] == * [[6. novembar]] - [[Sulejman I|Sulejman I Veličanstveni]], [[sultan]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskog carstva]] [[1520]]-[[1566]]. == [[Smrt|Umrli]] == * [[11. januar]] - [[Domenico Ghirlandaio]], italijanski slikar {{Commonscat|1494|1494.}}{{Godina u drugim kalendarima}} == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Normativna kontrola}} tfwxub0kcpm44xo4s7ene0xuasuaikn Sremski Karlovci 0 8909 3829686 3799017 2026-04-12T12:49:00Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829686 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naselje u Srbiji | ime = Sremski Karlovci | vrsta = općina | službeni_naziv = Општина Сремски Карловци | slogan = | slika = Sremski Karlovci.JPG | opis_slike = pogled na Sremske Karlovce | grb = COA Sremski Karlovci.png | veličina_slike = | okrug = [[Južnobački upravni okrug|Južnobački okrug]] | općina = | nadmorska_visina = 87 | širina_stepeni = 45| širina_minuta = 12| širina_sekundi = 09| širina_SJ = N | dužina_stepeni = 19| dužina_minuta = 56| dužina_sekundi = 00| dužina_IZ = E | površina_metro = 51.00 | stanovništvo_urban = | stanovništvo_metro = 8750 | stanovništvo urban godina = 2011 | stanovništvo procjena godina = | stanovništvo_gustoća = 171.56 | poštanski_broj = 21205 Sremski Karlovci | pozivni broj = (+381) 21 | gradonačelnik = Milenko Filipović | gradonačelnik_stranka = [[Demokratska stranka (Srbija)|DS]] | autooznaka = NS | web_stranica = http://www.sremski-karlovci.org.rs/ }} [[Datoteka:Vier Loewen Brunnen.jpg|mini|desno|300px|Fontana u Sremskim Karlovcima]] '''Sremski Karlovci''' su grad i općina u autonomnoj pokrajini [[Vojvodina]] u [[Srbija|Srbiji]]. Grad je smješten na obali rijeke [[Dunav]], između [[Beograd]]a i [[Novi Sad|Novog Sada]]. [[2002]], grad je imao populaciju od 8.839 stanovnika. == Historija == Između [[16. novembar|16. novembra]] [[1698]]. i [[26. januar]]a [[1699]], Sremski Karlovci su bili sjedište kongresa, koji je priveo kraju neprijateljstvo između [[Osmansko Carstvo|Osmanskog carstva]] i [[Sveta liga|Svete Lige]], koaliciju evropskih sila, kao što su [[Austrija]], [[Poljska]], [[Venecija]] i [[Rusija]]. Tada je potpisan [[Karlovački sporazum|Karlovački mir]]. == Galerija == <gallery> Datoteka:Карловачка гимназија1.jpg|Karlovačka gimnazija Datoteka:Magistrat - Sremski Karlovci.gif|Magistrat Datoteka:SremskiKarlovciCityCentre1.JPG|Centar grada Datoteka:SremskiKarlovciPatriarchate2.JPG|Patrijaršija Datoteka:SremskiKarlovciStNikolaOrthodoxChurch1.JPG|Pravoslavna crkva svetog Nikole Datoteka:SremskiKarlovciTownSquare1.JPG|Gradski trg Datoteka:SremskiKarlovciTownSquare2.JPG|Česma Četiri lava Datoteka:Врата 1.jpg|Vrata Katoličke crkve </gallery> == Također pogledajte == * [[Fruška gora]] * [[Srem]] == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Sremski Karlovci}} * [http://www.sremski-karlovci.org.rs/ Zvanična stranica] {{stub-općina-Srbija}} {{Općine u Srbiji}} [[Kategorija:Općine u Srbiji]] [[Kategorija:Sremski Karlovci|*]] [[Kategorija:Općine u Južnobačkom okrugu]] [[Kategorija:Općine u Vojvodini]] [[Kategorija:Naselja na Dunavu]] lm4b4frf4l2fu1zkeet26e7olnu3h34 Prvi balkanski rat 0 9790 3829622 3815538 2026-04-12T12:16:33Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke, replaced: Osmanlijsko Carstvo → Osmansko Carstvo, Osmanlijskog Carstva → Osmanskog Carstva 3829622 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} '''Prvi balkanski rat''' ([[Bugarski jezik|bugarski]]: Балканска война, [[Grčki jezik|grčki]]: Α΄ Βαλκανικός πόλεμος, [[Srpski jezik|srpski]]: Први балкански рат, [[Turski jezik|turski]]: Birinci Balkan Savaşı; oktobar 1912. - maj 1913.) je rat koji je vođen između [[Balkanski savez|Balkanskog saveza]] ([[Kraljevina Bugarska|Bugarska]], [[Kraljevina Srbija|Srbija]], [[Kraljevina Grčka|Grčka]] i [[Kraljevina Crna Gora|Crna Gora]]) i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Kombinovana vojska balkanskih država savladala je brojčano inferiornu i strateški ugroženu osmanlijsku vojsku i postigla brzi uspjeh. Kao rezultat rata, saveznici su osvojili i podijelili gotovo sve evropske teritorije Osmanskog Carstva. Ovi događaji su također doveli do stvaranja nezavisne [[Nezavisna Albanija|Albanije]]. Uprkos uspjehu, Bugarska je bila nezadovoljna podjelom plijena u Makedoniji, što je izazvalo početak [[Drugi balkanski rat|Drugog balkanskog rata]]. = Uzroci i savezi = Balkanske nacionalne države, pošto su se oslobodile turske okupacije, raskinule su i s ostacima feudalnog uređenja i počele se razvijati. Taj razvoj je bio obilježen prodiranjem novih, kapitalističkih društvenih odnosa, jačanjem nacionalnog osjećaja i težnji za oslobođenjem krajeva koji su se još uvijek nalazili pod turskom vlašću. [[Mladoturska revolucija]] [[1908]]. je stvorila nesnošljive uvjete za neturske narode u okviru turske države, što su velike sile željele iskoristiti za svoje lične ciljeve i pokrenuti pitanje podjele Turske. Pri tome se posebno isticala [[Austro-Ugarska]], podržana od [[Njemačka|Njemačke]], koja je nastojala da iz okupirane [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] preko [[Sandžak]]a, [[Kosovo i Metohija|Kosova i Metohije]] prodre k [[Solun]]u, cilj poznat kao "''Drang nach Osten''". Takav razvoj situacije je uzrokovao zbližavanje balkanskih država i stvaranje njihovih saveza. Za stvaranje tih saveza bila je posebno zainteresovana [[Rusija]], kao članica Trojnog sporazuma ([[Antanta]]), koja je smatrala da će se time spriječiti austro-njemačko prodiranje na Balkansko poluostrvo. == Srpsko-bugarski savez == Rad na stvaranju Balkanskog saveza je otpočeo u jesen [[1911]]. i odvijao se putom dvostranih pregovora balkanskih država. Pri tim pregovorima, najveće su se poteškoće nametale u pregovorima između Srbije i Bugarske. Naime, obje zemlje su tražile iste teritorije. Pritiskom Rusije postignuta je saglasnost, pa je 13. marta 1912. godine potpisan ugovor o saradnji i prijateljstvu. Ugovor su potpisali general Putnik i general Fičev. Javni dio ugovora je imao odbrambeni karakter, dok je drugi dio, tajni, predviđao ofanzivni rat protiv Turske i podjelu [[Makedonija|Makedonije]]. Na osnovi ugovora i tajnog dodatka 2. jula je zaključena [[Vojna konvencija]], kojom su predviđene vojne obaveze obaju strana kako u slučaju odbrambenog tako i u slučaju ofanzivnog rata. Prema toj konvenciji, Bugarska nije smjela imati manje od 200 hiljada, a Srbija ne manje od 150 hiljada vojnika. Osim ovoga, konvencija je sadržavala i neke posebne uslove, kao npr. u slučaju da Austro-Ugarska napadne ili bilo kakvim činom izazove Srbiju, Bugarska se bila obavezala da će poslati određeni broj vojnika kao pomoć Srbiji, i obratno, ukoliko Rumunija napadne Bugarsku, Srbija je bila obavezna da pomogne Bugarskoj s određenim brojem vojnika itd. Po ovom sporazumu je također bio i predviđen raspored snaga po kojem se smatralo da će glavne turske snage biti na vardarskom frontu. U tom bi slučaju na tom frontu djelovala cjelokupna srpska vojska, kao i samo jedna bugarska armija s tri divizije, uslijed mogućnosti razvijanja [[marički front|maričkog fronta]] ili [[trački front|tračkog fronta]]. == Bugarsko-grčki savez == Rad na sklapanju ugovora o savezu između Bugarske i Grčke započet je također 1911., ali su pregovori ubrzo prekinuti zbog nesuglasica oko podjele Makedonije. Na inicijativu grčke vlade pregovori su obnovljeni u martu 1912. godine, a ugovor o odbrambenom savezu je zaključen 29. maja 1912. godine. Obje strane su se obavezale na cjelokupnu vojnu saradnju, uzajamno pomaganje i zajedničko istupanje u pregovorima s Turskom i vojnim silama. Pitanje vojne saradnje bilo je regulisano Vojnom konvencijom od 5. oktobra 1912. godine. Po toj konvenciji, grčka flota je imala zadatak, u slučaju rata, da spriječi turski pomorski saobraćaj između [[Mala Azija|Male Azije]] i evropskog dijela Turske. Sporazum nije predviđao podjelu turskog teritorija između Bugarske i Grčke. Savez između Bugarske i Crne Gore je potpisan u julu, a između Srbije i Crne Gore 27. septembra 1912. Savez između Crne Gore i Srbije je predviđao pravce djelovanja srpske i crnogorske vojske, način saradnje i zapovijedanja u slučaju zajedničkih operacija na istom teritoriju. Što se tiče osvojenih teritorija, svaka strana bi zadržala ono što osvoji, uz mogućnost kasnijih ispravaka. Nakon sklopljenih saveza, Saveznici su otpočeli s ubrzanim pripremama za rat protiv Turske. Događaje koji su se odigrali u ljeto 1912. godine, kao što su [[Albanski ustanak]], [[pobuna u garnizonu Jedrenu]], pad mladoturske vlade, iskoristile su Velike sile kako bi se umiješale u balkansko pitanje. Naime, Velike sile su pokušavale održati postojeće stanje, pa je zbog toga Rusija zahtijevala od Saveznika da ne poduzimaju nikakve oružane akcije protiv Turske, dok je Austro-Ugarska zahtijevala postupnu decentralizaciju u Evropskoj Turskoj, pri čemu je računala na autonomnu Albaniju kao svoje uporište. Takva politika Velikih sila, međutim, nije odgovarala ni jednoj od savezničkih država, pa su Saveznici 19. septembra uputili ultimatum Turskoj da izvrši reformu, sprovede administrativnu autonomiju, uvede lokalne skupštine, dopusti slobodu nastave, uspostavi lokalnu policiju i dr. Kao odgovor na taj ultimatum, Turska je 23. septembra izvršila djelomičnu mobilizaciju u evropskim provincijama, zaplijenila grčke brodove u [[Carigrad]]u i ratni materijal koji je iz inostranstva preko Soluna bio upućen u Srbiju. Saveznici su odgovorili opštom mobilizacijom 30. septembra, što je i Turska učinila jedan dan kasnije. Crna Gora je 8. oktobra prva objavila rat Turskoj. Da bi spriječile sukob, Rusija i Austro-Ugarska su 10. oktobra uputile oštri prosvjed saveznicima, naglašavajući da je Turska poduzela mjere izvršenja reformi po članku 23. ugovora postignutog na [[Berlinski kongres|Berlinskom kongresu]] i da one neće dopustiti nikakve teritorijalne promjene na prostoru Evropske Turske ukoliko bude došlo do rata. Srbija i Bugarska su objavile rat Turskoj 17. oktobra, a Grčka 19. oktobra. = Ratni planovi i početne operacije = Saveznici nisu imali zajednički plan za rat protiv Turske, već su djelovali po svojim zasebnim planovima, na zasebnim frontovima, bez čvrste operativne veze, što je u znatnoj mjeri olakšalo situaciju Turskoj. == Srbija == Ratni plan za rat sa Turskom započet je [[1878]]., kada je Srbija dobila novu granicu na jugu, ali je osnovna ideja o načinu djelovanja i rasporedu snaga konačno ustaljena tek [[1898]]. godine. Tada se došlo do zaključka ''da Srbija treba, za ostvarenje nacionalnih ideala, računati s ofanzivnim ratom protiv Turske, koji je moguć samo u zajednici s balkanskim kraljevinama Bugarskom, Grčkom i Crnom Gorom; da srpska ofanziva treba biti usmjerena na Komanovsko-skopsku crtu, gdje bi se najvjerovatnije i okupila glavnina turske vojske.'' Ovaj zaključak je poslužio kao osnova za razradu planova mobilizacije, koncentracije snaga i strateškog razvoja, koji su završeni u februaru [[1903]]. godine. Po njima je srpska vojska i stupila u rat protiv Turske, s nekoliko izmjena koje je uzrokovala vojna konvencija s Bugarskom. Osnovna ideja je bila: koncentričnim kretanjem glavnih snaga (tri armije) kosovskim, južnomoravskim i krivorečnim pravcem okružiti i tući turske glavne snage, za koje se pretpostavljalo da će biti na Ovčem Polju. Pomoćne snage su trebale osigurati desnu stranu glavnih snaga. == Crna Gora == Konačna odluka o osnovnoj ideji crnogorskog ratnog plana donesena je na sjednici [[Ratni savet Crne Gore|Ratnog saveta]] 3. oktobra 1912. godine. Odlučeno je da glavne snage (Zetski i Primorski odred) djeluju zapadno i istočno od [[Skadarsko jezero|Skadarskog jezera]] i da brzim naletom zauzmu Skadar, te da pomoćne snage osiguravaju operacije glavnih snaga napredujući iz pravca Sandžaka i Metohije. == Bugarska == Poslije [[Srpsko-bugarski rat|Srpsko-bugarskog rata]] 1885. godine, Bugarska je svojim glavnim neprijateljem smatrala Srbiju, pa je tako sve ratne pripreme vršila za novi rat sa Srbijom. S Turskom je Bugarska bila u dobrim odnosima. Tek kada se Bugarska politički približila Rusiji, odnosi s Turskom su se pogoršali. Prvi plan, po kome bi Turska prije izvršila mobilizaciju, predviđao je odbrambene akcije na maričkom i makedonskom frontu. Taj plan je ubrzo odbačen jer se došlo do zaključka da Bugarska može izvršiti mobilizaciju prije Turske, pa je 1908. godine izrađen novi plan koji je predviđao ofanzivu na oba fronta. Osnovna ideja tog ratnog plana je bila: glavnim snagama (tri armije) poduzeti ofanzivu na maričkom frontu, s tim da jedna armija blokira utvrdu Jedrene, dok bi druge dvije napale desnu stranu i pozadinu turskih snaga na prostoru između Jedrene i Krk Kilisa. Jedna divizija je bila u sastavu srpske vojske na makedonskom frontu, a vezu između ta dva fronta bi omogućavao Rodopski odred. Flota je trebala braniti crnomorsku obalu, naročito luke Varnu i Burgas. == Grčka == Osnovna ideja grčkog ratnog plana je bila: glavnim snagama, okupljenim u Sjevernoj Tesaliji, poduzeti ofanzivu, razbiti turske snage na graničnom frontu i produžiti s nadiranjem do zauzimanja Soluna. Flota je trebala presjeći turski promet i zauzeti ostrva u Egejskom moru. == Turska == Idejni tvorac turskog ratnog plana protiv balkanskih zemalja bio je njemački general ''von der Golc''. Smatrajući da će Turska biti mnogo sporija u mobilizaciji i raspoređivanju snaga nego balkanske države, on je bio predložio da Turska ostane prvo na svojim prvobitnim položajima, dok se ne izvrši prikupljanje snaga i dok se ne utvrde borbeni pravci balkanskih vojski. Međutim, ministar turske vojske, Nazim paša, odbio je taj plan i podcjenjujući snagu balkanskih vojski htio je preuzeti inicijativu već na početku rata, napredujući na dvije strane, prema vardarskom i tračkom frontu. = Tok rata = Operacije Prvog balkanskog rata se dijele na dva perioda: * od početka rata do primirja (4. decembra 1912.) i * od primirja do kraja rata. == I. razdoblje - Operacije do primirja (4. decembar 1912.) == === Crnogorski front === Glavni cilj crnogorske vojske je bilo zauzimanje Skadra i to prije nego što Turci uspiju prikupiti jače snage za njegovu odbranu. Operacije crnogorske vojske su počele [[8. oktobar|8. oktobra]] sa tri odreda. Zetski odred krenuo ka graničnom frontu i zauzeo položaje prema Turcima kod Tuzima. U jutro, [[9. oktobar|9. oktobra]] poslije kratke artiljerijske pripreme, napad je počeo. Do [[15. oktobar|15. oktobra]] je savladan turski otpor i bili su zauzeti turski položaji. Veliki dio turskih snaga je bio zarobljen. Ostatak turskih jedinica je u nekotroliranom bijegu pobjegao u [[Skadar]] i unio paniku u pozadini. Sa ovom pobjedom kod Tuzima, crnogorskoj vojsci je bio otvoren put ka Skadru. Međutim, zbog izmorenosti vojnika i velikih gubitaka, crnogorsko zapovjedništvo je dalo nekoliko dana odmora svojoj vojsci. Napad na Skadar otpočeo je [[28. oktobar|28. oktobra]] sa dvije strane, desnom, istočnom obalom [[Skadarsko jezero|Skadarskog jezera]] i lijevom, koja je uspjela da ovlada Velikim Bardanjoltom. Primorski odred je [[9. oktobar|9.oktobra]] prešao tursku granicu i sukobio se sa turskim snagama na Tarabošu i protjerao turske snage prema Skadru. Zbog slabe komunikacije, crnogorski zapovjednici nisu bili svjesni svog uspjeha, i da su Turci već pobjegli. Turska vojska je iskoristila tu grešku crnogorke vojske i [[11. oktobar|11. oktobra]] ponovno zauzela Taraboš. Crnogorska vojska je morala sačekati svoju artiljeriju kako bi izvršila novi napad na ponovno utvrđeni Taraboš. Pripreme za napad su završene [[21.oktobar|21.oktobra]] i poslije tri dana artiljerijske paljbe na turske položaje, crnogorska vojska je trebala [[25. oktobar|25. oktobra]] ponovno izvršiti napad. Međutim, uoči samog napada, u noći između 24./25 oktobra, [[kralj Nikola]] je odlučio da se ne izvede napad na Taraboš, kako se ne bi gubili nepotrebno ljudi, već samo da se nastavi sa artiljerijskom vatrom po turskim položajima. Kralj Nikola je smatrao da je zauzimanje Taraboša nepotrebno, jer je glavni cilj bio Skadar, za kojeg je mislio da će se svakako u nekoliko dana sam predati. U tom cilju, crnogorska vojska je blokirala Skadar sa južne strane i kod mjesta Lješa se susrela sa srpskom vojskom koja se probila preko [[Albanija|Albanije]] do Skadra. Istočni odred je 8. oktobra otpočeo pokret iz područja Kolašina i Andrijevice i 9. oktobra prešao tursku granicu, zauzeli Mojkovac i Bijelo Polje, i nastavili tok operacije prema Beranama i zauzeli Berane 16. oktobra. Glavnina je nastavila iz Berana prodiranje prema Čakoru i Mokroj planini i nakon dva dana borbi su ih zauzeli. [[30. oktobar|30. oktobra]] crnogorski Istočni odred je ušao u [[Peć]] i [[Kosovska Đakovica|Đakovicu]], gdje se susreo sa srpskom Drinskom divizijom. Po naređenju Vrhovne komande, Istočni odred je krenuo na marš po bespuću preko Bogićevice, Plava gusinja i dolinom rijeke Cijevne ka Skadru, gdje je sa 6000 ljudi i stigao [[20. novembar|20. novembra]] i ušao u sastav Zetskog odreda. Janko Vukotić je postavljen za komandanta štaba Vrhovne komande. === Srpski front === [[Datoteka:Serbia montenegro albania1913 01.png|mini|Srbija, Crna Gora i Albanija 1913. godine - faktičko stanje nakon osmanskog poraza u Prvom balkanskom ratu|250px]] Plan srpske vojske je bio okružiti i poraziti turske jedinice na Ovčjem polju i to uzajamnim djelovanjem 1. 2. i 3. armije. Budući da se 3. armija nalazila najudaljenije od mjesta sukoba, srpsko vrhovno zapovjedništvo je namjeravalo poslati je dan ranije nego druge armije na put ka Ovčjem polju. Zbog prepada turskih jedinica kod [[Merdari|Merdara]] između 15. i 19. oktobra, 3. armija se nije mogla pokrenuti sve do 21. oktobra, tj. kad i ostale dvije, a dan kasnije 22. oktobra zauzela [[Priština|Prištinu]]. === Operacije do [[Kumanovska bitka|Kumanovske bitke]] === 1. armija je krećući se u dvije kolone 22. oktobra stigla pred Kumanovo i po zapovjedi vrhovnog zapovjedništva zaustavila se kako bi sačekala pristizanje 3. armije iz pravca Prištine. Zbog nedostatka obavještajnih podataka, 1. armija nije znala tačnu snagu turskih snaga u Kumanovu. Smatralo se da se tamo nalaze samo neke manje zaštitne snage. 2. armija je također nastupala u dvije kolone, pri čemu je desna kolona 22. oktobra u svom nastupanju zauzela Stracin a lijeva Kratovo. Zbog nemogućnosti uspostave čvrste međusobne povezanosti, tri srpske armije su 22./23. oktobra bile raspoređene na liniji '''Priština – Kumanovo – Kratovo – Stracin''', bez izvještajnih podataka o snazi turskih snaga i uvjerenjem da će se glavna bitka protiv Turaka desiti na Ovčjem polju. Tokom noći 22./23. oktobra koristeći srpsku neobaviještenost, turske jedinice su se razvile i zauzele položaje prema usamljenoj srpskoj 1. armiji s ciljem pobjede nad njom, pri čemu je turski zapovjednik '''Zeki-paša''' raspolagao tačnim podacima o snazi srpskih snaga. Iako snažan, napad koji je počeo iznenada 23. oktobra rano ujutro, nije uspio potisnuti srpsku 1. armiju sa položaja. I dalje u svom neznanju, štab 1. srpske armije 24. oktobra zapovijeda protivnapad, misleći da se radi o slabim turskim snagama i potiskuje turske snage, jednim dijelom ka [[Skoplje|Skoplju]] a drugim dijelom ka Velesu preko Ovčjeg polja. Nesvjestan postignutog uspjeha, štab 1. srpske armije 25. oktobra zapovijeda daljnje nastupanje prema Ovčjem polju, gdje su očekivane glavne turske snage. Čak i nakon ulaska jedne brigade u nebranjeno Skoplje, srpski zapovjednici nisu bili i dalje svjesni svog uspjeha i nisu imali jasnu predstavu razvoja događaja. Tek nakon što su 28. oktobra uspjeli izbiti na Ovčje polje i pred Veles, bez ikakvog otpora turskih snaga, postalo je jasno šta se desilo pred Kumanovom i da šansa nije iskorištena. Druge dvije armije, 2. i 3., nastupajući s lijeva i desna i ne znajući što se dešava pred Kumanovom, nisu iskoristile priliku da potpuno poraze turske snage. === Operacije poslije Kumanovske bitke === Nakon izbijanja na Ovčje polje i u područje Skoplja, uslijedilo je reorganiziranje srpskih snaga i planiranje daljnjih operacija. Cilj je bio uništenje turske Vardarske armije koja se povukla ka Bitoli gdje je organizirala odbranu. Do odlučujuće [[Bitolska bitka|bitke]], koja je trajala tri dana, je došlo 16. novembra i srpska armija je ušla u Bitolu 19. novembra. Turske snage su protjerane a nakon zauzimanja Ohrida i Debra, ostvaren je dodir s grčkim snagama. Operacije su prekinute 4. decembra zbog primirja. === Bugarski front === Bugarska vojska je otpočela svoje vojne operacije 18. oktobra kada su njene snage prešle tursku granicu i krenula na [[Jedrene]]. Turci su imali samo djelomične podatke o pokretu bugarskih snaga. Naime, bilo im je poznato pravac kretanja glavnine bugarske vojske ali nisu imali podatke o pokretu nekih snaga 3. bugarske armije i njihovom obuhvatu [[Krk Kilisea]]. Na osnovu tih nepotpunih podataka, turski zapovjednik, Nazim-paša je bio uvjeren da bugarska vojska nastupa samo jednim pravcem, sa sjevera ka Jedrenima, pa je 21. oktobra prešao u napad na bugarske snage, gdje su turske snage krajem dana bile stiješnjene na cijelom frontu i prinuđene na povlačenje. Bugari su nastavili sa napredovanjem i 23. oktobra natjerali Turke u bijeg, pri čemu je vojna utvrda Krk Kilisea napuštena bez borbe. Zbog nepoznavanja trenutne situacije na frontu, bugarske snage su se zaustavile na liniji Krk Kilisea – Jenidže – put ka Jedenima, i tako Turcima dali mogućnost ponovnog prikupljanja snaga u području [[Lüleburgaz]]a, gdje je [[29. oktobar|29. oktobra]] došlo do borbe. Nakon tri dana žestoke borbe Turci su ponovo poraženi, ali ponovo nije iskorištena prednost i turske snage su se uspjele reorganizirati i pripremiti za odbranu [[Carigrad]]a, gdje je vladala velika pometnja. Pokušavajući ispraviti grešku, Nazim-paša se utvrdio na [[Čataldža|Čataldži]] uz potporu turske mornarice na bokovima i tu sačekao bugarski napad, čiji je napad počeo [[17. novembar|17. novembra]]. Nakon dva dana borbi, Bugari su, uz velike gubitke u ljudstvu, odbijeni, pa je na bugarsku molbu [[4. decembar|4. decembra]] zaključeno primirje, jer su i turske snage bile vrlo oslabljene. Tokom napada na Čataldžu, bugarske snage su od [[27. oktobar|27. oktobra]] držale Jedrene pod opsadom. === Grčki front === Operacije na grčkom frontu započele su u isto vrijeme napadom dviju grčkih armija, teslijske i epirske, 18. oktobra u dva odvojena pravca. Tesalijska vojska je nakon vrlo brzih pobjeda nad manjim turskim snagama, 22. oktobra stigla do [[Sarandaporon]]a i tamo porazila turske snage pod zapovjedništvom Hasana Taksim-paše, a 29. oktobra zauzela Naus, Veri i Katerinu i stigla pred [[Solun]], gdje se ujedinila sa srpskim i bugarskim snagama. Nakon borbi, Hasan Taksim-paša je [[8. novembar|8. novembra]] potpisao kapitulaciju i grčke snage su [[9. novembar|9. novembra]] ušle u Solun, čime je bila presječena i veza između istočne i zapadne turske armije. Suprotno drugim zaraćenim snagama, Grčka nije potpisala primirje s Turskom već je nastavila sa operacijama, a na području Makedonije je organizirala svoju vlast. Operacije grčke vojske su na makedonskom frontu završene [[16. decembar|16. decembra]] osvajanjem Korčua. Epirska vojska je protjerala turske snage prema [[Janjine|Janjinama]], koje nije bila u mogućnosti zauzeti. Na položajima prema Janjinama je ostavila svoje manje snage a sa ostalim očistila preostalo područje, pri čemu je 21. oktobra zauzela ostrvo [[Lemnos]] i na njemu ustrojila manevarsku bazu i počela blokadu [[Dardaneli|Dardanela]]. Iako je nakon pada Soluna, prikupila dovoljno snaga za napad na Janjine, Grčka nije uspjela zbog zime, planinskog terena i opsežnih priprema, izvršiti napad prije primirja na Janjine, koje je nastupilo [[4. decembar|4. decembra]] i čime je bilo utvrđeno da sve snage ostanu na svojim položajima a da se utvrde Jedrene, Janjine i Skadar ne mogu snabdijevati izvana. == Primirje (4. decembar 1912. - 29. januar 1913.) == Pregovori oko primirja su otpočeli [[13. decembar|13. decembra]] u [[London]]u a vođeni su pod uticajem '''Velikih sila''', koje su bile iznenađene brzim i uspješnim prodorom savezničkih snaga. U cilju očuvanja svojih interesa, Velike sile su već 4. decembra osnovale autonomnu Albaniju koja je bila pod jamstvom i kontrolom Velikih sila. Od Turske se zahtijevalo da ustupi sva područja zapadno od linije '''Tekirdag''' - '''Midija''' kao i sva ostrva u [[Egejsko more|Egejskom moru]], uključujući i [[Kreta|Kretu]]. Turska nije prvobitno pristala na te zahtjeve već je samo nudila autonomiju Makedonije i Albanije, nakon čega su i pregovori prekinuti. Ipak, po nagovoru Velikih sila, Turska je pristala [[22. januar]]a prihvatiti savezničke zahtjeve, ali je [[23. januar]]a izbila pobuna [[Mladoturska revolucija|Mladoturaka]], na čelu sa '''Enver-begom''', pri čemu je Nazim-paša ubijen a vlada bila oborena. Mladoturci su se bili usprotivili ustupanju Jedrena i egejskih ostrva nakon čega je [[29. januar]]a prekinuto primirje. == II. razdoblje – operacije nakon primirja (29. januar – 30. maj 1913.) == [[Datoteka:Occupied territories in the Balkans, end of April 1913.png|desno|mini|240p|Situacija nakon rata]] Vrijeme tokom primirja su iskoristile obje strane za reorganiziranje i obnovu svojih snaga i za pripreme za nove operacije. To je pogotovu dobro došlo Turcima, jer su im snage bile demoralizirane i oboljele epidemijom kolere. Nakon odbijanja savezničkih zahtijeva 3. februara nastavljene su ratne operacije. Turci su na frontu svoje Istočne vojske započeli napade na bugarske snage i u kratkoj ofanzivi (5.- [[9. februar]]a) uspjeli potisnuti bugarske predstraže i povratiti Čataldžu. Usprkos početnoj premoći, bugarske snage su uspjele odbiti turske snage i slomiti posljednje pokušaje turskih snaga deblokiranja Jedrena. Grci su, po završetku pripremnih operacija, [[4. mart]]a napale na Janjine i poslije teških borbi zauzele 6. marta utvrdu, tokom čega su zarobili veliki broj turskih snaga. Osim toga, grčka mornarica je vodila žestoke borbe sa turskom mornaricom, spriječavajući joj prebacivanje snaga putem mora. Nakon odbijanja turske ofanzive, Bugari su odlučili zauzeti Jedrene, u kojima se nalazilo oko 60 hiljada turskih vojnika, pa su zajedničkim napadom bugarskih i srpskih snaga 25. marta počele borbe za Jedrene. Uprkos velikom broju snaga, turski zapovjednik '''Šukri-paša''' je [[26. mart]]a bio prinuđen predati Jedrene, čime je bugarski položaj u mnogome poboljšan, jer je uspostavljena željeznička veza '''Svilengrad-Jedrene-Čataldža'''. Uvidjevši prednosti bugarske vojske, Turci su odmah predložili primirje koje je zaključeno [[16. april]]a. U Jedrenama je zarobljeno 12 paša, hiljade turskih oficira i oko 35 hiljadu vojnika, kao i znatne količine ratnog materijala. Na crnogorskom frontu, odmah nakon prestanka primirja, crnogorske snage su u saradnji sa srpskim [[7. februar]]a otpočele napad na Skadar koji je odbijen uz velike žrtve. Želeći da stavi Velike sile pred svršen čin, crnogorski kralj Nikola, ponovo u saradnji sa jačim srpskim snagama, koje su prebačene iz Soluna pripremao ponovni napad na Skadar. Zbog prijetnje Velikih sila da Skadar mora pripasti Albaniji, Srbija je povukla snage u Srbiju, a kralj Nikola je sam nastavio opsadu Skadra, koja je završena predajom [[23. april]]a zbog gladi. Pod prijetnjom Velikih sila, crnogorske snage su napustile [[14. maj]]a Skadar, predajući ga u ruke snagama Velikih sila. Konačan svršetak rata je bio [[30. maj]]a [[1913]]. godine, kad je Turska potpisala mirovni ugovor u Londonu i odrekla se svih područja zapadno od linije '''Enos – Midija'''. Kao ishod Prvog balkanskog rata, ustanovljena je država Albanija i srušen je turski feudalni sistem. == Također pogledajte == * [[Drugi balkanski rat]] == Reference == <small>Izvor: Vojna enciklopedija, Beograd, izdanje 1958.</small> {{Commonscat|First Balkan War}} {{Crna Gora portal}} {{Diplomatija Velikih sila}} {{Prvi svjetski rat}} [[Kategorija:Ratovi]] [[Kategorija:Historija Srbije]] [[Kategorija:Historija Bugarske]] [[Kategorija:Historija Grčke]] [[Kategorija:Historija Crne Gore]] [[Kategorija:Historija Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:Historija Makedonije]] [[Kategorija:Vojna historija Albanije]] [[Kategorija:Vojna historija Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:1912. u Srbiji]] [[Kategorija:1913. u Srbiji]] [[Kategorija:1912. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1913. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1912. u Bugarskoj]] [[Kategorija:1913. u Bugarskoj]] [[Kategorija:1912. u Makedoniji]] [[Kategorija:1913. u Makedoniji]] [[Kategorija:1912. u Grčkoj]] [[Kategorija:1913. u Grčkoj]] [[Kategorija:Sukobi u 1912.]] [[Kategorija:Sukobi u 1913.]] [[Kategorija:Vojna historija Srbije]] [[Kategorija:Vojna historija Bugarske]] [[Kategorija:Vojna historija Grčke]] [[Kategorija:Vojna historija Crne Gore]] [[Kategorija:Vojna historija Makedonije]] [[Kategorija:1912. u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:1913. u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:1912. u Albaniji]] [[Kategorija:1913. u Albaniji]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Grčke]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Srbije]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Crne Gore]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Bugarske]] 7c28sfxv6yc6id45s0ozlm3c8uia0vf 3829654 3829622 2026-04-12T12:44:36Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829654 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} '''Prvi balkanski rat''' ([[Bugarski jezik|bugarski]]: Балканска война, [[Grčki jezik|grčki]]: Α΄ Βαλκανικός πόλεμος, [[Srpski jezik|srpski]]: Први балкански рат, [[Turski jezik|turski]]: Birinci Balkan Savaşı; oktobar 1912. - maj 1913.) je rat koji je vođen između [[Balkanski savez|Balkanskog saveza]] ([[Kraljevina Bugarska|Bugarska]], [[Kraljevina Srbija|Srbija]], [[Kraljevina Grčka|Grčka]] i [[Kraljevina Crna Gora|Crna Gora]]) i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Kombinovana vojska balkanskih država savladala je brojčano inferiornu i strateški ugroženu osmanlijsku vojsku i postigla brzi uspjeh. Kao rezultat rata, saveznici su osvojili i podijelili gotovo sve evropske teritorije Osmanskog Carstva. Ovi događaji su također doveli do stvaranja nezavisne [[Nezavisna Albanija|Albanije]]. Uprkos uspjehu, Bugarska je bila nezadovoljna podjelom plijena u Makedoniji, što je izazvalo početak [[Drugi balkanski rat|Drugog balkanskog rata]]. = Uzroci i savezi = Balkanske nacionalne države, pošto su se oslobodile turske okupacije, raskinule su i s ostacima feudalnog uređenja i počele se razvijati. Taj razvoj je bio obilježen prodiranjem novih, kapitalističkih društvenih odnosa, jačanjem nacionalnog osjećaja i težnji za oslobođenjem krajeva koji su se još uvijek nalazili pod turskom vlašću. [[Mladoturska revolucija]] [[1908]]. je stvorila nesnošljive uvjete za neturske narode u okviru turske države, što su velike sile željele iskoristiti za svoje lične ciljeve i pokrenuti pitanje podjele Turske. Pri tome se posebno isticala [[Austro-Ugarska]], podržana od [[Njemačka|Njemačke]], koja je nastojala da iz okupirane [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] preko [[Sandžak]]a, [[Kosovo i Metohija|Kosova i Metohije]] prodre k [[Solun]]u, cilj poznat kao "''Drang nach Osten''". Takav razvoj situacije je uzrokovao zbližavanje balkanskih država i stvaranje njihovih saveza. Za stvaranje tih saveza bila je posebno zainteresovana [[Rusija]], kao članica Trojnog sporazuma ([[Antanta]]), koja je smatrala da će se time spriječiti austro-njemačko prodiranje na Balkansko poluostrvo. == Srpsko-bugarski savez == Rad na stvaranju Balkanskog saveza je otpočeo u jesen [[1911]]. i odvijao se putom dvostranih pregovora balkanskih država. Pri tim pregovorima, najveće su se poteškoće nametale u pregovorima između Srbije i Bugarske. Naime, obje zemlje su tražile iste teritorije. Pritiskom Rusije postignuta je saglasnost, pa je 13. marta 1912. potpisan ugovor o saradnji i prijateljstvu. Ugovor su potpisali general Putnik i general Fičev. Javni dio ugovora je imao odbrambeni karakter, dok je drugi dio, tajni, predviđao ofanzivni rat protiv Turske i podjelu [[Makedonija|Makedonije]]. Na osnovi ugovora i tajnog dodatka 2. jula je zaključena [[Vojna konvencija]], kojom su predviđene vojne obaveze obaju strana kako u slučaju odbrambenog tako i u slučaju ofanzivnog rata. Prema toj konvenciji, Bugarska nije smjela imati manje od 200 hiljada, a Srbija ne manje od 150 hiljada vojnika. Osim ovoga, konvencija je sadržavala i neke posebne uslove, kao npr. u slučaju da Austro-Ugarska napadne ili bilo kakvim činom izazove Srbiju, Bugarska se bila obavezala da će poslati određeni broj vojnika kao pomoć Srbiji, i obratno, ukoliko Rumunija napadne Bugarsku, Srbija je bila obavezna da pomogne Bugarskoj s određenim brojem vojnika itd. Po ovom sporazumu je također bio i predviđen raspored snaga po kojem se smatralo da će glavne turske snage biti na vardarskom frontu. U tom bi slučaju na tom frontu djelovala cjelokupna srpska vojska, kao i samo jedna bugarska armija s tri divizije, uslijed mogućnosti razvijanja [[marički front|maričkog fronta]] ili [[trački front|tračkog fronta]]. == Bugarsko-grčki savez == Rad na sklapanju ugovora o savezu između Bugarske i Grčke započet je također 1911., ali su pregovori ubrzo prekinuti zbog nesuglasica oko podjele Makedonije. Na inicijativu grčke vlade pregovori su obnovljeni u martu 1912, a ugovor o odbrambenom savezu je zaključen 29. maja 1912. godine. Obje strane su se obavezale na cjelokupnu vojnu saradnju, uzajamno pomaganje i zajedničko istupanje u pregovorima s Turskom i vojnim silama. Pitanje vojne saradnje bilo je regulisano Vojnom konvencijom od 5. oktobra 1912. godine. Po toj konvenciji, grčka flota je imala zadatak, u slučaju rata, da spriječi turski pomorski saobraćaj između [[Mala Azija|Male Azije]] i evropskog dijela Turske. Sporazum nije predviđao podjelu turskog teritorija između Bugarske i Grčke. Savez između Bugarske i Crne Gore je potpisan u julu, a između Srbije i Crne Gore 27. septembra 1912. Savez između Crne Gore i Srbije je predviđao pravce djelovanja srpske i crnogorske vojske, način saradnje i zapovijedanja u slučaju zajedničkih operacija na istom teritoriju. Što se tiče osvojenih teritorija, svaka strana bi zadržala ono što osvoji, uz mogućnost kasnijih ispravaka. Nakon sklopljenih saveza, Saveznici su otpočeli s ubrzanim pripremama za rat protiv Turske. Događaje koji su se odigrali u ljeto 1912, kao što su [[Albanski ustanak]], [[pobuna u garnizonu Jedrenu]], pad mladoturske vlade, iskoristile su Velike sile kako bi se umiješale u balkansko pitanje. Naime, Velike sile su pokušavale održati postojeće stanje, pa je zbog toga Rusija zahtijevala od Saveznika da ne poduzimaju nikakve oružane akcije protiv Turske, dok je Austro-Ugarska zahtijevala postupnu decentralizaciju u Evropskoj Turskoj, pri čemu je računala na autonomnu Albaniju kao svoje uporište. Takva politika Velikih sila, međutim, nije odgovarala ni jednoj od savezničkih država, pa su Saveznici 19. septembra uputili ultimatum Turskoj da izvrši reformu, sprovede administrativnu autonomiju, uvede lokalne skupštine, dopusti slobodu nastave, uspostavi lokalnu policiju i dr. Kao odgovor na taj ultimatum, Turska je 23. septembra izvršila djelomičnu mobilizaciju u evropskim provincijama, zaplijenila grčke brodove u [[Carigrad]]u i ratni materijal koji je iz inostranstva preko Soluna bio upućen u Srbiju. Saveznici su odgovorili opštom mobilizacijom 30. septembra, što je i Turska učinila jedan dan kasnije. Crna Gora je 8. oktobra prva objavila rat Turskoj. Da bi spriječile sukob, Rusija i Austro-Ugarska su 10. oktobra uputile oštri prosvjed saveznicima, naglašavajući da je Turska poduzela mjere izvršenja reformi po članku 23. ugovora postignutog na [[Berlinski kongres|Berlinskom kongresu]] i da one neće dopustiti nikakve teritorijalne promjene na prostoru Evropske Turske ukoliko bude došlo do rata. Srbija i Bugarska su objavile rat Turskoj 17. oktobra, a Grčka 19. oktobra. = Ratni planovi i početne operacije = Saveznici nisu imali zajednički plan za rat protiv Turske, već su djelovali po svojim zasebnim planovima, na zasebnim frontovima, bez čvrste operativne veze, što je u znatnoj mjeri olakšalo situaciju Turskoj. == Srbija == Ratni plan za rat sa Turskom započet je [[1878]]., kada je Srbija dobila novu granicu na jugu, ali je osnovna ideja o načinu djelovanja i rasporedu snaga konačno ustaljena tek [[1898]]. godine. Tada se došlo do zaključka ''da Srbija treba, za ostvarenje nacionalnih ideala, računati s ofanzivnim ratom protiv Turske, koji je moguć samo u zajednici s balkanskim kraljevinama Bugarskom, Grčkom i Crnom Gorom; da srpska ofanziva treba biti usmjerena na Komanovsko-skopsku crtu, gdje bi se najvjerovatnije i okupila glavnina turske vojske.'' Ovaj zaključak je poslužio kao osnova za razradu planova mobilizacije, koncentracije snaga i strateškog razvoja, koji su završeni u februaru [[1903]]. godine. Po njima je srpska vojska i stupila u rat protiv Turske, s nekoliko izmjena koje je uzrokovala vojna konvencija s Bugarskom. Osnovna ideja je bila: koncentričnim kretanjem glavnih snaga (tri armije) kosovskim, južnomoravskim i krivorečnim pravcem okružiti i tući turske glavne snage, za koje se pretpostavljalo da će biti na Ovčem Polju. Pomoćne snage su trebale osigurati desnu stranu glavnih snaga. == Crna Gora == Konačna odluka o osnovnoj ideji crnogorskog ratnog plana donesena je na sjednici [[Ratni savet Crne Gore|Ratnog saveta]] 3. oktobra 1912. godine. Odlučeno je da glavne snage (Zetski i Primorski odred) djeluju zapadno i istočno od [[Skadarsko jezero|Skadarskog jezera]] i da brzim naletom zauzmu Skadar, te da pomoćne snage osiguravaju operacije glavnih snaga napredujući iz pravca Sandžaka i Metohije. == Bugarska == Poslije [[Srpsko-bugarski rat|Srpsko-bugarskog rata]] 1885, Bugarska je svojim glavnim neprijateljem smatrala Srbiju, pa je tako sve ratne pripreme vršila za novi rat sa Srbijom. S Turskom je Bugarska bila u dobrim odnosima. Tek kada se Bugarska politički približila Rusiji, odnosi s Turskom su se pogoršali. Prvi plan, po kome bi Turska prije izvršila mobilizaciju, predviđao je odbrambene akcije na maričkom i makedonskom frontu. Taj plan je ubrzo odbačen jer se došlo do zaključka da Bugarska može izvršiti mobilizaciju prije Turske, pa je 1908. izrađen novi plan koji je predviđao ofanzivu na oba fronta. Osnovna ideja tog ratnog plana je bila: glavnim snagama (tri armije) poduzeti ofanzivu na maričkom frontu, s tim da jedna armija blokira utvrdu Jedrene, dok bi druge dvije napale desnu stranu i pozadinu turskih snaga na prostoru između Jedrene i Krk Kilisa. Jedna divizija je bila u sastavu srpske vojske na makedonskom frontu, a vezu između ta dva fronta bi omogućavao Rodopski odred. Flota je trebala braniti crnomorsku obalu, naročito luke Varnu i Burgas. == Grčka == Osnovna ideja grčkog ratnog plana je bila: glavnim snagama, okupljenim u Sjevernoj Tesaliji, poduzeti ofanzivu, razbiti turske snage na graničnom frontu i produžiti s nadiranjem do zauzimanja Soluna. Flota je trebala presjeći turski promet i zauzeti ostrva u Egejskom moru. == Turska == Idejni tvorac turskog ratnog plana protiv balkanskih zemalja bio je njemački general ''von der Golc''. Smatrajući da će Turska biti mnogo sporija u mobilizaciji i raspoređivanju snaga nego balkanske države, on je bio predložio da Turska ostane prvo na svojim prvobitnim položajima, dok se ne izvrši prikupljanje snaga i dok se ne utvrde borbeni pravci balkanskih vojski. Međutim, ministar turske vojske, Nazim paša, odbio je taj plan i podcjenjujući snagu balkanskih vojski htio je preuzeti inicijativu već na početku rata, napredujući na dvije strane, prema vardarskom i tračkom frontu. = Tok rata = Operacije Prvog balkanskog rata se dijele na dva perioda: * od početka rata do primirja (4. decembra 1912.) i * od primirja do kraja rata. == I. razdoblje - Operacije do primirja (4. decembar 1912.) == === Crnogorski front === Glavni cilj crnogorske vojske je bilo zauzimanje Skadra i to prije nego što Turci uspiju prikupiti jače snage za njegovu odbranu. Operacije crnogorske vojske su počele [[8. oktobar|8. oktobra]] sa tri odreda. Zetski odred krenuo ka graničnom frontu i zauzeo položaje prema Turcima kod Tuzima. U jutro, [[9. oktobar|9. oktobra]] poslije kratke artiljerijske pripreme, napad je počeo. Do [[15. oktobar|15. oktobra]] je savladan turski otpor i bili su zauzeti turski položaji. Veliki dio turskih snaga je bio zarobljen. Ostatak turskih jedinica je u nekotroliranom bijegu pobjegao u [[Skadar]] i unio paniku u pozadini. Sa ovom pobjedom kod Tuzima, crnogorskoj vojsci je bio otvoren put ka Skadru. Međutim, zbog izmorenosti vojnika i velikih gubitaka, crnogorsko zapovjedništvo je dalo nekoliko dana odmora svojoj vojsci. Napad na Skadar otpočeo je [[28. oktobar|28. oktobra]] sa dvije strane, desnom, istočnom obalom [[Skadarsko jezero|Skadarskog jezera]] i lijevom, koja je uspjela da ovlada Velikim Bardanjoltom. Primorski odred je [[9. oktobar|9.oktobra]] prešao tursku granicu i sukobio se sa turskim snagama na Tarabošu i protjerao turske snage prema Skadru. Zbog slabe komunikacije, crnogorski zapovjednici nisu bili svjesni svog uspjeha, i da su Turci već pobjegli. Turska vojska je iskoristila tu grešku crnogorke vojske i [[11. oktobar|11. oktobra]] ponovno zauzela Taraboš. Crnogorska vojska je morala sačekati svoju artiljeriju kako bi izvršila novi napad na ponovno utvrđeni Taraboš. Pripreme za napad su završene [[21.oktobar|21.oktobra]] i poslije tri dana artiljerijske paljbe na turske položaje, crnogorska vojska je trebala [[25. oktobar|25. oktobra]] ponovno izvršiti napad. Međutim, uoči samog napada, u noći između 24./25 oktobra, [[kralj Nikola]] je odlučio da se ne izvede napad na Taraboš, kako se ne bi gubili nepotrebno ljudi, već samo da se nastavi sa artiljerijskom vatrom po turskim položajima. Kralj Nikola je smatrao da je zauzimanje Taraboša nepotrebno, jer je glavni cilj bio Skadar, za kojeg je mislio da će se svakako u nekoliko dana sam predati. U tom cilju, crnogorska vojska je blokirala Skadar sa južne strane i kod mjesta Lješa se susrela sa srpskom vojskom koja se probila preko [[Albanija|Albanije]] do Skadra. Istočni odred je 8. oktobra otpočeo pokret iz područja Kolašina i Andrijevice i 9. oktobra prešao tursku granicu, zauzeli Mojkovac i Bijelo Polje, i nastavili tok operacije prema Beranama i zauzeli Berane 16. oktobra. Glavnina je nastavila iz Berana prodiranje prema Čakoru i Mokroj planini i nakon dva dana borbi su ih zauzeli. [[30. oktobar|30. oktobra]] crnogorski Istočni odred je ušao u [[Peć]] i [[Kosovska Đakovica|Đakovicu]], gdje se susreo sa srpskom Drinskom divizijom. Po naređenju Vrhovne komande, Istočni odred je krenuo na marš po bespuću preko Bogićevice, Plava gusinja i dolinom rijeke Cijevne ka Skadru, gdje je sa 6000 ljudi i stigao [[20. novembar|20. novembra]] i ušao u sastav Zetskog odreda. Janko Vukotić je postavljen za komandanta štaba Vrhovne komande. === Srpski front === [[Datoteka:Serbia montenegro albania1913 01.png|mini|Srbija, Crna Gora i Albanija 1913. - faktičko stanje nakon osmanskog poraza u Prvom balkanskom ratu|250px]] Plan srpske vojske je bio okružiti i poraziti turske jedinice na Ovčjem polju i to uzajamnim djelovanjem 1. 2. i 3. armije. Budući da se 3. armija nalazila najudaljenije od mjesta sukoba, srpsko vrhovno zapovjedništvo je namjeravalo poslati je dan ranije nego druge armije na put ka Ovčjem polju. Zbog prepada turskih jedinica kod [[Merdari|Merdara]] između 15. i 19. oktobra, 3. armija se nije mogla pokrenuti sve do 21. oktobra, tj. kad i ostale dvije, a dan kasnije 22. oktobra zauzela [[Priština|Prištinu]]. === Operacije do [[Kumanovska bitka|Kumanovske bitke]] === 1. armija je krećući se u dvije kolone 22. oktobra stigla pred Kumanovo i po zapovjedi vrhovnog zapovjedništva zaustavila se kako bi sačekala pristizanje 3. armije iz pravca Prištine. Zbog nedostatka obavještajnih podataka, 1. armija nije znala tačnu snagu turskih snaga u Kumanovu. Smatralo se da se tamo nalaze samo neke manje zaštitne snage. 2. armija je također nastupala u dvije kolone, pri čemu je desna kolona 22. oktobra u svom nastupanju zauzela Stracin a lijeva Kratovo. Zbog nemogućnosti uspostave čvrste međusobne povezanosti, tri srpske armije su 22./23. oktobra bile raspoređene na liniji '''Priština – Kumanovo – Kratovo – Stracin''', bez izvještajnih podataka o snazi turskih snaga i uvjerenjem da će se glavna bitka protiv Turaka desiti na Ovčjem polju. Tokom noći 22./23. oktobra koristeći srpsku neobaviještenost, turske jedinice su se razvile i zauzele položaje prema usamljenoj srpskoj 1. armiji s ciljem pobjede nad njom, pri čemu je turski zapovjednik '''Zeki-paša''' raspolagao tačnim podacima o snazi srpskih snaga. Iako snažan, napad koji je počeo iznenada 23. oktobra rano ujutro, nije uspio potisnuti srpsku 1. armiju sa položaja. I dalje u svom neznanju, štab 1. srpske armije 24. oktobra zapovijeda protivnapad, misleći da se radi o slabim turskim snagama i potiskuje turske snage, jednim dijelom ka [[Skoplje|Skoplju]] a drugim dijelom ka Velesu preko Ovčjeg polja. Nesvjestan postignutog uspjeha, štab 1. srpske armije 25. oktobra zapovijeda daljnje nastupanje prema Ovčjem polju, gdje su očekivane glavne turske snage. Čak i nakon ulaska jedne brigade u nebranjeno Skoplje, srpski zapovjednici nisu bili i dalje svjesni svog uspjeha i nisu imali jasnu predstavu razvoja događaja. Tek nakon što su 28. oktobra uspjeli izbiti na Ovčje polje i pred Veles, bez ikakvog otpora turskih snaga, postalo je jasno šta se desilo pred Kumanovom i da šansa nije iskorištena. Druge dvije armije, 2. i 3., nastupajući s lijeva i desna i ne znajući što se dešava pred Kumanovom, nisu iskoristile priliku da potpuno poraze turske snage. === Operacije poslije Kumanovske bitke === Nakon izbijanja na Ovčje polje i u područje Skoplja, uslijedilo je reorganiziranje srpskih snaga i planiranje daljnjih operacija. Cilj je bio uništenje turske Vardarske armije koja se povukla ka Bitoli gdje je organizirala odbranu. Do odlučujuće [[Bitolska bitka|bitke]], koja je trajala tri dana, je došlo 16. novembra i srpska armija je ušla u Bitolu 19. novembra. Turske snage su protjerane a nakon zauzimanja Ohrida i Debra, ostvaren je dodir s grčkim snagama. Operacije su prekinute 4. decembra zbog primirja. === Bugarski front === Bugarska vojska je otpočela svoje vojne operacije 18. oktobra kada su njene snage prešle tursku granicu i krenula na [[Jedrene]]. Turci su imali samo djelomične podatke o pokretu bugarskih snaga. Naime, bilo im je poznato pravac kretanja glavnine bugarske vojske ali nisu imali podatke o pokretu nekih snaga 3. bugarske armije i njihovom obuhvatu [[Krk Kilisea]]. Na osnovu tih nepotpunih podataka, turski zapovjednik, Nazim-paša je bio uvjeren da bugarska vojska nastupa samo jednim pravcem, sa sjevera ka Jedrenima, pa je 21. oktobra prešao u napad na bugarske snage, gdje su turske snage krajem dana bile stiješnjene na cijelom frontu i prinuđene na povlačenje. Bugari su nastavili sa napredovanjem i 23. oktobra natjerali Turke u bijeg, pri čemu je vojna utvrda Krk Kilisea napuštena bez borbe. Zbog nepoznavanja trenutne situacije na frontu, bugarske snage su se zaustavile na liniji Krk Kilisea – Jenidže – put ka Jedenima, i tako Turcima dali mogućnost ponovnog prikupljanja snaga u području [[Lüleburgaz]]a, gdje je [[29. oktobar|29. oktobra]] došlo do borbe. Nakon tri dana žestoke borbe Turci su ponovo poraženi, ali ponovo nije iskorištena prednost i turske snage su se uspjele reorganizirati i pripremiti za odbranu [[Carigrad]]a, gdje je vladala velika pometnja. Pokušavajući ispraviti grešku, Nazim-paša se utvrdio na [[Čataldža|Čataldži]] uz potporu turske mornarice na bokovima i tu sačekao bugarski napad, čiji je napad počeo [[17. novembar|17. novembra]]. Nakon dva dana borbi, Bugari su, uz velike gubitke u ljudstvu, odbijeni, pa je na bugarsku molbu [[4. decembar|4. decembra]] zaključeno primirje, jer su i turske snage bile vrlo oslabljene. Tokom napada na Čataldžu, bugarske snage su od [[27. oktobar|27. oktobra]] držale Jedrene pod opsadom. === Grčki front === Operacije na grčkom frontu započele su u isto vrijeme napadom dviju grčkih armija, teslijske i epirske, 18. oktobra u dva odvojena pravca. Tesalijska vojska je nakon vrlo brzih pobjeda nad manjim turskim snagama, 22. oktobra stigla do [[Sarandaporon]]a i tamo porazila turske snage pod zapovjedništvom Hasana Taksim-paše, a 29. oktobra zauzela Naus, Veri i Katerinu i stigla pred [[Solun]], gdje se ujedinila sa srpskim i bugarskim snagama. Nakon borbi, Hasan Taksim-paša je [[8. novembar|8. novembra]] potpisao kapitulaciju i grčke snage su [[9. novembar|9. novembra]] ušle u Solun, čime je bila presječena i veza između istočne i zapadne turske armije. Suprotno drugim zaraćenim snagama, Grčka nije potpisala primirje s Turskom već je nastavila sa operacijama, a na području Makedonije je organizirala svoju vlast. Operacije grčke vojske su na makedonskom frontu završene [[16. decembar|16. decembra]] osvajanjem Korčua. Epirska vojska je protjerala turske snage prema [[Janjine|Janjinama]], koje nije bila u mogućnosti zauzeti. Na položajima prema Janjinama je ostavila svoje manje snage a sa ostalim očistila preostalo područje, pri čemu je 21. oktobra zauzela ostrvo [[Lemnos]] i na njemu ustrojila manevarsku bazu i počela blokadu [[Dardaneli|Dardanela]]. Iako je nakon pada Soluna, prikupila dovoljno snaga za napad na Janjine, Grčka nije uspjela zbog zime, planinskog terena i opsežnih priprema, izvršiti napad prije primirja na Janjine, koje je nastupilo [[4. decembar|4. decembra]] i čime je bilo utvrđeno da sve snage ostanu na svojim položajima a da se utvrde Jedrene, Janjine i Skadar ne mogu snabdijevati izvana. == Primirje (4. decembar 1912. - 29. januar 1913.) == Pregovori oko primirja su otpočeli [[13. decembar|13. decembra]] u [[London]]u a vođeni su pod uticajem '''Velikih sila''', koje su bile iznenađene brzim i uspješnim prodorom savezničkih snaga. U cilju očuvanja svojih interesa, Velike sile su već 4. decembra osnovale autonomnu Albaniju koja je bila pod jamstvom i kontrolom Velikih sila. Od Turske se zahtijevalo da ustupi sva područja zapadno od linije '''Tekirdag''' - '''Midija''' kao i sva ostrva u [[Egejsko more|Egejskom moru]], uključujući i [[Kreta|Kretu]]. Turska nije prvobitno pristala na te zahtjeve već je samo nudila autonomiju Makedonije i Albanije, nakon čega su i pregovori prekinuti. Ipak, po nagovoru Velikih sila, Turska je pristala [[22. januar]]a prihvatiti savezničke zahtjeve, ali je [[23. januar]]a izbila pobuna [[Mladoturska revolucija|Mladoturaka]], na čelu sa '''Enver-begom''', pri čemu je Nazim-paša ubijen a vlada bila oborena. Mladoturci su se bili usprotivili ustupanju Jedrena i egejskih ostrva nakon čega je [[29. januar]]a prekinuto primirje. == II. razdoblje – operacije nakon primirja (29. januar – 30. maj 1913.) == [[Datoteka:Occupied territories in the Balkans, end of April 1913.png|desno|mini|240p|Situacija nakon rata]] Vrijeme tokom primirja su iskoristile obje strane za reorganiziranje i obnovu svojih snaga i za pripreme za nove operacije. To je pogotovu dobro došlo Turcima, jer su im snage bile demoralizirane i oboljele epidemijom kolere. Nakon odbijanja savezničkih zahtijeva 3. februara nastavljene su ratne operacije. Turci su na frontu svoje Istočne vojske započeli napade na bugarske snage i u kratkoj ofanzivi (5.- [[9. februar]]a) uspjeli potisnuti bugarske predstraže i povratiti Čataldžu. Usprkos početnoj premoći, bugarske snage su uspjele odbiti turske snage i slomiti posljednje pokušaje turskih snaga deblokiranja Jedrena. Grci su, po završetku pripremnih operacija, [[4. mart]]a napale na Janjine i poslije teških borbi zauzele 6. marta utvrdu, tokom čega su zarobili veliki broj turskih snaga. Osim toga, grčka mornarica je vodila žestoke borbe sa turskom mornaricom, spriječavajući joj prebacivanje snaga putem mora. Nakon odbijanja turske ofanzive, Bugari su odlučili zauzeti Jedrene, u kojima se nalazilo oko 60 hiljada turskih vojnika, pa su zajedničkim napadom bugarskih i srpskih snaga 25. marta počele borbe za Jedrene. Uprkos velikom broju snaga, turski zapovjednik '''Šukri-paša''' je [[26. mart]]a bio prinuđen predati Jedrene, čime je bugarski položaj u mnogome poboljšan, jer je uspostavljena željeznička veza '''Svilengrad-Jedrene-Čataldža'''. Uvidjevši prednosti bugarske vojske, Turci su odmah predložili primirje koje je zaključeno [[16. april]]a. U Jedrenama je zarobljeno 12 paša, hiljade turskih oficira i oko 35 hiljadu vojnika, kao i znatne količine ratnog materijala. Na crnogorskom frontu, odmah nakon prestanka primirja, crnogorske snage su u saradnji sa srpskim [[7. februar]]a otpočele napad na Skadar koji je odbijen uz velike žrtve. Želeći da stavi Velike sile pred svršen čin, crnogorski kralj Nikola, ponovo u saradnji sa jačim srpskim snagama, koje su prebačene iz Soluna pripremao ponovni napad na Skadar. Zbog prijetnje Velikih sila da Skadar mora pripasti Albaniji, Srbija je povukla snage u Srbiju, a kralj Nikola je sam nastavio opsadu Skadra, koja je završena predajom [[23. april]]a zbog gladi. Pod prijetnjom Velikih sila, crnogorske snage su napustile [[14. maj]]a Skadar, predajući ga u ruke snagama Velikih sila. Konačan svršetak rata je bio [[30. maj]]a [[1913]], kad je Turska potpisala mirovni ugovor u Londonu i odrekla se svih područja zapadno od linije '''Enos – Midija'''. Kao ishod Prvog balkanskog rata, ustanovljena je država Albanija i srušen je turski feudalni sistem. == Također pogledajte == * [[Drugi balkanski rat]] == Reference == <small>Izvor: Vojna enciklopedija, Beograd, izdanje 1958.</small> {{Commonscat|First Balkan War}} {{Crna Gora portal}} {{Diplomatija Velikih sila}} {{Prvi svjetski rat}} [[Kategorija:Ratovi]] [[Kategorija:Historija Srbije]] [[Kategorija:Historija Bugarske]] [[Kategorija:Historija Grčke]] [[Kategorija:Historija Crne Gore]] [[Kategorija:Historija Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:Historija Makedonije]] [[Kategorija:Vojna historija Albanije]] [[Kategorija:Vojna historija Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:1912. u Srbiji]] [[Kategorija:1913. u Srbiji]] [[Kategorija:1912. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1913. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1912. u Bugarskoj]] [[Kategorija:1913. u Bugarskoj]] [[Kategorija:1912. u Makedoniji]] [[Kategorija:1913. u Makedoniji]] [[Kategorija:1912. u Grčkoj]] [[Kategorija:1913. u Grčkoj]] [[Kategorija:Sukobi u 1912.]] [[Kategorija:Sukobi u 1913.]] [[Kategorija:Vojna historija Srbije]] [[Kategorija:Vojna historija Bugarske]] [[Kategorija:Vojna historija Grčke]] [[Kategorija:Vojna historija Crne Gore]] [[Kategorija:Vojna historija Makedonije]] [[Kategorija:1912. u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:1913. u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:1912. u Albaniji]] [[Kategorija:1913. u Albaniji]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Grčke]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Srbije]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Crne Gore]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Bugarske]] 7gb4uv8ehy0oa3qcmbctt87nok16eba Novi Grad 0 9840 3829639 3829594 2026-04-12T12:39:37Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829639 wikitext text/x-wiki {{Drugo značenje}} {{Infokutija naselje u BiH | ime = Novi Grad | drugo_ime = | službeno_ime = Opština Novi Grad | naselje_vrsta = Općina i naseljeno mjesto | slika = Bos.Novi2004.jpg | slika_veličina = | slika_alt = | slika_opis = Pogled na Novi Grad | slika_zastava = | zastava_alt = | slika_grb = Grb NG.jpg | grb_alt = | etimologija = | nadimak = | moto = | slika_karta = Novi Grad municipality.svg | karta_alt = | karta_opis = Općina Novi Grad u Bosni i Hercegovini | koordinate = {{coord|45|02|46.6|N|16|22|36.1|E|type:city|display=inline,title}} | entitet = [[Republika Srpska]] | osnovan = 1217. | osnivač = | sjedište = | načelnik = Miroslav Drljača<ref name="LOKALNI IZBORI 2012 (Općina Novi Grad)">{{Cite web |url=https://www.izbori.ba/Rezultati/RezultatiPotvrdjeni/files/Glavni_report_trka_8_opstina_007.html |title=LOKALNI IZBORI 2012 (Općina Novi Grad) |work=izbori.ba |access-date=4. 3. 2016}}</ref> | načelnik_stranka = [[Savez nezavisnih socijaldemokrata|SNSD]] | površina_naselja = 26.51 | površina_općine = 469.67 | površina_fusnote = <!-- <ref> </ref> --> | površina_bilješka = | nadmorska_visina = 122 | visina_fusnote = <!-- <ref> </ref> --> | najveća_visina = | najveća_visina_vrh = | najmanja_visina = | najmanja_visina_vrh = | stanovništvo_datum = [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013.|2013]] | stanovništvo_fusnote = <!-- <ref> </ref> --> | stanovništvo_naselje = 10120 | stanovništvo_naselje_izvor = | stanovništvo_općina = 27115 | stanovništvo_općina_izvor = | stanovništvo_demonim = | poštanski_broj = 79 220 | pozivni_broj = (+387) 52 | matični_broj_naselja = 215112<ref>{{Cite web |url=http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaBiH.pdf |title=Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini |work=fzs.ba |access-date=24. 11. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160305101405/http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaBiH.pdf |archive-date=5. 3. 2016 |url-status=dead }}</ref> | matični_broj_općine = 20397 | veb-sajt = {{URL|http://opstina-novigrad.com/}} | fusnote = }} '''Novi Grad''' (prije '''Bosanski Novi''') jest [[naseljeno mjesto]] i središte istoimene općine u zapadnom dijelu [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Administrativno pripada entitetu [[Republika Srpska]]. Sama općina ima 48 naselja, od kojih je Novi Grad gradsko naselje, četiri naselja su mješovitog tipa, a ostalo su seoska naselja. Zahvaljujući svom geografskom položaju na raskrsnici puteva između [[Panonska nizija|Panonske nizije]] i dinarskog planinskog područja, grad je kroz historiju imao značajnu stratešku, trgovačku i saobraćajnu ulogu. Područje današnjeg Novog Grada bilo je naseljeno još u antičko doba, a naselje se u pisanim izvorima prvi put spominje u 13. stoljeću. Tokom historije, Novi Grad se nalazio u sastavu različitih državnih cjelina, uključujući [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|srednjovjekovnu Bosnu]], Ugarsku, [[Osmansko Carstvo]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarsku]] [[Austro-Ugarska|monarhiju]], što je ostavilo vidljiv trag u urbanom razvoju, kulturno-historijskom naslijeđu i demografskoj strukturi grada. == Naziv == Prije rata općina i grad nosili su naziv Bosanski Novi. Tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] (1992–1995) vlasti [[Republika Srpska (1992–1995)|Republike Srpske]] promijenile su naziv, kao dio šire prakse uklanjanja prefiksa "Bosanski” iz naziva naselja u tom entitetu.<ref>{{Cite news|title=Balkan Report: January 4, 2002|url=https://www.rferl.org/a/1341047.html|newspaper=Radio Free Europe/Radio Liberty|date=11. 11. 2008|access-date=19. 12. 2025|language=en}}</ref> == Historija == [[Datoteka:Vidorijska dzamija, Bos Novi.jpg|mini|200p|Vidorijska džamija, 23. juni 1980, zapaljena i srušena do temelja sredinom 1992. Poslije rata je obnovljena.]] [[Datoteka:Novi Grad Railway Station1.jpg|mini|200p|Željeznička stanica u Novom Gradu]] Grad se prvi put u dokumentima pominje 1217, mada se historičari priklanjaju mišljenju da je grad osnovan 1280. === Ilirsko i rimsko doba === Šire područje grada bilo je naseljeno još u [[antika|antičko doba]] o čemu svjedoče [[Arheološko nalazište Gornji Rakani]] i [[Arheološko nalazište Blagaj (Japra)]]. Naseljavali su ga [[Iliri|ilirsko]] pleme [[Mezeji]]. Bilo je bogato rudnim blagom ([[željezo]], [[bakar]], [[cink]] i dr). što je usmjerilo razvitak. Otvoreni su rudarski kopovi i talionice. Dolaskom [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu|Rimljana]] za ovo područje nastaje zlatni vijek rudarske i metalurgijske djelatnosti. Odavde su se željezom snabdijevale tvornice oružja. Uz topioničke pogone nastaju i naselja sa pretežno stranom radnom snagom. Proizvodnja se nastavila i u vrijeme [[Bosna i Hercegovina u Gotskom kraljevstvu|Istočnih Gota]], a naročito u vrijeme [[Bizant|bizantijske vlasti]]. Iz tog perioda je i velika hrišćanska bazilika.<ref>Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA</ref> === Srednji vijek === Prvo naselje nije moglo nastati na današnjem gradskom području jer je bilo izloženo plavljenju rijeka [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]]. Grad je najprije nastao iz dva podgrada, Podnovi i Ustisana, pod Kulskim brdom na kojem je stajao tvrdi kaštel akropolskog tipa knezova Babonjića za nadzor riječnog i cestovnog saobraćaja dolinama Une i Sane koje se upravo sastaju ispod Kulskog brda, gdje su prvi začeci Bosanskog Novog. Srednjovjekovne geografske mape i stari dokumenti vrlo često spominju ovu utvrdu u raznim varijantama njegovog imena kao ''Novi Grad'', ''Novo Kastro'', ''Novigradec'', ''Kastrum'', ''Ujvar'' itd. Bio je to nevelik, ali u to doba hladnog oružja teško pristupačan [[grad]], s jednom donžom, kulom sa četiri sprata, oborom, kapikulama i dva kamena zidana objekta za smještaj posade. Njegova podgrada Podnovi bila je smještena na sjevernim padinama Kulskog brda (danas Tunjica i Londža), a podgrada Ustisana na današnjoj lokaciji željezničke stanice Novi Grad. To je danas gradska četvrt Prekosanje gdje je vjerovatno bilo riječno pristanište za unsko-sanske lađare. === Osmansko doba === Pad srednjovjekovne Bosne pod [[Osmanlije|osmanlijsku]] vlast primorao je knezove [[Babonjići|Babonjiće]], koji su se zbog utvrđenja [[Blagaj Grad]]a prozvali blagajski, da stvore savez sa knezovima Zrinskim kako bi se ujedinili i suzbili invaziju [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Zahvaljujući toj privremenoj slozi, ovi bosanski [[velikaš]]i uspjeli su 1483. nanijeti težak poraz osmanlijskoj provalnoj vojsci. Međutim, sloga domaćih feudalaca bila je kratkog vijeka i samo je privremeno odgađala pad grada. Godine 1519. posljednji put na Kulskom brdu se pominje podgrada Ustisana. Još ranije bio je ugrožen Blagaj Grad smješten u dolini Sane, istočno od Bosanskog Novog na udaljenosti od 7&nbsp;km. Osmanlije su 1537. definitivno zauzeli Blagaj Grad, iz njega protjerali posadu i postavili svoje mustafhize. Negdje u to vrijeme pao je i Novi na Kulskom brdu, ali su Zrinski još krajem 15. vijeka izgradili novi Novi na lijevoj obali Une da bi se dalje štitili od osmanlijskih prodora. To je usporilo nadiranje Osmanlija na zapad. Austrijske posade odolijevale su napadima sve do 1556, kada je poslije pada tvrđave Kostajnica osmanlijski vojskovođa [[Bošnjaci|bošnjačkog]] porijekla, [[Malkoč-beg]] osvojio grad Novi Novi 1557. Osvajanjem Novog Osmanlije su ovo utvrđenje pretvorili u važnu vojnu bazu za dalji prodor ka [[Beč]]u. Izgrađen je most preko rijeke Une, a grad je vrlo brzo naseljen muslimanskim stanovništvom. Grad je ostao pod osmanlijskom vlašću sve do 1687, kada ga je zauzela banska vojska Petra Erdedija. Muslimansko stanovništvo prebjeglo je preko Une u Bosnu i na prostoru ade Jelenice, danas gradski kvart Stari Grad, izgradilo tvrđavu od balvana i nasipa na prostoru od hotela "Una" do gradskog muzeja. Godine 1726. počelo je zidanje novog utvrđenja od tesanog, kvalitetnog kamena tako da je po njegovom završetku bio gotovo neosvojiv za ondašnja napadna dejstva i oružja. Prema postojećim skicama tvrđava Turski Novi imala je zidove visoke 7&nbsp;m, jarak širok 6&nbsp;m, a dubok 3&nbsp;m, bila je dugačka 200&nbsp;m, široka 150&nbsp;m, te imala 5 bastiona (tabija) i dvije kapikule (ulazne kule). U tvrđavu se ulazilo preko dva mosta, lančanika, a jarkom oko tvrđave tekla je voda iz Une. Osvojena je samo jedanput 1788, poslije mnogih juriša i duge opsade dvadesetostruko jače vojske austrijskog feldmaršala Ernesta Gideona Laudona, zahvaljujući velikoj premoći u ljudstvu i artiljerijskim oruđima. Poslije toga granica se ipak stabilizovala na Uni tako da su Osmanlije ostale u Novom sve do 1878. === Austro-Ugarska vladavina === Godine 1878. prema odluci [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] Novi je zajedno s ostatkom Bosne i Hercegovine pripao [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]]. Okupacijske vlasti su 1894. do temelja porušile novsku tvrđavu, a njen materijal ugrađen je u razne javne i privatne objekte. Sljedeće godine Novi je dobio ime Bosanski Novi, koje je nosio sve do 1992. Dvojni naziv Bosanski Novi / Novi Grad, prema odluci Izborne komisije Bosne i Hercegovine, upotrebljavao se do 2011. kada je [[Ustavni sud Bosne i Hercegovine]] naredio promjenu izbornog zakona da bude u skladu s Zakonom o teritorijalnog organizaciji Republike Srpske, te se otada koristi zvanični naziv Novi Grad.<ref>{{cite web |title=Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine |url=https://www.izbori.ba/Documents/documents/ZAKONI/IZBORNI_ZAKON-HRV/OdlukaUstavniSudBih-4-11-27052011-hrv.PDF |website=izbori.ba |publisher=Službeni glasnik Bosne i Hercegovine |date=8. 8. 2011 |access-date=27. 3. 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210328004458/https://www.izbori.ba/Documents/documents/ZAKONI/IZBORNI_ZAKON-HRV/OdlukaUstavniSudBih-4-11-27052011-hrv.PDF |archive-date=28. 3. 2021 |url-status=live }}</ref> === Početak 20. stoljeća i međuratni period === U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] [[Bosanski Novi]] se profilirao kao važna saobraćajna i urbana tačka sjeverozapadne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. O urbanom razvoju iz austrougarskog i ranog modernog perioda svjedoče javne građevine poput novske vijećnice, koja je kasnije proglašena [[Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine|nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine]].<ref name="KONSVijecnica">{{cite web|url=https://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Dispozitiv%20Bosanski%20Novi_Vijecnica%20BOS.pdf|title=Dispozitiv Bosanski Novi_Vijecnica BOS.pdf|website=Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine|access-date=12. 3. 2026}}</ref> U međuratnom periodu dodatno je ojačan značaj grada u okviru unskog saobraćajnog pravca. U stručnoj literaturi izgradnja unske željezničke pruge [[Bihać]]–Bosanski Novi navodi se kao jedna od najvećih investicija tadašnje države, čime je Bosanski Novi snažnije uključen u privredne tokove Bihaćke krajine i šireg prostora zapadne Bosne.<ref name="AcademiaUrbana">{{cite web|url=https://www.academia.edu/41431149/Urbana_abeceda_BiH|title=Urbana abeceda BiH|website=Academia.edu|access-date=12. 3. 2026}}</ref> === Drugi svjetski rat === Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Bosanski Novi našao se na osjetljivom vojno-političkom prostoru. U naučnoj literaturi navodi se da je demarkaciona linija između njemačke i italijanske okupacione zone u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] prolazila upravo linijom Bosanski Novi–[[Prijedor]]–[[Banja Luka]]–[[Jajce]]–[[Travnik]]–[[Sarajevo]]–[[Rudo]], što govori o važnosti ovoga područja u ratnoj geografiji Bosne i Hercegovine.<ref name="AcademiaZAVNOBIH">{{cite web|url=https://www.academia.edu/129586318/ZAVNOBiH_i_afirmacija_Bosne_i_Hercegovine_ZAVNOBiH_and_the_Affirmation_of_Bosnia_and_Herzegovina|title=ZAVNOBiH i afirmacija Bosne i Hercegovine / ZAVNOBiH and the Affirmation of Bosnia and Herzegovina|last=Sušić|first=Osman|website=Academia.edu|access-date=12. 3. 2026}}</ref> U završnim operacijama [[Jugoslavenska armija|Jugoslavenske armije]] krajem aprila i početkom maja 1945. vođene su teške borbe na pravcu Bosanski Novi–[[Dvor na Uni]], a 39. divizija JA napadala je ovaj sektor u sklopu završnog oslobađanja sjeverozapadne Bosne.<ref name="Znaci1945">{{cite web|url=https://znaci.org/00001/173_8.pdf|title=Dejstva 2. armije od reke Bosne do kraja rata|website=ZNACI|access-date=12. 3. 2026}}</ref> === Socijalistički period === U sastavu [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine]] Bosanski Novi se nakon 1945. razvijao kao industrijsko i saobraćajno središte. Posebno mjesto u tom razvoju imala je tekstilna industrija ''Sana'', koja je osnovana 1948. iz zanatskih radionica i koja je u vrijeme najvećeg uspona zapošljavala između 3.000 i 4.000 radnika.<ref name="AcademiaSana">{{cite web|url=https://www.academia.edu/34316565/Brownfield_areas_and_collective_memory_of_the_city_The_example_of_Sana_textile_industry_in_Novi_Grad|title=Brownfield areas and collective memory of the city: The example of Sana textile industry in Novi Grad|last=Kuvač|first=Igor|website=Academia.edu|access-date=12. 3. 2026}}</ref> Daljnji podsticaj razvoju dao je završetak dionice [[Unska pruga|Unske pruge]] prema [[Knin]]u 1948, čime su gradovi na [[Una|Uni]], uključujući Bosanski Novi, povezani sa širom teritorijom i jadranskim gradovima.<ref name="AcademiaBihac">{{cite web|url=https://www.academia.edu/9956940/Prilog_prou%C4%8Davanju_privrednih_i_demografskih_tokova_Biha%C4%87_1948_1961|title=Prilog proučavanju privrednih i demografskih tokova Bihać 1948-1961|last=Mulaosmanović|first=Admir|website=Academia.edu|access-date=12. 3. 2026}}</ref> Tokom socijalističkog perioda grad je jačao kao lokalni centar industrije, usluga i obrazovanja, a industrijski kompleks ''Sane'' postao je jedno od glavnih obilježja urbanog identiteta Bosanskog Novog.<ref name="AcademiaSana" /> === Rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995) === U dokumentima [[ICTY|Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju]] i [[Sud Bosne i Hercegovine|Suda Bosne i Hercegovine]] Bosanski Novi navodi se među općinama u kojima je 1992. proveden širok i sistematičan napad na nesrpsko civilno stanovništvo.<ref name="ICTYDetention">{{cite web|url=https://www.icty.org/x/cases/zupljanin/ind/bcs/zup-2ai041006b.htm|title=Predmet Zupljanin (IT-99-36) - Druga izmijenjena optužnica|website=ICTY|access-date=12. 3. 2026}}</ref><ref name="SudBiHBalaban">{{cite web|url=https://www.sudbih.gov.ba/Court/Case/1070|title=Ranko Balaban i dr. S1 1 K 018693 16 Kri|website=Sud Bosne i Hercegovine|access-date=12. 3. 2026}}</ref> Prema navodima Suda BiH, napad na području općine započeo je početkom maja 1992. razoružavanjem muslimanskog i drugog nesrpskog stanovništva, a zatim i oružanim napadima na naselja Donji Agići, Gornji Agići, Crna Rijeka, Suhača, Hozići, Blagaj i druga mjesta u dolini [[Japra|Japre]].<ref name="SudBiHKenjalo">{{cite web|url=https://www.sudbih.gov.ba/Court/Case/1056|title=S1 1 K 021753 16 Kro Stojan Kenjalo i dr.|website=Sud Bosne i Hercegovine|access-date=12. 3. 2026}}</ref><ref name="ANUBIHPrilozi">{{cite web|url=https://bastina.anubih.ba/bitstreams/11539746-ebc5-44a9-9369-9b9804079c40/download|title=Prilozi o historiografiji Bosne i Hercegovine (2001-2017) II|website=Baština ANUBiH|publisher=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine|access-date=12. 3. 2026}}</ref> U tim događajima civili su ubijani i protjerivani, kuće pljačkane i paljene, a zatočeni muškarci zatvarani su, između ostalog, na stadionu ''Mlakve'' i u Vatrogasnom domu u Bosanskom Novom; MKSJ je ta mjesta naveo među zatočeničkim objektima na području općine Bosanski Novi.<ref name="ICTYDetention" /><ref name="SudBiHKenjalo" /> Sud Bosne i Hercegovine je u predmetu ''Ranko Balaban i drugi'' 22. novembra 2023. izrekao prvostepenu presudu za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Bosanskog Novog, a drugostepenom presudom iz 2024. ta je odluka potvrđena.<ref name="SudBiHBalaban" /><ref name="SudBiHBalaban2">{{cite web|url=https://www.sudbih.gov.ba/Post/Read/Otpremljena%20drugostepena%20presuda%20u%20predmetu%20Ranko%20Balaban%20i%20drugi|title=Otpremljena drugostepena presuda u predmetu Ranko Balaban i drugi|website=Sud Bosne i Hercegovine|access-date=12. 3. 2026}}</ref> === Poslijeratni period i savremeno doba === Nakon [[Daytonski mirovni sporazum|Daytonskog mirovnog sporazuma]] grad je ostao u sastavu [[Republika Srpska|Republike Srpske]]. U službenoj administrativnoj upotrebi utvrđen je naziv '''Novi Grad''', dok se u pojedinim pravnim dokumentima na državnom nivou pojavljuje i dvoimeni oblik '''Bosanski Novi/Novi Grad'''.<ref name="OpstinaIstorija">{{cite web|url=https://www.opstina-novigrad.com/istorija/|title=Istorija|website=Opština Novi Grad|access-date=12. 3. 2026}}</ref><ref name="UstavniSud">{{cite web|url=https://www.ustavnisud.ba/uploads/odluke/_bs/U-3-11-437013.pdf|title=U-3/11|website=Ustavni sud Bosne i Hercegovine|access-date=12. 3. 2026}}</ref> Poslijeratne decenije obilježili su tranzicija privrede i slabljenje nekadašnje industrijske osnove grada. U stručnoj literaturi kompleks nekadašnje tekstilne industrije ''Sana'', privatiziran 2005, navodi se kao jedan od simbola prelaska grada iz industrijskog u tranzicijski i postindustrijski period.<ref name="AcademiaSana" /> Prema rezultatima [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013.|popisa stanovništva iz 2013.]], općina Novi Grad imala je 25.240 stanovnika.<ref name="Popis2013">{{cite web|url=https://www.rzs.rs.ba/static/uploads/bilteni/popis/rezultati_popisa/Results_of_the_Census_2013.pdf|title=Census Results|website=Republički zavod za statistiku Republike Srpske|access-date=12. 3. 2026}}</ref> == Geografija == Smješten je na ušću rijeke [[Sana|Sane]] u [[Una|Unu]], na važnoj raskrsnici puteva iz [[Panonija|Panonske]] nizije prema planinsko-kotlinskoj oblasti [[Dinara|Dinarskog]] planinskog sistema. Leži na neznatno sjevernije od 45° sjeverne [[geografska širina|geografske širine]], na nadmorskoj visini od 122 metra. Grad je smješten na desnoj obali Une i na obje strane rijeke Sane, odnosno na dvije geomorfološke cjeline: u aluvijalnim dolinama Une i Sane i brežuljkastim padinama [[Grmeč]]a i [[Kozara|Kozare]]. Bio je jedna od važnijih raskrsnica cestovnog i željezničkog saobraćaja u Pounju u bivšoj [[SFRJ|Jugoslaviji]]. Radi svog geostrateškog značaja područje je bilo naseljavano od prethistorije do danas. Prvo je bio na granici srednjovjekovne [[Bosansko kraljevstvo|Bosne]] i Ugarske, kasnije [[Osmansko Carstvo|Osmanskog]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskog carstva]], a danas na granici [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] prema [[Hrvatska|Republici Hrvatskoj]]. Površina urbanog područja grada iznosi 13,31&nbsp;km<sup>2</sup>, a ukupna površina katastarske općine 26,5&nbsp;km<sup>2</sup>.{{izvor}} Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine,<ref>"Statistički godišnjak SR BiH 1985", Republički zavod za statistiku SR BiH, Sarajevo, novembar 1985, str. 385</ref> površina općine Bosanski Novi 1985. iznosila je 554&nbsp;km<sup>2</sup>. Na sjeverozapadu, graniči tokom rijeke Une s Hrvatskom, a na jugu i jugozapadu sa seoskim naseljima Rudice, Čađavica i Crna Rijeka. Na istočnoj strani sa selima Maslovare, Blagaj, Suhača, Hozići, [[Donji Agići]] (Čelopek), Gornji Agići, Japra i Blagaj Rijeka, a na sjeveru sa selima [[Poljavnice]] i Mazić. == Kultura == === Nacionalni spomenici === {{Glavni|Spisak nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Novom Gradu}} == Stanovništvo == {{Glavni|Demografija Novog Grada|Spisak naseljenih mjesta u općini Novi Grad}} Po službenom popisu stanovništva 1991, općina Novi Grad imala je 41.665 stanovnika. Tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]], iz sastava općine izdvojeno je područje od kojeg je formirana općina [[Kostajnica]], sa 12 naseljenih mjesta: Kostajnica, [[Gornja Slabinja]], [[Grdanovac]], [[Gumnjani]], [[Kalenderi]], [[Mrakodol]], [[Mraovo Polje]], [[Petrinja (Kostajnica)|Petrinja]], [[Pobrđani (Kostajnica)|Pobrđani]], [[Podoška]], [[Tavija]], [[Zovik]]. === Općina Novi Grad === {{Stanovništvo BiH | naslov_tabele = Sastav stanovništva | ime_naseljenog_mjesta = Novi Grad | vrsta_naseljenog_mjesta = općina | maticni_broj = 20397 | admin_godina = 2013 | g2013_izvor = | g1991_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.">{{Cite web |url=http://fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacionalni-sastav-stanovnistva-po-naseljenim-mjestima-bilten-234.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 23/4) |work=fzs.ba |access-date= 4. 3. 2016}}</ref> | g1981_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.">{{Cite web| url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1981/pdf/G19814001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. |work=stat.gov.rs |access-date= 4. 3. 2016}}</ref> | g1971_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.">{{Cite web| url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1971/pdf/G19714001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971. |work=stat.gov.rs |access-date= 4. 3. 2016}}</ref> | g1961_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961.">{{Cite web |url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1961/pdf/G19614001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. |work=stat.gov.rs |access-date= 15. 4. 2016}}</ref> | g2013_ukupno = 27115 | g2013_bosnjaci = 6439 | g2013_srbi = 20116 | g2013_hrvati = 181 | g2013_bosanci = 42 | g2013_romi = 41 | g2013_muslimani = 37 | g2013_bosanciihercegovci = 5 | g2013_albanci = 1 | g2013_jugosloveni = 10 | g2013_ukrajinci = 2 | g2013_crnogorci = 10 | g2013_slovenci = 8 | g2013_pravoslavci = 9 | g2013_makedonci = 3 | g2013_nisu_izjasnili = 147 | g2013_nepoznato = 25 | g1991_ukupno = 41665 | g1991_muslimani = 14040 | g1991_srbi = 25101 | g1991_hrvati = 403 | g1991_jugosloveni = 1557 | g1981_ukupno = 42142 | g1981_muslimani = 11745 | g1981_srbi = 25098 | g1981_hrvati = 458 | g1981_jugosloveni = 4525 | g1981_slovenci = 10 | g1981_crnogorci = 24 | g1981_albanci = 85 | g1981_madari = 6 | g1981_romi = 72 | g1981_makedonci = 3 | g1971_ukupno = 41216 | g1971_muslimani = 11625 | g1971_srbi = 28328 | g1971_hrvati = 640 | g1971_jugosloveni = 366 | g1971_slovenci = 19 | g1971_crnogorci = 32 | g1971_albanci = 26 | g1971_madari = 5 | g1971_makedonci = 2 | g1961_ukupno = 34604 | g1961_muslimani = 3778 | g1961_srbi = 26007 | g1961_hrvati = 721 | g1961_jugosloveni = 3978 | g1961_slovenci = 15 | g1961_crnogorci = 12 | g1961_albanci = 35 | g1961_madari = 10 | g1961_makedonci = 8 }} === Naseljeno mjesto Novi Grad === {{Stanovništvo BiH | naslov_tabele = Sastav stanovništva | ime_naseljenog_mjesta = Novi Grad | vrsta_naseljenog_mjesta = naseljeno mjesto | maticni_broj = 215112 | admin_godina = 2013 | g2013_izvor = | g1991_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991." /> | g1981_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981." /> | g1971_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971." /> | g1961_izvor = <ref name="Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961." /> | g2013_ukupno = 10120 | g2013_bosnjaci = 2901 | g2013_srbi = 6835 | g2013_hrvati = 105 | g2013_bosanci = 23 | g2013_romi = 40 | g2013_muslimani = 26 | g2013_bosanciihercegovci = 5 | g2013_albanci = 1 | g2013_jugosloveni = 9 | g2013_ukrajinci = 1 | g2013_crnogorci = 7 | g2013_slovenci = 7 | g2013_pravoslavci = 9 | g2013_makedonci = 2 | g2013_nisu_izjasnili = 120 | g2013_nepoznato = 6 | g1991_ukupno = 13588 | g1991_muslimani = 6831 | g1991_srbi = 5121 | g1991_hrvati = 187 | g1991_jugosloveni = 1117 | g1981_ukupno = 12186 | g1981_muslimani = 5211 | g1981_srbi = 3900 | g1981_hrvati = 217 | g1981_jugosloveni = 2647 | g1981_slovenci = 8 | g1981_crnogorci = 16 | g1981_albanci = 77 | g1981_madari = 1 | g1981_romi = 66 | g1981_makedonci = 1 | g1971_ukupno = 9849 | g1971_muslimani = 5520 | g1971_srbi = 3610 | g1971_hrvati = 287 | g1971_jugosloveni = 308 | g1971_slovenci = 11 | g1971_crnogorci = 18 | g1971_albanci = 20 | g1971_madari = 1 | g1961_ukupno = 7023 | g1961_muslimani = 2289 | g1961_srbi = 2579 | g1961_hrvati = 604 | g1961_jugosloveni = 1472 | g1961_slovenci = 13 | g1961_crnogorci = 9 | g1961_albanci = 33 | g1961_madari = 6 | g1961_makedonci = 4 }} == Privreda == Privreda se uglavnom zasnivala na tekstilnoj i drvoprerađivačkoj industriji, s otprilike 8.500 zaposlenih, od čega 5.500 u industriji. Osnov [[tekstil]]ne industrije bio je u fabrici trikotaže i konfekcije "Sana", u kojoj je bilo zaposleno nekoliko hiljada radnika. Fabrika "Sana" osnovana je 1937. kao malehna privatna pletiona u vlasništvu porodice Avdagić, da bi nakon nacionalizacije poslije Drugog svjetskog rata prerasla u veliki proizvodni kombinat s brojnim disperziranim pogonima. O "Sani" je 1985. snimljena TV-serija ''Priče iz fabrike''<ref>[http://www.imdb.com/title/tt0320928/ Priče iz fabrike] na IMDB</ref> i objavljena monografija, ali se nakon rata od 1992. do 1995. nije oporavila te je najvećim dijelom zatvorena. Kao pravni sljednik ove kompanije, danas postoji firma "Sana Linea a.d." sa sjedištem u Kostajnici. Drvoprerađivačka industrija "Lignošper" izgrađena je 1960. u Poljavnicama, prigradskom naselju u pravcu Kostajnice. Tu se odvijala proizvodnja polufinalnih proizvoda raznih vrsta [[furnir]]a i [[šperploča]]. Predratnih godina, Lignošper je proizvodio i kancelarijski namještaj, vodootporne šperploče i druge proizvode. Izbijanjem [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata]] 1992. većina velikih firmi prestaje s radom. Danas se privreda zasniva uglavnom na uslužnoj djelatnosti, trgovini i ugostiteljstvu, te u manjoj mjeri zanatstvu. == Poznate ličnosti == * [[Esad Avdagić]] * [[Šemso Tanković]], jedan je od osnivača Stranke demokratske akcije Hrvatske; izabran 2003. i 2007. u hrvatski Sabor. * [[Esso Beštija]], pjesnik i pjevač * [[Mustafa Arslanović]], bivši nogometaš Dinamo Zagreba * [[Mustafa Nadarević]], glumac, proveo djetinjstvo u Bosanskom Novom * [[Vlado Gotovac]], pjesnik i političar, proveo djetinjstvo u Bosanskom Novom * [[Ante Budak]], redovni profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu * [[Ante Milinović]], osnivač Zavičajnog muzeja Bosanskog Novog, kasnije u devedesetima voditelj Hrvatskog bankovnog muzeja, autor brojnih historijskih (znanstvenih) tekstova o Bosanskom Novom između ostalog i monografije sa historijskim tekstovima tvornice Sana, danas u penziji priprema monografiju o Bosanskom Novom * [[Miroslav Milinović]], pjesnik, živio i umro u Prelogu * [[Izet Muhamedagić]], također bio jedan od aktivnijih političara iz Bosanskog Novog. Izet Muhamedagić je bio zamjenik ministra pravde u Vladi RBiH, poginuo u helikopteru 28. maj 1995. * [[Lazar Drljača]] - slikar moderne likovne umjetnosti prve polovine 20. vijeka * [[Mladen Oljača]] - pisac. Najviše je prevođena ''Molitva za moju braću'', koja je doživjela četrnaest izdanja; roman je objavljen u Poljskoj, Rumuniji, Italiji, Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj, Engleskoj, Americi, Švedskoj itd. * [[Stojan Ćelić]] - slikar i grafičar - spada u red poznatih slikara, grafičara i likovnih kritičara bivše Jugoslavije. * [[Dragan Kolundžija]] - pjesnik - zastupljen je u više antologija srpske poezije u zemlji i inostranstvu. * [[Đoko Mazalić]] - slikar - zvanje profesora slikarstva stekao u Budimpešti (Academy of Fine Arts) u klasi profesora T. Zempenzya. * [[Ljubo Jandrić]] - književnik - romani "Prah i pepeo", "Jasenovac", knjiga razgovora "Sa Ivom Andrićem" * [[Milan Karanović]] - etnograf/kustos * [[Drago Todić]] - geograf/naučnik * [[Mladen Karan]] - slikar - živi i radi u Firenci/Italija * [[Oste Erceg]] - slikar - živi i radi u Bosanskom Novom * [[Đemo Mustedanagić]] - bivši nogometaš Dinama Zagreb, Austrije Beč, igrao i za reprezentaciju Jugoslavije. == Također pogledajte == * [[Općine Bosne i Hercegovine]] * [[Bosanska krajina]] == Reference == {{refspisak|2}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Novi Grad}} {{Portal Bosna i Hercegovina}} * {{službeni sajt|http://opstina-novigrad.com}} općine Novi Grad {{Administrativna podjela Bosne i Hercegovine}} {{Općina Novi Grad}} {{Poluzaštita-uređivanje}} {{Zaštita-premještanje}} [[Kategorija:Općine Bosne i Hercegovine]] [[Kategorija:Općine Republike Srpske]] [[Kategorija:Novi Grad|*]] kcskz3u3slhkj3b8kfifqgdyx7v1azm Dubrovačka Republika 0 14602 3829692 3784614 2026-04-12T12:49:44Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829692 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju_izvori}} {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Dubrovačka Republika | izvorno_ime = Respublica Ragusina<br>Repubblica di Ragusa | genitiv = Dubrovačke Republike | razdoblje = [[1358]]–[[1808]]. | država_prije1 = | država_prije_zastava1 = | država_prije2 = | država_prije_zastava2 = | država_prije3 = | država_prije_zastava3 = | država_prije4 = | država_prije_zastava4 = | država_prije5 = | država_prije_zastava5 = | država_poslije1 = | država_poslije_zastava1 = | država_poslije2 = | država_poslije_zastava2 = | država_poslije3 = | država_poslije_zastava3 = | država_poslije4 = | država_poslije_zastava4 = | država_poslije5 = | država_poslije_zastava5 = | zastava = St. Blaise - National Flag of the Ragusan Republic.svg | grb = Coat of arms of Ragusa.svg | uzrečica = | himna = | karta = Ragusa.png|Teritorija koju je obuhvaćala Dubrovačka republika prije 1808. | glavni_grad = [[Dubrovnik]] | glavni_grad_koordinate = | najveći_grad = | službeni_jezik = [[latinski jezik|latinski]]<br>[[italijanski jezik|italijanski]] | etničke_grupe = | državno_uređenje = [[Republika]] | vrsta_vlasti = | godina_prve_vlasti = | vladar_prva_vlast = | godina_druge_vlasti = | vladar_druga_vlast = | godina_treće_vlasti = | vladar_treća_vlast = | nezavisnost = | nezavisnost_priznato = | površina = | po_površini_na_svijetu = | procenat_vode = | stanovnika = | stanovnika_godina = | po_broju_stanovnika_na_svijetu = | gustoća = | po_broju_gustoće_na_svijetu = | valuta = | vremenska_zona = | internetski_nastavak = | pozivni_broj = | komentar = }} '''Dubrovačka republika'''<ref>{{Cite web|url=http://www.britannica.com/place/Dubrovnik|title=Dubrovnik {{!}} Croatia|website=Encyclopedia Britannica|access-date=27. 5. 2016}}</ref> ([[Latinski jezik|lat.]] ''Respublica Ragusina'') bila je patricijska republika na istočnoj obali [[Jadransko more|Jadrana]] i jedna od prvih samostalnih južnoslavenskih država. Po svom je uređenju bila [[republika]], prva takve vrste kod južnih Slavena gdje je vlast imala vlastela okupljena u [[Veliko vijeće|Velikom vijeću]]. Središte Dubrovačke republike bio je grad [[Dubrovnik]] (slav. ''dub'' - hrast, ''dubrava'' = hrastova šuma), a zauzimala je područje današnje južne [[Hrvatska|Hrvatske]], obližnja ostrva i susjedne teritorije. U [[15. vijek]]u imala je oko 40.000 stanovnika. == Povijest == === Počeci grada === Dubrovnik je u početku bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznaje vlast [[Bizantijsko carstvo|Bizanta]]. Prvi put u historijskim dokumentima se spominje [[850]]. godine. Bizant 925. daje Dubrovnik hrvatskom Kralju Tomislavu sa čitavim Dalmatinskim tematom kao nagradu za pobjede nad Bugarima. Dubrovnik 925. na prvom Crkvenom Saboru podpada pod Splitsku Biskupiju, a 928. na drugom Crkvenom Saboru zajedno sa Stonom i Kotorom dobiva Glagoljicu kao službeno pismo. Nakon Tomislava hrvatski Kralj Držislav bizantski eparh i patricij dobiva cijeli Dalmatinski temat isto kao i Petar Krešimir IV u 11. vijeku. [[992]]. spalio ga je [[Makedonija|makedonski]] car [[Samuilo]]. Krajem [[10. vijek]]a osniva se dubrovačka [[nadbiskupija]] i [[metropolija]] Tada postaje crkveno nezavisan od [[Split]]a. Od [[1205]]. priznaje vlast [[Venecija|Venecije]], što traje do [[1358]]. godine. U vrijeme mletačke vlasti Dubrovčani dižu tri bune, ali se nisu mogli osloboditi mletačke vlasti. U 13. vijeku osnovan je [[Dubrovački arhiv]]. === Razvoj Republike === Dubrovnik je priznavao vlast [[Venecija|Venecije]] od 1205. Kneza su birali Mlečani a Dubrovčani su birali [[Malo vijeće|Malo]] i [[Veliko vijeće]], [[Senat]], te ostale organe gradske samouprave. Grad je 1272. dobio [[statut]]. U Dubrovniku se vrlo rano razvija pomorstvo i trgovina. Vremenom Dubrovnik postaje glavna izvozna luka za države u zaleđu za Zahumlje i Travuniju, a kasnije za Bosnu i Rašku. U vrijeme uspona [[Raška|Raške]] Dubrovačka republika se uspješno branila od njenih napada. U [[13. vijek]]u vlast Dubrovnika raste na šire gradsko područje i susjedne teritorije. Tako se [[Lastovo]] dobrovoljno priključuje Dubrovniku, a od [[1333]]. u sastavu Dubrovačke republike je i [[Stonski rat]] sa [[Ston]]om. [[1345]]. i [[Mljet (ostrvo)|Mljet]] ulazi u sastav Republike. [[Zadarski mir|Zadarskim mirom]] [[1358]]. posjedi Venecije u Dalmaciji pripali su [[Ugarska|ugarskoj državi]]. Time je i Dubrovnik prihvatio ugarsko vrhovništvo ([[Ludovik I, kralj Ugarske|Ludovik I]]) i plaćao danak od 500 [[dukat]]a. Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i nezavisnost. [[Knez]]a biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I [[1380]]. razvija se u samostalnu državu. [[Ston]] je imao veliko strateško značenje za [[Dubrovnik]], jer je tako mogao kontrolisati plovidbu oko ušća rijeke [[Neretva|Neretve]] i u [[Mljetski kanal|Mljetskom kanalu]]. Prostor od Stona do [[Zaton (Dubrovnik)|Zatona]], Dubrovačka republika je osigurala kada je krajem [[14. vijek]]a od Bosne kupila [[Primorje (župa)|Slansko Primorje]]. U 15. vijeku Dubrovnik je od vojvode [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalja Hranića]] juna 1419. i vojvode [[Radoslav Pavlović|Radoslava Pavlovića]] decembra 1426. kupio [[Konavle (Hrvatska)|Konavle]]. Time je završeno teritorijalno širenje Dubrovnika. === Procvat Dubrovačke republike === [[Datoteka:Stema.dubrovcani.vlastela.jpg|300p|mini|Grbovi dubrovačkih plemićkih porodica]] U Dubrovačkoj republici, koja je bila organizirana kao patricijska republika po uzoru na Mletke, vlast je imala vlastela sakupljena u [[Veliko vijeće|Velikom vijeću]]. U Veliko vijeće je ulazila punoljetna vlastela. Postojalo je i [[Malo vijeće]] od 11 članova koji su zajedno sa najistaknutijim pripadnicima Velikog vijeća činili [[Vijeće umoljenih]] od 45 članova. Knez se birao na mjesec dana. Dubrovnik nije imao stalnu vojsku iako je stalno ratovao zbog svog specifičnog položaja koji je bio interesna sfera jačih sila zbog kontrole plovidbe prema istoku i njegove jake posredničko-trgovačke aktivnosti, time je postao težnja vladara iz zaleđa ili pomorski jakih sila kao što su Mleci. Postojali su stalni redari i straža, a ako je bilo potrebno, uzimao je plaćenike, a nadasve se oslanjao na svoju diplomaciju. U [[15. vijek]]u imao je oko 40.000 stanovnika. Dubrovačka republika doživljava svoj procvat u 16. vijeku, kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze s [[Osmansko Carstvo|Osmanlijama]], kojima plaćaju danak u novcu i robi. Istovremeno zadržavaju slobodu, nezavisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta na [[Balkan]]u i uspješno razvijaju trgovinu sa Portom, ali i [[Italija|Italijom]] i [[Španija|Španijom]]. Trguje se [[rudarstvo|rudarskim]], [[poljoprivreda|poljoprivrednim]] i [[stočarstvo|stočarskim]] proizvodima, manufakturnom robom, [[so]]li i dr. U 16. vijeku Dubrovnik je imao jaku [[mornarica|mornaricu]], sa oko 180 brodova. Dubrovački brodovi prevozili su robu stranih trgovaca, plovili obalama [[Sredozemlje|Mediterana]] i stizali sve do [[Engleska|Engleske]]. Osnova privrednog razvoja Dubrovačke republike činili su [[pomorstvo]] i [[trgovina]] sa okolnim područjima (pogotovo srednjovjekovnom Bosnom), ali i [[zanat]]. U 15. vijeku organizuju se prve radionice za proizvodnju [[sukno|sukna]], [[staklo|stakla]] i [[sapun]]a. U to vrijeme Dubrovnik je imao i prosvjetne, socijalne, komunalne i ekonomske ustanove. U 16. vijeku zahvaljujući trgovini i pomorstvu, u Dubrovniku se akumuliraju znatna finansijska sredstva. Osnivaju se jača trgovačka i pomorska preduzeća, ali se produbljuju socijalne razlike između građana, pa se bogatiji izjednačavaju s [[vlastela|vlastelom]]. Grad [[Dubrovnik]] se izgrađuje prihodima od zanatstva i trgovine. U Dubrovniku je najviše na cijeni bila [[sloboda]], pružanje utočišta čime su izrazito ponosili, postoji i izreka "''čak i zec kad ga gone, sklanja se u Dubrovnik''. Republika je imala svoju [[zastava|zastavu]], [[grb]] i [[vojska|vojsku]]. Uspostavila je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogim [[Evropa|evropskim]] zemljama. Njihove interese na dvorovima evropskih vladara zastupaju [[poklisar]]i, dok [[konzulat]]i štite interese dubrovačkih pomoraca širom civiliziranog svijeta. Važan zaštitnik dubrovačke slobode bila je [[Španija]], a najveći neprijatelj njenoj nezavisnosti i slobodi vječiti konkurent - [[Venecija]]. U drugoj polovini 16. vijeka opada moć Dubrovnika. Uzroci su u velikim geografskim otkrićima i revoluciji cijena koja obezvrjeđuje [[novac]]. Dubrovački [[banka]]ri manje ulažu u brodogradnju i zanatstvo, jer nedostaje kapitala, a konkurencija francuskih, engleskih i [[Holandija|holandskih]] pomoraca je sve veća. === Opadanje Dubrovačke republike === Godine [[1667]]. Dubrovnik je uništio snažan [[zemljotres]], u kojem je stradao veliki broj Dubrovčana, dok je mnogo zgrada porušeno. Zemljotres 1667. nije bio jedini događaj koji je uzrokovao opadanje moći Dubrovačke republike. Naime, otkrićem [[Amerika|Amerike]] trgovački putevi su se premjestili na [[Atlantski okean|Atlantik]], izgradnja [[split]]ske skele od strane Mlečana, te činjenica da više nisu imali monopol na trgovinu s Osmanlijama neki su od glavnih uzročnika. Potres, a nedugo zatim i požar, samo su kruna svih nezgoda koje su u to doba zadesile Dubrovnik. Nakon viševijekovnog uspješnog balansiranja između dviju velesila u svom okruženju - Mletačke republike i Osmanskog Carstva, opća evropska ofanziva protiv Osmanlija (poraz pod [[Beč]]om [[1683]], kod [[Mohač]]a [[1687]]) odrazila se i na [[Dubrovnik]], jer su [[Mletačka republika|Mlečani]] iskoristili slabost Osmanlija i uzimanjem [[Trebinje|trebinjskog kotara]] potpuno odrezali Dubrovnik od Osmanskog Carstva i bosanskog zaleđa, i grad doveli u vrlo tešku situaciju. Međutim, [[Mir u Sremskim Karlovcima|mirom u Sremskim Karlovcima]] [[1699]]. morala se Venecija povući iz [[Popovo polje|Popovog polja]] i vratiti ga u osmanlijske ruke, a tom je prilikom provedeno i prvo sistematsko razgraničenje Osmanskog Carstva i Venecije u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomatijom, oslobodili opasnosti, da ih Venecija okruži i odvoji od zaleđa. === Pad Dubrovačke republike === [[Mir u Požarevcu|Mirom u Požarevcu]] [[1718]]. napravljen je [[koridor]] između [[Neum]]a i [[Klek (poluostrvo)|Kleka]], koji je ostao u Osmanskom carstvu. Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji. Tokom ratovanja s Osmanlijama ([[1683]]-[[1699]]) Dubrovčani su se odlučili vratiti pod ugarsko-hrvatsku krunu i obnavljaju ugovor iz [[1358]]. godine. U [[18. vijek]]u ponovno jača dubrovačka ekonomija i Dubrovnik izgrađuje jaku mornaricu. Orijentaciju velikih evropskih pomorskih sila na [[Atlantski okean|Atlantik]] Dubrovnik koristi za tranzit na Sredozemnom moru, ali su njegovi brodovi plovili i preko Atlantika do [[Amerika|Amerike]]. U 18. vijeku Dubrovnik ima više od 85 [[konzulat]]a. Najjači ekonomski faktor bilo je [[građanstvo]], jer se vlastela nakon potresa [[1667]]. prorijedila. == Statut Dubrovačke republike == Statut Dubrovačke republike je pisani zakon [[Dubrovnik]]a, kodificiran [[1272]]. U svojoj ranijoj historiji Dubrovčani su se služili običajnim pravom. Statutom su uredili sva dotadašnja pitanja kojima je uređivan život njihove zajednice. Dubrovčani su stvorili prosperitetnu državu zahvaljujući strogo propisanim pravilima kojih su se predstavnici komune, a kasnije republike, morali pridržavati. Zato su ti propisi postavljeni kao izraz najboljih rješenja koje je praksa davala. Poslije donošenja Statuta činjene su nadopune koje su imale snagu zakona. One su izdvajane i ukoričavane u posebne sveske nazvane "Knjiga svih promjena" (''Liber omnium reformationum''), "Zelena knjiga" (''Liber viridis'') i "Žuta knjiga" (''Liber croceus''). == Također pogledajte == * [[Dubrovnik]] * [[Dubrovačke gradske zidine]] == Reference == {{Refspisak|}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Republic of Ragusa}} * [http://www.dubrovnik-online.net/english/history.php Historijske činjenice o Dubrovniku], iz Dubrovnik Online * [http://www.rbvex.it/ragusa.html Flags of Ragusa] {{simboli jezika|it}} * [http://www.roth37.it/COINS/Ragusa/index.html Storia e monetazione di Ragusa, oggi Dubrovnik (Dalmazia)] {{simboli jezika|it}} * [http://www.google.cl/books?id=A9MBAAAAYAAJ&pg=PA211 ''Dalmatia and Montenegro''] autor [[John Gardner Wilkinson]], na [[Google Books]] *[http://www.google.cl/books?id=RtQJAAAAIAAJ&pg=PA1 ''Aus Dalmatien''], autor Ida Reinsberg-Düringsfeld (1857), na [[Google Books]] *[http://www.google.cl/books?id=JIztEHioIYUC&pg=PA337 ''Universal Geography: Republic of Ragusa''], na [[Google Books]] *[http://www.google.cl/books?id=6v8XAAAAMAAJ&pg=PA207 ''Bibliografia della Dalmazia e del Montenegro''], autor [[Giuseppe Valentinelli]], na [[Google Books]] *[http://www.google.cl/books?id=9w4YAAAAMAAJ&pg=PA216 ''Bibliografia hrvatska''], Ivan Kukuljević Sakcinski, na [[Google Books]] {{simboli jezika|hr}} *[http://www.google.cl/books?id=5NwBAAAAYAAJ&pg=PA1 ''Geschichte des Freystaates Ragusa''] autor [[Johann Christian von Engel]], na [[Google Books]] {{simboli jezika|de}} *[http://www.google.cl/books?id=Eq8kAAAAMAAJ&pg=PA242 ''The Ethnology of Europe''] autor [[Robert Gordon Latham]], na [[Google Books]] *[http://www.google.cl/books?id=IBS_kaeJB08C&pg=PA31 ''Austria in 1848–49: Dalmatia''] autor [[William Henry Stiles]], na [[Google Books]] *[https://web.archive.org/web/20070818025216/http://www.marylandciviceducation.org/croatia/ragusa.htm Ragusa, the American Revolution, and Diplomatic Relations, 1763–1783] *[https://web.archive.org/web/20070818025034/http://www.marylandciviceducation.org/croatia/francesicofavi.htm Francesico Favi, the Treaty of Paris of 1783, and Ragusan Commercial Trade with the United States] *[http://books.google.cl/books?id=vUMTAAAAYAAJ&pg=RA2-PA192&dq=caboga+gondola&lr=&as_brr=1 Notizie Istorico-Critiche Sulle Antichita Storia de Letteratura dei Ragusei] autor [[Francesco Maria Appendini]]. {{Administrativna podjela Osmanskog Carstva}} [[Kategorija:Dubrovačka Republika| ]] [[Kategorija:Dubrovnik]] [[Kategorija:Pomorske republike]] [[Kategorija:Bivše slavenske države]] [[Kategorija:Bivše republike u Evropi]] [[Kategorija:Tributarne države Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:Bivše države na Balkanu]] s6ua9t9z1zlnx4833szxyouo8d3xp9d .am 0 20691 3829628 3821251 2026-04-12T12:19:37Z Srđan 73336 3829628 wikitext text/x-wiki {{Infokutija najviša domena|name=.am|image=Logo-am-official-isoc.svg|introduced=26 August 1994|type=[[Country code top-level domain]]|status=Active|registry=[https://www.amnic.net AMNIC]|sponsor=[https://www.isoc.am/ ISOC-AM] (local chapter of [[Internet Society]])|intendeduse=Entiteti povezani sa [[Armenijom]]|actualuse=Prvenstveno u Armeniji; neki [[hack domene]] koriste drugdje, npr. Instagr.am, a neki koriste [[AM emitiranje|AM]] radio stanice|restrictions=Neka generička imena su rezervirana; registar zadržava pravo da opozove registracije zbog neželjene pošte, opscenosti ili drugih ilegalnih ili nemoralnih aktivnosti.|structure=Registracije dozvoljene direktno na drugom nivou|document=[https://www.amnic.net/policy/ AM TLD policy]|disputepolicy=Not available|website=[https://www.amnic.net/ AMNIC]|dnssec=yes}} '''.am''' je [[Najviši internet domen|najviši]] [[Internet]] [[Internet domena|domen]] za [[Armenija|Armeniju]].<ref>{{en simbol}} [http://www.iana.org/root-whois/am.htm IANA .am whois informacija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060427015053/http://www.iana.org/root-whois/am.htm |date=27. 4. 2006 }}, na ''iana.org''.</ref> Informacijski centar mreže Armenije vodi Internet društvo Armenije, a sjedište mu je u Jerevanu. == Također pogledajte == * [[Spisak najviših internetskih domena|Spisak ostalih najviših internetskih domena]] == Reference == {{refspisak}} == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * [http://www.iana.org/domains/root/db Spisak najviših domena], na ''iana.org''. {{Državni Internet domeni}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Am}} [[Kategorija:Najviši državni domeni]] [[Kategorija:Armenija]] 8fhkmrs657pa8qzfsr5yfcjs448ysdo Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku 0 20904 3829693 3754423 2026-04-12T12:49:50Z PanaskoBot 180210 /* Pad srednjovjekovne bosanske države */ razne ispravke 3829693 wikitext text/x-wiki {{Historija BiH}} U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] većim dijelom na području današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], dijelom današnje Hrvatske, Srbije i Crne Gore, postojala je [[Bosansko Kraljevstvo|država Bosna]] koja je na vrhuncu svoje moći bila jedna od najjačih [[balkan]]skih [[država]].{{sfn|Malcolm|2011|p=62}} Vrhunac njene moći bio je u doba kralja [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I Kotromanića]]. Hrvatska historičarka [[Nada Klaić]] smatra da je '''srednjovjekovna bosanska država''' konstituisana krajem [[8. vijek]]a, te je "izgleda, među svojim susjedama najstarija".<ref name="Klaić">{{Cite web |url=http://www.scribd.com/doc/28740328/Nada-Klaic-Srednjovjekovna-Bosna |title=Nada Klaić, Srednjovjekovna Bosna |access-date=15. 4. 2012 |archive-date=18. 8. 2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120818032316/http://www.scribd.com/doc/28740328/Nada-Klaic-Srednjovjekovna-Bosna |url-status=dead }}</ref> Srednjovjekovna Bosna je izgubila samostalnost, [[Pad Bosne 1463.|padom]] pod vlast [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Osmanlija]] 1463. == Prvobitna Bosna == {{Glavni|Bosna (zemlja)}} Nakon propasti [[Avarski kaganat|prvog avarskog kaganata]], uzrokovanog porazom 626. u [[Carigrad]]u, [[Avari]] su prisiljeni napustiti Balkansko poluostrvo i teritorije pod nominalnim vlašću [[Bizantijsko Carstvo|Bizanta]]. Od tog trenutka počinje stapanje kulturnih, etničkih i političkih jedinica u nova jezgra poznata u istoriji pod imenom [[Sklavinija|sklavinije]]. U tom procesu sudjeluju novopridošli [[Slaveni]] i [[Iliri|starosjedilačko]] romanizirano stanovništvo. Prevagu su odnijeli Slaveni, nametnuli svoj jezik i postali vladajući društveni sloj. Bosna u ranom srednjem vijeku (također poznata i kao [[Gornja Bosna]], Srednja Bosna, ili Stara Bosna) bila je cjelina koja se prvobitno nalazila u gornjim predjelima doline rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. == Bosanska banovina == {{Glavni|Bosanska Banovina}} Kroz vlastiti unutrašnji razvoj i s utjecajem razvijenijih i naprednijih vanjskih društvenih i političkih faktora (najčešće [[Bizantijsko Carstvo|Bizant]]a) i [[Franačka|Franaka]], i u Bosni se počelo raspadati staro rodovsko-plemensko društvo i razvijati elementi ranofeudalnog društva. Do kraja [[9. vijek]]a Bosna je postala država sa razvijenim [[Feudalizam|feudalnim]] karakteristikama. Od rodovsko-plemenskih starješina nastaje bosanska vlastela koja vodi mladu državu. Prema ekonomskoj moći vlastela se dijeli na: ''velmože'', ''vlastelu'' i ''vlastelčiće''. Oni su uživali feudalne posjede koji su dobijani za različite vojne zasluge ispunjene vladajućem rodu koji je predstavljao vladarsku dinastiju i bio na čelu hijerarhije bosanskog društva. Bosanski feudalni sistem zasniva se na [[Plemenita baština|plemenitoj baštini]] koja je uobičajena u zapadnoevropskim zemljama. Ona predstavlja trajnu svojinu sa [[Vazalni odnosi u srednjovjekovnoj Bosni|vazalnim odnosima]] zasnovanim na sistemu vjerne službe i vjere gospodske između seniora kao gospodara i [[Vazalstvo|vazala]] kao podanika. Brojniji dio stanovništva tadašnje Bosne činili su ovisni ljudi u koje su spadali zemljoradnici (kmetovi). Važan društveni sloj bili su [[Vlasi u srednjovjekovnoj Bosni|Vlasi]]. Sve do [[14. vijek]]a u Bosni je [[Roblje u srednjovjekovnoj Bosni|ropstvo]] bilo veoma razvijeno. U razvijenom srednjem vijeku vladar u Bosni je imao [[Titule u srednjovjekovnoj Bosni|titulu]] [[ban]]a (od [[Avari|avarske]] riječi što znači ''bajan'' - bogat). Od krunisanja bana Tvrtka I Kotromanića za [[kralj]]a (1377), bosanski vladari će kraljevsku titulu nositi sve do gubitka državne samostalnosti, tj. do pada Bosne u ruke Osmanlija [[1463.]] Značajnu ulogu u političkom životu Bosne odigrale su susjedne zemlje, a najviše Bizant i [[Mađarska|Ugarsko kraljevstvo]]. Te dvije sile su se borile za prevlast na [[Balkan|Balkanskom poluostrvu]] i imale značajan upliv na historiju srednjovjekovne Bosne. Iako se ranije pominje institucija bana u Bosni, prvi po imenu poznati bosanski ban bio je ''[[Ban Borić]]'' (1154- 1164). Živio je do kraja [[12. vijek]]a, pa se može zaključiti da je u vrijeme dok je vladao Bosnom bio veoma mlad. Za vrijeme njegove vladavine Bosnom vodio se rat između ugarskog kralja Stjepana IV i bizantskog cara [[Spisak bizantskih careva|Manuela I Komnena]] (1143-1180) oko prevlasti na [[Balkan]]u. Ban Borić je bio na strani ugarskog kralja, te je sa svojom vojskom učestvovao u opsadi Braničeva. Pri povratku u Bosnu pretrpio je poraz od bizantske vojske. === Doba Kulina bana === Nakon bana Borića na vlast u Bosni dolazi [[Kulin ban]] (1180 - 1204). Ban Kulin na vlast dolazi i prije 1180. kao bizantski vazal. Smrću bizantskog cara Manuela Komnena nestaje bizantskog prisustva i započinje njegovo nezavisno vladanje Bosnom. [[Datoteka:Povelja Kulina bana.jpg|alt=|mini|Povelja Kulin bana, [[1189]].]] U daljem razvoju Bosna je više bila vezana za Ugarsku, uz čije prisustvo je izgrađivala svoj samostalni izraz. Ban Kulin je vojno ojačao svoju državu i proširio je na prostore [[župa]] [[Oblast Soli|Soli]] i [[Usora|Usore]], tako da je bosanska vlast bila uspostavljena nad cijelim slivom [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]]. Teritorijalno širenje Bosne izraz je dotadašnjeg unutrašnjeg razvoja države. To se manifestiralo privrednim pokazateljima, a i međunarodnim respektovanjem. Želeći poslovnu saradnju sa susjedima, ban Kulin sa [[Dubrovnik]]om sklapa trgovački ugovor. Nastali dokument, [[Povelja Kulina bana]] od 29. augusta 1189. pokazuje više segmenata izrasle bosanske države. Povelja Kulina bana je čvrst dokaz državnosti srednjovjekovne Bosne jer na osnovu ovog dokumenta može se vidjeti da je bosanski ban Kulin posjedovao političku, ekonomsku i vojnu moć. Bosna je imala svog vladara i vlastitu vojsku, čime je mogla garantirati Dubrovčanima slobodnu i neometanu trgovinu. Imala je svoj dvor i dvorsku kancelariju. Ova povelja pokazuje da je u ovom periodu na tlu Bosne postojala država sa svojom organizacijom vlasti i određenim pravnim sistemom. Bosna je imala sve karakteristike srednjovjekovne evropske feudalne države.<ref>Imamović, Mustafa, (1997), ''Historija Bošnjaka'', str. 32</ref> Krajem [[12. vijek]]a započele su optužbe da ban Kulin štiti heretike. To nije odgovaralo papi [[Papa Inocent III|Inoćentiju III]] koji je želio uništiti njene vjernike. On poziva ugarsko-hrvatskog kralja na [[Krstaški ratovi|krstaški]] pohod protiv nevjernika u Bosni. Uviđajući opasnost kakva prijeti Bosni, ban Kulin u prisustvu velikog broja podanika i vjernika pred papinim izaslanikom Kazamarisom i na [[Bilino polje|Bilinom polju]] kod [[Zenica|Zenice]] 1203. Kulin [[Bilinopoljska izjava|javno prihvata]] učenje crkve kakvo traži [[Rim]]. Time je prevaziđen veliki sukob, ali vjerska situacija u Bosni, s prisustvom drugačijeg vjerskog shvatanja, dobila je novu dimenziju koja će obilježiti njenu srednjovjekovnu egzistenciju i prepoznatljiv odraz u onovremenom zapadnoevropskom svijetu. Nakon 1180. Bosna u mozaiku južnoslavenskih zemalja se javlja kao već čvrsta i izgrađena država, koja se u diplomatskim spisima različito naziva: vojvodstvo (''ducatus''), regija, ''terra'', ''districtus'', banovina (''banatus''), te na kraju ''regnum'' (kraljevstvo). U spisima se susreće i naziv "bosanski rusag", što je vjerovatno iskrivljeni oblik mađarske riječi "''orszag''", u značenju zemlja, država ili nacija.<ref>Imamović, Mustafa, (1997), ''Historija Bošnjaka''</ref> U [[13. vijek]]u hereza će dobiti svoju organizacionu formu i lik kao [[Crkva bosanska]] s [[Hijerarhija Crkve bosanske|hijerarhijom]] i shvatanjima koja će uhvatiti jake korijene među stanovništvom. Pod isprikom uništavanja hereze, a u namjeri da osvoji Bosnu, [[Ugarska]] će poduzeti niz križarskih pohoda protiv Bosne. Ti [[Bosansko-ugarski ratovi|sukobi]] su pojačali jedinstvo između nove vjere i vlastele, a kao krajnji rezultat bilo je protjerivanje organizacije bosanske [[Katoličanstvo|katoličke crkve]] (Bosanske [[Biskupija|biskupije]]) u Ugarsku (u [[Đakovo]]). Crkva bosanska postala je jedina heretička crkva koja je postala zemaljska crkva, bosanska državna vjera. Početkom 15. vijeka, pred opasnošću od [[Sigismund, car Svetog Rimskog Carstva|Žigmunda Luksemburškog]], [[Bošnjani]] su od [[Anjou (dinastija)|Ladislava Napuljskog]] tražili da Bosna ima granice prema Ugarskoj iz doba bana Kulina. Kulin ban je ostavio značajnog traga u uzdizanju Bosne među najvažnije subjekte na istočnoj jadranskoj obali. To je pamćeno kao vrijeme bosanske samostalnosti i jasne samobitnosti. Zato je i ne bez razloga doba Kulina bana u historiji srednjovjekovne Bosne zabilježeno narodnom poslovicom koja glasi "za Kulina bana i dobrijeh dana". === Dvovlašće === O nasljedniku bana Kulina nema sigurnijih podataka, tako da godine 1230. spominje se ime [[Matej Ninoslav|Mateja Ninoslava]]. On je nakon niza ratova Bosni priključio [[Livno]], župu [[Neretva|Neretvu]], te [[Ustiprača|Ustipraču]]. Ninoslava je nasljedio ban [[Stjepan I Kotromanić|Stjepan I]] (1290) iz dinastije [[Kotromanići]]. Pred pritiskom Bribirskih (Šubića) novi bosanski ban imao je vlast u istočnim krajevima zemlje uz rijeku [[Drina|Drinu]]. Mada nije zauzeo čitavu Bosnu hrvatski velikaš, hrvatsko-dalmatinski ban [[Pavao I Šubić|Pavle Bribirski (Šubić)]] se nazivao gospodarom Bosne. Prevlast je imao u zapadnim krajevima gdje su mu se priklonili članovi roda Vukosalić (Hrvatinići). Pavle je gospodstvo nad Bosnom dao svome sinu Mladenu I Bribirskom, a poslije njegove smrti to mjesto je zauzeo njegov brat [[Mladen II Šubić|Mladen II Bribirski (Šubić)]]. Dvovlašće u Bosni između bana Stjepana Kotromanića i plemićke porodice [[Bribirski (Šubići)]] nastavljeno je kada 1314. Stjepana Kotromanića nasljeđuje njegov sin [[Stjepan II Kotromanić]]. On iskorištava nemilost u koju su Bribirci pali pred Ludovikom I Anžuvinskim i staje na stranu protivnika Bribiraca. Slomom Mladena II Bribirskog 1322. nestaje gospodstva Bribiraca u Bosni. === Vladavina Stjepana II Kotromanića === [[Datoteka:Stephenkotromanicthesecond.PNG|alt=|mini|Smrt Stjepana II Kotromanića, detalj škrinje u crkvi Sv.Šimuna, Zadar]] Poslije sloma Bribirskih (Šubića) Bosna ponovno jača i vremenom prerasta u najmoćniju državu na [[Balkan]]u. Uskoro ban Stjepan II Kotromanić osvaja područje [[Humska zemlja|Huma]], te teritorij od [[Neretva|Neretve]] do [[Cetina|Cetine]], veliki dio [[Dalmacija|Dalmacije]], i to od [[Dubrovnik]]a do [[Split]]a, potom Donje krajeve, Usoru i Soli. Ban Stjepan II Kotromanić uspostavlja dobre odnose sa stranim silama, prvenstveno s [[Ugarska|Ugarskom]], te pomaže sa bosanskim vojnim trupama ugarskom kralju u gušenju pobuna ugarskog plemstva. Ban Stjepan II Kotromanić sklapa zatim trgovački ugovor s Dubrovnikom 1334, a 1335. i sa [[Venecija|Venecijom]]. U svojoj Povelji Dubrovčanima 1332. on piše: :''"Ako ima Dubrovčanin koju pravdu na Bošnjaninu, da ga pozove pred gospodina bana..."'' Ovo je vrlo značajan dokument, jer govori da u Bosni žive Bošnjani, [[Bosanci]] kao stanovnici srednjovjekovne bosanske države. To se očituje na svim zvaničnim dokumentima bosanske države, te na mnogim nezvaničnim, kao što su glose na krstjanskim vjerskim knjigama i natpisima na stećcima, gdje i stanovnici srednjovjekovne Bosne sebe nazivaju Bošnjanima, odnosno Bosancima. Ban Stjepan II Kotromanić podržava [[Crkva bosanska|Crkvu bosansku]], čija [[Hijerarhija Crkve bosanske|hijerarhija]] čvrsto stoji uz bosanske vladare i velmože, što ga dovodi u sukob s [[Papa|Papom]], te da bi ga odobrovoljio pristaje 1340. da dâ veoma veliku slobodu djelovanja [[franjevci]]ma u Bosni, te i on sam službeno prelazi na [[katoličanstvo]] u [[april]]u 1347, kada šalje pismo papi, u kome zahtijeva od njega da poveća broj obučenih katoličkih svećenika u Bosni, koji bi prema zahtjevima trebali znati [[bosanski jezik]]. Franjevci ubrzo formiraju Bosanski franjevački vikarijat sa sjedištem u [[Mile (Visoko)|Milama]], koji se širi i uključuje mnogo veću teritoriju od bosanske države, pružajući se sve do [[Rumunija|Rumunije]], tako da već 1385. ima 35 [[samostan]]a, od kojih su samo 4 bila na teritoriji Bosne. To su franjevački samostani u [[Visoko]]m, Lašvi, [[Kraljeva Sutjeska|Kraljevoj Sutjesci]] i [[Olovo|Olovu]]. Do 1463, još se 12 franjevačkih samostana gradi širom Bosne, uglavnom u jakim centrima privrednog razvoja srednjovjekovne bosanske države. Godine 1350. [[Srpsko Carstvo]] napada Bosnu. Cilj njene vojske, na čelu sa carom [[Stefan Uroš IV Dušan|Dušanom]] bilo je područje [[Hum]]a. Međutim, bosanska vojska na čelu sa Stjepanom II Kotromanićem mudrom taktikom uspijeva da, na koncu u potpunosti, protjera srpsku vojsku iz bosanske zemlje. Vladavine bana Stjepana II Kotromanića, obilježena je privrednim razvojem zasnovanim na [[Rudarstvo u srednjovjekovnoj Bosni|rudarstvu]] i trgovini, naročito u izvozu traženih domaćih sirovina [[Srebro|srebra]], bakra i olova. Počinje da se kuje bosanski [[dinar]] - Denarius, groš. Razvijaju se nova gradska naselja, [[Karavanska stanica|karavanske stanice]] i [[Putevi u srednjovjekovnoj Bosni|putne komunikacije]]. Sve je više [[Stranci u srednjovjekovnoj Bosni|stranaca]] koji u Bosni nalaze svoj ekonomski interes. To jača i domaću privrednu osnovu. Putem [[Karavanska trgovina u srednjovjekovnoj Bosni|karavanske trgovine]], koju obavljaju [[Ponosnik|ponosnici]] na čelu sa [[kramar]]ima vrši se razmjena bosanskih proizvoda sa primorskim gradovima. Nastaju brojna [[trgovačka društva]] koja djeluju na širim prostorima. To doprinosi da se razvijaju [[carine u srednjovjekovnoj Bosni]]. Udajom kćerke [[Elizabeta Kotromanić|Elizabete]] [[1353.]] za ugarskog kralja [[Ludovik I, kralj Ugarske|Ludovika I Anžuvinskog]], tada jednog od najutjecajnijih evropskih vladara, Stjepan II je podigao ugled Bosne i vladarske loze dinastije [[Kotromanići|Kotromanića]] koja se približila najvišim nivoima onovremene evropske politike. === Mladi ban Tvrtko I. Kotromanić === [[Datoteka:TvrtkoPoveljaMoštre.jpg|alt=|mini|Povelja kralja Tvrtka I. izdata 1381. u [[Moštre (srednji vijek)|Moštrima]] blizu [[Visoko]]g]] Svoj najveći uspon Bosna će doživjeti upravo za vrijeme svoga zadnjeg bana i prvog kralja [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I Kotromanića]] (1353 - 1391). Godine 1353. ban Stjepan II Kotromanić je umro, a sahranjen je u franjevačkom samostanu u [[Visoko]]m. Iza njega ostala je stabilna bosanska država, nezavisna, privredno napredna i vojno veoma snažna. Iza njega ostala je i uznapredovala moć njegovih vazala koji počinju da učestvuju u politici centralne vlasti kao vrlo značajna politička snaga. Poslije Stjepana II na bansku stolicu sjeo je Tvrtko I Kotromanić, sin Stjepanovog brata [[Vladislav Kotromanić|Vladislava]], koji u tome trenutku imao samo 15 godina, pa mu je u državnim poslovima pomagala njegova majka, [[Jelena Šubić]]. On u početku ima velike probleme unutar zemlje, a to iskorištava Ugarska. Godine 1363. izbija sukob između Tvrtka i Ludovika I Anžuvinskog, u kojem Bosna izlazi kao pobjednik. Mladi ban se iskalio u sukobu sa Ugarskom, dobio povjerenje i prestiž među bosanskim magnatima. To mu je omogućilo nove teritorijalnopolitičke promjene u Bosni. == Bosansko kraljevstvo == {{Glavni|Bosansko Kraljevstvo}} Nakon što je stabilizovao vlast u zemlji, Tvrtko širi Bosnu na njenim jugoistočnim granicama. U savezu sa srpskim [[oblasni gospodar|oblasnim gospodarom]] [[knez]]om [[Lazar Hrebeljanović|Lazarom Hrebeljanovićem]] slama srpskog oblasnog gospodara [[Nikola Altomanović|Nikolu Altomanovića]] i pripaja njegovu zemlju Bosni 1373. Bosna se proširuje na dijelove gornjeg Podrinja i [[Polimlje]]. Početkom 1377. Tvrtko proširuje Bosnu na [[Trebinje]], te župe [[Konavle (područje)|Konavli]] i [[Dračevica (župa)|Dračevica]]. Time je Bosna izišla na jadransku obalu i južno od [[Dubrovnik]]a na području [[Boka kotorska|Boke kotorske]]. === Krunisanje Tvrtka za kralja === [[Datoteka:Krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva 2.jpg|mini|Ovo su ostaci crkve u [[Mile (Visoko)|Milama]]. Mjesto gdje je sahranjen [[Stjepan II Kotromanić|Stjepan II]], te mjesto krunisanja [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I]]. ]] Uznapredovali privredni razvoj, jačanje vojne snage zemlje, [[Teritorijalno širenje Bosne u doba Tvrtka I Kotromanića|teritorijalna proširivanja]] i opće stanje u širim okvirima omogućili su bosanskom vladaru novu ideološku i politološku postavku vlasti. Tvrtko je odlučio da proglasi Bosnu kraljevinom. Tvrtko se [[Krunisanje Tvrtka I Kotromanića|kruniše]] [[kralj]]em Bosne 1377. u mjestu [[Mile (Visoko)|Mile]] kod Visokog (današnji Arnautovići). Tu je bilo [[Krunisanje|krunidbeno]] mjesto i kasnijih bosanskih kraljeva.<ref>Dubravko Lovrenović, Proglašenje Bosne kraljevstvom 1377. (Pokušaj revalorizacije), Forum Bosnae 3-4, Sarajevo 1999, 227-287; Isti, Na klizištu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 614-723.</ref> Prema povelji od 10. aprila 1378. krunisanjem za ''kralja Srbljem, Bosne, Pomoriju i Zapadnim stranam'' bosanski vladari stječu [[Svetodmitarski dohodak]] u iznosu od 2000 [[perpera]].<ref>„ ... Богом постављеному Стефану краљу Србљем и Босне и Поморију и Западним странам ...“ (10. april 1378), Љубомир Стојановић, Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929, 76-77.</ref> Uz raniji [[Stonski dohodak]] to su najvažniji tributi koje Dubrovčani plaćaju bosanskim vladarima. Kasnija osvajanja koja Tvrtko poduzima na području [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Hrvatska|Hrvatske]] omogućavaju mu da se nazove i kraljem Hrvatske i Dalmacije. U namjeri da vodi samostalnu ekonomsku politiku na istočnoj jadranskoj obali kralj Tvrtko I osniva trgovačku luku na sjevernoj strani Boke Kotorske pod nazivom Novi, (današnji [[Herceg Novi]]). To je izazvalo ljutnju [[Dubrovnik|Dubrovčana]], jer su time dobili konkurenciju u trgovini, te se koriste činjenicom da Bosna trgovački uveliko ovisi u tom trenutku od Dubrovnika i uspijevaju nagovoriti kralja Tvrtka da odustane od daljnjeg ulaganja u projekt luke u Novom. Za uzvrat Tvrtko je stekao trg [[Drijeva]] i [[Kotor]] 1385. Za vrijeme vladavine kralja Tvrtka bosanska vojska je bila najmodernija vojska na cijelom [[Balkan]]u. Bosna je bila prva država na Balkanu koja je uvela u upotrebu vatreno oružje, što je tada predstavljalo revolucionarni korak na polju tadašnje vojne tehnike. Prvu upotrebu vatrenog oružja na Balkanu je izvršila upravo bosanska vojska i to 13. august 1378. prilikom napada venecijanske flote na grad [[Kotor]]. Bosanska vojska je tom prilikom upotrijebila tri bombarde (topa) i uspješno odbranila grad. Po smrti ugarskog kralja 1382. izbijaju nemiri na područjima dalmatinske obale, te kralj Tvrtko koristi tu priliku i šalje bosansku vojsku u taj dio Dalmacije. Time preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom, zajedno sa ostrvima i pripaja Bosni [[Split]], [[Trogir]], [[Šibenik]], te ostrva [[Brač]], Korčulu i [[Hvar]]. Izuzetak ostaje [[Zadar]], koji se nalazio pod vlašću Venecije, čime Bosna postaje daleko najmoćnija država na Balkanu. U zadnjem desetljeću svoje vladavine, kralj Tvrtko je suočen s upadima [[Osmanlije|Osmanlija]] u Bosnu, prvo u jesen 1386, pa u ljeto 1388. kod [[Bileća|Bileće]], kada Bošnjani na čelu s [[Vojvoda|vojvodom]] [[Vlatko Vuković Kosača|Vlatkom Vukovićem]] pobjeđuju Osmanlije. Nedugo potom, bosanska vojska ponovno pod zapovjedništvom vojvode Vlatka Vukovića, učestvuje u veoma snažnoj vojnoj koaliciji, sačinjenoj, pored Bošnjana i od predvodnika koalicije [[Srbi|Srba]], te [[Mađari|Ugara]], [[Hrvati|Hrvata]], [[Albanci|Albanaca]] i [[Grci|Grka]], koja se na [[Kosovska bitka|Kosovu polju]] 1389. suprotstavlja [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]]. Tvrtko se hvali da je kršćanska koalicija pobijedila, no Osmanlije svoje prodore još više povećavaju, a postaju i prvi bosanski susjedi na jugoistočnim granicama Bosne preko vazalnih posjeda Vuka Brankovića. === Tvrtkovi nasljednici === [[Datoteka:Coat of arms of Kingdom of Bosnia.svg|alt=|mini|Grb dinastije Kotromanić i kralja Tvrtka]] Poslije Tvrtkove smrti 1391. nastupa poprilično nestabilna politička klima na bosanskim granicama, između Ugarske i Osmanlija. Novi bosanski [[kralj]] postaje Tvrtkov rođak [[Stjepan Dabiša, kralj Bosne|Stjepan Dabiša]] koji gubi teritorije u Dalmaciji i Hrvatskoj, ali uspijeva da očuva državu stabilnom. [[Hum]]ska vlasteoska porodica [[Sankovići]], [[župan]] [[Bjeljak Sanković|Beljak]] i [[vojvoda]] [[Radič Sanković]], pokušavaju prodati župu [[Konavle (područje)|Konavli]] Dubrovčanima, ali ih kralj i bosanski sabor kažnjavaju oduzimanjem posjeda. To pokazuje izuzetnu unutrašnju stabilnost u zemlji. Najveća opasnost za Bosnu ipak dolazi od ugarskog kralja [[Sigismund, car Svetog Rimskog Carstva|Sigismunda Luksembuurškog]], muža ugarske vladarice [[Marija, kraljica Ugarske|Marije]] koja je bila unuka bana Stjepana II preko [[Elizabeta Kotromanić|svoje majke]]. Žigmund je u svojoj južnoj politici zacrtao bosansku krunu. Krupno plemstvo se koncentrisalo u odbrani bosanske krune. Prema ugovoru iz [[1394]]. kruna je trebala pripasti Žigmundu poslije Dabišine smrti, no [[Bošnjani]] za novog vladara dovode kraljicu, Dabišinu udovicu [[Jelena gruba|Jelenu Grubu]]. Time prave ''[[interregnum]]'' koji im omogućava da dobiju na vremenu i pojačaju svoje pozicije prema ugarskom vladaru. Uz pomoć najodanije vlastele iz rodova [[Kosače]], [[Pavlovići]] i [[Hrvatinići]] interegnum se završava 1398, kada na prijestolje dolazi [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Stjepan Ostoja]], vanbračni sin Tvrtka I. To je doba jakog utjecaja bosanskog [[sabor]]a (bosanskog [[stanak]]) na bosanskog vladara. Istaknutu ulogu imali su [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić]], [[Sandalj Hranić Kosača]], [[Pavle Radinović]] i [[tepčija]] [[Batalo]]. Kralj Ostoja je [[Prodaja primorja Dubrovčanima 1399.|prodao primorje Dubrovčanima]] krajem 1399. Zbog neuspješnog [[Rat Bosne i Dubrovnika (1403–1404)|rata sa Dubrovnikom]] 1403-1404. kralj Ostoja je [[Zbacivanje kralja Ostoje|zbačen sa prijestolja]] 1404, a novim kraljem je imenovan [[Tvrtko II, kralj Bosne|Tvrtko II]], drugi vanbračni sina kralja Tvrtka I Kotromanića. Zbog spora oko sela [[Lisac (selo)|Lisac]] mir sa Dubrovnikom je postignut tek 1405. Ova smjena na bosanskom prijestolju izaziva reakciju ugarskog kralja Žigmunda koji pomaže prougarski orijentisanom bivšem kralju Stjepanu Ostoji. Žigmund je uspio da djeluje i na Tvrtka II, ali nastao je novi preokret u kojem je na vlast opet došao Stjepan Ostoja 1409. === Bosna između Ugarske i Osmanlija === [[Datoteka:Bosnia around 1412.png|mini|desno|260px|Područje srednjovjekovne Bosne početkom 15. vijeka]] Mada se od 1386. prati osmansko prisustvo u srednjovjekovnoj Bosni, te u brojnim drugim upadima koji su bili različitog intenziteta i značaja, tek su događaji iz sredine druge decenije 15. vijeka označili njihov aktivniji politički angažman. Radi svojih interesa [[Osmansko Carstvo]] podržava bosansko plemstvo i predvođeno Tvrtkom II. Političke opcije razrješenje imaju u 1415. u Lašvanskoj bitki. Osmanlije su time postali uz Ugarsku najvažniji faktor u daljoj političkoj historiji bosanske države. Nalazeći se između ove dvije sile bosanski vladari su uspješno odolijevali različitim pritiscima. Uprkos osmanskom uspjehu politička opcija Tvrtka II. ipak nije prošla 1415. Svu težinu sukoba primio je [[knez]] [[Pavle Radinović]], koji je podržavao Tvrtka II. On je ubijen a Tvrtko II će na šansu čekati još neko vrijeme. Poslije smrti Stjepana Ostoje vladarem je postao njegov sin [[Stjepan Ostojić, kralj Bosne|Stjepan Ostojić]]. Konačno 1420. kralj Tvrtko II. ponovo je preuzeo bosansko prijestolje. Nedugo potom i sam kralj Tvrtko II. postaje saveznik Ugarskoj, jer je trebao ugarsku pomoć protiv pobune bosanskih plemića i Radivoja Ostojića, sina bivšeg kralja Ostoje, koji uz osmanlijsku pomoć ovladavaju većim dijelom Bosne u periodu od 1433. do 1435. Tvrtko ostaje na vlasti sve do smrti 1443, a njegovu vladavinu karakterizira dalji razvoj privrede i gradova te jačanje utjecaja franjevaca u Bosni. === Kultura i umjetnost u srednjovjekovnoj Bosni === Srednjovjekovna Bosna svoj kulturnoumjetnički izraz razvija u širokom spektru raznovrsnih strujanja koja su zahvatala istočnu jadransku obalu kroz njen milenijski period. Jaki obrisi ilirske, rimske i germanske kulture u polazištu stopili su se sa slavenskom kulturom kroz neposredne dodire u ranom srednjem vijeku. Ovo šarenilo izrazito usložnjava prisustvo jake franačke, bizantske, ugarske i mediteranske kulture koja kroz razvoj srednjovjekovne bosanske države i društva ima značajan upliv i utjecaj na bosanskom području. U svom tom šarolikom susretu i primjeni različitih kulturnih i umjetničkih utjecaja, u Bosni se razvija i domaća, bosanska kulturna baština koja pored primjene visokorazvijenih stranih utjecaja stvara i odlike i osobenosti svoga vlastitog kulturnog izražaja i stila. Prepoznatljivo, proizvodi [[Bosanski stil|bosanskog stila]], rađeni [[na bosanski način]] svoju primjenu nalaze i izvan granica bosanske srednjovjekovne države u [[Venecija|Veneciji]] i drugim evropski državama. Razvoj pismenosti u Bosni, gdje se primjenjivao [[bosanski jezik]], grčki, latinski i italijanski jezik, te [[glagoljica]] i [[ćirilica]] ([[bosančica]]), pored onovremene uobičajene prepisivačke djelatnosti, [[Apokrifni tekstovi|apokrifnih tekstova]] kojima se iskazivala kritika kršćanstva i drugačije viđenje svijeta, ponudio je i proizvode [[Bosanska srednjovjekovna pismenost|domaće bosanske književnosti]]. [[Humačka ploča]] pokazuje odsjaj ranosrednjovjekovne pismensoti, a izvanredni primjerci poput [[Hvalov zbornik|Hvalovog zbornika]] pokazuju interes bosanske feudalne sredine za izuzetnim umjetničkim i estetskim vrijednostima onoga vremena. Viteškti [[turnir]] u [[Budim]]u 1412, pripadništvo bosanske vlastele čuvenom [[Zmajev red|Zmajevom redu]] kao i razvoj [[Muzika u srednjovjekovnoj Bosni|muzičke kulture]], pokazuje praćenje najvažnijih tokova ritersko-dvorjanske kulture u Evropi. Razvoj [[Srednjovjekovna bosanska heraldika|bosanske heraldike]] stvorio je izvanredne primjerke grbova i pečata, kojima su se okruživali [[Spisak bosanskih kraljeva|bosanski vladari]] i vlastela. To najvjernije pokazuju pečati bosanskih vladara i slika Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Arhitektura srednjovjekovne Bosne izraza nalazi u odbrambenim tvrđavama, dvorovima vladara (poput veličanstvenog [[Bobovac|Bobovca]], [[Blagaj (Mostar)|Blagaja]] i [[Jajce|Jajca]]) i [[velmoža]] kao ljetnim i zimskim rezidencijama (poput [[Kukanj|Kuknja]] i [[Samobor na Drini|Samobora]]), ali i u uobičajanoj stambenoj kulturi svakodnevnice prožete sve većom upotrebom kamena kao građevinskog materijala koji znači uznapredovali status sredine. Kao i u drugim evropskim sredinama preovladavaju romanika i gotika. Najvažniji statusni simbol kulturnog i umjetničkog izraza srednjovjekovne Bosne prepoznaje se u [[Stećak|stećcima]], nosiocima još uvijek živog, zanimljivog i [[Proučavanje stećaka|zagonetnog izraza]] u životu kulture i umjetnosti [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Ogroman broj [[nekropola]] sa očuvanih preko 50.000 [[stećak]]a, sa svojim raznovrsnim oblicima, simbolima, ukrasima, [[Natpisi na stećcima|epigrafskim porukama]], te svojim [[Klesari stećaka|umjetnicima]] i danas svjedoči o tom neprolaznom vremenu ([[Nekropola stećaka Radimlja|Radimlja]], [[Nekropola stećaka Boljuni|Boljuni]] i druge). === Doba Stjepana Tomaša === Godine 1443. bosansko plemstvo na saboru [[rusag]]a bosanskog postavlja na vlast kralja [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepana Tomaša]]. Najmoćniji bosanski plemić na teritoriji jugoistočne Bosne, [[Stjepan Vukčić Kosača]], odbija u početku priznati Stjepana Tomaša za novog kralja Bosne, što je rezultiralo sukobom unutar Bosne po tome pitanju, a taj sukob okončava 1446. bračnom vezom bosanskog vladara s [[Katarina Kosača|Katarinom Kosačom]], kćerkom moćnoga vojvode. Stjepan Vukčić Kosača ipak nastavlja vrlo jak utjecaj na svome posjedu što potvrđuje činjenica da 1448. uzima titulu hercega i po kojoj će ovaj dio Bosne kasnije biti i prozvan [[Hercegovina]]. Osmanska ekspanzija tjera kralja Tomaša da 1450. zatraži vanjsku pomoć, te se obraća papi po tome pitanju, koristeći činjenicu da je [[papa]] pokazivao veoma veliko zanimanje za Bosnu u to vrijeme, prvenstveno zbog franjevaca, koji u to vrijeme, na čelu s Vikarom od Bosne po imenu Jakob Markijski, nastoje uspostaviti katoličku dominaciju u Bosni, uz napomenu da je kralj Tomaš 1445. prešao na [[katoličanstvo]], što je papa želio u potpunosti iskoristiti. Također, papa je bio opsjednut i pitanjem Crkve bosanske, optužujući je, po ko zna koji put, za herezu, tako da 1459. kralj Tomaš pristaje na papin zahtjev da započne progoniti heretike u Bosni. === Protjerivanje krstjana i Osmanlijsko nadiranje === Kralj Tomaš saziva starješine Crkve bosanske i nudi im veoma skučen izbor: ili da prihvate [[katoličanstvo]] ili će biti protjerani iz [[Bosansko Kraljevstvo|Bosne]]. Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje da pređe na katoličanstvo, a od ostalih, koji ne prihvatiše, oko četrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru južne Bosne, na prostoru [[Hum]]a i nalaze zaštitu u okrilju bosanskog vojvode Stjepana Vukčića Kosače, koji je i sam bio krstjanske vjere, o čemu postoji i detaljan opis koji je zabilježio, tadašnji papa, Pije II. koji kasnije, u svojim Komentarima (Commentarii), piše: :"''Kralj Bosne, da opere ljagu što je Osmanlijama predano [[Smederevo]] i da dadne dokaz svoje kršćanske vjere, ili, kako mnogi drže, potaknut pohlepom za novcem, prisilio je manihejce (bosanske krsthjane), kojih je bilo premnogo u njegovu kraljevstvu, da se isele iz kraljevstva, ostavivši svoju imovinu, ako neće primiti Kristovo krštenje. Oko dvije hiljade pokrstilo ih se, a oko četrdeset hiljada ili malo više, koji su se tvrdoglavo držali zabluda, pobjegli su Stjepanu (Vukčiću Kosači), vojvodi bosanskome, svome drugu u nevjeri"'' Da je Bosna bila puna maniheja i pred sami pad, dokazuje i izvještaj biskupa Nikole Barbućia papi maja 1456.g. u kojem navodi da se kralj Tomaš pravdao da ne može da se bori s turcima zbog maniheja, tj.bosanskih patarena koji više vole turke nego hrišćane i kojih ima veliki broj u njegovoj zemlji. (Sima Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, str.312) === Pad srednjovjekovne bosanske države === [[Datoteka:Bobovac.jpg|mini|desno|260px|desno|Kraljevska utvrda Bobovac]] Za novoga kralja Bosne 1461. izabran je [[Stjepan Tomašević, kralj Bosne|Stjepan Tomašević]], sin kralja Stjepana Tomaša. On se suočava s jakom prijetnjom od osmanskih osvajača i njihovim pretenzijama prema Bosni. Uzaludno upućuje apel za pomoć u odbrani od Osmanskog Carstva. Ugarski kralj obećava pomoć Bosni 1462, poslije čega kralj Stjepan Tomašević odbija platiti danak Osmanskom Carstvu. Time ugrožava poziciju mira u Bosni. Zahvaljujući jakom uporištu u župi [[Vrhbosna (župa)|Vrhbosni]], [[Bosansko krajište|Bosanskom krajištu]], Osmanlije su mogle vrlo brzo izvesti intervenciju u Bosni. Godinu dana poslije, 1463, velika osmanska vojska, pod komandom [[Mehmed II|Mehmeda II]] [[Pad Bosne 1463.|pokorava Bosnu]]. U snažnom osmanskom naletu bosanska kraljevska rezidencija [[Bobovac]] pala je 20. juna 1463. Kralj Stjepan Tomašević bježi na zapad u tvrđavu [[Ključ na Sani|Ključ]]. Opkoljen osmanskim snagama odlučuje da se preda, nakon čega je odveden u [[Jajce]] i pogubljen pred sultanom [[Mehmed II|Mehmedom II Osvajačem]]. Time je prestala da postoji srednjovjekovna bosanska država.<ref>Najvjerniji opis pada Bosne daje savremenik događaja [[Konstantin Mihailović]] u svome djelu Janičarove uspomene ili Turska hronika u 34 poglavlju svoga djela pod nazivom O primirju kralja bosanskoga. Između ostalog navodi: На оном истом саветовању међу оним пашама закључено је било ово: чим цар изиђе из Једрена, одмах да буде посечен трапезунтски цар. И тако се одмах и збило: ми смо кренули на пут у среду, а цар је у петак погубљен а ми смо ишли све до Босне и приспели смо до једне земље босанскога кнеза који се звао Ковачевић, и изненадно нападнут покорио се цару, и (цар је) потом наредио да се овај погуби, а онда је кренуо у краљевску земљу и опколио је најпре град Бобовац; са собом није имао топова, те је наредио да се одмах под градом лију и овим топовима је освојио град. А посланици који су путовали по примирје (ту смо их нашли) говорили су са мном сећајући се оних ранијих ствари, али је већ било касно. Пошто цар поседе град, кренули смо ка Јајцу, а због брзине послао је напред Махмут пашу са двадесет хиљада коњаника не би ли могли краља Томаша негде изненадити у којем граду, јер је чуо да никаквих пратилаца нема при себи. А он знајући већ о Турцима, мучио се јадник и ноћу и дању не би ли могао што је могуће брже скупити што људи. И тако је дошао у град звани Кључ, хотећи да ту мало у подне отпочине. Али су уто наједном Турци приспели (у овај град) и око града су јурили, не знајући да је ту краљ Томаш био, док не истрча из града један лупеж и не исприча Турцима за колач да је краљ у томе граду. Кад то чу Махмутпаша, опколи град, а сутрадан наговорише краља (да изиђе) из града доле, заклињући се на књигама од сапуна како његовој глави ништа неће бити. Потом је цар Мухамед стигао у Јајце, пред којега су довели краља самдругога (с другим његовим пријатељем). Кад видеше тада војници који су били у граду да је њихов господар сужањ, покорише се (Турцима). И посевши град, цар нареди да се краљ самдруги посече, а онда заузме читаву његову земљу, Константин Михаиловић из Островице, Јаничарове успомене или Турска хроника, Превод и предговор Ђорђе Живановић) Споменик Српске академије наука 107, Београд 1959. Друго издање 1986, 49-52</ref> == Također pogledajte == {{Div col|cols=3}} * [[Srednji vijek]] * [[Bertrandon de la Broquière]] * [[Bosna (ime)]] * [[Carina u Deževicama]] * [[Konstantin Mihailović]] * [[Kraljevski dvor u Deževicama]] * [[Objavljeni izvori za historiju srednjovjekovne Bosne]] * [[Povelja kralja Stjepana Dabiše vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću iz 1392.]] * [[Povelja kralja Stjepana Tomaša sinovima Ivanca Jurčinića iz 1459]] * [[Italijani u srednjovjekovnoj Bosni]] * [[Vlaški katun]] * [[Ćirilična građa]] {{Div col end}} == Reference == {{refspisak|2}} == Izvori i literatura == * [[Ljubomir Stojanović]], Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929. * [[Konstantin Mihailović|Константин Михаиловић из Островице]], Јаничарове успомене или Турска хроника, Превод и предговор Ђорђе Живановић) Споменик Српске академије наука 107, Београд 1959. Друго издање 1986. * [[Vjekoslav Klaić]], ''Povijest Bosne'' (fototip izdanja iz 1882), Sarajevo 1990. * [[Vladimir Ćorović]], ''Historija Bosne'', Beograd 1940. * [[Marko Perojević]], ''Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463''., Knjiga prva”, 3. izdanje, HKD Napredak, Sarajevo 1942, 1991, 1998. * [[Sima Ćirković]], ''Istorija srednjovekovne bosanske države'', Beograd 1964. * [[Pavao Anđelić]], [[Nada Miletić]], ''Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod tursku vlast'', Drugo prerađeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo 1984. * [[Anto Babić]], [[Desanka Kovačević-Kojić]], Sima Ćirković, ''Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine I, Društvo i privreda srednjovjekovne bosanske države'', ANU BiH, Sarajevo 1987. * [[Nada Klaić]], ''Srednjovjekovna Bosna. Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377.g.''), Zagreb 1989; 1994. * [[Pejo Ćošković]], ''Crkva bosanska u XV stoljeću'', Sarajevo 2005. * [[Dubravko Lovrenović]], Proglašenje Bosne kraljevstvom 1377. (Pokušaj revalorizacije), Forum Bosnae 3-4, Sarajevo 1999, 227-287. * [[Dubravko Lovrenović]], Na klizištu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006. * [[Pavo Živković]], Bibliografija objavljenih izvora i literature o srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1982. * [[Esad Kurtović]], Bibliografija objavljenih izvora i literature o historiji srednjovjekovne Bosne 1978-2000, Sarajevo 2007. [http://academia.edu/3637680/Knjiga_Bibliografija_objavljenih_izvora_i_literature_o_srednjovjekovnoj_Bosni_1978-2000_Sarajevo_2007]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }} * [[Mustafa Imamović|Imamović, Mustafa]], Historija Bošnjaka, Sarajevo 1997 * {{cite book | last=Malcolm | first=Noel | date=2011 | title=[[Bosna - kratka povijest]] | url= |location=Sarajevo | publisher= | isbn=978-9958-30-111-7 | ref = harv}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Middle Ages in Bosnia and Herzegovina}} *[https://www.scribd.com/doc/143309359/Napretkova-Povijest-Bosne-i-Hercegovine-Od-Najstarijih-Vremena-Do-Godine-1463-Sarajevo-1998-85 Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do 1463., Napredak, 1998.] *[https://www.scribd.com/doc/250584835/Mihailo-Dinić-Državni-Sabor-Srednjevekovne-Bosanske-Države Mihailo Dinić: Državni sabor srednjevekovne Bosne] *[https://www.scribd.com/doc/121865426/Cirkovic-Sima-Istorija-srednjovekovne-bosanske-države-SKZ-Beograd-1964 Sima Ćirković: Istorija srednjovekovne bosanske države] *[http://gen.lib.rus.ec/book/index.php?md5=06693EE3E1BB363403A19A6B89B5421C Nada Klaić: Srednjovjekovna Bosna]{{Mrtav link}} *[https://www.scribd.com/doc/115231599/Na-Klizistu-Povjesti-Lovrenovic Dubravko Lovrenović: Na klizištu povijesti]{{Mrtav link}} *[http://gen.lib.rus.ec/book/index.php?md5=ed3a95f2603b39f40005f3fd83750f58 Esad Kurtović: Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača]{{Mrtav link}} *[https://www.academia.edu/31310356/Esad_Kurtovi%C4%87_Bibliografija_objavljenih_izvora_i_literature_o_srednjovjekovnoj_Bosni Esad Kurtović, Bibliografija objavljenih izvora i literature o srednjovjekovnoj Bosni] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190513091235/https://www.academia.edu/31310356/Esad_Kurtovi%C4%87_Bibliografija_objavljenih_izvora_i_literature_o_srednjovjekovnoj_Bosni |date=13. 5. 2019 }} *[https://www.academia.edu/34998089/Historijska_traganja_br_5_2010_?email_work_card=title Historijska traganja: Posljednji Pavlovići, O srednjovjekovnom bosanskom građaninu, O krunidbi kralja Tvrtka]{{Mrtav link}} – [[Institut za historiju u Sarajevu|Institut za historiju]], Sarajevo, Bosna i Hercegovina *[https://www.academia.edu/861986/Bosansko_srednjovjekovlje_u_doma%C4%87im_franjeva%C4%8Dkim_kronikama_18_stolje%C4%87a_The_Bosnian_Middle_Ages_in_18th_Century_Franciscan_Chronicles_?email_work_card=title Bosansko srednjovjekovlje u domaćim franjevačkim kronikama 18. stoljeća] – [[Emir O. Filipović]] {{Poluzaštita}} {{Kultura srednjovjekovne Bosne}} [[Kategorija:Srednjovjekovna Bosna|*]] 9wkkazupmsaws2woziv32wu0wwyhfhq Ribosom 0 21017 3829765 3822993 2026-04-12T20:34:08Z InternetArchiveBot 118070 Adding 5 books for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829765 wikitext text/x-wiki {{Infokutija anatomija |Name = Ribosom |Latin = |Image = Ribosome shape.png |Caption = Velika (crvena) i mala (plava) ribosomska podjedinica |PartOf = [[ćelija (biologija)|Ćelijske]] [[organele]] }} [[Datoteka:Biological cell.svg|mini|desno|300px|'''Organizacija tipične eukariotske ćelije.'''<br /> 1. [[Jedarce]]. 2. [[Jedro (biologija)|Jedro]]. 3. '''Ribosom'''i. 4. [[Vezikula]]. 5. Hrapavi [[endoplazmatski retikulum]]. 6. [[Golđijev aparat]]. 7. [[Mikrotubula]]. 8. Glatki [[endoplazmatski retikulum]]. 9. [[Mitohondrija]]. 10. [[Lizozom]]. 11. [[Citoplazma]]. 12. [[Mikrotijela]]. 13. [[Centriole]]]] [[Ribosomi]] su velika i složena molekulska mašina koja katalizira [[sinteza proteina|sintezu proteina]], poznatih kao [[Translacija (biologija)|translacija]]. Ribosom odabira aminoacilirane [[transferna RNK|transferne RNK]] (tRNK), na osnovu sekvence proteina koji kodira [[informacijska RNK|informacijsku RNK]] (iRNK) i [[kovalentna veza|kovalentno povezuje]] [[aminokiseline]] u [[peptid|polipeptidni]] lanac. Ribosomi svih organizama dijele [[konzervirana sekvenca|visoko konzervirani]] [[peptidil-transferaza|katalitski centar]]. Međutim, ribosomi [[eukariot]]a ([[životinja]], [[biljke|biljaka]], gljiva i velikog broja jednoćelijskih organizama, svi sa [[ćelijsko jedro|nukldoeusom]]) su mnogo veći od [[prokarioti|prokariotskih]] ([[bacteria|bakterijskih]]l a [[archaea|arhejski]]) ribosomi i podložni složenijoj regulaciji i putevima [[biogeneza|biogeneze]].<ref>{{cite web |url=http://www.microbiologyprocedure.com/ribosomes/difference-between-70S-and-80S-ribosomes.htm |title=Difference Between 70S Ribosomes and 80S Ribosomes, RNA, Micromolecules |publisher=www.microbiologyprocedure.com |access-date=6. 8. 2009 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080905232545/http://www.microbiologyprocedure.com/ribosomes/difference-between-70S-and-80S-ribosomes.htm |archive-date=5. 9. 2008 }}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.microbiologyprocedure.com/ribosomes/80S-ribosomes.htm |title=80S Ribosomes, Eukaryotic Ribosomes, Prokaryotic Ribosomes, Nucleic Acids, Sedimentation Coefficient |publisher=www.microbiologyprocedure.com |access-date=6. 8. 2009 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090623063232/http://www.microbiologyprocedure.com/ribosomes/80S-ribosomes.htm |archive-date=23. 6. 2009 }}</ref> '''Eukariotski ribosomi''' su također poznati kao '''80S''' ribosomi, što se odnosi na njihove [[koeficijent sedimentacije|koeficijente sedimentacije]] u [[Svedberg|Svedberg jedinicama]], jer se sedimentiraju brže od prokariotskih ([[70S]]) ribosoma. Eukariotski ribosomi imaju dvije nejednake podjedinice, označene kao [[eukariotska mala ribosomska podjedinica (40S)|mala podjedinica]] (40S) i [[eukariotska velika ribosomska podjedinica (60S)|velika podjedinica]] (60S) prema njihovim koeficijentima sedimentacije. Obje podjedinice sadrže desetine [[ribosomski protein|ribosomskih proteina]] raspoređenih na skeli sastavljenoj od [[ribosomska RNK]] (rRNK). Mala podjedinica prati [[komplementarnost (genetika)|komplementarnost]] između [[antikodon]]a tRNK i iRNK, dok velika podjedinica katalizira formiranje [[peptidna veza|peptidne veze]]. ==Sastav== U poređenju sa svojim prokariotskim homolozima, mnogi eukariotski ribosomski proteini su uvećani insercijama ili ekstenzijama u konzervirano jezgro. Nadalje, nekoliko dodatnih proteina nalazi se u malim i velikim podjedinicama eukariotskih ribosoma, koje nemaju prokariotske homologe [[rRNK|ribosomske RNK]] (skraćeno 18S rRNK), koja je homologna prokariotskoj [[16S ribosomska RNK|16S rRNK]]. Podjedinica 60S sadrži 28S rRNK, koja je [[homologija sekvence|homologna]] prokariotskoj [[23S ribosomska RNK|23S ribosomskoj RNK]]. Osim toga, sadrži 5.8S rRNK koja odgovara 5' kraju 23S rRNK i kratku 5S rRNK. I 18S i 28S imaju višestruke insercije u nabor jezgra rRNK svojih prokariotskih pandana, koje se nazivaju ekspanzijski segmenti. Za detaljan popis proteina, uključujući arhejske i bakterijske homologe, molimo pogledajte odvojene članke o podjedinicama [[40S]] i [[60S]]. Nedavna istraživanja ukazuju na heterogenost u sastavu ribosoma, tj. da [[stehiometrija]] među osnovnim ribosomskim proteinima u divljim vrstama kvašćevih ćelija i embrionskim [[matične ćelije|matičnim ćelijama]] zavisi i od uslova rasta i od broja ribosoma vezanih po [[iRNK]].<ref name="SlavovSemrau2015">{{cite journal|last1=Slavov|first1=Nikolai|last2=Semrau|first2=Stefan|author-link3=Edoardo Airoldi|last3=Airoldi|first3=Edoardo|last4=Budnik|first4=Bogdan|last5=van Oudenaarden|first5=Alexander|title=Differential Stoichiometry among Core Ribosomal Proteins|journal=Cell Reports|volume=13|issue=5|year=2015|pages=865–873|issn=2211-1247|doi=10.1016/j.celrep.2015.09.056|pmid=26565899|pmc=4644233}}</ref> {| class="wikitable" style="text-align:left" ! ! ! [[Eukariot]]ski<ref name="ribostat">Values are based on the ribosomes of ''Tetrahymena thermophila'' (PDB: 4V8P) and ''Thermus thermophilus'' (PDB: 4V5D). The exact size, weight and number of proteins varies from organism to organism.</ref> ! [[bakterije|Bakterijski]]<ref name="ribostat"/> |- ! rowspan="3" | Ribosom | [[Koeficijent sedimentacije]] | 80 S | 70 S |- | [[Molekularna masa]] | ~3,2 miliona [[jedinica atomske mase|Da]] | ~2,0 miliona Da |- | Prečnik | ~250–300 [[Angstrom|Å]] | ~200 Å |- ! rowspan="4" | Velika podjedinica | Koeficijent sedimentacije | 60 S | 50 S |- | Molekularna masa | ~2,0 miliona Da | ~1,3 miliona Da |- | Proteini | 46 | 33 |- |- |[[rRNK]] | *25/28 S rRNA (3354 [[nukleotid]]a) *5 S rRNK (120 nukleotida) *5,8 S rRNK (154 nukleotida) | * 23S rRNK (2839 nukleotida) * 5S rRNK (122 nukleotida) |- ! rowspan="4" | Mala podjedinica | Koeficijent sedimentacije | 40 S | 30 S |- | Molekularna masa | ~1,2 miliona Da | ~0,7 miliona Da |- | Proteini | 33 | 20 |- |- | rRNK | *18S rRNK (1753 nukleotida) | *16S [[rRNK]] (1504 nukleotida) |- |} ==Određivanje strukture== Početne strukture eukariotskih ribosoma određene su [[elektronski mikroskop|elektronskom mikroskopijom]]. Prve 3D strukture dobijene su pri rezoluciji od 30–40 Å za [[kvasac]] <ref>{{cite journal | last1 = Verschoor | first1 = A | last2 = Warner | first2 = JR | last3 = Srivastava | first3 = S | last4 = Grassucci | first4 = RA | last5 = Frank | first5 = J | date = Jan 1998 | title = Three-dimensional structure of the yeast ribosome | journal = Nucleic Acids Res. | volume = 26 | issue = 2| pages = 655–661 | pmid = 9421530 | doi=10.1093/nar/26.2.655 | pmc=147289}}</ref> i [[sisar]]ske ribosome.<ref>{{cite journal | last1 = Verschoor | first1 = A | last2 = Frank | first2 = J | date = Aug 1990 | title = Three-dimensional structure of the mammalian cytoplasmic ribosome | journal = J Mol Biol | volume = 214 | issue = 3| pages = 737–749 | doi = 10.1016/0022-2836(90)90289-X | pmid = 2388265 }}</ref><ref>{{cite journal | pmid = 9551559 | volume=6 | issue=3 | title=The 80S rat liver ribosome at 25 A resolution by electron cryomicroscopy and angular reconstitution. | date=Mar 1998 | journal=Structure | pages=389–399 | doi=10.1016/s0969-2126(98)00040-9 | last1 = Dube | first1 = P | last2 = Wieske | first2 = M | last3 = Stark | first3 = H | last4 = Schatz | first4 = M | last5 = Stahl | first5 = J | last6 = Zemlin | first6 = F | last7 = Lutsch | first7 = G | last8 = van Heel | first8 = M| doi-access = free }}</ref> Strukture veće rezolucije ribosoma kvasca pomoću [[krioelektronski mikroskop|krioelektronske mikroskopije]] omogućile su identifikaciju strukturnih elemenata proteina i RNK.<ref>{{cite journal | pmid = 11701127 | volume=107 | issue=3 | title=Structure of the 80S ribosome from Saccharomyces cerevisiae--tRNA-ribosome and subunit-subunit interactions. | date=Nov 2001 | journal=Cell | pages=373–386 | doi=10.1016/s0092-8674(01)00539-6 | last1 = Spahn | first1 = CM | last2 = Beckmann | first2 = R | last3 = Eswar | first3 = N | last4 = Penczek | first4 = PA | last5 = Sali | first5 = A | last6 = Blobel | first6 = G | last7 = Frank | first7 = J| doi-access = free }}</ref> Zatim su dobijene strukture sa subnanometarskom rezolucijom za komplekse ribosoma i faktora uključenih u translaciju.<ref>{{cite journal | last1 = Halic | first1 = M | last2 = Gartmann | first2 = M | last3 = Schlenker | first3 = O | last4 = Mielke | first4 = T | last5 = Pool | first5 = MR | last6 = Sinning | first6 = I | last7 = Beckmann | first7 = R | date = maj 2006 | title = Signal recognition particle receptor exposes the ribosomal translocon binding site | url = http://edoc.mpg.de/307710| journal = Science | volume = 312 | issue = 5774| pages = 745–747 | doi = 10.1126/science.1124864 | pmid = 16675701 | bibcode = 2006Sci...312..745H | hdl = 11858/00-001M-0000-0010-842E-9 | s2cid = 7237420 | hdl-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | last1 = Becker | first1 = T | last2 = Bhushan | first2 = S | last3 = Jarasch | first3 = A | last4 = Armache | first4 = JP | last5 = Funes | first5 = S | last6 = Jossinet | first6 = F | last7 = Gumbart | first7 = J | last8 = Mielke | first8 = T | last9 = Berninghausen | first9 = O | last10 = Schulten | first10 = K | last11 = Westhof | first11 = E | last12 = Gilmore | first12 = R | last13 = Mandon | first13 = EC | last14 = Beckmann | first14 = R | date = Dec 2009 | title = Structure of monomeric yeast and mammalian Sec61 complexes interacting with the translating ribosome | journal = Science | volume = 326 | issue = 5958| pages = 1369–1373 | doi = 10.1126/science.1178535 | pmid = 19933108 | pmc=2920595| bibcode = 2009Sci...326.1369B }}</ref><ref>{{cite journal | last1 = Schüler | first1 = M | last2 = Connell | first2 = SR | last3 = Lescoute | first3 = A | last4 = Giesebrecht | first4 = J | last5 = Dabrowski | first5 = M | last6 = Schroeer | first6 = B | last7 = Mielke | first7 = T | last8 = Penczek | first8 = PA | last9 = Westhof | first9 = E | last10 = Spahn | first10 = CM | date = Dec 2006 | title = Structure of the ribosome-bound cricket paralysis virus IRES RNA | url = http://edoc.mpg.de/312991| journal = Nat Struct Mol Biol | volume = 13 | issue = 12| pages = 1092–1096 | doi = 10.1038/nsmb1177 | pmid = 17115051 | hdl = 11858/00-001M-0000-0010-8321-7 | s2cid = 8243970 | hdl-access = free }}</ref> Nakon određivanja prve [[bakterije|bakterijsle]]<ref name="Clemons">{{cite journal | last1 = Clemons | first1 = WM Jr | last2 = May | first2 = JL | last3 = Wimberly | first3 = BT | last4 = McCutcheon | first4 = JP | last5 = Capel | first5 = MS | last6 = Ramakrishnan | first6 = V | date = Aug 1999 | title = Structure of a bacterial 30S ribosomal subunit at 5.5 A resolution | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1999-08-26_400_6747/page/832 | journal = Nature | volume = 400 | issue = 6747| pages = 833–840 | doi = 10.1038/23631 | pmid = 10476960 | bibcode = 1999Natur.400..833C | s2cid = 14808559 }}</ref><ref name="Cate">{{cite journal | pmid = 10497122 | volume=285 | issue=5436 | title=X-ray crystal structures of 70S ribosome functional complexes. | url = https://archive.org/details/sim_science_1999-09-24_285_5436/page/n75 | date=Sep 1999 | journal=Science | pages=2095–2104 | doi=10.1126/science.285.5436.2095 | last1 = Cate | first1 = JH | last2 = Yusupov | first2 = MM | last3 = Yusupova | first3 = GZ | last4 = Earnest | first4 = TN | last5 = Noller | first5 = HF}}</ref><ref name="Yusupov">{{cite journal | last1 = Yusupov | first1 = MM | last2 = Yusupova | first2 = GZ | last3 = Baucom | first3 = A | last4 = Lieberman | first4 = K | last5 = Earnest | first5 = TN | last6 = Cate | first6 = JH | last7 = Noller | first7 = HF | s2cid = 39505192 | date = maj 2001 | title = Crystal structure of the ribosome at 5.5 A resolution | journal = Science | volume = 292 | issue = 5518| pages = 883–896 | doi = 10.1126/science.1060089 | pmid = 11283358 | doi-access = free | bibcode = 2001Sci...292..883Y }}</ref> i archejske<ref name="Ban">{{cite journal | last1 = Ban | first1 = N | last2 = Nissen | first2 = P | last3 = Hansen | first3 = J | last4 = Moore | first4 = PB | last5 = Steitz | first5 = TA | s2cid = 14056415 | date = Aug 2000 | title = The complete atomic structure of the large ribosomal subunit at 2.4 A resolution | url = https://archive.org/details/sim_science_2000-08-11_289_5481/page/904 | journal = Science | volume = 289 | issue = 5481| pages = 905–920 | doi = 10.1126/science.289.5481.905 | pmid = 10937989 | bibcode = 2000Sci...289..905B }}</ref> ribosomske strukture pri atomskoj rezoluciji 1990-ih, trebalo je još jedno desetljeće dok 2011. godine nisu dobivene strukture visoke rezolucije eukariotskih ribosoma pomoću [[rendgenska kristalografija|rendgenske kristalografije]], uglavnom zbog poteškoća u [[kristalizacija proteina|dobivanju kristala dovoljnog kvaliteta]].<ref name="Rabl">{{cite journal | last1 = Rabl | first1 = J | last2 = Leibundgut | first2 = M | last3 = Ataide | first3 = SF | last4 = Haag | first4 = A | last5 = Ban | first5 = N | date = Feb 2011 | title = Crystal structure of the eukaryotic 40S ribosomal subunit in complex with initiation factor 1 | url = https://archive.org/details/sim_science_2011-02-11_331_6018/page/730 | journal = Science | volume = 331 | issue = 6018| pages = 730–736 | doi = 10.1126/science.1198308 | pmid = 21205638 | bibcode = 2011Sci...331..730R | hdl = 20.500.11850/153130 | s2cid = 24771575 | hdl-access = free }}</ref><ref name="Klinge">{{cite journal | last1 = Klinge | first1 = S | last2 = Voigts-Hoffmann | first2 = F | last3 = Leibundgut | first3 = M | last4 = Arpagaus | first4 = S | last5 = Ban | first5 = N | s2cid = 206536444 | date = Nov 2011 | title = Crystal structure of the eukaryotic 60S ribosomal subunit in complex with initiation factor 6 | url = https://archive.org/details/sim_science_2011-11-18_334_6058/page/940 | journal = Science | volume = 334 | issue = 6058| pages = 941–948 | doi = 10.1126/science.1211204 | pmid = 22052974 | bibcode = 2011Sci...334..941K }}</ref><ref name="Ben-Shem_2011">{{cite journal |vauthors=Ben-Shem A, Garreau de Loubresse N, Melnikov S, Jenner L, Yusupova G, Yusupov M |title= The structure of the eukaryotic ribosome at 3.0 Å resolution. |journal=Science |volume=334|issue=6062|pages= 1524–1529|date=februar 2011 |doi= 10.1126/science.1212642|pmid= 22096102|bibcode= 2011Sci...334.1524B |s2cid= 9099683 |doi-access= free }}</ref> Kompletna struktura eukariotske 40S ribosomske strukture kod ''[[Tetrahymena|Tetrahymena thermophila]]'' je objavljena i opisana, kao i mnogo toga o interakciji 40S podjedinice sa [[eIF1]] tokom inicijacije translacije.<ref name="Rabl"/> Struktura eukariotske 60S podjedinice je također određena iz ''[[T. thermophila]]'' u kompleksu sa [[eIF6]].<ref name="Klinge"/> Kompletna struktura eukariotske 80S ribosomske strukture iz kvasca ''[[Saccharomyces cerevisiae]]'' je dobijena kristalografijom pri rezoluciji od 3,0 Å.<ref name="Ben-Shem_2011"/> Ove strukture otkrivaju preciznu arhitekturu eukariotski specifičnih elemenata, njihovu interakciju sa [[konzervirana sekvenca|univerzalno konzerviranim]] jedrom i sve eukariotski specifične mostove između dvije ribosomske podjedinice. Atomske koordinate [[PDB|(PDB datoteke)]] i [[faktor strukture]] eukariotskog ribosoma su deponovani u [[PDB|Banku podataka o proteinima (PDB)]] pod sljedećim pristupnim kodovima: {| class="wikitable" style="text-align:center" !Kompleks !Izvorni [[organizam]] !Rezolucija ![[PDB]] identifikator<ref>Zbog ograničenja veličine, strukture ribosoma su često podijeljene u nekoliko koordinatnih datoteka</ref> |- | 80S:Stm1 | ''[[S. cerevisiae]]'' | 3,0 Å | *[http://www.pdb.org/pdb/explore/explore.do?structureId=3U5B 3U5B na www.PDB.org] *[http://www.pdb.org/pdb/explore/explore.do?structureId=3U5C 3U5C na www.PDB.org] *[http://www.pdb.org/pdb/explore/explore.do?structureId=3U5D 3U5D na www.PDB.org] *[http://www.pdb.org/pdb/explore/explore.do?structureId=3U5E 3U5E na www.PDB.org] |- | 40S:eIF1 | ''T. thermophila'' | 3,9 Å | *[http://www.pdb.org/pdb/explore/explore.do?structureId=2xzm 2XZM na www.PDB.org] |- |- | 60S:eIF6 | ''T. thermophila'' | 3,5 Å | *[http://www.pdb.org/pdb/explore/explore.do?structureId=4a17 4A17 na www.PDB.org] *[http://www.pdb.org/pdb/explore/explore.do?structureId=4a19 4A19 na www.PDB.org] |- |} ==Struktuta i funkcija== [[Datoteka:Peptide syn.png|mini|desno|300px|Ribosom u toku [[translacija|translacije]]]] '''Ribosom''' je organela koja se nalazi u [[ćelija|ćelijskoj]] [[citoplazma|citoplazmi]]. Sastoji se od [[bjelančevine|bjelančevina]] i [[RNK]]. U njemu se7nmsintetiziraju [[bjelančevine]], tj. prevodi genetička uputa koja (iz jedro|jedra]] dolazi u obliku glasničke RNK ([[iRNK]]). U ribosomima se genetička šifra, koja je zapisana redoslijedom [[nukleotid]]a prevodi na jezik aminokiselina - strukturnih sastavnica polipeptidnih lanaca. Ribosomi sadrže dvije subjedinice: veliku (50S) i malu (30S). Ribosomi prokariotskih i eukariotskih organizama se međusobno razlikuju po dimenzijama i drugim svojstvima; u prokariota su manji od onih u eukariota. Subjedinica S predstavlja koeficijent sedimentacije tokom centrifugiranja. Ribosomi eukariota su 80S i široki su oko 22 nanometara. Ribosomi koji se nalaze u citoplazmičnom matriksu sintiziraju strukturne proteine matične ćelije, dok ribosomi koji su zakačeni za plazmatičnu membranu sintetiziraju proteine koji se, nakon sinteze, transportiraju van ćelije. Ako se nalaze na površini [[endoplazmatski retikulum|endoplazmatskog retikuluma]], nazivaju se hrapavim ili granuliranim. Oblik svakog novog sintetiziranog proteina zavisi od sekvence aminokiselina. Posebni proteini, zvani molekularni pratioci (šaperoni) pomažu pri savijanju i uvijanju polinukleotidnog lanca koji se sastoji od velikog broja aminokiselina. To uvijanje i savijanje ("smatanje") lanca određuje oblik proteina. Oni se označavaju kao 70S ribosomi. Prečnik im je oko 14-20 nanometara, a molekularna masa oko 2.7 miliona.<ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|9958-9344-1-8}}.</ref><ref>Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|978-9958-9344-8-3}}.</ref><ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|9958-9344-3-4}}.</ref><ref>Berberović LJ., Hadžiselimović R. (1986): Rječnik genetike. Svjetlost, Sarajevo, {{ISBN|86-01-00723-6}}.</ref><ref>Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, {{ISBN|9958-9344-2-6}}.</ref> Proces sinteze proteina u ribosomima počinje kada se oni nakače na molekul informacione RNK ([[iRNK]]). Ako se na jedan molekul iRNK zakači veći broj ribosoma onda se obrazuju poliribosomi ([[polisomi]]). == Subjedinice ribosoma == Podaci o obliku i veličini ribosoma i njegovih subjedinica dobijeni su elektronskim mikroskopom. Oblik prokariotskih i eukariotskih ribosoma je veoma sličan. Kod prokariota mala subjedinica je spljoštena, izdužena i nesimetrična i podeljena je udubljenjem na glavu i telo, a velika se sastoji iz loptastog tijela na kome su jasno izražena tri ispupčenja (produžetka). Ulogu u sintezi proteina i povezivanju aminiokiselina u polipeptidni lanac ribosomi obavljaju samo ako su njihove subjedinice udružene i, istovremeno, ujedinjene sa molekulom informacione RNK (iRNK). Subjedinice se povezuju tako što se ostvaruje kontakt između udubljenja na maloj i centralnog produžetka na velikoj subjedinici. Pri ovakvom kontaktu obrazuje se slobodan prostor u vidu tunela kroz koji prolazi iRNK (informaciona RNK) za vreme translacije (prevođenje redoslijeda nukleotida iRNK u redoslijed aminokiselina u proteinu). Veći broj ribosoma može da se poveže jednim molekulom iRNK i tada se obrazuje struktura nazvana poliribosom (polizom). Kod eukariota se velike subjedinice unekoliko razlikuju od eukariotskih, mada treba napomenuti da detaljna struktura eukariotskih ribosoma još nije usvojena iako se smatra da je veoma slična prokariotskoj. Dva veoma značajna mjesta su ona za koja se vezuju transportne RNK (tRNK), to su P mjesto (peptidil mjesto) i A mjesto (aminoacil tRNK mjesto). P mjesto je ono za koje se vezuje peptidiltRNK (tRNK koja nosi rastući polipeptidni lanac), a za A mjesto se vezuje aminoaciltRNK (tRNK koja nosi aktiviranu aminokiselinu)<ref>Korostelev A. A.(2011): Structural aspects of translation termination on the ribosome. RNA (New York, N.Y.) 17 (8): 1409–21.</ref><ref>[http://rnajournal.cshlp.org/cgi/pmidlookup?view=long&pmid=21700725]</ref><ref>Benne R., Sloof P. (1987). "Evolution of the mitochondrial protein synthetic machinery. BioSystems 21 (1): 51–68.</ref><ref>Rodnina M. V., Beringer M., Wintermeyer W. (2007): How ribosomes make peptide bonds". Trends Biochem. Sci. 32 (1): 20–6.</ref><ref>DOI:10.1016/j.tibs.2006.11.007. PMID 17157507.</ref> <ref>Cech T. (2000): Structural biology. The ribosome is a ribozyme. Science 289 (5481): 878–9. DOI:10.1126/science.289.5481.878. PMID 10960319.</ref><ref>Palade G. E.(1955). A small particulate component of the cytoplasm. J Biophys Biochem Cytol 1 (1): 59–68. PMC 2223592. PMID 14381428.</ref><ref>[http://www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?tool=pmcentrez&artid=2223592]{{Mrtav link}}.</ref> <ref>Roberts, R. B., Ed. (1958): Introduction in Microsomal Particles and Protein Synthesis. New York: Pergamon Press, Inc.</ref><ref>Schluenzen F, Tocilj A, Zarivach R, Harms J, Gluehmann M, Janell D, Bashan A, Bartels H, Agmon I, Franceschi F, Yonath A (2000). Structure of functionally activated small ribosomal subunit at 3.3 Å resolution. Cell 102 (5): 615–23. DOI:10.1016/S0092-8674(00)00084-2. PMID 11007480.</ref> . Transportna [[RNK]] ribosomima prinosi aminokiseline, koje se, u skladu sa redosledom zapisanim na iRNK, međusobno povezuju u polipeptidni lanac. Pošto su molekuli tRNK relativno veliki u odnosu na ribosom, pretpostavlja se da ta mjesta nisu negdje u unutrašnjosti ribosoma, već su na njegovoj površini, u vidu udubljenja. U A i P mjestu [[tRNK]] su tako smještene da su svojim [[antikodon]]ima sparene sa naspramnim, komplementarnim kodonima u iRNK. Ova dva mjesta su u neposrednoj blizini što omogućava da se dvije tRNK svojim antikodonima vežu za susedne kodone [[iRNK]], a istovremeno i da se dvije amnokiseline približe dovoljno da bi se između njih obrazovala peptidna veza. Pored A i P mjesta, na ribosomima postoji još jedno mjesto, tzv. E mjesto (od engl. exit), za koje se privremeno vezuje ona [[tRNK]] koja u određenoj fazi biosinteze napušta ribosom. == Također pogledajte == *[[Ćelija (biologija)]] *[[Bjelančevina]] *[[DNK]] *[[RNK]] ==Reference== {{reference}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Ribosomes}} * http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion/molecule_of_the_month/pdb10_1.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101114002238/http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion%2Fmolecule_of_the_month%2Fpdb10_1.html |date=14. 11. 2010 }} * [http://www.bionet-skola.com/w/Ribozomi BioNet škola] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090618025456/http://www.bionet-skola.com/w/Ribozomi |date=18. 6. 2009 }} {{stub-biol}} {{Ćelijske strukture i organele}}{{Ćelija}} [[Kategorija:Ribosomi]] [[Kategorija:Ribozimi]] [[Kategorija:Biosinteza bjelančevina]] knrei2zw35xg76ge9pcc4ix379xzf81 Habsburška Monarhija 0 24420 3829663 3628813 2026-04-12T12:45:38Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829663 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} {{Infokutija bivša država|država_prije1=Nadvojvodstvo Austrija|država_prije_zastava1=Flag of Austria.svg|država_prije2=Kraljevina Ugarska|država_prije_zastava2=Flag of Hungary (15th century).svg|država_prije3=Kraljevina Češka|država_prije_zastava3=Flag of Bohemia.svg|država_prije4=Hrvatsko kraljevstvo|država_prije5=Kneževina Transilvanija|država_prije_zastava5=Transsylvanian Banner.svg|država_poslije1=Austrijsko carstvo|država_poslije_zastava1=Flag of the Habsburg Monarchy.svg|državno_uređenje=Feudalna monarhija|glavni_grad=[[Beč]] (1526. - 1583.)<br>[[Prag]] (1583. - 1611.)<br>[[Beč]] (1611. - 1804.)|grb=Coat of Arms of Leopold II and Francis II, Holy Roman Emperors-Or shield variant.svg|karta=Habsburg Hereditary Lands (1789).svg|razdoblje=1526. - 1804.|službeni_jezik=[[Latinski|Latinski jezik]], [[Njemački|Njemački jezik]], [[Mađarski|Mađarski jezik]], [[Češki|Češki jezik]], [[Hrvatski|Hrvatski jezik]], [[Rumunski|Rumunski jezik]], [[Slovački|Slovački jezik]], [[Slovenski|Slovenski jezik]], [[Holandski|Holandski jezik]], [[Italijanski|Italijanski jezik]], [[Poljski|Poljski jezik]], [[Rutenski|Rutenski jezik]], [[Francuski|Francuski jezik]]|zastava=Flag of the Habsburg Monarchy.svg|zvanično_ime=Habsburška monarhija|izvorno_ime=Habsburgermonarchie|vladar_prva_vlast=[[Ferdinand I]] (prvi)|vladar_druga_vlast=[[Franjo II]] (zadnji)|godina_prve_vlasti=1526.-1564.|godina_druge_vlasti=1792.-1804.|vrsta_vlasti=[[Monarh]]}} '''Habsburška monarhija''' ([[Njemački jezik|njemački]]: Habsburgermonarchie), poznatija i kao '''Dunavska monarhija''' ([[Njemački jezik|njemački]]: Donaumonarchie), je nezvaničan naziv koji su koristili historičari za zemlje i pokrajine kojima je vladala austrijska [[Habsburg (dinastija)|dinastija Habsburg]] do 1780, a zatim njen nasljednik [[Lotarinška dinastija|dinastija Habsburg-Lotaringija]] do 1918. godine. Habsburška monarhija je bila [[kompozitna država]] sastavljena od teritorija koje su bile u sastavu [[Sveto rimsko carstvo|Svetog rimskog carstva]]. Glavni grad Monarhije je bio [[Beč]], osim od 1583. do 1611. kada je bio premješten u [[Prag]]. Habsburška monarhija je od 1804. do 1867. monarhija je postala [[Austrijsko carstvo]], a od 1867. do 1918. [[Austro-Ugarska]]. Habsburška monarhija je svoje početke započela oko dvorca Habsburg u današnjoj [[Švicarska|Švicarskoj]], da bi se kasnije razvila oko [[Habsburške nasljedne zemlje|habsburških nasljednih zemalja]] (današnja [[Austrija]] i [[Slovenija]]) koje su Habsburzi stekli 1278. godine. Monarhija je kasnije narasla uz pomoć ženidbi i ratova, da bi veliki uspon doživjela tokom vladavine [[Maksimilijan I, car Svetog rimskog carstva|Maksimilijana I]], [[Karlo V, car Svetog rimskog carstva|Karla V]] i [[Ferdinand I, car Svetog rimskog carstva|Ferdinanda I]]. Od toga trenutka vladari Habsburške monarhije su ponekad izravno vladali i polovinom Evrope. {{stub-hist}} {{Austrija po temama}} {{Commonscat|House of Habsburg}} [[Kategorija:Historija]] [[Kategorija:Habsburška Monarhija]] [[Kategorija:Tributarne države Osmanskog Carstva]] 3q05oq7spuib22u6nvcys5j15ev10d2 Bosanski vilajet 0 24832 3829637 3829589 2026-04-12T12:38:50Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829637 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Bosanski Vilajet | izvorno_ime = | ime_genitiv = | razdoblje = 1867-1908 {{Small|''([[de jure]])''}}<br>1867-1878 {{Small|''([[de facto]])''}} | država_prije1 = Bosanski pašaluk | država_prije_zastava1 = Flag of the Ottoman Empire (1844–1922).svg | država_prije2 = | država_prije_zastava2 = | država_prije3 = | država_prije_zastava3 = | država_prije4 = | država_prije_zastava4 = | država_prije5 = | država_prije_zastava5 = | država_poslije1 = Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj | država_poslije_zastava1 = OostenrijkHongarije-Bosnie.png | država_poslije2 = | država_poslije_zastava2 = | država_poslije3 = | država_poslije_zastava3 = | država_poslije4 = | država_poslije_zastava4 = | država_poslije5 = | država_poslije_zastava5 = | država_poslije6 = | država_poslije_zastava6 = | zastava = Flag of Independent Bosnia (1878).svg|image_border = <!-- Default: "border"; for non-rectangular flag, type "no" --> | grb                     = | uzrečica               = | himna = | karta = Bosnia Vilayet, Ottoman Balkans, 1880s.png | glavni_grad = [[Sarajevo]] | glavni_grad_kordinati = | najveći_grad = | službeni_jezik         = [[Osmanlijski turski jezik]] | etničke_grupe = | državno_uređenje       = | vrsta_vlasti           = | godina_prve_vlasti = | vladar_prva_vlast = | godina_druge_vlasti = | vladar_druga_vlast = | godina_treće_vlasti = | vladar_treća_vlast = | nezavisnost = | nezavisnost_priznato = | površina = 46000 | procenat_vode = | stanovnika = 1.232.000 | stanovnika_godina = | gustoća = | valuta = [[Akče]] | vremenska_zona = | internetski_nastavak = | pozivni_broj = | komentar = |datum osnivanja=1867}} '''Bosanski vilajet''' je bivša upravna jedinica [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] nastala 1867, i obuhvatala je većinu teritorije današnje države [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Na jugu je graničio sa [[Kosovski Vilajet|Kosovskim vilajeteom]]. Efektivno je prestao postojati nakon [[Austrougarskо osvajanje Bosne i Hercegovine|Austrougarskog osvajanja Bosne i Hercegovine]] 1878, iako je formalno postojao sve do 1908. Nije uključivao [[Stara Hercegovina|Staru Hercegovinu]] koja je 1878. ustupljena [[Kneževina Crna Gora|Kraljevini Crnoj Gori]]. Formalno je pripojen [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] 1908. Prije administrativnih reformi iz 1867, jedinica se zvala [[Bosanski pašaluk|Bosanski ejalet]]. Od 1877. granice ovog vilajeta se nisu mijenjale. U istim granicama je Austrougarska formirala svoju provinciju. Bosna i Hercegovina je u tim granicama postojala i kao privremena pokrajina [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine SHS]] do 1922. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] osnovana je [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Narodna Republika Bosna i Hercegovina]] u okviru [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Federativne Narodne Republike Jugoslavije]] u približno istim granicama, s tim što je NRBiH imala samo jedan izlaz na more, u općini [[Neum]], a naseljena mjesta [[Sutorina]] i Kruševice pripale su NR Crnoj Gori. == Administrativne podjele == Sandžaci vilajeta:<ref name="a-ids">[http://tarihvemedeniyet.org/2009/10/bosna-vilayeti/ Bosna Vilayeti | Tarih ve Medeniyet]</ref> # [[Bosanski sandžak]] (kadiluci Sarajevo, [[Visoko u sastavu Osmanskog Carstva|Visoko]], Fojnica, Čajniče, Višegrad, Rogatica i Kladine) # [[Zvornički sandžak]] (kadiluci [[Tuzla]], Maglaj, Gračanica, Gradačac, Brčko, Bijeljina, Zvornik) # [[Banjalučki sandžak]]  # [[Hercegovački sandžak]] (Mostar, kadiluci Foča, Konjic, Ljubuški, Stolac, Trebinje, Bileća, Nikšić i Gacko) # [[Travnički sandžak]] (kadiluci Jajce, Glamoč i Livno) # [[Bihaćki sandžak]] (kadiluci Ključ, Cazin, Krupa, Kostajnica i Prijedor) #[[Novopazarski sandžak]] (do 1877, kada je pripojen [[Kosovski vilajet|Kosovskom vilajetu]]). == Valije == * [[Topal Osman-paša]] * [[Safvet-paša]] * [[Akif Mehmed-paša]] * [[Mehmed Asim-paša]] * [[Mehmed Rašid-paša]] * [[Mustafa Asim-paša]] * [[Derviš Ibrahim-paša]] * [[Ahmed Hamdi-paša]] * [[Reuf-paša]] * [[Ibrahim-paša Pečevija|Ibrahim-paša]] * [[Mehmed Nazif -paša]] == Također pogledajte == * [[Spisak bosanskih sandžak-begova i paša]] * [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]] * [[Hercegovački pašaluk]] * [[Novopazarski sandžak]] == Reference == [[Kategorija:Države i teritorije osnovane 1867.]] [[Kategorija:Države i teritorije ukinute 1908.]] [[Kategorija:Vilajeti Osmanskog Carstva u Evropi]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:Crna Gora u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:Hrvatska u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:Srbija u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:Historijske regije Bosne i Hercegovine]] [[Kategorija:19. vijek u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:20. vijek u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:1860-e u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:1870-e u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:1880-e u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:1890-e u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:1900-te u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Administrativna podjela Bosne i Hercegovine u Osmanskom Carstvu]] skshsarpjlu9snqaycbz8z6ax4swsos Autopsija 0 26549 3829813 3779614 2026-04-13T06:31:13Z Palapa 383 3829813 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Rembrandt_-_The_Anatomy_Lesson_of_Dr_Nicolaes_Tulp.jpg|desno|mini|220px|[[Rembrandt]]ova slika ''Lekcija anatomije doktora Nicolaes Tulpa'', prikazuje autopsiju]] '''Autopsija''',<ref>{{Cite journal|last=Youd|first=Esther|date=2023-07|title=The future of the autopsy: will nano-robots replace pathologists?|url=https://www.sciencedirect.com/topics/medicine-and-dentistry/autopsy|journal=Diagnostic Histopathology|language=en|volume=29|issue=7|pages=347–353|doi=10.1016/j.mpdhp.2023.04.004|issn=1756-2317}}</ref> također poznata i kao '''[[postmortalno|postmortalna]] makroskopska [[analiza]] ''' ili '''obdukcija''' (lat. ''obducere'' = otvarati) ili '''sekcija''' (lat. ''secare'' = sjeći), je [[Medicina|medicinska]] procedura koja se sastoji u pregledu ljudskog [[leš]]a s ciljem određivanja uzroka [[smrt]]i i procjene svake [[bolest]]i ili [[ozljeda|ozljede]] koja je možda bila prisutna kod umrle osobe. Autopsiju izvode specijalisti medicine koji se zovu [[patolog|patolozi]]. U Bosni i Hercegovini autopsija se dijeli na '''[[Patologija|patološku]]''' autopsiju i '''[[Sudska medicina|sudsko-medicinsku]]''' autopsiju, koje se donekle razlikuju i u tehnici izvođenja. Autopsija osigurava materijalne dokaze svih promjena koje čine osnov bolesti ili ozljede. Zbog toga autopsija ima veliki značaj u: * kontroli rada medicinskih ustanova * naučno-istraživačkom i [[pedagogija|pedagoškom radu]] * prevenciji raznih [[epidemija]], otkrivanjem raznih infektivnih bolesti * sudsko-medicinskoj praksi * kriminalističkoj obradi Tokom autopsije se vizuelno pregledaju sva [[Tkivo|tkiva]] i [[organ]]i (makroskopska analiza), te se iz onih zahvaćenih bolešću uzimaju uzorci koji se kasnije mikroskopski analiziraju. Na osnovu rezultata dobijenih makroskopskom i mikroskopskom analizom donosi se konačan zaključak o uzroku smrti i bolestima koje su dovele do nje, a također i o ostalim bolestima koje su bile prisutne prije smrti. == Također pogledajte == * [[Virtopsija]] * [[Forenzička antropologija]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * http://www.pathguy.com/autopsy.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081219132134/http://www.pathguy.com/autopsy.htm |date=19. 12. 2008 }} * {{Cite web|url=https://www.ebsco.com/|title=Autopsy {{!}} Health and Medicine {{!}} Research Starters {{!}} EBSCO Research|website=EBSCO|language=en|access-date=2026-04-13}} {{Normativna kontrola}}{{stub-med}} {{Commonscat|Autopsies}} [[Kategorija:Medicina]] [[Kategorija:Medicinski aspekti smrti]] [[Kategorija:Forenzičke tehnike]] [[Kategorija:Anatomska patologija]] lfbydoqtz4nge1j09yptxroau8owgt2 3829815 3829813 2026-04-13T06:33:41Z Tulum387 155909 3829815 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Rembrandt_-_The_Anatomy_Lesson_of_Dr_Nicolaes_Tulp.jpg|desno|mini|220px|[[Rembrandt]]ova slika ''Lekcija anatomije doktora Nicolaes Tulpa'', prikazuje autopsiju]] '''Autopsija''',<ref>{{Cite journal|last=Youd|first=Esther|date=|title=The future of the autopsy: will nano-robots replace pathologists?|url=https://www.sciencedirect.com/topics/medicine-and-dentistry/autopsy|journal=Diagnostic Histopathology|language=en|volume=29|issue=7|pages=347–353|doi=10.1016/j.mpdhp.2023.04.004|issn=1756-2317}}</ref> također poznata i kao '''[[postmortalno|postmortalna]] makroskopska [[analiza]] ''' ili '''obdukcija''' (lat. ''obducere'' = otvarati) ili '''sekcija''' (lat. ''secare'' = sjeći), je [[Medicina|medicinska]] procedura koja se sastoji u pregledu ljudskog [[leš]]a s ciljem određivanja uzroka [[smrt]]i i procjene svake [[bolest]]i ili [[ozljeda|ozljede]] koja je možda bila prisutna kod umrle osobe. Autopsiju izvode specijalisti medicine koji se zovu [[patolog|patolozi]]. U Bosni i Hercegovini autopsija se dijeli na '''[[Patologija|patološku]]''' autopsiju i '''[[Sudska medicina|sudsko-medicinsku]]''' autopsiju, koje se donekle razlikuju i u tehnici izvođenja. Autopsija osigurava materijalne dokaze svih promjena koje čine osnov bolesti ili ozljede. Zbog toga autopsija ima veliki značaj u: * kontroli rada medicinskih ustanova * naučno-istraživačkom i [[pedagogija|pedagoškom radu]] * prevenciji raznih [[epidemija]], otkrivanjem raznih infektivnih bolesti * sudsko-medicinskoj praksi * kriminalističkoj obradi Tokom autopsije se vizuelno pregledaju sva [[Tkivo|tkiva]] i [[organ]]i (makroskopska analiza), te se iz onih zahvaćenih bolešću uzimaju uzorci koji se kasnije mikroskopski analiziraju. Na osnovu rezultata dobijenih makroskopskom i mikroskopskom analizom donosi se konačan zaključak o uzroku smrti i bolestima koje su dovele do nje, a također i o ostalim bolestima koje su bile prisutne prije smrti. == Također pogledajte == * [[Virtopsija]] * [[Forenzička antropologija]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * http://www.pathguy.com/autopsy.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081219132134/http://www.pathguy.com/autopsy.htm |date=19. 12. 2008 }} * {{Cite web|url=https://www.ebsco.com/|title=Autopsy {{!}} Health and Medicine {{!}} Research Starters {{!}} EBSCO Research|website=EBSCO|language=en|access-date=2026-04-13}} {{Normativna kontrola}}{{stub-med}} {{Commonscat|Autopsies}} [[Kategorija:Medicina]] [[Kategorija:Medicinski aspekti smrti]] [[Kategorija:Forenzičke tehnike]] [[Kategorija:Anatomska patologija]] mr4g06d539rdfh6gkbv78y5dx2bzw3g Sulejman Čelebija 0 27110 3829649 3694657 2026-04-12T12:43:55Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829649 wikitext text/x-wiki '''Sulejman Čelebija''' (1377 - 1410.) bio je osmanlijski princ (šehzade) i suvladar [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] nekoliko godina tokom Osmanlijskog građanskog rata. Postoji tradicija zapadnog porijekla, prema kojoj je [[Sulejman I|Sulejman Veličanstveni]] bio "Sulejman II", ali ta tradicija je zasnovana na pogrešnoj pretpostavci da je Sulejman Čelebi trebao biti priznat kao legitimni sultan.<ref>{{cite encyclopedia|encyclopedia=Encyclopaedia of Islam|author=Veinstein, G.|volume=2|title=Süleymān|editor=P. Bearman |editor2=Th. Bianquis |editor3=C.E. Bosworth |editor4=E. van Donzel |editor5=W.P. Heinrichs}}</ref> == Pozadina == Sulejman je bio najstariji sin [[Bajazid I|Bajazida I]].<ref name="kastritsis">Kastritsis, Dimitris (2007), ''The Sons of Bayezid: Empire Building and Representation in the Ottoman. Civil War of 1402–1413'', Brill, {{ISBN|978-90-04-15836-8}}</ref> Ime njegove majke nije poznato. Borio se i u [[Bitka kod Nikopolja|bici kod Nikopolja]] (1396.) protiv krstaša i u [[Bitka kod Ankare|bici kod Ankare]] (1402.) protiv [[Timur Lenk]]a. U potonjem je bio u komandi osmanlijskog lijevog boka. Ali kada je osmanska vojska poražena, pobjegao je u evropski dio carstva, [[Rumelija|Rumeliju]], sa očevim vezirom Čandarlı Ali-pašom == Osmanlijski građanski rat == Potpisao je [[Galipoljski sporazum]] sa bizantijskim regentom [[Ivan VII Paleolog|Ivanom VII Paleologom]] 1403. (Car [[Manuel II Paleolog]] je u to vreme putovao Zapadnom Evropom). Ovim je ugovorom prepustio grad [[Solun]] i određene teritorije duž [[Mramorno more|Mramorne obale]] [[Bizantijsko Carstvo|Bizantijskom Carstvu]] u zamjenu za podršku Bizantije u građanskom ratu. Izjašnjavao se kao sultan carstva u [[Edirne]], glavnom gradu u [[Rumelija|Rumelije]]. Ali azijska strana carstva, takozvana [[Anadolija]], bila je pod kontrolom njegova dva brata Ise Čelebija i Mehmeta Čelebija (budući [[Mehmed I]]). Sulejman je podržao Isu protiv Mehmeda. Međutim, Mehmed je porazio Isu u nekoliko bitaka 1406. Uplašen od Mehmedove sve veće moći, Sulejman je prešao tjesnac [[Dardaneli|Dardanele]] kako bi ponovo ujedinio carstvo. Zauzeo je [[Bursa|Bursu]], glavni grad Anatolije. Ali prije borbe protiv Mehmeda, marširao je u [[Egejska regija|Egejsku regiju]] da zastraši male turkmenske kneževine koje je pripojio otac [[Bajazid I|Bejazid I]], ali su se otrgnule nakon katastrofalne bitke kod Ankare. Zatim je zauzeo grad Ankaru od Mehmeda,<ref name="kastritsis"/><ref>Joseph von Hammer: ''Osmanlı Tarihi'' Vol I (condensation: Abdülkadir Karahan), Milliyet yayınları, İstanbul. str. 56–57</ref> ali nije napredovao dalje. Sulejman se vratio u Bursu, što je Mehmedu dao priliku da se opusti. Mehmed je tada sklopio savez sa njihovim bratom [[Musa Čelebija|Musom Čelebijem]], koji je također bio pretendent na osmanlijski prijesto, poslavši Musu u evropski dio carstva (Rumeliju) preko [[Vlaška|Vlaške]] (moderna [[Rumunija]]). Zbog ove zavjere, Sulejman se sada morao boriti na dva fronta, jedan u Evropi protiv Muse i jedan u Anadoliji protiv Mehmeda. Sulejman je skrenuo pažnju na Rumeliju protiv Muse, prepuštajući Anadoliju Mehmedu još jednom. Musa je imao podršku [[Vlasi|Vlaha]] i [[Srbi|Srba]], a Sulejman podršku Bizantinaca. Međutim, Srbi su prešli na stranu i pridružili se Sulejmanovim snagama, a Musa je poražen u [[Bitka kod Kosmidiona|bici na Kosmidionu]] 15. juna 1410.<ref name="kastritsis"/><ref>Prof. Yaşar Yüce-Prof. Ali Sevim: ''Türkiye Tarihi'' Cilt II, AKDTYKTTK Yayınları, İstanbul, 1991 str. 74–76</ref> Međutim, Sulejman je, na užas svojih pristalica počeo živjeti u ekstravaganciji. a naročito nakon smrti njegovog sposobnog vezira Čandarlı Ali-paše. Sulejmanova ravnodušnost prema državnim poslovima dovela je do toga da izgubi pristalice. Tako 1411, kada je Musa krenuo u [[Edirne]], Sulejman nije našao skoro nikoga pored sebe. Pokušao je da pobjegne na bizantijske teritorije, ali je ubijen na putu, 17. februara 1411.<ref name="kastritsis"/><ref>Nicholae Jorga: ''Geschishte des Osmanichen'' (Trans: Nilüfer Epçeli) Vol 1 Yeditepe yayınları, İstanbul, 2009, {{ISBN|975-6480-17-3}} str. 314</ref> == Posljedice == Nakon Sulejmanove smrti, Musa je postao vladar Rumelije. Savez između Mehmeda i Muse ubrzo je raskinuo i dva brata su nastavili da se bore sve do Musinog poraza i smrti 5. jula 1413. u [[Bitka kod Čamurlua|bici kod Čamurlua]] kada je Mehmed postao jedini vladar carstva kao [[Mehmed I]]. == Reference == {{Refspisak}} {{Sultani}} {{S-start}} {{Redoslijed| |prije =[[Bajazid I]] |naslov=[[Osmansko Carstvo|Suvladar Osmanskog Carstva]] [[Musa]], [[Isa]] i [[Mehmed I]] |poslije= [[Musa]] i [[Mehmed I]] }} {{S-end}} [[Kategorija:Rođeni 1377.]] [[Kategorija:Umrli 1410.]] [[Kategorija:Sultani Osmanskog Carstva]] 081wxyr02vayvbtsx1o7ta7y9h25gug Sandžak 0 27849 3829842 3827744 2026-04-13T07:53:15Z Z1KA 87045 3829842 wikitext text/x-wiki {{Drugo_značenje|Sandžak (višeznačnica)}} '''Sandžak''' ([[Osmanski turski jezik|osmanski]]: ‏سنجاق‎ ''Sancak'', „zastava, bajrak“) je kulturno-historijska regija koja se nalazi u [[Srbija|Srbiji]] i [[Crna Gora|Crnoj Gori]], a graniči sa [[Bosna i Hercegovina|Bosnom i Hercegovinom]], [[Kosovo]]m i [[Albanija|Albanijom]]. Površina općina na ovom području iznosi 8.686&nbsp;km<sup>2</sup><ref name="povrsinaSr" /><ref name="povrsinaCg" /> sa 390.737 stanovnika koji su većinom [[Bošnjaci]].<ref name="stanovnistvoSr"/><ref name="stanovnistvoCg"/> == Geografija == Sandžak se dijeli na srbijanski i crnogorski dio. U sjevernom dijelu Sandžaka prema popisu iz 2011. godine živjelo je 238.787 stanovnika (61,1% od ukupnog broja stanovnika Sandžaka), na površini od 4.504&nbsp;km<sup>2</sup> (51,8% od ukupne površine) dok je u južnom dijelu živjelo 151.950 stanovnika (38,9%), na površini od 4.188&nbsp;km<sup>2</sup> (48,2%). Sjevernom dijelu Sandžaka pripadaju grad Novi Pazar i općine Tutin ([[Raški upravni okrug]]), Nova Varoš, Priboj, Prijepolje i Sjenica ([[Zlatiborski upravni okrug]]). Kulturno-historijski, Sandžaku pripada i dio teritorije općine [[Kosovska Mitrovica]], koja se nalazi na [[Kosovo|Kosovu]]. {| class="wikitable sortable" ! colspan="4" style="text-align: center;" | Općine i Gradovi u Srbiji i Crnoj Gori na području Sandžaka |- ! općina ili grad ! površina<ref name="povrsinaSr">РЕПУБЛИКАСРБИЈА - Републички завод за статистику. ''ОПШТИНЕ У СРБИЈИ 2008''. Beograd, 2008.</ref><ref name="povrsinaCg">Crna Gora - Zavod za statistiku. ''Predlog statističkih regiona Crne Gore u skladu sa nuts klasifikacijom''. Podgorica, 2010.</ref> ! stanovništvo 2011. godine<ref name="stanovnistvoSr">{{Cite web |url=http://popis2011.stat.rs/ |title=Zvanični rezultati popisa na službenoj stranici Republičkog zavoda za statistiku Srbije |access-date=25. 3. 2016 |archive-date=4. 3. 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220304180426/http://popis2011.stat.rs/ |url-status=dead }}</ref><ref name="stanovnistvoCg">[http://monstat.org/cg/page.php?id=534&pageid=322 Zvanični rezultati popisa na web stranici Zavoda za statistiku Crne Gore]</ref> !stanovništvo 2022. i 2023. godine<ref>{{Cite web|url=https://monstat.org/uploads/files/popis%202021/saopstenja/SAOPSTENJE_Popis%20stanovnistva%202023%20II_cg.pdf|title=Stanovništvo Crne Gore prema nacionalnoj odnosno etničkoj pripadnosti, vjeri, maternjem jeziku i jeziku kojim se uobičajeno govori|date=2023}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://publikacije.stat.gov.rs/G2023/Pdf/G20234001.pdf|title=НАЦИОНАЛНА ПРИПАДНОСТ Подаци по општинама и градовима Ethnicity Data by municipalities and cities|date=2022}}</ref> |- | grad [[Novi Pazar]] | 742&nbsp;km<sup>2</sup> | 100.410 |106.720 |- | općina [[Bijelo Polje]] | 924&nbsp;km<sup>2</sup> | 46.051 |38.662 |- | općina [[Prijepolje]] | 827&nbsp;km<sup>2</sup> | 37.059 |32.214 |- | općina [[Berane]] | 717&nbsp;km<sup>2</sup> | 33.970 |24.645 |- | općina [[Tutin]] | 742&nbsp;km<sup>2</sup> | 31.155 |33.053 |- | općina [[Pljevlja]] | 1.346&nbsp;km<sup>2</sup> | 30.786 |24.134 |- | općina [[Priboj]] | 553&nbsp;km<sup>2</sup> | 27.133 |23.514 |- | općina [[Sjenica (Srbija)|Sjenica]] | 1.059&nbsp;km<sup>2</sup> | 26.392 |24.083 |- | općina [[Rožaje]] | 432&nbsp;km<sup>2</sup> | 22.964 |23.184 |- | općina [[Nova Varoš]] | 581&nbsp;km<sup>2</sup> | 16.638 |13.507 |- | općina [[Plav]] | 328&nbsp;km<sup>2</sup> | 13.108 |9.050 |- |općina [[Gusinje]] |157&nbsp;km<sup>2</sup> | - |3.933 |- |općina [[Petnjica]] |173&nbsp;km<sup>2</sup> | - |4.957 |- | općina [[Andrijevica]] | 283&nbsp;km<sup>2</sup> | 5.071 |3.910 |- ! Ukupno ! 8.691&nbsp;km<sup>2</sup> ! 390.737 !365.566 |} == Historija == {{Glavni|Novopazarski sandžak}} Sandžak je bio dio Bosanskog [[Bosanski pašaluk|ejaleta]] sve do [[Austro-Ugarska|austrougarske]] okupacije. Onda do 1912. je ostao dio [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] dok ga nisu osvojili [[Srbija]] i [[Crna Gora]] tokom [[Balkanski ratovi|balkanskih ratova]]. Historijski centar Sandžaka je grad [[Novi Pazar]], koji je osnovao [[Isa-beg Ishaković]] koji je i osnivač [[Sarajevo|Sarajeva]]. === Drugi svjetski rat === Sandžački region bio je za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pod upravom [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka|Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka]], koje je osnovano u Pljevljima 20. novembra 1943. Na zasjedanju u Novom Pazaru 29. marta 1945. ZAVNO Sandžaka zaključilo je da se područje Sandžaka priključi jednim dijelom Crnoj Gori, a dijelom Srbiji, i time raspusti taj organ uprave. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka poslužilo je svrsi rasplamsavanja narodnooslobodilačke borbe i širenja narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da se afirmiše u federalnu jedinicu Nove Jugoslavije. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta od Predsjedništva AVNOJ-a bez konsultovanja naroda,<ref name="dok"/> suprotno volji dijela političkog rukovodstva ove oblasti,<ref name="dok"/> utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni.<ref name="dok"/> Za dio manjine radilo se o »političkoj grešci«.<ref name="dok"/> Sreten Vukosavljević,<ref name="dok"/> predsjednik i Mirko Ćuković, treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju poslijednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka.<ref name="dok"/> Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945, već su to uradili prvi potpredsjednik Murat Ševarović i drugi potpredsjednik Dušan Ivković.<ref name="dok">Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. ''Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata'', T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, {{ISBN|86-07-00187-6}}</ref> === Autonomija === Na referendumu koji je organizovan od strane bošnjačkih predstavnika 1991, a na kojem je učestvovalo 69% glasača, 98% su glasali za [[Autonomija|autonomiju]]. Ažuriranje biračkih spiskova je bilo neadekvatno i protuzakonito.{{izvor}} == Stanovništvo == Bošnjaci čine apsolutnu većinu u općinama Tutin, Sjenica, Rožaje, Petnjica, Gusinje, Plav i u gradu Novom Pazaru, a relativnu u općini Bijelo Polje. U općinama Prijepolje, Priboj, Nova Varoš, Berane, Plevlja i Andrijevica su Srbi apsolutna većina. Općine Bijelo Polje, Berane i Pljevlja imaju crnogorsku većinu u kojima žive ukupno 25.140 Crnogoraca, 88,76% svih sandžačkih Crnogoraca. U općinama Rožaje, Plav i Gusinje postoje dvije znatne albanske manjine sa ukupno 3.633 stanovnika (89,44% svih sandžačkih Albanaca). {{Stanovništvo CG | naslov_tabele = Sastav stanovništva | ime_naseljenog_mjesta = Sandžak | vrsta_naseljenog_mjesta = regija | g2011_izvor = <ref name="stanovnistvoSr"/><ref name="stanovnistvoCg"/> | g1991_izvor = <ref>Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1991.</ref> | g1981_izvor = <ref>{{Cite web |url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1981/pdf/G19814001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. |work=stat.gov.rs |access-date= 11. 3. 2016}}</ref> | g2011_ukupno = 390737 | g2011_bosnjaci = 213086 | g2011_srbi = 132335 | g2011_crnogorci = 28323 | g2011_albanci = 4062 | g1991_ukupno = 440640 | g1991_muslimani = 228463 | g1991_srbi = 113511 | g1991_crnogorci = 84800 | g1991_albanci = 5421 | g1981_ukupno = 435483 | g1981_muslimani = 202678 | g1981_srbi = 106005 | g1981_crnogorci = 108486 | g1981_albanci = 5669 }} === Etničke mape === <gallery> Datoteka:Raska02i03.png|Etnička mapa Sandžaka (2002-2003) Datoteka:Sandzak ethnic map.png|Etnička mapa Sandžaka (2002-2003) Datoteka:Sandzak ethnic map2011.png|Etnička mapa Sandžaka (2011) </gallery> == Također pogledajte == * [[Sandžak (1943–1945)]] * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] * [[Sandžak (upravna jedinica)]] * [[Novopazarski sandžak]] * [[Historija Bošnjaka]] * [[Sporazum Karadžić – Filipović]] == Reference == {{reference}} == Vanjski linkovi == {{Crna Gora portal}} {{Commonscat|Sandžak}} * [https://web.archive.org/web/20141217015215/http://bnv.rs/ Stranica Bošnjačkog Nacionalnog Vijeća u Srbiji] [[Kategorija:Bošnjaci]] [[Kategorija:Granica između Bosne i Hercegovine i Crne Gore]] [[Kategorija:Granica između Bosne i Hercegovine i Srbije]] [[Kategorija:Granica između Crne Gore i Srbije]] [[Kategorija:Sandžak|*]] [[Kategorija:Granica između Kosova i Srbije]] [[Kategorija:Granica između Crne Gore i Kosova]] [[Kategorija:Države i teritorije u kojima se govori bosanski jezik]] gqd2jx3suw5pzap573fyd5z1vmvn4hi Historija Bošnjaka 0 28942 3829623 3826879 2026-04-12T12:16:58Z PanaskoBot 180210 /* Bosanski ejalet od Bečkog rata do Svištovskog mira (1791) */ razne ispravke, replaced: Osmanlijskom Carstvu → Osmanskom Carstvu 3829623 wikitext text/x-wiki == Predslavenski korijeni == Predslavenski korijeni [[Bošnjaci|Bošnjaka]] se mogu pratiti unazad do najranijih poznatih stanovnika prostora današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], [[Iliri|Ilira]] - indoevropske etničke skupine koja je naseljavala istočnu obalu [[Jadransko more|Jadranskog mora]]. Oni su živjeli negdje oko trinaest stoljeća prije nove ere i blizu 650 godina n.e., gotovo 2000 godina. Ilirski narod se razvio iz rodovsko-plemenskih grupa, zamjenjujući različite stare evropske kulture koje su tu ranije živjele (poput [[Butmirska kultura|Butmirske kulture]]) u blizni današnjeg [[Sarajevo|Sarajeva]]. Poznata su imena većina ilirskih plemena na području Bosne i Hercegovine. Srednju Bosnu su naseljavali [[Desidijati|Desitijati]]. Sjevernu i sjeveroistočnu Bosnu su naseljavali [[Breuci]], [[Panoni]], [[Mezeji]] i [[Skordisci]] koji su bili miješano ilirsko-keltsko pleme. Istočnu Bosnu uz rijeku Drinu su naseljavali [[Dindari]], [[Skiluti]] i [[Autarijati]]. [[Dalmati]], [[Varcijani]], [[Deriopesi]] i [[Deuri]] su naseljavali dio zapadne Bosne, Autarijati istočnu i jugoistočnu Hercegovinu, a Narensi, Daorsi, Ardijejci, Varedji i Melcumani na južnom dijelu Bosne i Jadrana. Arheološka istraživanja su pokazala da su se Iliri bavili [[stočarstvo]]m, a posebno uzgojem ovaca, svinja i koza.<ref>Zoranić, Hakija, (2009), ''[https://www.scribd.com/fullscreen/198461805/105329813-Hakija-Zoranic-o-Etnogenezi-Bosnjana-Bosnjaka O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka]{{Mrtav link}}'', str. 14, Svjetlost, Sarajevo</ref><ref>Malcolm, Noel, (2011), ''[http://vikici.ba/wp-content/uploads/2017/12/Bosna%20kratka%20povijest.pdf Bosna kratka povijest]'', str. 46, Buybook, Sarajevo</ref><ref>Snježana Vasilj, Ekrem Baraković, (2007), ''Udžbenik historija 1'', str. 208, Sarajevo Publishing</ref> Uprkos dolasku [[Kelti|Kelta]] u 4. i 3. vijeku p. n. e. Iliri su ostali dominanta grupacija na zapadog Balkanu sve do dolaska [[Rimljani|Rimljana]]. [[Rimska imperija]] je okupirala [[Ilirija|Iliriju]] nakon niza ratova. Konačni rat je bilo gušenje pobune nekoliko plemena u području koje je danas poznato kao [[srednja Bosna]] oko 9. vijeka nove ere. Doseljenici koji su govorili [[latinski jezik]] iz svih dijelova Imperije se naseljavaju među Ilire u to vrijeme. Rimska provincija [[Dalmacija]] uključivala je Hercegovinu i veći dio Bosne, kao i pojas sjeverne Bosne, a područje južno od rijeke Save je bilo dio [[Panonija|Panonije]]. Od početka 4. do početka 7. vijeka barbarska plemena redovno prodiru na teritorij Rimskog carstva, pa i Bosne i Hercegovine, gdje vrše pljačkanja, ubijanja i pustošenja ovih krajeva. Ugroženo stanovništvo sjevernih provincija [[Panonija (rimska provincija)|Panonije]] i [[Podunavlje (višeznačnica)|Podunavlja]] se povlačilo prema jugu, od kojih su se neki stalno naselili na području Bosne. Nakon pada [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapanog Rimskog carstva]] 476. godine, u toku vladavine [[Goti|Istočnih Gota]] (490-535. godine) nastupa mirnije razdoblje u odnosu na raniji period. Obnavljaju se i popravlju rudnici željeza i komunikacije. Česta prodiranja i pljačkanja osvajačkih hordi je osiromašilo i unazadilo zemlju, što svjedoči i bestonski (bosanski) biskup Andrija na [[Sabor u Splitu 530. godine|saboru u Splitu 530. godine]], koji ističe da je narod sa područja bestoenske biskupije (srednja Bosna) siromašan i da ne može izdržavati [[Biskupija|biskupiju]]. Poslije odlaska Gota (535. godine) područje Bosne je ušlo u sastav [[Istočno Rimsko Carstvo|Istočnog Rimskog carstva]]. U toku vladavine cara [[Justinijan I|Justinijana]] (527-565. godine) grade se nove tvrđave, ceste, naselja s težnjom obnavljanjem nekadašnjeg moćnog Carstva i zaštita granica od barbarskih plemena. Dolaskom [[Avari|Avara]] i [[Slaveni|Slavena]] na početku 7. vijeka nestaje antička civilizacija na području [[Balkan]]a.<ref>Enver Imamović, "Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici", u ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', Sarajevo, 1995, str. 31-32,</ref> Avari i Huni su ostavili nekoliko lingvističih tragova, a što god je populacije ostalo iza njih, apsorbovalo se kasnije u slavenskom talasu koji je uslijedio. Slavenska plemena su u Bosni zatekli nešto romaniziranog stanovništvo, uglavnom ilirskog i tračkog porijekla. Ovo stanovništvo se nakon dolaska Slavena povuklo u planine, gdje su se bavili stočarstvom. Slaveni su njih nazivali ''[[vlasi]]ma,'' što potiče od starogermanske riječi ''Wallch'', u značenju Roman ili Rimljanin. Vlasi se vremenom asimiliraju i slaviziraju.<ref name=":0">Imamović, Mustafa, (1997), ''[https://www.cidom.org/wp-content/uploads/2015/12/Mustafa-Imamovi%C4%87-Historija-Bo%C5%A1njaka_opt.pdf Historija Bošnjaka]'', str. 25-26, Bošnjačka zajednica kulture, Izdavačko preduzeče Preporod, Sarajevo</ref> == Srednjovjekovna Bosna == ''Glavni članak: [[Srednjovjekovna Bosna]]'' === Dolazak Slavena i rani srednji vijek === [[Slaveni]] su naselili [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] i okolne zemlje u 6. i 7. vijeku. Slavenska [[Srbi|srpska]] i [[Hrvati|hrvatska]] plemena su došla poslije prvog vala slavenskih doseljavanja. Srpska plemena Slavena su se naselila na području južno od rijeke [[Dunav]] u [[Raška|Raškoj]], a kasnije se širila prema jugoistoku. Hrvatska plemena Slavena su se naselila na Jadranu i gornjem Pounju i kroz srednji vijek su se kretala prema sjeverozapadu.<ref name=":0" /> U ranom srednjem vijeku Bosna je nakratko ulazila u sastav drugih južnoslavenskih zemalja i [[Ugarska|Ugarske]] i [[Bizantijsko Carstvo|Bizantije]], da bi se tek krajem 12. vijeka u vrijeme vladavine [[Kulin ban|Kulina bana]] politički osamostalila. Prema zapisu bizantijskog pisca [[Jovan Kinam|Jovana Kinama]] iz polovine 12. vijeka, Bosna je predstavljala posebnu teritorijalnu-političku cjelinu, koja "''nije potčinjena velikom županu Srba, nego narod u njoj ima poseban način vladanja života i upravljanja''". Nadalje on navodi da je bosanski [[ban Borić]] "''egzarh'' (vladar) ''dalmatinske zemlje Bosne''" i saveznik panonskog (ugarskog) kralja u ratu protiv Bizantija. Ipak, nije poznato od kada traje ovakav politički položaj Bosne.<ref>Babić, Anto, (1972), ''[https://www.scribd.com/fullscreen/396035390/Anto-Babic-Iz-Istorije-srednjovjekovne-Bosne-pdf Iz istorije srednjovjekovne Bosne]{{Mrtav link}}'', str. 65, Sarajevo</ref> Povremeni izleti susjednih vladara prema Bosni nisu promijenili politički položaj bosanskih zemalja. Bosna svoj samostalni politički razvitak počinje u isto vrijeme kao i [[Srbija]] i [[Hrvatska]].<ref>Klaić, Nada, (1994), ''[[Srednjovjekovna Bosna]]'', str. 10, 28, Eminex, Zagreb</ref> Slavenska plemena bošnjačkih predaka su se naselila u dolini rijeke Bosne i gornjeg toka [[Vrbas]]a. Geopolitičko središte srednjovjekovne bosanske države je uvijek bilo [[sarajevsko-zenička kotlina]] sa okolnim oblastima i župama. Mnogi autori navode Bošnjake kao jedan od slavenskih naroda u dolini Dunava. [[Viktor Duruy]] (1811-1894) u knjizi ''Histoire du Moyen-Age'', poglavlje XXXI, navodi spisak naroda u dolini [[Dunav]]a: ''Peuples de la vallée du Danube : les Hongrois. - Serbes, '''Bosniaques''', Bulgares et Roumains.'' (Narodi doline Dunava: Mađari, Srbi, Bošnjaci, Bugari i Rumuni).<ref name="Histoire du Moyen-Age"> {{cite web|url=http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k648173|title=Peuples de la vallée du Danube}} </ref> Doseljeni Slaveni na prostoru Bosne su sebe prozvali Bošnjanima, prema imenu rijeke Bosne.<ref>Klaić, Vjekoslav, (1882), ''[https://www.cidom.org/wp-content/uploads/2017/04/Vjekoslav-Klai%C4%87-Poviest-Bosne-do-propasti-kraljevstva-1882.pdf Poviest Bosne do propasti kraljevstva]'', str. 43, Zagreb</ref> U historijskim izvorima, naziv Bošnjanin se prvi put pojavljuje u carskoj tituli bizantijskog cara Manojla Komnena 1166. godine<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''[https://www.scribd.com/fullscreen/282819266/Od-tradicije-do-identiteta-geneza-nacionalnog-pitanja-bosanskih-muslimana-pdf Od tradicije do identiteta: geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana]{{Mrtav link}}'', str. 16, Islamska zajednica Zagreb</ref>, a već naredne godine [[Mihailo Anhijalski|Mihajlo Anhijalski]], budući carigradski patrijarh, u svome govoru kaže: "''i Hrvat i Bosanac neka budu upisanu u tablice Romeja'' (Bizantinaca)".<ref>Goldstein, Ivo, (1997), “Bizantska vlast u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine”, ''Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta'', ''30'' (1), str. 20. Nije pouzdano sigurno kada se održalo govor Mihajla Anhijskog. Neki izvori tvrde da se odvilo 1165. godine ili 1166. godine.</ref> Etnonim ''dobri Bošnjanin'' se odnosio na stanovnike čitave Bosne bez obzira ne religiju, a ne samo na uže jezgro oko izvora rijeke Bosne što svjedoče razne povelje 14. i 15. vijeka za vrijeme vladavine bana [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana II Kotromanića]]<ref>Nakaš, Župarić, Lalić, Dautović, Kurtović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države'', str. 70, 73, 93, Mladinska knjiga Sarajevo</ref>, bana [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I Kotromanića]]<ref>Nakaš, Župarić, Lalić, Dautović, Kurtović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države'', str. 96, 107, 112, Mladinska knjiga Sarajevo</ref>, kralja [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Stjepana Ostoje]]<ref>Nakaš, Župarić, Lalić, Dautović, Kurtović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države'', str. 381, Mladinska knjiga Sarajevo</ref> itd. U ovim poveljama bosanski vladari navode dobre Bošnjane kao svjedoke. Oni su bili utjecajna vlastela koji su djelovali kao savjetnici na dvoru bana/kralja. Vlastela je služila kao jamac da će se pravni akt povelje izvršiti, i obično se zaklinju na sadržaj povelje sa banom. Šta god vladar čini, mora dobiti pristanak svoje [[Vlastela|vlastele]]. Pored toga i pripadnici [[Crkva bosanska|Crkve bosanske]] su sebe nazivali nazivali “dobrim Bošnjanima” ili "krstjanima".<ref>Mustafa Imamović, [https://historiografija.ba/assets/documents/412_Imamovic-Bosnjaci.pdf Bošnjački etnos: identitet i ime], Prilozi, br. 32, Sarajevo, 2003, str. 320</ref> Naziv Bošnjanin za stanovnike srednjovjekovne Bosne se javlja mnogo češće od srpskog imena i čak ga potiskuje iz [[Raška|Raške]] i [[Hum]]a, odnosno iz oblasti koji su prvobitno bili u sastavu srpske države, a tek u 14. vijeku ušli u sastav Bosne.<ref>Ćirković, Sima, (1964), ''[https://www.scribd.com/fullscreen/247190183/Sima-Cirkovic-Istorija-srednjovjekovne-bosanske-dr%C5%BEave Istorija srednjovjekovne bosanske države]{{Mrtav link}}'', str. 350, Beograd</ref> Tako npr. u povelji bosanskog kralja Stjepana Ostojića u kojoj potvrđuje povelje ranijih vladara [[Dubrovnik]]u, datiranoj 5. marta 1419. godine, zabilježen je, između ostalih, jedan svjedok dobri Bošnjanin vojvoda Ivko Semković iz Humske zemlje ([[Hercegovina|Hercegovine]]).<ref>Kurtović, Dautović, Nakaš, Župarić, Lalić, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelja i pisma stare bosanske države'', str. 381, Mladinska knjiga, Sarajevo</ref> [[Bošnjaci]], za razliku od drugih naroda čije su zemlje dobile imena po njima samima, izvode svoje ime iz imena zemlje Bosne (slično kao [[Italijani]] i [[Španci]]). Najčešće prihvaćena teorija koja se tiče porijekla imena zemlje Bosna kaže da je ime zemlje nastalo iz imena rijeke Bosne koje je imalo različito, ali slično ime od drevnih vremena. U starijoj [[Historiografija|historiografiji]], ime Bosna se povezilo sa [[Tračani|tračkim]] plemenom Besa, po kojem su, rijeka i zemlja Bosne dobila svoje ime. Kasnije je utvrđeno da tračko pleme na području Bosne nije ostavilo nikakvih tragova. [[Lajos Thallóczy|Lajos Thalloczy]] i [[Karl Patsch]] ističu da ime Bosna vodi porijeklo od [[Ilirski jezik|ilirske]] riječi ''bos,'' što na [[Albanski jezik|albanskom jeziku]] znači mjesto gdje ispire so. Ova teorije se ne prihvata iz razloga što na području prvobitno srednjovjekovne Bosne, u sarajevsko-zeničkoj kotlini, nije bilo prisutno nalazište soli. Sjeveroistočna pokrajina Bosne, [[Usora (oblast)|Usora i Soli]], je bila Solna zemlja, koja je tek u vrijeme vladavine [[Kulin ban|Kulina bana]] ušla u sastav Bosne. Ime rimske provincije ''Bistue Nova'' se često dovodilo sa imenom Bosne, koja se nalazilo u okolini [[Zenica|Zenice]] ili [[Travnik]]a. Po ovoj municipiji se nazivala Bistuenska biskupija koja se spominje 530. godine. Ime Bosne se dovodilo u vezi sa rimskom postajom ''Basante'', koja se nalazila na ušču Bosne u rijeku [[Sava|Savu]]. Filolog [[Anton Mayer]] je smatrao da riječ Bosna vodi porijeklo iz prastare indoevropske osnove ''bos'' ili ''bhog,'' što znači "vode tekućice". U vezi s tim, rimski izvori navode "''Bathinus flumen''" ili ilirski "''Bassinus''", imaju slično znaćenje, "tekuća voda". Prema nekim historičarima, ime Bosna se povezivala sa latinskom riječju ''bosina'', što znači granica (''limes'' ili ''termines''). Ovu riječ su koristili [[Franci]], koji su u 8. vijeku bili graničari na prostoru Bosne prema Bizantijskom carstvu.<ref name=":0" /> Osim mišljenja kojom se ime Bosna povezuje sa rječju voda, smatralo se da su Slaveni prilikom doseljavanja u Bosnu sa sobom donijeli ime Bosna, kao što su uradili Srbi i Hrvati. Po tome je negdje iza [[Karpati|Karpata]] živjelo pleme ili plemenski starješina po imenu Bosna. U 4. vijeku se spominje izvjesni antski vojvoda Bosna. Spomenuto ime se koristilo kao toponim za mnoge lokalitete i naselja. Godine 1082. spominje se toponim Bosna za jedan lokalitet u blizini Veszpréma u Ugarskoj. Godine 1130. i 1138. spominje se lokalitet Basan i kmet po imenu Boson u Kneštvu Nitri u [[Slovačka|Slovačkoj]]. Ime Bosna se pojavljivalo kao lično ime u 12. vijeku u Dalmaciji.<ref name=":0" /> Najstariji sigurni spomen imena Bosna potječe iz 950. godine kada bizantski car [[Konstantin VII Porfirogenet|Konstantin Porgirogenet VII]] spominje ime Bosna kao naziv za malu zemlju oko gornjeg i srednjeg toka istoimene rijeke, u kojoj se nalaze i dva grada [[Katera]] i [[Desnek]]. Oba grada su se nalazila otprilike na području Sarajeva i [[Visoko]]g. U franačkim analima i drugim ranofeudalnim izvorima spominje se Sklavonija (Sclavonia) za koju se smatra da predstavlja Bosnu. Također, spomenuti anali navode 838. godine kneza Ratimira, koji je vladao na području Sklavinije, odnosno Bosne. Također, smatra se da je na [[Sabor na Duvanjskom polju|saboru na Duvanjskom polju]], koji je održan negdje krajem 9. ili početkom 10. vijeka, spominje se "Regnum Sclavorum", koji predstavlja Bosnu, a "preblagi kralj Budimir" bosanskog vladar. Krajem 10. vijeka na tlu Bosne je formirana država koju [[Pop Dukljanin]] prikazuje ravnopravno sa Raškom i Hrvatskom.<ref name=":0" /> === 12. vijek === [[Datoteka:Ploča Kulina bana iz crkve kod Visokog.jpg|mini|269x269piksel|Ploča Kulina bana iz crkve kod Visokog|lijevo]] Srednjovjekovni Bošnjani su razvila svoja specifična vjerovanja koja su u sebi sadržavala različite uticaje heretičkih i kršćanskih učenja od čega će kasnije izrasti [[Crkva bosanska]], a njeni pripadnici će sebe nazivati "dobrim krstjanima". Za pripadnike Crkve bosanske u srednjem vijeku se pojavljuju različiti nazivi: bogumili, patareni, manihejci, heretici, iako oni nikada sebe nisu nazivali ovim imenima. U historijskoj literaturi ustanovljeno je da su bosanski krstjani jedini, među brojnim sličnim heretičkim pokretima u srednjovjekovnoj Evropi, uspjeli formirati i sačuvati posebnu autohtonu crkvu. Crkva bosanska je u periodu od 12. vijeka pa do osmanskih osvajanja imala značajan uticaj na politički, društveni, vjerski i diplomatski život srednjovjekovne bosanske države koja se suprotstavljala nadiranjima sa svih strana (bilo da je riječ o vojno političkim od strane mađarskih kraljeva ili crkveno-vjerskih od strane katoličke ili pravoslavne crkve.).<ref>Jalimam, Salih, (2002), ''Historija bosanskih bogomila'', Društvo studenata Demus</ref> Pojava Crkve bosanske se veže za period vladavine [[Kulin ban|Kulina bana]] (1180-1204), jednog od prvih poznatih i najznačajnijih bosanskih banova. Crkva bosanska je već krajem 12. vijeka imala značajan utjecaj i uporište u Bosni budući da ju je bosanski ban, zajedno sa svojom rodbinom i 10,000 kršćana, prihvatio. Ovo je prouzrokovalo negativnu reakciju rimske crkve koja je pokrenula križarski pohod na Bosnu s ciljem iskorijevanjem "hereze". Uvidjevši pod kakvom se opasnošću nalazi Bosna, Kulin ban se dobrovoljno odrekao učenja Crkve bosanske na [[Sabor na Bilinom polju 1203. godine|saboru na Bilinom polju 1203. godine]] pred papskim izaslanikom [[Ivan Kazamaris|Ivanom Kazamarisem]]. Ovakvim taktičkim potezom, Kulin ban je uspio obezbijediti mir u zemlji, ali na kratko vrijeme jer će Bosna u narednih 250 godina biti na meti čestih križarskih pohoda zbog svoje vjere. Poznato je da su brojne velikaške bosanske porodice bili pripadnici bosanske crkve kao što su: [[Hranići]], [[Pavlovići]], [[Klešići]], [[Kosače]], [[Hrvatinići]], [[Sankovići]]. Jedan od poznatijih, herceg [[Stjepan Vukčić Kosača]] je bio njihov velik pristalica i nakon progona bosanskih krstjana primio brojne odbjegle krstjane u svoju zemlju, [[Hum]]. U izvorima se u njihovoj službi pojavljuju krstjani koji su za njih obavljali razne diplomatske i političke poslove.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 76-77</ref> [[Datoteka:Bosnian Banate in 1204.svg|mini|267x267piksel|Banovina Bosna za vrijeme vladavine Kulina bana]] Iako je Kulin ban na prijestolje Bosne došao prije smrti cara Manojla 1180. godine vjerovatno kao bizantski vazal, on je u toku svoje vladavine uspio Bosnu politički osamostaliti. Kulin ban, za razliku od svoga prehodnika ban Borića, nije bio ugarski vazal niti politički povezan sa Ugarskom.<ref name=":2">Imamović, Mustafa, (1997), ''Historija Bošnjaka'', str. 74-75</ref> Gotovo tri decenije Kulinove vladavine zemljom obilježila je ekonomska stabilnost i mir, tokom kojih je 1189. godine učvrstio ekonomske veze Bosne sa [[Dubrovačka Republika|Dubrovnikom]] i [[Venecija|Venecijom]] ugovorima i trgovinskim sporazumima. Njegova sestra se udala za [[hum]]skog vladara, Miroslava, brata [[Stefan Nemanja|Stefana Nemanje]], osnivača dinastije [[Nemanjići|Nemanjića]], sa kojim je uspostavio i pozitivan diplomatski odnos. Mađarske ambicije na suverenitet Bosne su ostale nepromijenjene dugo nakon Kulinove smrti 1204. opada tek nakon neuspješne invazije 1254. godine.<ref name=":1">Malcolm, Noel, (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 68-69, Buybook</ref> === 13. vijek === Crkva bosanska svoj utjecaj u Bosni dodatno učvršćuje premještanjem sjedišta bosanskog biskupa iz Bosne u [[Đakovo]] sredinom 13. vijeka. Time je Bosna postala odsječena od Rimokatoličke crkve. Upražnjeno mjesto Bosanskog biskupa popunila je nova organizacija - Crkva bosanska.<ref name=":1" /><ref>Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae,'' str. 43, Mladinska knjiga Sarajevo</ref> Crkva bosanska je u prvoj polovini 13. vijeka obilježila jačanjem svoga utjecaja. Godine 1233. upućen je novi papski izaslanik u Bosnu, kardinal Jakob, koji je uspio ubijediti bana [[Ban Matej Ninoslav|Mateja Ninoslava]] da prihvati katoličanstvo, skupa sa svojim rođakom banom [[Prijezda I Kotromanić|Prijezdom I]]. U ovo vrijeme u Bosni počinju djelovati [[dominikanci]] s ciljem širenja katoličanstva.<ref name=":2" /> Godine 1235. hrvatski herceg Koloman je poduzeo križarski pohod na Bosnu koji je trajao, s prekidima, četiri godine. Njegova vojska je uspjela osvojiti sjevernu Bosnu i sjeverozapadni dio Huma, ali otpor nisu slomili. U martu 1240. ban [[Matej Ninoslav]] sklapa ugovor sa [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkom republikom]] o trgovini i prijateljstvu. U povelji se Ninoslav tituliše kao: "''Ja Matej Ninoslav, po milosti božijoj veliki ban bosanski''", što potvrđuje njegov samostalan politički položaj u državi. Nakon novog pohoda na Bosnu 1244. godine on pristaje da prizna katoličkoj crkvi prava na ranije date posjede koji su joj te godine potvrđeni poveljom [[Bela IV, kralj Ugarske|Bele IV]].<ref>Boris Nivelić, "Proces afirmacije srednjovjekovne bosanske države", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', Sarajevo, 1995, str. 39</ref><ref name=":3">Klaić, Nada, (1994), ''Srednjovjekovna Bosna'', str. 179, Eminex, Zagreb</ref> Godine 1253. ugarski kralj Bela IV započinje novi rat na Bosnu i uspijeva da savlada otpor Bošnjana. Bosna je podijeljena u više oblasti i stavljena pod neposrednu vlast ugarskog kralja. Pod njegovom zaštitom, postavljen je na bansku stolicu Prijezda I Kotromanić (1254-1287), osnivač bosanske dinastije [[Kotromanići|Kotromanića]]. U ovo doba u Bosni je zavladala nesigurnost i bespravno stanje što je usporovalo ekonomski razvitak. Prisutna su i trgovina robljem, pogotovo kada se radilo o hereticima. U ovakvoj nestabilnost društveno-političkoj situaciji, koncem 13. vijeka i početkom 14. vijeka Bosnom vladaju hrvatski [[Bribirski (Šubići)|Šubići]]. S obzirom da djelovanje dominikanaca u Bosni nije dalo nikakve rezultate, u ovo razdoblje počinju stizati franjevci u Bosnu.<ref name=":2" /><ref name=":4">Boris Nivelić, "Proces afirmacije srednjovjekovne bosanske države", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', Sarajevo, 1995, str. 43-44</ref> [[Datoteka:Bosnian Banate in 1326.svg|mini|296x296piksel|Banovina Bosna za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića oko 1326. godine]] === 14. vijek === Već 1322. godine bosanski ban [[Stjepan II Kotromanić]] uspijeva osloboditi Bosnu od prevlasti Šubića i osigurati vlast nad čitavom zemljom. Poslije toga, do 1326. godine teritorijalnim širenjem pripaja Bosni oblasti [[Donji Kraji|Donje Krajeve]], oblasti [[Usora (oblast)|Usora i Soli]], župe [[Duvno]], [[Livno]] i [[Glamoč]] (tzv. Završje ili Tropolje), zatim primorje od [[Neretva|Neretve]] do Cetine, te na kraju [[Hum|Humsku zemlju]]. Njegova vlast je obuhvata "''od Save do mora i od Cetine do Drine''". Ban Stjepan II se 1322. tituliše kao "''po milosti božjoj gospodin svim zemljama bosanskim i Soli i Usore i Donjim Krajem i Humskoj zemlji''".<ref name=":2" /><ref name=":3" /> Nakon izlaska na jadransku obalu Bosna postaje važan faktor u političkoj, privrednoj i kulturnoj slici mediteranskog svijeta. Ban Stjepan II je održavao prijateljske odnose sa susjednim državama. Godine 1334. sklopio je ugovore sa Dubrovačkom republikom, a naredne godine i sa Mletačkom republikom. Pomagao je Ugarskoj u njihovim vojnim pohodima protiv hrvatskih plemića šaljući bosanske jedinice. Godine 1340. je u nastojanju da popravi odnose sa rimskim papom, dopustio franjevcima da osnuju Bosansku vikariju u Bosni. Nekoliko godina poslije toga sam ban Stjepan II prelazi na katoličanstvo. Većina narednih bosanski vladara su bili katolici. Godine 1385. u Bosni je bilo 4 [[Samostan|franjevačka samostana]]: u [[Visoko]]m, [[Lašva (župa)|Lašvi]], Sutjesci i [[Olovo (općina)|Olovu]]. Do pada Bosne 1463. godine podignut će se još 12 samostana u Bosni.<ref name=":1" /> [[Datoteka:Relikviář sv. Simeona detail.png|lijevo|mini|253x253piksel|Smrt bana Stjepana II Kotromanića, detalj sa zadarske škrinje Svetog Šimuna]] Za njegove vladavine Bosna je doživjela, do tada, najveću teritorijalnu ekspanziju. Uspješnom vladavinom i dobrim diplomatskim vezama uspostavio sve uslove da njegov nasljednik [[Tvrtko I Kotromanić]] napravi od Bosne najmoćniju samostalnu južnoslavensku državu u historiji. Stjepan II Kotromanić je bio pokopan u [[Franjevci|franjevačkom]] samostanu u [[Mile|Milama]], kod [[Visoko]]g, [[1353]]. godine.<ref>Nilević, Boris, (1990), ''Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Pećke patrijaršije 1557. godine,'' Veselin Masleša</ref> Iako je ban Stjepan II vladao u povoljnim unutrašnjim i vanjskim političkim prilikama, njegov nasljednik [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtko I Kotromanić]] je svoju vladavinu započeo 1353. godine u drukčijim prilikama i okolnostima. Početak njegove vladavine je obilježilo nezadovoljstvom bosanske vlastele koja se bunila i protivila protiv banske prevlasti. Također, ugarski kralj [[Ludovik I, kralj Ugarske|Ludovik I]] je zahtijevao od Tvrtka I da mu na ime ženinog miraza ustupi [[Hum]], zapadno od [[Neretva|Neretve]]. Kralj Ludovik I je 1363. godine pokušao zavladati Bosnom kad je došlo do otvorenog oružanog sukoba u kojem vojska Tvrtka I izlazi kao pobjednik. Tri godine kasnije bosanska vlastela je uspjela privremeno Tvrtka svrgnuti sa prijestolja, ali već naredne godine on uspostavlja vlast, nakon čega nastupa političko-ekonomski vrhunac Bosne.<ref name=":2" /><ref name=":5">Malcolm, Noel, (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 71</ref> Iskoristivši nepovoljne unutrašnjo-političke prilike u susjednoj Srbiji, ban Tvrtko I između 1373. i 1377. godine zauzima područje gornjeg [[Podrinje|Podrinja]], srednjeg [[Polimlje|Polimlja]], istočnog Huma te područja između Dubrovnika i [[Boka kotorska|Boke kotorske]].<ref name=":6">Šabotić Izet, Čehajić Mirza, (2010), ''Historija 7, udžbenik za sedmi razred devetogodišnje osnovne škole'', str. 116, Tuzla-Zenica</ref> Dana 26. oktobra 1377. godine ban Tvrtko I proglašava Bosnu kraljevinom a sebe kruniše za "''kralja Srbljem i Bosne i Primorju i Zapadnim stranam''". Nije pouzdrano sigurno gdje se Tvrtko krunisao. Smatralo se da se krunisao u manastiru Mileševo u Raškoj, ali nedavna istraživanja su pokazala da se on krunisao u mjestu [[Mile (Visoko)|Mile]], u blizini Visokog, od djeda Crkve bosanske.<ref name=":2" /><ref name=":5" /><ref name=":9">Kurtović, Lalić, Dautović, Župarić, Nakaš, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države'', str. 149, Sarajevo: Mladinska knjiga</ref> Ovo je predstavljao jedan od najvažnijih događaja u historiji Bosne i Hercegovine. Njegovu krunidbu su priznali Dubrovčani, Mlečani, Srbija itd.<ref name=":4" /> Tvrtko je zbog krvne povezanosti sa [[Nemanjići]]ma uzeo titularno vladarsko ime ''Stefan'', otkada je počela bizantinizacija titula na bosanskom dvoru, uslijed ulaska uticaja iz Srbije.<ref>Dautović, Dženan; Dedić, Enes (2016). "[http://www.anubih.ba/godisnjak/god45/Godisnjak45-full.pdf Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200319213353/http://www.anubih.ba/godisnjak/god45/Godisnjak45-full.pdf |date=19. 3. 2020 }} (PDF). ''Godišnjak''. ANUBiH. '''45''': 240–243.</ref> Srbija je u to vrijeme bila u stanju rasula, bez centralne kraljevske vlasti.<ref name=":9" /> Titula Stefan potiče od grčke riječi "stephanos" što znači "okrunjen".<ref name=":8">Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 94-96, Sarajevo</ref> Svi naredni bosanski vladari će koristi istu titulu. [[Datoteka:TvrtkoIRevers.png|mini|226x226piksel|Zlatnik kralja Tvrtka I (četverostruki)]] S ciljem jačanja ekonomske snage Bosne, kralj Tvrtko I 1377, godine podiže grad Brštanik kod [[Opuzen]]a, a 1382. godine u Bokokotorskom zaljevu osniva grad [[Herceg Novi|Novi]] (Castel Naove), kasnije preimenovan u "Herceg-Novi". Osnivanjem ovog grada predstavljalo je vojno prisustvo Bosne na Jadranu kao i konkurenciju Dubrovčana kao pomorskoj i trgovačkoj luci.<ref name=":7">Tanović, Bakir, (2010), ''Historija Bosne u okviru Osmanskog carstva'', str. 54, Svjetlost: Sarajevo</ref> Ekonomska podloga Bosanske kraljevine u vrijeme Tvrtkove vladavine je bila na vrhuncu što je potaknuto izvozom [[Zlato|zlata]], [[Srebro|srebra]], [[Olovo|olova]], [[Bakar|bakra]], [[Željezo|željeza]], i ostalih rijetkih materijala. Između 1372. i 1392. godine isporučeno je samo na talijansko tržište nekoliko hiljada tona olova. Godine 1371. jedan trgovac iz [[Busovača|Busovače]] je izvezao 14,5 tona željeza u Veneciju. Trgovina [[Vosak|voskom]], [[med]]om i [[sir]]om i ostalim proizvodima je bila značajna u ovo vrijeme.<ref name=":8" /> Bosna je zajedno sa Srbijom proizvodila jednu petinu evropske proizvodnje srebra.<ref name=":7" /> Pored toga, otvaraju se rudnici najprije u [[Fojnica|Fojnici]] (1365), a zatim u [[Busovača|Busovači]] (1371), [[Kreševo|Kreševu]] (1381), [[Olovo|Olovu]] itd.<ref name=":6" /> U srednjovjekovnoj Bosni je postojalo ukupno 34 vrste zanata; kovači, zlatari, krojači, podstrigači sukna, kožuhari, obućari, mesari, svjećari, klobučari, tkalci, slikari, drvodjelje, brodogradioci, zvonolivci, brijači, kamenari, rezbari, pečatoresci, pasari, sedlari, pekari, krznari, grnčari, papučari itd.<ref name=":9" /> [[Datoteka:Medieval Bosnian State in 1391.svg|mini|304x304piksel|Kraljevina Bosna u toku vladavine kralja Tvrtka I Kotromanića (1391)]] Nakon smrti ugarskog kralja 1382. godine, u Hrvatskoj izbija građanski rat. Ovakvu situaciju iskorištava kralj Tvrtko I koji 1390. godine zauzima [[Split]], [[Trogir]], [[Šibenik]], te otoke [[Brač]], [[Hvar]] i [[Korčula|Korčulu]]. Godine 1385. osvojio je i [[Kotor]]. Nakon što je zavladao čitavom Dalmacijom, osim Dubrovnika, Tvrtko I se titulisao kao "''kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Primorja i Hrvatske''". Time je kralj Tvrtko I pretvorio Bosnu u najmoćniju južnoslavensku državu.<ref>Zoranić, Hakija, (2009), ''O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka'', str. 308, Svjetlost: Sarajevo</ref> Godine 1386. godine manji broj četa osmanske vojske prodire do doline Neretve gdje ih je zaustavila vojska bosanskog vojvode [[Vlatko Vuković Kosača|Vlatka Vukovića]]. Dvije godine kasnije osmanska vojska od 17.000 vojnika je doživjela novi poraz od bosanske vojske predvođene vojvodom Vukovićem kod [[Bileća|Bileće]] koja je brojala oko 8.000 vojnika.<ref>Aličehić, Galešić, (2018), ''Tragom drevnih Bošnjana'', str. 24, Sarajevo: Connectum</ref> Na ljeto 1389. godine došlo je do većeg okršaja na [[Kosovo|Kosovskom polju]] između osmanske vojske predvođene sultanom [[Murat I|Muratom]] i srpske vojske prevođene knezom [[Lazar Hrebeljanović|Lazarom Hrebeljanovićem]] i njegovih saveznika uključujući kralja Tvrtka I. U sukobu su poginuli sultan Murat i knez Lazar, a vojska kralja Tvrtka I je izašla kao pobjednik.<ref name=":4" /> U pismu kralja Tvrtka I, napisanom 1. augusta 1389. godine u Sutjesci, bosanski kralj izvještava Trogirane o velikoj pobjedi bosanske vojske nad Turcima na Kosovu polju: "''Pobijedili smo, naime, Murata, onoga oholog sina i slugu Sotone, podlog neprijatelja Kristova imena i čitavog ljudskog roda, a posebno kršćana i pravovjerja'' (...) ''Ali, kad je konačno s njima započet rat 20. dana netom proteklog mjeseca juna, uz naklonu pomoć Božije desnice, izvojevali smo potpunu pobjedu, savladali smo i na tle oborili ubijene'' (neprijatelje)'', a samo je, Bogu hvala, malo njih ostalo živih. Istina, bilo je nekoliko i naših pobijenih, ali nije mnogo''".<ref name=":9" /> Tvrtko I je umro neočekivano [[10. mart]]a [[1391]]. godine.<ref>Zemaljski muzej u Sarajevu, ''Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu'', 1951</ref><ref>Društvo za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije, ''Pomorski zbornik'', 1982</ref> Naslijedio ga je rođak, [[Stjepan Dabiša]]. Tvrtko I je bio sahranjen u Crkvi sv. Nikole u naselju [[Mile]].<ref>Institut za istoriju Sarajevo: ''Kontributions'', Institut za istoriju, 2003.</ref> Arheolozi su njegov grob zatekli u izuzetno dobrom stanju; preko kamenog lijesa još uvijek je bio prebačen kraljevski plašt s grbovima izvezenim u zlatnom brokatu.<ref>Omer Ibrahimagić, ''Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova'', Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.</ref> Tvrtko I se smatra jednim od najvećih srednjovjekovnih vladara Bosne, koji je "z''a sobom ostavio zemlju veću, jaču, politički uticajniju i vojno sposobniju od one koju je naslijedio''". Njegovim političkim dostignućima doprinijela je feudalna anarhija u Srbiji i Hrvatskoj, dok Osmanlije još uvijek nisu ozbiljno ugrozile. Bosanska privreda je bila na vrhuncu, pojavila su se nova naselja i trgovački centri i poboljšao se životni standard njegovih podanika.<ref>Ćosković, Pejo, (2009), ''[https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI Kotromanići] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221211005229/https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI |date=11. 12. 2022 }}'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža</ref> U toku njegove vladavine Bosna je doživjela najveći politički, vojni, teritorijalni, i privredni uspon i razvitak feudalnog društva. === 15. vijek === [[Datoteka:Bosnia around 1412.png|mini|311x311piksel|Bosansko kraljevstvo oko 1412. godine]] Nakon Tvrtkove smrti 1391. godine nastupa vrijeme feudalne anarhije, odnosno bezvlašća. Bosanska [[vlastela]] ojačava svoj položaj u državi, a centralna kraljevska vlast slabi. Francuski hodočasnik Gilles Le Bouvier je na osnovu podatak drugih putnika izvjestio o lošem stanju u tadašnjoj Bosni: "''Prehranjuju se isključivo divljači, ribom iz rijeka, smokvama i medom, čega imaju u izobilju, kreću se u bandama iz šume i pljačkaju ljude koji putuju iz jedne zemlje u drugu''".<ref name=":10">Malcolm, Noel, (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 74, Sarajevo: Buybook</ref><ref name="academia.edu">Kurtović, Esad, Hajrulahović, Samir, (2007), ''[https://www.academia.edu/31781831/Esad_Kurtovi%C4%87_Samir_Hajrulahovi%C4%87_Historija_ud%C5%BEbenik_za_drugi_razred_gimnazije_Sarajevo_2007 Udžbenik 2 sa historijskom čitankom za drugi razred]'', str. 150, Sarajevo: Publishing</ref> Teritorijalno širenje je završeno Tvrtkovom vladavinom, a njegovi nasljednici nisu uspjeli održati osvojeni teritorij. Sve do pada Bosne 1463. godine obilježilo je stagnacijom i gubitkom ranije osvojenih teritorija. Bosanski vladari i velmože su prodali Dubrovčanima [[Slano (Dubrovačko primorje)|Slansko primorje]] (1399.) i [[Konavle (Hrvatska)|Konavle]] (jedan dio 1419., a ostatak 1426.). Kotor su 1423. godine prodali Mlečanima. Tvrtkov nasljednik [[Stjepan Dabiša, kralj Bosne|Stjepan Dabiša]] (1391-1395) je izgubio vlast nad većim dijelom Dalmacije koju su osvojili Mađari. Njegova vlast je bila prisutna jedino na području središnje Bosne ([[Bobovac]], [[Kraljeva Sutjeska]] i [[Visoko]]). Ostatkom zemlje su vladali tada najmoćnije feudalne porodice: [[Hrvatinići]] (sjeverozapadna Bosna), [[Pavlovići]] (istočna Bosna) i [[Kosače]] (južna Bosna, Hum).<ref name="academia.edu"/><ref name="Izet 2010">Šabotić, Izet, Čehajić, Mirza, (2010), ''Historija 7, udžbenik za sedmi razred osnovne škole'', str. 125</ref> Ove tri moćne vlastelinske porodice su nakon Tvrtkove smrti na bosanskom državnom saboru (stanku) odlučivali o smjenjivanju i postavljanju kraljeva. Tvrtkov I nije uspio osigurati prijestolje svome sinu Tvrtku II, koji je bio kralj kasnije u tri navrata (1404.-1409., 1421.-1433.,1435.-1443.). Na mjesto bosanskog kralja je postavljen odlukom bosanske vlastele Tvrtkov rođak Stjepan Dabiša.<ref name=":2" /> Stjepana Dabišu je naslijedila žena njegovog brata [[Jelena Gruba]] (1395-1398).<ref name="Tanović, Bakir 2010">Tanović, Bakir, (2010), ''Historija Bosne u okviru Osmanskog carstva'', str. 33, Sarajevo: Svjetlost</ref> Slaba i neodlučna vladavine Grube je omogućilo vlasteli da dodatno ojača svoj položaj u Bosni.<ref name=":4"/> Poslije nje je naslijedio Tvrtkov vanbračni sin [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Stjepan Ostoja]] (1396-1404).<ref name="Tanović, Bakir 2010"/> Herceg Hrvoje Vukčić je kao saveznik ugarskog kralja [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]] u maju 1404. godine zbacio sa vlasti Stjepana Ostoju i postavili Tvrtka II Kotromanića, zbog njegovih prijateljskih odnosa sa Sigismundom Luksemburškim i Dubrovnikom.<ref name=":2" /> Poslije toga je [[Sigismund Luksemburški]], saveznik Stjepana Ostoje, intervenisao u korist nekadašnjeg kralja Ostoje, pa je 1405. ugarska vojska provalila u [[Usora (oblast)|Usoru]], te istovremeno napala preko rijeke [[Unac|Une]]. Tvrtkovi su vojskovođe tada odbili oba napada, a Sigismund je već sljedeće godine ponovno, na zahtjev pape [[Grgur XII|Grgura XII]]., tražio da se u Bosni suzbiju krivovjerci, ali je opet doživio neuspjeh. Kada je u ljeto 1408. Sigismund kao vođa križarskoga rata provalio na čelu snažne hrvatsko-ugarsko-poljske vojske u Bosnu preko [[Sava|Save]], Tvrtko je bio poražen i zatočen u [[Budimpešta|Budimu]], a Sigismund se kraj utvrde [[Dobor]] obračunao sa zarobljenim bosanskim velikašima. Iako je Sigismund poslije oslobodio Tvrtka, on je u međuvremenu izgubio prijestolje jer su velikaši natrag pozvali Ostoju pa se povukao iz Bosne (1409).<ref name="enciklopedija.hr">{{Cite web|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62878|title=Tvrtko II. Kotromanić {{!}} Hrvatska enciklopedija|website=www.enciklopedija.hr|access-date=7. 10. 2022}}</ref> Jedan savremeni izvještaj bilježi da je ugarski kralj dao "''po običaju mača poubijati buntovnike oba spola, ljude, djecu i starce iz svih krajeva Bosne, a gradove i varoši u ništa pretvoriti''". Poslije je u rijeku Bosnu bačeno 170 bosanskih velikaša. Usora i Soli su oduzete i stavljene pod nesposrednu vlast Ugarske. [[Srebrenica]] je data despotu [[Stefan Lazarević|Stefanu Lazareviću]] 1412. godine, a kasnije su se vodile česte borbe oko ovog grada između Srbije i Bosne.<ref name="Boris Nivelić 1995">Boris Nivelić, "Proces afirmacije srednjovjekovne bosanske države", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', Sarajevo, 1995, str. 52</ref> [[Datoteka:Bosnian Royal Flag of Tvrtko I of Bosnia.svg|mini|350x350piksel|Zastava dinastije Kotromanića]] U političkoj nestabilnosti, Osmanlije početkom 15. vijeka redovno prodiru na teritorij Bosanskog kraljevstva i postaju značajan politički faktor na Balkanu. Ugarski kralj Sigismund je 1413. godine oduzeo od hercega Hrvoja otoke Brač i Hvar, a kasnije i Sansku župu koju je predao knezovima Babonićima Blagajskim.<ref name=":2" /> Nakon što je proglašen odmetnikom od strane ugarskog kralja i odbijena pomoć od strane Mlečana, herceg Hrvoje Vukčić je zatražio pomoć od Osmanlija. Osmanlije su 1414. godine proglasili Tvrtka II Kotromanića zakonitog kralja Bosne i u maju iste godine poslali vojsku koja pustoši i pljačka Bosnu. Na ovaj način je herceg Hrvoje uvukao Osmanlije u već nepovoljne unutarnje političke prilike i doveo do podložnog položaja Bosne nad Osmanlijama. Ovo svjedoči pismo Dubrovčana kralju Sigismundu 1415. godine kojem javljaju da je "''cijela Bosna, sa svim krajevima podložna Turcima u plaćanju tributa''". Sve do pada Bosne 1463. godine, bosanski kraljevi će plaćati godišnji [[danak]] Osmanlijama. Godine 1415. dolazi do novog oružanog sukoba u Bosni između ugarske vojske i kralja Stjepana Ostoje sa jedne i hercega Hrvoja i osmanske vojske sa druge strane. Iako je ugarska vojska poražena u srednjoj Bosni, kralj Ostoja je uspio sklopiti sporazum sa Osmanskim carstvo da on bude potvrđen za bosanskog kralja, umjesto Tvrtka II.<ref name=":10" /><ref name="Boris Nivelić 1995"/> Osmanlije su još od 1386. počeli provaljivati u Bosansko kraljevstvo, a onda su od 1416. stalno prisutni na ovom području. Tih godina su povremeno zauzimali istočne teritorije Bosne, a 1428. godine osvojili [[Vrhbosna|Vrhbosnu]] sa tvrđavom [[Hodidjed]] (nedaleko od današnjeg Sarajeva), prvo privremeno, a onda od 1435. godine za stalno.<ref>Aličehić, Galešić, (2018), ''Tragom drevnih Bošnjana'', str. 24, Connectum</ref><ref>Enver Imamović, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 143</ref> Negdje između 1448. i 1451. godine Osmanlije osnivaju Bosansko krajište koje je obuhvatalo područje današnjeg Sarajevo sa okolnim planinskim krajem. Postojalo je sve do pada Bosne 1463. godine, kada je stvoren Bosanski sandžak. Herceg Hrvoje 1416. godine umire što slabi uticaj Hrvatinića, a jača moć i vlast velikog vojvode Sandalja Hranića Kosače i kneza Pavla Radinovića. U ovim godinama vlast bosanska kralja je bila veoma slaba. Bosanske velikaške porodice su lišavali zakonska prava i prihoda kralja. Nepoštivali su se stari ugovori bosanskih kraljeva sa Dubrovnikom i drugim dalmatinskim gradovima, čiji su trgovci često pljačkani. Zbog toga su Dubrovčani sklapali ugovore direktno sa bosanskim velikašima. Uz pomoć Sandalja Hranića ubijen je u maju 1415. godine knez [[Pavle Radinović]] što je dovelo do daljnih političkih nesuglasila među bosanskim velikašima. [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalj Hranić]] priznaje vrhovnu vlast osmanskog sultana te 1420. uz pomoć skopskog namjesnika Ishak-bega ubija kneza [[Petar Pavlović|Petra Pavlovića]].<ref name=":2" /><ref name=":7" /> Nakon trogodišnje vladavine kralja Stjepana Ostoje, 1421. godina na vlast ponovo dolazi Tvrtko II Kotromanić, uz ugarsku pomoć. Njegova vladavina je obilježena privrednim rastom, obnovom i usponom gradova, što je uglavnom bilo potaknuto širenja i jačanja franjevačkog i katoličkog utjecaja u Bosni. Uprkos ekonomskim napretkom, njegova vladavina je također obilježila političkom nestabilnošću. Njegova vlast je bila slabija od ostale krupne vlastele. S obzirom na to, Tvrtko II je 1427. sklopio ugovor da, ukoliko on umre bez muških potomaka, vlast nad Bosnom pređe na njegove rođake, grofove celjske, s kojima je još njegov otac Tvrtko I uspostavio političke veze.<ref name=":2" /> Rimski papa Martin V je na ljeto 1428. godine izdao dozvolu za vjenčanje kralja Tvrtka II Kotromanića sa Dorotejom Gorjanskom, što je veoma važno budući da je u toj papinskoj buli prvi put jedan poglavar Rimske crkve naziva jednog bosanskog vladara kraljem.<ref name="Nakaš, Kurtović 2018">Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae,'' str. 728, Mladinska knjiga Sarajevo</ref> Slabost središnje vlasti do izražaja je došla u ratu između Dubrovnika i vojvode Radoslava Pavlovića (1430–32). Takve su prilike Tvrtka nagnale na približavanje Sigismundu pa se oženio njegovom nećakinjom [[Doroteja Gorjanska|Dorotejom Gorjanskom]]. No preokret je izazvao Osmanlije, koji su počeli provaljivati u Bosnu (1424., 1426., 1434) i protiv Tvrtka poduprli [[Radivoj Ostojić|Radivoja Ostojića]] (1433–35), uz kojega je pristao i vojvoda [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalj Hranić]]. Tvrtko je zbog toga 1434. napustio Bosnu; vratio se nakon iznenadne Sandaljeve smrti (1435), ali su ga Osmanlije prisilili na plaćanje danka. Godine 1436. dozvolio je franjevcima nesmetano privoditi bosanske krstjane katoličanstvu. Osmanlije su 1441–43. ponovno udarili na Bosnu, no ipak su bili protjerani. U očajnim prilikama Tvrtko je 1442. ponudio Mlečanima da preuzmu upravu Bosne, što su oni odbili. Nakon njegove smrti za kralja (1443) je bio izabran [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepan Tomaš]].<ref name="enciklopedija.hr"/> U novembru [[1443]]. godine umro je Tomašev amidža, kralj [[Tvrtko II]], ne ostavivši djece. Tomaša je umirući kralj vjerovatno proglasio svojim nasljednikom, što je i sam Tomaš kasnije u povelji tvrdio, kako bi spriječio da njemu omrzli Radivoj postane kralj. Tvrtkovu odluku potvrdio je i bosanski [[stanak]] i formalno ga izabrao za kralja. Stanak je najvjerovatnije podržao Tomaša zato što je po Tvrtkovom ugovoru o nasljedstvu iz 1427. godine grofovi Celjski, rođaci Kotromanića trebali postati bosanski kraljevi. [[Stanak]] je pokazivao otvoreno nezadovoljstvo o nastupanju Celjskih na bosansko prijestolje. Međutim, vojvoda [[Stjepan Vukčić Kosača]] se nije složio s ovim izborom i odmah je izrazio podršku Tomaševom bratu Radivoju koji je tada živio na dvoru Kosača i kojeg su od [[1432]]. do [[1435]]. u borbi za krunu podržavale Osmanlije. Istovremeno je papa [[Eugen IV]] planirao kontra-ofanzivu protiv Osmanllija, te je slao izaslanike i Tomašu i Kosači. Ispostavilo se da nijedan nije mogao ni razmišljati o tom budući da su se našli u građanskom ratu jedan s drugim.<ref name="Van Antwerp Fine 1994">Van Antwerp Fine, John: ''The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'', University of Michigan Press, 1994, ISBN 0472082604</ref> Budući da su u ratu bili kralj Tomaš i herceg Stjepan, Tomaš je odlučio poduzeti akcije protiv Kosača i Osmanlija. U maju [[1444]]. godine kralj Tomaš je iz [[Srebrenica|Srebrenice]] protjerao Osmanlije da bi već u junu iste godine potisnuo hercega Stjepana iz zapadnog [[Hum]]a. Tomaša je odmah podržao [[Ivaniš Pavlović]], a za kralja Bosne ga je priznao i [[Janko Hunjadi]], [[regent]] ugarskog kralja [[Ladislav V, kralj Ugarske|Ladislava V]]. Međutim, Hunjadi nije slao kralju vojsku, kao što ni vojvodi vojnu pomoć nije pružao njegov novi saveznik i [[suzeren]], napuljski kralj [[Alfons V, kralj Aragonije|Alfons]]. S druge strane, Kosači je pomagao srpski despot [[Đurađ Branković]], te je brzo uspio povratiti zemlju koju mu je Tomaš bio oteo. Tako je Tomaš opet izgubio Srebrenicu.<ref name="Van Antwerp Fine 1994"/> Zbog prijetnje od Osmanskog carstva, čija je prisutnost na području Balkana sve veća, kralj Tomaš tokom 1450-tih godina tražio pomoć od rimske pape. Ovim putem dolazi do sve veće veze Bosne i papinstva u 15. stoljeću. U period od 1434. do 1447. godine veže se početak djelovanja [[Visočko-srebrenička franjevačka biskupija|Visočko-srebreničke franjevačke biskupije]]. Na [[Baselski koncil|Baselskom koncilu]] 1439. godine (koji je u prekidima trajao sve do 1449.) papski legat [[Toma Tomasini]] pokreće misiju potpune katolizacije članova dinastije Kotromanić kao i eventualne zabrana djelovanja Crkve bosanske. Osnovi cilj ovoga koncila bilo je ujedinjene Bosne kao i nekih ostalih crkava s Rimskom crkvom. Tokom svoga djelovanja u Bosni od 1439. do 1462. godine Tomasini je inicirao više događaja. Godine 1445. bosanski kralj Stjepan Tomaš prelazi na katoličanstvo, a naredne godine pokušava krunisati kralja Tomaša papinskom krunom, međutim do ovoga nije došlo. Godine 1447. Bosne ulazi u antiosmanske lige, a 1459. godine se ukida Crkve bosanska i zabranjuje njeno djelovanje.<ref name="Nakaš, Kurtović 2018"/> Na jednom od skupova Baselskog koncila 1433. godine kardinal [[Ivan Stojković]] je zabilježio da je “''prilika da se bosansko kraljevstvo koje je više od 400 godina zaraženo manihejskom jeresi, dovede u krilo katoličke crkve''”.<ref>Zoranić, Hakija, (2009), ''O etnogenezi Bošnjana – Bošnjaka'', str. 385, IP Svjetlost d.d Sarajevo</ref> Papa Eugen IV 29. maja 1445. godine izdaje dokument kojim priznaje Tomaša, koji se nedugo prije toga preobratio na rimokatoličanstvo, za kralja Bosne i legitimizira kao da je zakoniti sin kralja Ostoje. Istim dokumentom poništio je Tomašev brak s krstjankom Vojačom, majkom njegovog prvorođenog sina, [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]]. Početkom sljedeće godine konačno sklapa mir s Kosačom koji ga priznaje za kralja.<ref>Van Antwerp Fine, John: ''The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'', University of Michigan Press, 1994,</ref> Godine 1456. Osmanlije su od Tomaša tražile da im preda četiri velika grada. Tomaš je odbio, te su osmanski napadi na Bosnu postali učestaliji. Istovremeno su izbijali povremeni sukobi sa [[Srbija|Srbijom]] i [[Herceg Stjepan|hercegom Stjepanom]]. Krajem 1458. i početkom 1459. umrli su despot Đurađ i njegov nasljednik Lazar. Tomaš je iskoristio slabost Srbije da osvoji jedanaest gradova na [[Drina|Drini]], uključujući i [[Srebrenica|Srebrenicu]]. Ubrzo nakon što je sklopio mir s Lazarevom udovicom, [[Jelena Paleolog|Jelenom Paleolog]], ugovorio je brak svog starijeg sina i prijestolonasljednika s njenom najstarijom kćerkom, Jelenom. Brakom s Jelenom Branković Tomaš je svom sinu osigurao vlast nad Srpskom despotovinom, koja je bila kratkog vijeka pošto su je Turci osvojili nakon svega nekoliko mjeseci.<ref name="Fine">Van Antwerp Fine, John: ''The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'', University of Michigan Press, 1994, {{ISBN|0-472-08260-4}}</ref> Kako su Turci sve više prijetili Bosanskom kraljevstvu, Tomaš je zatražio pomoć od pape. Papa Pije II mu je odbio pomoći ukoliko ne preduzme nešto po pitanju velikog broja "[[Hereza|heretika]]" u svom kraljevstvu. Istovremeno je trpio optužbe od Mađara da Bošnjani nisu dobri kršćani i da su predali [[Smederevo]] Turcima. Stoga se odlučuje na mjere koje nijedan drugi bosanski vladar nije nikada poduzeo: protjerivanje krstjana. Svi dotadašnji bosanski vladari, iako većinom barem nominalno rimokatolici, tolerirali su pripadnike drugih vjeroispovjesti na svom teritoriju. Tomaš je 1459. dao krstjanima da biraju između preobraćenja i egzila. Ogroman broj krstjana je tada našao spas u zemlji hercega Stjepana u Humu. Tomaš je nakon protjerivanja krstjana izvršio konfiskaciju njihove imovine.<ref name="Fine" /><ref>Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae,'' str. 72</ref> [[Datoteka:Stjepan Tomašević.jpg|mini|Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461.)]] Godine 1461. Stjepan Tomaš je umro a njega je naslijedio sin Stjepan Tomašević.<ref>Malcolm, Noel, (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 77, Sarajevo: Buybook</ref> Stjepan Tomašević je 1461. godine poslao pismo papi [[Pio II|Piu II]] u kojem traži njegovu vojnu pomoć protiv Osmanlija:<blockquote>"(...) ''Obaviješten sam da turski car Mehmed misli do idućeg ljeta udariti s vojskom na mene i da je sve potrebno pripravio. Tolikoj sili ja sam ne mogu odoljeti. Molio sam Ugre i Mlečane i Đurđa Arbanasa (Kastriotu) da mi u ovoj nevolji priteku u pomoć, što molim i tebe. Ja ne tražim zlatnih brda, ali bih rado da moji neprijatelji i moji podanici znaju da mi neće uzmanjkati tvoja pomoć. Ako Bošnjani vide da neće u ovom ratu biti sami, nego da će im i drugi pomoći, hrabrije će vojevati, a neće se ni Turci usuditi da prodru u moje zemlje, gdje su ulazili veoma teški, a tvrđave na mnogim mjestima nedobitne i ne dopuštaju da se tako lahko uđe u moje kraljevstvo. (...) Ako mi vjerujete i pomognete, spasit ću se, inače ću propasti i moja će propast povući za sobom mnoge druge''."<ref>Kurtović, Dautović, Nakaš, Župarić, Lalić, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelja i pisma stare bosanske države'', str. 826-828, Mladinska knjiga, Sarajevo</ref></blockquote>Budući da Bosni nije pritekla u pomoć Ugarska ni Mletačka republika, slično je postupio i rimski papa. Umjesto vojne pomoći papa kao znak “podrške” poslao njemu krunu kojom je u [[Crkva svete Marije (Jajce)|Crkvi sv. Marije]] u [[Jajce|Jajcu]] 11. novembra 1461. godine okrunjen za bosanskog kralja od papinog delegata. Papa je u svom pismu istakao da je osnovni motiv za slanje krune opasnost od osmanskog napredovanja: “''Isto se s mnogih mjesta javlja, da Muhamed'' (sultan Mehmed II el-Fatih)'', koji je zauzeo Istočno carstvo, traži i Zapadno a najzgodnija vrata za njegovu želju jeste Bosna, i vjerovatno će nju pokušati razbiti''”.<ref>Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae,'' str. 838</ref> Na proljeće 1463. godine osmanska vojska od preko 150.000 vojnika predvođena sultanom Mehmedom II el-Fatihom je napala Bosnu i bez velikog otpora zauzela tvrdi grad Bobovac. Osmanska vojska nakon toga vrlo brzo stiže do Jajca, prijestolnicu Kraljevine Bosne i nakon kratkotrajnog otpora zauzima je. Bosanski kralj Stjepan Tomašević je pogubljen zajedno sa svojim stricem, knezovima Pavlovićima i Kovačevićima, te ostalom zarobljenom visokom vlastelom. Na ovaj način je nestalo srednjovjekovne bosanske države. Venecija je tek poslije pada Bosne pisala Firenci 14.6.1463. godine da je ''“pred očima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo''”. == Osmanlijsko doba == [[Datoteka:Sarajevo Kaisermoschee.JPG|mini|289x289piksel|[[Careva džamija (Sarajevo)|Careva džamija]] - najstarija džamija u Sarajevu koja je podignuta 1457. Njen osnivač [[Isa-beg Ishaković]] je podigao nekoliko objekata u Sarajevu i time je postavio urbane temelje grada.]] === Uspostava turske vlasti === Osmansko osvajanje Bosne je trajalo decenijama, od prvih upada osmanske vojske krajem 14. stoljeća pa do konačnog pohoda na Bosnu u proljeće 1463. Osmanlije su postepno zauzimali dijelove Bosanskog kraljevstva i njen pad nije bio rezultat navodne opće predaje pokatoličenih krstjana, npr. Radaka, zapovjednika grada Bobovca. Skopski krajnišnik Ishak-beg je sa svojom vojskom redovno vršio upade i pljačkanja u Bosni u prvoj polovini 15. stoljeća. Između 1435. i 1448. Osmanlije su uspostavile svoje pozicije u jugoistočnim dijelovima Bosne. U ovo vrijeme, podiže se [[Turhan Emin-begova džamija|prva džamija u Ustikolini]]. Padom [[Hodidjed]]a (područje Sarajeva) 1448. predstavljalo je "osnovicu turske vojne vlasti u Bosni", i time je "sultan dobio ključeve za dolinu Bosne". Oko 1450. osnovano je [[Bosansko krajište]], prva administrativno upravna jedinica Osmanskog carstva koje je obuhvatalo [[Sarajevsko polje]] sa okolnim planinama.<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 105, 107</ref> Ubrzo nakon propasti Bosanskog kraljevstva 1463, Osmanlije su na osvojenom području organizirali svoju vlast uspostavom [[Bosanski sandžak|Bosanskog sandžaka]]. Na čelu ove vojno-upravne jedinice nalazio se sandžak-beg [[Mehmed-beg Minetović]] (1463–1464), dotadašnji smederevski sandžak-beg. Bosanski sandžak je od 1463. do 1580. bio u sastavu [[Rumelijski pašaluk|Rumelijskog pašaluka]], da bi [[Ferhat Paša Sokolović|Ferhat-paša Sokolović]] uspostavio zaseban [[Bosanski pašaluk]] 1580. U novom pohodu 1465. Osmanlije su zauzele veći dio Hercegove zemlje, a posljednji je pao grad [[Herceg Novi|Novi]] 1482. Osmansko osvajanje Bosne označilo je novu eru u historiji zemlje i unijelo je velike promjene u politički i kulturni život regije. Iako je kraljevstvo nestalo, a njegovo visoko plemstvo pogubljeno, Osmanlije su ipak dozvolile očuvanje identiteta Bosne inkorporirajući je kao integralnu provinciju Osmanskog carstva sa svojim historijskim imenom i teritorijalnim integritetom - jedinstven slučaj među potčinjenim državama na [[Balkan]]u.<ref>Riedlmayer, Andras (1993). ''A Brief History of Bosnia-Herzegovina''</ref> Osmanlije su na osvojenom području uvele nekoliko promjena u društveno-političkoj upravi Bosne; uključujući novi zemljoposjednički sistem, reorganizaciju administrativnih jedinica i složeni sistem društvene diferencijacije prema klasnoj i vjerskoj pripadnosti.<ref>Malcolm, Noel, (1994), ''Bosnia A Short History''. New York University Press. <nowiki>ISBN 0-8147-5520-8</nowiki>.</ref> U oktobru 1463. mađarska vojska predvođena kraljom [[Matija Korvin|Matijom Korvinom]] je osvojila Jajce i sjeverne dijelove Bosne. [[Herceg Stjepan|Herceg Stjepan Vukčić]] je osvojio 9 gradova u istočnoj Bosni i gotovo cijelu jugozapadnu Bosu ([[Prozor-Rama|Ramu s Prozorom]], [[Uskoplje (župa)|Uskoplje]] i [[Livno]]). Osmanlije su morali predati 28 gradova i kontrolisali su samo Podrinje, srednju i donju Bosnu. Na novoosvojenom području Donjih krajeva i Usore, Mađari su osnovali [[Jajačka Banovina|Jajačku]] i [[Srebrenička banovina|Srebreničku banovinu]]. Bosanski sandžak je koncem 15. stoljeća obuhvatao vilajete: [[Novi Pazar]], Pavle i Kovač, Saraj, Brod i Neretva. Nakon osvajanja Hercegovine 1470. uspostavljen je [[Hercegovački sandžak]] sa sjedištem u Foči. Naredne godine sandžaku je pripojen [[Počitelj]], a 1482. [[Herceg Novi|Novi]]. Godine 1483. osnovan je [[Zvornički sandžak]] sa sjedištem u Zvorniku. On je obuhvatao sjeveroistočnu Bosni sa nekoliko gradova na desnoj obali Drine.<ref>Zijad Šehić, Ibrahim Tepić, (2002), ''Povijesni atlast Bosne i Hercegovine'', str, 56-57, Sarajevo: Sejtarija</ref> === Islamizacija Bosne === U prvih nekoliko decenija nakon pada Bosne islam je primilo mali broj [[Bošnjani|Bošnjana]]. Prvi popisni defter iz 1468/69. pokazuje da je na prostoru [[Bosanski sandžak|Bosanskog sandžaka]] (s dijelovima [[Hercegovina|Hercegovine]]) živjelo svega 332 kuće muslimana naspram 37.125 kršćanskih kuća. Na popisnom defteru iz 1485 (bez [[Hercegovački sandžak|Hercegovačkog sandžaka]]) dolazi do povećanja broja muslimana kojih je zabilježeno 4.134 kuća pored 30.552. kršćanskih kuća.<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''Porijeklo bosanskih Muslimana,'' str. 164, Sarajevo: Izdavačko-trgovinsko preduzeće „Bosna“</ref> Proces prihvatanja islama u Bosni je tekao bez prisile jer osmanske vlasti nisu sprovodili nikakvu planiranu službenu akciju islamiziranja stanovništva, nego je svako imao slobodu biranja svoje vjere. Svakome je osigurana vjerska sloboda ukoliko plačaju [[harač]] (porez). Pored toga, u [[islam]]u je općenito zabranjena ikakva prisila, što je zapisano u [[Kur'an|Kur’anu]] (''U vjeri nema prisile, Pravi put se jasno razlikuje od zablude'', 2:256). U prilog tome ide i činjenica da je neposredno nakon osvajanja Bosne sultan [[Mehmed II]] na [[Milodraž]]u 28. maja 1464. izdao bosanskom franjevcu [[Anđeo Zvizdović|fra Anđeu Zvizdoviću]] ''[[Ahdnama|ahdnamu]],'' povelju kojom jamči vjersku slobodu bosanskih katolika. Ovim dokumentom katolička crkva je opstala u Bosni. Islam su jednostavno širile prilike i ljudske okolnosti.<ref>Imamović, Mustafa, (1997), ''Historija Bošnjaka,'' str. 143 i 168</ref> Predzadnji bosanski kralj [[Stjepan Tomašević, kralj Bosne|Stjepan Tomašević]] se žalio papi Piu II 1461. da su ''Turci u mome kraljevstvu podigli nekoliko tvrđava i laskaju seljacima, prikazivajući se tobože ljubazni prema njima, i obećavaju da će svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne''.<ref>Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelja i pisma stare bosanske države,'' str. 827, Mladinska knjiga</ref> Njegov sin [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepan Tomaš]] je na sličan način u razgovoru sa papinim izaslanikom Nikolom Barbucijem 1459. žalio da ''manihejci'' (krstjani) ''više vole Turke nego kršćane''.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 144</ref> Ovi zapisi su važni jer oni pokazuju da Turci obećavaju stanovništvu društvenu jednakost. Proces prihvatanje islama je bio najveći tokom 16. stoljeća, pogotovo nakon [[Mohačka bitka|Mohačke bitke]] 1526, što se nastavlja kroz čitavo 17. stoljeće. Prihvatanje islama je trajao 250 godina, odnosno do pred [[Austrougarskо osvajanje Bosne i Hercegovine|austro-ugarske okupacije]], samo što je u 18. i 19. stoljeću ovaj proces tekao u manjem obimu nego u ranijem periodu, jer su većina stanovništva Bosne u tom periodu bili muslimani.<ref>Imamović, Mustafa, (1997), ''Historija Bošnjaka,'' str. 140</ref> Krajem 16. i početkom 17. stoljeća muslimani su brojili aposulutnu većinu stanovništva Bosne i Hercegovine. Jedan posjetilac bilježi da je u Bosni 1626. živjelo 250.000 katolika, i da je broj muslimana bio veći od broja katolika.<ref>Malcolm, Noel, (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 125</ref> Kako je Osmansko carstvo napredovalo i širilo se u Srednju Evropu, Bosna je doživjela privredni i ekonomski napredak. Određeni broj gradova, poput [[Sarajevo|Sarajeva]] i [[Mostar]]a, prerastao je u velike regionalne centre trgovine i urbane kulture. U ovim gradovima su izgrađeni mnoga značajna djela bosanske arhitekture (kao što su [[Stari most]] i [[Gazi Husrev-begova džamija]]).<ref>Riedlmayer, Andras, (1993), ''A Brief History of Bosnia-Herzegovina''</ref> Na početku osmanske vladavine u Bosanskom ejaletu poljoprivreda je bila osnova privredna grana. U srednjovjekovnoj Bosni je nastao velik broj trgova koji su se u osmanskom periodu razvili u velike gradove, što je potaklo i razvoj gradske privrede. Čaršije su činili jezgro gradova i trgovačkim i zanatskih radnji. U gradskim jezgrima nastaju razni zanati.<ref name="Izet 2010"/> Nadalje, brojni [[Bošnjaci]] su igrali utjecajne uloge u kulturnoj i političkoj historiji Osmanskog carstva u to vrijeme. Bošnjaci su činili značajnu komponentu osmanskih redova u bitkama na Mohaču i [[Bitka na Krbavskom polju|Krbavskom polju]], dvije odlučujuće vojne pobjede, dok su se brojni drugi Bošnjaci zauzeli najviše položaje u Carstvu, uključujući, generale i velike vezire.<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', Sarajevo</ref> U 16. i 17. stoljeću u Carstvu je bilo devet vezira koji su porijeklom iz Bosne. Jedan posmatrač je 1660. zabilježio da se ''turski jezik gotovo i ne čuje na sultanovu dvoru zato što su sav dvor i većina velikaša - otpadnici iz zemalja u kojima se govore slavenski jezici''.<ref>Malcolm, Noelm (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 115, Sarajevo: Buybook</ref> === Veliki Bečki rat === [[Datoteka:Bosanski pašaluk 1600. godine.png|mini|332x332piksel|Bosanski ejalet oko 1600.]] Presudan događaj u historiji Osmanskog carstva, a time i za Bosnu, učinio je [[Bečki rat]] (1683–1699). Poslije neuspješnog pohoda na [[Beč]], započelo je urušavanje Osmanskog carstva, kada počinje gubiti sve ono što je do tada bilo osvojeno i što se držalo u [[Evropa|Evropi]], pa i šire. S obzirom da je Bosna neposredno graničila s Austrijom, posljedice rata su se svestrano odrazile i na nju.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijen i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 173, Sarajevo</ref> Teritorij Osmanskog carstva se drastično smanjio. Turci su izgubili skoro sav teritorij u srednjoj Evropi. Pored toga, posjede u [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Lika|Liki]], [[Klis]]u i [[Herceg Novi|Herceg Novom]], koji su do tada bili sastavni dio Bosanskog ejaleta, Turci su izgubili od [[Mletačka Republika|Mletačke republike]]. Iseljavanje muslimanskih porodica iz čitave Dalmacije i Like u [[Mostar]] i druge pokrajine Bosanskog ejaleta (pretežno Hercegovina) odnosno tamo gdje je ostala turska vlast, je počelo polovinom 17. stoljeća u vrijeme [[Kandijski rat|Kandijskog rata]], a završeno je mletačkom okupacijom 1717. godine.<ref>Hasandedić, Hivzija, (2017), ''Muslimanska baština Bošnjaka II-Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina'', str. 68, Sarajevo: Dobra knjiga</ref> Čim se saznalo za osmanski poraz pod Bečom, izbio je u jesen 1683. u graničnim oblastima Dalmacije i Bosne morlački ustanak. Na čelu ustanka su bili [[Stojan Janković]] i [[Đuro Posedarac]]. Centar ustanka je bio u Ravnim kotarima, odakle se brzo proširio na jug, do Cetine i [[Makarska|Makarskog primorja]]. Morlački uskoci i hajduci su na prepad napali i opljačkali sve osmanske trgovce, uglavnom Bošnjake, koji su se u tom trenutku našli na mletačkoj teritoriji. Morlaci su do novembra 1683. uglavnom uspjeli protjerati Bošnjake iz sjeverne Dalmacije. Ustanici su za kratko vrijeme zauzeli [[Skradin]], Vranu, [[Benkovac]] i [[Obrovac (Hrvatska)|Obrovac]], kao posljednje osmansko uporište u sjevernoj Dalmaciji.<ref>Imamović, Mustafa, (1997), ''Historija Bošnjaka'', str. 277-278, Sarajevo: Bošnjačka zajednica kulture i Izdavačko</ref>[[Datoteka:AtlBalk1700.jpg|mini|299x299piksel|Bosanski ejalet poslije Bečkog rata (1700)]] Nakon što je Mletačka republika osvojila te krajeve, bošnjačke porodice su se masovno iseljavale, a oni koji su ostali, također su se morali pokrstiti. U Lici je 1680. godine živjelo 7.000 bošnjačkih porodica sa preko 30.000 klanova, a u Dalmaciji, Ravnim kotarima, [[Krbava|Krbavi]] i drugim mjestima na desetine hiljada. U nasilnom pokrštavanju se isticao pop [[Marko Mesić]] iz Brinja, pa ga je za to papa nagradio imenovanjem apostoloskim poslanikom za Liku, a austrijski car Leopold I mu je dodijelio plemićki naslov i posjed.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijen i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 179, Sarajevo</ref> Osmanlije su već tokom 1684. izgubile cijelu Dalmaciju i Liku. Osmanske, uglavnom bošnjačke posade su se redom predavale i napuštale gradove po Dalmaciji, Lici i Krbavi.<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 279</ref> Tokom višegodišnjeg ratovanja su muslimanske porodice Like, Dalmacije, Herceg-Novog pobjegle na područje Bosne i Hercegovine; [[Vitina (Ljubuški)|Vitina]], [[Ljubuški]], Mostar, [[Trebinje]], [[Banja Luka]] i drugdje, odnosno tamo gdje je ostala osmanska vlast.<ref>Hasandedić, Hivzija, (2017), ''Muslimanska baština Bošnjaka II-Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina'', str. 40, Dobra knjiga</ref> U Hrvatskoj je za turske je vladavine na području [[Slavonija|Slavonije]] i Like bilo podignuto 189 džamija i još nekoliko desetina bogomolja na području Dalmatinske zagore i Makarskog primorja.<ref>Karač, Zlatko, Mjesta islamske molitve. Osmanske džamije, tekije i mezari u Hrvatskoj // ''Hrvatska revija'', 15 (2015), 2; str. 96-104</ref> Mlečani su zauzeli [[Imotski]] u petak 31. jula 1717. Posada tvrđave i sve muslimanske porodice koje nisu htjele ostati pod mletačkom okupacijom, su pobjegli u Mostar, Trebinje i u druga mjesta Hercegovine, a neke su odselile u Banja Luku u Bosni. Više muslimanskih porodica iselilo je u Vitinu, Trebinje, Mostar i druga područja Hercegovine.<ref>Hasandedić, Hivzija, (2011), ''Muslimanska baština Bošnjaka II-Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina'', str. 40, 53, 79, Sarajevo: Dobra knjiga</ref> [[Datoteka:Negotiation of the peace of Karlowitz.jpg|mini|284x284px|Mir u Srijemskim Karlovcima (1699)]] Dugotrajni rat Turske s Austrijom i Mletačkom republikom završen je mirom u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] 1699. Osmanka vlast je izgubila čitavu Dalmaciju, Herceg-Novi, Liku, Krbavu i Slavoniju. Ovim mirom označene su one međunarodne granice Bosanskog pašaluka koje skoro u cijelosti odgovaraju granicama današnje Bosne i Hercegovine, a time i srednjovjekovne Bosne.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijen i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 179</ref> Mlečani su nakon konačnog zauzimanja dalmatinskih mjesta uništili skoro sve tragove islamske kulturne baštine. Jedino se djelimično sačuvalo nekoliko kula zvanih “Avala” u tvrđavama koje su zbog vremenskih nepogoda postepeno obrušavaju. Međutim, sačuvalo se više kula, od kojih neke i danas služe vlasnicima za stanovanje, i nekoliko mostova.<ref>Hasandedić, Hivzija, (2011), ''Muslimanska baština Bošnjaka II-Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina'', str. 42</ref> Vrlo mali broj spomenika islamske odnosno turske arhitekture ostao je sačuvan do danas u Dalmaciji. Prema Lj. Karamanu<ref>Karaman, Ljubo, (1933), ''Umjetnost u Dalmaciji: XV i XVI vijeka'', str. 137, Matica Hrvatska</ref> sačuvan je samo han u Vrani, džamija i minare u Drnišu i džamija i česma na Klisu. Osmanlijski vojni porazi nastavili su se i u sljedećoj deceniji. Godine 1697, habsburški [[princ]] [[Eugen Savojski]] izveo je uspješan napad duž granice koji je kulminirao paljenjem i pljačkanjem [[Sarajevo|Sarajeva]]. Nakon Bečkog rata dolazi do opadanja moći Osmanskog carstva i gubljenje ranije osvojenog teritorija. Bosna je poslije Bečkog rata postala najisturenija Osmanska pokrajina na Balkanu te je postala meta čestih upada austrijske i mletačke vojske na njen teritorij. Novom administrativno upavnom podjelom Bosna se sastojala od pet sandžaka: Bosanski, Hercegovački, Zvornički, Kliški i Bihaćki, koji je poslije rata 1714-1718. ukinut i priključen Bosanskom sandžaku. Ovakva podjela je ostala do kraja 18. stoljeća. === Bosanski ejalet od Bečkog rata do Svištovskog mira (1791) === [[Datoteka:Portrait of a Grand Vizier (?).jpg|mini|313x313piksel|Bosanski namjesnik [[Ali-paša Hekimoglu]], pod čijom komandom je bosanska vojska odnijela pobjedu nad [[Habsburška Monarhija|Habsbuškom]] vojskom 1737. u Banjoj Luci i ostalim gradovima u Bosanskoj krajini.]] Ovi događaji su izazvali nemir među [[Bošnjaci]]ma. Osjećanje nezadovoljstva je bilo pojačano ratom i uvećanim [[porez]]ima. Kao posljedica, dolazi da pobuna bošnjačkog naroda u [[Hercegovina|Hercegovini]] 1727, 1728, 1729. i 1732. Velika [[epidemija]] koja je rezultirala hiljadama mrtvih početkom 1730-ih je doprinijela općem haosu. Godine 1736. u namjeri da iskoriste nepovoljno unutarnje stanje, [[Habsburška monarhija|Habsburgovci]] su prekršili sporazum iz Požarevca i prešli granicu na rijeci [[Sava|Savi]]. S obzirom da bosanski namjesnik [[Ali-paša Hekimoglu]] nije dobio traženu vojnu pomoć od velikog vezira Ahmed-paše, on je naredio opću mobilizaciju Bošnjaka bez znanja sultana. Austrijska vojska predvođena princom [[Josip Fridrich Sachsen-Hildburghausen|Josipom Fridrichom Sachsen-Hildburghausenom]] napala je [[Bosanski ejalet]] sa četiri vojske: na [[Ostrovica|Ostrovicu]], [[Bužim]], [[Banja Luka|Banja Luku]] i [[Zvornik]]. Vojska pod zapovjedništvom pukovnika Raunaha, koja je napala Ostrovicu 8. juna 1737. godine je ubrzo poražena od bosanske vojske. Nakon što je austrijska vojska opsjela Zvornik 12. jula, Ali-paša je poslao vojsku [[Sarajevo|sarajevskih]] [[Janjičari|janjičara]] na Zvornik gdje je odnijela pobjedu nad Austrijancima. Poslije toga je glavna vojska od oko 20.000 boraca sa princom Hildburghausenom na čelu je započela ofanzivu prema [[Banja Luka|Banjoj Luci]] sredinom jula. Do glavnog sukoba odvilo se u Banjoj Luci 4. augusta 1737. godine između bosanske vojske s Ali pašom Hekimoglijem na komandi i austrijske vojske s Hildburhausenom na čelu. Nakon dvosatne borbe Bošnjaci su izvojevali pobjedu.<ref>Kreševljaković, Hamdija, (1991), ''Izabrana djela III'', str. 9-14, Veselin Masleša</ref> U vrijeme sklapanja [[Karlovački mir|Karlovačkog mira]] 1699. u Bosni je bilo 12 [[kapetanija]] da bi krajem 18. stoljeća njihov broj porastao na 32, pokrivajući praktično cijelu Bosnu. Kapetanije su postojale jedino u Bosni. U svojoj suštini, kapetanije su predstavljale skoro apsolutnu nezavisnost Bosne, što se tiče lokalne uprave, dok se još uvijek morao plaćati porez Osmanskom Carstvu, ali nisu više stranci direktno vladali, nego sami Bošnjaci, što je predstavljalo značajan pomak ka nezavisnosti Bosne i činilo je privilegiranom u odnosu na sve ostale zemlje koje su bile pod osmanlijskom okupacijom. Poslije ratova 1737–1739. na području Bosanskog ejaleta pet decenije nije vođeno nikakvih ratova, ali Bošnjaci redovno učestvuju u osmanskim ratištima širom Evrope. Dugodišnji ratovi Osmanskog carstva su doveli do loše ekonomske situacije i povećanje oporezivanja, što je prouzrokovalo seljačke bune i staleške nemire. Tokom 1740-tih i 1750-tih godina u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i drugim bosanskim gradovima i selima dešavale su se česte bune bošnjačkog stanovništva kada centralnu vlast u Bosni preuzimaju lokalni ajani i ešrafi (odličnici, prvaci). Stanovništvo je tražilo da se vrati stari poreski sistem. Tokom namjesnikovanja bosanskog valije [[Mehmed-paša Kukavica|Mehmed-paše Kukavice]] seljačke bune su uspješno ugušene. U svom izvještaju sultanu napisao je da je Bosna ponovno osvojena, odnosno "feth učinjena".<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 306-312</ref><ref>Pelidija, Ener, "Bosanski ejalet od 1593. god. do Svištovskog mira 1791. god., u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', Sarajevo, 1995, str. 124-126</ref> Početkom 1788. godine [[Habsburška Monarhija|Habsburška monarhija]] objavljuje rat Osmanskom carstvu. Na početku rata car [[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva|Josip II]] je pozvao Bošnjake svih vjeroispovijesti da im se pridruže, obećavajući stanovništvu sva prava i slobodu. Glavne borbe su se vodile oko [[Bosanska Dubica|Dubice]] na sjeveru Bosne, zbog čega je ovaj rat prozvan [[Dubički rat|Dubičkim ratom]]. U prvoj godini ratovanja Austrijanci su osvojili Dubicu, [[Bosanski Novi]], a 1788. i 1790. godine [[Gradiška|Gradišku]] i Cetin. Feldamršal [[Gideon Laudon]], glavni komandant austrijske vojske, je isticao da su bosanski gradići bili tvrdo građeni, kako se "''domaći Turci''" uporno brane i kako se znaju "''lahko ponovno ušančiti kada im se razori jedna odbrambena linija''". Godine 1791. potpisan je mir u Svištovu, prema kojem je Austrija dobila Cetin, Lapac, Srb, te pojas ispod [[Plješevica|Plješevice]] i [[Plitvička jezera|Plitvičkih jezera]], a u sastav Bosanskog ejaleta vraćeni su gradovi Dubica, Novi i Gradiška.<ref>Pelidija, Enes, "Bosanski ejalet od 1593. godine do Svištovskog mira 1791. godine", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', str. 127-129, Sarajevo, 1995,</ref><ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 325</ref> === Veliki bosanski ustanak za autonomiju (1831–1832) === [[Datoteka:Husein Gradaščević.jpg|mini|Husein-kapetan Gradaščević, vođa velikog bosanskog ustanaka za autonomiju]] Devetnaesto stoljeće u Bosanskom ejaletu su obilježili značajni društveno-politički događaji uslovljeni nastojanjem osmanske vlasti da reformama spase Carstvo od propadanja. Promjenama u vojnoj, administrativno-upravnoj, sudskoj i finansijskoj oblasti sultani su nastojali modernizirati državu i društvo, i Bosanski ejaletu čvršće vezati za centralnu vlast. Pokušaj sprovođenja reformi osmanske vlasti su naišli na otpor domaćeg stanovništva.<ref>Tepić, Ibrahim, "Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do Austrougarske okupacije 1878. godine", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', str. 132, Sarajevo, 1995</ref> Godine 1826. sultan [[Mahmud II]] ukida [[Janjičari|janjičarski red]]. Budući da su janjičari predstavljali najbrojniju i glavnu odbrambenu vojnu silu u Bosni, sprovedene reforme su prouzrokovali nemir u Bosni. Bošnjaci su poslali dva fermana Porti u kojem poručuju da odbijaju i ne prihvataju ukidanje janjičara, i da će se Bosna pridržavati starog zakona.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 200-203, Sarajevo</ref> Osim toga, pobunjenici su pored ukidanja reformi, tražili i određenu vrstu autonomije Bosne i ukidanje namjesništva, dopuštanje domaće vlasti, opozivanje ustupaka učinjenih prema susjednoj Srbiji<ref>{{Cite web|url=https://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/7_9_l.html|title=Vladimir Corovic: Istorija srpskog naroda|website=www.rastko.rs|access-date=28. 10. 2022}}</ref>, i ukidanje plana modernizovanja vojske ([[nizami-džedid]]a).<ref>{{Cite book|last=Kamberovic|first=Husnija|url=https://www.academia.edu/22765048/Husein_kapetan_Grada%C5%A1%C4%8Devi%C4%87_1802_1834_Biografija_Grada%C4%8Dac_BZK_Preporod_2002|title=Husein-kapetan Gradaščević (1802 - 1834): Biografija. Gradačac: BZK Preporod, 2002}}</ref> [[Husein-kapetan Gradaščević]] je izabran za vođu ustanka za autonomiju 5. februara 1831. Ustanak je počeo u martu 1831. godine kada je Husein-kapetanova vojska od oko 4.000 vojnika iz Tuzla krenula prema [[Travnik]]u. Nakon kraće opsade porazile su vojsku vezira [[Namik-paša|Namik-paše]], koji je uspio pobjeći u [[Stolac]] kod [[Ali-paša Rizvanbegović|Ali-paše Rirvanbegovića]]. Zauzimanjem Travnika, Husein-kapetan je preuzeo centralnu vlast u Bosni i sa vojskom od oko 25.000 vojnika 13. aprila krenuo prema [[Sandžak (upravna jedinica)|Sandžaku]] i [[Kosovo|Kosovu]]. Do većeg sukoba sa vezirovom vojskom došlo je kod Kačanika na [[Kosovo|Kosovu]] 18. jula 1831. godine gdje je Husein-kapetanova vojska izvojevala pobjedu na turskom vojskom koja je brojala oko 21.000 vojnika. Nakon toga, Sarajevu je 12. septembra iste godine zvanično proglašena autonomija Bosne.<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 335</ref><ref>Tepić, Ibrahim, "Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do Austrougarske okupacije 1878. godine", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', str. 143, Sarajevo, 1995</ref><ref>Kreševljaković, Hamdija, (1991), ''Izabrana djela IV'', str. 33-34, Sarajevo: Veselin Masleša</ref> [[Datoteka:Gradacac 08.JPG|mini|241x241piksel|Gradačka kula, administrativno sjedište gradačačkih kapetana]] Porta je obećavala da će prihvatiti zahtjeve Bošnjaka, a vojska Husein-kapetana se naivno povukla iz Kosova i vratila u Bosnu. Nakon povratka u Bosnu, bosanski begovi pokušali su poraziti i potčiniti hercegovačke ajane u Stocu, ali u tome nisu uspjeli. Godine 1832. na Bosnu je krenula Osmanlijska vojska sa preko 30.000 vojnika, kojoj se u posljednji čas pridružila i hercegovačka vojska Ali-paše Rizvanbegovića i [[Smail-aga Čengić|Smail-age Čengića]], te su pobunjenici na čelu s Huseinom-kapetan Gradašćevićem poraženi u bici na [[Stup (Sarajevo)|Stupu]], u [[Sarajevo|Sarajevu]] 4. juna 1832. godine. On je pobjegao u svoje rodno mjesto [[Gradačac]], odakle je izbjegao na teritoriju [[Austro-Ugarska|Austro-ugarskog carstva]]. Ovim porazom, pokret za autonomiju Bosne je propao. Glavni razlog zbog čega pokret nije uspio je nedostatak podrške od strane hercegovačkih ajana Smail-age Čengića, Ali-paše Rizvanbegovića, koji su stali na stranu sultana. Za svoje usluge, Ali-paša Rizvanbegović je nagrađen izdvajanjem Hercegovine u poseban pašaluk.<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 335-336</ref><ref>Tepić, Ibrahim, "Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do Austrougarske okupacije 1878. godine", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', str. 143-145, Sarajevo, 1995</ref><ref>Kreševljaković, Hamdija, (1991), ''Izabrana djela IV'', str. 41-45, Sarajevo: Veselin Masleša</ref> === Dolazak Omer-paše Latasa u Bosnu i ustanci (1851–1852) === Nezadovoljna sporošću provođenja [[tanzimat]]a, u Bosni je Porta 1850. poslali vojsku od 12.000 vojnika na čelu sa [[Omer-paša Latas|Omer-pašom Latasom]], muširom, koji je bio sposoban u gušenju ustanaka i buna u osmanskim provincijama. Pri dolasku u Sarajevu, Omer-paša je pročitao sultanov [[ferman]] i zatražio od Bošnjaka poslušnost u sprovođenju reformi. Latas je opomenuo: "Ako dragovoljno ne primite tanzimat, primit ćete ih silom! Dosta je bilo vašeg okolišanja!". Sultanov ferman je izazvao negativne reakcije bošnjačke elite, što je dovelo do dizanja pobune najprije u [[Bosanska krajina|Krajini]], potom u [[Posavina|Posavini]], a onda u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Krajiška vojska je krenula prema Travniku, sjedištu bosanskog vezira, gdje im je Omer-pašina vojska od 5.500 vojnika nanijela poraz. Slične borbe su se desile i u [[Jajce|Jajcu]]. U [[Mostar]]u su pobunu započeli Ali-beg i Kadi-beg Hadžiosmanović, Ibrahim Alajbegović, Derviš Ćumurija, Salih-beg Muslibegović i ostali. U [[Nevesinje|Nevesinju]] je također počeo ustanak, a glavne borbe su se vodile kod [[Konjic]]a, Jezera, Lepota, Han-Kule, te na kraju u Mostaru gdje su Bošnjaci doživjeli poraz. Poslije toga, Omer-pašina vojska je porazila pobunjene Bošnjake u Posavini i u Sarajevu. Do proljeća 1851. godine, ustanak u svim dijelovima Bosne i Hercegovine su ugušeni. Poslije sloma ustanka, hiljade bosanskih prvaka je uhapšeno i likvidirano u travničkoj tvrđavi.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 249-263, Sarajevo</ref> U dvadesetak manjih i većih bitaka poginulo je oko 2.500 Bošnjaka, a zarobljenici su bili izloženi poniženju. Nakon sloma otpora muslimana, Latas se okrenuo prema hrišćanima. Bosanski hrišćani su pomogali Latasu prilikom borbe sa bošnjačkim prvacima, a od Latasa su tražili poboljšanje svoga društveno-političkog položaja. Umjesto toga, Latas je zatražio od hrišćana da predaju oružje i optužio ih za "šurovanje sa vanjskim neprijatelje", koji radi na razbijanju Carstva, te da se spremaju "s knezom srpskim i banom hrvatskim dići bunu i oslobiditi se Turaka." Poslije toga je naredio hapšenje pojedinih hrišćana. Ovo je izazvao pokret hrišćana u Hercegovine iste 1851. godine, za što je Latas okrivio Austriju i Crnu Goru.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 268-9, Sarajevo</ref><ref name="Tepić, Ibrahim 1878">Tepić, Ibrahim, "Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do Austrougarske okupacije 1878. godine", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', str. 156, Sarajevo, 1995</ref> Nakon razbijanja ustanaka u Bosni, Omer-paša Latas je izvršio teritorijalnu reorganizaciju u Bosni. U januaru 1851. ''[[sandžak]]e'' je pretvorio u ''kajmekamluke'', a umjesto ranijih ''zabitluka'' ili ''[[nahija]]'' formirao je ''mudirluke''. Formiran je i [[Novopazarski sandžak]] kao zasebnu upravnu jedinicu, a na čelu ovih jedinica postavio je strance. Hercegovina je ponovno pripojena Bosni. Ovim događajima Omer-paša Latas je konačno slomio politički otpor i moć bosanskih begova i njihove pokušaje u postizanje autonomije.<ref name="Tepić, Ibrahim 1878"/> === Nacionalni razvitak === Tokom 19. stoljeća, s pojavom ideologija i aktivnim političkim angažmanima na uvođenju etnonacionalnog identiteta i nacionalnosti među Južnim Slavenima, vršen je snažan pritisak na raznolike vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini od strane vanjskih sila, uglavnom iz [[Srbija|Srbije]] i [[Hrvatska|Hrvatske]].<ref>Lovrenović, Dubravko (2013). "[https://www.anubih.ba/godisnjak/god42/40.24.pdf Kroatizacija bosanskog srednjovjekovlja u svjetlu interkonfesionalnosti stecaka (O jednom modelu promjene historijskog pamcenja)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221004010234/https://www.anubih.ba/godisnjak/god42/40.24.pdf |date=4. 10. 2022 }}", ''Godišnjak/Jahrbuch''. Centar za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 42: str. 103–130. ISSN 2232-7770.</ref> Ovaj pritisak je izazvao određeni otpor, osobito među bosanskim [[franjevci]]ma, od kojih su se neki žestoko zalagali protiv skorog kroatiziranja bosanskih katolika s jedne strane, kao i protiv skorog posrbljavanja bosanskih pravoslavaca s druge strane. Bosanski franjevac i historičar [[Antun Knežević]] ih je u svojim djelima nazivao Bošnjacima katolicima i Bošnjacima pravoslavcima. Kneževićevi stavovi su bili da su svi stanovnici Bosne jedan trovjerski narod, te da do kraja 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini nikada nije postojao hrvatski (i/ili srpski) identitet. Slične ideje su promovisali i neku drugi bosanski franjevci kao što je [[Ivan Franjo Jukić]].<ref>Truhelka, Ć. (1930). Jedno zanimljivo pismo bosanskog historičara fra Ante Kneževića. ''Narodna starina, 9'' (22), 227-233.</ref><ref>Pejić, Marko, (2004), ''Doprinos bosanskih franjevaca društveno-kulturnom identitetu bosanskohercegovačkog društva u periodu 1878-1918. godine,'' str. 182</ref><ref>Imamović, Mustafa, (1996), ''Bošnjaci u emigraciji - Monografija Bosanskih pogleda 1955-1967'', str. 20</ref><ref>Demirović, Mujo, (1999), ''Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici'', str. 23</ref><ref>Marko Atilla Hoare, (2007), ''The History of Bosnia: From the Middle Ages to the Present Day'', str. 60</ref> [[Ilija Garašanin]], ministar vanjskih poslova Srbije, je u svome djelu ''Načertanije'', objavljen 1844. godine, predstavio ideje o nacionalno-političkim akcijama. Cilj pokreta je bilo podizanje ustanka protiv osmanske vlasti i širenje srpske nacionalne svijesti.<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''Od tradicije do identiteta - geneza nacionalnog pitanaj bosanskih Muslimana'', str. 53-54, Zagreb</ref><ref>Adilović, Nejra, (2019), ''[https://fpn.unsa.ba/b/wp-content/uploads/2021/02/UZROCI-GENOCIDA-NAD-BOSNJACIMA-NA-KRAJU-XX-STOLJECA.pdf Uzroci genocida nad Bošnjacima na kraju XX stoljeća - master rad],'' str. 9, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet Političkih nauka, odsjek: sigurnosni i mirovni studij, Sarajevo, </ref> Osobita pažnja u ''Načertaniju'' posvećena je planiranom pripajanju Bosne i Hercegovine Srbiji: "''Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva.''"; "''Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri''."<ref>Garašanin, Ilija, "[https://www.scribd.com/fullscreen/312678711/NA%C4%8CERTANIJE-ILIJA-GARA%C5%A0ANIN-1844-THE-GREAT-SERBIA-DOCUMENT-1-pdf Načertanije, program spoljašnje i nacionalne politike Srbije na koncu 1844. godine]{{Mrtav link}}"</ref> Poslije 1863. u Bosni se osniva društvo za širenje srpskog imena koje je, prema [[Vladislav Skarić|Vladislavu Skariću]]: "''uzelo je sebi u zadatak da iskorjenjuje podrugljivo ime Vlah, a da uvodi ime Srbin'' (...) ''učitelji srpske škole, mladi trgovci i trgovački sinovi. Duša svega toga, čini se, bio je učitelj Teofil (Bogoljub) Petranović, inače kaluđer, rodom iz Drniša u Dalmaciji'' (...) ''Društveni članovi izlazili su na sarajevske carine pa dočekivali seljake kojima su govorili da oni ne treba da se zovu rišćani nego Srbi''."<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''Od tradicije do identiteta - geneza nacionalnog pitanaj bosanskih Muslimana'', str. 47-48, Zagreb</ref> Prije 1867. u Bosni se osniva i društvo sa zadatkom da se iskorijeni podrugljivo ime "Šokac", a umjesto njega da uvodi ime Hrvat kod katoličkih Bosanaca. Ovo društvo su činili franjevci i pruski konzulat [[Klement Božić]].<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''Od tradicije do identiteta - geneza nacionalnog pitanaj bosanskih Muslimana'', str. 49, Zagreb</ref> Sve do ovog perioda, pravoslavni i katolički Bosanci sebe nisu izjašnjavali kao Srbe ni kao Hrvate prije 19. stoljeća. Današnja multinacionalna Bosne i Hercegovine konfigurirana je na osnovu vjerske pripadnosti.<ref>Donia, Robert J.; Fine, John Van Antwerp, Jr. (1994). ''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed''., str. 73</ref> Antun Radić je uočio da: "''na dosta mjesta dovoljno i nehotice uvjerio da je ime hrvatsko po Bosni i Hercegovini seoskom svijetu posve nepoznato''." Slično zapažanje iznio je i Südland (dr Ivo Pilar) u svome djelu "Südslavische Frage" (Beč, 1918), koji ističe: "''prije 1895. nije bilo nacionalne svijesti među širokim slojevima kod bosanskih katolika. Kod posljednjih se još ni danas nacionalna svijest nije probudila u onolikoj mjesri kao u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji''."<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''Od tradicije do identiteta - geneza nacionalnog pitanaj bosanskih Muslimana'', str. 50, Zagreb</ref> == Austrougarska vladavina i Kraljevina Jugoslavija == [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] je okupirala i njome upravljala [[Austro-Ugarska]], od 1878. godine kada je veliki broj [[Bošnjaci|Bošnjaka]] napustio Bosnu i Hercegovinu. Zvanični austrougarski dokumenti pokazuju da je 56.000 ljudi, Bošnjaka i Osmanlija [[emigracija|emigriralo]] između 1883. i 1920. godine. Većina emigranata vjerovatno je pobjegla u strahu od eventualnih napada poslije međuetničkog nasilja u buni koja je trajala od 1875. do 1878. godine. Mnogi [[Srbi]] iz [[Hercegovina|Hercegovine]] otišli su u Ameriku tokom istog perioda. Drugi talas bošnjačke emigracije pojavio se po okončanju [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], kada je [[Bosna i Hercegovina]] postala dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, poznatom poslije 2929. godine kao [[Kraljevina Jugoslavija]]. == Borba za priznanje == Član [[Ilirski pokret|Ilirskog pokreta]] iz 19. vijeka, [[Ivan Franjo Jukić]], isticao je Bošnjake pored Srba i Hrvata kao jedno od ''[[pleme]]na'' koje sačinjava ''[[Ilirska nacija|Ilirsku naciju]]''. U zoru Ilirskog pokreta, bošnjačka inteligencija se okupila oko časopisa ''Bosna'' i tokom 1860-ih promovisala ideju bošnjačke nacije. Član ove grupe bio je [[Safvet-beg Bašagić|Bašagićev]] otac. Ova bošnjačka grupa će ostati aktivna nekoliko decenija, sa kontinuitetom ideja i korištenjem arhaičnog bošnjačkog imena. Od 1891. do 1910. godine, izdavali su časopis pod nazivom ''Bošnjak''. Uprava [[Benjamin Kallay|Benjamina Kallaya]], austrougarskog upravnika Bosne i Hercegovine, podstakla je ideju jedinstvene ujedinjene bošnjačke nacije, koja će pored muslimana uključiti i pravoslavce te katolike, i na taj način se suprotstaviti nacionalnim uticajima iz [[Zagreb]]a i [[Beograd]]a na kršćansko stanovništvo Bosne. Ideji su se žestoko suprotstavili nacionalno sazreli [[katolici]] i [[pravoslavci]] koji su već svoj identitet formirali pod uticajem nacionalnih pokreta iz Srbije i Hrvatske. Ovakva politika je zakomplikovala bosansko etničko pitanje i učinila da se Bošnjaci smatraju prorežimskom nacijom. Poslije Kallayeve smrti 1903. godine, zvanična politika se lagano usmjeravala ka prihvaćanju trojne etničke realnosti Bosne. [[Muslimanska narodna organizacija]] (MNO), politička partija osnovana 1906. godine, bila je veliki oponent [[režim]]a i promovisala je ideju posebnosti muslimana u odnosu na pravoslavce i katolike. Grupa [[disident|disidenata]] koja se između ostalog deklarisala kao hrvatsko-muslimanska, formirala je partiju nazvanu [[Muslimanska napredna stranka]] (MNS), ali je dobila malu podršku naroda i stoga je upotpunosti nestala u narednih nekoliko godina iz političkog i javnog života. Prvi Ustav Bosne i Hercegovine iz 1910. godine, jasno je naznačio [[Srbi|Srbe]], [[Hrvati|Hrvate]] i muslimane kao "autohtone narode". Ovo se odrazilo i na izbore koji su održani odmah poslije, kada je izborni sistem bio podijeljen na način da su postojali srpski, hrvatski i muslimanski glasački listići. [[Muslimanska narodna organizacija]] (MNO), [[Srpska narodna organizacija]] (SNO) i [[Hrvatska narodna zajednica]] (HNZ) su dobile gotovo jednoglasnu podršku na svojim glasačkim listićima i njihovi članovi su formirali saziv, uprkos tome što je ovaj parlament posjedovao malo uticaja u austrougarskoj provinciji Bosna i Hercegovina. Bošnjaci su u to vrijeme naglašavali muslimanstvo iz više razloga, a jedan je i prkos kršćanskoj austrougarskoj vlasti koja je u početku svoje vladavine koristila termin Muhamedanci za Bošnjake muslimanske vjere, koji su to smatrali uvredom, jer je to impliciralo iskrivljeno tumačenje nastanka [[islam]]a. Svi prijevodi u parlamentu na maternji jezik koji se zvao bosanski, a potom srpsko-hrvatski koristili su malo slovo "m" za muslimane, kao pripadnike islama. Poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Bosna i Hercegovina je postala dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se kasnije transformisala u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]]. Srpska [[monarhija]], kao jedan od pobjednika u Prvom svjetskom ratu tražila je hrvatske i slovenske političke partije, kao partnere za formiranje države. MNO se transformisala u [[JMO|Jugoslavensku muslimansku organizaciju]] (JMO), odustala od težnje za ozakonjivanje muslimanskog nacionalnog identiteta do povoljnijih vremena i usmjerila se na zaštitu vjerskih i egzistencijalnih pitanja Bošnjaka, kroz saradnju sa drugim partijama, ponekad i sa srpskim partijama kao što su [[Narodna radikalna stranka]] [[Nikola Pašić|Nikole Pašića]] i [[Srpska radikalna stranka|Srpskom radikalnom strankom]] [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]]. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], zvaničnici [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Drzave Hrvatske]] su pokušali da ostvare savez sa Bošnjacima koji su se smatrali Hrvatima muslimanske vjere. [[Datoteka:Bosnia Herzegovina Ethnic 1991.png|mini|310p|desno|Nacionalna struktura Bosne i Hercegovine 1991.]] Deklaracija Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), izdata 25. novembra 1943. godine od strane antifašističke vlasti je dokument koji je obnovio državnost Bosne i Hercegovine i smatra se ustavnom osnovom moderne Bosne i Hercegovine. {{citat|Danas narodi Bosne i Hercegovine preko svog jedinog političkog predstavnika, [[ZAVNOBiH]], žele da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska, treba da bude slobodna i jedinstvena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti garantovana puna jednakost pred zakonom Srbima, Muslimanima i Hrvatima.}} U jugoslavenskom popisu iz 1961. godine, pojavila se opcija ''Muslimani'', po prvi put. Tokom 1963. Muslimani su navedeni u Ustavu pored Srba i Hrvata. Na kraju 1968. godine, prihvaćen je i termin Musliman sa velikim "M", kako bi se razlikovali pripadnici nacije. Septembra 1993, Drugi bošnjački sabor, donio je odluku o vraćanju historijskog nacionalnog naziva Bošnjaci, umjesto prethodno korištenog naziva Muslimani. == Također pogledajte == * [[Historija zločina nad Bošnjacima]] == Reference == {{reference}} {{Bošnjaci}} {{Poluzaštita}} [[Kategorija:Historija Bošnjaka]] [[Kategorija:Historija Bosne i Hercegovine]] [[Kategorija:Bošnjaci]] [[Kategorija:Srednjovjekovna Bosna]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Bosanski banovi]] [[Kategorija:Bosanski kraljevi]] 9bmatj5p97zwrbip3cqzgvydepa97al 3829655 3829623 2026-04-12T12:44:40Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829655 wikitext text/x-wiki == Predslavenski korijeni == Predslavenski korijeni [[Bošnjaci|Bošnjaka]] se mogu pratiti unazad do najranijih poznatih stanovnika prostora današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], [[Iliri|Ilira]] - indoevropske etničke skupine koja je naseljavala istočnu obalu [[Jadransko more|Jadranskog mora]]. Oni su živjeli negdje oko trinaest stoljeća prije nove ere i blizu 650 godina n.e., gotovo 2000 godina. Ilirski narod se razvio iz rodovsko-plemenskih grupa, zamjenjujući različite stare evropske kulture koje su tu ranije živjele (poput [[Butmirska kultura|Butmirske kulture]]) u blizni današnjeg [[Sarajevo|Sarajeva]]. Poznata su imena većina ilirskih plemena na području Bosne i Hercegovine. Srednju Bosnu su naseljavali [[Desidijati|Desitijati]]. Sjevernu i sjeveroistočnu Bosnu su naseljavali [[Breuci]], [[Panoni]], [[Mezeji]] i [[Skordisci]] koji su bili miješano ilirsko-keltsko pleme. Istočnu Bosnu uz rijeku Drinu su naseljavali [[Dindari]], [[Skiluti]] i [[Autarijati]]. [[Dalmati]], [[Varcijani]], [[Deriopesi]] i [[Deuri]] su naseljavali dio zapadne Bosne, Autarijati istočnu i jugoistočnu Hercegovinu, a Narensi, Daorsi, Ardijejci, Varedji i Melcumani na južnom dijelu Bosne i Jadrana. Arheološka istraživanja su pokazala da su se Iliri bavili [[stočarstvo]]m, a posebno uzgojem ovaca, svinja i koza.<ref>Zoranić, Hakija, (2009), ''[https://www.scribd.com/fullscreen/198461805/105329813-Hakija-Zoranic-o-Etnogenezi-Bosnjana-Bosnjaka O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka]{{Mrtav link}}'', str. 14, Svjetlost, Sarajevo</ref><ref>Malcolm, Noel, (2011), ''[http://vikici.ba/wp-content/uploads/2017/12/Bosna%20kratka%20povijest.pdf Bosna kratka povijest]'', str. 46, Buybook, Sarajevo</ref><ref>Snježana Vasilj, Ekrem Baraković, (2007), ''Udžbenik historija 1'', str. 208, Sarajevo Publishing</ref> Uprkos dolasku [[Kelti|Kelta]] u 4. i 3. vijeku p. n. e. Iliri su ostali dominanta grupacija na zapadog Balkanu sve do dolaska [[Rimljani|Rimljana]]. [[Rimska imperija]] je okupirala [[Ilirija|Iliriju]] nakon niza ratova. Konačni rat je bilo gušenje pobune nekoliko plemena u području koje je danas poznato kao [[srednja Bosna]] oko 9. vijeka nove ere. Doseljenici koji su govorili [[latinski jezik]] iz svih dijelova Imperije se naseljavaju među Ilire u to vrijeme. Rimska provincija [[Dalmacija]] uključivala je Hercegovinu i veći dio Bosne, kao i pojas sjeverne Bosne, a područje južno od rijeke Save je bilo dio [[Panonija|Panonije]]. Od početka 4. do početka 7. vijeka barbarska plemena redovno prodiru na teritorij Rimskog carstva, pa i Bosne i Hercegovine, gdje vrše pljačkanja, ubijanja i pustošenja ovih krajeva. Ugroženo stanovništvo sjevernih provincija [[Panonija (rimska provincija)|Panonije]] i [[Podunavlje (višeznačnica)|Podunavlja]] se povlačilo prema jugu, od kojih su se neki stalno naselili na području Bosne. Nakon pada [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapanog Rimskog carstva]] 476, u toku vladavine [[Goti|Istočnih Gota]] (490-535. godine) nastupa mirnije razdoblje u odnosu na raniji period. Obnavljaju se i popravlju rudnici željeza i komunikacije. Česta prodiranja i pljačkanja osvajačkih hordi je osiromašilo i unazadilo zemlju, što svjedoči i bestonski (bosanski) biskup Andrija na [[Sabor u Splitu 530. godine|saboru u Splitu 530. godine]], koji ističe da je narod sa područja bestoenske biskupije (srednja Bosna) siromašan i da ne može izdržavati [[Biskupija|biskupiju]]. Poslije odlaska Gota (535. godine) područje Bosne je ušlo u sastav [[Istočno Rimsko Carstvo|Istočnog Rimskog carstva]]. U toku vladavine cara [[Justinijan I|Justinijana]] (527-565. godine) grade se nove tvrđave, ceste, naselja s težnjom obnavljanjem nekadašnjeg moćnog Carstva i zaštita granica od barbarskih plemena. Dolaskom [[Avari|Avara]] i [[Slaveni|Slavena]] na početku 7. vijeka nestaje antička civilizacija na području [[Balkan]]a.<ref>Enver Imamović, "Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici", u ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', Sarajevo, 1995, str. 31-32,</ref> Avari i Huni su ostavili nekoliko lingvističih tragova, a što god je populacije ostalo iza njih, apsorbovalo se kasnije u slavenskom talasu koji je uslijedio. Slavenska plemena su u Bosni zatekli nešto romaniziranog stanovništvo, uglavnom ilirskog i tračkog porijekla. Ovo stanovništvo se nakon dolaska Slavena povuklo u planine, gdje su se bavili stočarstvom. Slaveni su njih nazivali ''[[vlasi]]ma,'' što potiče od starogermanske riječi ''Wallch'', u značenju Roman ili Rimljanin. Vlasi se vremenom asimiliraju i slaviziraju.<ref name=":0">Imamović, Mustafa, (1997), ''[https://www.cidom.org/wp-content/uploads/2015/12/Mustafa-Imamovi%C4%87-Historija-Bo%C5%A1njaka_opt.pdf Historija Bošnjaka]'', str. 25-26, Bošnjačka zajednica kulture, Izdavačko preduzeče Preporod, Sarajevo</ref> == Srednjovjekovna Bosna == ''Glavni članak: [[Srednjovjekovna Bosna]]'' === Dolazak Slavena i rani srednji vijek === [[Slaveni]] su naselili [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] i okolne zemlje u 6. i 7. vijeku. Slavenska [[Srbi|srpska]] i [[Hrvati|hrvatska]] plemena su došla poslije prvog vala slavenskih doseljavanja. Srpska plemena Slavena su se naselila na području južno od rijeke [[Dunav]] u [[Raška|Raškoj]], a kasnije se širila prema jugoistoku. Hrvatska plemena Slavena su se naselila na Jadranu i gornjem Pounju i kroz srednji vijek su se kretala prema sjeverozapadu.<ref name=":0" /> U ranom srednjem vijeku Bosna je nakratko ulazila u sastav drugih južnoslavenskih zemalja i [[Ugarska|Ugarske]] i [[Bizantijsko Carstvo|Bizantije]], da bi se tek krajem 12. vijeka u vrijeme vladavine [[Kulin ban|Kulina bana]] politički osamostalila. Prema zapisu bizantijskog pisca [[Jovan Kinam|Jovana Kinama]] iz polovine 12. vijeka, Bosna je predstavljala posebnu teritorijalnu-političku cjelinu, koja "''nije potčinjena velikom županu Srba, nego narod u njoj ima poseban način vladanja života i upravljanja''". Nadalje on navodi da je bosanski [[ban Borić]] "''egzarh'' (vladar) ''dalmatinske zemlje Bosne''" i saveznik panonskog (ugarskog) kralja u ratu protiv Bizantija. Ipak, nije poznato od kada traje ovakav politički položaj Bosne.<ref>Babić, Anto, (1972), ''[https://www.scribd.com/fullscreen/396035390/Anto-Babic-Iz-Istorije-srednjovjekovne-Bosne-pdf Iz istorije srednjovjekovne Bosne]{{Mrtav link}}'', str. 65, Sarajevo</ref> Povremeni izleti susjednih vladara prema Bosni nisu promijenili politički položaj bosanskih zemalja. Bosna svoj samostalni politički razvitak počinje u isto vrijeme kao i [[Srbija]] i [[Hrvatska]].<ref>Klaić, Nada, (1994), ''[[Srednjovjekovna Bosna]]'', str. 10, 28, Eminex, Zagreb</ref> Slavenska plemena bošnjačkih predaka su se naselila u dolini rijeke Bosne i gornjeg toka [[Vrbas]]a. Geopolitičko središte srednjovjekovne bosanske države je uvijek bilo [[sarajevsko-zenička kotlina]] sa okolnim oblastima i župama. Mnogi autori navode Bošnjake kao jedan od slavenskih naroda u dolini Dunava. [[Viktor Duruy]] (1811-1894) u knjizi ''Histoire du Moyen-Age'', poglavlje XXXI, navodi spisak naroda u dolini [[Dunav]]a: ''Peuples de la vallée du Danube : les Hongrois. - Serbes, '''Bosniaques''', Bulgares et Roumains.'' (Narodi doline Dunava: Mađari, Srbi, Bošnjaci, Bugari i Rumuni).<ref name="Histoire du Moyen-Age"> {{cite web|url=http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k648173|title=Peuples de la vallée du Danube}} </ref> Doseljeni Slaveni na prostoru Bosne su sebe prozvali Bošnjanima, prema imenu rijeke Bosne.<ref>Klaić, Vjekoslav, (1882), ''[https://www.cidom.org/wp-content/uploads/2017/04/Vjekoslav-Klai%C4%87-Poviest-Bosne-do-propasti-kraljevstva-1882.pdf Poviest Bosne do propasti kraljevstva]'', str. 43, Zagreb</ref> U historijskim izvorima, naziv Bošnjanin se prvi put pojavljuje u carskoj tituli bizantijskog cara Manojla Komnena 1166. godine<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''[https://www.scribd.com/fullscreen/282819266/Od-tradicije-do-identiteta-geneza-nacionalnog-pitanja-bosanskih-muslimana-pdf Od tradicije do identiteta: geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana]{{Mrtav link}}'', str. 16, Islamska zajednica Zagreb</ref>, a već naredne godine [[Mihailo Anhijalski|Mihajlo Anhijalski]], budući carigradski patrijarh, u svome govoru kaže: "''i Hrvat i Bosanac neka budu upisanu u tablice Romeja'' (Bizantinaca)".<ref>Goldstein, Ivo, (1997), “Bizantska vlast u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine”, ''Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta'', ''30'' (1), str. 20. Nije pouzdano sigurno kada se održalo govor Mihajla Anhijskog. Neki izvori tvrde da se odvilo 1165. ili 1166. godine.</ref> Etnonim ''dobri Bošnjanin'' se odnosio na stanovnike čitave Bosne bez obzira ne religiju, a ne samo na uže jezgro oko izvora rijeke Bosne što svjedoče razne povelje 14. i 15. vijeka za vrijeme vladavine bana [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana II Kotromanića]]<ref>Nakaš, Župarić, Lalić, Dautović, Kurtović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države'', str. 70, 73, 93, Mladinska knjiga Sarajevo</ref>, bana [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I Kotromanića]]<ref>Nakaš, Župarić, Lalić, Dautović, Kurtović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države'', str. 96, 107, 112, Mladinska knjiga Sarajevo</ref>, kralja [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Stjepana Ostoje]]<ref>Nakaš, Župarić, Lalić, Dautović, Kurtović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države'', str. 381, Mladinska knjiga Sarajevo</ref> itd. U ovim poveljama bosanski vladari navode dobre Bošnjane kao svjedoke. Oni su bili utjecajna vlastela koji su djelovali kao savjetnici na dvoru bana/kralja. Vlastela je služila kao jamac da će se pravni akt povelje izvršiti, i obično se zaklinju na sadržaj povelje sa banom. Šta god vladar čini, mora dobiti pristanak svoje [[Vlastela|vlastele]]. Pored toga i pripadnici [[Crkva bosanska|Crkve bosanske]] su sebe nazivali nazivali “dobrim Bošnjanima” ili "krstjanima".<ref>Mustafa Imamović, [https://historiografija.ba/assets/documents/412_Imamovic-Bosnjaci.pdf Bošnjački etnos: identitet i ime], Prilozi, br. 32, Sarajevo, 2003, str. 320</ref> Naziv Bošnjanin za stanovnike srednjovjekovne Bosne se javlja mnogo češće od srpskog imena i čak ga potiskuje iz [[Raška|Raške]] i [[Hum]]a, odnosno iz oblasti koji su prvobitno bili u sastavu srpske države, a tek u 14. vijeku ušli u sastav Bosne.<ref>Ćirković, Sima, (1964), ''[https://www.scribd.com/fullscreen/247190183/Sima-Cirkovic-Istorija-srednjovjekovne-bosanske-dr%C5%BEave Istorija srednjovjekovne bosanske države]{{Mrtav link}}'', str. 350, Beograd</ref> Tako npr. u povelji bosanskog kralja Stjepana Ostojića u kojoj potvrđuje povelje ranijih vladara [[Dubrovnik]]u, datiranoj 5. marta 1419, zabilježen je, između ostalih, jedan svjedok dobri Bošnjanin vojvoda Ivko Semković iz Humske zemlje ([[Hercegovina|Hercegovine]]).<ref>Kurtović, Dautović, Nakaš, Župarić, Lalić, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelja i pisma stare bosanske države'', str. 381, Mladinska knjiga, Sarajevo</ref> [[Bošnjaci]], za razliku od drugih naroda čije su zemlje dobile imena po njima samima, izvode svoje ime iz imena zemlje Bosne (slično kao [[Italijani]] i [[Španci]]). Najčešće prihvaćena teorija koja se tiče porijekla imena zemlje Bosna kaže da je ime zemlje nastalo iz imena rijeke Bosne koje je imalo različito, ali slično ime od drevnih vremena. U starijoj [[Historiografija|historiografiji]], ime Bosna se povezilo sa [[Tračani|tračkim]] plemenom Besa, po kojem su, rijeka i zemlja Bosne dobila svoje ime. Kasnije je utvrđeno da tračko pleme na području Bosne nije ostavilo nikakvih tragova. [[Lajos Thallóczy|Lajos Thalloczy]] i [[Karl Patsch]] ističu da ime Bosna vodi porijeklo od [[Ilirski jezik|ilirske]] riječi ''bos,'' što na [[Albanski jezik|albanskom jeziku]] znači mjesto gdje ispire so. Ova teorije se ne prihvata iz razloga što na području prvobitno srednjovjekovne Bosne, u sarajevsko-zeničkoj kotlini, nije bilo prisutno nalazište soli. Sjeveroistočna pokrajina Bosne, [[Usora (oblast)|Usora i Soli]], je bila Solna zemlja, koja je tek u vrijeme vladavine [[Kulin ban|Kulina bana]] ušla u sastav Bosne. Ime rimske provincije ''Bistue Nova'' se često dovodilo sa imenom Bosne, koja se nalazilo u okolini [[Zenica|Zenice]] ili [[Travnik]]a. Po ovoj municipiji se nazivala Bistuenska biskupija koja se spominje 530. godine. Ime Bosne se dovodilo u vezi sa rimskom postajom ''Basante'', koja se nalazila na ušču Bosne u rijeku [[Sava|Savu]]. Filolog [[Anton Mayer]] je smatrao da riječ Bosna vodi porijeklo iz prastare indoevropske osnove ''bos'' ili ''bhog,'' što znači "vode tekućice". U vezi s tim, rimski izvori navode "''Bathinus flumen''" ili ilirski "''Bassinus''", imaju slično znaćenje, "tekuća voda". Prema nekim historičarima, ime Bosna se povezivala sa latinskom riječju ''bosina'', što znači granica (''limes'' ili ''termines''). Ovu riječ su koristili [[Franci]], koji su u 8. vijeku bili graničari na prostoru Bosne prema Bizantijskom carstvu.<ref name=":0" /> Osim mišljenja kojom se ime Bosna povezuje sa rječju voda, smatralo se da su Slaveni prilikom doseljavanja u Bosnu sa sobom donijeli ime Bosna, kao što su uradili Srbi i Hrvati. Po tome je negdje iza [[Karpati|Karpata]] živjelo pleme ili plemenski starješina po imenu Bosna. U 4. vijeku se spominje izvjesni antski vojvoda Bosna. Spomenuto ime se koristilo kao toponim za mnoge lokalitete i naselja. Godine 1082. spominje se toponim Bosna za jedan lokalitet u blizini Veszpréma u Ugarskoj. Godine 1130. i 1138. spominje se lokalitet Basan i kmet po imenu Boson u Kneštvu Nitri u [[Slovačka|Slovačkoj]]. Ime Bosna se pojavljivalo kao lično ime u 12. vijeku u Dalmaciji.<ref name=":0" /> Najstariji sigurni spomen imena Bosna potječe iz 950. kada bizantski car [[Konstantin VII Porfirogenet|Konstantin Porgirogenet VII]] spominje ime Bosna kao naziv za malu zemlju oko gornjeg i srednjeg toka istoimene rijeke, u kojoj se nalaze i dva grada [[Katera]] i [[Desnek]]. Oba grada su se nalazila otprilike na području Sarajeva i [[Visoko]]g. U franačkim analima i drugim ranofeudalnim izvorima spominje se Sklavonija (Sclavonia) za koju se smatra da predstavlja Bosnu. Također, spomenuti anali navode 838. kneza Ratimira, koji je vladao na području Sklavinije, odnosno Bosne. Također, smatra se da je na [[Sabor na Duvanjskom polju|saboru na Duvanjskom polju]], koji je održan negdje krajem 9. ili početkom 10. vijeka, spominje se "Regnum Sclavorum", koji predstavlja Bosnu, a "preblagi kralj Budimir" bosanskog vladar. Krajem 10. vijeka na tlu Bosne je formirana država koju [[Pop Dukljanin]] prikazuje ravnopravno sa Raškom i Hrvatskom.<ref name=":0" /> === 12. vijek === [[Datoteka:Ploča Kulina bana iz crkve kod Visokog.jpg|mini|269x269piksel|Ploča Kulina bana iz crkve kod Visokog|lijevo]] Srednjovjekovni Bošnjani su razvila svoja specifična vjerovanja koja su u sebi sadržavala različite uticaje heretičkih i kršćanskih učenja od čega će kasnije izrasti [[Crkva bosanska]], a njeni pripadnici će sebe nazivati "dobrim krstjanima". Za pripadnike Crkve bosanske u srednjem vijeku se pojavljuju različiti nazivi: bogumili, patareni, manihejci, heretici, iako oni nikada sebe nisu nazivali ovim imenima. U historijskoj literaturi ustanovljeno je da su bosanski krstjani jedini, među brojnim sličnim heretičkim pokretima u srednjovjekovnoj Evropi, uspjeli formirati i sačuvati posebnu autohtonu crkvu. Crkva bosanska je u periodu od 12. vijeka pa do osmanskih osvajanja imala značajan uticaj na politički, društveni, vjerski i diplomatski život srednjovjekovne bosanske države koja se suprotstavljala nadiranjima sa svih strana (bilo da je riječ o vojno političkim od strane mađarskih kraljeva ili crkveno-vjerskih od strane katoličke ili pravoslavne crkve.).<ref>Jalimam, Salih, (2002), ''Historija bosanskih bogomila'', Društvo studenata Demus</ref> Pojava Crkve bosanske se veže za period vladavine [[Kulin ban|Kulina bana]] (1180-1204), jednog od prvih poznatih i najznačajnijih bosanskih banova. Crkva bosanska je već krajem 12. vijeka imala značajan utjecaj i uporište u Bosni budući da ju je bosanski ban, zajedno sa svojom rodbinom i 10,000 kršćana, prihvatio. Ovo je prouzrokovalo negativnu reakciju rimske crkve koja je pokrenula križarski pohod na Bosnu s ciljem iskorijevanjem "hereze". Uvidjevši pod kakvom se opasnošću nalazi Bosna, Kulin ban se dobrovoljno odrekao učenja Crkve bosanske na [[Sabor na Bilinom polju 1203. godine|saboru na Bilinom polju 1203. godine]] pred papskim izaslanikom [[Ivan Kazamaris|Ivanom Kazamarisem]]. Ovakvim taktičkim potezom, Kulin ban je uspio obezbijediti mir u zemlji, ali na kratko vrijeme jer će Bosna u narednih 250 godina biti na meti čestih križarskih pohoda zbog svoje vjere. Poznato je da su brojne velikaške bosanske porodice bili pripadnici bosanske crkve kao što su: [[Hranići]], [[Pavlovići]], [[Klešići]], [[Kosače]], [[Hrvatinići]], [[Sankovići]]. Jedan od poznatijih, herceg [[Stjepan Vukčić Kosača]] je bio njihov velik pristalica i nakon progona bosanskih krstjana primio brojne odbjegle krstjane u svoju zemlju, [[Hum]]. U izvorima se u njihovoj službi pojavljuju krstjani koji su za njih obavljali razne diplomatske i političke poslove.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 76-77</ref> [[Datoteka:Bosnian Banate in 1204.svg|mini|267x267piksel|Banovina Bosna za vrijeme vladavine Kulina bana]] Iako je Kulin ban na prijestolje Bosne došao prije smrti cara Manojla 1180. vjerovatno kao bizantski vazal, on je u toku svoje vladavine uspio Bosnu politički osamostaliti. Kulin ban, za razliku od svoga prehodnika ban Borića, nije bio ugarski vazal niti politički povezan sa Ugarskom.<ref name=":2">Imamović, Mustafa, (1997), ''Historija Bošnjaka'', str. 74-75</ref> Gotovo tri decenije Kulinove vladavine zemljom obilježila je ekonomska stabilnost i mir, tokom kojih je 1189. učvrstio ekonomske veze Bosne sa [[Dubrovačka Republika|Dubrovnikom]] i [[Venecija|Venecijom]] ugovorima i trgovinskim sporazumima. Njegova sestra se udala za [[hum]]skog vladara, Miroslava, brata [[Stefan Nemanja|Stefana Nemanje]], osnivača dinastije [[Nemanjići|Nemanjića]], sa kojim je uspostavio i pozitivan diplomatski odnos. Mađarske ambicije na suverenitet Bosne su ostale nepromijenjene dugo nakon Kulinove smrti 1204. opada tek nakon neuspješne invazije 1254. godine.<ref name=":1">Malcolm, Noel, (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 68-69, Buybook</ref> === 13. vijek === Crkva bosanska svoj utjecaj u Bosni dodatno učvršćuje premještanjem sjedišta bosanskog biskupa iz Bosne u [[Đakovo]] sredinom 13. vijeka. Time je Bosna postala odsječena od Rimokatoličke crkve. Upražnjeno mjesto Bosanskog biskupa popunila je nova organizacija - Crkva bosanska.<ref name=":1" /><ref>Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae,'' str. 43, Mladinska knjiga Sarajevo</ref> Crkva bosanska je u prvoj polovini 13. vijeka obilježila jačanjem svoga utjecaja. Godine 1233. upućen je novi papski izaslanik u Bosnu, kardinal Jakob, koji je uspio ubijediti bana [[Ban Matej Ninoslav|Mateja Ninoslava]] da prihvati katoličanstvo, skupa sa svojim rođakom banom [[Prijezda I Kotromanić|Prijezdom I]]. U ovo vrijeme u Bosni počinju djelovati [[dominikanci]] s ciljem širenja katoličanstva.<ref name=":2" /> Godine 1235. hrvatski herceg Koloman je poduzeo križarski pohod na Bosnu koji je trajao, s prekidima, četiri godine. Njegova vojska je uspjela osvojiti sjevernu Bosnu i sjeverozapadni dio Huma, ali otpor nisu slomili. U martu 1240. ban [[Matej Ninoslav]] sklapa ugovor sa [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkom republikom]] o trgovini i prijateljstvu. U povelji se Ninoslav tituliše kao: "''Ja Matej Ninoslav, po milosti božijoj veliki ban bosanski''", što potvrđuje njegov samostalan politički položaj u državi. Nakon novog pohoda na Bosnu 1244. on pristaje da prizna katoličkoj crkvi prava na ranije date posjede koji su joj te godine potvrđeni poveljom [[Bela IV, kralj Ugarske|Bele IV]].<ref>Boris Nivelić, "Proces afirmacije srednjovjekovne bosanske države", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', Sarajevo, 1995, str. 39</ref><ref name=":3">Klaić, Nada, (1994), ''Srednjovjekovna Bosna'', str. 179, Eminex, Zagreb</ref> Godine 1253. ugarski kralj Bela IV započinje novi rat na Bosnu i uspijeva da savlada otpor Bošnjana. Bosna je podijeljena u više oblasti i stavljena pod neposrednu vlast ugarskog kralja. Pod njegovom zaštitom, postavljen je na bansku stolicu Prijezda I Kotromanić (1254-1287), osnivač bosanske dinastije [[Kotromanići|Kotromanića]]. U ovo doba u Bosni je zavladala nesigurnost i bespravno stanje što je usporovalo ekonomski razvitak. Prisutna su i trgovina robljem, pogotovo kada se radilo o hereticima. U ovakvoj nestabilnost društveno-političkoj situaciji, koncem 13. vijeka i početkom 14. vijeka Bosnom vladaju hrvatski [[Bribirski (Šubići)|Šubići]]. S obzirom da djelovanje dominikanaca u Bosni nije dalo nikakve rezultate, u ovo razdoblje počinju stizati franjevci u Bosnu.<ref name=":2" /><ref name=":4">Boris Nivelić, "Proces afirmacije srednjovjekovne bosanske države", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', Sarajevo, 1995, str. 43-44</ref> [[Datoteka:Bosnian Banate in 1326.svg|mini|296x296piksel|Banovina Bosna za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića oko 1326. godine]] === 14. vijek === Već 1322. bosanski ban [[Stjepan II Kotromanić]] uspijeva osloboditi Bosnu od prevlasti Šubića i osigurati vlast nad čitavom zemljom. Poslije toga, do 1326. teritorijalnim širenjem pripaja Bosni oblasti [[Donji Kraji|Donje Krajeve]], oblasti [[Usora (oblast)|Usora i Soli]], župe [[Duvno]], [[Livno]] i [[Glamoč]] (tzv. Završje ili Tropolje), zatim primorje od [[Neretva|Neretve]] do Cetine, te na kraju [[Hum|Humsku zemlju]]. Njegova vlast je obuhvata "''od Save do mora i od Cetine do Drine''". Ban Stjepan II se 1322. tituliše kao "''po milosti božjoj gospodin svim zemljama bosanskim i Soli i Usore i Donjim Krajem i Humskoj zemlji''".<ref name=":2" /><ref name=":3" /> Nakon izlaska na jadransku obalu Bosna postaje važan faktor u političkoj, privrednoj i kulturnoj slici mediteranskog svijeta. Ban Stjepan II je održavao prijateljske odnose sa susjednim državama. Godine 1334. sklopio je ugovore sa Dubrovačkom republikom, a naredne godine i sa Mletačkom republikom. Pomagao je Ugarskoj u njihovim vojnim pohodima protiv hrvatskih plemića šaljući bosanske jedinice. Godine 1340. je u nastojanju da popravi odnose sa rimskim papom, dopustio franjevcima da osnuju Bosansku vikariju u Bosni. Nekoliko godina poslije toga sam ban Stjepan II prelazi na katoličanstvo. Većina narednih bosanski vladara su bili katolici. Godine 1385. u Bosni je bilo 4 [[Samostan|franjevačka samostana]]: u [[Visoko]]m, [[Lašva (župa)|Lašvi]], Sutjesci i [[Olovo (općina)|Olovu]]. Do pada Bosne 1463. podignut će se još 12 samostana u Bosni.<ref name=":1" /> [[Datoteka:Relikviář sv. Simeona detail.png|lijevo|mini|253x253piksel|Smrt bana Stjepana II Kotromanića, detalj sa zadarske škrinje Svetog Šimuna]] Za njegove vladavine Bosna je doživjela, do tada, najveću teritorijalnu ekspanziju. Uspješnom vladavinom i dobrim diplomatskim vezama uspostavio sve uslove da njegov nasljednik [[Tvrtko I Kotromanić]] napravi od Bosne najmoćniju samostalnu južnoslavensku državu u historiji. Stjepan II Kotromanić je bio pokopan u [[Franjevci|franjevačkom]] samostanu u [[Mile|Milama]], kod [[Visoko]]g, [[1353]]. godine.<ref>Nilević, Boris, (1990), ''Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Pećke patrijaršije 1557,'' Veselin Masleša</ref> Iako je ban Stjepan II vladao u povoljnim unutrašnjim i vanjskim političkim prilikama, njegov nasljednik [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtko I Kotromanić]] je svoju vladavinu započeo 1353. u drukčijim prilikama i okolnostima. Početak njegove vladavine je obilježilo nezadovoljstvom bosanske vlastele koja se bunila i protivila protiv banske prevlasti. Također, ugarski kralj [[Ludovik I, kralj Ugarske|Ludovik I]] je zahtijevao od Tvrtka I da mu na ime ženinog miraza ustupi [[Hum]], zapadno od [[Neretva|Neretve]]. Kralj Ludovik I je 1363. pokušao zavladati Bosnom kad je došlo do otvorenog oružanog sukoba u kojem vojska Tvrtka I izlazi kao pobjednik. Tri godine kasnije bosanska vlastela je uspjela privremeno Tvrtka svrgnuti sa prijestolja, ali već naredne godine on uspostavlja vlast, nakon čega nastupa političko-ekonomski vrhunac Bosne.<ref name=":2" /><ref name=":5">Malcolm, Noel, (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 71</ref> Iskoristivši nepovoljne unutrašnjo-političke prilike u susjednoj Srbiji, ban Tvrtko I između 1373. i 1377. zauzima područje gornjeg [[Podrinje|Podrinja]], srednjeg [[Polimlje|Polimlja]], istočnog Huma te područja između Dubrovnika i [[Boka kotorska|Boke kotorske]].<ref name=":6">Šabotić Izet, Čehajić Mirza, (2010), ''Historija 7, udžbenik za sedmi razred devetogodišnje osnovne škole'', str. 116, Tuzla-Zenica</ref> Dana 26. oktobra 1377. ban Tvrtko I proglašava Bosnu kraljevinom a sebe kruniše za "''kralja Srbljem i Bosne i Primorju i Zapadnim stranam''". Nije pouzdrano sigurno gdje se Tvrtko krunisao. Smatralo se da se krunisao u manastiru Mileševo u Raškoj, ali nedavna istraživanja su pokazala da se on krunisao u mjestu [[Mile (Visoko)|Mile]], u blizini Visokog, od djeda Crkve bosanske.<ref name=":2" /><ref name=":5" /><ref name=":9">Kurtović, Lalić, Dautović, Župarić, Nakaš, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države'', str. 149, Sarajevo: Mladinska knjiga</ref> Ovo je predstavljao jedan od najvažnijih događaja u historiji Bosne i Hercegovine. Njegovu krunidbu su priznali Dubrovčani, Mlečani, Srbija itd.<ref name=":4" /> Tvrtko je zbog krvne povezanosti sa [[Nemanjići]]ma uzeo titularno vladarsko ime ''Stefan'', otkada je počela bizantinizacija titula na bosanskom dvoru, uslijed ulaska uticaja iz Srbije.<ref>Dautović, Dženan; Dedić, Enes (2016). "[http://www.anubih.ba/godisnjak/god45/Godisnjak45-full.pdf Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200319213353/http://www.anubih.ba/godisnjak/god45/Godisnjak45-full.pdf |date=19. 3. 2020 }} (PDF). ''Godišnjak''. ANUBiH. '''45''': 240–243.</ref> Srbija je u to vrijeme bila u stanju rasula, bez centralne kraljevske vlasti.<ref name=":9" /> Titula Stefan potiče od grčke riječi "stephanos" što znači "okrunjen".<ref name=":8">Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 94-96, Sarajevo</ref> Svi naredni bosanski vladari će koristi istu titulu. [[Datoteka:TvrtkoIRevers.png|mini|226x226piksel|Zlatnik kralja Tvrtka I (četverostruki)]] S ciljem jačanja ekonomske snage Bosne, kralj Tvrtko I 1377, godine podiže grad Brštanik kod [[Opuzen]]a, a 1382. u Bokokotorskom zaljevu osniva grad [[Herceg Novi|Novi]] (Castel Naove), kasnije preimenovan u "Herceg-Novi". Osnivanjem ovog grada predstavljalo je vojno prisustvo Bosne na Jadranu kao i konkurenciju Dubrovčana kao pomorskoj i trgovačkoj luci.<ref name=":7">Tanović, Bakir, (2010), ''Historija Bosne u okviru Osmanskog carstva'', str. 54, Svjetlost: Sarajevo</ref> Ekonomska podloga Bosanske kraljevine u vrijeme Tvrtkove vladavine je bila na vrhuncu što je potaknuto izvozom [[Zlato|zlata]], [[Srebro|srebra]], [[Olovo|olova]], [[Bakar|bakra]], [[Željezo|željeza]], i ostalih rijetkih materijala. Između 1372. i 1392. isporučeno je samo na talijansko tržište nekoliko hiljada tona olova. Godine 1371. jedan trgovac iz [[Busovača|Busovače]] je izvezao 14,5 tona željeza u Veneciju. Trgovina [[Vosak|voskom]], [[med]]om i [[sir]]om i ostalim proizvodima je bila značajna u ovo vrijeme.<ref name=":8" /> Bosna je zajedno sa Srbijom proizvodila jednu petinu evropske proizvodnje srebra.<ref name=":7" /> Pored toga, otvaraju se rudnici najprije u [[Fojnica|Fojnici]] (1365), a zatim u [[Busovača|Busovači]] (1371), [[Kreševo|Kreševu]] (1381), [[Olovo|Olovu]] itd.<ref name=":6" /> U srednjovjekovnoj Bosni je postojalo ukupno 34 vrste zanata; kovači, zlatari, krojači, podstrigači sukna, kožuhari, obućari, mesari, svjećari, klobučari, tkalci, slikari, drvodjelje, brodogradioci, zvonolivci, brijači, kamenari, rezbari, pečatoresci, pasari, sedlari, pekari, krznari, grnčari, papučari itd.<ref name=":9" /> [[Datoteka:Medieval Bosnian State in 1391.svg|mini|304x304piksel|Kraljevina Bosna u toku vladavine kralja Tvrtka I Kotromanića (1391)]] Nakon smrti ugarskog kralja 1382, u Hrvatskoj izbija građanski rat. Ovakvu situaciju iskorištava kralj Tvrtko I koji 1390. zauzima [[Split]], [[Trogir]], [[Šibenik]], te otoke [[Brač]], [[Hvar]] i [[Korčula|Korčulu]]. Godine 1385. osvojio je i [[Kotor]]. Nakon što je zavladao čitavom Dalmacijom, osim Dubrovnika, Tvrtko I se titulisao kao "''kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Primorja i Hrvatske''". Time je kralj Tvrtko I pretvorio Bosnu u najmoćniju južnoslavensku državu.<ref>Zoranić, Hakija, (2009), ''O etnogenezi Bošnjana - Bošnjaka'', str. 308, Svjetlost: Sarajevo</ref> Godine 1386. manji broj četa osmanske vojske prodire do doline Neretve gdje ih je zaustavila vojska bosanskog vojvode [[Vlatko Vuković Kosača|Vlatka Vukovića]]. Dvije godine kasnije osmanska vojska od 17.000 vojnika je doživjela novi poraz od bosanske vojske predvođene vojvodom Vukovićem kod [[Bileća|Bileće]] koja je brojala oko 8.000 vojnika.<ref>Aličehić, Galešić, (2018), ''Tragom drevnih Bošnjana'', str. 24, Sarajevo: Connectum</ref> Na ljeto 1389. došlo je do većeg okršaja na [[Kosovo|Kosovskom polju]] između osmanske vojske predvođene sultanom [[Murat I|Muratom]] i srpske vojske prevođene knezom [[Lazar Hrebeljanović|Lazarom Hrebeljanovićem]] i njegovih saveznika uključujući kralja Tvrtka I. U sukobu su poginuli sultan Murat i knez Lazar, a vojska kralja Tvrtka I je izašla kao pobjednik.<ref name=":4" /> U pismu kralja Tvrtka I, napisanom 1. augusta 1389. u Sutjesci, bosanski kralj izvještava Trogirane o velikoj pobjedi bosanske vojske nad Turcima na Kosovu polju: "''Pobijedili smo, naime, Murata, onoga oholog sina i slugu Sotone, podlog neprijatelja Kristova imena i čitavog ljudskog roda, a posebno kršćana i pravovjerja'' (...) ''Ali, kad je konačno s njima započet rat 20. dana netom proteklog mjeseca juna, uz naklonu pomoć Božije desnice, izvojevali smo potpunu pobjedu, savladali smo i na tle oborili ubijene'' (neprijatelje)'', a samo je, Bogu hvala, malo njih ostalo živih. Istina, bilo je nekoliko i naših pobijenih, ali nije mnogo''".<ref name=":9" /> Tvrtko I je umro neočekivano [[10. mart]]a [[1391]]. godine.<ref>Zemaljski muzej u Sarajevu, ''Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu'', 1951</ref><ref>Društvo za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije, ''Pomorski zbornik'', 1982</ref> Naslijedio ga je rođak, [[Stjepan Dabiša]]. Tvrtko I je bio sahranjen u Crkvi sv. Nikole u naselju [[Mile]].<ref>Institut za istoriju Sarajevo: ''Kontributions'', Institut za istoriju, 2003.</ref> Arheolozi su njegov grob zatekli u izuzetno dobrom stanju; preko kamenog lijesa još uvijek je bio prebačen kraljevski plašt s grbovima izvezenim u zlatnom brokatu.<ref>Omer Ibrahimagić, ''Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova'', Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.</ref> Tvrtko I se smatra jednim od najvećih srednjovjekovnih vladara Bosne, koji je "z''a sobom ostavio zemlju veću, jaču, politički uticajniju i vojno sposobniju od one koju je naslijedio''". Njegovim političkim dostignućima doprinijela je feudalna anarhija u Srbiji i Hrvatskoj, dok Osmanlije još uvijek nisu ozbiljno ugrozile. Bosanska privreda je bila na vrhuncu, pojavila su se nova naselja i trgovački centri i poboljšao se životni standard njegovih podanika.<ref>Ćosković, Pejo, (2009), ''[https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI Kotromanići] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221211005229/https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI |date=11. 12. 2022 }}'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža</ref> U toku njegove vladavine Bosna je doživjela najveći politički, vojni, teritorijalni, i privredni uspon i razvitak feudalnog društva. === 15. vijek === [[Datoteka:Bosnia around 1412.png|mini|311x311piksel|Bosansko kraljevstvo oko 1412. godine]] Nakon Tvrtkove smrti 1391. nastupa vrijeme feudalne anarhije, odnosno bezvlašća. Bosanska [[vlastela]] ojačava svoj položaj u državi, a centralna kraljevska vlast slabi. Francuski hodočasnik Gilles Le Bouvier je na osnovu podatak drugih putnika izvjestio o lošem stanju u tadašnjoj Bosni: "''Prehranjuju se isključivo divljači, ribom iz rijeka, smokvama i medom, čega imaju u izobilju, kreću se u bandama iz šume i pljačkaju ljude koji putuju iz jedne zemlje u drugu''".<ref name=":10">Malcolm, Noel, (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 74, Sarajevo: Buybook</ref><ref name="academia.edu">Kurtović, Esad, Hajrulahović, Samir, (2007), ''[https://www.academia.edu/31781831/Esad_Kurtovi%C4%87_Samir_Hajrulahovi%C4%87_Historija_ud%C5%BEbenik_za_drugi_razred_gimnazije_Sarajevo_2007 Udžbenik 2 sa historijskom čitankom za drugi razred]'', str. 150, Sarajevo: Publishing</ref> Teritorijalno širenje je završeno Tvrtkovom vladavinom, a njegovi nasljednici nisu uspjeli održati osvojeni teritorij. Sve do pada Bosne 1463. obilježilo je stagnacijom i gubitkom ranije osvojenih teritorija. Bosanski vladari i velmože su prodali Dubrovčanima [[Slano (Dubrovačko primorje)|Slansko primorje]] (1399.) i [[Konavle (Hrvatska)|Konavle]] (jedan dio 1419., a ostatak 1426.). Kotor su 1423. prodali Mlečanima. Tvrtkov nasljednik [[Stjepan Dabiša, kralj Bosne|Stjepan Dabiša]] (1391-1395) je izgubio vlast nad većim dijelom Dalmacije koju su osvojili Mađari. Njegova vlast je bila prisutna jedino na području središnje Bosne ([[Bobovac]], [[Kraljeva Sutjeska]] i [[Visoko]]). Ostatkom zemlje su vladali tada najmoćnije feudalne porodice: [[Hrvatinići]] (sjeverozapadna Bosna), [[Pavlovići]] (istočna Bosna) i [[Kosače]] (južna Bosna, Hum).<ref name="academia.edu"/><ref name="Izet 2010">Šabotić, Izet, Čehajić, Mirza, (2010), ''Historija 7, udžbenik za sedmi razred osnovne škole'', str. 125</ref> Ove tri moćne vlastelinske porodice su nakon Tvrtkove smrti na bosanskom državnom saboru (stanku) odlučivali o smjenjivanju i postavljanju kraljeva. Tvrtkov I nije uspio osigurati prijestolje svome sinu Tvrtku II, koji je bio kralj kasnije u tri navrata (1404.-1409., 1421.-1433.,1435.-1443.). Na mjesto bosanskog kralja je postavljen odlukom bosanske vlastele Tvrtkov rođak Stjepan Dabiša.<ref name=":2" /> Stjepana Dabišu je naslijedila žena njegovog brata [[Jelena Gruba]] (1395-1398).<ref name="Tanović, Bakir 2010">Tanović, Bakir, (2010), ''Historija Bosne u okviru Osmanskog carstva'', str. 33, Sarajevo: Svjetlost</ref> Slaba i neodlučna vladavine Grube je omogućilo vlasteli da dodatno ojača svoj položaj u Bosni.<ref name=":4"/> Poslije nje je naslijedio Tvrtkov vanbračni sin [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Stjepan Ostoja]] (1396-1404).<ref name="Tanović, Bakir 2010"/> Herceg Hrvoje Vukčić je kao saveznik ugarskog kralja [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]] u maju 1404. zbacio sa vlasti Stjepana Ostoju i postavili Tvrtka II Kotromanića, zbog njegovih prijateljskih odnosa sa Sigismundom Luksemburškim i Dubrovnikom.<ref name=":2" /> Poslije toga je [[Sigismund Luksemburški]], saveznik Stjepana Ostoje, intervenisao u korist nekadašnjeg kralja Ostoje, pa je 1405. ugarska vojska provalila u [[Usora (oblast)|Usoru]], te istovremeno napala preko rijeke [[Unac|Une]]. Tvrtkovi su vojskovođe tada odbili oba napada, a Sigismund je već sljedeće godine ponovno, na zahtjev pape [[Grgur XII|Grgura XII]]., tražio da se u Bosni suzbiju krivovjerci, ali je opet doživio neuspjeh. Kada je u ljeto 1408. Sigismund kao vođa križarskoga rata provalio na čelu snažne hrvatsko-ugarsko-poljske vojske u Bosnu preko [[Sava|Save]], Tvrtko je bio poražen i zatočen u [[Budimpešta|Budimu]], a Sigismund se kraj utvrde [[Dobor]] obračunao sa zarobljenim bosanskim velikašima. Iako je Sigismund poslije oslobodio Tvrtka, on je u međuvremenu izgubio prijestolje jer su velikaši natrag pozvali Ostoju pa se povukao iz Bosne (1409).<ref name="enciklopedija.hr">{{Cite web|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62878|title=Tvrtko II. Kotromanić {{!}} Hrvatska enciklopedija|website=www.enciklopedija.hr|access-date=7. 10. 2022}}</ref> Jedan savremeni izvještaj bilježi da je ugarski kralj dao "''po običaju mača poubijati buntovnike oba spola, ljude, djecu i starce iz svih krajeva Bosne, a gradove i varoši u ništa pretvoriti''". Poslije je u rijeku Bosnu bačeno 170 bosanskih velikaša. Usora i Soli su oduzete i stavljene pod nesposrednu vlast Ugarske. [[Srebrenica]] je data despotu [[Stefan Lazarević|Stefanu Lazareviću]] 1412, a kasnije su se vodile česte borbe oko ovog grada između Srbije i Bosne.<ref name="Boris Nivelić 1995">Boris Nivelić, "Proces afirmacije srednjovjekovne bosanske države", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', Sarajevo, 1995, str. 52</ref> [[Datoteka:Bosnian Royal Flag of Tvrtko I of Bosnia.svg|mini|350x350piksel|Zastava dinastije Kotromanića]] U političkoj nestabilnosti, Osmanlije početkom 15. vijeka redovno prodiru na teritorij Bosanskog kraljevstva i postaju značajan politički faktor na Balkanu. Ugarski kralj Sigismund je 1413. oduzeo od hercega Hrvoja otoke Brač i Hvar, a kasnije i Sansku župu koju je predao knezovima Babonićima Blagajskim.<ref name=":2" /> Nakon što je proglašen odmetnikom od strane ugarskog kralja i odbijena pomoć od strane Mlečana, herceg Hrvoje Vukčić je zatražio pomoć od Osmanlija. Osmanlije su 1414. proglasili Tvrtka II Kotromanića zakonitog kralja Bosne i u maju iste godine poslali vojsku koja pustoši i pljačka Bosnu. Na ovaj način je herceg Hrvoje uvukao Osmanlije u već nepovoljne unutarnje političke prilike i doveo do podložnog položaja Bosne nad Osmanlijama. Ovo svjedoči pismo Dubrovčana kralju Sigismundu 1415. kojem javljaju da je "''cijela Bosna, sa svim krajevima podložna Turcima u plaćanju tributa''". Sve do pada Bosne 1463, bosanski kraljevi će plaćati godišnji [[danak]] Osmanlijama. Godine 1415. dolazi do novog oružanog sukoba u Bosni između ugarske vojske i kralja Stjepana Ostoje sa jedne i hercega Hrvoja i osmanske vojske sa druge strane. Iako je ugarska vojska poražena u srednjoj Bosni, kralj Ostoja je uspio sklopiti sporazum sa Osmanskim carstvo da on bude potvrđen za bosanskog kralja, umjesto Tvrtka II.<ref name=":10" /><ref name="Boris Nivelić 1995"/> Osmanlije su još od 1386. počeli provaljivati u Bosansko kraljevstvo, a onda su od 1416. stalno prisutni na ovom području. Tih godina su povremeno zauzimali istočne teritorije Bosne, a 1428. osvojili [[Vrhbosna|Vrhbosnu]] sa tvrđavom [[Hodidjed]] (nedaleko od današnjeg Sarajeva), prvo privremeno, a onda od 1435. za stalno.<ref>Aličehić, Galešić, (2018), ''Tragom drevnih Bošnjana'', str. 24, Connectum</ref><ref>Enver Imamović, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 143</ref> Negdje između 1448. i 1451. Osmanlije osnivaju Bosansko krajište koje je obuhvatalo područje današnjeg Sarajevo sa okolnim planinskim krajem. Postojalo je sve do pada Bosne 1463, kada je stvoren Bosanski sandžak. Herceg Hrvoje 1416. umire što slabi uticaj Hrvatinića, a jača moć i vlast velikog vojvode Sandalja Hranića Kosače i kneza Pavla Radinovića. U ovim godinama vlast bosanska kralja je bila veoma slaba. Bosanske velikaške porodice su lišavali zakonska prava i prihoda kralja. Nepoštivali su se stari ugovori bosanskih kraljeva sa Dubrovnikom i drugim dalmatinskim gradovima, čiji su trgovci često pljačkani. Zbog toga su Dubrovčani sklapali ugovore direktno sa bosanskim velikašima. Uz pomoć Sandalja Hranića ubijen je u maju 1415. knez [[Pavle Radinović]] što je dovelo do daljnih političkih nesuglasila među bosanskim velikašima. [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalj Hranić]] priznaje vrhovnu vlast osmanskog sultana te 1420. uz pomoć skopskog namjesnika Ishak-bega ubija kneza [[Petar Pavlović|Petra Pavlovića]].<ref name=":2" /><ref name=":7" /> Nakon trogodišnje vladavine kralja Stjepana Ostoje, 1421. godina na vlast ponovo dolazi Tvrtko II Kotromanić, uz ugarsku pomoć. Njegova vladavina je obilježena privrednim rastom, obnovom i usponom gradova, što je uglavnom bilo potaknuto širenja i jačanja franjevačkog i katoličkog utjecaja u Bosni. Uprkos ekonomskim napretkom, njegova vladavina je također obilježila političkom nestabilnošću. Njegova vlast je bila slabija od ostale krupne vlastele. S obzirom na to, Tvrtko II je 1427. sklopio ugovor da, ukoliko on umre bez muških potomaka, vlast nad Bosnom pređe na njegove rođake, grofove celjske, s kojima je još njegov otac Tvrtko I uspostavio političke veze.<ref name=":2" /> Rimski papa Martin V je na ljeto 1428. izdao dozvolu za vjenčanje kralja Tvrtka II Kotromanića sa Dorotejom Gorjanskom, što je veoma važno budući da je u toj papinskoj buli prvi put jedan poglavar Rimske crkve naziva jednog bosanskog vladara kraljem.<ref name="Nakaš, Kurtović 2018">Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae,'' str. 728, Mladinska knjiga Sarajevo</ref> Slabost središnje vlasti do izražaja je došla u ratu između Dubrovnika i vojvode Radoslava Pavlovića (1430–32). Takve su prilike Tvrtka nagnale na približavanje Sigismundu pa se oženio njegovom nećakinjom [[Doroteja Gorjanska|Dorotejom Gorjanskom]]. No preokret je izazvao Osmanlije, koji su počeli provaljivati u Bosnu (1424., 1426., 1434) i protiv Tvrtka poduprli [[Radivoj Ostojić|Radivoja Ostojića]] (1433–35), uz kojega je pristao i vojvoda [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalj Hranić]]. Tvrtko je zbog toga 1434. napustio Bosnu; vratio se nakon iznenadne Sandaljeve smrti (1435), ali su ga Osmanlije prisilili na plaćanje danka. Godine 1436. dozvolio je franjevcima nesmetano privoditi bosanske krstjane katoličanstvu. Osmanlije su 1441–43. ponovno udarili na Bosnu, no ipak su bili protjerani. U očajnim prilikama Tvrtko je 1442. ponudio Mlečanima da preuzmu upravu Bosne, što su oni odbili. Nakon njegove smrti za kralja (1443) je bio izabran [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepan Tomaš]].<ref name="enciklopedija.hr"/> U novembru [[1443]]. umro je Tomašev amidža, kralj [[Tvrtko II]], ne ostavivši djece. Tomaša je umirući kralj vjerovatno proglasio svojim nasljednikom, što je i sam Tomaš kasnije u povelji tvrdio, kako bi spriječio da njemu omrzli Radivoj postane kralj. Tvrtkovu odluku potvrdio je i bosanski [[stanak]] i formalno ga izabrao za kralja. Stanak je najvjerovatnije podržao Tomaša zato što je po Tvrtkovom ugovoru o nasljedstvu iz 1427. grofovi Celjski, rođaci Kotromanića trebali postati bosanski kraljevi. [[Stanak]] je pokazivao otvoreno nezadovoljstvo o nastupanju Celjskih na bosansko prijestolje. Međutim, vojvoda [[Stjepan Vukčić Kosača]] se nije složio s ovim izborom i odmah je izrazio podršku Tomaševom bratu Radivoju koji je tada živio na dvoru Kosača i kojeg su od [[1432]]. do [[1435]]. u borbi za krunu podržavale Osmanlije. Istovremeno je papa [[Eugen IV]] planirao kontra-ofanzivu protiv Osmanllija, te je slao izaslanike i Tomašu i Kosači. Ispostavilo se da nijedan nije mogao ni razmišljati o tom budući da su se našli u građanskom ratu jedan s drugim.<ref name="Van Antwerp Fine 1994">Van Antwerp Fine, John: ''The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'', University of Michigan Press, 1994, ISBN 0472082604</ref> Budući da su u ratu bili kralj Tomaš i herceg Stjepan, Tomaš je odlučio poduzeti akcije protiv Kosača i Osmanlija. U maju [[1444]]. kralj Tomaš je iz [[Srebrenica|Srebrenice]] protjerao Osmanlije da bi već u junu iste godine potisnuo hercega Stjepana iz zapadnog [[Hum]]a. Tomaša je odmah podržao [[Ivaniš Pavlović]], a za kralja Bosne ga je priznao i [[Janko Hunjadi]], [[regent]] ugarskog kralja [[Ladislav V, kralj Ugarske|Ladislava V]]. Međutim, Hunjadi nije slao kralju vojsku, kao što ni vojvodi vojnu pomoć nije pružao njegov novi saveznik i [[suzeren]], napuljski kralj [[Alfons V, kralj Aragonije|Alfons]]. S druge strane, Kosači je pomagao srpski despot [[Đurađ Branković]], te je brzo uspio povratiti zemlju koju mu je Tomaš bio oteo. Tako je Tomaš opet izgubio Srebrenicu.<ref name="Van Antwerp Fine 1994"/> Zbog prijetnje od Osmanskog carstva, čija je prisutnost na području Balkana sve veća, kralj Tomaš tokom 1450-tih godina tražio pomoć od rimske pape. Ovim putem dolazi do sve veće veze Bosne i papinstva u 15. stoljeću. U period od 1434. do 1447. veže se početak djelovanja [[Visočko-srebrenička franjevačka biskupija|Visočko-srebreničke franjevačke biskupije]]. Na [[Baselski koncil|Baselskom koncilu]] 1439. (koji je u prekidima trajao sve do 1449.) papski legat [[Toma Tomasini]] pokreće misiju potpune katolizacije članova dinastije Kotromanić kao i eventualne zabrana djelovanja Crkve bosanske. Osnovi cilj ovoga koncila bilo je ujedinjene Bosne kao i nekih ostalih crkava s Rimskom crkvom. Tokom svoga djelovanja u Bosni od 1439. do 1462. Tomasini je inicirao više događaja. Godine 1445. bosanski kralj Stjepan Tomaš prelazi na katoličanstvo, a naredne godine pokušava krunisati kralja Tomaša papinskom krunom, međutim do ovoga nije došlo. Godine 1447. Bosne ulazi u antiosmanske lige, a 1459. se ukida Crkve bosanska i zabranjuje njeno djelovanje.<ref name="Nakaš, Kurtović 2018"/> Na jednom od skupova Baselskog koncila 1433. kardinal [[Ivan Stojković]] je zabilježio da je “''prilika da se bosansko kraljevstvo koje je više od 400 godina zaraženo manihejskom jeresi, dovede u krilo katoličke crkve''”.<ref>Zoranić, Hakija, (2009), ''O etnogenezi Bošnjana – Bošnjaka'', str. 385, IP Svjetlost d.d Sarajevo</ref> Papa Eugen IV 29. maja 1445. izdaje dokument kojim priznaje Tomaša, koji se nedugo prije toga preobratio na rimokatoličanstvo, za kralja Bosne i legitimizira kao da je zakoniti sin kralja Ostoje. Istim dokumentom poništio je Tomašev brak s krstjankom Vojačom, majkom njegovog prvorođenog sina, [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]]. Početkom sljedeće godine konačno sklapa mir s Kosačom koji ga priznaje za kralja.<ref>Van Antwerp Fine, John: ''The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'', University of Michigan Press, 1994,</ref> Godine 1456. Osmanlije su od Tomaša tražile da im preda četiri velika grada. Tomaš je odbio, te su osmanski napadi na Bosnu postali učestaliji. Istovremeno su izbijali povremeni sukobi sa [[Srbija|Srbijom]] i [[Herceg Stjepan|hercegom Stjepanom]]. Krajem 1458. i početkom 1459. umrli su despot Đurađ i njegov nasljednik Lazar. Tomaš je iskoristio slabost Srbije da osvoji jedanaest gradova na [[Drina|Drini]], uključujući i [[Srebrenica|Srebrenicu]]. Ubrzo nakon što je sklopio mir s Lazarevom udovicom, [[Jelena Paleolog|Jelenom Paleolog]], ugovorio je brak svog starijeg sina i prijestolonasljednika s njenom najstarijom kćerkom, Jelenom. Brakom s Jelenom Branković Tomaš je svom sinu osigurao vlast nad Srpskom despotovinom, koja je bila kratkog vijeka pošto su je Turci osvojili nakon svega nekoliko mjeseci.<ref name="Fine">Van Antwerp Fine, John: ''The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'', University of Michigan Press, 1994, {{ISBN|0-472-08260-4}}</ref> Kako su Turci sve više prijetili Bosanskom kraljevstvu, Tomaš je zatražio pomoć od pape. Papa Pije II mu je odbio pomoći ukoliko ne preduzme nešto po pitanju velikog broja "[[Hereza|heretika]]" u svom kraljevstvu. Istovremeno je trpio optužbe od Mađara da Bošnjani nisu dobri kršćani i da su predali [[Smederevo]] Turcima. Stoga se odlučuje na mjere koje nijedan drugi bosanski vladar nije nikada poduzeo: protjerivanje krstjana. Svi dotadašnji bosanski vladari, iako većinom barem nominalno rimokatolici, tolerirali su pripadnike drugih vjeroispovjesti na svom teritoriju. Tomaš je 1459. dao krstjanima da biraju između preobraćenja i egzila. Ogroman broj krstjana je tada našao spas u zemlji hercega Stjepana u Humu. Tomaš je nakon protjerivanja krstjana izvršio konfiskaciju njihove imovine.<ref name="Fine" /><ref>Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae,'' str. 72</ref> [[Datoteka:Stjepan Tomašević.jpg|mini|Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461.)]] Godine 1461. Stjepan Tomaš je umro a njega je naslijedio sin Stjepan Tomašević.<ref>Malcolm, Noel, (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 77, Sarajevo: Buybook</ref> Stjepan Tomašević je 1461. poslao pismo papi [[Pio II|Piu II]] u kojem traži njegovu vojnu pomoć protiv Osmanlija:<blockquote>"(...) ''Obaviješten sam da turski car Mehmed misli do idućeg ljeta udariti s vojskom na mene i da je sve potrebno pripravio. Tolikoj sili ja sam ne mogu odoljeti. Molio sam Ugre i Mlečane i Đurđa Arbanasa (Kastriotu) da mi u ovoj nevolji priteku u pomoć, što molim i tebe. Ja ne tražim zlatnih brda, ali bih rado da moji neprijatelji i moji podanici znaju da mi neće uzmanjkati tvoja pomoć. Ako Bošnjani vide da neće u ovom ratu biti sami, nego da će im i drugi pomoći, hrabrije će vojevati, a neće se ni Turci usuditi da prodru u moje zemlje, gdje su ulazili veoma teški, a tvrđave na mnogim mjestima nedobitne i ne dopuštaju da se tako lahko uđe u moje kraljevstvo. (...) Ako mi vjerujete i pomognete, spasit ću se, inače ću propasti i moja će propast povući za sobom mnoge druge''."<ref>Kurtović, Dautović, Nakaš, Župarić, Lalić, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelja i pisma stare bosanske države'', str. 826-828, Mladinska knjiga, Sarajevo</ref></blockquote>Budući da Bosni nije pritekla u pomoć Ugarska ni Mletačka republika, slično je postupio i rimski papa. Umjesto vojne pomoći papa kao znak “podrške” poslao njemu krunu kojom je u [[Crkva svete Marije (Jajce)|Crkvi sv. Marije]] u [[Jajce|Jajcu]] 11. novembra 1461. okrunjen za bosanskog kralja od papinog delegata. Papa je u svom pismu istakao da je osnovni motiv za slanje krune opasnost od osmanskog napredovanja: “''Isto se s mnogih mjesta javlja, da Muhamed'' (sultan Mehmed II el-Fatih)'', koji je zauzeo Istočno carstvo, traži i Zapadno a najzgodnija vrata za njegovu želju jeste Bosna, i vjerovatno će nju pokušati razbiti''”.<ref>Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae,'' str. 838</ref> Na proljeće 1463. osmanska vojska od preko 150.000 vojnika predvođena sultanom Mehmedom II el-Fatihom je napala Bosnu i bez velikog otpora zauzela tvrdi grad Bobovac. Osmanska vojska nakon toga vrlo brzo stiže do Jajca, prijestolnicu Kraljevine Bosne i nakon kratkotrajnog otpora zauzima je. Bosanski kralj Stjepan Tomašević je pogubljen zajedno sa svojim stricem, knezovima Pavlovićima i Kovačevićima, te ostalom zarobljenom visokom vlastelom. Na ovaj način je nestalo srednjovjekovne bosanske države. Venecija je tek poslije pada Bosne pisala Firenci 14.6.1463. da je ''“pred očima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo''”. == Osmanlijsko doba == [[Datoteka:Sarajevo Kaisermoschee.JPG|mini|289x289piksel|[[Careva džamija (Sarajevo)|Careva džamija]] - najstarija džamija u Sarajevu koja je podignuta 1457. Njen osnivač [[Isa-beg Ishaković]] je podigao nekoliko objekata u Sarajevu i time je postavio urbane temelje grada.]] === Uspostava turske vlasti === Osmansko osvajanje Bosne je trajalo decenijama, od prvih upada osmanske vojske krajem 14. stoljeća pa do konačnog pohoda na Bosnu u proljeće 1463. Osmanlije su postepno zauzimali dijelove Bosanskog kraljevstva i njen pad nije bio rezultat navodne opće predaje pokatoličenih krstjana, npr. Radaka, zapovjednika grada Bobovca. Skopski krajnišnik Ishak-beg je sa svojom vojskom redovno vršio upade i pljačkanja u Bosni u prvoj polovini 15. stoljeća. Između 1435. i 1448. Osmanlije su uspostavile svoje pozicije u jugoistočnim dijelovima Bosne. U ovo vrijeme, podiže se [[Turhan Emin-begova džamija|prva džamija u Ustikolini]]. Padom [[Hodidjed]]a (područje Sarajeva) 1448. predstavljalo je "osnovicu turske vojne vlasti u Bosni", i time je "sultan dobio ključeve za dolinu Bosne". Oko 1450. osnovano je [[Bosansko krajište]], prva administrativno upravna jedinica Osmanskog carstva koje je obuhvatalo [[Sarajevsko polje]] sa okolnim planinama.<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 105, 107</ref> Ubrzo nakon propasti Bosanskog kraljevstva 1463, Osmanlije su na osvojenom području organizirali svoju vlast uspostavom [[Bosanski sandžak|Bosanskog sandžaka]]. Na čelu ove vojno-upravne jedinice nalazio se sandžak-beg [[Mehmed-beg Minetović]] (1463–1464), dotadašnji smederevski sandžak-beg. Bosanski sandžak je od 1463. do 1580. bio u sastavu [[Rumelijski pašaluk|Rumelijskog pašaluka]], da bi [[Ferhat Paša Sokolović|Ferhat-paša Sokolović]] uspostavio zaseban [[Bosanski pašaluk]] 1580. U novom pohodu 1465. Osmanlije su zauzele veći dio Hercegove zemlje, a posljednji je pao grad [[Herceg Novi|Novi]] 1482. Osmansko osvajanje Bosne označilo je novu eru u historiji zemlje i unijelo je velike promjene u politički i kulturni život regije. Iako je kraljevstvo nestalo, a njegovo visoko plemstvo pogubljeno, Osmanlije su ipak dozvolile očuvanje identiteta Bosne inkorporirajući je kao integralnu provinciju Osmanskog carstva sa svojim historijskim imenom i teritorijalnim integritetom - jedinstven slučaj među potčinjenim državama na [[Balkan]]u.<ref>Riedlmayer, Andras (1993). ''A Brief History of Bosnia-Herzegovina''</ref> Osmanlije su na osvojenom području uvele nekoliko promjena u društveno-političkoj upravi Bosne; uključujući novi zemljoposjednički sistem, reorganizaciju administrativnih jedinica i složeni sistem društvene diferencijacije prema klasnoj i vjerskoj pripadnosti.<ref>Malcolm, Noel, (1994), ''Bosnia A Short History''. New York University Press. <nowiki>ISBN 0-8147-5520-8</nowiki>.</ref> U oktobru 1463. mađarska vojska predvođena kraljom [[Matija Korvin|Matijom Korvinom]] je osvojila Jajce i sjeverne dijelove Bosne. [[Herceg Stjepan|Herceg Stjepan Vukčić]] je osvojio 9 gradova u istočnoj Bosni i gotovo cijelu jugozapadnu Bosu ([[Prozor-Rama|Ramu s Prozorom]], [[Uskoplje (župa)|Uskoplje]] i [[Livno]]). Osmanlije su morali predati 28 gradova i kontrolisali su samo Podrinje, srednju i donju Bosnu. Na novoosvojenom području Donjih krajeva i Usore, Mađari su osnovali [[Jajačka Banovina|Jajačku]] i [[Srebrenička banovina|Srebreničku banovinu]]. Bosanski sandžak je koncem 15. stoljeća obuhvatao vilajete: [[Novi Pazar]], Pavle i Kovač, Saraj, Brod i Neretva. Nakon osvajanja Hercegovine 1470. uspostavljen je [[Hercegovački sandžak]] sa sjedištem u Foči. Naredne godine sandžaku je pripojen [[Počitelj]], a 1482. [[Herceg Novi|Novi]]. Godine 1483. osnovan je [[Zvornički sandžak]] sa sjedištem u Zvorniku. On je obuhvatao sjeveroistočnu Bosni sa nekoliko gradova na desnoj obali Drine.<ref>Zijad Šehić, Ibrahim Tepić, (2002), ''Povijesni atlast Bosne i Hercegovine'', str, 56-57, Sarajevo: Sejtarija</ref> === Islamizacija Bosne === U prvih nekoliko decenija nakon pada Bosne islam je primilo mali broj [[Bošnjani|Bošnjana]]. Prvi popisni defter iz 1468/69. pokazuje da je na prostoru [[Bosanski sandžak|Bosanskog sandžaka]] (s dijelovima [[Hercegovina|Hercegovine]]) živjelo svega 332 kuće muslimana naspram 37.125 kršćanskih kuća. Na popisnom defteru iz 1485 (bez [[Hercegovački sandžak|Hercegovačkog sandžaka]]) dolazi do povećanja broja muslimana kojih je zabilježeno 4.134 kuća pored 30.552. kršćanskih kuća.<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''Porijeklo bosanskih Muslimana,'' str. 164, Sarajevo: Izdavačko-trgovinsko preduzeće „Bosna“</ref> Proces prihvatanja islama u Bosni je tekao bez prisile jer osmanske vlasti nisu sprovodili nikakvu planiranu službenu akciju islamiziranja stanovništva, nego je svako imao slobodu biranja svoje vjere. Svakome je osigurana vjerska sloboda ukoliko plačaju [[harač]] (porez). Pored toga, u [[islam]]u je općenito zabranjena ikakva prisila, što je zapisano u [[Kur'an|Kur’anu]] (''U vjeri nema prisile, Pravi put se jasno razlikuje od zablude'', 2:256). U prilog tome ide i činjenica da je neposredno nakon osvajanja Bosne sultan [[Mehmed II]] na [[Milodraž]]u 28. maja 1464. izdao bosanskom franjevcu [[Anđeo Zvizdović|fra Anđeu Zvizdoviću]] ''[[Ahdnama|ahdnamu]],'' povelju kojom jamči vjersku slobodu bosanskih katolika. Ovim dokumentom katolička crkva je opstala u Bosni. Islam su jednostavno širile prilike i ljudske okolnosti.<ref>Imamović, Mustafa, (1997), ''Historija Bošnjaka,'' str. 143 i 168</ref> Predzadnji bosanski kralj [[Stjepan Tomašević, kralj Bosne|Stjepan Tomašević]] se žalio papi Piu II 1461. da su ''Turci u mome kraljevstvu podigli nekoliko tvrđava i laskaju seljacima, prikazivajući se tobože ljubazni prema njima, i obećavaju da će svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne''.<ref>Župarić, Nakaš, Kurtović, Lalić, Dautović, (2018), ''Codex diplomaticus regni bosnae - povelja i pisma stare bosanske države,'' str. 827, Mladinska knjiga</ref> Njegov sin [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepan Tomaš]] je na sličan način u razgovoru sa papinim izaslanikom Nikolom Barbucijem 1459. žalio da ''manihejci'' (krstjani) ''više vole Turke nego kršćane''.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 144</ref> Ovi zapisi su važni jer oni pokazuju da Turci obećavaju stanovništvu društvenu jednakost. Proces prihvatanje islama je bio najveći tokom 16. stoljeća, pogotovo nakon [[Mohačka bitka|Mohačke bitke]] 1526, što se nastavlja kroz čitavo 17. stoljeće. Prihvatanje islama je trajao 250 godina, odnosno do pred [[Austrougarskо osvajanje Bosne i Hercegovine|austro-ugarske okupacije]], samo što je u 18. i 19. stoljeću ovaj proces tekao u manjem obimu nego u ranijem periodu, jer su većina stanovništva Bosne u tom periodu bili muslimani.<ref>Imamović, Mustafa, (1997), ''Historija Bošnjaka,'' str. 140</ref> Krajem 16. i početkom 17. stoljeća muslimani su brojili aposulutnu većinu stanovništva Bosne i Hercegovine. Jedan posjetilac bilježi da je u Bosni 1626. živjelo 250.000 katolika, i da je broj muslimana bio veći od broja katolika.<ref>Malcolm, Noel, (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 125</ref> Kako je Osmansko carstvo napredovalo i širilo se u Srednju Evropu, Bosna je doživjela privredni i ekonomski napredak. Određeni broj gradova, poput [[Sarajevo|Sarajeva]] i [[Mostar]]a, prerastao je u velike regionalne centre trgovine i urbane kulture. U ovim gradovima su izgrađeni mnoga značajna djela bosanske arhitekture (kao što su [[Stari most]] i [[Gazi Husrev-begova džamija]]).<ref>Riedlmayer, Andras, (1993), ''A Brief History of Bosnia-Herzegovina''</ref> Na početku osmanske vladavine u Bosanskom ejaletu poljoprivreda je bila osnova privredna grana. U srednjovjekovnoj Bosni je nastao velik broj trgova koji su se u osmanskom periodu razvili u velike gradove, što je potaklo i razvoj gradske privrede. Čaršije su činili jezgro gradova i trgovačkim i zanatskih radnji. U gradskim jezgrima nastaju razni zanati.<ref name="Izet 2010"/> Nadalje, brojni [[Bošnjaci]] su igrali utjecajne uloge u kulturnoj i političkoj historiji Osmanskog carstva u to vrijeme. Bošnjaci su činili značajnu komponentu osmanskih redova u bitkama na Mohaču i [[Bitka na Krbavskom polju|Krbavskom polju]], dvije odlučujuće vojne pobjede, dok su se brojni drugi Bošnjaci zauzeli najviše položaje u Carstvu, uključujući, generale i velike vezire.<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', Sarajevo</ref> U 16. i 17. stoljeću u Carstvu je bilo devet vezira koji su porijeklom iz Bosne. Jedan posmatrač je 1660. zabilježio da se ''turski jezik gotovo i ne čuje na sultanovu dvoru zato što su sav dvor i većina velikaša - otpadnici iz zemalja u kojima se govore slavenski jezici''.<ref>Malcolm, Noelm (2011), ''Bosna kratka povijest'', str. 115, Sarajevo: Buybook</ref> === Veliki Bečki rat === [[Datoteka:Bosanski pašaluk 1600. godine.png|mini|332x332piksel|Bosanski ejalet oko 1600.]] Presudan događaj u historiji Osmanskog carstva, a time i za Bosnu, učinio je [[Bečki rat]] (1683–1699). Poslije neuspješnog pohoda na [[Beč]], započelo je urušavanje Osmanskog carstva, kada počinje gubiti sve ono što je do tada bilo osvojeno i što se držalo u [[Evropa|Evropi]], pa i šire. S obzirom da je Bosna neposredno graničila s Austrijom, posljedice rata su se svestrano odrazile i na nju.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijen i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 173, Sarajevo</ref> Teritorij Osmanskog carstva se drastično smanjio. Turci su izgubili skoro sav teritorij u srednjoj Evropi. Pored toga, posjede u [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Lika|Liki]], [[Klis]]u i [[Herceg Novi|Herceg Novom]], koji su do tada bili sastavni dio Bosanskog ejaleta, Turci su izgubili od [[Mletačka Republika|Mletačke republike]]. Iseljavanje muslimanskih porodica iz čitave Dalmacije i Like u [[Mostar]] i druge pokrajine Bosanskog ejaleta (pretežno Hercegovina) odnosno tamo gdje je ostala turska vlast, je počelo polovinom 17. stoljeća u vrijeme [[Kandijski rat|Kandijskog rata]], a završeno je mletačkom okupacijom 1717. godine.<ref>Hasandedić, Hivzija, (2017), ''Muslimanska baština Bošnjaka II-Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina'', str. 68, Sarajevo: Dobra knjiga</ref> Čim se saznalo za osmanski poraz pod Bečom, izbio je u jesen 1683. u graničnim oblastima Dalmacije i Bosne morlački ustanak. Na čelu ustanka su bili [[Stojan Janković]] i [[Đuro Posedarac]]. Centar ustanka je bio u Ravnim kotarima, odakle se brzo proširio na jug, do Cetine i [[Makarska|Makarskog primorja]]. Morlački uskoci i hajduci su na prepad napali i opljačkali sve osmanske trgovce, uglavnom Bošnjake, koji su se u tom trenutku našli na mletačkoj teritoriji. Morlaci su do novembra 1683. uglavnom uspjeli protjerati Bošnjake iz sjeverne Dalmacije. Ustanici su za kratko vrijeme zauzeli [[Skradin]], Vranu, [[Benkovac]] i [[Obrovac (Hrvatska)|Obrovac]], kao posljednje osmansko uporište u sjevernoj Dalmaciji.<ref>Imamović, Mustafa, (1997), ''Historija Bošnjaka'', str. 277-278, Sarajevo: Bošnjačka zajednica kulture i Izdavačko</ref>[[Datoteka:AtlBalk1700.jpg|mini|299x299piksel|Bosanski ejalet poslije Bečkog rata (1700)]] Nakon što je Mletačka republika osvojila te krajeve, bošnjačke porodice su se masovno iseljavale, a oni koji su ostali, također su se morali pokrstiti. U Lici je 1680. živjelo 7.000 bošnjačkih porodica sa preko 30.000 klanova, a u Dalmaciji, Ravnim kotarima, [[Krbava|Krbavi]] i drugim mjestima na desetine hiljada. U nasilnom pokrštavanju se isticao pop [[Marko Mesić]] iz Brinja, pa ga je za to papa nagradio imenovanjem apostoloskim poslanikom za Liku, a austrijski car Leopold I mu je dodijelio plemićki naslov i posjed.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijen i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 179, Sarajevo</ref> Osmanlije su već tokom 1684. izgubile cijelu Dalmaciju i Liku. Osmanske, uglavnom bošnjačke posade su se redom predavale i napuštale gradove po Dalmaciji, Lici i Krbavi.<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 279</ref> Tokom višegodišnjeg ratovanja su muslimanske porodice Like, Dalmacije, Herceg-Novog pobjegle na područje Bosne i Hercegovine; [[Vitina (Ljubuški)|Vitina]], [[Ljubuški]], Mostar, [[Trebinje]], [[Banja Luka]] i drugdje, odnosno tamo gdje je ostala osmanska vlast.<ref>Hasandedić, Hivzija, (2017), ''Muslimanska baština Bošnjaka II-Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina'', str. 40, Dobra knjiga</ref> U Hrvatskoj je za turske je vladavine na području [[Slavonija|Slavonije]] i Like bilo podignuto 189 džamija i još nekoliko desetina bogomolja na području Dalmatinske zagore i Makarskog primorja.<ref>Karač, Zlatko, Mjesta islamske molitve. Osmanske džamije, tekije i mezari u Hrvatskoj // ''Hrvatska revija'', 15 (2015), 2; str. 96-104</ref> Mlečani su zauzeli [[Imotski]] u petak 31. jula 1717. Posada tvrđave i sve muslimanske porodice koje nisu htjele ostati pod mletačkom okupacijom, su pobjegli u Mostar, Trebinje i u druga mjesta Hercegovine, a neke su odselile u Banja Luku u Bosni. Više muslimanskih porodica iselilo je u Vitinu, Trebinje, Mostar i druga područja Hercegovine.<ref>Hasandedić, Hivzija, (2011), ''Muslimanska baština Bošnjaka II-Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina'', str. 40, 53, 79, Sarajevo: Dobra knjiga</ref> [[Datoteka:Negotiation of the peace of Karlowitz.jpg|mini|284x284px|Mir u Srijemskim Karlovcima (1699)]] Dugotrajni rat Turske s Austrijom i Mletačkom republikom završen je mirom u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] 1699. Osmanka vlast je izgubila čitavu Dalmaciju, Herceg-Novi, Liku, Krbavu i Slavoniju. Ovim mirom označene su one međunarodne granice Bosanskog pašaluka koje skoro u cijelosti odgovaraju granicama današnje Bosne i Hercegovine, a time i srednjovjekovne Bosne.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijen i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 179</ref> Mlečani su nakon konačnog zauzimanja dalmatinskih mjesta uništili skoro sve tragove islamske kulturne baštine. Jedino se djelimično sačuvalo nekoliko kula zvanih “Avala” u tvrđavama koje su zbog vremenskih nepogoda postepeno obrušavaju. Međutim, sačuvalo se više kula, od kojih neke i danas služe vlasnicima za stanovanje, i nekoliko mostova.<ref>Hasandedić, Hivzija, (2011), ''Muslimanska baština Bošnjaka II-Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina'', str. 42</ref> Vrlo mali broj spomenika islamske odnosno turske arhitekture ostao je sačuvan do danas u Dalmaciji. Prema Lj. Karamanu<ref>Karaman, Ljubo, (1933), ''Umjetnost u Dalmaciji: XV i XVI vijeka'', str. 137, Matica Hrvatska</ref> sačuvan je samo han u Vrani, džamija i minare u Drnišu i džamija i česma na Klisu. Osmanlijski vojni porazi nastavili su se i u sljedećoj deceniji. Godine 1697, habsburški [[princ]] [[Eugen Savojski]] izveo je uspješan napad duž granice koji je kulminirao paljenjem i pljačkanjem [[Sarajevo|Sarajeva]]. Nakon Bečkog rata dolazi do opadanja moći Osmanskog carstva i gubljenje ranije osvojenog teritorija. Bosna je poslije Bečkog rata postala najisturenija Osmanska pokrajina na Balkanu te je postala meta čestih upada austrijske i mletačke vojske na njen teritorij. Novom administrativno upavnom podjelom Bosna se sastojala od pet sandžaka: Bosanski, Hercegovački, Zvornički, Kliški i Bihaćki, koji je poslije rata 1714-1718. ukinut i priključen Bosanskom sandžaku. Ovakva podjela je ostala do kraja 18. stoljeća. === Bosanski ejalet od Bečkog rata do Svištovskog mira (1791) === [[Datoteka:Portrait of a Grand Vizier (?).jpg|mini|313x313piksel|Bosanski namjesnik [[Ali-paša Hekimoglu]], pod čijom komandom je bosanska vojska odnijela pobjedu nad [[Habsburška Monarhija|Habsbuškom]] vojskom 1737. u Banjoj Luci i ostalim gradovima u Bosanskoj krajini.]] Ovi događaji su izazvali nemir među [[Bošnjaci]]ma. Osjećanje nezadovoljstva je bilo pojačano ratom i uvećanim [[porez]]ima. Kao posljedica, dolazi da pobuna bošnjačkog naroda u [[Hercegovina|Hercegovini]] 1727, 1728, 1729. i 1732. Velika [[epidemija]] koja je rezultirala hiljadama mrtvih početkom 1730-ih je doprinijela općem haosu. Godine 1736. u namjeri da iskoriste nepovoljno unutarnje stanje, [[Habsburška monarhija|Habsburgovci]] su prekršili sporazum iz Požarevca i prešli granicu na rijeci [[Sava|Savi]]. S obzirom da bosanski namjesnik [[Ali-paša Hekimoglu]] nije dobio traženu vojnu pomoć od velikog vezira Ahmed-paše, on je naredio opću mobilizaciju Bošnjaka bez znanja sultana. Austrijska vojska predvođena princom [[Josip Fridrich Sachsen-Hildburghausen|Josipom Fridrichom Sachsen-Hildburghausenom]] napala je [[Bosanski ejalet]] sa četiri vojske: na [[Ostrovica|Ostrovicu]], [[Bužim]], [[Banja Luka|Banja Luku]] i [[Zvornik]]. Vojska pod zapovjedništvom pukovnika Raunaha, koja je napala Ostrovicu 8. juna 1737. je ubrzo poražena od bosanske vojske. Nakon što je austrijska vojska opsjela Zvornik 12. jula, Ali-paša je poslao vojsku [[Sarajevo|sarajevskih]] [[Janjičari|janjičara]] na Zvornik gdje je odnijela pobjedu nad Austrijancima. Poslije toga je glavna vojska od oko 20.000 boraca sa princom Hildburghausenom na čelu je započela ofanzivu prema [[Banja Luka|Banjoj Luci]] sredinom jula. Do glavnog sukoba odvilo se u Banjoj Luci 4. augusta 1737. između bosanske vojske s Ali pašom Hekimoglijem na komandi i austrijske vojske s Hildburhausenom na čelu. Nakon dvosatne borbe Bošnjaci su izvojevali pobjedu.<ref>Kreševljaković, Hamdija, (1991), ''Izabrana djela III'', str. 9-14, Veselin Masleša</ref> U vrijeme sklapanja [[Karlovački mir|Karlovačkog mira]] 1699. u Bosni je bilo 12 [[kapetanija]] da bi krajem 18. stoljeća njihov broj porastao na 32, pokrivajući praktično cijelu Bosnu. Kapetanije su postojale jedino u Bosni. U svojoj suštini, kapetanije su predstavljale skoro apsolutnu nezavisnost Bosne, što se tiče lokalne uprave, dok se još uvijek morao plaćati porez Osmanskom Carstvu, ali nisu više stranci direktno vladali, nego sami Bošnjaci, što je predstavljalo značajan pomak ka nezavisnosti Bosne i činilo je privilegiranom u odnosu na sve ostale zemlje koje su bile pod osmanlijskom okupacijom. Poslije ratova 1737–1739. na području Bosanskog ejaleta pet decenije nije vođeno nikakvih ratova, ali Bošnjaci redovno učestvuju u osmanskim ratištima širom Evrope. Dugodišnji ratovi Osmanskog carstva su doveli do loše ekonomske situacije i povećanje oporezivanja, što je prouzrokovalo seljačke bune i staleške nemire. Tokom 1740-tih i 1750-tih godina u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i drugim bosanskim gradovima i selima dešavale su se česte bune bošnjačkog stanovništva kada centralnu vlast u Bosni preuzimaju lokalni ajani i ešrafi (odličnici, prvaci). Stanovništvo je tražilo da se vrati stari poreski sistem. Tokom namjesnikovanja bosanskog valije [[Mehmed-paša Kukavica|Mehmed-paše Kukavice]] seljačke bune su uspješno ugušene. U svom izvještaju sultanu napisao je da je Bosna ponovno osvojena, odnosno "feth učinjena".<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 306-312</ref><ref>Pelidija, Ener, "Bosanski ejalet od 1593. god. do Svištovskog mira 1791. god., u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', Sarajevo, 1995, str. 124-126</ref> Početkom 1788. [[Habsburška Monarhija|Habsburška monarhija]] objavljuje rat Osmanskom carstvu. Na početku rata car [[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva|Josip II]] je pozvao Bošnjake svih vjeroispovijesti da im se pridruže, obećavajući stanovništvu sva prava i slobodu. Glavne borbe su se vodile oko [[Bosanska Dubica|Dubice]] na sjeveru Bosne, zbog čega je ovaj rat prozvan [[Dubički rat|Dubičkim ratom]]. U prvoj godini ratovanja Austrijanci su osvojili Dubicu, [[Bosanski Novi]], a 1788. i 1790. [[Gradiška|Gradišku]] i Cetin. Feldamršal [[Gideon Laudon]], glavni komandant austrijske vojske, je isticao da su bosanski gradići bili tvrdo građeni, kako se "''domaći Turci''" uporno brane i kako se znaju "''lahko ponovno ušančiti kada im se razori jedna odbrambena linija''". Godine 1791. potpisan je mir u Svištovu, prema kojem je Austrija dobila Cetin, Lapac, Srb, te pojas ispod [[Plješevica|Plješevice]] i [[Plitvička jezera|Plitvičkih jezera]], a u sastav Bosanskog ejaleta vraćeni su gradovi Dubica, Novi i Gradiška.<ref>Pelidija, Enes, "Bosanski ejalet od 1593. do Svištovskog mira 1791. godine", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', str. 127-129, Sarajevo, 1995,</ref><ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 325</ref> === Veliki bosanski ustanak za autonomiju (1831–1832) === [[Datoteka:Husein Gradaščević.jpg|mini|Husein-kapetan Gradaščević, vođa velikog bosanskog ustanaka za autonomiju]] Devetnaesto stoljeće u Bosanskom ejaletu su obilježili značajni društveno-politički događaji uslovljeni nastojanjem osmanske vlasti da reformama spase Carstvo od propadanja. Promjenama u vojnoj, administrativno-upravnoj, sudskoj i finansijskoj oblasti sultani su nastojali modernizirati državu i društvo, i Bosanski ejaletu čvršće vezati za centralnu vlast. Pokušaj sprovođenja reformi osmanske vlasti su naišli na otpor domaćeg stanovništva.<ref>Tepić, Ibrahim, "Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do Austrougarske okupacije 1878. godine", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', str. 132, Sarajevo, 1995</ref> Godine 1826. sultan [[Mahmud II]] ukida [[Janjičari|janjičarski red]]. Budući da su janjičari predstavljali najbrojniju i glavnu odbrambenu vojnu silu u Bosni, sprovedene reforme su prouzrokovali nemir u Bosni. Bošnjaci su poslali dva fermana Porti u kojem poručuju da odbijaju i ne prihvataju ukidanje janjičara, i da će se Bosna pridržavati starog zakona.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 200-203, Sarajevo</ref> Osim toga, pobunjenici su pored ukidanja reformi, tražili i određenu vrstu autonomije Bosne i ukidanje namjesništva, dopuštanje domaće vlasti, opozivanje ustupaka učinjenih prema susjednoj Srbiji<ref>{{Cite web|url=https://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/7_9_l.html|title=Vladimir Corovic: Istorija srpskog naroda|website=www.rastko.rs|access-date=28. 10. 2022}}</ref>, i ukidanje plana modernizovanja vojske ([[nizami-džedid]]a).<ref>{{Cite book|last=Kamberovic|first=Husnija|url=https://www.academia.edu/22765048/Husein_kapetan_Grada%C5%A1%C4%8Devi%C4%87_1802_1834_Biografija_Grada%C4%8Dac_BZK_Preporod_2002|title=Husein-kapetan Gradaščević (1802 - 1834): Biografija. Gradačac: BZK Preporod, 2002}}</ref> [[Husein-kapetan Gradaščević]] je izabran za vođu ustanka za autonomiju 5. februara 1831. Ustanak je počeo u martu 1831. kada je Husein-kapetanova vojska od oko 4.000 vojnika iz Tuzla krenula prema [[Travnik]]u. Nakon kraće opsade porazile su vojsku vezira [[Namik-paša|Namik-paše]], koji je uspio pobjeći u [[Stolac]] kod [[Ali-paša Rizvanbegović|Ali-paše Rirvanbegovića]]. Zauzimanjem Travnika, Husein-kapetan je preuzeo centralnu vlast u Bosni i sa vojskom od oko 25.000 vojnika 13. aprila krenuo prema [[Sandžak (upravna jedinica)|Sandžaku]] i [[Kosovo|Kosovu]]. Do većeg sukoba sa vezirovom vojskom došlo je kod Kačanika na [[Kosovo|Kosovu]] 18. jula 1831. gdje je Husein-kapetanova vojska izvojevala pobjedu na turskom vojskom koja je brojala oko 21.000 vojnika. Nakon toga, Sarajevu je 12. septembra iste godine zvanično proglašena autonomija Bosne.<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 335</ref><ref>Tepić, Ibrahim, "Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do Austrougarske okupacije 1878. godine", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', str. 143, Sarajevo, 1995</ref><ref>Kreševljaković, Hamdija, (1991), ''Izabrana djela IV'', str. 33-34, Sarajevo: Veselin Masleša</ref> [[Datoteka:Gradacac 08.JPG|mini|241x241piksel|Gradačka kula, administrativno sjedište gradačačkih kapetana]] Porta je obećavala da će prihvatiti zahtjeve Bošnjaka, a vojska Husein-kapetana se naivno povukla iz Kosova i vratila u Bosnu. Nakon povratka u Bosnu, bosanski begovi pokušali su poraziti i potčiniti hercegovačke ajane u Stocu, ali u tome nisu uspjeli. Godine 1832. na Bosnu je krenula Osmanlijska vojska sa preko 30.000 vojnika, kojoj se u posljednji čas pridružila i hercegovačka vojska Ali-paše Rizvanbegovića i [[Smail-aga Čengić|Smail-age Čengića]], te su pobunjenici na čelu s Huseinom-kapetan Gradašćevićem poraženi u bici na [[Stup (Sarajevo)|Stupu]], u [[Sarajevo|Sarajevu]] 4. juna 1832. godine. On je pobjegao u svoje rodno mjesto [[Gradačac]], odakle je izbjegao na teritoriju [[Austro-Ugarska|Austro-ugarskog carstva]]. Ovim porazom, pokret za autonomiju Bosne je propao. Glavni razlog zbog čega pokret nije uspio je nedostatak podrške od strane hercegovačkih ajana Smail-age Čengića, Ali-paše Rizvanbegovića, koji su stali na stranu sultana. Za svoje usluge, Ali-paša Rizvanbegović je nagrađen izdvajanjem Hercegovine u poseban pašaluk.<ref>Imamović, Mustafa, (1998), ''Historija Bošnjaka'', str. 335-336</ref><ref>Tepić, Ibrahim, "Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do Austrougarske okupacije 1878. godine", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', str. 143-145, Sarajevo, 1995</ref><ref>Kreševljaković, Hamdija, (1991), ''Izabrana djela IV'', str. 41-45, Sarajevo: Veselin Masleša</ref> === Dolazak Omer-paše Latasa u Bosnu i ustanci (1851–1852) === Nezadovoljna sporošću provođenja [[tanzimat]]a, u Bosni je Porta 1850. poslali vojsku od 12.000 vojnika na čelu sa [[Omer-paša Latas|Omer-pašom Latasom]], muširom, koji je bio sposoban u gušenju ustanaka i buna u osmanskim provincijama. Pri dolasku u Sarajevu, Omer-paša je pročitao sultanov [[ferman]] i zatražio od Bošnjaka poslušnost u sprovođenju reformi. Latas je opomenuo: "Ako dragovoljno ne primite tanzimat, primit ćete ih silom! Dosta je bilo vašeg okolišanja!". Sultanov ferman je izazvao negativne reakcije bošnjačke elite, što je dovelo do dizanja pobune najprije u [[Bosanska krajina|Krajini]], potom u [[Posavina|Posavini]], a onda u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Krajiška vojska je krenula prema Travniku, sjedištu bosanskog vezira, gdje im je Omer-pašina vojska od 5.500 vojnika nanijela poraz. Slične borbe su se desile i u [[Jajce|Jajcu]]. U [[Mostar]]u su pobunu započeli Ali-beg i Kadi-beg Hadžiosmanović, Ibrahim Alajbegović, Derviš Ćumurija, Salih-beg Muslibegović i ostali. U [[Nevesinje|Nevesinju]] je također počeo ustanak, a glavne borbe su se vodile kod [[Konjic]]a, Jezera, Lepota, Han-Kule, te na kraju u Mostaru gdje su Bošnjaci doživjeli poraz. Poslije toga, Omer-pašina vojska je porazila pobunjene Bošnjake u Posavini i u Sarajevu. Do proljeća 1851, ustanak u svim dijelovima Bosne i Hercegovine su ugušeni. Poslije sloma ustanka, hiljade bosanskih prvaka je uhapšeno i likvidirano u travničkoj tvrđavi.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 249-263, Sarajevo</ref> U dvadesetak manjih i većih bitaka poginulo je oko 2.500 Bošnjaka, a zarobljenici su bili izloženi poniženju. Nakon sloma otpora muslimana, Latas se okrenuo prema hrišćanima. Bosanski hrišćani su pomogali Latasu prilikom borbe sa bošnjačkim prvacima, a od Latasa su tražili poboljšanje svoga društveno-političkog položaja. Umjesto toga, Latas je zatražio od hrišćana da predaju oružje i optužio ih za "šurovanje sa vanjskim neprijatelje", koji radi na razbijanju Carstva, te da se spremaju "s knezom srpskim i banom hrvatskim dići bunu i oslobiditi se Turaka." Poslije toga je naredio hapšenje pojedinih hrišćana. Ovo je izazvao pokret hrišćana u Hercegovine iste 1851, za što je Latas okrivio Austriju i Crnu Goru.<ref>Imamović, Enver, (2018), ''Korijeni i život bosanskog plemstva kroz historiju'', str. 268-9, Sarajevo</ref><ref name="Tepić, Ibrahim 1878">Tepić, Ibrahim, "Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do Austrougarske okupacije 1878. godine", u: ''Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata'', str. 156, Sarajevo, 1995</ref> Nakon razbijanja ustanaka u Bosni, Omer-paša Latas je izvršio teritorijalnu reorganizaciju u Bosni. U januaru 1851. ''[[sandžak]]e'' je pretvorio u ''kajmekamluke'', a umjesto ranijih ''zabitluka'' ili ''[[nahija]]'' formirao je ''mudirluke''. Formiran je i [[Novopazarski sandžak]] kao zasebnu upravnu jedinicu, a na čelu ovih jedinica postavio je strance. Hercegovina je ponovno pripojena Bosni. Ovim događajima Omer-paša Latas je konačno slomio politički otpor i moć bosanskih begova i njihove pokušaje u postizanje autonomije.<ref name="Tepić, Ibrahim 1878"/> === Nacionalni razvitak === Tokom 19. stoljeća, s pojavom ideologija i aktivnim političkim angažmanima na uvođenju etnonacionalnog identiteta i nacionalnosti među Južnim Slavenima, vršen je snažan pritisak na raznolike vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini od strane vanjskih sila, uglavnom iz [[Srbija|Srbije]] i [[Hrvatska|Hrvatske]].<ref>Lovrenović, Dubravko (2013). "[https://www.anubih.ba/godisnjak/god42/40.24.pdf Kroatizacija bosanskog srednjovjekovlja u svjetlu interkonfesionalnosti stecaka (O jednom modelu promjene historijskog pamcenja)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221004010234/https://www.anubih.ba/godisnjak/god42/40.24.pdf |date=4. 10. 2022 }}", ''Godišnjak/Jahrbuch''. Centar za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 42: str. 103–130. ISSN 2232-7770.</ref> Ovaj pritisak je izazvao određeni otpor, osobito među bosanskim [[franjevci]]ma, od kojih su se neki žestoko zalagali protiv skorog kroatiziranja bosanskih katolika s jedne strane, kao i protiv skorog posrbljavanja bosanskih pravoslavaca s druge strane. Bosanski franjevac i historičar [[Antun Knežević]] ih je u svojim djelima nazivao Bošnjacima katolicima i Bošnjacima pravoslavcima. Kneževićevi stavovi su bili da su svi stanovnici Bosne jedan trovjerski narod, te da do kraja 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini nikada nije postojao hrvatski (i/ili srpski) identitet. Slične ideje su promovisali i neku drugi bosanski franjevci kao što je [[Ivan Franjo Jukić]].<ref>Truhelka, Ć. (1930). Jedno zanimljivo pismo bosanskog historičara fra Ante Kneževića. ''Narodna starina, 9'' (22), 227-233.</ref><ref>Pejić, Marko, (2004), ''Doprinos bosanskih franjevaca društveno-kulturnom identitetu bosanskohercegovačkog društva u periodu 1878-1918,'' str. 182</ref><ref>Imamović, Mustafa, (1996), ''Bošnjaci u emigraciji - Monografija Bosanskih pogleda 1955-1967'', str. 20</ref><ref>Demirović, Mujo, (1999), ''Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici'', str. 23</ref><ref>Marko Atilla Hoare, (2007), ''The History of Bosnia: From the Middle Ages to the Present Day'', str. 60</ref> [[Ilija Garašanin]], ministar vanjskih poslova Srbije, je u svome djelu ''Načertanije'', objavljen 1844, predstavio ideje o nacionalno-političkim akcijama. Cilj pokreta je bilo podizanje ustanka protiv osmanske vlasti i širenje srpske nacionalne svijesti.<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''Od tradicije do identiteta - geneza nacionalnog pitanaj bosanskih Muslimana'', str. 53-54, Zagreb</ref><ref>Adilović, Nejra, (2019), ''[https://fpn.unsa.ba/b/wp-content/uploads/2021/02/UZROCI-GENOCIDA-NAD-BOSNJACIMA-NA-KRAJU-XX-STOLJECA.pdf Uzroci genocida nad Bošnjacima na kraju XX stoljeća - master rad],'' str. 9, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet Političkih nauka, odsjek: sigurnosni i mirovni studij, Sarajevo, </ref> Osobita pažnja u ''Načertaniju'' posvećena je planiranom pripajanju Bosne i Hercegovine Srbiji: "''Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva.''"; "''Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri''."<ref>Garašanin, Ilija, "[https://www.scribd.com/fullscreen/312678711/NA%C4%8CERTANIJE-ILIJA-GARA%C5%A0ANIN-1844-THE-GREAT-SERBIA-DOCUMENT-1-pdf Načertanije, program spoljašnje i nacionalne politike Srbije na koncu 1844. godine]{{Mrtav link}}"</ref> Poslije 1863. u Bosni se osniva društvo za širenje srpskog imena koje je, prema [[Vladislav Skarić|Vladislavu Skariću]]: "''uzelo je sebi u zadatak da iskorjenjuje podrugljivo ime Vlah, a da uvodi ime Srbin'' (...) ''učitelji srpske škole, mladi trgovci i trgovački sinovi. Duša svega toga, čini se, bio je učitelj Teofil (Bogoljub) Petranović, inače kaluđer, rodom iz Drniša u Dalmaciji'' (...) ''Društveni članovi izlazili su na sarajevske carine pa dočekivali seljake kojima su govorili da oni ne treba da se zovu rišćani nego Srbi''."<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''Od tradicije do identiteta - geneza nacionalnog pitanaj bosanskih Muslimana'', str. 47-48, Zagreb</ref> Prije 1867. u Bosni se osniva i društvo sa zadatkom da se iskorijeni podrugljivo ime "Šokac", a umjesto njega da uvodi ime Hrvat kod katoličkih Bosanaca. Ovo društvo su činili franjevci i pruski konzulat [[Klement Božić]].<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''Od tradicije do identiteta - geneza nacionalnog pitanaj bosanskih Muslimana'', str. 49, Zagreb</ref> Sve do ovog perioda, pravoslavni i katolički Bosanci sebe nisu izjašnjavali kao Srbe ni kao Hrvate prije 19. stoljeća. Današnja multinacionalna Bosne i Hercegovine konfigurirana je na osnovu vjerske pripadnosti.<ref>Donia, Robert J.; Fine, John Van Antwerp, Jr. (1994). ''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed''., str. 73</ref> Antun Radić je uočio da: "''na dosta mjesta dovoljno i nehotice uvjerio da je ime hrvatsko po Bosni i Hercegovini seoskom svijetu posve nepoznato''." Slično zapažanje iznio je i Südland (dr Ivo Pilar) u svome djelu "Südslavische Frage" (Beč, 1918), koji ističe: "''prije 1895. nije bilo nacionalne svijesti među širokim slojevima kod bosanskih katolika. Kod posljednjih se još ni danas nacionalna svijest nije probudila u onolikoj mjesri kao u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji''."<ref>Hadžijahić, Muhamed, (1990), ''Od tradicije do identiteta - geneza nacionalnog pitanaj bosanskih Muslimana'', str. 50, Zagreb</ref> == Austrougarska vladavina i Kraljevina Jugoslavija == [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] je okupirala i njome upravljala [[Austro-Ugarska]], od 1878. kada je veliki broj [[Bošnjaci|Bošnjaka]] napustio Bosnu i Hercegovinu. Zvanični austrougarski dokumenti pokazuju da je 56.000 ljudi, Bošnjaka i Osmanlija [[emigracija|emigriralo]] između 1883. i 1920. godine. Većina emigranata vjerovatno je pobjegla u strahu od eventualnih napada poslije međuetničkog nasilja u buni koja je trajala od 1875. do 1878. godine. Mnogi [[Srbi]] iz [[Hercegovina|Hercegovine]] otišli su u Ameriku tokom istog perioda. Drugi talas bošnjačke emigracije pojavio se po okončanju [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], kada je [[Bosna i Hercegovina]] postala dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, poznatom poslije 2929. kao [[Kraljevina Jugoslavija]]. == Borba za priznanje == Član [[Ilirski pokret|Ilirskog pokreta]] iz 19. vijeka, [[Ivan Franjo Jukić]], isticao je Bošnjake pored Srba i Hrvata kao jedno od ''[[pleme]]na'' koje sačinjava ''[[Ilirska nacija|Ilirsku naciju]]''. U zoru Ilirskog pokreta, bošnjačka inteligencija se okupila oko časopisa ''Bosna'' i tokom 1860-ih promovisala ideju bošnjačke nacije. Član ove grupe bio je [[Safvet-beg Bašagić|Bašagićev]] otac. Ova bošnjačka grupa će ostati aktivna nekoliko decenija, sa kontinuitetom ideja i korištenjem arhaičnog bošnjačkog imena. Od 1891. do 1910, izdavali su časopis pod nazivom ''Bošnjak''. Uprava [[Benjamin Kallay|Benjamina Kallaya]], austrougarskog upravnika Bosne i Hercegovine, podstakla je ideju jedinstvene ujedinjene bošnjačke nacije, koja će pored muslimana uključiti i pravoslavce te katolike, i na taj način se suprotstaviti nacionalnim uticajima iz [[Zagreb]]a i [[Beograd]]a na kršćansko stanovništvo Bosne. Ideji su se žestoko suprotstavili nacionalno sazreli [[katolici]] i [[pravoslavci]] koji su već svoj identitet formirali pod uticajem nacionalnih pokreta iz Srbije i Hrvatske. Ovakva politika je zakomplikovala bosansko etničko pitanje i učinila da se Bošnjaci smatraju prorežimskom nacijom. Poslije Kallayeve smrti 1903, zvanična politika se lagano usmjeravala ka prihvaćanju trojne etničke realnosti Bosne. [[Muslimanska narodna organizacija]] (MNO), politička partija osnovana 1906, bila je veliki oponent [[režim]]a i promovisala je ideju posebnosti muslimana u odnosu na pravoslavce i katolike. Grupa [[disident|disidenata]] koja se između ostalog deklarisala kao hrvatsko-muslimanska, formirala je partiju nazvanu [[Muslimanska napredna stranka]] (MNS), ali je dobila malu podršku naroda i stoga je upotpunosti nestala u narednih nekoliko godina iz političkog i javnog života. Prvi Ustav Bosne i Hercegovine iz 1910, jasno je naznačio [[Srbi|Srbe]], [[Hrvati|Hrvate]] i muslimane kao "autohtone narode". Ovo se odrazilo i na izbore koji su održani odmah poslije, kada je izborni sistem bio podijeljen na način da su postojali srpski, hrvatski i muslimanski glasački listići. [[Muslimanska narodna organizacija]] (MNO), [[Srpska narodna organizacija]] (SNO) i [[Hrvatska narodna zajednica]] (HNZ) su dobile gotovo jednoglasnu podršku na svojim glasačkim listićima i njihovi članovi su formirali saziv, uprkos tome što je ovaj parlament posjedovao malo uticaja u austrougarskoj provinciji Bosna i Hercegovina. Bošnjaci su u to vrijeme naglašavali muslimanstvo iz više razloga, a jedan je i prkos kršćanskoj austrougarskoj vlasti koja je u početku svoje vladavine koristila termin Muhamedanci za Bošnjake muslimanske vjere, koji su to smatrali uvredom, jer je to impliciralo iskrivljeno tumačenje nastanka [[islam]]a. Svi prijevodi u parlamentu na maternji jezik koji se zvao bosanski, a potom srpsko-hrvatski koristili su malo slovo "m" za muslimane, kao pripadnike islama. Poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Bosna i Hercegovina je postala dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se kasnije transformisala u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]]. Srpska [[monarhija]], kao jedan od pobjednika u Prvom svjetskom ratu tražila je hrvatske i slovenske političke partije, kao partnere za formiranje države. MNO se transformisala u [[JMO|Jugoslavensku muslimansku organizaciju]] (JMO), odustala od težnje za ozakonjivanje muslimanskog nacionalnog identiteta do povoljnijih vremena i usmjerila se na zaštitu vjerskih i egzistencijalnih pitanja Bošnjaka, kroz saradnju sa drugim partijama, ponekad i sa srpskim partijama kao što su [[Narodna radikalna stranka]] [[Nikola Pašić|Nikole Pašića]] i [[Srpska radikalna stranka|Srpskom radikalnom strankom]] [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]]. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], zvaničnici [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Drzave Hrvatske]] su pokušali da ostvare savez sa Bošnjacima koji su se smatrali Hrvatima muslimanske vjere. [[Datoteka:Bosnia Herzegovina Ethnic 1991.png|mini|310p|desno|Nacionalna struktura Bosne i Hercegovine 1991.]] Deklaracija Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), izdata 25. novembra 1943. od strane antifašističke vlasti je dokument koji je obnovio državnost Bosne i Hercegovine i smatra se ustavnom osnovom moderne Bosne i Hercegovine. {{citat|Danas narodi Bosne i Hercegovine preko svog jedinog političkog predstavnika, [[ZAVNOBiH]], žele da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska, treba da bude slobodna i jedinstvena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti garantovana puna jednakost pred zakonom Srbima, Muslimanima i Hrvatima.}} U jugoslavenskom popisu iz 1961, pojavila se opcija ''Muslimani'', po prvi put. Tokom 1963. Muslimani su navedeni u Ustavu pored Srba i Hrvata. Na kraju 1968, prihvaćen je i termin Musliman sa velikim "M", kako bi se razlikovali pripadnici nacije. Septembra 1993, Drugi bošnjački sabor, donio je odluku o vraćanju historijskog nacionalnog naziva Bošnjaci, umjesto prethodno korištenog naziva Muslimani. == Također pogledajte == * [[Historija zločina nad Bošnjacima]] == Reference == {{Refspisak}} {{Bošnjaci}} {{Poluzaštita}} [[Kategorija:Historija Bošnjaka]] [[Kategorija:Historija Bosne i Hercegovine]] [[Kategorija:Bošnjaci]] [[Kategorija:Srednjovjekovna Bosna]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Bosanski banovi]] [[Kategorija:Bosanski kraljevi]] qm34uyxz0xyps6pby85e8camqka7swi Bosanski sandžak 0 32633 3829857 3829407 2026-04-13T09:01:07Z Mhare 481 + 3829857 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Bosanski sandžak | izvorno_ime = | genitiv = Bosne i Hercegovine | razdoblje = 1463–1878. | država_prije1 = Kraljevina Bosna | država_prije_zastava1 = Kraljevina Bosna steg.png | država_prije2 = | država_prije_zastava2 = | država_prije3 = | država_prije_zastava3 = | država_prije4 = | država_prije_zastava4 = | država_prije5 = | država_prije_zastava5 = | država_poslije1 = Bosanski pašaluk | država_poslije_zastava1 = Fictitious Ottoman flag 3.svg | država_poslije2 = | država_poslije_zastava2 = | država_poslije3 = | država_poslije_zastava3 = | država_poslije4 = | država_poslije_zastava4 = | država_poslije5 = | država_poslije_zastava5 = | zastava = | grb = | uzrečica = | himna = | karta = Bosanski Sandžak (Bosnia Sanjak).png | glavni_grad = [[Jajce]] 1459–1462 <br/> [[Sarajevo]] 1462–1553 <br/> [[Banja Luka]] 1553–1580 (1639*) | glavni_grad_kordinati = | najveći_grad = [[Sarajevo]] | službeni_jezik                 = | etničke_grupe                 = | državno_uređenje = [[Sandžak (upravna jedinica)|Sandžak]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] | vrsta_vlasti = | godina_prve_vlasti = 1463. | vladar_prva_vlast = Pad Jajca | godina_druge_vlasti = 1580. | vladar_druga_vlast = Postao dio [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka]] | godina_treće_vlasti = 1878. | vladar_treća_vlast = Austro-Ugarska okupacija BiH | nezavisnost = | nezavisnost_priznato = | površina = | procenat_vode = | stanovnika = | stanovnika_godina = | gustoća = | valuta = | vremenska_zona = | internetski_nastavak = | pozivni_broj = | komentar = }} '''Bosanski sandžak''' ({{jez-tr|Bosna Sancağı}}) bio je osmanska vojno-upravna jedinica uspostavljena 1463. nakon propasti [[Bosansko Kraljevstvo|Bosanskog Kraljevstva]].<ref name="HE">{{cite web |title=Bosanski sandžak |url=https://enciklopedija.hr/clanak/bosanski-sandzak |website=Hrvatska enciklopedija |publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža |access-date=12. 4. 2026}}</ref><ref name="ANUBiH-drzavnost">{{cite web |title=75. godišnjica prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a |url=https://bastina.anubih.ba/bitstreams/55eb2bea-7fe3-44c9-9226-20f81c1dc43f/download |website=Baština ANUBiH |publisher=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine |access-date=12. 4. 2026}}</ref> Od 1463. do 1580. bio je u sastavu [[Rumelijski ejalet|Rumelijskog ejaleta]], a osnivanjem [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka]] postao je njegov središnji, takozvani paša-sandžak.<ref name="HE"/><ref name="Sabanovic-ANUBiH">{{cite web |title=Bosanski pašaluk |url=https://bastina.anubih.ba/items/f43f21bf-c6af-46c8-b14b-372fed1b6ad1 |website=Baština ANUBiH |publisher=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine |author=Hazim Šabanović |date=1959 |access-date=12. 4. 2026}}</ref><ref name="Academia-valija">{{cite web |title=Funkcija osmanskog valije u Bosanskom ejaletu i dokumenti koje je izdavao |url=https://www.academia.edu/23686304/Funkcija_osmanskog_valije_u_Bosanskom_ejaletu_i_dokumenti_koje_je_izdavao |website=Academia.edu |access-date=12. 4. 2026}}</ref> Kao upravni okvir osmanske Bosne zadržao je posebno ime "Bosna" i nakon gubitka srednjovjekovne državnosti, što se u historiografiji smatra jednim od elemenata kontinuiteta bosanskog historijskog identiteta u osmanskom dobu.<ref name="ANUBiH-drzavnost"/> == Historija == Bosanski sandžak nastao je neposredno nakon osmanskog osvajanja Bosne 1463, kada su osvojena područja bivše bosanske države uključena u osmanski upravni sistem kao posebna pokrajina.<ref name="HE"/><ref name="ANUBiH-drzavnost"/> Na njegovu čelu nalazio se [[sandžak-beg]], a prvo sjedište bilo je u Jajcu, dok je već potkraj 1463. upravno središte preneseno u Sarajevo.<ref name="HE"/> Tokom narednih stoljeća teritorij sandžaka se više puta mijenjao: iz njegovog sastava izdvajani su novi sandžaci, a istovremeno se širio prema zapadu i sjeverozapadu kako je napredovala osmanska granica.<ref name="HE"/> U djelu ''Bosanski pašaluk: postanak i upravna podjela'' Hazim Šabanović obradio je nastanak, upravnu strukturu i teritorijalni razvoj Bosanskog sandžaka i kasnijeg Bosanskog pašaluka, a to djelo smatra se jednim od temeljnih radova za ovu temu.<ref name="Sabanovic-ANUBiH"/><ref name="Sabanovic-book">{{cite book |last=Šabanović |first=Hazim |title=Bosanski pašaluk: postanak i upravna podjela |publisher=Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine |year=1959 |url=https://books.google.com/books/about/Bosanski_pa%C5%A1aluk.html?id=yJAOzwEACAAJ}}</ref><ref name="COBISS">{{cite web |title=Bosanski pašaluk : postanak i upravna podjela |url=https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/en/data/cobib/7196422/gbvi?format=marc |website=COBISS+ |access-date=12. 4. 2026}}</ref> === 15. vijek === Bosanski sandžak osnovan je 1463. nakon sloma srednjovjekovne bosanske države.<ref name="ANUBiH-drzavnost"/> U najranijem razdoblju imao je izrazito krajiški karakter i bio je podijeljen na vilajete u značenju vojnih okruga, među kojima su bili Jeleč, Sarajevo, Kraljeva zemlja, Zemlja Pavlovića, Zemlja Kovačevića i Hercegovina. U tom razdoblju Bosna je, iako uključena u osmanski sistem, zadržala vlastito historijsko ime kao upravna jedinica.<ref name="ANUBiH-drzavnost"/> U drugoj polovini 15. vijeka iz Bosanskog sandžaka izdvajane su nove osmanske upravne jedinice. Osnivanjem [[Hercegovački sandžak|Hercegovačkog sandžaka]] 1470. i [[Zvornički sandžak|Zvorničkog sandžaka]] prije 1483. teritorij Bosanskog sandžaka je smanjen, ali je on ostao jezgro osmanske vlasti u Bosni.<ref name="HE"/> U tom razdoblju važnu ulogu u organizaciji uprave i urbanog razvoja imao je [[Isa-beg Ishaković]], koji je bio bosanski sandžak-beg do 1470.<ref name="KONS-Isabeg">{{cite web |title=Isa-begova tekija u Sarajevu |url=https://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Sarajevo_Isabegova%20tekijaBH.pdf |website=Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine |access-date=12. 4. 2026}}</ref> === 16. vijek === Početkom 16. vijeka Bosanski sandžak obuhvatao je veoma širok prostor, od Zvečana na jugoistoku do Like na sjeverozapadu, a unutar jedne administrativne cjeline bile su uključene oblasti različitog srednjovjekovnog državno-pravnog i vjerskog nasljeđa.<ref name="Academia-islam">{{cite web |title=Neke karakteristike prihvatanja islama u Bosanskom sandžaku početkom 16. stoljeća |url=https://www.academia.edu/165242061/Neke_karakteristike_prihvatanja_islama_u_Bosanskom_sand%C5%BEaku_po%C4%8Detkom_16_stolje%C4%87a |website=Academia.edu |access-date=12. 4. 2026}}</ref> U to vrijeme nastaju i važni katastarski i vojni popisi koji omogućavaju detaljnije praćenje teritorijalne i vojne organizacije sandžaka.<ref name="Academia-1530">{{cite web |title=Tvrđave Bosanskog sandžaka i njihove posade 1530. godine |url=https://www.academia.edu/113344334/Tvr%C4%91ave_Bosanskog_sand%C5%BEaka_i_njihove_posade_1530_godine |website=Academia.edu |access-date=12. 4. 2026}}</ref> God. 1525. Bosanski sandžak proširen je stvaranjem "vilajeta Hrvati" na području uže jezgre staroga hrvatskog kraljevstva, ali je taj prostor 1537. uključen u [[Kliški sandžak]].<ref name="HE"/> Širenje Bosanskog sandžaka prema sjeverozapadu trajalo je do osnivanja [[Čazmanski sandžak|Čazmanskog sandžaka]] 1557, a zatim se nastavilo prodorima između Une i Kupe do oko 1590.<ref name="HE"/> U skladu s pomicanjem vojnog težišta, oko 1554. sjedište sandžaka preneseno je iz Sarajeva u Banju Luku.<ref name="HE"/> Najvažniji događaj u drugoj polovini 16. vijeka bilo je osnivanje Bosanskog pašaluka 1580. Bosanski sandžak je tada postao njegov centralni sandžak, odnosno paša-sandžak, iz kojeg su i ranije i kasnije izdvajani drugi sandžaci osmanske Bosne.<ref name="HE"/><ref name="Sabanovic-ANUBiH"/><ref name="Academia-valija"/> === 17. vijek === Početkom 17. vijeka Bosanski sandžak obuhvatao je veliki dio današnje Bosne, ali i teritorije izvan današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], protežući se od [[Zvečan]]a i [[Kosovska Mitrovica|Mitrovice]] na jugoistoku do [[Bihać]]a i [[Cazinska krajina|Cazinske krajine]] na sjeverozapadu.<ref name="ANUBiH-historiografija">{{cite web |title=Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990–2017 |url=https://bastina.anubih.ba/bitstreams/9af9f699-4dc1-4d68-bd31-07287182db52/download |website=Baština ANUBiH |publisher=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine |access-date=12. 4. 2026}}</ref> Opširni popis iz 1604. pokazuje da je tada obuhvatao 55 nahija i približno jednu trećinu Bosanskog ejaleta.<ref name="ANUBiH-historiografija"/> U ovom vijeku Bosanski sandžak i dalje je bio središnji sandžak Bosanskog pašaluka. God. 1639. njegovo sjedište vraćeno je iz Banje Luke u Sarajevo, a 1687. premješteno je u Travnik, koji je u narednom razdoblju postao važan centar osmanske uprave u Bosni.<ref name="HE"/> U isto vrijeme razvijaju se gradske, vakufske i vojne strukture nastale još u ranijem razdoblju osmanske vlasti.<ref name="KONS-Bezistan">{{cite web |title=Gazi Husrev-begov bezistan sa dućanima, graditeljska cjelina |url=https://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici/show/2857 |website=Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine |access-date=12. 4. 2026}}</ref><ref name="KONS-Sofi">{{cite web |title=Sofi Mehmed-pašina džamija u Gornjem Šeheru |url=https://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Sofi%20Mpasina%20dzamija%20kompl%20BH.pdf |website=Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine |access-date=12. 4. 2026}}</ref> === 18. vijek === U 18. vijeku Bosanski sandžak zadržao je ulogu centralnog sandžaka Bosanskog pašaluka i ostao ključni upravni okvir njegove jezgre.<ref name="Academia-valija"/> Oko 1700. dijelio se na kadiluke Novi Pazar, Mitrovicu, Stari Vlah, Sarajevo, Kladanj, Travnik, Tešanj, Višegrad, Derventu, Rogaticu, Banju Luku, Jajce, Kamengrad, Bihać i Kostajnicu.<ref name="HE"/> Bosanski sandžak je imao matičnu ulogu u odnosu na druge sandžake Bosanskog pašaluka, jer je u njemu boravio bosanski beglerbeg s titulom paše.<ref name="Academia-valija"/> Time je Bosanski sandžak u 18. vijeku ostao i upravno i vojno središte bosanske osmanske pokrajine.<ref name="Academia-valija"/> === 19. vijek === U prvoj polovini 19. vijeka Bosanski sandžak i dalje je postojao kao centralna jedinica Bosanskog pašaluka, ali je osmanski upravni sistem prolazio kroz duboke reforme.<ref name="HE"/><ref name="Sabanovic-book"/> Presudna promjena nastupila je 1851, kada je [[Omer-paša Latas]] u Bosni nazive sandžaka zamijenio nazivom kajmekamluk, čime je Bosanski sandžak kao klasična administrativna jedinica prestao postojati.<ref name="HE"/> Kasnije vilajetske reforme u Bosni nastavile su novu upravnu organizaciju unutar [[Bosanski vilajet|Bosanskog vilajeta]], a osmanska uprava u Bosni završena je austrougarskom okupacijom 1878.<ref name="HE"/> == Teritorij i uprava == Kao i drugi osmanski sandžaci, Bosanski sandžak bio je podijeljen na [[nahija|nahije]], [[kadiluk]]e i druge niže upravne cjeline.<ref name="HE"/><ref name="Sabanovic-book"/> Njegove granice nisu bile stalne, nego su se mijenjale u skladu s osvajanjima, izdvajanjem novih sandžaka i preuređenjem osmanske uprave.<ref name="HE"/> Posebno je u 16. i početkom 17. vijeka zauzimao veoma prostran prostor, što potvrđuju popisi i defteri iz tog vremena.<ref name="Academia-1530"/><ref name="ANUBiH-historiografija"/> U ranijem razdoblju imao je i izrazito vojni karakter, pa je bio organiziran i kroz vilajete kao vojne okruge.<ref name="HE"/> Bosanski sandžak bio je prva stabilna osmanska upravna jedinica na prostoru nekadašnje bosanske države i temelj kasnije osmanske pokrajinske organizacije u Bosni.<ref name="ANUBiH-drzavnost"/><ref name="Sabanovic-book"/> Njegovim prerastanjem u jezgro Bosanskog pašaluka 1580. oblikovan je institucionalni okvir koji je, uz kasnije reforme, trajao do sredine 19. vijeka.<ref name="HE"/><ref name="Academia-valija"/> U bosanskohercegovačkoj historiografiji Bosanski sandžak ima posebno mjesto i zato što pokazuje da je ime Bosna opstalo unutar osmanskog upravnog sistema kroz više stoljeća.<ref name="ANUBiH-drzavnost"/> == Bitni događaji == * '''1463.''' – osnivanje Bosanskog sandžaka nakon pada Bosanskog Kraljevstva.<ref name="ANUBiH-drzavnost"/> * '''1470.''' – osnivanje Hercegovačkog sandžaka izdvajanjem dijela bosanskog prostora. * '''prije 1483.''' – osnivanje Zvorničkog sandžaka i novo teritorijalno sužavanje Bosanskog sandžaka. * '''1525.''' – stvaranje "vilajeta Hrvati" u sastavu Bosanskog sandžaka. * '''1537.''' – izdvajanje tog područja u okvir Kliškog sandžaka. * '''oko 1554.''' – premještanje sjedišta sandžaka iz Sarajeva u Banju Luku. * '''1580.''' – osnivanje Bosanskog pašaluka; Bosanski sandžak postaje njegov centralni paša-sandžak.<ref name="Academia-valija" /> * '''1604.''' – opširni popis potvrđuje da Bosanski sandžak obuhvata 55 nahija i oko trećine Bosanskog ejaleta.<ref name="ANUBiH-historiografija"/> * '''1639.''' – povratak sjedišta u Sarajevo. * '''1687.''' – premještanje sjedišta u Travnik. * '''1851.''' – reforme Omer-paše Latasa; naziv sandžak zamijenjen nazivom kajmekamluk, čime Bosanski sandžak prestaje postojati kao klasična osmanska jedinica. == Administracija == # [[Mehmed-beg Minetović]], 1464. # [[Isa-beg Ishaković|Isa-beg Isaković]], 7. februara 1464. – 1470. # [[Ajas-beg]], 1470—1474. # [[Sinan-beg Hercegovac|Sinan-beg]], 1474. # [[Kodža Davud-paša|Arnaut Davud-beg]], 1474–1475. # [[Bali-beg Malkočević]] ({{Jez-tr|Bali Bey Malkoçoğlu}}), 1475–1477.   # [[Skender paša]], 1477–1479. # [[Kodža Davud-paša]], 1479–1480. # [[Skender Paša]], 1480–1482. # [[Jahja-beg]], 1482–1483. # [[Ajas-beg]], 1483–1484. # [[Mehmed-beg Ishaković]], 1484–1485. # [[Sinan-beg Hercegovac|Sinan-beg]], 1485–1490. # [[Hadum Jakub-paša]], 1490–1493. # [[Jahja-paša]], 1493–1495. # [[Feriz-beg]], 1495–1496{{Sfn|Sarajevu|2007}} # Skender-paša Mihajlović, 1498–1505. # [[Feriz-beg]], 1505–1512. # [[Sinan-paša Borovinić]], 1512–1513. # [[Junus-paša|Junuz-beg]], 1513. – 14. aprila 1515. # [[Mustafa-paša Skenderpašić]], 14. oktobar 1515. – 17. april 1516. # [[Gazi Hasan-paša|Gazi Hasan-beg]], 17. aprila 1516. – 1517. # [[Gazi Mehmed-beg Mihajlović]] ({{Jez-tr|Gazi Mehmed Bey Mihalzade}}), 1517–1519. # [[Gazi Bali-beg Jahjapašić]], 1519. – 15. septembar 1521. # [[Gazi Husrev-beg]], 15. septembra 1521. – 1525. # [[Gazi Hasan-paša|Gazi Hasan-beg]], 1525–1526. # [[Gazi Husrev-beg]], 1526–1534 # [[Ulama-paša]], 1534–1536. # [[Gazi Husrev-beg]], 1536. – 18. juni 1541. # [[Ulama-paša]], 18. juna 1541. – 1547. # [[Sofi Ali-beg]], 1547–1549. # [[Muhamed-han Zulkaderlu]], 1549–1550. # [[Hadim Ali-beg]] 1550–1551. # [[Sufi Mehmed-paša]], 1551–1553. # [[Hadim Gazi Ali-paša]], 1553. # [[Malkoč-beg Dugalić]], 1553–1554. # [[Kara Osman-han]], 1554–1555. # [[Kara Mustafa-beg Sokolović]], 1555–1557. # [[Hamza-beg Biharović]], 1557–1561. # [[Hasan-beg Sokolović]], 1561–1562. # [[Sinan-beg Boljanić]], 1562–1564. # [[Mustafa-beg Sokolović]], 1564–1566. # [[Mehmed-beg Sokolović]], 1566–1568. # [[Ferhad-beg Desisalić]], 1568. – 25. juni 1568. # [[Mehmed-beg Sokolović]], 25. juni 1568. – 1574. # [[Gazi Ferhad-paša Sokolović]] ({{Jez-tr|Ferhad Bey Sokollu}}), 1574–1580. == Reference == {{Refspisak}} [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:15. vijek u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:16. vijek u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:17. vijek u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:18. vijek u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:19. vijek u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Sandžaci Osmanskog Carstva u Evropi]] [[Kategorija:Administrativna podjela Bosne i Hercegovine u Osmanskom Carstvu]] 1dp0etvsaxte9nth6qybkjt2bs5sd3g Historija Sarajeva 0 34542 3829660 3428834 2026-04-12T12:45:26Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829660 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} {{Historija Sarajeva}} Ovo je članak o '''Historiji Sarajeva'''. Također pogledajte [[Historija Bosne i Hercegovine|historiju Bosne i Hercegovine]]. Članak se bavi [[historija|historijom]] sa područja današnjeg [[sarajevo|Sarajeva]]. == Prahistorijsko doba == {{glavni|Sarajevo u prahistorijsko doba}} [[Arheologija|Arheolozi]] sa sigurnošću mogu potvrditi da je područje na kojem se danas nalazi [[Sarajevo]], kontinuirano bilo naseljivano, još od [[neolit]]a. Najpoznatiji dokaz naseljavanja sarajevskog područja u neolitu je butmirska [[kultura]]. Iskopine u [[Butmir]]u se otkrivene na području [[Ilidža|Ilidže]], današnjeg predgrađa Sarajeva, još 1893. od strane [[Austro-Ugarska|austro-ugarskih]] vlasti tokom izgradnje poljoprivredne škole. Sarajevsko područje je, bez sumnje privlačilo [[neolit]]skog čovjeka, najviše zbog prirodnog bogatstva kremena kojeg su nalazili u izobilju. Također izgleda da su neolitski ljudi ukrašavali svoje naseobine. Ali sigurno najzanimljivija činjenica je da su pronađeni jedinstveni keramčki predmeti, te lončano posuđe koje butmirsku kulturu čine unikatnom i jedinstvenom u [[svijet]]u. Upravo zbog ovih otkrića je organizovan Međunarodni kongres [[arheologija|arheologa]] i [[antropologija|antropologa]] 1894. u Sarajevu. Sljedeće poznate naseobine na području Sarajeva su [[iliri|ilirska]] naselja. Ilirska plemena, [[narod]] koji se naseljavao na zapadnom [[Balkan]]u, (smatra se njihovom ''domovinom''), imali su nekoliko ključnih naselja na području [[Srednja Bosna|Srednje Bosne]], pretežno uz obalu rijeke [[Miljacka|Miljacke]]. [[Iliri]] na području Sarajeva su pripadali plemenu ''[[Desitijati]]'', ratobornom plemenu koje je najduže pružalo otpor prodoru [[Rimska imperija|Rimljana]]. == Antičko doba == Poraz Desidijata od strane [[rim]]skog imperatora [[Tiberije|Tiberija]] 9. n.e. je označio početak [[Bosna i Hercegovina u Rimskom Carstvu|rimske vladavine]] na tom prostoru. Rimljani nisu nikad mnogo gradili u okolini današnjeg Sarajeva, međutim, poznata je rimska [[kolonija]] [[Aquae S (Ilidža)|Aquae S...]], izgrađena na području [[Ilidža|Ilidže]] koja je u to vrijeme bila najvažnije naselje. == Srednji vijek == {{glavni|Sarajevo u srednjem vijeku}} Sarajevo je u [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]] bilo dio srednjovjekovne bosanske [[župa|župe]] [[Vrhbosna (župa)|Vrhbosna]], u blizini tradicionalne prijestolnice [[Bosansko kraljevstvo|kraljevstva]] u [[Visoko]]m. Dokumenati iz razvijenog srednjeg vijeka bilježe da je na sarajevskom području postojalo mjesto [[Tornik|''"Tornik"'']]. Izgleda da je Tornik bio mali trg ili pazarište okuženo malim selima, te prema zapisima [[Dubrovnik|dubrovačkih]] trgovaca, nije bio previše važno trgovačko mjesto. [[Papa|Papinski]] dokumenti navode da je 1238. izgrađena katedrala [[Sveti Pavao|Svetog Pavla]] na području Vrhbosne. == Rano osmansko doba == {{glavni|Sarajevo u rano osmanlijsko doba}} Sarajevo koje poznajemo danas je osnovano u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvo]] 1450-ih tokom osvajanja regiona, a godina 1461. se najčešće koristi kao godina osnivanja grada. Prvi osmanski vladar [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], [[Isa-beg Ishaković]], je pretvorio par zaselaka koji su tada bili tu u grad i centar države gradnjom jednog broja ključnih objekata, uključujući [[džamija|džamije]], zatvorenu tržnicu, javno kupatilo, hostel, i vladarov dvor (''Saraj'') koji je gradu dao njegovo trenutno ime. Džamija je nazvana [[Careva džamija (Sarajevo)|"Careva Džamija"]] u čast sultana [[Mehmed II|Mehmeda II]]. Sa napretkom Sarajevo je brzo naraslo u najveći grad u regionu. Mnogi [[kršćanstvo|kršćani]], posebno pripadnici [[Bosanska crkva|Bosanske crkve]], su prešli na [[islam]] u to vrijeme. Pod vodstvom ljudi poput [[Gazi Husrev-beg]]a (najveći [[vakuf|vakif]] grada koji je podigao većinu današnjeg starog dijela grada), Sarajevo je raslo velikom brzinom. Postalo je poznato po svojim velikim tržnicama i brojnim džamijama, kojih je bilo preko stotinu sredinom 16. vijeka. Tada je Sarajevo bilo najveći i najvažniji [[Osmansko Carstvo|osmanski]] grad na [[Balkan]]u poslije [[Istanbul]]a. Godine 1660. u Sarajevu je bilo preko 80.000 stanovnika. Poređenja radi, [[Beograd]] je 1838. imao samo 12963 stanovnika, a [[Zagreb]] kasne 1851. mali broj od 14000 ljudi. == Kasno osmansko doba == {{glavni|Sarajevo u kasno osmanlijsko doba}} 1699, princ [[Eugen Savojski]] je poveo uspješan napad na Sarajevo. Nakon što je njegova vojska opljačkala sve što je mogla, zapalio je grad. U samo jednom danu, skoro cijeli grad je uništen osim nekoliko mahala, nekoliko [[džamija]] i [[pravoslavna crkva|pravoslavne crkve]]. Brojni požari koji su uslijedili su oslabili grad, pa je Sarajevo 1807. imalo oko 60.000 stanovnika. Na tlu Sarajeva, 1830-ih se dogodilo nekoliko bitaka, za vrijeme Bosanskog ustanka, organizovanog i vođenog od [[bošnjaci|bošnjačkog]] vojskovođe, [[Husein kapetan Gradaščević|Huseina kapetana Gradaščevića]]. Danas je jedna od glavnih ulica Sarajeva, Ulica [[Zmaj od Bosne|"Zmaja od Bosne"]], dobila ime u Gradaščevićevu čast. Ustanak je propao, i [[Bosanski pašaluk|Bosna]] je opet pala pod kontrolu [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], pod čijom je upravom i ostala, sljedećih nekoliko [[decenija]]. == Austro-Ugarska == {{glavni|Sarajevo u austrougarsko doba}} Po odluci [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]], Sarajevo je 1878. okupirano od strane [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. U Sarajevo su došli [[arhitektura|arhitekti]] i inžinjeri kako bi obnovili grad i od njega učinili modernu [[Evropa|evropsku]] metropolu. Bili su potpomognuti požarom koji je uništio veći dio glavnog dijela grada (''[[čaršija|čaršije]]''). Nakon toga je Sarajevo postalo mješavina osmanlijskog trgovačkog grada i moderne zapadnjačke arhitekture. U Sarajevu se može pronaći nekoliko primjera maruijskog i secesijskog stila iz tog perioda. Austro-Ugarski period je bio veliki napredak za grad jer je zapadnjačka snaga donijela prihvaćanje standarda Viktorijanske epohe. Brojne tvornice i druge zgrade su izgrađene u ovo vrijeme, i veliki broj institucija je moderniziran i prilagođen zapadnjačkim standardima. Po prvi put u svojoj historiji, stanovništvo Sarajeva je počelo pisati [[latinica|latinicom]]. U događaju koji je započeo [[Prvi svjetski rat]], [[Franjo Ferdinand]], prijestolonasljednik Austro-Ugarske i njegova žena Sofija su ubijeni u atentatu u Sarajevu 28. juna 1914. od strane [[Srbi|srpskog]] nacionaliste i pripadnika organizacije ''[[Mlada Bosna]]'', [[Gavrilo Princip|Gavrila Principa]]. Anti-srpsko nasilje je bilo primjetno u gradu, iako su se bosanskohercegovačke vjerske vođe povukli i čak lično dali utočište nekim srpskim porodicama. == Jugoslavija == {{glavni|Sarajevo u prvoj i drugoj Jugoslaviji}} Nakon četiri ratne godine koje su uslijedile, Sarajevo je kao dio [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] ušlo u sastav nove države, [[Kraljevina SHS|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] (kasnije [[Kraljevina Jugoslavija]]). U to vrijeme je bilo [[glavni grad]] [[Drina|Drinske]] banovine. U sastavu te države je ostalo sve do [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] kada Sarajevo okupiraju njemačke [[Nacizam|nacističke]] snage i ono ulazi u sastav [[NDH]], gdje je bio upravno središte [[Velika župa Vrhbosna|Velike župe Vrhbosna]]. Gradonačelnik Sarajeva od 1942. do 1945. bio je [[Mustafa Softić]]. Grad ostaje pod kontrolom ustaškog režima sve do ulaska [[Partizani|partizanskih snaga]] 1945. Poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Sarajevo je raslo nevjerovatnom brzinom i u to vrijeme je bilo jedan od najvažnijih industrijskih centara [[SFRJ|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]]. Moderni [[komunizam|komunistički]] blokovi, građeni zapadno od stare jezgre grada, daju Sarajevu arhitektnu posebnost. Sarajevo je dostiglo vrhunac svog razvoja u ranim 1980-im i u to vrijeme je izabrano da bude domaćin [[Zimske olimpijske igre 1984.|14. Zimskim olimpijskim igrama]] 1984. godine. Igre su bile uspjeh za Sarajevo čiji se [[turizam]] nevjerovatno povećao. == Moderno Sarajevo == {{glavni|Historija modernog Sarajeva}} Nedavni [[rat u Bosni i Hercegovini]] je rezultirao velikim uništavanjima i dramatičnim padom broja stanovnika tokom [[Opsada Sarajeva|opsade grada]] između 1992. i 1995. Rekonstrukcija grada je počela samim krajem rata u 1995. godini. Krajem 2003. većina grada je ponovno izgrađena, sa samo par vidljivih ruševina u centru grada. Moderne poslovne zgrade i neboderi su izgrađeni širom grada, i razvoj [[Bosmal City Centar|Bosmal City Centra]] od strane [[Bosna i Hercegovina|bosansko]]-[[Malezija|malezijske]], koji predstavlja najvišu zgradu na [[Balkan]]u. Sarajevo je ponovo ponudilo da bude domaćin zimskih [[Olimpijske igre|Olimpijskih igara]]. == Također pogledajte == * [[Historija Bosne i Hercegovine]] * [[Spisak Nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Sarajevu]] {{Commonscat|History of Sarajevo}} {{Sarajevo}} [[Kategorija:Historija Sarajeva| ]] f1q51gftnr9b2ejsjgoc1cj1dyw1237 Malteška lira 0 35914 3829668 3802396 2026-04-12T12:46:14Z PanaskoBot 180210 /* Reference */ razne ispravke 3829668 wikitext text/x-wiki {{Infokutija valuta |ime_valute =Malteška lira |izvorno_ime =Lira Maltija |slika_1 =Pieces 2 cent de malte.png |opis_1 =Kovanice malteške lire od 2 centa, iz 1976. godine |slika_2 = |opis_2 = |iso_kod =MTL |korisnik_država ={{ZID|Malta}} |stopa_inflacije = |izvor_datum_inf = |najmanja_jedinica =cent |oznaka = |kovanice =1, 2, 5, 10, 25, 50 centi; i 1 lire |novčanice =1, 2, 5, 10 i 20 lira |oznaka =₤, Lm |nacionalna_banka =Centralna banka Malte |web_banka =http://www.centralbankmalta.com/ |štamparija = |web_tiskara = |kovnica = |web_kovnica = }} '''Malteška lira''' ([[malteški jezik|mtl.]] "Lira Maltija") je bivša valuta na [[Malta|Malti]] koju je [[1. januar]]a [[2008]]. zamijenio [[euro]].<ref>http://news.bbc.co.uk/2/hi/business/6288084.stm (en)</ref> Njen kod po [[ISO 4217]] je '''MTL'''. Manja jedinica je cent, 100 centi odgovara jednoj liri. Novac je izdavala Centralna banka Malte. Kovanice su izdavane u apoenima od 1, 2, 5, 10, 25, 50 centi; te 1 lire. Novčanice su izdavane u apoenima od: 1, 2, 5, 10 i 20 lira. ==Historija== Prve kovanice kovane su se na Malti još u [[3. vijek]]u. Dolaskom Arapa 870. Malta je izgubila monetarnu nezavisnost. U periodu 1530.-1789. u opticaju su bile kovanice vitezova Sv. Johna. Okupacija od strane Francuske 1789-1800, te kolonizacija od strane Velike Britanije 1814. dovodi do opticaja raznog novca: sicilijanskog, španskog, francuskog i britanskog. Velika Britanija je kovala zasebne kovanice za Maltu koje su ostale u upotrebi do 1964.<ref name="vassallo">{{cite web|title=The Coinage of Malta|url=https://vassallohistory.wordpress.com/maltese-currency-history/|website=vassallomalta.com|access-date=2. 7. 2016|language=en}}</ref> Do 1972. kao sredstvo plaćanja korištena je [[britanska funta]], kovanice su bile iste kao britanske, dok su novčanice bile zasebne. Ovo je i razlog zbog kojeg je decimalizacija valute sprovedena tek od 1971. Od 1973. uvodi se postepeno lira. Krajem 1986. sve kovanice i novčanice su bile zamijenjene lirom. 1. januara 2008 Malta je, kao članica EU, uvela [[euro]]. Zamjena, eura za liru, izvršena je po tečaju 1:0,4293.<ref>{{cite web|title=Maltese Lira|url=https://www.oanda.com/currency/iso-currency-codes/MTL|website=OANDA|access-date=26. 6. 2016|language=en|archive-date=19. 6. 2016|archive-url=https://web.archive.org/web/20160619180827/https://www.oanda.com/currency/iso-currency-codes/MTL|url-status=dead}}</ref> ===Antičko doba i Srednji vijek=== Kovanice se prvi put pojavljuju 600 godine p.n.e. dok je Malta bila pod okupacijom [[Kartago|Kartaga]]. Uvedene sredinom 6. vijeka ostaju punih 200 godina u opticaju. Razne kovanice su, tokom iskopavanja, pronađene na Malti koje su korištene i na [[Sicilija|Siciliji]] u istom dobu. [[Drugi punski rat]], oko [[218. p.n.e.]] dovodi Maltu pod utjecaj [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]]. Malti je omogućena [[samouprava]] i kovanje vlastitog novca. Tadašnje kovanice su kovane od [[bronza|bronze]], jer je u Rimu isključivo taj metal bio dozvoljen. Dizajn tadašnjih kovanica pokazuje [[helenistički]] (grčki) i punski (Kartago) utjecaj. Nakon raspada Rimskog carstva Malta je potpala pod vlast [[Bizantija|Bizantije]], [[Arapi|Arapa]], [[Normani|Normana]], [[Aragonija|Aragonije]], [[Švabija|Švabije]], [[Anžujsko carstvo|Anžujskog carstva]] i [[Kastilja|Kastilje]].<ref name="vassallo"/> ===Kovanice malteških vitezova=== Vladar [[Karlo V, kralj Španije|Karlo V]] poklanja 1530. Maltu vitezovima Sv. Johana Jerusalemskog. Viteški red Sv. Johana ([[Malteški viteški red]]), tokom 268-gdoišnje vladavine, kovao novac od bakra, srebra i zlata. Nakon 1609. na području Malte pojavljuje se i strani novac: španski, venecijanski, đenovski itd. Nakon što je [[Osmansko carstvo]] 1565. odnijelo pobjedu nad vitezovima Malte, Malta dolazi u finansijsku ovisnost. ===Vladavina pod Francuskom 1789-1800=== Dolazak [[Napoleon Bonaparte|Napoleonove]] vojske dovodi do otimanja zlata, srebra i dragog kamena na cijelom području Malte. Sve je oduzeto uključujući dragocjenosti iz crkava. U septembru 1789. Maltežani dižu pobunu protiv Francuza i blokiraju garnizone. Budući da je pristup [[kovačnica]]ma bio blokiran, Francuzi su umjesto kovanica pravili zlatne i srebrene [[ingot]]e. Neko vrijeme su ingoti postali sredtvo plaćanja, jedinice su bile ''scudi'', ''tari'' i ''grani''.<ref name="vassallo" /> ===Vladavina pod Velikom Britanijom 1800-1964=== Malta 1800. postaje britanski protektorat, da bi 1814. zvanično proglašena britanskom [[Kolonijalizam|kolonijom]]. Tokom 50-godišnje britanske vladavine u opticaju su [[kovanice vitezova Malte]], [[španski dublon]] i [[španski dolar|dolar]], [[siciljanski dolar]], [[južnoamerički dolar]], te francuske i engleske kovanice. Od 1825. uvodi se sistematska podjela britanskih kovanica (od srebra i bakra) na: krunu, pola krune, šiling, 6 penija, peni, pola penija i farsing. Međutim ova podjela nije bila potpuno prihvaćena u Evropi zbog disproporcije. TRgovcima su bolje odgovarali sicilijanski i španski dolari jer je njihova nominalna vrijednsto bila proporcionalna odgovarajućoj količini srebra. Britanija uvodi zlatne kovanice 1826. Od 1827. sve britanske kovanice se proglašavaju na Malti bezvrijednim, dok su se istovremeno u Britaniji radile posebne bakrene kovanice za Maltu. U oktobru 1855. proklamacijom se britanska funta sterling proglašava legalnom na području Malte.<ref name="vassallo" /> ===Nezavisnost=== Malta je proglasila nezavisnost 1964. Od 1967 prihvatila je preporuke komiteta za decimalizaciju. Britanske kovanice su postepeno povučene da bi 1972. potpuno bile potisnute kovanicama malteške funte. [[Malteška funta]] je 1983. preimenovana u maltešku liru, koja se dijelila na 100 centi, a jedan cent se dijelio na 10 mila. Prvih osam apoena su bili: 2, 3, i 5 mila; 1, 2, 5, 10, 50 centi. Kovanice mila su kovane od [[aluminij]]a, kovanice od 1 centa od [[bronza|bronze]] dok je ostatak bio kovan od [[kupronikl]]a. 13. decembra 1974 Malta postaje republika, ovaj datum je označen komemorativnom kovanicom od 25 centi izdatom 1975. 1. januara 2008 Malta je uvela euro. Budući da svaka članica ima vlastiti izbor dizajna novca u Malti je birano između sljedećih: baptistička statua Hrista, grb Malte, oltar u hramu Mnajdra i malteški osmokraki krst. Posljedna tri su ušla u uži izbor. Euro kovanice Malte je izradila [[Monnaie de Paris]] koje je već kovala euro kovanice Francuske.<ref name="vassallo" /> ==Kovanice== Kovanice nove lire su od 1972. izdavane u apoenima od 1, 2, 5, 10 i 50 centi; 2, 3, i 5 lira. Od 1986. uvode se kovanice od 25 centi i 1 lire.<ref name="btn">{{cite web|title=Maltesiche lira|url=https://www.btn-muenzen.de/maltesische-lira|website=BTN|access-date=1. 7. 2016|language=de}}{{Mrtav link}}</ref> ==Kovanice== {| class="wikitable" ! Vrijednost ! Slika ! Lice ! Nalicje ! Sastav ! Težina ! Prečnik ! Debljina ! Rub ! Prva serija ! Posljednja serija |- |1 cent<ref name="1c">{{cite web|title=1 Cent|url=http://en.numista.com/catalogue/pieces1777.html|website=Numista|access-date=2. 7. 2016|language=en}}</ref> | |Grb, ime države, godina izdavanja <ref name="1c"/> |Lasica, vrijednost<ref name="1c"/> |Nikl, bronza<ref name="1c"/> |2,8 g<ref name="1c"/> |18,6&nbsp;mm<ref name="1c"/> |1,4&nbsp;mm<ref name="1c"/> |Gladak<ref name="1c"/> |1991.<ref name="1c"/> |01.01.2008<ref name="1c"/> |- |2 centa<ref name="2c">{{cite web|title=2 Cent|url=http://en.numista.com/catalogue/pieces1778.html|website=Numista|access-date=2. 7. 2016|language=en}}</ref> | |Pentesileja kraljica Amazonki, četiri ribe <ref name="2c"/> |Vijenac, vrijednost<ref name="2c"/> |Bakar, nikl<ref name="2c"/> |2,2 g<ref name="2c"/> |17,7&nbsp;mm<ref name="2c"/> |1,1&nbsp;mm<ref name="2c"/> |Grub<ref name="2c"/> |1972.<ref name="2c"/> |5.18.1986<ref name="2c"/> |- |5 centi<ref name="5c">{{cite web|title=5 Cent|url=http://en.numista.com/catalogue/pieces3894.html|website=Numista|access-date=2. 7. 2016|language=en}}</ref> | |Oltar u hramu Hagar Qim <ref name="5c"/> |Vijenac, lišće, vrijednost<ref name="5c"/> |Bakar, nikl<ref name="5c"/> |5,65 g<ref name="5c"/> |23,6&nbsp;mm<ref name="5c"/> |1,8&nbsp;mm<ref name="5c"/> |Grub<ref name="5c"/> |1972.<ref name="5c"/> |1981.<ref name="5c"/> |- |10 centi<ref name="10c">{{cite web|title=10 Cents|url=http://en.numista.com/catalogue/pieces4171.html|website=Numista|access-date=2. 7. 2016|language=en}}</ref> | |Brod, dvije ribe <ref name="10c"/> |Lišće, vrijednost<ref name="10c"/> |Nikl, bronza<ref name="10c"/> |11,3 g<ref name="10c"/> |28,5&nbsp;mm<ref name="10c"/> |2,5&nbsp;mm<ref name="10c"/> |Gladak<ref name="10c"/> |1972.<ref name="10c"/> |1981.<ref name="10c"/> |} ==Novčanice== Prve novčanice uvedene su [[15. januar]]a 1973. Na licu su pokazivale liru a naličju britansku funtu. Izdavani su apoeni od 1, 5, i 10 lira. Kovanice od 1 i 2 lire zamijenjene su novčanicama.<ref name="btn"/> [[Centralna banka Malte]] je 18. septembra 1989 uvela petu seriju novčanica. Izdavani su apoeni od 2, 5, 10 i 20 lira. Lice je identično koje pokazuje žensku osobu koja drži [[kormilo]], koje simbolizira sudbinu. Pored toga prikazuju se na licu i tri [[golub]]a (simbol mira), amblem [[UN]]-a, [[grb Malte]] te mozaici iz perioda [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]]. Nakon uvođenja eura zamjena lira je omogućena do 31. januara 2018.<ref name="cbm">{{cite web|title=Maltese Lira|url=https://www.centralbankmalta.org/maltese-lira|publisher=[[Centralna banka Malte]]|access-date=28. 6. 2016|language=en}}</ref> {| class="wikitable" !Vrijednost !Dimenzije<ref name="cbm"/> !Boja<ref name="cbm"/> !Lice !Naličje !Motiv lica<ref name="cbm"/> !Motiv naličja<ref name="ecb">{{cite web|title=Malta|url=https://www.ecb.europa.eu/euro/exchange/mt/html/index.de.html|publisher=[[Evropska centralna banka]]|access-date=28. 6. 2016|language=de}}</ref> !Serija<ref name="cbm"/> |- |2 lire |66,5 x 138&nbsp;mm |Crvena |[[Datoteka:mt2_v.jpg|220px]] |[[Datoteka:mt2_r.jpg|220px]] |Ženska osoba s kormilom |Banka Guratali u Medini i u Rabatu |5. |- |5 lira |69 x 145&nbsp;mm |Plava |[[Datoteka:mt5_v.jpg|220px]] |[[Datoteka:mt5_r.jpg|220px]] |Ženska osoba s kormilom |Pogled s vana na vrata od Mdine, Torre dello Standard, izvod iz Deklaracije ljudskih prava |5. |- |10 lira |72,5 x 145&nbsp;mm |Zelena |[[Datoteka:mt10_v.jpg|220px]] |[[Datoteka:mt10_r.jpg|220px]] |Ženska osoba s kormilom |Spomenik na 7. juni 1979 u Valletti |5. |- |20 lira |76 x 145&nbsp;mm |Smeđa |[[Datoteka:mt20_v.jpg|220px]] |[[Datoteka:mt20_r.jpg|220px]] |Ženska osoba s kormilom |Dr. [[Borg Olivier]] premijer Malte u vrijeme sticanja nezavisnosti 1964. |5 |} == Također pogledajte == * [[Spisak valuta po državama]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * {{en simbol}}[https://web.archive.org/web/20131029202556/http://www.centralbankmalta.org/site/currency1f.html Centralna banka Malte] * {{en simbol}}[https://vassallohistory.wordpress.com/maltese-currency-history/ Historija valute] {{Commonscat|Money of Malta}} {{Evropske valute}} [[Kategorija:Ekonomija Malte]] [[Kategorija:Historijske valute]] [[Kategorija:Valute zamijenjene eurom]] [[Kategorija:Evropske valute]] jjo7qzdy67i6q6fdll880ksg24zh4iq Gazi Hasan-paša 0 50152 3829676 3694779 2026-04-12T12:47:10Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829676 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} '''Gazi Hasan-beg''', je imenovan bosanskim sandžak-begom 17.04.1516, gdje je tu dužnost obavljao do [[1517]], kada je na njegovo mjesto imenovan [[Gazi Mehmed-beg Mihalzade]]. U junu [[1525]]. Gazi Hasan-beg će ponovo biti imenovan bosanskim sandžak-begom, gdje će opet biti smijenjen u januaru [[1526]]. godine. Smatra se da je porijeklom Hercegovac, a neki istoričari čak tvrde da je bio sin [[Arnaut Davud-beg|Davud-paše]]. Dugo je putovao po Misiru, Jemenu i drugim pokrajinama Osmanskog carstva i izvježbao se u viteškoj umjetnosti. Mnogo je ratovao, te je dobio i časni naziv gazi-junak. Hvale ga kao hrabra i iskrena viteza. Dok je bio dva puta bosanski sandžak-beg, ništa se nije bitno dešavalo. Pretpostavlja se da je umro [[1533]]. godine. == Reference == *Vedad Bišćević: "Bosanski namjesnici Osmanskog doba (1463-1878)" Sarajevo Mart 2006 {{S-start}} {{Redoslijed | prije = [[Mustafa-paša Skenderpašić]] | naslov = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom carstvu|Sandžak Bosna]]<br />[[17. april]] [[1516]]. - [[1517]]. | poslije = [[Gazi Mehmed-beg Mihalzade]] }} {{S-end}} {{S-start}} {{Redoslijed | prije = [[Gazi Husrev-beg]] | naslov = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom carstvu|Sandžak Bosna]]<br />[[juni]] [[1525]]. - [[januar]] [[1526]]. | poslije = [[Gazi Husrev-beg]] }} {{S-end}} [[Kategorija:Bosanski sandžak-begovi]] 1hazylr7wq04nuwpgpx2x0m9x2tgrel Sinan-paša Borovinić 0 54798 3829684 3694781 2026-04-12T12:48:33Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829684 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} '''Sinan-paša Borovinić''' je potomak slavne srednjovjekovne bosanske porodice. Unuk je Tvrtka Borovinića. Rođak mu je vlastelin [[Radoslav Pavlović]]. Uz njegovo ime često stoji i nadimak "Hadum", što se na Zapadu često pogrešno prevodi kao "eunuh", a osim toga, Sinan-paša bio je i oženjen. Naime, osmanlijski pojam ''hadım'' označava svakog slugu, a ne samo eunuha. Pod pojmom ''hadım'' najčešće se misli na ''slugu Božijeg;'' u tom značenju je i sam sultan Selim I uzeo ovaj nadimak. Sinan-paša je školovan u dvorskoj školi Enderun za vrijeme vladavine sultana [[Bajazid II|Bajazida II]]. U historijskim dokumentima prvi put se spominje [[1504]]. na položaju namjesnika u [[Hercegovina|Hercegovini]]. Kancelar mu je bio Vuk Baličević, a poklisar Ivan Grupković. Na dužnosti hercegovačkog sandžak-bega ostao je do [[1506]], kada biva premješten i imenovan sandžak-begom [[Smederevo|Smederevskog]] sandžaka. Na toj dužnosti ostaje do [[1512]], kada dolazi na poziciju namjesnika [[Bosna|Bosne]]. U Bosni je ostao godinu dana, a nakon toga sultan [[Selim I]] imenuje ga anadolskim begler-begom, a nasljeđuje ga [[Junus-beg]] [[1513]]. godine. Na prolazu kroz dubrovačku teritoriju sačekala ga je dubrovačka delegacija izrazivši mu da "[[Dubrovnik]] hvali Boga što ima susjeda, o kome se radi pravednosti, čovječnosti i svih dobrih djela pronio glas čitavim svijetom". Na dužnosti begler-bega Anadolije ostao je do 26. aprila [[1516]], kada biva imenovan velikim vezirom Osmanskog Carstva. Poginuo je prilikom osvajanja [[Kairo|Kaira]] 22. januara [[1517]]. godine. == Sultanova riječ povodom pogibije == Poginuo je za vrijeme borbi kod Kaira. Sinan-pašinu pogibiju u bitki kod Ridanije blizu Kaira, najbolje opisuje [[Joseph von Hammer]], jedan od najvećih osmanskih historičara, gdje u svojoj knjizi "Historija Turskog/Osmanskog Carstva - I Knjiga" sljedeće navodi: ...Jedva što je započela borba, odvoji se s lijevog neprijateljskog krila odred, sasvim oklopljen u željezo, i pojaha pravo na zastavu sultana Selima. To su bili najodabraniji vitezovi iz vojske Memluka sa samim sultanom Tuman-bejom i njegova oba vojskovođe, Alanbejom i Kurtbejom na čelu. Sva trojica su se zarekla da će osmanskog sultana staviti živa ili mrtva pod svoju ruku. Zabunili su se samo u osobi, držeći velikog vezira Sinana za sultana Selima. Sinan jestajao između Mahmut-bega Ramazanoglua i Alije, haznedara. Sultan Tuman-bej upravo je prodirao ka velikom veziru, Alanbej Mahmutu, a Kurtbej Aliji s toliko srčanosti i bijesa da su sva trojica odabrane protivnike ubili kopljem, a sami izbjegli, iako je Alanbej bio teško ranjen tanetom. Usprkos takvoj osobnoj hrabrosti memlučkog sultana i njegovih vjernih, izgubljena je bitka..." (str. 322). Koliko je bio cijenjen najbolje svjedoče riječi sultana [[Selim I|Selima I]] Yavuza koji povodom njegove pogibije reče: "[[Egipat]] osvojih, Sinana izgubih, zar se sa Sinanom može usporediti jedna pokrajina". Neki ga historičari nazivaju Hadim Sinan-paša a neki ga nazivaju Sinanuddin Jusuf. == Reference == *Joseph von Hammer, "Historija Turskog/Osmanskog Carstva - I Knjiga" Zagreb, 1979. *Ljiljan 5. mata 1997, piše Enes Durmišević. {{S-start}} {{Redoslijed | prije = [[Feriz-beg]] | naslov = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom carstvu|Sandžak Bosna]]<br />[[1512]]. - [[1513]]. | poslije = [[Junus-beg]] }} {{S-end}} {{DEFAULTSORT:Borovinić, Hadum Sinan-paša}} [[Kategorija:Bosanski sandžak-begovi]] [[Kategorija:Hercegovački sandžak-begovi]] [[Kategorija:Smederevski sandžak-begovi]] [[Kategorija:Anadolski begler-begovi]] [[Kategorija:Paše]] ndti48mjohx50wiui1g51kqrcum2876 Bajram-paša 0 55155 3829613 3809370 2026-04-12T12:11:17Z PanaskoBot 180210 /* Vanjski linkovi */ razne ispravke 3829613 wikitext text/x-wiki '''Bajram-paša''' bio je bosanski namjesnik od 1621. do 1622. godine. Rodom je iz [[Bosna|Bosne]] i u jednom popisu bosanskih namjesnika zabilježen je pod imenom Džundizade (Vojniković). Dvaput je bio namjesnik [[Bosanski vilajet|Bosanskog vilajeta]]. Prije namjesnikovanja u Bosni bio je silahdar-aga na carskom dvoru. Zapisano je, dok je bio valija Bosne, da je dao pismeni nalog potčinjenima kojim zabranjuje svako nasilje protiv bosanskih franjevaca. Za njegovog vremena Dubrovčani su zamolili da im se dozvoli slobodna trgovina u svim krajevima carstva, a oni će plaćati 2.500 dukata na ime džizje, što je bilo prihvaćeno. Poginuo je za vrijeme opsjedanja [[Bagdad]]a. == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * Vedad Bišćević, ''Bosanski namjesnici osmanskog doba (1463–1878)'', Sarajevo, 2006. {{Veliki veziri Osmanskog Carstva}}{{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:Paše]] [[Kategorija:Veliki veziri Osmanskog Carstva]] td8pa9kkflyblt9si78soy75exlthh6 Sufi Mehmed-paša 0 55278 3829674 3694798 2026-04-12T12:46:50Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829674 wikitext text/x-wiki {{Drugo_značenje|Sofi Mehmed-paša}} {{Infokutija vojno osmansko lice | ime = Sufi Mehmed-paša | slika = | opis = <!-- Biografske informacije --> | datum rođenja = | mjesto rođenja = [[Banja Luka]] | datum smrti = [[1604]]. | mjesto smrti = | nacionalnost = [[Bošnjak]] | puno ime = | nadimak = | druga imena = Lara - Ali-paša<ref name="biscevic">Biščević Vedad: ''Bosanski namjesnici Osmanskog doba (1463-1878)'' Connectum, 2006.</ref> | supruga = | suprug = <!-- Službe --> | sluzba1 = [[Bosanski pašaluk|Bosanski beglerbeg]] | namjesnikovanje1 = [[1590]]. | smjenjivanje1 = [[1591]]. | ratovi1 = | bitke1 = }} '''Sufi Mehmed-paša''' bio je četvrti bosanski namjesnik od 1590. do 1591. godine. Rodom je iz [[Bosna|Bosne]], po svoj prilici iz [[Banja Luka|Banja Luke]]. Bio je krajnje pobožan, pa je stoga i dobio nadimak [[Sufi]]. S početka je bio u sviti [[Lala Mustafa-paša Sokolović|Lala Mustafa-paše Sokolovića]]. Kasnije je bio namjesnik u nekoliko provincija osmanskog carstva, da bi [[1590]]. bio imenovan bosanskim begler-begom. Nakon godinu dana premješten je u Erzerum, pa je poslije bio namjesnik [[Bagdad]]a, Dijarbekira i Šama, gdje je čak dva puta bio begler-beg [[Anadolija|Anadolije]]. Umro je [[1604]]. godine.<ref name="biscevic"/> Njegov imenjak [[Sofi Mehmed-paša]] je bio [[Bosanski sandžak|Bosanski sandžak-beg]] od [[1551]]. do [[1553]], pa se u nekim spisima poistovječuje sa ovim Sufi Mehmed-pašom, mada se pouzdano zna da je ovaj drugi Sofi Mehmed-paša umro [[1554]], tako da ne može biti da je to isti namjesnik. == Reference == {{refspisak}} {{S-start}} {{Redoslijed | prije = [[Halil-paša]] | naslov = [[Bosanski pašaluk|Bosanski beglerbeg]]<br />[[1590]]. - [[1591]]. | poslije = [[Gazi Hasan-paša Predojević]] }} {{S-end}} [[Kategorija:Bosanski begler-begovi]] [[Kategorija:Paše]] o9fc1piyleu0trwf9n1hlcnymbi47fd Iskender-paša 0 55527 3829619 3694807 2026-04-12T12:15:19Z PanaskoBot 180210 /* Reference */ razne ispravke, replaced: Osmanlijskom Carstvu → Osmanskom Carstvu (2) 3829619 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Cecora_1620_111.JPG|mini|desno|220px|Iskender Paşa predvodi pobjedničku osmanlijsku vojsku protiv Poljaka, u boju kod Tutora (1620). Autor slike: Walery Eljasz Radzikowski (1841-1905)]] '''Iskender-paša''' bio je osmanski komandant, ćehaja slavnog osmanskog vojskovođe [[Gazi Hasan-paša Tiro|Gazi Hasan-paše Tira]] i punac poznatom osmanskom historičaru [[Ibrahim-paša Pečevija|Ibrahimu Alajbegoviću Pečeviji]]. == Biografija == Rodom Bošnjak i bio je sin bosanskog spahije iz [[Pečuh]]a. Po tome ga i zovu Iskender-paša Pečujlija ili Pečevija. Godine 1601. istakao se kao junak kod slavne odbrane Kanjiže u kojoj je zapovjednik tvrđave Gazi Hasan-paša Tiro porazio austrijsku vojsku. Nakon toga je bio upravnik u više sandžaka po Mađarskoj, a 1612. godine bio je begler-beg Kanjiže, dok je u oktobru 1613. godine imenovan za bosanskog namjesnika. Nakon godinu i po dana smijenjen je sa tog položaja, ali je nakon osam mjeseci opet vraćen na isti položaj. U međuvremenu došlo je do građanskog rata u Moldaviji između osmanlijskih saveznika i njenih neprijatelja, te je 1617. godine Iskender-paša po naredbi digao bosansku vojsku na Moldaviju sa oko 10.000 vojnika. Na tom pohodu mu se pridružio [[Sarhoš Ibrahim-paša|Sarhoš Ibrahim-paša Memibegović]], tadašnji namjesnik Silistrije, gdje su zajedno razbili neprijateljsku vojsku. Iskender-paši je zauzvrat za ovu uslugu, po carskoj milosti, dodijeljen položaj vezira na Visokoj porti. Godine 1617. kada je sultan odlučio da kazni kozačke odmetnike koji su izašli na Crno more, on je ponovo poslao Iskender-pašu kao serdara ili zapovjednika osmanske vojske u Evropi. Nakon toga Osmanlije su prisillii kozake na mirovni ugovor. Kad se vratio u Bosnu, u to vrijeme, ona je bila puna odmetnika, te je Iskender-paša uredio čete i sam se stavio na čelo, pa je iskorijenio odmetnike po cijeloj zemlji. Slijedeće godine on je imenovan Rumelijskim begler-begom. Dok se nalazio na tom položaju, on primi zapovijed da sa evropskom vojskom ode u Moldaviju i uguši ustanak, koji je digao vojvoda Konstantin. Kada je slavno završio ovaj vojni pohod, imenovan je muhafizom (braniocem) Ozije i seraskerom (glavni vojni komadant) protiv vojvode Gašpara i Poljske. Sa namjesnicima Rumelije, Nikopolja i Vidina i sa tatarskim hanom Džanibekom, Iskender-paša je na obali Dnjestra u blizini Jašija u [[Rumunija|Rumuniji]] izvojevao jednu od slavnih osmanskih pobjeda, gdje je poginulo oko 10.000 neprijateljskih vojnika. Nedugo iza toga, 1620. godine Iskender-paša je poginuo od ruke od svojih sluga. Historija ga hvali kao velikog komadanta i hrabrog junaka. == Reference == *Biščević Vedad, "Bosanski namjesnici Osmanskog doba (1463-1878)", Sarajevo, 2006. *Hadžihuseinović Salih Sidki Muvekit, "Povijest Bosne - I Knjiga", Sarajevo, 1999. *Joseph von Hammer, "Historija Turskog/Osmanskog Carstva - II Knjiga", Zagreb, 1979. *http://books.google.com/books?id=Xd422lS6ezgC&pg=PA191#v=onepage&q&f=false {{S-start}} {{Redoslijed | prije = [[Karakaš Mehmed-paša]] | naslov = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Vilajet Bosna]]<br />oktobar 1613 - maj 1615. | poslije = [[Abdulbaki-paša]] }} {{S-end}} {{S-start}} {{Redoslijed | prije = [[Abdulbaki-paša]] | naslov = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Vilajet Bosna]]<br />januar 1616 - februar 1618. | poslije = [[Kuršumdži Mustafa-paša]] }} {{S-end}} [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:Paše]] 1xqwxz4ruijt1qgurby7ldlojq74vw8 3829652 3829619 2026-04-12T12:44:06Z PanaskoBot 180210 /* Biografija */ razne ispravke 3829652 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Cecora_1620_111.JPG|mini|desno|220px|Iskender Paşa predvodi pobjedničku osmanlijsku vojsku protiv Poljaka, u boju kod Tutora (1620). Autor slike: Walery Eljasz Radzikowski (1841-1905)]] '''Iskender-paša''' bio je osmanski komandant, ćehaja slavnog osmanskog vojskovođe [[Gazi Hasan-paša Tiro|Gazi Hasan-paše Tira]] i punac poznatom osmanskom historičaru [[Ibrahim-paša Pečevija|Ibrahimu Alajbegoviću Pečeviji]]. == Biografija == Rodom Bošnjak i bio je sin bosanskog spahije iz [[Pečuh]]a. Po tome ga i zovu Iskender-paša Pečujlija ili Pečevija. Godine 1601. istakao se kao junak kod slavne odbrane Kanjiže u kojoj je zapovjednik tvrđave Gazi Hasan-paša Tiro porazio austrijsku vojsku. Nakon toga je bio upravnik u više sandžaka po Mađarskoj, a 1612. bio je begler-beg Kanjiže, dok je u oktobru 1613. imenovan za bosanskog namjesnika. Nakon godinu i po dana smijenjen je sa tog položaja, ali je nakon osam mjeseci opet vraćen na isti položaj. U međuvremenu došlo je do građanskog rata u Moldaviji između osmanlijskih saveznika i njenih neprijatelja, te je 1617. Iskender-paša po naredbi digao bosansku vojsku na Moldaviju sa oko 10.000 vojnika. Na tom pohodu mu se pridružio [[Sarhoš Ibrahim-paša|Sarhoš Ibrahim-paša Memibegović]], tadašnji namjesnik Silistrije, gdje su zajedno razbili neprijateljsku vojsku. Iskender-paši je zauzvrat za ovu uslugu, po carskoj milosti, dodijeljen položaj vezira na Visokoj porti. Godine 1617. kada je sultan odlučio da kazni kozačke odmetnike koji su izašli na Crno more, on je ponovo poslao Iskender-pašu kao serdara ili zapovjednika osmanske vojske u Evropi. Nakon toga Osmanlije su prisillii kozake na mirovni ugovor. Kad se vratio u Bosnu, u to vrijeme, ona je bila puna odmetnika, te je Iskender-paša uredio čete i sam se stavio na čelo, pa je iskorijenio odmetnike po cijeloj zemlji. Slijedeće godine on je imenovan Rumelijskim begler-begom. Dok se nalazio na tom položaju, on primi zapovijed da sa evropskom vojskom ode u Moldaviju i uguši ustanak, koji je digao vojvoda Konstantin. Kada je slavno završio ovaj vojni pohod, imenovan je muhafizom (braniocem) Ozije i seraskerom (glavni vojni komadant) protiv vojvode Gašpara i Poljske. Sa namjesnicima Rumelije, Nikopolja i Vidina i sa tatarskim hanom Džanibekom, Iskender-paša je na obali Dnjestra u blizini Jašija u [[Rumunija|Rumuniji]] izvojevao jednu od slavnih osmanskih pobjeda, gdje je poginulo oko 10.000 neprijateljskih vojnika. Nedugo iza toga, 1620. Iskender-paša je poginuo od ruke od svojih sluga. Historija ga hvali kao velikog komadanta i hrabrog junaka. == Reference == *Biščević Vedad, "Bosanski namjesnici Osmanskog doba (1463-1878)", Sarajevo, 2006. *Hadžihuseinović Salih Sidki Muvekit, "Povijest Bosne - I Knjiga", Sarajevo, 1999. *Joseph von Hammer, "Historija Turskog/Osmanskog Carstva - II Knjiga", Zagreb, 1979. *http://books.google.com/books?id=Xd422lS6ezgC&pg=PA191#v=onepage&q&f=false {{S-start}} {{Redoslijed | prije = [[Karakaš Mehmed-paša]] | naslov = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Vilajet Bosna]]<br />oktobar 1613 - maj 1615. | poslije = [[Abdulbaki-paša]] }} {{S-end}} {{S-start}} {{Redoslijed | prije = [[Abdulbaki-paša]] | naslov = [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|Vilajet Bosna]]<br />januar 1616 - februar 1618. | poslije = [[Kuršumdži Mustafa-paša]] }} {{S-end}} [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]] [[Kategorija:Paše]] 4t04sznmmfrjw38vqmpgy4ze6nyfkxk Zastava Egipta 0 57186 3829671 3672631 2026-04-12T12:46:36Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829671 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Flag of Egypt.svg|mini|200px|Zastava Egipta]] '''[[Zastava]] [[Egipat|Egipta]]''' u ovom obliku je usvojena [[4. oktobar|4. oktobra]] [[1984]]. Zastava je podijeljena na tri horizontalna dijela, crvene, bijele i crne boje. Na bijeloj podlozi se nalazi egipatski nacionalni simbol: Saladinov orao (zlatni [[orao]] prekriven štitom na kojem [[arapsko pismo|arapskom slovima]] piše ime zemlje). Crena boja se odnosi na period prije revolucije koji je bio okarakterisan brobom protiv okupacije [[Velika Britanija|Velike Britanije]]. Bjela je simbol revolucije iz 1952 koja se završila bez krvoprolića. A crna je simbol kraja britanskog kolonijalizma i monarhije. Ove boje su postale tradicionalne [[Pan-Afričke boje]] i nalaze se i na zastavama [[zastava Jemena|Jemena]] i [[zastava Iraka|Iraka]]. Zastave ovih zemalja se razlikuju po amblemu u svom centru. == Historijske zastave == <gallery> Datoteka:Flag_of_Egypt_(1793-1844).svg|Zastava Egipta u 19 vijeku, period Osmanskog carstva Datoteka:Egypt flag 1882.svg|Zastava Egipta u periodu 1805-1922, Muhammed Alijeve dinastija Datoteka:Flag of Egypt 1922.svg|Zastava Egipta od 1922-1952, Egipatsko kraljevstvo Datoteka:Flag of Egypt 1952.svg|Zastava Egipta 1952, period revolucije Datoteka:Flag of the United Arab Republic.svg|Zastava Egipta od 1958-1961 Ujedinjene arapske republike (zastava je korištena do 1972) Datoteka:Flag of Egypt 1972.svg|Zastava Republike Egipat od 1972-1984 </gallery> == Također pogledajte == * [[Grb Egipta]] {{Zastave Afrike}} {{Zastave Azije}} {{Commonscat|Flags of Egypt}} [[Kategorija:Zastave država|Egipat]] [[Kategorija:Egipat]] 1ytvml85u4mswud25jbkuf7fdjjvtg3 Zastava Tunisa 0 58116 3829640 2551756 2026-04-12T12:40:03Z PanaskoBot 180210 /* Također pogledajte */ razne ispravke 3829640 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Flag of Tunisia.svg|mini|200px|Zastava Tunisa]] '''[[Zastava]] [[Tunis]]a''' je prvi put usvojena [[1831]]. u vrijeme [[beg]]a Hasana I. Nakon toga je došlo do manjih izmjena. Ova zastava nije korištena tokom kolonijalizacije [[Francuska|Francuske]] a nakon sticanja nezavisnosti opet je usvojena. Sastoji se od crvene podloge na kojoj se u sredini nalazi bijeli krug sa crvenim [[polumjesec i zvijezda|polumjesecom i zvijezdom]]. Ovo je simbol povezanosti sa [[Osmansko Carstvo|Osmanskim Carstvom]] kojega su bili dio, ali i tradiocionalni simbol [[islam]]a. Također se smatra da ovaj simbol donosi sreću. == Također pogledajte == * [[Grb Tunisa]] {{Zastave Afrike}} {{Commonscat|Flags of Tunisia}} [[Kategorija:Zastave država|Tunis]] [[Kategorija:Tunis]] enmosbpkvv8m14xiyxatypngp8z13u7 Autopista AP-9 0 61023 3829816 3766925 2026-04-13T06:34:29Z Palapa 383 3829816 wikitext text/x-wiki {{Infokutija put | ime = Autopista del Atlántico | oznaka = AP-9Spain.png | druge_oznake = Tabliczka_E1.svg | vrsta = [[Autoput]] | dužina = 164 | početak = [[Tui]] | kraj = [[Ferrol]] }} [[Datoteka:Pontedaría.jpg|mini|185x185px|Ponte da Ría|lijevo]]'''Autopista A-9''' je [[autoput]] u sjeverozapadnoj [[Španija|Španiji]].<ref>{{Cite web|url=https://administracion.gob.es/pag_Home/en/Tu-espacio-europeo/derechos-obligaciones/ciudadanos/vehiculos/normas-trafico-viales/peajes-vinetas.html|title=Tolls and vignettes - Traffic rules - Vehicles - Citizens - Your rights and obligations in the EU - Tu espacio europeo - Punto de Acceso General|website=administracion.gob.es|language=en|access-date=2026-04-13}}</ref> Također je poznata pod imenom '''Autopista del Atlántico'''. Počinje od [[portugal]]ske granice kod grada Rio Miño. Proteže se ka sjeveru prekograda [[Tui]], [[Vigo]], kod spajanja sa [[Autovía A-52|Autovíom A-52]]. Nakon Viga, cesta prelazi Ría de Vigo i dolazi na poluostrvo Morrazo, te prolazi ispod Coto Redondoa (525 [[metar|m]]). Zatim prolazi pokraj [[Pontevedra]], gdje se spaja sa [[N-541 (Carretera)|N-541]], kao i sa [[N-550 (Carretera)|N-550]], koje ide duž AP-9. == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == *[http://www.audasa.es/ Autopista AP-9] *[http://maps.google.es/maps?f=d&hl=es&saddr=Ferrol&daddr=Tui&sll=42.024559,-8.609161&sspn=0.121399,0.344009&ie=UTF8&z=8&ll=42.783307,-8.327637&spn=1.919022,5.50415&om=1 Autopista AP-9 na Google Maps]{{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Autopiste i autovíae u Španiji|AP-9]] 68j65hxokw2eyhkfzx9bpmakhvf09fe Autopista C-32 0 61155 3829817 3766923 2026-04-13T06:35:09Z Palapa 383 3829817 wikitext text/x-wiki {{Infokutija put | ime = Autopista Barcelona-Massanet<br>Autopista de Pau Casals | oznaka = C-32.svg | vrsta = [[Autoput]] | dužina = 132 | početak = [[Maçanet de la Selva]] | kraj = [[El Colomer]] }} '''Autopista C-32''' (također poznata i kao '''Autopista Barcelona-Massanet''' ili '''Autopista de Pau Casals''') je [[autoput]] u [[Španija|Španiji]]<ref>{{Cite web|url=https://administracion.gob.es/pag_Home/en/Tu-espacio-europeo/derechos-obligaciones/ciudadanos/vehiculos/normas-trafico-viales/peajes-vinetas.html|title=Tolls and vignettes - Traffic rules - Vehicles - Citizens - Your rights and obligations in the EU - Tu espacio europeo - Punto de Acceso General|website=administracion.gob.es|language=en|access-date=2026-04-13}}</ref> koji se proteže duž obale sjeverno i južno od [[Barcelona|Barcelone]]. Autoput se prije zvao '''[[Autovía A-16]]''', ali je naknadno reimenovan u C-32. Čine ga dva odvojena dijela sa obje strane grada Barcelone. Sjeverna dionica autoputa se proteže duž obale [[Barcelona|Barcelone]], počevši od [[Montgat]]a na spajanju [[Autovía C-31|C-31]] i [[Autovía B-20|B-20]]. Prolazi preko [[Badalona]], [[Mataró]]a i [[Calella]] prema [[Blanes]]u. Autput se na kraju spaja sa [[N-II]] i ide prema [[Girona|Gironi]]. Južna dionica počinje na spajanju B-20, A-2 i avenije [[Avinguda Diagonal]]. Cesta prolazi blizu aerodroma kod [[El Prat de Llobregat]]a, a zatim se spaja sa autoputem itgrađenim duž obale južno od [[Barcelona|Barcelone]] preko [[Castelldefels]]a, [[Sitges]]a i [[Villanova]], prije spajanja sa AP-7 kod [[El Vendrell]]a. == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Autopiste i autovíae u Španiji|C-32]] iafdycfeziuja4rx6ecz0dvo5h5dppy Tramošnjik 0 62855 3829675 3817322 2026-04-12T12:47:03Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829675 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naselje u BiH | ime = Tramošnjik | vrsta = Naseljeno mjesto | službeni_naziv = | slogan = | nadimak = | slika = | opis_slike = | veličina_slike = | zastava = | grb = | entitet = [[Federacija Bosne i Hercegovine]] | kanton = [[Zeničko-dobojski kanton|Zeničko-dobojski]] | grad = [[Visoko]] | nadmorska_visina = | širina_stepeni = 44.0155 | dužina_stepeni = 18.2029 | najveća tačka = | najveća tačka metara = | površina_grada = | površina_općine = | stanovništvo grad = 345 | stanovništvo procjena = | stanovništvo godina = 2013 | stanovništvo procjena godina = | gustoća = | poštanski broj = | pozivni broj = (+387) 32 | matični broj = 158178<ref>{{Cite web |url=http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaBiH.pdf |title=Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini |work=fzs.ba |access-date=21. 12. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160305101405/http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaBiH.pdf |archive-date=5. 3. 2016 |url-status=dead }}</ref> | matični_broj_grada = 11126 | karta_lokacija = Bosna i Hercegovina | opis_karte = Tramošnjik u Bosni i Hercegovini | web stranice = | bilješka = }}'''Tramošnjik''' je [[naseljeno mjesto]] u [[Grad Visoko|gradu Visokom]], u [[Zeničko-dobojski kanton|Zeničko-dobojskom kantonu]], [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federaciji Bosne i Hercegovine]], [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref>{{cite web|url=https://www.statistika.ba/?id=19800&show=12|title=Popis 2013 u BiH|website=Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine|access-date=17. 3. 2026}}</ref> == Historija == Područje današnjeg Tramošnjika spominje se u osmanskim izvorima iz 1468. i 1469, kada se u sumarnom popisu [[Visočka nahija|Visočke nahije]] navodi selo '''Čremošnjak''', koje se u literaturi identificira s današnjim Tramošnjikom.<ref name="CarDrnda">{{cite web|url=https://pof.ois.unsa.ba/index.php/pof/article/download/447/pdf/1333|title=Teritorijalna i upravna organizacija visočke nahije od 1469. do 1878. godine|website=Prilozi za orijentalnu filologiju / Univerzitet u Sarajevu|access-date=17. 3. 2026}}</ref><ref name="MuzejVisoko">{{cite web|url=https://zavicajnimuzej.com/izdavackadjelatnost/Visoko-i-okolina-2.pdf|title=Visoko i okolina kroz historiju 2|website=Zavičajni muzej Visoko|access-date=17. 3. 2026}}</ref> U osmanskom periodu Tramošnjik se spominje i u građi iz [[18. stoljeće|18. stoljeća]] kao selo u Visočkoj nahiji.<ref>{{cite web|url=https://www.academia.edu/28977853/Koncept_dobro%C4%8Dinstva_i_poreska_oslobo%C4%91enja_u_Osmanskom_carstvu_lokalne_specifi%C4%8Dnosti_oporezivanja_u_Sarajevskom_kadiluku_prema_inamat_defterima_bosanskih_namjesnika_CONCEPT_OF_BENEFACTION_AND_TAX_EXEMPTIONS_IN_THE_OTTOMAN_EMPIRE_LOCAL_SPECIFICITIES_OF_TAXATION_IN_THE_KAZA_OF_SARAJEVO_|title=Koncept dobročinstva i poreska oslobođenja u Osmanskom carstvu: lokalne specifičnosti oporezivanja u Sarajevskom kadiluku prema inamat-defterima bosanskih namjesnika|website=Academia.edu|access-date=17. 3. 2026}}</ref> U savremenoj mjesnoj samoupravi naselje je povezano s Loznikom u okviru izbornog područja '''Loznik i Tramošnjik''' pri [[Mjesna zajednica|mjesnoj zajednici]] [[Gračanica (Visoko)|Gračanica]].<ref>{{cite web|url=https://www.visoko.gov.ba/kandidati-za-clanove-savjeta-mjesnih-zajednica-grada-visoko-koji-ce-ucestvovati-na-izborimau-nedjelju-13-06-2021-godine/|title=Kandidati za članove savjeta mjesnih zajednica Grada Visoko, koji će učestvovati na izborima u nedjelju, 13.06.2021. godine|website=Grad Visoko|access-date=17. 3. 2026}}</ref> == Stanovništvo == Prema rezultatima [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013.|popisa stanovništva iz 2013. godine]], Tramošnjik je imao 345 stanovnika, od čega su 342 bili [[Bošnjaci]].<ref name="PopisEtni">{{cite web|url=https://www.statistika.ba/?id=11126&show=12|title=Popis 2013 u BiH|website=Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine|access-date=17. 3. 2026}}</ref> U preliminarnim rezultatima popisa za naselje su evidentirana 351 popisana osoba, 106 domaćinstava i 138 stanova.<ref>{{cite web|url=https://www.statistika.ba/?show=2|title=Popis 2013 u BiH|website=Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine|access-date=17. 3. 2026}}</ref>{{Stanovništvo BiH | naslov_tabele = Sastav stanovništva | ime_naseljenog_mjesta = Tramošnjik | vrsta_naseljenog_mjesta = naselje | maticni_broj = 158178 | admin_godina = 2013 | g2013_izvor = <ref name="popis2013">{{cite web |title=Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik |url=https://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2 |website=popis.gov.ba |publisher=Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine |access-date=7. 4. 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210407103505/https://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2 |archive-date=7. 4. 2021 |url-status=live }}</ref> | g1991_izvor = <ref>{{Cite web |url=http://fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacionalni-sastav-stanovnistva-po-naseljenim-mjestima-bilten-234.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 116/7/8) |work=fzs.ba |access-date= 21. 12. 2015}}</ref> | g1981_izvor = <ref>{{Cite web| url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1981/pdf/G19814001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. |work=stat.gov.rs |access-date= 21. 12. 2015}}</ref> | g1971_izvor = <ref>{{Cite web| url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1971/pdf/G19714001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971. |work=stat.gov.rs |access-date= 21. 12. 2015}}</ref> | g2013_ukupno = 345 | g2013_bosnjaci = 342 | g2013_bosanci = 1 | g2013_nepoznato = 2 | g1991_ukupno = 355 | g1991_muslimani = 350 | g1991_jugosloveni = 1 | g1981_ukupno = 276 | g1981_muslimani = 276 | g1971_ukupno = 230 | g1971_muslimani = 226 | g1971_srbi = 3 }} == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Portal Bosna i Hercegovina}} * [http://www.visoko.gov.ba/ Zvanični sajt grada Visokog] {{Grad Visoko}} rhmq922ucmn89rn7avkc0rzavs01p9x Drvenija most 0 64096 3829662 3788654 2026-04-12T12:45:34Z PanaskoBot 180210 /* Reference */ razne ispravke 3829662 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Drvenija most 24022014374.jpg|mini|desno|200px|Most Drvenija]] '''Drvenija most''' je jedan od mostova preko rijeke Miljacke u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Sagrađen je za vrijeme Austro-ugarske vladavine [[1898.]] godine da spaja obale rijeke [[Miljacka|Miljacke]]. U blizini mosta na lijevoj obali se nalazila [[Vojna komanda]] i [[Prva gimnazija (Sarajevo)|Prva gimnazija]] na desnoj. Kako je most često plavila nabujala Miljacka, 1980-tih godina je drvena konstrukcija mosta zamjenjena betonskom, a drvena ograda je sačuvana. Most je obnovljen nakon rata [[1995.]] godine. Sam most je mjesto gdje počinju ljubavi sarajevskih gimnazijalaca, jer se most nalazi između Prve gimnazije, [[Škola primjenjenih umjetnosti|Škole primjenjenih umjetnosti]] i [[Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu|Akademije scenskih umjetnosti]], na jednoj i Privredne škole i [[Pedagoške akademija|Pedagoške akademije]], na drugoj strani. Osim ove Drvenije u Sarajevu su za vrijeme Osmanskog carstva i drugi mostova nosili naziv Drvenija. To su: * Drvenija most na [[Bentbaša|Bentbaši]]<ref>{{Cite web |url=http://sgtss.com.ba/mostovi4/drvenija.html |title=Arhivirana kopija |access-date=18. 2. 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140407190204/http://sgtss.com.ba/mostovi4/drvenija.html |archive-date=7. 4. 2014 |url-status=dead }}</ref>, koji je služio za vađenje doplavljenog drveta i građe u Sarajevo, * [[Hadži-Bešlijina drvenija]], između [[Šeher-Ćehajina ćuprija|Šeherćehajine]] i [[Careva ćuprija|Careve ćuprije]], * i drugi drveni mostovi na Miljacki i na njenim pritokama. == Galerija == <gallery> Datoteka:Drvenija most uzvodno 24022014375.jpg|Drvenija most uzvodno Datoteka:Drvenija most ploča obnove 24022014376.jpg|Drvenija most ploča obnove Datoteka:Drvenija most nizvodno 24022014377.jpg|Drvenija most nizvodno </gallery> == Reference == {{Refspisak}} {{Sarajevski mostovi}} {{Građevine u Sarajevu}} {{Commonscat|Drvenija}} [[Kategorija:Mostovi u Sarajevu]] [[Kategorija:Mostovi završeni 1898]] [[Kategorija:Mostovi na Miljacki]] a62m4be9n2yfxcyj8y52g3tyvcq84gh Liskovac (Cazin) 0 69083 3829689 3683272 2026-04-12T12:49:21Z PanaskoBot 180210 /* Obrazovanje */ razne ispravke 3829689 wikitext text/x-wiki {{Preuređivanje}} {{Nedostaju izvori}} {{Infokutija naselje u BiH | ime = Liskovac | vrsta = naselje | službeni_naziv = | slogan = | nadimak = | slika = Liskovac.jpg | opis_slike = Pogled na Liskovac | veličina_slike = | zastava = | grb = | entitet = [[Federacija Bosne i Hercegovine]] | kanton = [[Unsko-sanski kanton|Unsko-sanski]] | grad = [[Cazin]] | nadmorska_visina = | širina_stepeni = 45.041919 | dužina_stepeni = 15.848403 | najveća tačka = | najveća tačka metara = | površina_grada = 10 | stanovništvo grad = 1493 | stanovništvo godina = 2013 | gustoća = | poštanski broj = | pozivni broj = (+387) 37 | matični broj = 109681<ref>{{Cite web |url=http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaBiH.pdf |title=Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini |work=fzs.ba |access-date=8. 4. 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160305101405/http://www.fzs.ba/Dem/Popis/nas_mjestaBiH.pdf |archive-date=5. 3. 2016 |url-status=dead }}</ref> | matični_broj_grada = 10227 | karta_lokacija = Bosna i Hercegovina | opis_karte = Liskovac u Bosni i Hercegovini | web stranice = | bilješka = }} '''Liskovac''' se nalazi na sjeverozapadu [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i pripada općini [[Cazin]], [[Bosna i Hercegovina]]. U Liskovac spadaju osim centra i okolni zaseoci: Abdići, Bajrektarevići, Basići, Beganovići, Čajići, Čovići, Delanovići, Miskići, Mujakići, Šarići i Škrgići. Po reljefu ovo područje je brdovito i šumovito. Najviše brdo je Banda sa preko 500 metara nadmorske visine a ujedno je i najviša tačka na području općine Cazin. Infrastrukturu sačinjavaju jedna osnovna škola, par prodavnica, ambulantna stanica, veterinarska apoteka, pošta, asfaltni put preko naselja Begove Kafane u pravcu [[Cazin]]a i preko Kudića u pravcu [[Velika Kladuša|Velike Kladuše]], nedavno otvoreni putevi kojima je Liskovac povezan preko Mujakića sa [[Pećigrad]]om a preko [[Šturlićka Platnica|Šturlićke Platnice]] sa [[Šturlić]]em. kao i vodovodna, električna i telefonska mreža. == Historija == [[Datoteka:Kula-Gračanica-Liskovac.jpg|mini|Ostaci kule Gračanice - Čajići (MZ Liskovac)|300px|lijevo]] Prilikom iskopnih radova za zgradu nove osnovne škole [[1980.]] godine, pronađeni su ostaci crkve iz [[12. vijek]]a, što dokazuje da je područje današnjeg Liskovca još tada bilo naseljeno. Predmeti koji su pronađeni tom prilikom pohranjeni su u muzeju [[Bihać]]. Ovaj prostor je u srednjem vijeku često predstavljao pogranično područje i stoga je bio poprište sukoba a na to ukazuju mnoge tvrđave koje su sagrađene još prije dolaska [[turci|Turaka]] na ove prostore. Jedna od njih je i [[Gračanica Kula (Cazin)|Kula Gračanica]] koja se nalazi u naselju Čajići (MZ Liskovac), a sagrađena je u blizini korita istoimene riječice. Ispod kule je pećina kojom je povezana podzemnim kanalima sa izlazom koji se nalazi odmah u riječicu Gračanicu. Vjeruje se da je povezana sa tim podzemnim tunelima i sa srednjovjekovnim gradom Peći koji se danas zove [[Pećigrad]].<ref>https://www.cazin.net/vijesti/nova-knjiga-envera-ljubovica</ref> [[Gračanica Kula (Cazin)|Kula Gračanica]] je podignuta na jednom izduženom brežuljku, čija mala zaravan je odredila njen izdužen pravougaoni oblik. lako nemamo istorijskih podataka o nastanku kule, zaključujemo da potječe iz istog vremena kao i susjedna srednovjekovna tvrđava Peći, odnosno iz [[14. vijek]]a. Kula nema obora i pravougaonog je tlocrta sa stranicama vanjskih dimenzija 11,6 x 9,5 a unutrašnja prostorija je imala dimenzije 9,5 x 7 metara. Debljine zidova kule nisu iste, variraju od 1 do 1,4 metra. Na tri strane danas se vide otvori četvrtastih puškarnica, dok ih na jugoistočnoj strani nema. Kapija kule je na sjeverozapadnoj strani. Kula danas predstavlja ruševinu sa dijelovima zidova koji idu do visine od 10 metara. Prema dimenzijama tlocrta pretpostavljamo da joj je visina do krova iznosila između 15 i 18 metara. Spada u red samostalnih kula srednje veličine, a bila je zidana spolja i unutra pritesanim klesancima u horizontalnim redovima, a u sredini kamenom lomljenikom u bogatom malteru. Kula Gračanica, kula Radetina, i kula Bišovac nalaze se u trokutu i one su imale namjenu da obezbjeđuju grad Mutnik koji se nalazio u samom centru tog trokuta. U to vrijeme je katolička vlastela držala grad Mutnik koji je važio za najveću utvrdu u tom području sve do njegove okupacije od strane [[turci|Turaka]] svršetkom [[16. vijek]]a.<ref>Iz knjige Srednjevjekovni gradovi u Bosni i Herecegovini Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.</ref> Nakon osvajanja današnje Cazinske Krajine od strane Osmanskog Carstva, područje Liskovca bilo je nenaseljeno više od 100 godina i služilo je kao tampon zona između Osmanskog carstva i Austro-Ugarske Monarhije. Tada je kula Gračanica služila kao vojnička kasarna u kojoj su boravili naoružani graničari koji su obezbjeđivali granice Osmanskog carstva. Na turskom jeziku "Çavuş" (Čauš) znaci "Narednik" a zaseok koji se nalazi neposredno iznad kule Gračanice naziva se Čauševići, što je indicija da je kula Gračanica služila kao istureno komandno mjesto na frontu u kojoj su boravili niži oficiri. <ref>https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/pad-bihaca-u-ruke-osmanlija-1592-1255790</ref> == Obrazovanje == U Liskovcu se nalazi jedna osnovna škola koja djeluje kao samostalna osnovna škola formirana 1. 1. 1982. godine. Do tada je djelovala kao područna škola u sastavu osnovne škole u Pećigradu. Škola je registrovana kod osnovnog suda u [[Bihać]]u. Počela je sa radom 1944, kao četvororazredna. Te prve školske godine nastavu je pohađalo 49 učenika upisanih u prvi razred. Prvi učitelj bio je Mehmed Jušić, a nastava se izvodila u mektebu. Tek 1955. napravljena je školska zgrada i djelovala kao četverorazredna škola. Nastavu od petog do osmog razreda učenici su pohađali u Pećigradu. 1980. u akciji 1000 škola u BiH napravljena je nova školska zgrada kojom su postignuti svi uslovi za organizovanje nastave od 5. do 8. razreda. U sastavu škole radi jedna područna škola, četverorazredna škola u [[Krivaja (Cazin)|Krivaji]]. Školsko područje sa kojeg djeca pohađaju nastavu u Liskovačkoj školi obuhvata mjesne zajednice Liskovac i Krivaju te dijelove mjesne zajednice Pećigrad, Šturlić i [[Šumatac]]. == Stanovništvo == {{Stanovništvo BiH | naslov_tabele = Sastav stanovništva | ime_naseljenog_mjesta = Liskovac | vrsta_naseljenog_mjesta = naselje | maticni_broj = 109681 | admin_godina = 2013 | g2013_izvor = | g1991_izvor = <ref>{{Cite web |url=http://fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacionalni-sastav-stanovnistva-po-naseljenim-mjestima-bilten-234.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 32) |work=fzs.ba |access-date= 8. 4. 2016}}</ref> | g1981_izvor = <ref>{{Cite web |url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1981/pdf/G19814001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. |work=stat.gov.rs |access-date= 8. 4. 2016}}</ref> | g1971_izvor = <ref>{{Cite web |url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1971/pdf/G19714001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971. |work=stat.gov.rs |access-date= 8. 4. 2016}}</ref> | g1961_izvor = <ref>{{Cite web |url=http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1961/pdf/G19614001.pdf |title=Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. |work=stat.gov.rs |access-date= 8. 4. 2016}}</ref> | g2013_ukupno = 1493 | g2013_bosnjaci = 1333 | g2013_hrvati = 7 | g2013_bosanci = 112 | g2013_muslimani = 18 | g2013_bosanciihercegovci = 1 | g2013_nisu_izjasnili = 13 | g1991_ukupno = 1653 | g1991_muslimani = 1632 | g1991_srbi = 10 | g1991_jugosloveni = 5 | g1981_ukupno = 1387 | g1981_muslimani = 1369 | g1981_srbi = 5 | g1981_jugosloveni = 9 | g1971_ukupno = 795 | g1971_muslimani = 789 | g1971_srbi = 2 | g1971_hrvati = 1 | g1961_ukupno = 859 | g1961_muslimani = 391 | g1961_srbi = 5 | g1961_hrvati = 3 | g1961_jugosloveni = 458 | g1961_crnogorci = 1 | g1961_makedonci = 1 }} == Reference == {{refspisak|6}} == Vanjski linkovi == {{commonscat|Liskovac (Cazin)}} {{Portal Bosna i Hercegovina}} * [http://www.opcinacazin.ba/ Zvanična internet stranica grada Cazina] {{Općina Cazin}} hi89wx04wpzb26z2ruyviwq5yj0b01n Pravopis 0 69572 3829707 3742598 2026-04-12T13:43:05Z AvdoH 180231 Dodana sekcija o bosanskom pravopisu s ključnim obilježjima; vanjske veze 3829707 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} {{Lingvistika}} '''Pravopis''' ili '''ortografija''' (od [[grčki jezik|grč.]] Ḍρθός (orthos) ''pravilno'' i γράφειν (grafein) ''pisati'') naziv je za skup pravila kojima se određuje način pisanja nekog jezika. Pravopisi se uređuju prema raznim načelima. Ta se načela odnose na različite dijelove pisane prakse, koji odlučuju o [[interpunkcija|interpunkciji]], velikim i malim slovima, rastavljenom i sastavljenom pisanju riječi, pisanju izgovaranih glasova i slično. Najvažnije je ono četvrto, a prema njemu se onda i klasificiraju pravopisi pojedinih [[jezik]]a. Pravopisi konkretnih jezika gotovo nikada nisu uređeni samo po jednom takvu načelu, ali jedno uvijek prevladava i onda pojedini pravopis nazivamo po tome temeljnom načelu. Tako naprimjer u [[Južnoslavenski jezici|slavenskom jugu]], u [[slovenski jezik|slovenskom]] i [[Bugarski jezik|bugarskom]] jeziku prevladava morfonološko načelo, pa njihove pravopise nazivamo [[morfonološki pravopis|morfonološkim]], a u [[bosanski jezik|bosanskom]], [[hrvatski jezik|hrvatskom]], [[srpski jezik|srpskom]] i [[makedonski jezik|makedonskom]] jeziku prevladava fonološko načelo, pa su njihovi odgovarajući [[fonološki pravopis|pravopisi fonološki]]. == Fonetsko načelo == Po fonetskom načelu bi trebalo pisati objektivno postojeće stvarne, fizičke glasove koje izgovaramo. Tako bi se, naprimjer, u [[bosanski jezik|bosanskom jeziku]] posebnim slovima morao pisati glas ''n'' kakav je u riječi ''sastanak'' (to je najčešće ''n'' u bosanskom jeziku i nalazi se u riječima ''dan'', ''danas'', ''noć''), drugi glas ''n'' u [[genitiv]]u ''sastanka'' (takvo ''n'' postoji u [[engleski jezik|engleskom jeziku]], u kojem se piše dvoslovom ''ng'', što najčešće nije ''n + g''), treći glas u ''sastančiti'' ako dobro izgovaramo ''č'' (takav ''n'' imaju [[indijski jezici]]), četvrti ''anđeo'' (takvo ''n'' postoji u [[ruski jezik|ruskom jeziku]]). Nikada nije bilo pravopisa u kojem bi prevladavalo fonetsko načelo. Nešto jače bilo je zastupljeno u [[sanskrit]]skom pravopisu, ali pisanje su u tom jeziku uveli učeni ljudi tek kada je on već bio mrtav kao u [[Evropa|Evropi]] [[latinski jezik|latinski]], pa nije bilo naroda koji bi se mogao buniti. == Fonološko načelo == Dok se u [[nauka|nauci]] nije razlikovala [[fonetika]] od [[fonologija|fonologije]], pravopise uređene prema fonološkom načelu nazvali su fonetskim, a mnogi ih laici i danas tako zovu. Fonologija se ne bavi ljudskim glasovima kao fizičkim pojavama, nego glasovima kako se odražavaju u svijesti prosječnog govornika određenog jezika, pa su onda za nas svi gore navedeni fizički različiti glasovi tipa ''n'', Tako shvaćen glas zove se [[fonem]] i piše se u kosim [[zagrada]]ma (naprimjer fonem /n/). Prema fonološkom načelu pišu se isti fonemi uvijek jednako. Tako prema fonološkom pravopisu piše se ''vrapca'' iako je [[nominativ]] ''vrabac'', jer je glas ''p'' u ''vrapca'' za svijest (a ovaj put i fizički) savršeno jednak kao ''p'' u ''hropca'' prema nominativu ''hropac''. == Morfonološko načelo == Treće načelo se naziva morfonološkim (ili rjeđe i duže morfofonološkim). Prema tome načelu u pismu se ne označavaju fonemi koji se stvarno izgovaraju, nego se zadržavaju slovni znaci fonema u osnovnom obliku. Ako je osnovni oblik nominativ ''vrabac'', onda po tom načelu i u genitivu treba biti ''vrabca''. Morfonološko načelo u starijoj [[filologija|filologiji]] su zvali etimološkim (korjenskim), a mnogi ga i danas tako zovu, jedni iz neznanja, drugi svjesno radi difamacije onih koji se slažu. == Etimološko načelo == Četvrto načelo jest etimološko (korjensko). Ni ono, kao ni fonetsko, nije do sada prevladavalo ni u jednom pravopisu. U morfonološkom pravopisu je ''b'' u ''vrabca'' prema ''vrabac'', ''t'' u ''svatba'' prema ''svadbi'', ''d'' u ''sladka'' prema ''sladak'', i slično. == Historijsko načelo == [[Ruski jezik|Rusko]] pisanje ''--ogo'', ''--ego'' umjesto ''-ovo'', ''--evo'', može se objasniti ne samo etimološkim nego i historijskim načelom. Ponekad je teško razlikovati morfonološko načelo od historijskog. Dobre primjere za primjenu historijskog načela nudi [[francuski jezik|francuski]] pravopis, u kojem se i danas veoma često piše kako se nekad izgovaralo. Tako se za ''100'' piše ''cent'', a danas se izgovara ''sa'' (a = nosni a) == Arbitrarni propisi == Šesto načelo nije u pravom smislu načelo, već se radi o arbitrarnim propisima u nekim pravopisima. Tako se u [[španski jezik|španskom jeziku]] [[vokal]] ''i'' u riječima uvijek piše ''i'', ali kada je sam (tada služi kao [[veznik]]), piše se slovo ''y'', koje inače predstavlja glas /j/. U ruskom pravopisu do [[1918]]. godine pisao se vokal i latiničkim slovom ''i'' ispred vokala i ispred ruskoga slova za glas ''j'', a u svim ostalim slučajevima normalnim ćiriličnim slovom ''u''. == Ideografsko načelo == Sedmo načelo, ideografsko, veoma je rijetko zastupano u postojećim pravopisima. Ono se ponekad primjenjuje kada se bez ikakva temelja, kakvi postoje u ostalim načelima, određuje neki način pisanja isključivo prema značenju u inače posve jednaku izgovoru. {{commonscat|Orthography}} == Pravopis bosanskog jezika == Bosanski pravopis zasniva se pretežno na '''fonetskom načelu''' — piše se onako kako se izgovara. To znači da se morfološke alternacije u pisanju uglavnom odražavaju, za razliku od npr. srpskog koji u nekim slučajevima primjenjuje morfološko načelo. Standardni savremeni bosanski pravopis kodifikovan je u djelu ''Pravopis bosanskoga jezika'' Senahida Halilovića (1996), koji je i danas temeljni normativni priručnik. Ključna obilježja bosanskog pravopisa: * Pisanje '''jekavskog refleksa jata''' (''lijep'', ''djeca'', ''vrijedno'') — za razliku od ekavice. * Pisanje '''niječnice "ne"''': odvojeno uz glagole (''ne ide''), a spojeno u nekim slučajevima (''nemoj'', ''nema''). * Pisanje '''velikog slova''': vlastita imena, institucije, praznici. * Prilagodba '''tuđica''' prema fonetskom načelu (''vikend'', ''menadžer'', ''kompjuter''). == Vanjske veze == * [https://kakosepise.ba Kako se piše] — Bosanski pravopisni rječnik s praktičnim primjerima primjene pravopisnih pravila {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Pravopis| ]] [[Kategorija:Primijenjena lingvistika]] [[Kategorija:Jezik]] [[Kategorija:Lingvistička terminologija]] gllizibjj20ntwbeuv100qaejpcgjqy 3829712 3829707 2026-04-12T14:06:27Z AnToni 2325 Vraćene izmjene korisnika [[Special:Contributions/AvdoH|AvdoH]] ([[User talk:AvdoH|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:KWiki|KWiki]] 3742598 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} {{Lingvistika}} '''Pravopis''' ili '''ortografija''' (od [[grčki jezik|grč.]] Ḍρθός (orthos) ''pravilno'' i γράφειν (grafein) ''pisati'') naziv je za skup pravila kojima se određuje način pisanja nekog jezika. Pravopisi se uređuju prema raznim načelima. Ta se načela odnose na različite dijelove pisane prakse, koji odlučuju o [[interpunkcija|interpunkciji]], velikim i malim slovima, rastavljenom i sastavljenom pisanju riječi, pisanju izgovaranih glasova i slično. Najvažnije je ono četvrto, a prema njemu se onda i klasificiraju pravopisi pojedinih [[jezik]]a. Pravopisi konkretnih jezika gotovo nikada nisu uređeni samo po jednom takvu načelu, ali jedno uvijek prevladava i onda pojedini pravopis nazivamo po tome temeljnom načelu. Tako naprimjer u [[Južnoslavenski jezici|slavenskom jugu]], u [[slovenski jezik|slovenskom]] i [[Bugarski jezik|bugarskom]] jeziku prevladava morfonološko načelo, pa njihove pravopise nazivamo [[morfonološki pravopis|morfonološkim]], a u [[bosanski jezik|bosanskom]], [[hrvatski jezik|hrvatskom]], [[srpski jezik|srpskom]] i [[makedonski jezik|makedonskom]] jeziku prevladava fonološko načelo, pa su njihovi odgovarajući [[fonološki pravopis|pravopisi fonološki]]. == Fonetsko načelo == Po fonetskom načelu bi trebalo pisati objektivno postojeće stvarne, fizičke glasove koje izgovaramo. Tako bi se, naprimjer, u [[bosanski jezik|bosanskom jeziku]] posebnim slovima morao pisati glas ''n'' kakav je u riječi ''sastanak'' (to je najčešće ''n'' u bosanskom jeziku i nalazi se u riječima ''dan'', ''danas'', ''noć''), drugi glas ''n'' u [[genitiv]]u ''sastanka'' (takvo ''n'' postoji u [[engleski jezik|engleskom jeziku]], u kojem se piše dvoslovom ''ng'', što najčešće nije ''n + g''), treći glas u ''sastančiti'' ako dobro izgovaramo ''č'' (takav ''n'' imaju [[indijski jezici]]), četvrti ''anđeo'' (takvo ''n'' postoji u [[ruski jezik|ruskom jeziku]]). Nikada nije bilo pravopisa u kojem bi prevladavalo fonetsko načelo. Nešto jače bilo je zastupljeno u [[sanskrit]]skom pravopisu, ali pisanje su u tom jeziku uveli učeni ljudi tek kada je on već bio mrtav kao u [[Evropa|Evropi]] [[latinski jezik|latinski]], pa nije bilo naroda koji bi se mogao buniti. == Fonološko načelo == Dok se u [[nauka|nauci]] nije razlikovala [[fonetika]] od [[fonologija|fonologije]], pravopise uređene prema fonološkom načelu nazvali su fonetskim, a mnogi ih laici i danas tako zovu. Fonologija se ne bavi ljudskim glasovima kao fizičkim pojavama, nego glasovima kako se odražavaju u svijesti prosječnog govornika određenog jezika, pa su onda za nas svi gore navedeni fizički različiti glasovi tipa ''n'', Tako shvaćen glas zove se [[fonem]] i piše se u kosim [[zagrada]]ma (naprimjer fonem /n/). Prema fonološkom načelu pišu se isti fonemi uvijek jednako. Tako prema fonološkom pravopisu piše se ''vrapca'' iako je [[nominativ]] ''vrabac'', jer je glas ''p'' u ''vrapca'' za svijest (a ovaj put i fizički) savršeno jednak kao ''p'' u ''hropca'' prema nominativu ''hropac''. == Morfonološko načelo == Treće načelo se naziva morfonološkim (ili rjeđe i duže morfofonološkim). Prema tome načelu u pismu se ne označavaju fonemi koji se stvarno izgovaraju, nego se zadržavaju slovni znaci fonema u osnovnom obliku. Ako je osnovni oblik nominativ ''vrabac'', onda po tom načelu i u genitivu treba biti ''vrabca''. Morfonološko načelo u starijoj [[filologija|filologiji]] su zvali etimološkim (korjenskim), a mnogi ga i danas tako zovu, jedni iz neznanja, drugi svjesno radi difamacije onih koji se slažu. == Etimološko načelo == Četvrto načelo jest etimološko (korjensko). Ni ono, kao ni fonetsko, nije do sada prevladavalo ni u jednom pravopisu. U morfonološkom pravopisu je ''b'' u ''vrabca'' prema ''vrabac'', ''t'' u ''svatba'' prema ''svadbi'', ''d'' u ''sladka'' prema ''sladak'', i slično. == Historijsko načelo == [[Ruski jezik|Rusko]] pisanje ''--ogo'', ''--ego'' umjesto ''-ovo'', ''--evo'', može se objasniti ne samo etimološkim nego i historijskim načelom. Ponekad je teško razlikovati morfonološko načelo od historijskog. Dobre primjere za primjenu historijskog načela nudi [[francuski jezik|francuski]] pravopis, u kojem se i danas veoma često piše kako se nekad izgovaralo. Tako se za ''100'' piše ''cent'', a danas se izgovara ''sa'' (a = nosni a) == Arbitrarni propisi == Šesto načelo nije u pravom smislu načelo, već se radi o arbitrarnim propisima u nekim pravopisima. Tako se u [[španski jezik|španskom jeziku]] [[vokal]] ''i'' u riječima uvijek piše ''i'', ali kada je sam (tada služi kao [[veznik]]), piše se slovo ''y'', koje inače predstavlja glas /j/. U ruskom pravopisu do [[1918]]. godine pisao se vokal i latiničkim slovom ''i'' ispred vokala i ispred ruskoga slova za glas ''j'', a u svim ostalim slučajevima normalnim ćiriličnim slovom ''u''. == Ideografsko načelo == Sedmo načelo, ideografsko, veoma je rijetko zastupano u postojećim pravopisima. Ono se ponekad primjenjuje kada se bez ikakva temelja, kakvi postoje u ostalim načelima, određuje neki način pisanja isključivo prema značenju u inače posve jednaku izgovoru. {{commonscat|Orthography}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Pravopis| ]] [[Kategorija:Primijenjena lingvistika]] [[Kategorija:Jezik]] [[Kategorija:Lingvistička terminologija]] 8nms4rfawucidiwm8opd6fcxp965rex Jelena Branković (Mara) 0 75124 3829626 3761553 2026-04-12T12:17:43Z PanaskoBot 180210 /* Bosanska kraljica */ razne ispravke, replaced: Osmanlijsko Carstvo → Osmansko Carstvo, Osmanlijskog Carstva → Osmanskog Carstva 3829626 wikitext text/x-wiki {{Razlikovati|Mara Branković|Jelena Paleolog}} {{Infokutija Veličanstvo | Ime = Jelena Branković Mara | Titula = Kraljica Bosne; Despotica Srbije | Vladavina1 = Despotica Srbije : 1. april 1459 - 20. juni 1459. | Prethodnik1 = [[Jelena Paleolog]] | Nasljednik1 = niko | Vladavina2 = Kraljica Bosne : 10. juli 1461. - 5. juni 1463. | Prethodnik2 = [[Katarina Kosača]] | Slika = | Opis slike = | Krunidba = novembar 1461. | Supružnik = [[Stjepan Tomašević]] | Djeca = 2 neimenovane djece | Dinastija = [[Brankovići]] | Otac = [[Lazar Branković]] | Majka = [[Jelena Paleolog]] | Datum rođenja = 1447. | Država rođenja = | Mjesto rođenja = [[Smederevo]] , [[Srbija]] | Datum smrti = ''[[#Teorije o kasnijem životu|diskutabilno]]'' | Mjesto smrti = Trakija ? | Mjesto sahrane = nepoznato |}} '''Jelena Branković''' (kasnije '''Mara''' ili '''Marija'''; rođena 1447. umrla nakon 1500.) je bila žena posljednjeg bosanskog kralja [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]] i tako posljednja [[Bosansko kraljevstvo#Bosanske kraljice|bosanska kraljica]]. Iako se njena posvekrva, [[Katarina Kosača]], često spominje kao posljednja bosanska kraljica, to je bila Mara.<ref name=MTCAHT>Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992.</ref><ref name="Draganović">Krunoslav Draganović, ''Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine'', Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942.</ref><ref name=Tošić>Đuro Tošić, ''Poslednja bosanska kraljica Mara (Jelena)'', Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine, Beograd, 2002.</ref><ref name=Klaić>Vjekoslav Klaić i Trpimir Macan, ''Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća'', Nakladni zavod MH, 1981.</ref><ref name=Byzantion>Sociétè belge d'Études byzantines, ''Byzantion: revue internationale des études byzantines'', Fondation Byzantine, 1960.</ref><ref name=Krumbacher>Karl Krumbacher, ''Byzantinische Zeitschrift'', C. H. Beck'sche Verlagsbuchhandlung, 1952.</ref><ref name=Capus>Guillaume Capus, ''A travers la Bosnie et l'Herzegovine'', Librairie Hachette, 1896.</ref><ref name=Z.muzej>Zemaljski muzej u Bosni i Hercegovini, ''Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini'', Zemaljska štamparija, 1912.</ref><ref name=Vidov>Božidar Vidov, ''Herceg Stjepan Vukčić-Kosača i naziv Hercegovina: Stjepan II. Tomašević i Mara, posljednji hrvatski kralj i kraljica Druge narodne dinastije'', s.n. 1980.</ref><ref name=Mak>Mak Dizdar, ''Stari bosanski tekstovi'', Svjestlost, 1969.</ref> == Porodica == [[Datoteka:CoatOfArmsOfJovanStefanovicBrankovic.png|150px|desno|Grb Brankovića]] Posljednja bosanska kraljica je bila najstarija kćerka srpskog despota [[Lazar Branković|Lazara Brankovića]], vladajućeg srpskog despota, i bizantijske princeze, [[Jelena Paleolog|Jelene Paleolog]], kćerke brata pretposljednjeg bizantijskog cara [[Ivan VIII Paleolog|Ivana VIII Paleologa]]. Rođena je oko 1447. i krštena kao Jelena (neki izvori je nazivaju i Jelača<ref name=Z.muzej/>). Jelena nije imala braće, već dvije mlađe sestre : * [[Jerina Branković]] (Irina) * [[Milica Branković]], udana za [[Leonardo III Tocco|Leonarda III Tocca]] Njen otac je u trenutku njenog rođenja imao dva starija brata, [[Grgur Branković|Grgura]] i [[Stefan Branković|Stefana]], ali oba oslijepljena i tako uskraćena za vladavinu.<ref name="Pavlović">Nadežda D. Pavlović, ''Despot Đurađ Branković i njegovo doba'', Minerva, 1973.</ref> Ovakva situacija učinila je Jelenu poželjnom udavačom, budući da je njen muž mogao tražiti vlast nad Srbijom po [[iure uxoris|njenom pravu]]. Pitanje Jelenine udaje dobilo je na važnosti iznenadnom smrću Jeleninog oca 20. januara 1458.<ref name="Pavlović"/> Skrbništvo nad Jelenom su od tada dijelili njena majka i proosmanlijski nastrojeni [[vojvoda]] [[Mihajlo Anđelović]], brat velikog vezira [[Adni Mahmud-paša Anđelović|Mahmud-paše Anđelovića]]. Nakon pobjede antiosmanlijske i prougarske frakcije u proljeće 1458. Osmanlije su započele osvajanje Srbije. Jelena je postala marioneta antiosmanslijske frakcije, a njen brak je mogao spasiti ili uništiti državu.<ref name="Pinson-Mottahedeh">Mark Pinson, Roy P. Mottahedeh; ''The Muslims of Bosnia-Herzegovina: their historic development from the Middle Ages to the dissolution of Yugoslavia''; Harvard CMES, 1996.</ref> == Brak == Nedugo nakon smrti despota Lazara počeli su pregovori o udaji Jelene kojoj je u miraz bila ostavljena cijela država.<ref name="Draganović"/> Za budućeg despota Srbije izabran je [[Stjepan Tomašević]], najstariji sin i [[prijestolonasljednik]] bosanskog kralja [[Stjepan Tomaš|Stjepana Tomaša]]. Pošto je bosanski kralj bio [[vazal]] ugarskog kralja, tada [[Matija Korvin|Matije Korvina]], njegov pristanak je bio neophodan kako bi se sklopio brak. Matija Korvin je dao svoj pristanak 1458, te su započeli pregovori između Tomaševićevog oca, Stjepana Tomaša, i Jelenine majke, despotice Jelene.<ref name=MTCAHT/><ref name="Draganović"/><ref name=Z.muzej/> === Srpska despotica === Dana 1. aprila 1459.<ref name=MTCAHT/> sklopljen je brak između dvanaestogodišnje Jelene i Stjepana Tomaševića. Odmah po vjenčanju, Stjepan Tomašević je preuzeo vlast nad Srbijom i okončao jednogodišnji ''[[interregnum]]'' koji je vladao od smrti Jeleninog oca 1458. Vladavina Stjepana Tomaševića u Srbiji je bila kratkoga vijeka. Kako Stjepan Tomašević nije primio pomoć ni od ugarskog kralja ni od svog oca, pad Srbije je bio neminovan. U junu 1459. osmanski sultan [[Mehmed II]] osvojio je Srbiju, te su Tomašević i Jelena bili prisiljeni skloniti se na dvor njegovog oca u Bosni. Srpska despotovina je konačno pala 20. juna 1459. Jelena je iz [[Smederevo|Smedereva]] u Bosnu ponijela i mošti [[sveti Luka|svetog Luke]], koje je pohranila u [[Jajce|Jajcu]].<ref>Ivan Lovrenović, ''Unutarnja zemlja: kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine'', Durieux, 1998.</ref> ===== Dolazak u Bosnu ===== Smederevo je palo već 20. juna 1459. Jelenin muž Stjepan je uspio nagovoriti Osmanlije da on i njegova porodica napuste grad. Jelena je sa sljedećim osobama izašla iz Smedereva: * [[Stjepan Tomašević]] * [[Jelena Paleolog]] ? * [[Radivoj Ostojić]] * [[Tvrtko Radivojević Kotromanić]] * [[Đurađ Radivojević Kotromanić]]? * [[Matija Radivojević]] * [[Katarina od Velike|Margarita od Velike]] * [[Jerina Branković]]? * [[Milica Branković]]? Sve ove navedene osobe su preko oblasti Šumadije i Mačve stigli na granicu Bosne , zatima su prešli Drinu i sredinom jula su stigli u [[Bobovac]], gdje je bosanski kralj [[Stjepan Tomaš]] primio svog sina i svoju nevjestu i ostale. Jelenina majka i sestre su na putu skrenule za Ugarsku, tako da nikad nisu stigle u [[Bobovac. Jelena je tu ostala s mužem Stjepanom sve do smrti njenog svekra Tomaša . === Bosanska kraljica === Dana 10. jula 1461. umro je Jelenin svekar, te je njen muž postao [[spisak bosanskih vladara|kralj Bosne]], a ona bosanska kraljica, smjenjujući na tome mjestu maćehu svoga muža, [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarinu Kosaču. Jelenin muž je postao štićenik pape [[Pio II|Pija II]] i još više produbio vezu između bosanskog prijestolja i [[Vatikan]]a, što je započeo njegov otac. Papa mu je poslao [[kruna|krunu]] kojom ga je njegov delegat u novembru 1461. [[krunidba|okrunio]] za bosanskog kralja, čime je Tomašević postao jedini bosanski kralj okrunjen u rimokatoličkoj ceremoniji. U duhu muževih nastojanja da se približi Vatikanu, kraljica Jelena se 7. novembra ili nešto kasnije odrekla imena koje joj je dato krštenjem u [[Srpska pravoslavna crkva|Srpskoj pravoslavnoj crkvi]] i uzela ime [[Djevica Marija|Djevice Marije.<ref>Joseph Reese Strayer, ''Dictionary of the Middle Ages'', Scribner, 1988.</ref><ref>Vjekoslav Klaić, ''Poviest Bosne do propasti kraljevstva'', Tiskom Dioničke tiskare, 1882.</ref> Od tada pa nadalje, izvori je nazivaju kraljicom Marom. Kralj i kraljica su živjeli u kraljevskom gradu [[Bobovac|Bobovcu]] sve do 1463, kada su ga osvojile Osmanlije. Marin muž se tada sklonio u [[Jajce]], a zatim u [[Ključ]]. Po osmanskom osvajanju Bosne, 5. juna 1463. Marijin muž je pogubljen - Marija je ostala udovica sa šesnaest godina. [[Bosansko kraljevstvo]] je time srušeno, a teritorija Bosne i Hercegovine postala je dio [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva. Kraljica Mara je moći svetog Luke ponijela sa sobom u egzil, da bi na kraju, vjerovatno prodajom, završile u rukama [[Mlečani|Mlečana]]. === Djeca === Prema zapisima biskupa Angela Massarellija, kraljica Mara je sa Stjepanom Tomaševićem imala dvoje neimenovane djece. Međutim, Massarellijevi zapisi ne navode njihova imena, niti ikakve biografske podatke.<ref name=Massarelli>Angelo Massarelli, ''Dell'Imperadori Constantinopolitani''</ref> == Udovištvo == Različiti izvori različito opisuju Marin život nakon pada Bosne. Dok je njena posvekrva, kraljica Katarina, pobjegla u kršćanski [[Rim]], svi izvori potvrđuju da je Mara ostala u Osmanskom Carstvu, koje je uključivalo i njene domovine. === Odnosi s Dubrovnikom === Po padu Bosne Mara se obratila za pomoć [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkoj Republici]] tražeći sklonište i deponirani novac svog muža, ali joj je zahtjev bio odbijen. Kraljica je, žureći da pobjegne od osvajača, ostavila iza sebe svoju najvrjedniju imovinu - kosti svetog Luke. Franjevci su ih uzeli i zaputili se prema Dubrovniku, gdje ih je presreo lokalni vojvoda, kraljičin prijatelj, te im nije dopustio da nastave bez njene dozvole. Ona je u međuvremenu pregovarala s Mlečanima o prodaji kostiju, dok su Dubrovčani bijesno zahtjevali izručenje kostiju. U augustu 1463. kraljica u pismu izražava svoje nezadovoljstvo škrtarenjem Mlečana i njihovoj smjelosti da dovode u pitanje autentičnost kostiju. Iako joj je ugarski kralj [[Matija Korvin]] nudio doživotno vlasništvo nad tri dvorca, Mara ih je na kraju ipak prodala Mlečanima.<ref name="Fine">John Van Antwerp Fine, ''The Bosnian Church: a new interpretation : a study of the Bosnian Church and its place in state and society from the 13th to the 15th centuries'', East European quarterly, 1975.</ref> === Život u Splitu === Sa svojom pratnjom, koju su činile bosanske velmože, mlada udovica se skrasila u [[Split]]u, u benediktinskom manastiru [[Sveti Stjepan pod borovima. Tu je redovno primala u posjetu svoje zemljake, ali i Mađare, što se nije svidjelo mletačkoj vladi. Stoga su Mlečani naredili splitskom knezu da je udalji iz Splita na primjeren način. Mara je ubrzo zamoljena da se preseli u [[Šibenik]] ili neki susjedni otok. Uvrijeđena ovakvim postupanjem, kraljica je 1466. napustila Split i zaputila se u Istru, odakle je otišla majci u Ugarsku.<ref name="Ibrahimagić">Omer Ibrahimagić, ''Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova'', Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.</ref> === Mara u Osmanskom Carstvu === Godine 1474. obraća se Dubrovačkoj Republici sa zahtjevom da joj se isplati zaostavština njenog muža koja je kod njih bila sačuvana. Dubrovnik joj to odbija učiniti, nalazeći za to razne razloge, te isto čini 1477. kada kraljica ponavlja svoj zahtjev. 1485. Mara putuje u Carigradu na dvor sultana [[Bajazid II|Bajazida II]] i žali mu se da joj Dubrovnik odbija izručiti zlato koje je kod njih pohranio njen muž. Sultan u oktobru naređuje Dubrovniku da joj se preda njena udovština, a u martu sljedeće godine naređuje joj se isplati velika suma novca koja je vjerovatno predstavljala neku zaostavštinu bosanskog dvora.<ref name="Ibrahimagić"/> Mara je neko vrijeme bila i na sultanovom dvoru, gdje je stekla nepopularnost spletkama protiv najbliže rodbine.<ref name=MTCAHT/> Isti tvrde da je Marija umrla 1474. na ostrvu [[Lefkada|Lefkadi.<ref name=MTCAHT/> Michael Angold piše kako je kraljica Mara nakon muževog pogubljenja nastavila živjeti u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] sa svojim tetkama, [[Mara Branković|sultanijom Marom]] i [[celjski grofovi|celjskom groficom]] [[Katarina Branković|Katarinom]]. Nakon smrti tetki, kraljica Mara je trebala naslijediti njihovu imovinu (budući da sultanija nije nikada imala djece, a celjska grofica je nadživjela svoje troje djece). Dio njihove imovine bio je obećan samostanima, a kako se nije znalo tačno koliko imovine je trebalo pripasti [[samostan]]ima, kraljica Mara je na [[šerijat]]skom sudu tražila trideset hiljada zlatnika za koje je tvrdila da su u posjedu monaha, iako su trebali pripasti njoj nakon smrti grofice Katarine. Ispostavilo se da nije bila u mogućnosti dokazati svoje tvrdnje.<ref>Michael Angold, ''Eastern Christianity'', 2006, strana 164.</ref><ref>Asher Ovadiah, Universiṭat Tel-Aviv; ''Mediterranean cultural interaction''; Ramot Publ. House, Tel Aviv University, 2000; 250. strana.</ref> Pred kraj života doselila se kod svoga daidže, [[Manojlo Paleolog|Manojla Paleologa]], blizu grada [[Çorlu]] ([[Trakija]]).<ref name="Ekmečić">Milorad Ekmečić, Srpska akademija nauka i umetnosti. Odbor za istoriju Bosne i Hercegovine; ''Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine'', SANU, 2002, stranica 60.</ref> Kraljica Mara je umrla u tom gradu nakon 1500. kada je izvori opisuju kao zlu ženu, te da je sahranjena u lokalnoj crkvi zajedno sa svojim daidžom.<ref name="Ekmečić"/> Posljednji put se spominje 24. januara 1495.<ref name=Draganović /><ref name=vjesnik>Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski zemaljski arkiv, ''Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva'', Tisak kralj. zemaljske tiskare, 1918.</ref> kada Dubrovčani svom izaslaniku u Carigradu daju uputu da ne odgovara ni na kakva pitanja o bosanskoj kraljici.<ref name="Ibrahimagić"/> Postoji teorija da se Mara u jednom trenutku pridružila haremu nekog turskog generala,<ref>Steven Runciman, ''The Fall of Constantinople 1453'', 1965.</ref> odnosno da je bila prisiljena postati supruga ili kurtizana osmanskog [[paša|paše.<ref>Donald MacGillivray Nicol, ''The Byzantine Family of Kantakouzenos (Cantacuzenus) Ca. 1100-1460: A Genealogical and Prosopographical Study'', Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies, 1968.</ref> == Preci == Kraljica Mara i kraljica Katarina bile su rodice u trećem koljenu, budući da su obje bile potomci srpskog despota [[Lazar Hrebeljanović|Lazara Hrebeljanovića. U prvih pet generacija predaka kraljice Mare spadaju tri bizantijska cara, dva sa majčine i jedan sa očeve strane porodice. {{Porodično stablo 5 |style=font-size: 90%; line-height: 110%; |border=1 |boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0; |boxstyle_1=background-color: #fcc; |boxstyle_2=background-color: #fb9; |boxstyle_3=background-color: #ffc; |boxstyle_4=background-color: #bfc; |boxstyle_5=background-color: #fcb; |1= 1. '''Jelena Branković (Mara)''' |2= 2. [[Lazar Branković]] |3= 3. [[Jelena Paleolog]] |4= 4. [[Đurađ Branković]] |5= 5. [[Irina Kantakuzin]] |6= 6. [[Tomaš Paleolog]] |7= 7. Katarina Akajska |8= 8. [[Vuk Branković]] |9= 9. [[Mara Hrebljanović]] |10= 10. [[Dimitrije I Kantakuzin]] |11= 11. Eufrosina Paleolog |12= 12. [[Manojlo II Paleolog]] (bizantijski car) |13= 13. [[Jelena Dragaš]] |14= 14. [[Centurion II Akajski]] |15= 15. Kreusa Tocco |16= 16. [[Branko Mladenović]] |17= 17. nepoznato |18= 18. [[Lazar Hrebeljanović]] |19= 19. [[Milica Nemanjić]] |20= 20. [[Matej Kantakuzin]] (bizantijski car) |21= 21. [[Irena Paleolog]] |24= 24. [[Ivan V Paleolog]] (bizantijski car) |25= 25. [[Jelena Kantakuzin]] |26= 26. [[Konstantin Dragaš]] |28= 28. Andronico Asano Zaccaria |30= 30. Leonard II Tocco |31= 31. [[Mrija Tocco]] }} == Također pogledajte == * [[Brankovići]] == Literatura == * ''Ponašanje bosanske kraljice Mare (Jelene) u izbjeglištvu'', Đuro Tošić == Reference == {{reference}} == Vanjski linkovi == * [http://genealogics.org/pedigree.php?personID=I00293008&tree=LEO Preci Mare Branković] {{Početak redoslijedne kutije}} {{Titule po braku}} {{Redoslijedna kutija 1 na 1 |titula=Kraljica Bosne |godine=1461-1463]] |prethodnik=[[Katarina Kosača]] |nasljednik= }} {{Kraj redoslijedne kutije}} {{Kotromanići}} {{DEFAULTSORT:Branković, Jelena}} [[Kategorija:Rođeni 1447. [[Kategorija:Supružnici bosanskih vladara]] [[Kategorija:Brankovići|Jelena]] [[Kategorija:Kotromanići]] [[Kategorija:Rođeni 1447.]] [[Kategorija:Umrli 1490-ih]] j216kc0id2152l06sq4x7ct44s2imnw 3829658 3829626 2026-04-12T12:45:04Z PanaskoBot 180210 /* Reference */ razne ispravke 3829658 wikitext text/x-wiki {{Razlikovati|Mara Branković|Jelena Paleolog}} {{Infokutija Veličanstvo | Ime = Jelena Branković Mara | Titula = Kraljica Bosne; Despotica Srbije | Vladavina1 = Despotica Srbije : 1. april 1459 - 20. juni 1459. | Prethodnik1 = [[Jelena Paleolog]] | Nasljednik1 = niko | Vladavina2 = Kraljica Bosne : 10. juli 1461. - 5. juni 1463. | Prethodnik2 = [[Katarina Kosača]] | Slika = | Opis slike = | Krunidba = novembar 1461. | Supružnik = [[Stjepan Tomašević]] | Djeca = 2 neimenovane djece | Dinastija = [[Brankovići]] | Otac = [[Lazar Branković]] | Majka = [[Jelena Paleolog]] | Datum rođenja = 1447. | Država rođenja = | Mjesto rođenja = [[Smederevo]] , [[Srbija]] | Datum smrti = ''[[#Teorije o kasnijem životu|diskutabilno]]'' | Mjesto smrti = Trakija ? | Mjesto sahrane = nepoznato |}} '''Jelena Branković''' (kasnije '''Mara''' ili '''Marija'''; rođena 1447. umrla nakon 1500.) je bila žena posljednjeg bosanskog kralja [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]] i tako posljednja [[Bosansko kraljevstvo#Bosanske kraljice|bosanska kraljica]]. Iako se njena posvekrva, [[Katarina Kosača]], često spominje kao posljednja bosanska kraljica, to je bila Mara.<ref name=MTCAHT>Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992.</ref><ref name="Draganović">Krunoslav Draganović, ''Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine'', Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", 1942.</ref><ref name=Tošić>Đuro Tošić, ''Poslednja bosanska kraljica Mara (Jelena)'', Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine, Beograd, 2002.</ref><ref name=Klaić>Vjekoslav Klaić i Trpimir Macan, ''Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća'', Nakladni zavod MH, 1981.</ref><ref name=Byzantion>Sociétè belge d'Études byzantines, ''Byzantion: revue internationale des études byzantines'', Fondation Byzantine, 1960.</ref><ref name=Krumbacher>Karl Krumbacher, ''Byzantinische Zeitschrift'', C. H. Beck'sche Verlagsbuchhandlung, 1952.</ref><ref name=Capus>Guillaume Capus, ''A travers la Bosnie et l'Herzegovine'', Librairie Hachette, 1896.</ref><ref name=Z.muzej>Zemaljski muzej u Bosni i Hercegovini, ''Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini'', Zemaljska štamparija, 1912.</ref><ref name=Vidov>Božidar Vidov, ''Herceg Stjepan Vukčić-Kosača i naziv Hercegovina: Stjepan II. Tomašević i Mara, posljednji hrvatski kralj i kraljica Druge narodne dinastije'', s.n. 1980.</ref><ref name=Mak>Mak Dizdar, ''Stari bosanski tekstovi'', Svjestlost, 1969.</ref> == Porodica == [[Datoteka:CoatOfArmsOfJovanStefanovicBrankovic.png|150px|desno|Grb Brankovića]] Posljednja bosanska kraljica je bila najstarija kćerka srpskog despota [[Lazar Branković|Lazara Brankovića]], vladajućeg srpskog despota, i bizantijske princeze, [[Jelena Paleolog|Jelene Paleolog]], kćerke brata pretposljednjeg bizantijskog cara [[Ivan VIII Paleolog|Ivana VIII Paleologa]]. Rođena je oko 1447. i krštena kao Jelena (neki izvori je nazivaju i Jelača<ref name=Z.muzej/>). Jelena nije imala braće, već dvije mlađe sestre : * [[Jerina Branković]] (Irina) * [[Milica Branković]], udana za [[Leonardo III Tocco|Leonarda III Tocca]] Njen otac je u trenutku njenog rođenja imao dva starija brata, [[Grgur Branković|Grgura]] i [[Stefan Branković|Stefana]], ali oba oslijepljena i tako uskraćena za vladavinu.<ref name="Pavlović">Nadežda D. Pavlović, ''Despot Đurađ Branković i njegovo doba'', Minerva, 1973.</ref> Ovakva situacija učinila je Jelenu poželjnom udavačom, budući da je njen muž mogao tražiti vlast nad Srbijom po [[iure uxoris|njenom pravu]]. Pitanje Jelenine udaje dobilo je na važnosti iznenadnom smrću Jeleninog oca 20. januara 1458.<ref name="Pavlović"/> Skrbništvo nad Jelenom su od tada dijelili njena majka i proosmanlijski nastrojeni [[vojvoda]] [[Mihajlo Anđelović]], brat velikog vezira [[Adni Mahmud-paša Anđelović|Mahmud-paše Anđelovića]]. Nakon pobjede antiosmanlijske i prougarske frakcije u proljeće 1458. Osmanlije su započele osvajanje Srbije. Jelena je postala marioneta antiosmanslijske frakcije, a njen brak je mogao spasiti ili uništiti državu.<ref name="Pinson-Mottahedeh">Mark Pinson, Roy P. Mottahedeh; ''The Muslims of Bosnia-Herzegovina: their historic development from the Middle Ages to the dissolution of Yugoslavia''; Harvard CMES, 1996.</ref> == Brak == Nedugo nakon smrti despota Lazara počeli su pregovori o udaji Jelene kojoj je u miraz bila ostavljena cijela država.<ref name="Draganović"/> Za budućeg despota Srbije izabran je [[Stjepan Tomašević]], najstariji sin i [[prijestolonasljednik]] bosanskog kralja [[Stjepan Tomaš|Stjepana Tomaša]]. Pošto je bosanski kralj bio [[vazal]] ugarskog kralja, tada [[Matija Korvin|Matije Korvina]], njegov pristanak je bio neophodan kako bi se sklopio brak. Matija Korvin je dao svoj pristanak 1458, te su započeli pregovori između Tomaševićevog oca, Stjepana Tomaša, i Jelenine majke, despotice Jelene.<ref name=MTCAHT/><ref name="Draganović"/><ref name=Z.muzej/> === Srpska despotica === Dana 1. aprila 1459.<ref name=MTCAHT/> sklopljen je brak između dvanaestogodišnje Jelene i Stjepana Tomaševića. Odmah po vjenčanju, Stjepan Tomašević je preuzeo vlast nad Srbijom i okončao jednogodišnji ''[[interregnum]]'' koji je vladao od smrti Jeleninog oca 1458. Vladavina Stjepana Tomaševića u Srbiji je bila kratkoga vijeka. Kako Stjepan Tomašević nije primio pomoć ni od ugarskog kralja ni od svog oca, pad Srbije je bio neminovan. U junu 1459. osmanski sultan [[Mehmed II]] osvojio je Srbiju, te su Tomašević i Jelena bili prisiljeni skloniti se na dvor njegovog oca u Bosni. Srpska despotovina je konačno pala 20. juna 1459. Jelena je iz [[Smederevo|Smedereva]] u Bosnu ponijela i mošti [[sveti Luka|svetog Luke]], koje je pohranila u [[Jajce|Jajcu]].<ref>Ivan Lovrenović, ''Unutarnja zemlja: kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine'', Durieux, 1998.</ref> ===== Dolazak u Bosnu ===== Smederevo je palo već 20. juna 1459. Jelenin muž Stjepan je uspio nagovoriti Osmanlije da on i njegova porodica napuste grad. Jelena je sa sljedećim osobama izašla iz Smedereva: * [[Stjepan Tomašević]] * [[Jelena Paleolog]] ? * [[Radivoj Ostojić]] * [[Tvrtko Radivojević Kotromanić]] * [[Đurađ Radivojević Kotromanić]]? * [[Matija Radivojević]] * [[Katarina od Velike|Margarita od Velike]] * [[Jerina Branković]]? * [[Milica Branković]]? Sve ove navedene osobe su preko oblasti Šumadije i Mačve stigli na granicu Bosne , zatima su prešli Drinu i sredinom jula su stigli u [[Bobovac]], gdje je bosanski kralj [[Stjepan Tomaš]] primio svog sina i svoju nevjestu i ostale. Jelenina majka i sestre su na putu skrenule za Ugarsku, tako da nikad nisu stigle u [[Bobovac. Jelena je tu ostala s mužem Stjepanom sve do smrti njenog svekra Tomaša . === Bosanska kraljica === Dana 10. jula 1461. umro je Jelenin svekar, te je njen muž postao [[spisak bosanskih vladara|kralj Bosne]], a ona bosanska kraljica, smjenjujući na tome mjestu maćehu svoga muža, [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarinu Kosaču. Jelenin muž je postao štićenik pape [[Pio II|Pija II]] i još više produbio vezu između bosanskog prijestolja i [[Vatikan]]a, što je započeo njegov otac. Papa mu je poslao [[kruna|krunu]] kojom ga je njegov delegat u novembru 1461. [[krunidba|okrunio]] za bosanskog kralja, čime je Tomašević postao jedini bosanski kralj okrunjen u rimokatoličkoj ceremoniji. U duhu muževih nastojanja da se približi Vatikanu, kraljica Jelena se 7. novembra ili nešto kasnije odrekla imena koje joj je dato krštenjem u [[Srpska pravoslavna crkva|Srpskoj pravoslavnoj crkvi]] i uzela ime [[Djevica Marija|Djevice Marije.<ref>Joseph Reese Strayer, ''Dictionary of the Middle Ages'', Scribner, 1988.</ref><ref>Vjekoslav Klaić, ''Poviest Bosne do propasti kraljevstva'', Tiskom Dioničke tiskare, 1882.</ref> Od tada pa nadalje, izvori je nazivaju kraljicom Marom. Kralj i kraljica su živjeli u kraljevskom gradu [[Bobovac|Bobovcu]] sve do 1463, kada su ga osvojile Osmanlije. Marin muž se tada sklonio u [[Jajce]], a zatim u [[Ključ]]. Po osmanskom osvajanju Bosne, 5. juna 1463. Marijin muž je pogubljen - Marija je ostala udovica sa šesnaest godina. [[Bosansko kraljevstvo]] je time srušeno, a teritorija Bosne i Hercegovine postala je dio [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva. Kraljica Mara je moći svetog Luke ponijela sa sobom u egzil, da bi na kraju, vjerovatno prodajom, završile u rukama [[Mlečani|Mlečana]]. === Djeca === Prema zapisima biskupa Angela Massarellija, kraljica Mara je sa Stjepanom Tomaševićem imala dvoje neimenovane djece. Međutim, Massarellijevi zapisi ne navode njihova imena, niti ikakve biografske podatke.<ref name=Massarelli>Angelo Massarelli, ''Dell'Imperadori Constantinopolitani''</ref> == Udovištvo == Različiti izvori različito opisuju Marin život nakon pada Bosne. Dok je njena posvekrva, kraljica Katarina, pobjegla u kršćanski [[Rim]], svi izvori potvrđuju da je Mara ostala u Osmanskom Carstvu, koje je uključivalo i njene domovine. === Odnosi s Dubrovnikom === Po padu Bosne Mara se obratila za pomoć [[Dubrovačka Republika|Dubrovačkoj Republici]] tražeći sklonište i deponirani novac svog muža, ali joj je zahtjev bio odbijen. Kraljica je, žureći da pobjegne od osvajača, ostavila iza sebe svoju najvrjedniju imovinu - kosti svetog Luke. Franjevci su ih uzeli i zaputili se prema Dubrovniku, gdje ih je presreo lokalni vojvoda, kraljičin prijatelj, te im nije dopustio da nastave bez njene dozvole. Ona je u međuvremenu pregovarala s Mlečanima o prodaji kostiju, dok su Dubrovčani bijesno zahtjevali izručenje kostiju. U augustu 1463. kraljica u pismu izražava svoje nezadovoljstvo škrtarenjem Mlečana i njihovoj smjelosti da dovode u pitanje autentičnost kostiju. Iako joj je ugarski kralj [[Matija Korvin]] nudio doživotno vlasništvo nad tri dvorca, Mara ih je na kraju ipak prodala Mlečanima.<ref name="Fine">John Van Antwerp Fine, ''The Bosnian Church: a new interpretation : a study of the Bosnian Church and its place in state and society from the 13th to the 15th centuries'', East European quarterly, 1975.</ref> === Život u Splitu === Sa svojom pratnjom, koju su činile bosanske velmože, mlada udovica se skrasila u [[Split]]u, u benediktinskom manastiru [[Sveti Stjepan pod borovima. Tu je redovno primala u posjetu svoje zemljake, ali i Mađare, što se nije svidjelo mletačkoj vladi. Stoga su Mlečani naredili splitskom knezu da je udalji iz Splita na primjeren način. Mara je ubrzo zamoljena da se preseli u [[Šibenik]] ili neki susjedni otok. Uvrijeđena ovakvim postupanjem, kraljica je 1466. napustila Split i zaputila se u Istru, odakle je otišla majci u Ugarsku.<ref name="Ibrahimagić">Omer Ibrahimagić, ''Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova'', Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.</ref> === Mara u Osmanskom Carstvu === Godine 1474. obraća se Dubrovačkoj Republici sa zahtjevom da joj se isplati zaostavština njenog muža koja je kod njih bila sačuvana. Dubrovnik joj to odbija učiniti, nalazeći za to razne razloge, te isto čini 1477. kada kraljica ponavlja svoj zahtjev. 1485. Mara putuje u Carigradu na dvor sultana [[Bajazid II|Bajazida II]] i žali mu se da joj Dubrovnik odbija izručiti zlato koje je kod njih pohranio njen muž. Sultan u oktobru naređuje Dubrovniku da joj se preda njena udovština, a u martu sljedeće godine naređuje joj se isplati velika suma novca koja je vjerovatno predstavljala neku zaostavštinu bosanskog dvora.<ref name="Ibrahimagić"/> Mara je neko vrijeme bila i na sultanovom dvoru, gdje je stekla nepopularnost spletkama protiv najbliže rodbine.<ref name=MTCAHT/> Isti tvrde da je Marija umrla 1474. na ostrvu [[Lefkada|Lefkadi.<ref name=MTCAHT/> Michael Angold piše kako je kraljica Mara nakon muževog pogubljenja nastavila živjeti u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] sa svojim tetkama, [[Mara Branković|sultanijom Marom]] i [[celjski grofovi|celjskom groficom]] [[Katarina Branković|Katarinom]]. Nakon smrti tetki, kraljica Mara je trebala naslijediti njihovu imovinu (budući da sultanija nije nikada imala djece, a celjska grofica je nadživjela svoje troje djece). Dio njihove imovine bio je obećan samostanima, a kako se nije znalo tačno koliko imovine je trebalo pripasti [[samostan]]ima, kraljica Mara je na [[šerijat]]skom sudu tražila trideset hiljada zlatnika za koje je tvrdila da su u posjedu monaha, iako su trebali pripasti njoj nakon smrti grofice Katarine. Ispostavilo se da nije bila u mogućnosti dokazati svoje tvrdnje.<ref>Michael Angold, ''Eastern Christianity'', 2006, strana 164.</ref><ref>Asher Ovadiah, Universiṭat Tel-Aviv; ''Mediterranean cultural interaction''; Ramot Publ. House, Tel Aviv University, 2000; 250. strana.</ref> Pred kraj života doselila se kod svoga daidže, [[Manojlo Paleolog|Manojla Paleologa]], blizu grada [[Çorlu]] ([[Trakija]]).<ref name="Ekmečić">Milorad Ekmečić, Srpska akademija nauka i umetnosti. Odbor za istoriju Bosne i Hercegovine; ''Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine'', SANU, 2002, stranica 60.</ref> Kraljica Mara je umrla u tom gradu nakon 1500. kada je izvori opisuju kao zlu ženu, te da je sahranjena u lokalnoj crkvi zajedno sa svojim daidžom.<ref name="Ekmečić"/> Posljednji put se spominje 24. januara 1495.<ref name=Draganović /><ref name=vjesnik>Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski zemaljski arkiv, ''Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva'', Tisak kralj. zemaljske tiskare, 1918.</ref> kada Dubrovčani svom izaslaniku u Carigradu daju uputu da ne odgovara ni na kakva pitanja o bosanskoj kraljici.<ref name="Ibrahimagić"/> Postoji teorija da se Mara u jednom trenutku pridružila haremu nekog turskog generala,<ref>Steven Runciman, ''The Fall of Constantinople 1453'', 1965.</ref> odnosno da je bila prisiljena postati supruga ili kurtizana osmanskog [[paša|paše.<ref>Donald MacGillivray Nicol, ''The Byzantine Family of Kantakouzenos (Cantacuzenus) Ca. 1100-1460: A Genealogical and Prosopographical Study'', Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies, 1968.</ref> == Preci == Kraljica Mara i kraljica Katarina bile su rodice u trećem koljenu, budući da su obje bile potomci srpskog despota [[Lazar Hrebeljanović|Lazara Hrebeljanovića. U prvih pet generacija predaka kraljice Mare spadaju tri bizantijska cara, dva sa majčine i jedan sa očeve strane porodice. {{Porodično stablo 5 |style=font-size: 90%; line-height: 110%; |border=1 |boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0; |boxstyle_1=background-color: #fcc; |boxstyle_2=background-color: #fb9; |boxstyle_3=background-color: #ffc; |boxstyle_4=background-color: #bfc; |boxstyle_5=background-color: #fcb; |1= 1. '''Jelena Branković (Mara)''' |2= 2. [[Lazar Branković]] |3= 3. [[Jelena Paleolog]] |4= 4. [[Đurađ Branković]] |5= 5. [[Irina Kantakuzin]] |6= 6. [[Tomaš Paleolog]] |7= 7. Katarina Akajska |8= 8. [[Vuk Branković]] |9= 9. [[Mara Hrebljanović]] |10= 10. [[Dimitrije I Kantakuzin]] |11= 11. Eufrosina Paleolog |12= 12. [[Manojlo II Paleolog]] (bizantijski car) |13= 13. [[Jelena Dragaš]] |14= 14. [[Centurion II Akajski]] |15= 15. Kreusa Tocco |16= 16. [[Branko Mladenović]] |17= 17. nepoznato |18= 18. [[Lazar Hrebeljanović]] |19= 19. [[Milica Nemanjić]] |20= 20. [[Matej Kantakuzin]] (bizantijski car) |21= 21. [[Irena Paleolog]] |24= 24. [[Ivan V Paleolog]] (bizantijski car) |25= 25. [[Jelena Kantakuzin]] |26= 26. [[Konstantin Dragaš]] |28= 28. Andronico Asano Zaccaria |30= 30. Leonard II Tocco |31= 31. [[Mrija Tocco]] }} == Također pogledajte == * [[Brankovići]] == Literatura == * ''Ponašanje bosanske kraljice Mare (Jelene) u izbjeglištvu'', Đuro Tošić == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * [http://genealogics.org/pedigree.php?personID=I00293008&tree=LEO Preci Mare Branković] {{Početak redoslijedne kutije}} {{Titule po braku}} {{Redoslijedna kutija 1 na 1 |titula=Kraljica Bosne |godine=1461-1463]] |prethodnik=[[Katarina Kosača]] |nasljednik= }} {{Kraj redoslijedne kutije}} {{Kotromanići}} {{DEFAULTSORT:Branković, Jelena}} [[Kategorija:Rođeni 1447. [[Kategorija:Supružnici bosanskih vladara]] [[Kategorija:Brankovići|Jelena]] [[Kategorija:Kotromanići]] [[Kategorija:Rođeni 1447.]] [[Kategorija:Umrli 1490-ih]] 2s85hdbszmjobkbbpx0hqqxlpxhs2xx Ishak-beg Kraljević 0 75185 3829615 3630983 2026-04-12T12:11:58Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829615 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Vladar | Ime =Ishak-beg Kraljević | Slika = | Opis slike = | Supružnik = | Djeca = | Dinastija =[[Kotromanići]] | Otac =[[Stjepan Tomaš, kralj Bosne]] | Majka =[[Katarina Kosača]] | Datum rođenja =[[1450]] - [[1456]] | Mjesto rođenja = | Datum smrti = | Mjesto smrti =vjerovatno [[Karesi]], [[Osmansko Carstvo]] | Mjesto sahrane = |}} '''Sigismund Tomašević Kotromanić''' ili '''Ishak-beg Kraljević''' (rođen između [[1450]]. i [[1456]]. godine) bio je [[Bosansko kraljevstvo|bosanski princ]] iz [[15. vijek]]a. == Mladost == [[Datoteka:Stjepan tomas.jpg|mini|desno|Šimunov otac, [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne]].]] Sigismund Tomašević je bio najstariji sin kralja [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepana Tomaša]] i kraljice [[Katarina Kosača|Katarine Kosače-Kotromanić]]. Imao je starijeg polubrata, [[Stjepan Tomašević, kralj Bosne|Stjepana Tomaševića]], sina njegovog oca i krstjanke [[Vojača|Vojače]], te mlađu sestru [[Katarina Kotromanić|Katarinu]]. Historičari se ne slažu oko godine njegovog rođenja. Jedni kažu da je Sigismund u trenutku pada Bosne imao između 12 i 14 godina (što bi značilo da je rođen oko [[1450]]. godine)<ref>Franjo Šanjek: ''Fenomen "krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu: sbornik radova'', Institut za istoriju, 2005.</ref>, a drugi da je imao sedam (što bi značilo da je rođen oko [[1456]]. godine).<ref name=MTCAHT>Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992.</ref> Sigismundov otac je umro početkom jula [[1461]]. godine, te bosanska krunu naslijeđuje Sigismundov stariji polubrat. Šimun je sa majkom i sestrom nastavio živjeti na dvoru svoga brata i njegove supruge, [[Mara (bosanska kraljica)|kraljice Mare]]. == Tursko osvajanje Bosne == [[Osmanlijsko Carstvo|Osmanske]] osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj Stjepan Tomašević je okončao svoj život braneći svoje prijestolje. Bježeći pred Osmanlijama, Sigismundova majka Katarina je u [[Dubrovnik]]u pohranila mač svog muža. Taj mač je pohranila "''pod zavjetom, da se on dadne njenom sinu Sigismundu, kad se oslobodi turskog ropstva''", kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. Kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u [[Rim]], gdje je boravila sve do svoje smrti [[1478]]. godine. [[Datoteka:Bellini, Gentile - Sultan Mehmet II.jpg|mini|desno|[[Mehmed II]], osmanski sultan koji je osvojio Bosnu, bio je dobar prijatelj Ishak-bega Kraljevića.<ref name=MTCAHT/>]] Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala kako svoju zemlju Bosnu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo pod uslovom da se vrate katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate katoličkoj vjeri, prema oporuci zemlja bi pripala [[Vatikan]]u, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti. == Karijera u Osmanskom Carstvu == Sigismunda su Osmanlije odveli na dvor u [[Istanbul]], gdje je primio [[islam]]. Sigismund je u [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskom carstvu]] napravio veliku karijeru i dobio je titulu sandžak-bega od Karesija. Prelaskom na islam uzeo je ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan "''Kraloglu''", što na [[turski jezik|turskom jeziku]] znači "Kraljević". Nikada se nije vratio kršćanstvu. Sultanu [[Mehmed II|Mehmedu II]] je bio iznimno drag, te je, zbog svog humora i sirovih šala, često bio pozivan na druženja sa sultanom.<ref name=MTCAHT/> ''Europäische Stammtafeln'' navodi da Ishak-beg Kraljević ima potomke, ali ne daje nikakve informacije o njima.<ref>[http://fmg.ac/Projects/MedLands/BOSNIA.htm#StjepanTvrtkoIdied1391B Medieval Lands]</ref> Vrlo je vjerovatno da je umro u provinciji [[Karesi]] kojom je i upravljao.<ref name=MTCAHT/> == Preci == {{Porodično stablo 5 |style=font-size: 90%; line-height: 110%; |border=1 |boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0; |boxstyle_1=background-color: #fcc; |boxstyle_2=background-color: #fb9; |boxstyle_3=background-color: #ffc; |boxstyle_4=background-color: #bfc; |boxstyle_5=background-color: #fcb; |1= 1. '''Ishak-beg Kraljević''' |2= 2. [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepan Tomaš Kotromanić]] |3= 3. [[Katarina Kosača]] |4= 4. [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Stjepan Ostoja Kotromanić]] |6= 6. [[Stjepan Vukčić Kosača]] |7= 7. [[Jelena Balšić]] |8= 8. [[Tvrtko I, kralj Bosne|Stjepan Tvrtko I Kotromanić]] |12= 12. [[Vukac Hranić Kosača]] |13= 13. Katarina |14= 14. [[Balša III Balšić]] |15= 15. [[Mara Topija]] |16= 16. [[Vladislav Kotromanić]] |17= 17. [[Jelena Šubić]] |24= 24. [[Hrana Vuković|Hrana Vuković Kosača]] |25= 25. Anka |28= 28. [[Đurađ II Balšić]] |29= 29. [[Jelena Lazarević]] |30= 30. [[Nikita Topija]] }} == Reference == {{reference}} {{Kotromanići}} [[Kategorija:Kotromanići]] aubk8qz88aq3so2lal6udrnjngmaueo 3829647 3829615 2026-04-12T12:42:21Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829647 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Vladar | Ime =Ishak-beg Kraljević | Slika = | Opis slike = | Supružnik = | Djeca = | Dinastija =[[Kotromanići]] | Otac =[[Stjepan Tomaš, kralj Bosne]] | Majka =[[Katarina Kosača]] | Datum rođenja =[[1450]] - [[1456]] | Mjesto rođenja = | Datum smrti = | Mjesto smrti =vjerovatno [[Karesi]], [[Osmansko Carstvo]] | Mjesto sahrane = |}} '''Sigismund Tomašević Kotromanić''' ili '''Ishak-beg Kraljević''' (rođen između [[1450]]. i [[1456]]. godine) bio je [[Bosansko kraljevstvo|bosanski princ]] iz [[15. vijek]]a. == Mladost == [[Datoteka:Stjepan tomas.jpg|mini|desno|Šimunov otac, [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne]].]] Sigismund Tomašević je bio najstariji sin kralja [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepana Tomaša]] i kraljice [[Katarina Kosača|Katarine Kosače-Kotromanić]]. Imao je starijeg polubrata, [[Stjepan Tomašević, kralj Bosne|Stjepana Tomaševića]], sina njegovog oca i krstjanke [[Vojača|Vojače]], te mlađu sestru [[Katarina Kotromanić|Katarinu]]. Historičari se ne slažu oko godine njegovog rođenja. Jedni kažu da je Sigismund u trenutku pada Bosne imao između 12 i 14 godina (što bi značilo da je rođen oko [[1450]]. godine)<ref>Franjo Šanjek: ''Fenomen "krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu: sbornik radova'', Institut za istoriju, 2005.</ref>, a drugi da je imao sedam (što bi značilo da je rođen oko [[1456]]. godine).<ref name=MTCAHT>Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992.</ref> Sigismundov otac je umro početkom jula [[1461]], te bosanska krunu naslijeđuje Sigismundov stariji polubrat. Šimun je sa majkom i sestrom nastavio živjeti na dvoru svoga brata i njegove supruge, [[Mara (bosanska kraljica)|kraljice Mare]]. == Tursko osvajanje Bosne == [[Osmansko Carstvo|Osmanske]] osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj Stjepan Tomašević je okončao svoj život braneći svoje prijestolje. Bježeći pred Osmanlijama, Sigismundova majka Katarina je u [[Dubrovnik]]u pohranila mač svog muža. Taj mač je pohranila "''pod zavjetom, da se on dadne njenom sinu Sigismundu, kad se oslobodi turskog ropstva''", kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. Kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u [[Rim]], gdje je boravila sve do svoje smrti [[1478]]. godine. [[Datoteka:Bellini, Gentile - Sultan Mehmet II.jpg|mini|desno|[[Mehmed II]], osmanski sultan koji je osvojio Bosnu, bio je dobar prijatelj Ishak-bega Kraljevića.<ref name=MTCAHT/>]] Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala kako svoju zemlju Bosnu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo pod uslovom da se vrate katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate katoličkoj vjeri, prema oporuci zemlja bi pripala [[Vatikan]]u, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti. == Karijera u Osmanskom Carstvu == Sigismunda su Osmanlije odveli na dvor u [[Istanbul]], gdje je primio [[islam]]. Sigismund je u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] napravio veliku karijeru i dobio je titulu sandžak-bega od Karesija. Prelaskom na islam uzeo je ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan "''Kraloglu''", što na [[turski jezik|turskom jeziku]] znači "Kraljević". Nikada se nije vratio kršćanstvu. Sultanu [[Mehmed II|Mehmedu II]] je bio iznimno drag, te je, zbog svog humora i sirovih šala, često bio pozivan na druženja sa sultanom.<ref name=MTCAHT/> ''Europäische Stammtafeln'' navodi da Ishak-beg Kraljević ima potomke, ali ne daje nikakve informacije o njima.<ref>[http://fmg.ac/Projects/MedLands/BOSNIA.htm#StjepanTvrtkoIdied1391B Medieval Lands]</ref> Vrlo je vjerovatno da je umro u provinciji [[Karesi]] kojom je i upravljao.<ref name=MTCAHT/> == Preci == {{Porodično stablo 5 |style=font-size: 90%; line-height: 110%; |border=1 |boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0; |boxstyle_1=background-color: #fcc; |boxstyle_2=background-color: #fb9; |boxstyle_3=background-color: #ffc; |boxstyle_4=background-color: #bfc; |boxstyle_5=background-color: #fcb; |1= 1. '''Ishak-beg Kraljević''' |2= 2. [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepan Tomaš Kotromanić]] |3= 3. [[Katarina Kosača]] |4= 4. [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Stjepan Ostoja Kotromanić]] |6= 6. [[Stjepan Vukčić Kosača]] |7= 7. [[Jelena Balšić]] |8= 8. [[Tvrtko I, kralj Bosne|Stjepan Tvrtko I Kotromanić]] |12= 12. [[Vukac Hranić Kosača]] |13= 13. Katarina |14= 14. [[Balša III Balšić]] |15= 15. [[Mara Topija]] |16= 16. [[Vladislav Kotromanić]] |17= 17. [[Jelena Šubić]] |24= 24. [[Hrana Vuković|Hrana Vuković Kosača]] |25= 25. Anka |28= 28. [[Đurađ II Balšić]] |29= 29. [[Jelena Lazarević]] |30= 30. [[Nikita Topija]] }} == Reference == {{Refspisak}} {{Kotromanići}} [[Kategorija:Kotromanići]] 5m5x187rxm21hthwyl0mqmg42c5j9df Lise 0 78778 3829679 3310652 2026-04-12T12:47:51Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829679 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naselje u BiH <!-- *** Gornji dio *** --> | ime = Lise | vrsta = Naseljeno mjesto <!-- *** Ime **** --> | službeni_naziv = | slogan = | nadimak = <!-- *** Slika *** --> | slika = | opis_slike = | veličina_slike = <!-- *** Simboli *** --> | zastava = | grb = <!-- *** Države, regije i.t.d *** --> | entitet = [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacija BiH]] | distrikt = | kanton = [[Zapadnohercegovački kanton|Zapadnohercegovački]] | grad = [[Široki Brijeg]] <!-- *** Položaj *** --> | nadmorska_visina = | širina_stepeni = 43 | širina_minuta = 23 | širina_sekundi = | širina_SJ = N | dužina_stepeni = 17 | dužina_minuta = 36 | dužina_sekundi = | dužina_IZ = E | najveća tačka = | najveća tačka metara = <!-- *** Površina *** --> | površina_grada = 2,5 <!-- *** Stanovništvo *** --> | stanovništvo grad = 2025 | stanovništvo godina = 2013 | gustoća = <!-- *** Historija i administracija *** --> | osnovano = <!-- *** Kod *** --> | poštanski broj = | pozivni broj = (+387) 39 | matični broj = 130095 <!-- *** Karta *** --> | karta_lokacija = Bosna i Hercegovina | opis_karte = Lise u BiH <!-- *** Web stranice *** --> | web stranice = <!-- *** Bilješka *** --> | bilješka = }} '''Lise''' je naseljeno mjesto u gradu [[Široki Brijeg|Širokom Brijegu]], [[Federacija Bosne i Hercegovine|FBiH]], [[Bosna i Hercegovina]]. == Stanovništvo == {{Stanovništvo BiH | naslov_tabele = Sastav stanovništva | ime_naseljenog_mjesta = Lise | vrsta_naseljenog_mjesta = naselje | maticni_broj = 130095 | admin_godina = 2013 | g2013_izvor = <ref name="popis2013">{{cite web |title=Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik |url=https://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2 |website=popis.gov.ba |publisher=Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine |access-date=7. 4. 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210407103505/https://www.popis.gov.ba/popis2013/knjige.php?id=2 |archive-date=7. 4. 2021 |url-status=live }}</ref> | g1991_izvor = | g1981_izvor = | g1971_izvor = | g2013_ukupno = 2025 | g2013_bosnjaci = 2 | g2013_hrvati = 2023 | g1991_ukupno = 1406 | g1991_muslimani = 1 | g1991_srbi = 1 | g1991_hrvati = 1394 }} == Historija == U doba Osmanskog carstva, na rijeci Lištici, u naselju Lise, je bilo nekoliko mlinova.<ref>{{Cite web |url=http://www.sirokibrijeg.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=120&Itemid=126 |title=Arhivirana kopija |access-date=15. 6. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110929170146/http://www.sirokibrijeg.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=120&Itemid=126 |archive-date=29. 9. 2011 |url-status=dead }}</ref> {{Grad Široki Brijeg}} == Reference == {{Refspisak}} [[Kategorija:Naselja u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Naseljena mjesta u Širokom Brijegu]] p41rm77d5q4kd6j1ywf78m3moehbgjb LGBTQ 0 91903 3829766 3809306 2026-04-12T20:41:10Z Bakir123 110053 3829766 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Gay Pride Flag.svg|mini|Zastava duginih boja koja predstavlja LGBTQ zajednicu]] '''LGBT''' ([[engleski jezik|engl]]: Lesbian Gay Bisexual Transgender) ili rjeđe '''GLBT''' jest [[akronim]] koji je zajednička oznaka za osobu koja može biti [[lezbijka]], [[gej]], biseksualna ili transrodna osoba. Akronim LGBT je u upotrebi od 1990-ih i zamijenio je prijašnji akronim LGB. Ovaj akronim je nastao da bi se preciznije označila raznovrsnost grupe na koju se odnosi. Prethodno je korišten izraz "gay zajednica", za koji su mnogi smatrali da isključuje, odnosno ne uključuje ili nedovoljno predstavlja druge osobe. ==Također pogledajte== *[[Homoseksualnost]] *[[Stonewallska pobuna]] *[[Queer]] *[[Transseksualnost]] ==Reference== {{Refspisak}} ==Vanjski linkovi== *[http://www.queer.ba/ Udruženje Q iz Sarajeva] *[http://www.soc.ba/ Sarajevski otvoreni centar] {{Commonscat}}{{Normativna kontrola}} [[Kategorija:LGBTQ| ]] 3vlo817xjjbgc7c575uhu6jfj5r5t0j Biometrijski pasoš 0 96038 3829810 3828868 2026-04-13T05:50:44Z SpinnerLaserzthe2nd 128634 ([[c:GR|GR]]) [[File:Turkmenistan passport.jpg]] → [[File:Turkmen Passport.svg]] 3829810 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Countries with Biometric Passports.svg|mini|300x300piksel|Države koje koriste biometrijske pasoše (zeleno), koriste samo diplomati (žuto), imaju u planu uvesti pasoše u skorijoj budućnosti (plavo)]] [[Datoteka:ePassport logo.svg|mini|Simbol za biometrijski pasoš]] '''Biometrijski pasoš''', poznat i e-pasoš, nova je vrsta [[pasoš]]a koja koristi i [[biometrija|biometrijske]] podatke kako bi se označio identitet vlasnika. Podaci se, osim zapisa na papiru, zapisuju i u poseban [[čip]]. U čipu su, u zavisnosti od verzije, zabilježene informacije potrebne za prepoznavanje geometrije lica, otiska prsta i izgled [[mrežnjača|mrežnjače]]. Ovaj pasoš gotovo je nemoguće krivotvoriti. Iako je uvođenje biometrijskog pasoša nailazilo na otpor organizacija za zaštitu [[ljudska prava|ljudskih prava]], on je uveden u većini razvijenih zemalja, ali i u mnogim drugim zemljama. Prvi biometrijski pasoš izdala je [[Malezija]] 1998. == Gallery == Različiti biometrijski pasoši. <center><gallery> Datoteka:Albanian biometric passport (crop).jpg|[[Albanija]] Datoteka:Reisepass at.svg|[[Austrija]] Datoteka:Azerbaijan Passport.svg|[[Azerbejdžan]] Datoteka:Belgian Passport 2008 cover.jpg|[[Belgija]] Datoteka:Biometric_passport_bih2.jpg|[[Bosna i Hercegovina]] Datoteka:Brunei biometric passport.jpg|[[Brunej]] Datoteka:Czech passport 2007 cover.jpg|[[Češka]] Datoteka:Danish Passport Cover.svg|[[Danska]] Datoteka:eesti_pass.jpg‎|[[Estonija]] Datoteka:Finland_passport.jpg|[[Finska]] Datoteka:Greek Passport.svg|[[Grčka]] Datoteka:Nederlanden_paspoort.jpg|[[Holandija]] Datoteka:Croatian_biometric_passport.jpg|[[Hrvatska]] Datoteka:Eirepas.JPG|[[Irska]] Datoteka:Icelandic_Passport_Front_Cover.jpg|[[Island]] Datoteka:Passaportoitaliano2006.jpg|[[Italija]] Datoteka:JapanpassportNew10y.PNG|[[Japan]] Datoteka:KOR ePassport.jpg|[[Južna Koreja]] Datoteka:Kazakhstan Passport.svg|[[Kazahstan]] Datoteka:FürstentumLiechtensteinReisepassCover.jpg|[[Lihtenštajn]] Datoteka:Pasas2008.gif|[[Litvanija]] Datoteka:hungarian passport.jpg|[[Mađarska]] Datoteka:RepofMacedonia-passport.png|[[Republika Makedonija|Makedonija]] Datoteka:Maldives ePassport.jpg|[[Maldivi]] Datoteka:nzE-passport.jpg|[[Novi Zeland]] Datoteka:Norwegian Passport, New Design.jpg|[[Norveška]] Datoteka:Biometrie reisepass deutsch.jpg|[[Njemačka]] Datoteka:Polska ePaszport.jpg|[[Poljska]] Datoteka:Russian ePassport.jpg|[[Rusija]] Datoteka:Us-passport.jpg|[[SAD]] Datoteka:Slovakian ePassport.jpg|[[Slovačka]] Datoteka:Slovenian Passport3.jpg|[[Slovenija]]<br />(slovensko-italijanska verzija) Datoteka:Serbian Passport.svg|[[Srbija]] Datoteka:Sudan_passport_cover.JPG|[[Sudan]] Datoteka:Swiss Pass 2006.jpg‎|[[Švicarska]] Datoteka:Thailand_ePassport.jpg|[[Tajland]] Datoteka:REPUBLIC OF CHINA (TAIWAN) PASSPORT 2020.png|[[Tajvan]] Datoteka:Turkmen Passport.svg|[[Turkmenistan]] </gallery></center> == Također pogledajte == * [[Biometrija]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commons|Biometric passport}} * [https://web.archive.org/web/20091012201825/http://www.esecuritylab.net/faruk/t0331-sta-je-to-biometrijski-pasos.html Šta je to biometrijski pasoš?]{{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Pasoši]] [[Kategorija:Dokumenti]] 9ohci290tt0o49bd2nsowxwg8ris6le 3829825 3829810 2026-04-13T07:05:44Z Tulum387 155909 3829825 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Countries with Biometric Passports.svg|mini|300x300piksel|Države koje koriste biometrijske pasoše (zeleno), koriste samo diplomati (žuto), imaju u planu uvesti pasoše u skorijoj budućnosti (plavo)]] [[Datoteka:ePassport logo.svg|mini|Simbol za biometrijski pasoš]] '''Biometrijski pasoš''', poznat i e-pasoš, nova je vrsta [[pasoš]]a koja koristi i [[biometrija|biometrijske]] podatke kako bi se označio identitet vlasnika. Podaci se, osim zapisa na papiru, zapisuju i u poseban [[čip]]. U čipu su, u zavisnosti od verzije, zabilježene informacije potrebne za prepoznavanje geometrije lica, otiska prsta i izgled [[mrežnjača|mrežnjače]]. Ovaj pasoš gotovo je nemoguće krivotvoriti. Iako je uvođenje biometrijskog pasoša nailazilo na otpor organizacija za zaštitu [[ljudska prava|ljudskih prava]], on je uveden u većini razvijenih zemalja, ali i u mnogim drugim zemljama. Prvi biometrijski pasoš izdala je [[Malezija]] 1998. == Galerija == Različiti biometrijski pasoši. <center><gallery> Datoteka:Albanian biometric passport (crop).jpg|[[Albanija]] Datoteka:Reisepass at.svg|[[Austrija]] Datoteka:Azerbaijan Passport.svg|[[Azerbejdžan]] Datoteka:Belgian Passport 2008 cover.jpg|[[Belgija]] Datoteka:Biometric_passport_bih2.jpg|[[Bosna i Hercegovina]] Datoteka:Brunei biometric passport.jpg|[[Brunej]] Datoteka:Czech passport 2007 cover.jpg|[[Češka]] Datoteka:Danish Passport Cover.svg|[[Danska]] Datoteka:eesti_pass.jpg‎|[[Estonija]] Datoteka:Finland_passport.jpg|[[Finska]] Datoteka:Greek Passport.svg|[[Grčka]] Datoteka:Nederlanden_paspoort.jpg|[[Holandija]] Datoteka:Croatian_biometric_passport.jpg|[[Hrvatska]] Datoteka:Eirepas.JPG|[[Irska]] Datoteka:Icelandic_Passport_Front_Cover.jpg|[[Island]] Datoteka:Passaportoitaliano2006.jpg|[[Italija]] Datoteka:JapanpassportNew10y.PNG|[[Japan]] Datoteka:KOR ePassport.jpg|[[Južna Koreja]] Datoteka:Kazakhstan Passport.svg|[[Kazahstan]] Datoteka:FürstentumLiechtensteinReisepassCover.jpg|[[Lihtenštajn]] Datoteka:Pasas2008.gif|[[Litvanija]] Datoteka:hungarian passport.jpg|[[Mađarska]] Datoteka:RepofMacedonia-passport.png|[[Republika Makedonija|Makedonija]] Datoteka:Maldives ePassport.jpg|[[Maldivi]] Datoteka:nzE-passport.jpg|[[Novi Zeland]] Datoteka:Norwegian Passport, New Design.jpg|[[Norveška]] Datoteka:Biometrie reisepass deutsch.jpg|[[Njemačka]] Datoteka:Polska ePaszport.jpg|[[Poljska]] Datoteka:Russian ePassport.jpg|[[Rusija]] Datoteka:Us-passport.jpg|[[SAD]] Datoteka:Slovakian ePassport.jpg|[[Slovačka]] Datoteka:Slovenian Passport3.jpg|[[Slovenija]]<br />(slovensko-italijanska verzija) Datoteka:Serbian Passport.svg|[[Srbija]] Datoteka:Sudan_passport_cover.JPG|[[Sudan]] Datoteka:Swiss Pass 2006.jpg‎|[[Švicarska]] Datoteka:Thailand_ePassport.jpg|[[Tajland]] Datoteka:REPUBLIC OF CHINA (TAIWAN) PASSPORT 2020.png|[[Tajvan]] Datoteka:Turkmen Passport.svg|[[Turkmenistan]] </gallery></center> == Također pogledajte == * [[Biometrija]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commons|Biometric passport}} * [https://web.archive.org/web/20091012201825/http://www.esecuritylab.net/faruk/t0331-sta-je-to-biometrijski-pasos.html Šta je to biometrijski pasoš?]{{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Pasoši]] [[Kategorija:Dokumenti]] czixzhaxsexa8ec1lgs8mnwanx0nhye 3829832 3829825 2026-04-13T07:27:58Z Srđan 73336 3829832 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Countries with Biometric Passports.svg|mini|300x300piksel|Države koje koriste biometrijske pasoše (zeleno), koriste samo diplomati (žuto), imaju u planu uvesti pasoše u skorijoj budućnosti (plavo)]] [[Datoteka:ePassport logo.svg|mini|Simbol za biometrijski pasoš]] '''Biometrijski pasoš''', poznat i e-pasoš, nova je vrsta [[pasoš]]a koja koristi i [[biometrija|biometrijske]] podatke kako bi se označio identitet vlasnika. Podaci se, osim zapisa na papiru, zapisuju i u poseban [[čip]]. U čipu su, u zavisnosti od verzije, zabilježene informacije potrebne za prepoznavanje geometrije lica, otiska prsta i izgled [[mrežnjača|mrežnjače]]. Ovaj pasoš gotovo je nemoguće krivotvoriti. Iako je uvođenje biometrijskog pasoša nailazilo na otpor organizacija za zaštitu [[ljudska prava|ljudskih prava]], on je uveden u većini razvijenih zemalja, ali i u mnogim drugim zemljama. Prvi biometrijski pasoš izdala je [[Malezija]] 1998. == Galerija == Različiti biometrijski pasoši. <center><gallery> Datoteka:Albanian biometric passport (crop).jpg|[[Albanija]] Datoteka:Reisepass at.svg|[[Austrija]] Datoteka:Azerbaijan Passport.svg|[[Pasoš Azerbejdžana|Azerbejdžan]] Datoteka:Belgian Passport 2008 cover.jpg|[[Belgija]] Datoteka:Bosnia and Herzegovina Passport.svg|[[Pasoš Bosne i Hercegovine|Bosna i Hercegovina]] Datoteka:Brunei biometric passport.jpg|[[Brunej]] Datoteka:Czech passport 2007 cover.jpg|[[Češka]] Datoteka:Danish Passport Cover.svg|[[Danska]] Datoteka:eesti_pass.jpg‎|[[Estonija]] Datoteka:Finland_passport.jpg|[[Finska]] Datoteka:Greek Passport.svg|[[Grčka]] Datoteka:Croatian_biometric_passport.jpg|[[Hrvatska]] Datoteka:Eirepas.JPG|[[Irska]] Datoteka:Icelandic_Passport_Front_Cover.jpg|[[Island]] Datoteka:Passaportoitaliano2006.jpg|[[Italija]] Datoteka:JapanpassportNew10y.PNG|[[Japan]] Datoteka:KOR ePassport.jpg|[[Južna Koreja]] Datoteka:Kazakhstan Passport.svg|[[Kazahstan]] Datoteka:FürstentumLiechtensteinReisepassCover.jpg|[[Lihtenštajn]] Datoteka:Pasas2008.gif|[[Litvanija]] Datoteka:hungarian passport.jpg|[[Mađarska]] Datoteka:Maldives ePassport.jpg|[[Maldivi]] Datoteka:Nederlanden_paspoort.jpg|[[Nizozemska]] Datoteka:nzE-passport.jpg|[[Novi Zeland]] Datoteka:Norwegian Passport, New Design.jpg|[[Norveška]] Datoteka:Biometrie reisepass deutsch.jpg|[[Njemačka]] Datoteka:Polska ePaszport.jpg|[[Poljska]] Datoteka:Russian ePassport.jpg|[[Rusija]] Datoteka:Us-passport.jpg|[[SAD]] Datoteka:RepofMacedonia-passport.png|[[Sjeverna Makedonija]] Datoteka:Slovakian ePassport.jpg|[[Slovačka]] Datoteka:Slovenia Passport.svg|[[Pasoš Slovenije|Slovenija]] Datoteka:Serbian Passport.svg|[[Srbija]] Datoteka:Sudan_passport_cover.JPG|[[Sudan]] Datoteka:Swiss Pass 2006.jpg‎|[[Švicarska]] Datoteka:Thailand_ePassport.jpg|[[Tajland]] Datoteka:REPUBLIC OF CHINA (TAIWAN) PASSPORT 2020.png|[[Tajvan]] Datoteka:Turkmen Passport.svg|[[Turkmenistan]] </gallery></center> == Također pogledajte == * [[Biometrija]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commons|Biometric passport}} * [https://web.archive.org/web/20091012201825/http://www.esecuritylab.net/faruk/t0331-sta-je-to-biometrijski-pasos.html Šta je to biometrijski pasoš?]{{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Pasoši]] [[Kategorija:Dokumenti]] 402mmwi9hpsd3c92lfn2zrlfnic3mgw 3829843 3829832 2026-04-13T07:56:45Z Srđan 73336 3829843 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Countries with Biometric Passports.svg|mini|300x300piksel|Države koje koriste biometrijske pasoše (zeleno), koriste samo diplomati (žuto), imaju u planu uvesti pasoše u skorijoj budućnosti (plavo)]] [[Datoteka:ePassport logo.svg|mini|Simbol za biometrijski pasoš]] '''Biometrijski pasoš''', poznat i e-pasoš, nova je vrsta [[pasoš]]a koja koristi i [[biometrija|biometrijske]] podatke kako bi se označio identitet vlasnika. Podaci se, osim zapisa na papiru, zapisuju i u poseban [[čip]]. U čipu su, u zavisnosti od verzije, zabilježene informacije potrebne za prepoznavanje geometrije lica, otiska prsta i izgled [[mrežnjača|mrežnjače]]. Ovaj pasoš gotovo je nemoguće krivotvoriti. Iako je uvođenje biometrijskog pasoša nailazilo na otpor organizacija za zaštitu [[ljudska prava|ljudskih prava]], on je uveden u većini razvijenih zemalja, ali i u mnogim drugim zemljama. Prvi biometrijski pasoš izdala je [[Malezija]] 1998. == Galerija == Različiti biometrijski pasoši. <center><gallery> Datoteka:Albanian Passport.svg|[[Albanija]] Datoteka:Reisepass at.svg|[[Austrija]] Datoteka:Azerbaijan Passport.svg|[[Pasoš Azerbejdžana|Azerbejdžan]] Datoteka:Belgian Passport 2008 cover.jpg|[[Belgija]] Datoteka:Bosnia and Herzegovina Passport.svg|[[Pasoš Bosne i Hercegovine|Bosna i Hercegovina]] Datoteka:Brunei Passport.svg|[[Brunej]] Datoteka:Czech passport 2007 cover.jpg|[[Češka]] Datoteka:Danish Passport Cover.svg|[[Danska]] Datoteka:Estonia Passport.svg|[[Estonija]] Datoteka:Finland_passport.jpg|[[Finska]] Datoteka:Greek Passport.svg|[[Grčka]] Datoteka:Croatian_biometric_passport.jpg|[[Hrvatska]] Datoteka:Eirepas.JPG|[[Irska]] Datoteka:Icelandic_Passport_Front_Cover.jpg|[[Island]] Datoteka:Passaportoitaliano2006.jpg|[[Italija]] Datoteka:JapanpassportNew10y.PNG|[[Japan]] Datoteka:KOR ePassport.jpg|[[Južna Koreja]] Datoteka:Kazakhstan Passport.svg|[[Kazahstan]] Datoteka:FürstentumLiechtensteinReisepassCover.jpg|[[Lihtenštajn]] Datoteka:Pasas2008.gif|[[Litvanija]] Datoteka:hungarian passport.jpg|[[Mađarska]] Datoteka:Maldives ePassport.jpg|[[Maldivi]] Datoteka:Nederlanden_paspoort.jpg|[[Nizozemska]] Datoteka:nzE-passport.jpg|[[Novi Zeland]] Datoteka:Norwegian Passport, New Design.jpg|[[Norveška]] Datoteka:Biometrie reisepass deutsch.jpg|[[Njemačka]] Datoteka:Polska ePaszport.jpg|[[Poljska]] Datoteka:Russian ePassport.jpg|[[Rusija]] Datoteka:Us-passport.jpg|[[SAD]] Datoteka:Macedonian Passport.svg|[[Sjeverna Makedonija]] Datoteka:Slovakian ePassport.jpg|[[Slovačka]] Datoteka:Slovenia Passport.svg|[[Pasoš Slovenije|Slovenija]] Datoteka:Serbian Passport.svg|[[Srbija]] Datoteka:Sudan_passport_cover.JPG|[[Sudan]] Datoteka:Swiss Pass 2006.jpg‎|[[Švicarska]] Datoteka:Thailand_ePassport.jpg|[[Tajland]] Datoteka:REPUBLIC OF CHINA (TAIWAN) PASSPORT 2020.png|[[Tajvan]] Datoteka:Turkmen Passport.svg|[[Turkmenistan]] </gallery></center> == Također pogledajte == * [[Biometrija]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commons|Biometric passport}} * [https://web.archive.org/web/20091012201825/http://www.esecuritylab.net/faruk/t0331-sta-je-to-biometrijski-pasos.html Šta je to biometrijski pasoš?]{{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Pasoši]] [[Kategorija:Dokumenti]] 7zbosoxfhrcrw97iwljj1q7uj16u031 Rečane 0 96334 3829772 2980139 2026-04-12T21:23:01Z ~2026-22479-20 180243 3829772 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} '''Rečane''' je naselje [[Sredačka Župa|Sredačke župe]] kod [[Prizren|Prizrena]], Kosovo. Na putu Prizren - Brezovica odmah poslije izlaska iz Duvske klisure i skretanja za Lokvicu nalazi se Rečane. Rečane se nalazi na 8 km od Prizrena. Selo je relativno zbijenog tipa. Rečane je najveća raskrsnica u Sredačkoj župi iz koje se odvajaju putevi do Manastirice, Nebregošta, Donjeg i Gornjeg Ljubinja, Živinjana, Planjana i dalje prema Brezovici. Stanovništvo - Bošnjaci. ==Historija== 2004. inicijativa bošnjačkih udruženja na Kosovu i Metohiji da se procesom decentralizacije Rečane kao najpropulzivnije naselje u Sredačkoj Župi proglasi za sjedište nove opštine. 2008. u selu je uspostavljena CATV distributivna mreža i omogućen širokopojasni pristup Internet mreži (CATV/WiFi). ==Geografija== '''Koordinate''' * Sjeverna geografska širina: 42°10'27.00" * Istočna geografska dužina: 20°49'03.00" * Nadmorska visina: 750-820 m '''Toponimi''' Lupurda, Ploča, Crkvišta == Stanovništvo == '''Demografija''' Ukupno: 2600 [Bošnjaci 100%] == Također pogledajte == *[[Sredačka Župa]] *[[Prizren]] *[[Bošnjaci Kosova]] == Vanjski linkovi == {{Proširiti sekciju}} [[Kategorija:Kosovo]] [[Kategorija:Naselja na Kosovu]] aehfump5ra01asx0yp3ju1cw20og0fj 3829778 3829772 2026-04-12T22:37:06Z AnToni 2325 Vraćene izmjene korisnika [[Special:Contributions/~2026-22479-20|~2026-22479-20]] ([[User talk:~2026-22479-20|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:C3r4|C3r4]] 2225451 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} '''Rečane''' je naselje [[Sredačka Župa|Sredačke župe]] kod [[Prizren|Prizrena]]. Na putu Prizren - Brezovica odmah poslije izlaska iz Duvske klisure i skretanja za Lokvicu nalazi se Rečane. Rečane se nalazi na 6 km od Prizrena. Selo je relativno zbijenog tipa. Rečane je najveća raskrsnica u Sredačkoj župi iz koje se odvajaju putevi do Manastirice, Nebregošta, Donjeg i Gornjeg Ljubinja, Živinjana, Planjana i dalje prema Brezovici. ==Historija== 2004. inicijativa bošnjačkih udruženja na Kosovu i Metohiji da se procesom decentralizacije Rečane kao najpropulzivnije naselje u Sredačkoj Župi proglasi za sjedište nove opštine. 2008. u selu je uspostavljena CATV distributivna mreža i omogućen širokopojasni pristup Internet mreži (CATV/WiFi). ==Geografija== '''Koordinate''' * Sjeverna geografska širina: 42°10'27.00" * Istočna geografska dužina: 20°49'03.00" * Nadmorska visina: 750-820 m '''Toponimi''' Lupurda, Ploča, Crkvišta == Stanovništvo == '''Demografija''' Ukupno: 2600 [Bošnjaci 100%] == Također pogledajte == *[[Sredačka Župa]] *[[Prizren]] *[[Bošnjaci Kosova]] == Vanjski linkovi == {{Proširiti sekciju}} [[Kategorija:Kosovo]] [[Kategorija:Naselja na Kosovu]] jk41xka5vdhnwq649aka409ss9e0lvz Rat za austrijsko naslijeđe 0 97478 3829687 3815591 2026-04-12T12:49:09Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829687 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Battle-of-Fontenoy.jpg|mini|desno|Bitka kod Fontenoya]] '''Rat za austrijsko naslijeđe''' trajao je od [[1740]]. do [[1748]]. godine. U njemu su sudjelovale sve evropske sile osim [[Poljska-Litvanija|Poljske-Litvanije]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Rat je započeo pod izgovorom da nadvojvotkinja [[Marija Terezija Austrijska]] nema pravo da naslijedi Austriju i ostale habsburške posjede zato što je žena, a žene prema [[salijski zakon|salijskom zakonu]] ne mogu naslijediti zemlju. U stvarnosti, spol Marije Terezije je bio samo dobar izgovor [[Pruska|Pruske]] i [[Francuska|Francuske]] da pokušaju poljuljati moć Austrije. Austriju su podržavale [[Velika Britanija]] i [[Holandija]], tradicionalni neprijatelji Francuske, te kraljevina [[Sardinija]] i [[Saksonija]]. [[Bavarska]] je podržavala Francusku i Prusku. Rat je završio sporazumom iz Aix-la-Chapellea [[1748]], a jedina teritorijalna promjena bila je prusko preuzimanje [[Šlezija|Šlezije]] od Austrije. == Rat == [[Fridrik II, kralj Pruske]], je poslao izaslanike u Beč sa zahtjevom da mu Marija Terezija prepusti [[Šlezijsko vojvodstvo]], mineralima bogati austrijski teritorij koji je graničio s Prusijom. Marija Terezija je odbila bez razmišljanja.<ref name="Crankshaw, 43">Crankshaw, 43.</ref> Pruska je do tada već bila zauzela Šleziju. Velika Britanija je Mariji Tereziji ponudila 12.000 vojnika u slučaju da svi mirovni pregovori propadnu.<ref name="Crankshaw, 43"/> Austrijske trupe koje su se borila protiv pruske vojske brojale su 6.000 vojnika, a predvodio ih je general [[Maximilian Ulysses Browne]].<ref>Crankshaw, 51.</ref> [[Datoteka:MariaTheresia Maske.jpg|mini|desno|Marija Terezija, kraljica Ugarske, Češke i Hrvatske, nadvojvotkinja Austrije.]] [[Datoteka:Friedrich Zweite Jung.jpg|mini|desno|Fridrik II, kralj Pruske.]] Budući da je Austriji falilo iskusnih vojnih komandanata, Marija Terezija je oslobodila maršala [[Wilhelm Reinhard von Neipperg|Wilhelma Reinharda von Neipperga]], kojeg je njen otac bio zatvorio zbog njegove slabe izvedbe u ratu s Osmanlijama. Neipperg je preuzeo komandu nad austrijskom vojskom u martu. Austrijanci su pretrpjeli veliki poraz aprila iste godine. Francuska je za to vrijeme planirala uništavanje austrijske države i podjelu njenog teritorija između Pruske, Bavarske, Saksonije i Španije.<ref>Crankshaw, 56.</ref> Beč je bio u panici pošto nijedan od savjetnika Marije Terezije nije očekivao da će ih Francuska izdati. [[George II od Velike Britanije|George II]], kralj Velike Britanije, i sam Franjo molili su Mariju Tereziju da pregovara s Pruskom, na što je ona nevoljko pristala.<ref>Crankshaw, 57-58.</ref> Britanski kralj je ponudio [[Głogów]], [[Świebodzin]], i [[Grünberg]], za što Marija Terezija nije znala. Fridrik je odbio ovu ponudu i ušao u alijansu s Francuskom u junu.<ref name="Crankshaw38">Crankshaw, 38.</ref> Do jula su propali svi pokušaji da se spriječi rat. [[Mauricije Saksonski]] je već bio prešao [[Rajna|Rajnu]] i ušao u [[Sveto Rimsko Carstvo]], a Saksonija je napustila Austriju i pridružila se Francuskoj.<ref name="Crankshaw75">Crankshaw, 75.</ref> Palatinat se udružio s [[Köln]]om i Bavarskom, a britanski kralj George II je svoj [[Braunschweig-Lüneburg]] proglasio neutralnim.<ref>Crankshaw, 37.</ref> Marija Terezija se okrunila za ugarskog kralja [[25. juni|25. juna]] [[1741]]. godine. Dana [[26. oktobar|26. oktobra]] iste godine, bavarski vojvoda [[Karlo VII, car Svetog Rimskog Carstva|Karlo Albert]] je osvojio [[Prag]]. i proglasio se kraljem Češke. Prodao je pruskom kralju Fridriku II grofoviju [[Glatz]] po sniženoj cijeni u zamjenu za njegov glas pri izborima za cara, te je bio izabran za cara Svetog Rimskog Carstva [[24. januar]]a [[1742]]. godine. Istog dana vojska Marije Terezije je zauzela [[Minhen]], carev glavni grad.<ref>Crankshaw, 93.</ref> Dana [[11. juni|11. juna]] [[1742]]. u [[Berlin]]u je potpsian sporarum koji je okončan sukob Austrije i Pruske. Francuske trupe su napustile Češku u zimu iste godine. Dana [[12. maj]]a [[1743]]. Marija Terezija se okrunila za kralja Češke u [[Katedrala sv. Vida|Katedrali sv. Vida]].<ref>Crankshaw, 96.</ref><ref>LeCaine Agnew, 84.</ref> Planovi Francuske su se raspali kada je Karlo Albert umro u januaru [[1745]]. godine. Francuzi su pregazili Austrijsku Holandiju u maju, a [[13. septembar|13. septembra]] [[Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva|Franjo]], muž Marije Terezije, je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva. Pruska je priznala Franju za cara, a Marija Terezija je priznala gubitak Šlezije u decembru [[1745]]. godine.<ref>Crankshaw, 99.</ref> Rat se nastavio još tri godine, a okončan je sporazumom [[1748]]. kojim je ponovno priznat austrijski gubitak Šlezije, a Marija Terezija je još morala predati Parmu.<ref>Crankshaw, 100.</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Bibliografija == * Browning, Reed: ''The War of the Austrian Succession'' St Martin's Press 1993 {{ISBN|0-312-09483-3}} * Crankshaw, Edward: ''Maria Theresa'', Longman publishers 1969 * LeCaine Agnew, Hugh: ''The Czechs and the lands of the Bohemian crown'' Hoover Press 2004 {{ISBN|0-8179-4492-3}} {{Commonscat|War of the Austrian Succession}} [[Kategorija:Rat za austrijsko naslijeđe|*]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Habsburške Monarhije]] sjak1fod6ge5vz7ap5nboumjmk6f146 Bosanski ljiljan (simbol) 0 98072 3829821 3828703 2026-04-13T06:46:42Z Tulum387 155909 Izbrisan prazan prostor. 3829821 wikitext text/x-wiki '''Bosanski ljiljan''' ili '''zlatni ljiljan''' [[Heraldika|heraldički]] je i historijski [[simbol]] koji se vezuje za [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|srednjovjekovnu Bosnu]]. Prisutan je i na [[Novac|novcu]], [[Pečat|pečatima]], [[Zastava|zastavama]], [[Grb|grbovima]], [[Stećak|stećcima]], raznim ukrasnim predmetima i sl. Kao simbol počeo se upotrebljavati u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|srednjovjekovnoj bosanskoj državi]], u vrijeme [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I Kotromanića]], koja je za simbol uzela bosanski ljiljan.<ref>Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva; Portreti velikana bosanske historije (Odlomak Kralj Tvrtko I). Godina 1995.</ref>[[Datoteka:Zlatni Ljiljan.svg|100px|mini|desno]] [[Datoteka:Coat of arms of Kingdom of Bosnia.svg|alt=|mini|242x242piksel|Grb dinastije Kotromanić]] [[Datoteka:Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg|200p|mini|desno|Zastava Republike Bosne i Hercegovine (1992-1998)]] [[Datoteka:Coat of arms of Gradačac.svg|mini|200p|Grb [[Gradačac|Gradačca]], primjer današnje upotrebe ljiljana na općinskim grbovima]] U modernom periodu simbol je korišten na [[Grb Republike Bosne i Hercegovine|grbu]] i [[Zastava Republike Bosne i Hercegovine|zastavi Republike Bosne i Hercegovine]] (1992–1998), a danas ima snažnu identitetsku i kulturnu simboliku. Porijeklo ljiljana u grbu [[Dinastija|dinastije]] Kotromanića u [[Historiografija|historiografiji]] se često dovodi u vezu s heraldičkom tradicijom [[Zapadna Evropa|zapadne Evrope]], posebno s [[Anjou (dinastija)|anžuvinskim]] simbolima, imajući u vidu političke i dinastičke veze srednjovjekovne Bosne s [[Ugarska|Ugarskom]] u 14. stoljeću. Istovremeno, ne postoji jedinstven historiografski stav o direktnom porijeklu ovog motiva, a pojedini autori ukazuju na složenost političkih odnosa između Tvrtka I Kotromanića i anžuvinske krune u ranoj fazi njegove vladavine. Grb zlatnih ljiljana kraljevske porodice Kotromanić sastoji se od šest zlatnih ljiljana na plavoj podlozi sa bijelom lentom. Dolaskom [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]] na područje [[Balkan|Balkana]] i padom dinastije Kotromanić i sam grb je izašao iz upotrebe. Pojava ljiljana u heraldičkom grbu dinastije Kotromanića tumačena je u različitim historiografskim pristupima unutar šire evropske tradicije heraldike. Simbol fleur‑de‑lis bio je raširen u zapadnoevropskoj heraldici srednjeg vijeka, gdje se javljao na grbovima i zastavama više dinastija i država, što ukazuje na moguć utjecaj evropskih heraldičkih sklonosti na aristokratsku simboliku u Bosni. Nema jedinstvenog historiografskog [[Konsenzus|konsenzusa]] o direktnom porijeklu motiva ljiljana u bosanskom grbu, a pojedini autori smatraju da se njegovo značenje može razumjeti u kontekstu složenih političkih i kulturnih odnosa u 14. stoljeću. Sa botaničke strane gledišta, lilium bosniacum je vrsta ljiljana autohtona za područje Bosne i Hercegovine, ali taksonomska veza između ove biljne vrste i srednjovjekovnog heraldičkog simbola ne može se potvrditi kao direktni izvor motivacije za njegovu upotrebu u srednjovjekovnoj heraldici.<ref>John V. A. Fine, Jr., ''The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest'', University of Michigan Press, 1994.</ref><ref>Noel Malcolm, ''Bosnia: A Short History'', Macmillan, 1994.</ref> == Moderna upotreba == Godine 1992. grb zlatnih ljiljana nalazi svoju ponovnu upotrebu sa proglašenjem nezavisne Republike Bosne i Hercegovine. [[Zastava Republike Bosne i Hercegovine]] se sastojala od grba zlatnih ljiljana na bijeloj podlozi. Ovo je bila i zastava sa zlatnim mačevima na kutovima grba [[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armije Republike Bosne i Hercegovine]]. Grb je uklesivan na mezarjima i na grobovima bošnjačkih boraca. Zastava Republike Bosne i Hercegovine iz 1992. godine zamijenjena je aktuelnom 1998. nakon što Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije uspjela postići saglasnost o zajedničkom državnom simbolu u postdejtonskom ustavnom okviru. Pozivajući se na ovlasti predviđene Aneksom 10 [[Dejtonski sporazum|Dejtonskog mirovnog sporazuma]] i [[Bonske ovlasti|bonskim ovlastima]], visoki predstavnik Carlos Westendorp 4. februara 1998. nametnuo je Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine, čime je uvedena nova državna zastava.<ref>{{Cite web|url=https://www.ohr.int/decision-imposing-the-law-on-the-flag-of-bih/|title=Decision imposing the Law on the Flag of BiH – Office of the High Representative|date=1998|language=en-GB|access-date=1. 3. 2026}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.klix.ba/vijesti/bih/sest-ljiljana-vezenih-u-zlatu-koja-je-simbolika-prve-zastave-bosne-i-hercegovine/240504009|title=Šest ljiljana vezenih u zlatu: Koja je simbolika prve zastave Bosne i Hercegovine|website=Klix.ba|language=|access-date=1. 3. 2026}}</ref> == Također pogledajte == * [[Ljiljan (simbol)]] * [[Zlatni ljiljan]] == Reference == {{refspisak}} {{Bošnjaci}} [[Kategorija:Simboli Bosne i Hercegovine]] rfcbeh77t09n4xaoyeinck1flqx8970 Rudolf II, car Svetog Rimskog Carstva 0 100979 3829620 3792936 2026-04-12T12:15:28Z PanaskoBot 180210 /* Pokrovitelj nauke i umjetnosti */ razne ispravke 3829620 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Vladar | Ime = Rudolf II | Titula = Car Svetog Rimskog Carstva; kralj Njemačke, Ugarske, Češke, i Hrvatske; nadvojvoda Austrije | Slika = Joseph Heintz d. Ä. 002.jpg | Opis slike = | Vladavina = 1576 - 1612. | Krunidba = | Prethodnik = [[Maksimilijan II, car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijan II]] | Nasljednik = [[Matija, car Svetog Rimskog Carstva|Matija]] | Djeca = | Dinastija = [[Habsburg (dinastija)|Habsburg]] | Otac = [[Maksimilijan II, car Svetog Rimskog Carstva]] | Majka = [[Marija Austrijska (carica Svetog Rimskog Carstva)|Marija Austrijska]] | Datum rođenja = {{Datum rođenja|1552|7|18}} | Mjesto rođenja = [[Beč]] | Datum smrti = {{Datum smrti i godine|1612|1|20|1552|7|18}} | Mjesto smrti = [[Prag]] |}} '''Rudolf II''' (18. juli 1552 - 20. januar 1612)<ref>{{Cite web|title = Rudolf II {{!}} Holy Roman emperor|url = http://www.britannica.com/biography/Rudolf-II-Holy-Roman-emperor|website = Encyclopedia Britannica|access-date = 16. 2. 2016}}</ref> je bio car [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]], kralj [[Ugarska|Ugarske]], [[Historija Hrvatske|Hrvatske]], [[Češka|Češke]] i [[Njemačka|Njemačke]], te vladar ostalih [[Habsburška Monarhija|habsburških posjeda]]. Rudolf II je u stvari bio drugi vladar po imenu Rudolf samo u Njemačkoj (nakon [[Rudolf I, kralj Njemačke|Rudolfa I]]) i Češkoj (nakon [[Rudolf I, kralj Češke|Rudolfa I]]). Bio je prvi car Svetog Rimskog Carstva po imenu Rudolf, ali je i kao car vladao kao Rudolf II u čast svom habsburškom pretku. Kao kralj Ugarske nije nosio redni broj. == Djetinjstvo i mladost == Rodio se u [[Beč]]u, a bio je sin cara [[Maksimilijan II, car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijana II]] i kastiljsko-aragonske infante i austrijske nadvojvotkinje [[Marija Austrijska (carica Svetog Rimskog Carstva)|Marije]]. Djed po ocu mu je bio [[Ferdinand I, car Svetog Rimskog Carstva]], a djed po majci [[Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva]]. Carevi Ferdinand I i Karlo V bili su braća, što znači da su Rudolfovi roditelji bili rođaci u prvom koljenu. Mladost (od 1563. do 1571) je proveo na dvoru svog daidže, kastiljskog kralja [[Filip II, kralj Kastilje|Filipa II]], odakle se vratio kao krut i povučen mladić. Već tada je pokazivao nezainteresiranost za državničke poslove i putovanja. S druge strane, njegovi interesi bili su uglavnom okrenuti [[Alhemija|alhemiji]] i [[Astrologija|astrologiji]], koje su tokom [[Renesansa|renesanse]] bile tretirane kao nauke, kao i sakupljanju [[Domaći konj|konja]], [[Sat (instrument)|satova]], raznih rijetkih i neobičnih predmeta i umjetničkih djela. Također, bio je sklon duljim razdobljima "melanholije", kako se u ono vrijeme nazivala [[klinička depresija]]. Iako je depresija bila uobičajne za [[Habsburg (dinastija)|Habsburgovce]] kao porodicu, kod Rudolfa su napadi trajali sve duže i duže kako je stario. == Veze i potomstvo == Slično svojoj savremenici, engleskoj kraljici [[Elizabeta I, kraljica Engleske|Elizabeti I]], Rudolf II je vodio česte pregovore oko sklapanja braka pri čemu je važio za dobru partiju, ali se na kraju nikada nije ženio. Ova činjenica je dovela do brojnih špekulacija oko njegovog seksualnog opredjeljenja budući da su mnogi sumnjali da je Rudolf bio [[Homoseksualnost|homoseksualac]]. Međutim, danas se smatra da su glasine o Rudolfovoj homoseksualnosti širili njegovi neprijatelji, kako iz njegove vlastite porodice, tako iz redova [[Katolička crkva|Katoličke crkve]]. U historiji je dokumentirano da je Rudolf imao vanbračne veze s nekoliko žena, te da je iz tih veza imao i nezakonito potomstvo. Godine 1604. spomento je osmero careve vanbračne djece. == Vladavina == Rudolf II je već za očevog života okrunjen za kralja Ugarske 1572, a zatim i za kralja Češke 1575. Nakon smrti Maksimilijana II 1576. postao je austrijski nadvojvoda i car [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Već 1583. napustio je [[Beč]] i odselio se u [[Prag]] gdje je proveo ostatak života. Državničke poslove je povjerio svojoj braći među kojima je najambiciozniji bio [[Matija, car Svetog Rimskog Carstva|Matija]], kome je 1593. prepuštena uprava nad Austrijom. [[Datoteka: Krone Kaiser Rudolf II Kaisertum Österreich.jpg|mini| 200px|lijevo|'' 'Carska kruna Rudolfa II''', koja je od 1806. korištena kao kruna [[Austrijsko Carstvo|austrijskih careva]]]] Iako je bio odgajen na katoličkom španskom dvoru, u pogledu vjerske politike Rudolf je pokazivao toleranciju prema [[protestanti]]ma i [[Jevreji]]ma. Car nije bio zainteresiran ni za protestantizam, već je pokušavao uspostaviti ravnotežu između protestantizma i agresivnog [[Papa|papstva]], koje je insistiralo na politici [[Protivreformacija|protivreformacije]]. Prilikom vjerskih rasprava na njegovom dvoru uvijek bi podržavao onu stranu koja mu je djelovala neutralnije. Njegova vjerska politika se ponekad ocjenjuje kao neodlučna i neadekvatna u vrijeme kada su vjerske razlike i neprijateljstvo između katolika i protestanata bili sve uočljiviji. Najznačajniji ratni sukob tokom Rudolfove vladavine bio je [[Dugi rat|Dugi ili Trinaestogodišnji rat]] koji je od 1593. do 1606. vođen protiv [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Osmanlije su, naime, poslije [[Bitka kod Siska|poraza kod Siska]] 1593. objavile rat Svetom Rimskom Carstvu. Sukob je uglavnom vođen u [[Podunavlje|Podunavlju]] oko prevlasti nad [[Habsburška Mađarska|sjevernom Ugarskom]] i [[Erdelj]]om. Na kraju, obje sile su bile iscrpljene, a erdeljski knez [[Stjepan Bočkaj]] je 1604. pokrenuo ustanak ugarskog [[Luterani|luteransko]] plemstva protiv katoličkih Habsburgovaca. Rudolf je za vrijeme rata boravio u Pragu i zanosio se mišlju o ujedinjenju čitavog kršćanskog svijeta zarad novog križarskog rata protiv Osmanlija. Međutim, Habsburgovci su 1604. natjerali Rudolfa da bratu Matiji povjeri vladavinu nad Ugarskom. Matija je 1606. s Bočkajem sklopio [[Bečki mir]] kojim je protestantima u Ugarskoj data sloboda vjeroispovijesti, dok je s Osmanlijama zaključen povoljni [[mir u Žitvatoroku]]. Rudolf II je pak odbijao potpisati mir s Turcima pošto je priželjkivao nastavak rata i novo uplitanje u poslove Erdelja. Matija je iskoristio ovu situaciju da uz ugarsku pomoć opsjedne svog brata u Pragu. Rudolf je tako morao imenuje brata za nasljednika i da mu 1608. prepusti krunu Ugarske i nakon toga Češke, kao i Austrijsko nadvojvodstvo. Koristeći težak položaj u koji je Rudolf zapao, češki protestanti su zatražili veće vjerske slobode. Razvlašćeni car im je 1609. izdao ''Kraljevsko pismo'' kojim su protestanti u Češkoj i Šleskoj dobili značajne ustupke. Protestanti su nakon toga zatražili nove privilegije, koje je Rudolf odbio upotrebom sile. Češki staleži su zatim pozvali carevog brata [[Matija, car Svetog Rimskog Carstva|Matiju]] koji je 1611. natjerao Rudolfa da mu prepusti vlast nad Češkom. Rudolf II je na kraju preminuo u januaru 1612, devet mjeseci nakon što je Matiji morao prepustiti svu vlast osim prazne titule cara Svetog Rimskog Carstva. Sahranjen je u praškoj [[Katedrala sv. Vita|Katedrali sv. Vita]] u kojoj je pokopan i njegov otac Maksimilijan II. == Pokrovitelj nauke i umjetnosti == Nakon što je postao car Rudolf II se 1583. preselio u [[Prag]] gdje je živio okružen znanstvenicima, umjetnicima i šarlatanima čiji je patron. Sakupljao je djela [[Albrecht Dürer|Albrechta Dürera]] i [[Pieter Brueghel stariji|Pietera Brueghela starijeg]] i poručivao slike od [[Paolo Veronese|Paola Veronesea]]. Također, bio je pokrovitelj niza [[Manirizam|manirističkih]] umjetnika kao što su bili [[Giambologna]], [[Bartolomeus Spranger]], [[Hans von Aachen]], [[Giuseppe Arcimboldo]], i dr. Rudolf se od mladosti zanimao za astronomiju. Prije njegove vladavine [[Nostradamus]] je za njega izradio [[horoskop]]. Rudolfovi dvorski [[Astrologija|astrolozi]] bili su [[Tycho Brahe]] i njegov učenik [[Johannes Kepler]]. Zahvaljujući carevom pokroviteljstvu Brahe i Kepler su izvršili i niz važnih [[Astronomija|astronomskih]] istraživanja. Braheova istraživanja kretanja nebeskih tijela, koje je Kepler završio, zabilježena su u vidu Rudolfovih tablica, koja su naravno tako nazvane u čast njihovog carskog mecene. [[Datoteka: Vertumnus årstidernas gud målad av Giuseppe Arcimboldo 1591 - Skoklosters slott - 91503.tiff | mini|200p | desno |"Rudolf II kao rimski bog godišnjih doba Vertumn", na nadrealnom portretu koji je 1590. i 1591. izradio [[Giuseppe Arcimboldo]].]] Rudolf II je također u Pragu stvorio [[botanički vrt]] i najveći "kabinet čuda" (''Kunstkammer'') u cijeloj [[Evropa|Evropi]]. Između 1587. i 1605. Rudolf je sagradio sjeverno krilo [[Hradčani|Hradčana]] kako bi u tom dijelu palače držao svoju sve veću zbirku minerala, [[Fosili|fosila]], prepariranih životinja, neobičnih strojeva i drugih predmeta koje je sakupljao. Kada su radovi na izgradnji sjevernog krila završeni, samo je podzbirka''Naturalia'', koju su činili [[mineral]]i i [[drago kamenje]] bila dovoljno velika da zauzme tri prostorije koje su bile široke 5,5 metara i dugačke po 60 metara. Za razliku od sličnih vladarskih zbirki, Rudolf je bila uređena po strogo enciklopedijskom principu. Dvorski ljekar [[Anselmo Boecije de Bodt]], koji je bio odličan poznavalac minerala, dobio je zadatak organizirati kolekciju. De Bodt je proputovao [[Rudarstvo|rudarske]] oblasti u Austriji, Češkoj i [[Šleska|Šleskoj]] i 1609. je izdao djelo''Gemmarum et Lapidum'', najznačajniji [[Mineralogija|minerološki]] priručnik [[17. vijek|17. stoljeća]]. Kao poklonik alhemije, Rudolf II je na svoj dvor doveo Edvarda Kellyja i Johna Dija, koji su bili savjetnici engleske kraljice Elizabete I. Car je utrošio prilično sredstava ne bi li otkrio [[kamen mudraca]]. Navodno je imao vlastitu laboratoriju u kojoj je izvodio alhemijske oglede. Tokom Rudolfove vladavine njegovi dvorski znanstvenici koristili su eksponate i zbirke izložene u "kabinetu čuda". Ipak, čitava kolekcija je lagano počela da propada tokom vladavine njegovih nasljednika. Sredinom 17. stoljeća veći dio zbirke je spakovan u drvene sanduke i poslan u [[Beč]]. Ono što je preostalo u Pragu opljačkala je švedska vojska tokom pljačke Hradčana 26. jula 1648. za vrijeme [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjeg rata]]. [[Šveđani]] su odnijeli najznačajnija djela iz careve zbirke umjetničkih slika. Poslije smrti švedske kraljice [[Kristina, kraljica Švedske|Kristine]] veći dio kolekcije je prešao u ruke vojvode od Orleansa. Pojedina djela je od privatnih kolekcionara otkupio 1782. [[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva]]. Sačuvani primjerci eksponata koji su pripadali caru Rudolfu II danas se nalaze u muzejima diljem svijeta. {{S-start}} {{Redoslijed| |prije = [[Maksimilijan II, car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijan II]] |naslov=[[Spisak njemačkih kraljeva i careva Svetog Rimskog Carstva|Car Svetog Rimskog Carstva<br />kralj Njemačke]]<br />[[Spisak čeških kraljeva|kralj Češke]]<br />[[Spisak hrvatskih kraljeva|Kralj Hrvatske]]<br />[[Kralj Ugarske]] |poslije=[[Matija, car Svetog Rimskog Carstva|Matija]] }} {{S-end}} {{Kralj Njemačke}} {{Češki vladari}} {{Commonscat|Rudolf II, Holy Roman Emperor}} {{Normativna kontrola}} = Reference = {{Refspisak|}} [[Kategorija:Rođeni 1552.]] [[Kategorija:Umrli 1612.]] [[Kategorija:Biografije, Beč]] [[Kategorija:Carevi Svetog Rimskog Carstva]] [[Kategorija:Kraljevi Njemačke]] [[Kategorija:Kraljevi Češke]] [[Kategorija:Kraljevi Ugarske]] [[Kategorija:Kraljevi Hrvatske]] [[Kategorija:Nadvojvode Austrije]] [[Kategorija:Habsburgovci]] [[Kategorija:Erdeljski kneževi]] htl1o26i5oujkm5xhhanotlvk0fojok Vladislav III, kralj Poljske 0 101125 3829673 3645009 2026-04-12T12:46:48Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829673 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} {{Infokutija Vladar | Ime =Vladislav III | Nasljeđivanje =[[Spisak poljskih vladara|Kralj Poljske]] | Slika =Bacciarelli - Władysław III.jpeg | Vladavina =1. juni 1434. - 10. novembar 1444. | Krunidba =25. juli 1434. | Prethodnik =[[Vladislav II, kralj Poljske|Vladislav II]] | Nasljednik =[[Kazimir IV, kralj Poljske|Kazimir IV]] | Nasljeđivanje1 =[[Kralj Ugarske]] | Vladavina1 =15. maj 1440. - 10. novembar 1444. | Prethodnik1 =[[Albert, kralj Ugarske|Albert]] | Nasljednik1 =[[Ladislav V, kralj Ugarske|Ladislav V]] | Dinastija =[[Jagelonci]] | Otac =[[Vladislav II, kralj Poljske]] | Majka =[[Sofija Halšanska]] | Datum rođenja =31. oktobar 1424. | Mjesto rođenja = | Datum smrti =10. novembar 1444. | Mjesto smrti = }} '''Vladislav III''' (31. oktobar 1424. - 10. novembar 1444.) je bio [[Spisak poljskih vladara|kralj Poljske]] od 1434. i [[Spisak ugarskih kraljeva|kralj Ugarske]] i [[Spisak hrvatskih kraljeva|Hrvatske]] od 1440. do svoje smrti u [[Bitka kod Varne|bici kod Varne]] 1444. godine. == Djetinjstvo == Bio je prvorođeni sin poljskog kralja [[Vladislav II, kralj Poljske|Vladislava II]] i njegove četvrte supruge, [[Sofija Halšanska|Sofije Halšanske]]. Tokom njegovog djetinjstva veliki broj poljskih plemića želio je da poljsku krunu naslijedi njegova starija polusestra [[Jadviga Jagelonka (1408–1431)|Jadviga]], kćerka Vladislava II i njegove druge supruge, [[Ana Celjska|Ane Celjske]], pošto je ona preko majke bila potomak ranih poljskih kraljeva. Međutim, Jadviga je umrla [[1431]], pod sumnjom da ju je otrovala Vladislavova majka Sofija, te je tako poljska kruna osigurana Vladislavu. == Vladavina u Poljskoj == Vladislav III je naslijedio oca kao desetogodišnjak, te su ga odmah okružili savjetnici poput krakovskog biskupa [[Zbigniew Oleśnicki|Zbigniewa Oleśnickija]], koji je želio zadržati svoj visoki položaj na dvoru. [[Krunidba]] novoga kralja obavljena je [[25. juli|25. jula]] [[1434]], a bila je prekinuta od neprijateljski raspoloženih plemića. Vladislavu je vladavina bila teška od samog svog početka. Krakovski biskup se miješao u državne poslove o kojima sam kralj nije znao. Njegov položaj se nije nimalo promijenio ni nakon što ga je [[1438]]. parlament proglasio punoljetnim. == Vladavina u Ugarskoj == Ovo stanje se nastavilo sve do [[1440]], kada je Vladislavu ponuđena kruna Ugarskog kraljevstva kojem je prijetila opasnost od [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Pojedini poljski plemići nisu željeli ponovno u [[personalna unija|personalnu uniju]] s Ugarskom (u kojoj su bili tokom vladavine [[Ludovik I, kralj Ugarske|Ludovika I]]), a Vladislav se za ugarsku krunu morao boriti s ugarskom kraljicom [[Elizabeta Luksemburška|Elizabetom Luksemburškom]], trudnom udovicom kralja [[Albert, kralj Ugarske|Alberta]] i kćerkom kralja [[Žigmund, car Svetog Rimskog Carstva|Žigmunda]], koja je željela sačuvati ugarsku krunu za svoju djecu. Elizabeta je rodila sina [[Ladislav V, kralj Ugarske|Ladislava]], ali Vladislav je, nakon dvogodišnjeg rata s Elizabetom, uspio postati kralj Ugarske [[1440]]. godine. Imao je podršku pape [[Eugen IV|Eugena IV]] jer je planirao rat protiv Turaka, ali je zato gotovo potpuno ignorisao Poljsku i interese [[Jagelonci|svoje dinastije]]. == Smrt i nasljednici == Pogazio je primirje s Osmanskim carstvom i započeo dvogodišnji rat u kojem je postigao značajne uspjehe, ali je poginuo u [[bitka kod Varne|bici kod Varne]]. Nije se ženio i nije imao djece. Nakon trogodišnjeg [[interregnum]]a, na poljskom prijestolju naslijedio ga je mlađi brat, [[Kazimir IV, kralj Poljske|Kazimir IV]]. U Ugarskoj ga je naslijedio njegov suparnik, [[Ladislav V, kralj Ugarske|Ladislav V]]. {{Commonscat|Wladislaus III of Poland and Hungary}} [[Kategorija:Rođeni 1424.]] [[Kategorija:Umrli 1444.]] [[Kategorija:Biografije, Kraków‏]] [[Kategorija:Poljski vladari]] [[Kategorija:Ugarski vladari]] [[Kategorija:Jagelonci]] 9dfwg76v3dnaqv745djghidqfphv0va Matija Radivojević 0 143021 3829656 3694971 2026-04-12T12:44:48Z PanaskoBot 180210 /* Reference */ razne ispravke 3829656 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Vladar | Ime =Matija Radivojević Kotromanić | Nasljeđivanje =[[Spisak bosanskih vladara|Kralj Bosne]] | Nasljeđivanje1 =Porijeklo i porodica | Slika = | Opis slike = | Vladavina =[[1463]] - [[1471]] | Krunidba = | Prethodnik =[[Stjepan Tomašević]] | Nasljednik =[[Matija Vojsalić]] | Supružnik =neka Turkinja | Djeca =nepoznato | Dinastija =[[Kotromanići]] | Otac =[[Radivoj Ostojić]] | Majka =[[Katarina od Velike|Margarita od Velike]] | Datum rođenja = poslije [[1450]] | Mjesto rođenja = [[Bosansko kraljevstvo]] | Datum smrti = poslije [[1490]]. | Mjesto smrti = | Mjesto sahrane = |}} '''Matija Radivojević''', poznat i kao Matija Šabančić (poslije [[1450]] - poslije [[1490]]), je bio prvi od dva [[spisak bosanskih kraljeva|osmanska kralja Bosne]] i jedan od posljednjih poznatih [[Kotromanići|Kotromanića]]. == Biografija == Bio je sin [[Radivoj Ostojić|Radivoja Ostojića]], vanbračnog sina kralja [[Stjepan Ostoja|Stjepana Ostoje]], i Katarina, kćerke Nikole od Velike, koji su se vjenčali 2. juna [[1449]]. godine. Njegov otac se neuspješno borio za bosansku krunu između [[1432]]. i [[1435]]. godine. Matija je imao dva brata, Tvrtka i Đurđa.<ref name="Ibrahimagić">Omer Ibrahimagić, ''Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova'', Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.</ref> Godine [[1463]]. [[Bosansko kraljevstvo]] je palo, a Bosna postala dio [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Matijin otac, brat Tvrtko i rođak, kralj [[Stjepan Tomašević]], pogubljeni su po naredbi sultana [[Mehmed II|Mehmeda II]]. Krajem [[1465]].Matija je nakon pada Bosne bio poslan u [[Carigrad]]. Mehmed je Matiju proglasio kraljem Bosne. Međutim, Matija nije dobio mnogo više od titule, budući da pravo kraljevstvo više nije postojalo. Njegova teritorija se najvjerovatnije nalazila u dolini rijeke [[Lašva (rijeka)|Lašve]]. Cilj proglašavanja Matije kraljem Bosne bilo je osiguravanje lojalnosti Bosanaca u vrijeme kad su Mađari pokušavali sebi pripojiti ostatke kraljevstva. Jedini izvori koji ga spominju su dubrovački i vezani su za izdavanje darova. Bio je oženjen izvjesnom Turkinjom.<ref name="Ibrahimagić"/> Također bosansko stanovništvo u to doba nije voljelo Matiju , a i nije se puno zanimao za vladanje u državi . Matija se posljednji put spominje [[1471]]. godine. Već sljedeće godine kao osmanski kralj Bosne se spominje [[Matija Vojsalić]], dok je ugarski kralj [[Matija Korvin]] za ugarskog kralja Bosne imenovao [[Nikola Iločki|Nikolu Iločkog]].Umro je nakon [[1490]]. godine. {{S-start}} {{Redoslijed | prije =[[Stjepan Tomašević]] | naslov =[[Spisak bosanskih vladara|Kralj Bosne]]<br>[[5. juni]] [[1463]] - [[1471]] | poslije =[[Matija Vojsalić]] }} {{S-end}} == Reference == {{Refspisak}} {{Kotromanići}} {{Bosanski vladari i velikaši}} {{DEFAULTSORT:Radivojević, Matija}} [[Kategorija:Pretendenti na bosansko prijestolje]] [[Kategorija:Kotromanići]] ho6ja61x88l3g9hm7qma89kcpz39dz5 Almir Čehajić 0 149343 3829785 3701495 2026-04-13T00:03:00Z ~2026-22600-54 180247 poboljšavanje, razne ispravke 3829785 wikitext text/x-wiki {{Infokutija osoba | ime = Almir Čehajić Batko | slika = | veličina_slike = | opis = Almir Čehajić Batko | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1962|9|27}} | mjesto_rođenja = [[Sarajevo]], [[NR Bosna i Hercegovina]], [[FNRJ]] | datum_smrti = | mjesto_smrti = | nacionalnost = | druga_imena = | zanimanje = voditelj talk-showa, glumac | godine_aktivnosti = od 1999. | poznat_po = ''Udri muški'' | značajna_djela = | veb-sajt = }} '''Almir Čehajić''' (rođen 27. septembra 1962), poznat pod nadimkom '''Batko''', jest [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] televizijski, [[Radio|radijski]] voditelj i filmski glumac. Autor je kulturno-zabavne radijske emisije ''[[Udri muški]]'' u kojoj se slušaoci motiviraju da poklone [[novac]] gostima emisije kako bi mogli finansirati medicinske zahvate. Također je osnivač i predsjednik [[NVO Otvorena mreža]]. Čehajić je po zanimanju bio zubar. Na ideju da pokrene radio program pod nazivom ''Udri muški'' došao je nakon što mu je kćerka umrla jer nije imao sredstava za njenu [[Kardijalna hirurgija|operaciju srca]]. Odlučio je pokrenuti radio emisiju ''Udri muški'' kako bi pomogao ljudima u istoj situaciji. Nakon prve radijske emisije 1999. pomoću emisije finansirao je pružanje medicinske i finansijske pomoći za više od 8.000 ljudi.<ref name=post>{{cite news|title=In Bosnia, a radio show raises millions to help save lives of people with fatal diseases|trans-title=U Bosni, radijska emisija prikuplja milione za pomoć u spasavanju života ljudi sa smrtonosnim bolestima|url=https://www.washingtonpost.com/world/europe/in-bosnia-a-radio-show-raises-millions-to-help-save-lives-of-people-with-fatal-diseases/2011/10/06/gIQApvwHPL_story.html|access-date=7. 10. 2011|date=6. 10. 2011|newspaper=Washington Post|agency=Associated Press|archive-url=|archive-date=|url-status=dead|language=en}}{{Mrtav link}}</ref><ref name=globnews>{{cite news|title=In Bosnia, a radio show raises millions to help save lives of people with fatal diseases|trans-title=U Bosni, radijska emisija prikuplja milione za pomoć u spasavanju života ljudi sa smrtonosnim bolestima|url=https://globalnews.ca/news/163031/in-bosnia-a-radio-show-raises-millions-to-help-save-lives-of-people-with-fatal-diseases/|access-date=13. 4. 2026|date=5. 10. 2011|work=Global News|agency=Associated Press|first=Aida|last=Cerkez|archive-url=https://web.archive.org/web/20260412234236/https://globalnews.ca/news/163031/in-bosnia-a-radio-show-raises-millions-to-help-save-lives-of-people-with-fatal-diseases/|archive-date=13. 4. 2026|url-status=live|language=en}}</ref><ref name=wpfp>{{cite news|title=In Bosnia, a radio show raises millions to help save lives of people with fatal diseases|trans-title=U Bosni, radijska emisija prikuplja milione za pomoć u spasavanju života ljudi sa smrtonosnim bolestima|url=https://www.winnipegfreepress.com/featured/2011/10/06/in-bosnia-a-radio-show-raises-millions-to-help-save-lives-of-people-with-fatal-diseases|access-date=13. 4. 2026|date=6. 10. 2011|work=Winnipeg Free Press|agency=Associated Press|archive-url=https://web.archive.org/web/20260412235022/https://www.winnipegfreepress.com/featured/2011/10/06/in-bosnia-a-radio-show-raises-millions-to-help-save-lives-of-people-with-fatal-diseases|archive-date=13. 4. 2026|url-status=live|language=en}}</ref> Almir Čehajić je 2010. dobio ''Humanitarnu nagradu'' od ''Međunarodne lige humanista'' kao priznanje za svoje napore.<ref name=Maja>{{cite news|last=Nikolić|first=Maja|title=Čehajić i Berbić dobitnici priznanja Internacionalne lige humanista|url=http://www.slobodnaevropa.org/content/cehajic_berbic_priznanje/2015010.html|access-date=7. 10. 2011|newspaper=Radio Slobodna Evropa|date=15. 4. 2010|language=hr}}</ref> Kao glumac, pojavio se u televizijskim serijama ''[[Lud, zbunjen, normalan]]'' i u filmu [[Pjer Žalica|Pjera Žalice]] ''[[Gori vatra]]''. [[Državna agencija za istrage i zaštitu|SIPA]] je uhapsila Čehajića u oktobru 2020. optužbom pranje novca.<ref name=Edis>{{cite web|last=Deljković|first=Edis|title=Uhapšen Almir Ćehajić Batko|url=https://bhrt.ba/uhapsen-almir-cehajic-batko/|accessdate=19. 11. 2020|publisher=BHRT|date=20. 10. 2020|language=}}</ref><ref>{{cite web|last=Zuko|first=Murisa|title=Uhapšen Almir Čehajić Batko|url=https://www.tvsa.ba/uhapsen-almir-cehajic-batko/|accessdate=19. 11. 2020|publisher=TVSA|date=20. 10. 2020|language=}}</ref> Iz pritvora je pušten na uslovnu slobodu 18. novembra 2020.<ref>{{cite web|last=|first=|title=Potvrđeno za Oslobođenje: Ukinut pritvor, Batko izlazi na slobodu|url=https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/potvrdeno-za-oslobodenje-ukinut-pritvor-batko-izlazi-na-slobodu-606064|accessdate=19. 11. 2020|work=Oslobođenje|date=18. 11. 2020|language=}}</ref><ref>{{cite web|author=N.N.|title=Batko pušten na slobodu|url=https://www.nezavisne.com/novosti/hronika/Batko-pusten-na-slobodu/632438|accessdate=19. 11. 2020|work=Nezavisne|date=18. 11. 2020|language=}}</ref> == Film/serija == * ''[[Lud, zbunjen, normalan]]'', 2008&ndash;2013 . * ''Estrellita'', 2007, Čovjek sa bačvom * ''[[Naša mala klinika]]'', 'Odšteta', 2007, Memija Tužibaba * ''[[Cimmer fraj]]'', 'Okupacija u par slika', 2007, Glumac * ''[[Nebo iznad krajolika]]'', 2006 * ''Prva plata'', 2005, Almir Batko Čehajić * ''[[Sex i selo]]'', 2005, Ćamil * ''[[Crna hronika (serija)|Crna hronika]]'', 2004, Kusta * ''[[Ljeto u zlatnoj dolini]]'', 2003, Kupac stana * ''[[Gori vatra]]'', 2003, Osman == Nagrade == *2010, Humanističko priznanje &ndash; Internacionalna liga humanista<ref name=Maja/> == Kontraverze == Uhapšen je u oktobru 2020. zbog sumnje da je počinio krivična djela zloupotrebe položaja i ovlaštenja, te pranja novca u vezi s prikupljanjem novca za liječenje. Općinski sud u Sarajevu je 27. juna 2023. prvostepenom presudom odlučio da Almir Čehajić Batko i "Otvorena mreža" Admiru Salkiću uplatiti moraju uplatiti 80.000 KM uvećano za troškove sudskog postupka.<ref>{{Cite web|url=https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/307580/velika_humanitarna_prevara_almir_chehajic_batko_i_otvorena_mreza_moraju_platiti_80_000_km_pacijentu_kojem_su_obecali_lijechenje.html|title=VELIKA HUMANITARNA PREVARA: Almir Čehajić Batko i 'Otvorena mreža' moraju platiti 80.000 KM pacijentu kojem su obećali liječenje|website=slobodna-bosna.ba|language=bs-BA|access-date=17. 3. 2024}}</ref> == Reference == {{refspisak}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Čehajić, Almir}} [[Kategorija:Rođeni 1962.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Biografije, Sarajevo]] [[Kategorija:Bosanskohercegovački glumci]] c8px4z71xja8mrfusnxjd21ak01uydx Interpunkcijski znaci 0 150842 3829703 3748529 2026-04-12T13:32:10Z AvdoH 180231 Dodana sekcija o upotrebi interpunkcije u bosanskom jeziku s pravilima; vanjske veze 3829703 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} '''Interpunkcijski znaci''' ili '''interpunkcija''' ({{lat|interpunctio}} – razlučiti, rastavljati) jesu znaci u pisanom [[jezik]]u koji služe za rastavljanje teksta na [[Rečenica|rečenice]] i rečenične dijelove. == Interpunkcijski znaci == <table cellspacing="10"> <tr> <td><big>'''.'''</big></td> <td>[[tačka (pravopis)|tačka]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''?'''</big></td> <td>[[upitnik]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''!'''</big></td> <td>[[uzvičnik]]</td> </tr> <tr> <td><big>''','''</big></td> <td>[[zarez]]</td> </tr> <tr> <td><big>''';'''</big></td> <td>[[tačka-zarez]]</td> </tr> <tr> <td><big>''''''</big></td> <td>[[apostrof]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''–'''</big></td> <td>[[crta]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''-'''</big></td> <td>[[crtica (pravopis)|crtica]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''„ ”'''</big> ili <big>'''» «'''</big></td> <td>[[navodnici]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''‚ ’'''</big></td> <td>[[polunavodnici]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''()'''</big></td> <td>[[zagrade]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''/'''</big></td> <td>[[kosa crta]]</td> </tr> <tr> <td><big>''':'''</big></td> <td>[[dvotačka]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''...'''</big></td> <td></td> </tr> </table> == Pravopisni znaci == <table cellspacing="10"> <tr> <td><big>'''.'''</big></td> <td>[[tačka (pravopis)|tačka]]</td> </tr> <tr> <td><big>''','''</big></td> <td>[[zarez]]</td> </tr> <tr> <td><big>''';'''</big></td> <td>[[tačka-zarez]]</td> </tr> <tr> <td><big>''''''</big></td> <td>[[apostrof]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''–'''</big></td> <td>[[crta]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''-'''</big></td> <td>[[crtica (pravopis)|crtica]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''()'''</big></td> <td>[[zagrade]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''/'''</big></td> <td>[[kosa crta]]</td> </tr> <tr> <td><big>''':'''</big></td> <td>[[dvotačka]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''*'''</big></td> <td>[[zvjezdica (pravopis)|zvjezdica]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''>'''</big> i <big>'''<'''</big></td> <td>znakovi porijekla</td> </tr> <tr> <td><big>'''='''</big></td> <td>znak jednakosti</td> </tr> <tr> <td><big>'''+'''</big></td> <td>znak više, plus</td> </tr> <tr> <td><big>'''–'''</big></td> <td>znak manje, minus</td> </tr> <tr> <td><big>'''†'''</big></td> <td>križić</td> </tr> <tr> <td><big>'''×'''</big></td> <td>množni križić</td> </tr> <tr> <td><big>''')'''</big></td> <td>luk</td> </tr> <tr> <td><big>''':'''</big></td> <td>znak diobe</td> </tr> <tr> <td><big>'''"'''</big></td> <td>znak ponavljanja</td> </tr> <tr> <td><big>'''§'''</big> ili <big>'''¶'''</big></td> <td>odlomak, paragraf</td> </tr> <tr><td><br />Kao pravopisni znakovi mogu poslužiti i:<br /></td></tr> <tr> <td><big>'''„ ”'''</big> ili <big>'''» «'''</big></td> <td>[[navodnici]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''‚ ’'''</big></td> <td>[[polunavodnici]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''?'''</big></td> <td>[[upitnik]]</td> </tr> <tr> <td><big>'''!'''</big></td> <td>[[uzvičnik]]</td> </tr> </table> == Upotreba interpunkcije u bosanskom jeziku == U bosanskom jeziku interpunkcija je regulisana pravopisom. Neka od ključnih pravila: * '''Tačka''' se stavlja na kraju izjavne rečenice, iza rednih brojeva ispisanih arapskim ciframa (npr. ''1. januar''), te iza skraćenica (''dr.'', ''str.'', ''sl.''). * '''Zarez''' se koristi za odvajanje nabrajanja, apozicija, zavisnih rečenica i umetnutih dijelova, ali se ne stavlja između subjekta i predikata. * '''Upitnik''' dolazi na kraju svake upitne rečenice, a '''uzvičnik''' na kraju uzvičnih rečenica i imperativa. * '''Navodnici''' se u bosanskom jeziku pišu u obliku „dolje-gore" (''„ovako"''), za razliku od nekih drugih jezika. * '''Crtica''' (–) se razlikuje od '''crtice''' (-): crtica je duži znak koji se koristi u dijalogu i za umetanje, dok se kraća crtica koristi u složenicama i rasponima (''1990–2000''). * '''Dvotačka''' najavljuje nabrajanje, citat ili objašnjenje. Česte greške u pisanju uključuju pogrešno postavljanje zareza ispred veznika ''i'' i ''ili'', pisanje tačke iza naslova, te zamjenu navodnika ravnim znakovima (" "). == Također pogledajte == * [[Pravopis bosanskog jezika]] * [[Pravilno-nepravilno u bosanskom jeziku]] == Izvor == * Halilović, Senahid, ''Pravopis bosanskoga jezika'', Kulturno društvo Bošnjaka "Preporod", Sarajevo, 1996. {{Commonscat|Punctuation}} == Vanjske veze == * [https://kakosepise.ba Kako se piše] — Bosanski pravopisni rječnik s primjerima ispravne upotrebe interpunkcijskih znakova {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Interpunkcija| ]] [[Kategorija:Tipografija]] 4gbl9vj0osx8fz3srkdu72f1aurf1ss MediaWiki:Protectedpagetext 8 153158 3829867 3150617 2026-04-13T11:56:56Z Srđan 73336 Treba ovaj cijeli tekst pregledati. 3829867 wikitext text/x-wiki {{#ifexist: Template:Editnotices/Protection/{{FULLPAGENAME}} | {{Template:Editnotices/Protection/{{FULLPAGENAME}}|$1}} | {{#ifeq: {{NAMESPACE}} | {{ns:-1}} | {{Generic image names|protected}} | {{#switch: $1 | protect | editprotected = <!-- Fully protected --> {{fmbox | id = mw-protectedpagetext | type = system | image = none | style = border-style:none; | text = {{mbox|type=protection|textstyle=font-weight:bold; font-size:130%;|text=Stranica je zaštićena tako da je samo [[Wikipedia:Administratori|administratori]] mogu mijenjati.|image=[[File:Padlock.svg|40x40px|link=|alt=]]}} {{#ifexist: {{FULLPAGENAME}}| <table style="margin-top:1em; background:none;"> <tr><td style="width:50%; vertical-align:top;"> <div style="width:80%; vertical-align:top; background:transparent;"> <div style="position:relative; height:25px; left:1.3em; top:4px;"><h2 style="border-bottom:0; font-size:130%; font-weight:bold; padding:.15em;">Zašto je stranica zaštićena?</h2></div> <ul> <li> Neki [[Wikipedia:Šabloni|šabloni]] i stranice interfejsa su [[Wikipedia:Pravila za zaštitu članaka|trajno zaštićeni]] zbog vidljivosti. Povremeno, članci su privremeno zaštićeni da bi se spriječio [[Wikipedia:Vandalizam|vandalizam]]. Većinu članaka može uređivati bilo ko.</li> <li> Razlog zaštite možete pronaći u [{{fullurl:Special:Log|type=protect&page={{FULLPAGENAMEE}}}} zapisniku zaštite]. Ako tamo nema relevantnih stavki, moguće je da je stranica [{{fullurl:Special:Log|type=move&page={{FULLPAGENAMEE}}}} premještena] nakon što je zaštićena.</li></ul> </div> </td><td style="width:50%; vertical-align:top;"> <div style="position:relative; height:25px; left:1.3em; top:4px;"><h2 style="border-bottom:0; font-size:130%; font-weight:bold; padding:.15em;">Šta mogu ja uraditi?</h2></div> <ul> {{#ifeq: {{FULLPAGENAME}} | Početna strana | <li>[[Wikipedia:Zašto postati korisnik|Registrujte se!]] Ako već imate korisničko ime, [[Posebno:KorisničkaPrijava|prijavite se]].</li><li>Posjetite [[Wikipedia:Igralište|Igralište]] za bilo kakve testove koje želite raditi.</li> <li>Pogledajte [[Wikipedia:Osnovne upute za korištenje|Osnovne upute za korištenje]] da naučite više o doprinosu našoj enciklopediji</li> <li>[[Wikipedia:Početna strana/Greške|Prijavite grešku na početnoj stranici]]</li>| {{#ifeq: {{NAMESPACE}} | Šablon | {{#switch: {{#ifexist: {{FULLPAGENAME}}/dok | dok }}{{#ifexist: {{FULLPAGENAME}}/igralište | igralište }} | dok = <li> Ovaj šablon ima stranicu [[Wikipedia:Dokumentacija šablona|dokumentacije]] – [[{{FULLPAGENAME}}/dok]] – koja se može slobodno mijenjati. </li> | igralište = <li> Ovaj šablon ima stranicu za igralište – [[{{FULLPAGENAME}}/igralište]] – koja se može slobodno mijenjati. </li> | dokigralište = <li> Ovaj šablon ima stranicu [[Wikipedia:Dokumentacija šablona|dokumentacije]] – [[{{FULLPAGENAME}}/dok]] – stranicu za igralište – [[{{FULLPAGENAME}}/igralište]] – [[{{FULLPAGENAME}}/sandbox]] – oboje se može slobodno mijenjati. </li> }} }} {{#ifexist: {{FULLPAGENAME}} | {{#ifeq: {{NAMESPACE}} | {{TALKSPACE}} | | {{#if:{{TALKPAGENAME}}|<li>[[{{TALKPAGENAME}}|Razgovarajte]] o ovom članku s drugima.</li>}} <li> For move-protected pages, see [[Wikipedia:requested moves|requested moves]].</li> }} }} <li>[[Wikipedia:Zahtjevi za zaštitu članka#Trenutni zahtjevi za ukidanje zaštite|Zatražite ukidanje zaštite]] članka. </li> <li> [[Pomoć:Sadržaj|Saznajte više o doprinosu našoj enciklopediji]].</li> {{#if:{{TALKPAGENAME}}|<li>Ako ste primijetili grešku ili ako imate prijedlog za jednostavnu promjenu, možete poslati zahtjev za izmjenu klikom na donji link i slijeđenjem uputa. [[Wikipedia:Administratori|Administrator]] onda može izvršiti izmjenu umjesto vas. Molimo vas da prvo pogledate [[{{TALKPAGENAMEE}}|stranicu za razgovor]], u slučaju da se o datom pitanju već ranije raspravljalo.</li> <li style="list-style:none; display:inline;"> <div style="text-align:center; margin:auto;"> {{Dugme|Pošaljite zahtjev za izmjenu|class=mw-ui-constructive|url={{fullurl:{{TALKPAGENAME}}|action=edit&preload=Template:Edit_protected/preload&editintro=Template:Edit_protected/editintro&preloadtitle={{urlencode:Zahtjev za izmjenu, {{#time:j. F Y}}}}&section=new}}}} </div> </li> }} }} </ul> </td></tr> </table> | }} }} | #default = <!-- Semi-protected --> {{fmbox | id = mw-semiprotectedpagetext | type = system | image = none | style = border-style:none; | text = {{mbox|type=protection|textstyle=font-weight:bold; font-size:130%;|text=Stranica je zaštićena tako da je samo [[Wikipedia:Zašto postati korisnik|registrovani korisnici]] mogu mijenjati.|image=[[File:Padlock-silver.svg|40x40px|link=|alt=]]}}{{#ifeq: {{NAMESPACE}} | {{ns:-1}} | {{mbox|type=protection|textstyle=font-weight:bold; font-size:130%;|text=It is very unusual for it to be necessary for talk pages to be protected. The protection should be removed within a few days at most.}} | }} <table style="margin-top:1em; background:none;"> <tr><td style="width:50%; vertical-align:top;"> <div style="width:80%; vertical-align:top; background:transparent;"> <div style="position:relative; height:25px; left:1.3em; top:4px;"><h2 style="border-bottom:0; font-size:130%; font-weight:bold; padding:.15em;">Zašto je stranica zaštićena?</h2></div> <ul> <li>Iako većinu članaka može uređivati bilo ko, [[Wikipedia:Pravila za zaštitu članaka#Poluzaštita|poluzaštita]] je ponekad potrebna kako bi se spriječio [[Wikipedia:Vandalizam|vandalizam]] na popularnim člancima.</li> <li> Razlog zaštite možete pronaći u [{{fullurl:Special:Log|type=protect&page={{FULLPAGENAMEE}}}} zapisniku zaštita]. Ako tamo nema relevantnih stavki, moguće je da je stranica [{{fullurl:Special:Log|type=move&page={{FULLPAGENAMEE}}}} premještena] nakon što je zaštićena.</li> </ul> </div> </td><td style="width:50%; vertical-align:top;"> <div style="position:relative; height:25px; left:1.3em; top:4px;"><h2 style="border-bottom:0; font-size:130%; font-weight:bold; padding:.15em;">Šta mogu ja uraditi?</h2></div><ul><li> Ako imate korisničko ime, [[Posebno:KorisničkaPrijava|prijavite se]]. Ako još nemate korisnički račun, možete se [[Posebno:KorisničkaPrijava/signup|registrirati]]; nakon [[Wikipedia:Korisnički nivoi|4 dana i 10 izmjena]], moći ćete uređivati poluzaštićene stranice.</li> {{#ifexist: {{FULLPAGENAME}} | {{#ifeq: {{NAMESPACE}} | {{TALKSPACE}} | | <li>[[{{TALKPAGENAME}}|Razgovarajte]] o ovom članku s drugima.</li> <li>[[Wikipedia:Zahtjevi za zaštitu članka#Trenutni zahtjevi za ukidanje zaštite|Zatražite ukidanje zaštite]] članka. </li> <li>[[Pomoć:Sadržaj|Saznajte više o doprinosu našoj enciklopediji]].</li> <li>Ako ste primijetili grešku ili ako imate prijedlog za jednostavnu promjenu, možete poslati zahtjev za izmjenu klikom na donji link i slijeđenjem uputa. [[Wikipedia:Administratori|Administrator]] onda može izvršiti izmjenu umjesto vas. Molimo vas da prvo pogledate [[{{TALKPAGENAMEE}}|stranicu za razgovor]], u slučaju da se o datom pitanju već ranije raspravljalo.</li> }} <li style="list-style:none; display:inline;"> <div style="text-align:center; margin:auto;"> {{Dugme|Pošaljite zahtjev za izmjenu|class=mw-ui-constructive|url={{fullurl:{{TALKPAGENAME}}|action=edit&preload=Template:Edit_semi-protected/preload&editintro=Template:Edit_semi-protected/editintro&preloadtitle={{urlencode:Zahtjev za izmjenu, {{#time:j. F Y}}}}&section=new}}}} }} </div> </li> </ul> </td></tr> </table> }} }} }} }} owacg28ocipomx7kb457g2m0nq3e4rd Masakr nad djecom u Srebrenici 0 165090 3829739 3676417 2026-04-12T17:52:18Z ~2026-22633-31 180239 danas je godisnjica, izvor: 74 mrtvih, plus preko 100 ranjenih 3829739 wikitext text/x-wiki {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr nad djecom u Srebrenici | slika = Srebrenica_Children_Massacre_Memorial.jpg | opis_slike = Spomen-ploča ubijenima | lokacija = [[Srebrenica]] | meta = [[Bošnjaci]] | koordinate = | datum = 12. april 1993. | vrijeme = | vremenska_zona = | tip = granatiranje | mrtvih = 15<ref name="MKSJ">{{cite web| publisher=Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju| title= Tužilac protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića – optužnica| url= http://www.icty.org/x/cases/karadzic/ind/bcs/950724.pdf| date=24. 7. 1995 | page=6}}</ref> do 36<ref name="nyt">{{cite web| title= Conflict in the Balkans; A View of the Bosnia War from the Srebrenica Hospital's O.R.| date= 24. 4. 1993| author= Chuck Sudetic| url= http://www.nytimes.com/1993/04/24/world/conflict-balkans-view-bosnia-war-srebrenica-hospital-s.html?sec=health&spon=&pagewanted=1| work= [[The New York Times]] |language=en}}</ref> | ranjenih = 102 | počinitelji = [[Datoteka:Flag of Republika Srpska.svg|22px]] [[Vojska Republike Srpske]] | počinitelj = | osumnjičenici = | osumnjičenik = | oružja = | broj_saučesnika = | saučesnici = | branitelji = | branitelj = | motiv = Širenje [[Republika Srpska|Republike Srpske]] }} '''Masakr nad djecom u [[Srebrenica|Srebrenici]]''' počinjen je 12. aprila 1993, kada su snage [[Vojska Republike Srpske|Vojske Republike Srpske]] granatirale osnovnu školu, ranivši 150 ljudi i ubivši 74 [[dijete|djeteta]].<ref>{{Cite web|url=https://bosna.hr/na-igralistu-je-bilo-toliko-krvi-da-se-moglo-plivati-dijelovi-tijela-su-danima-prikupljani-sa-ograde-tom-masakru-ni-jedan-horor-nije-ravan/|title="Na igralištu je bilo toliko krvi da se moglo plivati, dijelovi tijela su danima prikupljani sa ograde - tom masakru ni jedan horor nije ravan"|last=Bosna|first=Redakcija|date=2026-04-12|website=BOSNA|language=bs-BA|access-date=2026-04-12}}</ref> Tog dana predstavnici Vojske Republike Srpske izjavili su predstavnicima [[UNHCR]]-a da će napasti Srebrenicu u roku dva dana ako se [[Bošnjaci]] ne predaju<ref>{{cite web |url= http://www.icty.org/case/krstic/4 |publisher= Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju |title= suđenje R. Krstiću}}</ref> i to su i uradili. Istog dana Srbi su napali osnovnu školu uz već spomenuti broj žrtava.<ref>{{cite web |author= Mary Jane Park |url= http://www.sptimes.com/2002/09/29/SouthPinellas/Hope_for_change_seen_.shtml |title= Hope for change seen amid tale of tragedy |archive-url=https://web.archive.org/web/20120126045950/http://www.sptimes.com/2002/09/29/SouthPinellas/Hope_for_change_seen_.shtml |archive-date=26. 1. 2012 |work= St. Petersburg Times |date= 29. 9. 2002}}</ref><ref name="Orić">{{cite web |url= http://www.icty.org/x/cases/oric/trans/en/050713ED.htm |title= Suđenje Naseru Oriću (transkript od 13. 7. 2005) |publisher= MKSJ}}</ref> Sead Bekrić, jedan od preživjelih, dao je iskaz [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju]] opisavši kako su ga oslijepili u dobi od 12 godina: {{Citat|"Bio je [[nogomet]]ni [[stadion]] u Srebrenici i 12. aprila 1993. na njemu je bilo mnogo ljudi i mi smo igrali utakmicu i zatim je sa [[Zvijezda (Drina)|Zvijezde]] počelo granatiranje, sa brda iznad [[Bratunac|Bratunca]], i stadion je granatiran i ja sam oslijepljen, a ubijeno je 62-oje ljudi na stadionu. Ja sam razumio da je tog dana ubijeno 60, 62-oje ljudi i da je bilo preko 100 ranjenih."<ref name="Orić"/>}} Preživjele je liječio [[ljekar|dr.]] [[Nedret Mujkanović]], koji je u intervjuu sa [[Chuck Sudetic|Chuckom Sudeticem]] opisao kako su ljudi sjedili ispred škole koja je bila puna izbjeglica, a djeca su igrala nogomet i druge igre. {{Citat|"Za manje od [[minuta|minute]] sedam raketa iz [[višecijevni bacač raketa|VBR-a]] palo je na površinu veličine otprilike kao polovina nogometnog terena."}} Mujkanović je rekao Sudeticu da je 36 ljudi poginulo na mjestu, a 102-oje teško ranjeno. Rekao je da su Srbi znali da je u školi kamp za izbjeglice iz [[Cerska|Cerske]] i [[Konjević-Polje|Konjević-Polja]]. {{Citat|"Usmjerili su vatru prema toj lokaciji. To je bilo potpuno iznenađenje. Okolo su bili razbacani dijelovi tijela žena i nije se mogao naći način da se oni sastave. Vidio sam jednu mrtvu majku na zemlji koja je držala ruke svoje mrtve djece. Niko od njih nije imao [[glava|glavu]]."<ref name="nyt" />}} Mujkanović je naknadno dao iskaz Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju o granatiranju 12. aprila. Srebrenica je bila pod općim napadom. Nakon pada Cerske i Konjević-Polja, njihovi stanovnici (približno 15.000) pobjegli su u Srebrenicu i smješteni u osnovne i srednje škole, pa čak i po ulicama. Kad je škola granatirana, ubijeno je više od 100 ljudi, a teško ranjeno približno isto toliko, uključujući mnogo žena i djece te izvjestan broj muškaraca. Mujkanović je Tribunalu također rekao da je i evakuacija ranjenih bila pod udarom srpskog granatiranja.<ref>{{cite web |url= http://www.icty.org/x/cases/oric/trans/en/050216ED.htm |title= Suđenje Naseru Oriću (transkript od 16. 2. 2005) |publisher= MKSJ}}</ref> Postoje nedoumice u vezi s konačnim brojem ubijenih. Zvanična istraga nije provedena, kako ukazuje Bekrićevo svjedočenje na Tribunalu. Ovaj masakr i sam Bekrić doživljeni su kao primjer za djecu žrtve rata i [[etničko čišćenje|etničkog čišćenja]] provedenog u Bosni. Bekrićevo lice viđeno je širom svijeta posredstvom [[televizija|televizije]] [[CNN]]. Na naslovnici magazina ''[[Newsweek]]'' od 10. maja 1993. preko njegovih ranjenih prsa bila je odštampana jedna velika riječ koja objašnjava samu sebe: "Bosnia".<ref>{{cite web |author= Mike Downey |url= http://articles.latimes.com/1994-02-27/sports/sp-27915_1_winter-olympics |title= '94 Winter Olympics / Lillehammer: Few Know Troubles He's Seen |work= [[Los Angeles Times]] |date= 27. 2. 1994 |language=en}}</ref> U [[Američki memorijalni muzej holokausta|Američkom memorijalnom muzeju holokausta]] čuvaju se svjedočenje [[Christiane Amanpour]] o ovom masakru i izvještaj koji prikazuje dolazak preživjele i ranjene djece u [[Tuzla|Tuzlu]], među kojom je bio i Bekrić.<ref>{{Cite web |url=http://www.ushmm.org/genocide/take_action/gallery/portrait/amanpour |title= Videosnimak C. Amanpour |access-date= 24. 3. 2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120325160859/http://www.ushmm.org/genocide/take_action/gallery/portrait/amanpour |archive-date=25. 3. 2012 |url-status=dead}}</ref> Masakr je počinjen tik prije nego što su [[Ujedinjene nacije]] proglasile Srebrenicu "zaštićenom zonom" i više od dvije godine prije [[Genocid u Srebrenici|genocida u Srebrenici]]. Taj zločin uključen je u optužnicu protiv [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]] i [[Ratko Mladić|Ratka Mladića]] koju je Tribunal podigao 24. jula 1995.<ref>{{cite web |url= http://www.ess.uwe.ac.uk/documents/indict3.htm |title= Optužnica protiv Karadžića i Mladića |archive-url= https://web.archive.org/web/20101129090544/http://www.ess.uwe.ac.uk/documents/indict3.htm |archive-date= 29. 11. 2010 |language=en}}</ref> Zločin je opisan u knjizi [[Emir Suljagić|Emira Suljagića]] ''[[Razglednice iz groba]]'', koja je autorovo lično prisjećanje na opsadu i pad Srebrenice. == Također pogledajte == * [[Genocid u Srebrenici]] * [[Srebrenica]] * [[Majke Srebrenice]] == Reference == {{reference}} {{Rat u Bosni i Hercegovini}} {{Srebrenica}} [[Kategorija:1993. u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Masakri u ratu u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Genocid u Srebrenici]] [[Kategorija:Masakri nad Bošnjacima]] [[Kategorija:Masakri u 1993.]] [[Kategorija:Masakri u Srebrenici]] 5nawdgirqm3r0cxliv39surfwj5ldwy 3829741 3829739 2026-04-12T18:49:57Z AnToni 2325 Vraćene izmjene korisnika [[Special:Contributions/~2026-22633-31|~2026-22633-31]] ([[User talk:~2026-22633-31|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:Panasko|Panasko]] 3676417 wikitext text/x-wiki {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr nad djecom u Srebrenici | slika = Srebrenica_Children_Massacre_Memorial.jpg | opis_slike = Spomen-ploča ubijenima | lokacija = [[Srebrenica]] | meta = [[Bošnjaci]] | koordinate = | datum = 12. april 1993. | vrijeme = | vremenska_zona = | tip = granatiranje | mrtvih = 15<ref name="MKSJ">{{cite web| publisher=Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju| title= Tužilac protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića – optužnica| url= http://www.icty.org/x/cases/karadzic/ind/bcs/950724.pdf| date=24. 7. 1995 | page=6}}</ref> do 36<ref name="nyt">{{cite web| title= Conflict in the Balkans; A View of the Bosnia War from the Srebrenica Hospital's O.R.| date= 24. 4. 1993| author= Chuck Sudetic| url= http://www.nytimes.com/1993/04/24/world/conflict-balkans-view-bosnia-war-srebrenica-hospital-s.html?sec=health&spon=&pagewanted=1| work= [[The New York Times]] |language=en}}</ref> | ranjenih = 102 | počinitelji = [[Datoteka:Flag of Republika Srpska.svg|22px]] [[Vojska Republike Srpske]] | počinitelj = | osumnjičenici = | osumnjičenik = | oružja = | broj_saučesnika = | saučesnici = | branitelji = | branitelj = | motiv = Širenje [[Republika Srpska|Republike Srpske]] }} '''Masakr nad djecom u [[Srebrenica|Srebrenici]]''' počinjen je 12. aprila 1993, kada su snage [[Vojska Republike Srpske|Vojske Republike Srpske]] granatirale osnovnu školu, ranivši 150 ljudi i ubivši najmanje 62 [[dijete|djeteta]]. Tog dana predstavnici Vojske Republike Srpske izjavili su predstavnicima [[UNHCR]]-a da će napasti Srebrenicu u roku dva dana ako se [[Bošnjaci]] ne predaju<ref>{{cite web |url= http://www.icty.org/case/krstic/4 |publisher= Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju |title= suđenje R. Krstiću}}</ref> i to su i uradili. Istog dana Srbi su napali osnovnu školu uz već spomenuti broj žrtava.<ref>{{cite web |author= Mary Jane Park |url= http://www.sptimes.com/2002/09/29/SouthPinellas/Hope_for_change_seen_.shtml |title= Hope for change seen amid tale of tragedy |archive-url=https://web.archive.org/web/20120126045950/http://www.sptimes.com/2002/09/29/SouthPinellas/Hope_for_change_seen_.shtml |archive-date=26. 1. 2012 |work= St. Petersburg Times |date= 29. 9. 2002}}</ref><ref name="Orić">{{cite web |url= http://www.icty.org/x/cases/oric/trans/en/050713ED.htm |title= Suđenje Naseru Oriću (transkript od 13. 7. 2005) |publisher= MKSJ}}</ref> Sead Bekrić, jedan od preživjelih, dao je iskaz [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju]] opisavši kako su ga oslijepili u dobi od 12 godina: {{Citat|"Bio je [[nogomet]]ni [[stadion]] u Srebrenici i 12. aprila 1993. na njemu je bilo mnogo ljudi i mi smo igrali utakmicu i zatim je sa [[Zvijezda (Drina)|Zvijezde]] počelo granatiranje, sa brda iznad [[Bratunac|Bratunca]], i stadion je granatiran i ja sam oslijepljen, a ubijeno je 62-oje ljudi na stadionu. Ja sam razumio da je tog dana ubijeno 60, 62-oje ljudi i da je bilo preko 100 ranjenih."<ref name="Orić"/>}} Preživjele je liječio [[ljekar|dr.]] [[Nedret Mujkanović]], koji je u intervjuu sa [[Chuck Sudetic|Chuckom Sudeticem]] opisao kako su ljudi sjedili ispred škole koja je bila puna izbjeglica, a djeca su igrala nogomet i druge igre. {{Citat|"Za manje od [[minuta|minute]] sedam raketa iz [[višecijevni bacač raketa|VBR-a]] palo je na površinu veličine otprilike kao polovina nogometnog terena."}} Mujkanović je rekao Sudeticu da je 36 ljudi poginulo na mjestu, a 102-oje teško ranjeno. Rekao je da su Srbi znali da je u školi kamp za izbjeglice iz [[Cerska|Cerske]] i [[Konjević-Polje|Konjević-Polja]]. {{Citat|"Usmjerili su vatru prema toj lokaciji. To je bilo potpuno iznenađenje. Okolo su bili razbacani dijelovi tijela žena i nije se mogao naći način da se oni sastave. Vidio sam jednu mrtvu majku na zemlji koja je držala ruke svoje mrtve djece. Niko od njih nije imao [[glava|glavu]]."<ref name="nyt" />}} Mujkanović je naknadno dao iskaz Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju o granatiranju 12. aprila. Srebrenica je bila pod općim napadom. Nakon pada Cerske i Konjević-Polja, njihovi stanovnici (približno 15.000) pobjegli su u Srebrenicu i smješteni u osnovne i srednje škole, pa čak i po ulicama. Kad je škola granatirana, ubijeno je više od 100 ljudi, a teško ranjeno približno isto toliko, uključujući mnogo žena i djece te izvjestan broj muškaraca. Mujkanović je Tribunalu također rekao da je i evakuacija ranjenih bila pod udarom srpskog granatiranja.<ref>{{cite web |url= http://www.icty.org/x/cases/oric/trans/en/050216ED.htm |title= Suđenje Naseru Oriću (transkript od 16. 2. 2005) |publisher= MKSJ}}</ref> Postoje nedoumice u vezi s konačnim brojem ubijenih. Zvanična istraga nije provedena, kako ukazuje Bekrićevo svjedočenje na Tribunalu. Ovaj masakr i sam Bekrić doživljeni su kao primjer za djecu žrtve rata i [[etničko čišćenje|etničkog čišćenja]] provedenog u Bosni. Bekrićevo lice viđeno je širom svijeta posredstvom [[televizija|televizije]] [[CNN]]. Na naslovnici magazina ''[[Newsweek]]'' od 10. maja 1993. preko njegovih ranjenih prsa bila je odštampana jedna velika riječ koja objašnjava samu sebe: "Bosnia".<ref>{{cite web |author= Mike Downey |url= http://articles.latimes.com/1994-02-27/sports/sp-27915_1_winter-olympics |title= '94 Winter Olympics / Lillehammer: Few Know Troubles He's Seen |work= [[Los Angeles Times]] |date= 27. 2. 1994 |language=en}}</ref> U [[Američki memorijalni muzej holokausta|Američkom memorijalnom muzeju holokausta]] čuvaju se svjedočenje [[Christiane Amanpour]] o ovom masakru i izvještaj koji prikazuje dolazak preživjele i ranjene djece u [[Tuzla|Tuzlu]], među kojom je bio i Bekrić.<ref>{{Cite web |url=http://www.ushmm.org/genocide/take_action/gallery/portrait/amanpour |title= Videosnimak C. Amanpour |access-date= 24. 3. 2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120325160859/http://www.ushmm.org/genocide/take_action/gallery/portrait/amanpour |archive-date=25. 3. 2012 |url-status=dead}}</ref> Masakr je počinjen tik prije nego što su [[Ujedinjene nacije]] proglasile Srebrenicu "zaštićenom zonom" i više od dvije godine prije [[Genocid u Srebrenici|genocida u Srebrenici]]. Taj zločin uključen je u optužnicu protiv [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]] i [[Ratko Mladić|Ratka Mladića]] koju je Tribunal podigao 24. jula 1995.<ref>{{cite web |url= http://www.ess.uwe.ac.uk/documents/indict3.htm |title= Optužnica protiv Karadžića i Mladića |archive-url= https://web.archive.org/web/20101129090544/http://www.ess.uwe.ac.uk/documents/indict3.htm |archive-date= 29. 11. 2010 |language=en}}</ref> Zločin je opisan u knjizi [[Emir Suljagić|Emira Suljagića]] ''[[Razglednice iz groba]]'', koja je autorovo lično prisjećanje na opsadu i pad Srebrenice. == Također pogledajte == * [[Genocid u Srebrenici]] * [[Srebrenica]] * [[Majke Srebrenice]] == Reference == {{reference}} {{Rat u Bosni i Hercegovini}} {{Srebrenica}} [[Kategorija:1993. u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Masakri u ratu u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Genocid u Srebrenici]] [[Kategorija:Masakri nad Bošnjacima]] [[Kategorija:Masakri u 1993.]] [[Kategorija:Masakri u Srebrenici]] r4ynvb5vi3lnocqw68p62zm05m8r2iq 3829742 3829741 2026-04-12T18:50:45Z AnToni 2325 Zaštitio je stranicu "[[Masakr nad djecom u Srebrenici]]": Ustrajan [[Wikipedia:Vandalizam|vandalizam]] ([Uređivanje=Dopušteno samo automatski potvrđenim korisnicima] (ističe 18:50, 26 april 2026 (UTC)) [Premještanje=Dopušteno samo automatski potvrđenim korisnicima] (ističe 18:50, 26 april 2026 (UTC))) 3676417 wikitext text/x-wiki {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr nad djecom u Srebrenici | slika = Srebrenica_Children_Massacre_Memorial.jpg | opis_slike = Spomen-ploča ubijenima | lokacija = [[Srebrenica]] | meta = [[Bošnjaci]] | koordinate = | datum = 12. april 1993. | vrijeme = | vremenska_zona = | tip = granatiranje | mrtvih = 15<ref name="MKSJ">{{cite web| publisher=Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju| title= Tužilac protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića – optužnica| url= http://www.icty.org/x/cases/karadzic/ind/bcs/950724.pdf| date=24. 7. 1995 | page=6}}</ref> do 36<ref name="nyt">{{cite web| title= Conflict in the Balkans; A View of the Bosnia War from the Srebrenica Hospital's O.R.| date= 24. 4. 1993| author= Chuck Sudetic| url= http://www.nytimes.com/1993/04/24/world/conflict-balkans-view-bosnia-war-srebrenica-hospital-s.html?sec=health&spon=&pagewanted=1| work= [[The New York Times]] |language=en}}</ref> | ranjenih = 102 | počinitelji = [[Datoteka:Flag of Republika Srpska.svg|22px]] [[Vojska Republike Srpske]] | počinitelj = | osumnjičenici = | osumnjičenik = | oružja = | broj_saučesnika = | saučesnici = | branitelji = | branitelj = | motiv = Širenje [[Republika Srpska|Republike Srpske]] }} '''Masakr nad djecom u [[Srebrenica|Srebrenici]]''' počinjen je 12. aprila 1993, kada su snage [[Vojska Republike Srpske|Vojske Republike Srpske]] granatirale osnovnu školu, ranivši 150 ljudi i ubivši najmanje 62 [[dijete|djeteta]]. Tog dana predstavnici Vojske Republike Srpske izjavili su predstavnicima [[UNHCR]]-a da će napasti Srebrenicu u roku dva dana ako se [[Bošnjaci]] ne predaju<ref>{{cite web |url= http://www.icty.org/case/krstic/4 |publisher= Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju |title= suđenje R. Krstiću}}</ref> i to su i uradili. Istog dana Srbi su napali osnovnu školu uz već spomenuti broj žrtava.<ref>{{cite web |author= Mary Jane Park |url= http://www.sptimes.com/2002/09/29/SouthPinellas/Hope_for_change_seen_.shtml |title= Hope for change seen amid tale of tragedy |archive-url=https://web.archive.org/web/20120126045950/http://www.sptimes.com/2002/09/29/SouthPinellas/Hope_for_change_seen_.shtml |archive-date=26. 1. 2012 |work= St. Petersburg Times |date= 29. 9. 2002}}</ref><ref name="Orić">{{cite web |url= http://www.icty.org/x/cases/oric/trans/en/050713ED.htm |title= Suđenje Naseru Oriću (transkript od 13. 7. 2005) |publisher= MKSJ}}</ref> Sead Bekrić, jedan od preživjelih, dao je iskaz [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju]] opisavši kako su ga oslijepili u dobi od 12 godina: {{Citat|"Bio je [[nogomet]]ni [[stadion]] u Srebrenici i 12. aprila 1993. na njemu je bilo mnogo ljudi i mi smo igrali utakmicu i zatim je sa [[Zvijezda (Drina)|Zvijezde]] počelo granatiranje, sa brda iznad [[Bratunac|Bratunca]], i stadion je granatiran i ja sam oslijepljen, a ubijeno je 62-oje ljudi na stadionu. Ja sam razumio da je tog dana ubijeno 60, 62-oje ljudi i da je bilo preko 100 ranjenih."<ref name="Orić"/>}} Preživjele je liječio [[ljekar|dr.]] [[Nedret Mujkanović]], koji je u intervjuu sa [[Chuck Sudetic|Chuckom Sudeticem]] opisao kako su ljudi sjedili ispred škole koja je bila puna izbjeglica, a djeca su igrala nogomet i druge igre. {{Citat|"Za manje od [[minuta|minute]] sedam raketa iz [[višecijevni bacač raketa|VBR-a]] palo je na površinu veličine otprilike kao polovina nogometnog terena."}} Mujkanović je rekao Sudeticu da je 36 ljudi poginulo na mjestu, a 102-oje teško ranjeno. Rekao je da su Srbi znali da je u školi kamp za izbjeglice iz [[Cerska|Cerske]] i [[Konjević-Polje|Konjević-Polja]]. {{Citat|"Usmjerili su vatru prema toj lokaciji. To je bilo potpuno iznenađenje. Okolo su bili razbacani dijelovi tijela žena i nije se mogao naći način da se oni sastave. Vidio sam jednu mrtvu majku na zemlji koja je držala ruke svoje mrtve djece. Niko od njih nije imao [[glava|glavu]]."<ref name="nyt" />}} Mujkanović je naknadno dao iskaz Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju o granatiranju 12. aprila. Srebrenica je bila pod općim napadom. Nakon pada Cerske i Konjević-Polja, njihovi stanovnici (približno 15.000) pobjegli su u Srebrenicu i smješteni u osnovne i srednje škole, pa čak i po ulicama. Kad je škola granatirana, ubijeno je više od 100 ljudi, a teško ranjeno približno isto toliko, uključujući mnogo žena i djece te izvjestan broj muškaraca. Mujkanović je Tribunalu također rekao da je i evakuacija ranjenih bila pod udarom srpskog granatiranja.<ref>{{cite web |url= http://www.icty.org/x/cases/oric/trans/en/050216ED.htm |title= Suđenje Naseru Oriću (transkript od 16. 2. 2005) |publisher= MKSJ}}</ref> Postoje nedoumice u vezi s konačnim brojem ubijenih. Zvanična istraga nije provedena, kako ukazuje Bekrićevo svjedočenje na Tribunalu. Ovaj masakr i sam Bekrić doživljeni su kao primjer za djecu žrtve rata i [[etničko čišćenje|etničkog čišćenja]] provedenog u Bosni. Bekrićevo lice viđeno je širom svijeta posredstvom [[televizija|televizije]] [[CNN]]. Na naslovnici magazina ''[[Newsweek]]'' od 10. maja 1993. preko njegovih ranjenih prsa bila je odštampana jedna velika riječ koja objašnjava samu sebe: "Bosnia".<ref>{{cite web |author= Mike Downey |url= http://articles.latimes.com/1994-02-27/sports/sp-27915_1_winter-olympics |title= '94 Winter Olympics / Lillehammer: Few Know Troubles He's Seen |work= [[Los Angeles Times]] |date= 27. 2. 1994 |language=en}}</ref> U [[Američki memorijalni muzej holokausta|Američkom memorijalnom muzeju holokausta]] čuvaju se svjedočenje [[Christiane Amanpour]] o ovom masakru i izvještaj koji prikazuje dolazak preživjele i ranjene djece u [[Tuzla|Tuzlu]], među kojom je bio i Bekrić.<ref>{{Cite web |url=http://www.ushmm.org/genocide/take_action/gallery/portrait/amanpour |title= Videosnimak C. Amanpour |access-date= 24. 3. 2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120325160859/http://www.ushmm.org/genocide/take_action/gallery/portrait/amanpour |archive-date=25. 3. 2012 |url-status=dead}}</ref> Masakr je počinjen tik prije nego što su [[Ujedinjene nacije]] proglasile Srebrenicu "zaštićenom zonom" i više od dvije godine prije [[Genocid u Srebrenici|genocida u Srebrenici]]. Taj zločin uključen je u optužnicu protiv [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]] i [[Ratko Mladić|Ratka Mladića]] koju je Tribunal podigao 24. jula 1995.<ref>{{cite web |url= http://www.ess.uwe.ac.uk/documents/indict3.htm |title= Optužnica protiv Karadžića i Mladića |archive-url= https://web.archive.org/web/20101129090544/http://www.ess.uwe.ac.uk/documents/indict3.htm |archive-date= 29. 11. 2010 |language=en}}</ref> Zločin je opisan u knjizi [[Emir Suljagić|Emira Suljagića]] ''[[Razglednice iz groba]]'', koja je autorovo lično prisjećanje na opsadu i pad Srebrenice. == Također pogledajte == * [[Genocid u Srebrenici]] * [[Srebrenica]] * [[Majke Srebrenice]] == Reference == {{reference}} {{Rat u Bosni i Hercegovini}} {{Srebrenica}} [[Kategorija:1993. u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Masakri u ratu u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Genocid u Srebrenici]] [[Kategorija:Masakri nad Bošnjacima]] [[Kategorija:Masakri u 1993.]] [[Kategorija:Masakri u Srebrenici]] r4ynvb5vi3lnocqw68p62zm05m8r2iq Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka 0 169559 3829753 3711399 2026-04-12T19:35:53Z Z1KA 87045 3829753 wikitext text/x-wiki {{Infokutija parlament | ime = Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka | izvorno_ime = (ZAVNOS) | ime_transkripcija = | boja_pozadine = red | saziv = | logo = | logo_širina = 200px | logo_opis = | vrsta = [[Jednodomni sistem]] | domovi = | ograničenje_mandata = | osnovano = 20. novembar 1943. | raspušteno = 29. marta 1945. | prethodnik = | sljedbenik = [[Narodna skupština Socijalističke Republike Srbije|Narodna skupština NR Srbije]]<br>[[Skupština Socijalističke Republike Crne Gore|Narodna skupština NR Crne Gore]] | početak_saziva = 25. novembar 1943. | lider1_vrsta = Predsjednik | lider1 = [[Sreten Vukosavljević]] | stranka1 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora1 = | lider2_vrsta = Potpredsjednici | lider2 = [[Murat Šećeragić]]<br>[[Dušan Ivković]]<br>[[Mirko Ćuković]] | stranka2 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora2 = | lider3_vrsta = | lider3 = | stranka3 = | datum_izbora3 = | lider4_vrsta = | lider4 = | stranka4 = | datum_izbora4 = | lider5_vrsta = | lider5 = | stranka5 = | datum_izbora5 = | lider6_vrsta = | lider6 = | stranka6 = | datum_izbora6 = | zastupnici = 62 | dom1 = | dom2 = | struktura1 = | struktura1_rez = 200px | struktura1_alt = | struktura2 = | struktura2_rez = | struktura2_alt = | političke_grupe1 = | političke_grupe2 = | odbori1 = | odbori2 = | zajednički_odbori = | izborni_sistem1 = | izborni_sistem2 = | posljednji_izbori1 = | posljednji_izbori2 = | posljednji_izbori3 = | sljedeći_izbori1 = | sljedeći_izbori2 = | sljedeći_izbori3 = | prostor_zasjedanja = | zasjedanja_rez = 200px | zasjedanja_alt = | mjesto_zasjedanja = [[Pljevlja]], [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crna Gora]] | web-stranica = | fusnote = }} '''Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka''' ('''ZAVNOS''') bilo je najviše predstavničko i [[Zakonodavna vlast|zakonodavno tijelo]] na teritoriji [[Sandžak (1943–1945)|Sandžak]]<nowiki/>a za vrijeme [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane [[Sile Osovine|Sila Osovine]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Ono je rukovodilo [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačkom borbom]] naroda Sandžaka i radom [[Narodnooslobodilački odbor|Narodnooslobodilačkih odbora]]. Tokom svog postojanja održana su 2 zasjedanja. == Pozadina == [[Datoteka:Sandzak 1943 1945 en.png|mini|300x300piksel|Područje u nadležnosti ZAVNOS-a u periodu od 1943. do 1945.]] Ideja za stvaranje ZAVNO Sandžaka, potekla je Vrhovnog komandanta [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]] [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], na osnovu opredeljenja udruženja studenta [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]] koji su bili iz Sandžaka i koji su se prije početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] zalagali za dobijanje autonomije Sandžaka. U pismu upućenom u jesen 1943. [[Ivan Milutinović|Ivanu Milutinoviću]], delegatu [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]], Tito izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Boka kotorska|Boke]], [[Sandžak]]<nowiki/>a i [[Metohija|Metohije]]. U pismu se navodi: „''Smatram da bi bilo potrebno da vi što prije pristupite u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji - pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućstvu, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima''“.<ref>Zoran Lakić [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|ZAVNO Crne Gore i Boke]]. [[Podgorica|Titograd]], 1963, dok. br. 1</ref> Međutim ova ideja, nije ispoštovana. Ivan Milutinović je 15. oktobra 1943. godine odgovorio Titu da je osnovano [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke]] (ZAVNOCGB), i u pismu uopšte ne spominje Sandžak i Metohiju. Istovremeno, u jesen 1943, [[Kapitulacija Italije|kapitulacijom Italije]], došlo je oslobođenja [[Pljevlja]], [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]], [[Nova Varoš|Nove Varoši]], [[Priboj]]<nowiki/>a i dijela [[Novi Pazar|Novog Pazara]], [[Tutin]]<nowiki/>a i [[Sjenica (Srbija)|Sjenice]], što je izazvalo ubrzano rasplamsavanje [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]] (NOP) u ovim mjestima, i nekoliko mjeseci kasnije, dovelo do osnivanja ZAVNO Sandžaka. Na oslobođenoj teritoriji održani su izbori za seoske, općinske i sreske Narodnooslobodilačke odbore (NOO). Ideja za osnivanjem se u velikoj mjeri zasnivala i na masovnom učešću naroda Sandžaka u Narodnooslobodilačkoj borbi. Inicijativni odbor za osnivanje ZAVNO Sanadžaka činili su [[Sreten Vukosavljević]],<ref>{{Cite web|url=https://sandzakpress.net/sandzaklija-sreten-vukosavljevic/|title=Sandžaklija Sreten Vukosavljević|last=bosniak|date=27. 8. 2010|website=Sandžak PRESS|language=bs-BA|access-date=23. 4. 2024|archive-date=23. 4. 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240423192345/https://sandzakpress.net/sandzaklija-sreten-vukosavljevic/|url-status=dead}}</ref> [[Sociologija znanja|sociolog]] i profesor Beogradskog univerziteta i [[Murat Šećeragić]],<ref>{{Cite web|url=https://bosnjaci.rs/licna-karta-sandzackih-bosnjaka/|title=Lična karta sandžačkih Bošnjaka|last=Rahić|first=Esad|date=6. 11. 2021|website=Bošnjaci|language=bs-BA|access-date=23. 4. 2024}}</ref> [[muftija]] i vrhovni šerijatski sudija i komesar Islamske vjerske zajednice za Sandžak, [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Socijalistička Republika Srbija|Srbiju]] u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]]. == Prvo zasjedanje == [[Datoteka:ZAVNOS.jpg|mini|300x300piksel|Vijećnici ZAVNOS-a u [[Pljevlja|Pljevljima]], 20. novembar 1943.]] === Osnivanje === Prvo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je 20. novembra 1943. godine u [[Pljevlja|Pljevljima]], u prisusutvu 252 delegata iz svih dijelova Sandžaka. Ovi predstavnici bili su izabrani na sreskim konferencijama Narodnooslobodilačkih odbora, poslije održavanja izbora. Na zasjedanju je izabrano 62 vijećnika ZAVNO Sandžaka, i to: 14 iz [[Pljevlja|pljevaljskog]] i [[Bijelo Polje|bijelopoljskog]] sreza, 12 iz [[Mileševac|mileševskog sreza]] i po 11 iz srezova [[Priboj]] i [[Nova Varoš]]. Među izabranim vijećnicima bilo je pripadnika svih nacionalnosti, socijalne strukture i vjeroispovjesti, a vijeće je također uključivalo i pet žena. Kako se navodi pismu Inicijativnog odbora, na Osnivačkoj skupštini bili su prisutni svi ''„koji su svojim držanjem i radom u narodnooslobodilačkoj borbi dokazali svoju ljubav prema narodu i slobodi, koji zaista leže interesi naše borbe, našeg naroda, bratstva Srba i Muslimana, njihove budućnosti i slobode“''. Tada je formirano i rukovodstvo ZAVNO Sandžaka: Izvršni odbor od 7 članova i Predsjedništvo od 4 člana, kao i 8 vijećnika i njihovih zamjenika za [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|Drugo zasedanje]] [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a u [[Jajce|Jajcu]]. Za predsjednik ZAVNO Sandžaka izabran je [[Sreten Vukosavljević]], a za potpredsjednika [[Murat Šećeragić]]. Osnovni zadaci ZAVNO Sandžaka, usvojeni na njegovom Prvom zasjedanju bili su stvaranje borbenog jedinstva između [[Srbi|srpskog]] i [[Muslimani (narod)|muslimanskog]] stanovništva u Sandžaku, organizovanje života na slobodnoj teritoriji i rukovođenje Narodnooslobodilačkim odborima, kao i pružanje pomoći jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]]. U toku rata rukovodstvo [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]] je smatrala da se pitanje državnosti Sandžaka može riješiti ili stvaranjem zasebne federalne jedinice ili uključivanjem njegovih dijelova u sastav postojećih federalnih jedinica Crne Gore i Srbije. Pošto je prevagnula druga opcija, odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka rasformira. === Protivnici osnivanja === Protivnici osnivanja ZAVNO Sandžaka bili su članovi rukovodstva [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke]] (ZAVNOCGB), posebno od tamošnjeg komiteta Komunističke partije za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Boka kotorska|Boku]] koji su radi ratnih uslova bili u [[Kolašin]]<nowiki/>u, dok je sjedište ZAVNOS-a često bilo u [[Bijelo Polje|Bijelom Polju]]. U pripremama za odlazak na [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|Drugo zasjedanje]] [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a u [[Jajce|Jajcu]], delegati ZAVNOS-a nisu bili obavješteni od strane predstavnika ZAVNOCGB-a, te samim tim nisu ni prisustvovali zasjedanju održanom 29. i 30. novembra 1943.<ref name="Petranović, Branko 1986">Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, {{ISBN|86-07-00187-6}}</ref> Također, ostala je nerazrješena pogibija [[Rifat Burdžović|Rifata Burdžovića]], koji je 1943. poginuo u mjestu [[Trnovo (Mrkonjić Grad)|Trnovo]], u okolini [[Mrkonjić Grad]]<nowiki/>a.<ref name="SAN">{{Cite web|url=http://sandzaklije.square7.net/viewpage.php?page_id=10|title=Biografija Rifata Burdžovića na web stranici ''Sandžaklije''|archive-url=https://web.archive.org/web/20110917073616/http://sandzaklije.square7.net/viewpage.php?page_id=10|archive-date=17. 9. 2011|url-status=dead|access-date=24. 7. 2012}}</ref> === Priznanje postojanja od AVNOJ-a === Slijedeći ideje o nacionalnom i socijalnom oslobođenju ugrađene u platformi [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačke borbe]], a cijeneći učešće i antifašističku borbu naroda Sandžaka, predsjedništvo [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|Antifašističkog vijeća narodnog oslobodjenja Jugoslavije]] na [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|Drugom zasjedanju]] 29. novembra 1943. u [[Jajce|Jajcu]] je donijelo odluku za osnivanje posebnog antifašističkog vijeća [[Sandžak]]a - ZAVNOS. O razlozima osnivanja se govori i u pismu Inicijativnog odbora ZAVNO Sandžaka: „''Na inicijativu AVNOJ-a koncem novembra 1943. godine osnovano je ZAVNO Sandžaka, iako u odlukama Drugog zasedanja (AVNOJ-a) Sandžak nije predviđen kao federalna jedinica... Ovo osnivanje bilo je uslovljeno razvojem prilika u Sandžaku. Okupatoru i izdajnicima našeg naroda bilo je uspjelo da zaoštre odnose između srpskog i muslimanskog življa što je svakako za narod Sandžaka imalo posljedica''“.<ref>Proglas vjećnika [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a iz [[Sandžak]]<nowiki/>a, AIIT - IV 2-3 (45) u Zoran Lakić „Partizanska autonomija Sandžaka“. Stručna knjiga, 1992.</ref> == Drugo zasjedanje == Drugo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je od 25. do 29. marta 1945. u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. Na ovom zasjedanju ZAVNO Sandžaka je zaključio da se područje Sandžaka podijeli između [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crne Gore]] i [[Srbija|Srbije]] - [[priboj]]ski, [[Mileševac|mileševski]], zlatarski, [[Sjenica (Srbija)|sjenički]], deževski i štavički srez pripao je [[Socijalistička Republika Srbija|Federalnoj Državi Srbiji]], a pljevaljski i bjelopoljski srez pripao je [[Socijalistička Republika Crna Gora|Federalnoj Državi Crnoj Gori]]. Na istom zasjedanju odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka raspusti, a da se njegovi vijećnici, iz srezova koji su pripali Srbiji i Crnoj Gori, pridruže u njihove skupštine i izaberu Izvršni odbor. ZAVNO Sandžaka je tokom svog postojanja poslužilo svrsi - rasplamsavanju Narodnooslobodilačke borbe u Sandžaku i širenju Narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspelo da preraste u federalnu ili autonomnu jedinicu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Nove Jugoslavije]], što je naišlo na negodovanje dijela rukovodstva ZAVNOS-a. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta je na sjednici [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a#Predsjedništvo AVNOJ-a|Predsjedništva AVNOJ]]-a bez prethodnog izjašnjavanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ovog upravnog područja, i utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o „političkoj grešci“. [[Sreten Vukosavljević]], predsjednik i [[Mirko Ćuković]], treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju posljednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945, već su to učinili prvi potpredsjednik [[Murat Šećeragić]] i drugi potpredsjednik [[Dušan Ivković]].<ref name="Petranović, Branko 1986" /> == Također pogledajte == * [[Sandžak (1943–1945)]] * [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije]] (AVNOJ) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine]] (ZAVNOBiH) * [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja]] (CASNO) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske]] (ZAVNOH) * [[Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije]] (ASNOM) * [[Slovensko narodnooslobodilačko vijeće]] (SNOS) * [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije]] (ASNOS) ** [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Vojvodine]] (ASNOAPV) ** [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Kosova]] (ASNOK) == Literatura == * [[Rodoljub Čolaković]] - ''Zapisi iz oslobodilačkog rata'', knjiga V. Sarajevo, 1966. * [[Nikola Babić (narodni heroj)|Nikola Babić]] - ''Jubilej AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a (1943—1963)'', NIP »Zadrugar«, Sarajevo, 1963. * ''Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945'' (prvi tom). „Narodna knjiga“ [[Beograd]] i „Partizanska knjiga“ [[Ljubljana]], 1980. godina. == Reference == {{Commonscat|ZAVNOS}} {{Refspisak}} {{AVNOJ}} [[Kategorija:ZAVNOS|*]] [[Kategorija:AVNOJ|ZAVNOS]] [[Kategorija:Antifašizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Antifašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Antifašizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Komunizam u Srbiji]] [[Kategorija:Komunizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Sandžak]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Srbija]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Crna Gora]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:Politička historija Crne Gore]] [[Kategorija:1943. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Srbiji]] [[Kategorija:1945. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1943. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1945. u Crnoj Gori]] 9x8ocd9bx55qyq87ggla018a9s1iwjw 3829754 3829753 2026-04-12T19:42:05Z Z1KA 87045 3829754 wikitext text/x-wiki {{Infokutija parlament | ime = Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka | izvorno_ime = (ZAVNOS) | ime_transkripcija = | boja_pozadine = red | saziv = | logo = | logo_širina = 200px | logo_opis = | vrsta = [[Jednodomni sistem]] | domovi = | ograničenje_mandata = | osnovano = 20. novembar 1943. | raspušteno = 29. marta 1945. | prethodnik = | sljedbenik = [[Narodna skupština Socijalističke Republike Srbije|Narodna skupština NR Srbije]]<br>[[Skupština Socijalističke Republike Crne Gore|Narodna skupština NR Crne Gore]] | početak_saziva = | lider1_vrsta = Predsjednik | lider1 = [[Sreten Vukosavljević]] | stranka1 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora1 = | lider2_vrsta = Potpredsjednici | lider2 = [[Murat Šećeragić]]<br>[[Dušan Ivković]]<br>[[Mirko Ćuković]] | stranka2 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora2 = | lider3_vrsta = | lider3 = | stranka3 = | datum_izbora3 = | lider4_vrsta = | lider4 = | stranka4 = | datum_izbora4 = | lider5_vrsta = | lider5 = | stranka5 = | datum_izbora5 = | lider6_vrsta = | lider6 = | stranka6 = | datum_izbora6 = | zastupnici = 62 | dom1 = | dom2 = | struktura1 = | struktura1_rez = 200px | struktura1_alt = | struktura2 = | struktura2_rez = | struktura2_alt = | političke_grupe1 = | političke_grupe2 = | odbori1 = | odbori2 = | zajednički_odbori = | izborni_sistem1 = | izborni_sistem2 = | posljednji_izbori1 = | posljednji_izbori2 = | posljednji_izbori3 = | sljedeći_izbori1 = | sljedeći_izbori2 = | sljedeći_izbori3 = | prostor_zasjedanja = | zasjedanja_rez = 200px | zasjedanja_alt = | mjesto_zasjedanja = [[Pljevlja]], [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crna Gora]] | web-stranica = | fusnote = }} '''Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka''' ('''ZAVNOS''') bilo je najviše predstavničko i [[Zakonodavna vlast|zakonodavno tijelo]] na teritoriji [[Sandžak (1943–1945)|Sandžak]]<nowiki/>a za vrijeme [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane [[Sile Osovine|Sila Osovine]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Ono je rukovodilo [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačkom borbom]] naroda Sandžaka i radom [[Narodnooslobodilački odbor|Narodnooslobodilačkih odbora]]. Tokom svog postojanja održana su 2 zasjedanja. == Pozadina == [[Datoteka:Sandzak 1943 1945 en.png|mini|300x300piksel|Područje u nadležnosti ZAVNOS-a u periodu od 1943. do 1945.]] Ideja za stvaranje ZAVNO Sandžaka, potekla je Vrhovnog komandanta [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]] [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], na osnovu opredeljenja udruženja studenta [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]] koji su bili iz Sandžaka i koji su se prije početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] zalagali za dobijanje autonomije Sandžaka. U pismu upućenom u jesen 1943. [[Ivan Milutinović|Ivanu Milutinoviću]], delegatu [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]], Tito izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Boka kotorska|Boke]], [[Sandžak]]<nowiki/>a i [[Metohija|Metohije]]. U pismu se navodi: „''Smatram da bi bilo potrebno da vi što prije pristupite u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji - pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućstvu, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima''“.<ref>Zoran Lakić [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|ZAVNO Crne Gore i Boke]]. [[Podgorica|Titograd]], 1963, dok. br. 1</ref> Međutim ova ideja, nije ispoštovana. Ivan Milutinović je 15. oktobra 1943. godine odgovorio Titu da je osnovano [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke]] (ZAVNOCGB), i u pismu uopšte ne spominje Sandžak i Metohiju. Istovremeno, u jesen 1943, [[Kapitulacija Italije|kapitulacijom Italije]], došlo je oslobođenja [[Pljevlja]], [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]], [[Nova Varoš|Nove Varoši]], [[Priboj]]<nowiki/>a i dijela [[Novi Pazar|Novog Pazara]], [[Tutin]]<nowiki/>a i [[Sjenica (Srbija)|Sjenice]], što je izazvalo ubrzano rasplamsavanje [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]] (NOP) u ovim mjestima, i nekoliko mjeseci kasnije, dovelo do osnivanja ZAVNO Sandžaka. Na oslobođenoj teritoriji održani su izbori za seoske, općinske i sreske Narodnooslobodilačke odbore (NOO). Ideja za osnivanjem se u velikoj mjeri zasnivala i na masovnom učešću naroda Sandžaka u Narodnooslobodilačkoj borbi. Inicijativni odbor za osnivanje ZAVNO Sanadžaka činili su [[Sreten Vukosavljević]],<ref>{{Cite web|url=https://sandzakpress.net/sandzaklija-sreten-vukosavljevic/|title=Sandžaklija Sreten Vukosavljević|last=bosniak|date=27. 8. 2010|website=Sandžak PRESS|language=bs-BA|access-date=23. 4. 2024|archive-date=23. 4. 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240423192345/https://sandzakpress.net/sandzaklija-sreten-vukosavljevic/|url-status=dead}}</ref> [[Sociologija znanja|sociolog]] i profesor Beogradskog univerziteta i [[Murat Šećeragić]],<ref>{{Cite web|url=https://bosnjaci.rs/licna-karta-sandzackih-bosnjaka/|title=Lična karta sandžačkih Bošnjaka|last=Rahić|first=Esad|date=6. 11. 2021|website=Bošnjaci|language=bs-BA|access-date=23. 4. 2024}}</ref> [[muftija]] i vrhovni šerijatski sudija i komesar Islamske vjerske zajednice za Sandžak, [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Socijalistička Republika Srbija|Srbiju]] u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]]. == Prvo zasjedanje == [[Datoteka:ZAVNOS.jpg|mini|300x300piksel|Vijećnici ZAVNOS-a u [[Pljevlja|Pljevljima]], 20. novembar 1943.]] === Osnivanje === Prvo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je 20. novembra 1943. godine u [[Pljevlja|Pljevljima]], u prisusutvu 252 delegata iz svih dijelova Sandžaka. Ovi predstavnici bili su izabrani na sreskim konferencijama Narodnooslobodilačkih odbora, poslije održavanja izbora. Na zasjedanju je izabrano 62 vijećnika ZAVNO Sandžaka, i to: 14 iz [[Pljevlja|pljevaljskog]] i [[Bijelo Polje|bijelopoljskog]] sreza, 12 iz [[Mileševac|mileševskog sreza]] i po 11 iz srezova [[Priboj]] i [[Nova Varoš]]. Među izabranim vijećnicima bilo je pripadnika svih nacionalnosti, socijalne strukture i vjeroispovjesti, a vijeće je također uključivalo i pet žena. Kako se navodi pismu Inicijativnog odbora, na Osnivačkoj skupštini bili su prisutni svi ''„koji su svojim držanjem i radom u narodnooslobodilačkoj borbi dokazali svoju ljubav prema narodu i slobodi, koji zaista leže interesi naše borbe, našeg naroda, bratstva Srba i Muslimana, njihove budućnosti i slobode“''. Tada je formirano i rukovodstvo ZAVNO Sandžaka: Izvršni odbor od 7 članova i Predsjedništvo od 4 člana, kao i 8 vijećnika i njihovih zamjenika za [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|Drugo zasedanje]] [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a u [[Jajce|Jajcu]]. Za predsjednik ZAVNO Sandžaka izabran je [[Sreten Vukosavljević]], a za potpredsjednika [[Murat Šećeragić]]. Osnovni zadaci ZAVNO Sandžaka, usvojeni na njegovom Prvom zasjedanju bili su stvaranje borbenog jedinstva između [[Srbi|srpskog]] i [[Muslimani (narod)|muslimanskog]] stanovništva u Sandžaku, organizovanje života na slobodnoj teritoriji i rukovođenje Narodnooslobodilačkim odborima, kao i pružanje pomoći jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]]. U toku rata rukovodstvo [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]] je smatrala da se pitanje državnosti Sandžaka može riješiti ili stvaranjem zasebne federalne jedinice ili uključivanjem njegovih dijelova u sastav postojećih federalnih jedinica Crne Gore i Srbije. Pošto je prevagnula druga opcija, odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka rasformira. === Protivnici osnivanja === Protivnici osnivanja ZAVNO Sandžaka bili su članovi rukovodstva [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke]] (ZAVNOCGB), posebno od tamošnjeg komiteta Komunističke partije za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Boka kotorska|Boku]] koji su radi ratnih uslova bili u [[Kolašin]]<nowiki/>u, dok je sjedište ZAVNOS-a često bilo u [[Bijelo Polje|Bijelom Polju]]. U pripremama za odlazak na [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|Drugo zasjedanje]] [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a u [[Jajce|Jajcu]], delegati ZAVNOS-a nisu bili obavješteni od strane predstavnika ZAVNOCGB-a, te samim tim nisu ni prisustvovali zasjedanju održanom 29. i 30. novembra 1943.<ref name="Petranović, Branko 1986">Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, {{ISBN|86-07-00187-6}}</ref> Također, ostala je nerazrješena pogibija [[Rifat Burdžović|Rifata Burdžovića]], koji je 1943. poginuo u mjestu [[Trnovo (Mrkonjić Grad)|Trnovo]], u okolini [[Mrkonjić Grad]]<nowiki/>a.<ref name="SAN">{{Cite web|url=http://sandzaklije.square7.net/viewpage.php?page_id=10|title=Biografija Rifata Burdžovića na web stranici ''Sandžaklije''|archive-url=https://web.archive.org/web/20110917073616/http://sandzaklije.square7.net/viewpage.php?page_id=10|archive-date=17. 9. 2011|url-status=dead|access-date=24. 7. 2012}}</ref> === Priznanje postojanja od AVNOJ-a === Slijedeći ideje o nacionalnom i socijalnom oslobođenju ugrađene u platformi [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačke borbe]], a cijeneći učešće i antifašističku borbu naroda Sandžaka, predsjedništvo [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|Antifašističkog vijeća narodnog oslobodjenja Jugoslavije]] na [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|Drugom zasjedanju]] 29. novembra 1943. u [[Jajce|Jajcu]] je donijelo odluku za osnivanje posebnog antifašističkog vijeća [[Sandžak]]a - ZAVNOS. O razlozima osnivanja se govori i u pismu Inicijativnog odbora ZAVNO Sandžaka: „''Na inicijativu AVNOJ-a koncem novembra 1943. godine osnovano je ZAVNO Sandžaka, iako u odlukama Drugog zasedanja (AVNOJ-a) Sandžak nije predviđen kao federalna jedinica... Ovo osnivanje bilo je uslovljeno razvojem prilika u Sandžaku. Okupatoru i izdajnicima našeg naroda bilo je uspjelo da zaoštre odnose između srpskog i muslimanskog življa što je svakako za narod Sandžaka imalo posljedica''“.<ref>Proglas vjećnika [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a iz [[Sandžak]]<nowiki/>a, AIIT - IV 2-3 (45) u Zoran Lakić „Partizanska autonomija Sandžaka“. Stručna knjiga, 1992.</ref> == Drugo zasjedanje == Drugo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je od 25. do 29. marta 1945. u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. Na ovom zasjedanju ZAVNO Sandžaka je zaključio da se područje Sandžaka podijeli između [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crne Gore]] i [[Srbija|Srbije]] - [[priboj]]ski, [[Mileševac|mileševski]], zlatarski, [[Sjenica (Srbija)|sjenički]], deževski i štavički srez pripao je [[Socijalistička Republika Srbija|Federalnoj Državi Srbiji]], a pljevaljski i bjelopoljski srez pripao je [[Socijalistička Republika Crna Gora|Federalnoj Državi Crnoj Gori]]. Na istom zasjedanju odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka raspusti, a da se njegovi vijećnici, iz srezova koji su pripali Srbiji i Crnoj Gori, pridruže u njihove skupštine i izaberu Izvršni odbor. ZAVNO Sandžaka je tokom svog postojanja poslužilo svrsi - rasplamsavanju Narodnooslobodilačke borbe u Sandžaku i širenju Narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspelo da preraste u federalnu ili autonomnu jedinicu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Nove Jugoslavije]], što je naišlo na negodovanje dijela rukovodstva ZAVNOS-a. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta je na sjednici [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a#Predsjedništvo AVNOJ-a|Predsjedništva AVNOJ]]-a bez prethodnog izjašnjavanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ovog upravnog područja, i utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o „političkoj grešci“. [[Sreten Vukosavljević]], predsjednik i [[Mirko Ćuković]], treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju posljednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945, već su to učinili prvi potpredsjednik [[Murat Šećeragić]] i drugi potpredsjednik [[Dušan Ivković]].<ref name="Petranović, Branko 1986" /> == Također pogledajte == * [[Sandžak (1943–1945)]] * [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije]] (AVNOJ) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine]] (ZAVNOBiH) * [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja]] (CASNO) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske]] (ZAVNOH) * [[Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije]] (ASNOM) * [[Slovensko narodnooslobodilačko vijeće]] (SNOS) * [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije]] (ASNOS) ** [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Vojvodine]] (ASNOAPV) ** [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Kosova]] (ASNOK) == Literatura == * [[Rodoljub Čolaković]] - ''Zapisi iz oslobodilačkog rata'', knjiga V. Sarajevo, 1966. * [[Nikola Babić (narodni heroj)|Nikola Babić]] - ''Jubilej AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a (1943—1963)'', NIP »Zadrugar«, Sarajevo, 1963. * ''Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941-1945'' (prvi tom). „Narodna knjiga“ [[Beograd]] i „Partizanska knjiga“ [[Ljubljana]], 1980. godina. == Reference == {{Commonscat|ZAVNOS}} {{Refspisak}} {{AVNOJ}} [[Kategorija:ZAVNOS|*]] [[Kategorija:AVNOJ|ZAVNOS]] [[Kategorija:Antifašizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Antifašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Antifašizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Komunizam u Srbiji]] [[Kategorija:Komunizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Sandžak]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Srbija]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Crna Gora]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:Politička historija Crne Gore]] [[Kategorija:1943. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Srbiji]] [[Kategorija:1945. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1943. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1945. u Crnoj Gori]] 56ndl494zj2b6isz7dvyb9xwz1roads Grinički meridijan 0 178527 3829633 3509941 2026-04-12T12:31:59Z Tulum387 155909 3829633 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Primemeridian.jpg|200px|mini|desno|Položaj griničkog meridijana]] [[Datoteka:Greenwich observatory laser.jpg|mini|desno|Laserski snop iznad Londona koji označava pravac Griničkog meridijana]] '''Grinički meridijan''' je nulti meridijan<ref name="RMG">{{cite web|url= http://www.rmg.co.uk/explore/astronomy-and-time/astronomy-facts/history/the-prime-meridian-at-greenwich|title= The Prime Meridian at Greenwich|author= ROG Learing Team|date= 23. 8. 2002|work= Royal Museums Greenwich|publisher= Royal Museums Greenwich|access-date= 14. 6. 2012|archive-date= 7. 11. 2015|archive-url= https://web.archive.org/web/20151107023957/http://www.rmg.co.uk/explore/astronomy-and-time/astronomy-facts/history/the-prime-meridian-at-greenwich|url-status= dead}}</ref> koji prolazi kroz [[Greenwich]] u [[UK]], po kojem je i dobio naziv. Grinički meridijan i njemu suprotni 180. meridijan, kroz kojeg prolazi [[Međunarodna datumska granica]], djele istočnu i zapadnu [[Zemlja (planeta)|zemljinu]] poluloptu. == Historija == Za razliku od linija (paralela) koje se koriste za mjerenje geografske širine, a koje su definirane osom rotacije zemlje, od [[ekvator]]a prema polovima zemlje (gdje su polovi 90° i ekvator 0°), grinički meridijan proizvoljan je i kroz historiju ljudi su koristili mnoštvo meridijana za upotrebu. Za Grinički meridijan na međunarodnoj konferenciji u [[Washington, D.C.|Washingtonu]] 1884. usvojen je meridijan koji prolazi kroz griničku opservatoriju u blizini [[London]]a. Četrdeset jedan delegat iz 25 [[Država|zemalja]] svijeta glasao je za ovu odluku, dok je francuski ostao suzdržan od glasanja, usljed čega je [[paris]]ki meridijan ostao u upotrebi u [[Francuska|Francuskoj]] sljedećih nekoliko desetljeća. Linija koja označava grinički meridijan dugo je bila označena limenom trakom, poslije i od nehrđajućeg čelika da bi od 16. decembra 1999. označen jakim laserskim snopom zelenim boje koji tokom noći sija iznad Londona. Polazeći sa [[Sjeverni pol|sjevernog pola]] zemaljske kugle prema [[Južni pol|južnom polu]], Grinički meridijan prolazi kroz sljedeće [[okean]]e i zemlje: * [[Arktički okean]] * [[Atlantski okean]] * [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] * [[La Manche]] * [[Francuska]] * [[Španija]] * [[Sredozemno more]] * [[Alžir]] * [[Mali]] * [[Burkina Faso]] * [[Togo]] * [[Gana]] * [[Atlantski okean]] (njegov južni dio na južnoj zemljinoj polulopti) * [[Antarktik]] Sa ostalim meridijanima ovaj meridijan se spaja u jednoj tački koja se nalazi na Antarktiku. == Ostali meridijani == Tokom historije ljudi su koristili različite nulte meridijane koji su prolazili kroz različite gradove: *[[Brisel]] - 4° 22′ 4.71″ E *[[Jerusalem]] - 35° 13′ 47.1″ E *[[Kyoto]] - 135° 74′ E *[[Lisabon]] - 9° 07′ 54.862″ W *[[Madrid]] - 3° 41′ 16.58″ W *[[Mekka]] - 39° 49′ 34″ E *[[Pariz]] - 2° 20′ 14.025″ E *[[Philadelphia]] - 75° 10′ 12″ W *[[Pisa]] - 10°24′ E *[[Rim]] - 12° 27′ 08.4″ E *[[Rio de Janeiro]] - 43° 10′ 19″ W *[[Sankt Peterburg]] - 30° 19′ 42.09″ E *[[Varšava]] - 21° 00′ 42″ E *[[Washington, D.C.]] - 77°03′56.07″ W (1897) == Također pogledajte == * [[GMT]] ==Reference== {{refspisak}} ==Vanjski linkovi== * [http://books.google.com/books?id=qOIDAAAAMBAJ&pg=PA927 "Where the Earth's surface begins—and ends"], ''Popular Mechanics'', December 1930 * [http://www.thegreenwichmeridian.org/ A pictorial catalogue of meridian markers] {{Commonscat|Prime meridian}} [[Kategorija:Kartografija]] [[Kategorija:Vremenske zone|*]] djrgn35mvnuk0wxx071cfukdr0za09m Ahmed Aličić 0 263104 3829669 3761045 2026-04-12T12:46:19Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829669 wikitext text/x-wiki {{Infokutija osoba | ime = Ahmed Aličić | slika = | veličina_slike = | opis = | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1934|3|6}} | mjesto_rođenja = [[Nevesinje]], [[Kraljevina Jugoslavija]] | datum_smrti = {{Datum smrti i godine|2014|8|11|1934|3|6}} | mjesto_smrti = [[Sarajevo]], [[Bosna i Hercegovina]] | nacionalnost = | druga_imena = | zanimanje = | godine_aktivnosti = | poznat_po = | značajna_djela = }} '''Ahmed S. Aličić''' (Kljuna kod [[Nevesinje|Nevesinja]], 6. marta 1934. - Sarajevo, 11. august 2014)<ref>{{Cite web|url=http://www.bhrt.ba/vijesti/bih/umro-ahmed-alicic-najpoznatiji-bosanskohercegovacki-osmanista%5B%5D|title=bhrt|website=www.bhrt.ba|access-date=8. 9. 2025}}</ref> [[historičar]] [[osmanist]]a i [[filolog]]. Ahmed S. Aličić završio je studij arapskog jezika i književnosti i turski jezik na [[Odsjek za orijentalnu filologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu|Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu]] 1960. Postdiplomski studij iz historijskih nauka završio je na Filozofskom fakultetu u [[Beograd]]u 1968. Doktorirao je na [[Filozofski fakultet u Sarajevu|Filozofskom fakultetu u Sarajevu]] 1996. Radio je kao profesor u [[Gazi Husrev-begova medresa|Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu]], te u [[Orijentalni institut u Sarajevu|Orijentalnom institutu u Sarajevu]]. Bio je direktor Orijentalnog instituta 1984-1985. i u periodu 1989-1992. Povremeno je radio na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu, za predmete Islamska civilizacija i Turska diplomatika i paleografija, te na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na predmetima Historija naroda Bosne i Hercegovine od 1463-1800. i Turska diplomatika i paleografija. Predmet Aličićevog naučnog interesovanja je historije naroda Bosne i Hercegovine pod osmanskom vlasti i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] uopće. Iz historije 19 stoljeća objavio je djela Uređenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. (Sarajevo 1983) i Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. (Sarajevo 1996). Izuzetno je značajna njegova djelatnost na polju obrade i izdavanja osmansko-turske arhivske građe za historiju naroda bivše Jugoslavije. Na tom polju je jedan od najcitiranijih autora na području jugoistočne Evrope. Obradio je izvore Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. (Sarajevo 1985), Turski katastarski popisi nekih područja zapadne Srbije, XV i XVI vek. (Knj. I, [[Čačak]] 1984, Knj. II, 1985, Knj. III, 1985), Turski dokumenti o ustanku u Potkozarju (Sarajevo 1988), Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468/69 godine ([[Mostar]] 2008). Priredio je za štampu djelo: [[Hazim Šabanović]], Književnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima - Biobibliografija. (Svjetlost, Sarajevo 1973). Radove je objavljivao u časopisima [[Prilozi za orijentalnu filologiju]], [[Prilozi Instituta za istoriju]], [[Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine]], [[Jugoslovenski istorijski časopis]] (Beograd) i drugima. Učesnik je brojnih naučnih skupova sa zapaženim izlaganjima i podnošenim referatima. Iskazani rezultati u naučnom radu delegiraju Ahmeda S. Aličića među najistaknutije historičare i osmaniste u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] i među [[Bošnjaci]]ma u drugoj polovini 20. i početkom 21. stoljeća. == Literatura == * [[Asim Metiljević]], Gradaščević je bio borac za suverenu Bosnu! (Dr. Ahmet S. Aličić), Slobodna Bosna III/36, Sarajevo 1997, 39-40. * ... Aličić Ahmed, “Ko je ko u Bošnjaka”, VKBI, Sarajevo 2000, 37. * ... Dr. Ahmed Aličić, Svijet 53, Sarajevo 1997, 48. * ... Prof. dr. Ahmed S. Aličić, „Orijentalni institut u Sarajevu 1950.-2000. – The Institute for Oriental studies in Sarajevo”, Orijentalni institut, Sarajevo 2000, 133-135. == Reference == {{Refspisak}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Aličić, Ahmed}} [[Kategorija:Rođeni 1934.]] [[Kategorija:Umrli 2014.]] [[Kategorija:Biografije, Nevesinje]] [[Kategorija:Bosanskohercegovački historičari]] [[Kategorija:Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu]] [[Kategorija:Bosanskohercegovački filolozi]] 7ahul9lfo98fh8pmaera1nyk37c7wiy Nogometna reprezentacija Meksika 0 268405 3829609 3824165 2026-04-12T12:04:52Z NeoRibeiro 148186 3829609 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Nogometna reprezentacija | Naziv = Nogometna reprezentacija Meksika | Logo = | Nadimak = ''El Tri'' <br /> ''El Tricolor'' | Federacija = [[Nogometni savez Meksika|Federación Mexicana de Fútbol]] (FMF) | Konfederacija = [[CONCACAF]] | Podkonfederacija = [[Sjevernoamerički nogometni savez|NAFU]] | Selektor = [[Javier Aguirre]] | Trenutni kapiten = [[Edson Álvarez]] | Najviše nastupa = [[Andrés Guardado]] (180) | Najbolji strijelac = [[Javier Hernández]] (52) | Stadion = [[Estadio Azteca]] | FIFA trigram = MEX | FIFA rang = {{FIFA-ina svjetska rang lista|15|Rast|1|1. april 2026}} | Najveći FIFA rang = 4 <small>(1998, 2003, 2004, 2006)</small> | Najniži FIFA rang = 40 <small>(juli 2015)</small> | uzorak_lr1 = _mex26h | uzorak_t1 = _mex26h | uzorak_dr1 = _mex26h | uzorak_š1 = _mex26h | uzorak_č1 = _mex26h | lijeva ruka1 = 3a7257 | tijelo1 = 3a7257 | desna ruka1 = 3a7257 | šorc1 = ffffff | čarape1 = DE0000 | uzorak_lr2 = _mex26a | uzorak_t2 = _mex26a | uzorak_dr2 = _mex26a | uzorak_š2 = _mex26a | uzorak_č2 = _mex26al | lijeva ruka2 = ffffff | tijelo2 = ffffff | desna ruka2 = ffffff | šorc2 = 0d392d | čarape2 = ffffff | uzorak_lr3 = _mex26t | uzorak_t3 = _mex26t | uzorak_dr3 = _mex26t | uzorak_š3 = _mex26t | uzorak_č3 = _mex26tl | lijeva ruka3 = 000000 | tijelo3 = 000000 | desna ruka3 = 000000 | šorc3 = 000000 | čarape3 = 000000 | Prva utakmica = {{NOG-D|MEX}} 2–1 {{NOG|Gvatemala}} <br /><small>([[Mexico City]], Meksiko; 9. decembar 1923)</small> | Najveća pobjeda = {{NOG-D|MEX}} 13–0 {{NOG|Bahami}} <br /><small>([[Toluca]], Meksiko; 28. april 1987)</small> | Najveći poraz = {{NOG|ENG}} 8–0 {{NOG-D|MEX}} <br /><small>([[London]], Engleska; 10. maj 1961)</small> | Broj učestvovanja na SP = 16 | Prvo učestvovanje na SP = [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1930.|1930]] | Najbolji rezultat na SP = Četvrtfinale <br /> [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1970.|1970]] i [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1986.|1986]] | Broj učestvovanja na GK = 26 | Prvo učestvovanje na GK = [[CONCACAF Championship 1963|1963]] | Najbolji rezultat na GK = Pobjednici <br /> 1965, 1971, 1977, 1993, 1996, 1998, 2003, 2009, 2011, 2015, 2019, 2023, 2025 | Broj učestvovanja na KK = 7 | Prvo učestvovanje na KK = [[FIFA Kup Konfederacija 1995.|1995]] | Najbolji rezultat na KK = Pobjednici (1999) | Broj učestvovanja na KA = 11 | Prvo učestvovanje na KA = [[Copa América 1993.|1993]] | Najbolji rezultat na KA = Finale (1993, 2001) }} '''Nogometna reprezentacija Meksika''' predstavlja [[Meksiko]] na međunarodnim nogometnim takmičenjima i pod kontrolom je [[Nogometni savez Meksika|Nogometnog saveza Meksika]]. == Historija == Reprezentacija Meksika prvu utakmicu je odigrala 1923. godine, protiv reprezentacije [[Nogometna reprezentacija Gvatemale|Gvatemale]]. Prvi put na svjetskom nogometnom prvenstvu su učestvovali [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1930.|1930]]. godine u [[Urugvaj]]u. Na svjetskim prvenstvima su učestvovali 15 puta a najveći uspjesi su četvrtfinale [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1970.|1970]]. i [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1986.|1986]]. gdje su ujedno bili i organizatori svjetskog nogometnog prvenstva. Na [[CONCACAF Gold kup]]u učestvovali su 20 puta a najveći uspjesi su šampionske titule koju su osvojili '''9''' puta: 1965, 1971, 1977, 1993, 1996, 1998, 2003, 2009 i 2011. Također su učestvovali i 8 puta na [[Copa América]] gdje su 1993. i 2001. godine poraženi u finalu. Na [[FIFA Kup konfederacija|FIFA Kupu konfederacija]] su do sad zabilježili 6 nastupa, prvi put su učestvovali [[Kup kralja Fahda 1995.|1995]]. godine a najveći uspjeh u ovom takmičenju su ostvarili pobjedom [[FIFA Kup konfederacija 1999.|1999]]. godine gdje su u finalu pobjedili [[Nogometna reprezentacija Brazila|Brazil]]. === Meksiko na SP 2014. === {{Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014 - grupa A}} == Utakmice == {{Glavni|Utakmice nogometne reprezentacije Meksika}} == Nastupi na turnirima == === Nastupi na ''Svjetskim prvenstvima'' === {| class="wikitable" style="text-align: center;" |- !colspan=8|''[[Svjetsko prvenstvo u nogometu|Svjetsko prvenstvo]]'' ! style="width:1%;" rowspan="25"| !colspan=6|Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo |- !width="90"|{{Tooltip|Domaćin/Godina|Domaćin/Godina održavanja turnira}} !width="30"|{{Tooltip|Poz.|Pozicija na Svjetskom prvenstvu}} !width="30"|{{Tooltip|OU|Odigrano utakmica}} !width="30"|{{Tooltip|P|Pobjede}} !width="30"|{{Tooltip|N|Neriješeno}} !width="30"|{{Tooltip|I|Izgubljeno}} !width="30"|{{Tooltip|DG|Dati golovi}} !width="30"|{{Tooltip|PG|Primljeni golovi}} !width="30"|{{Tooltip|OU|Odigrano utakmica}} !width="30"|{{Tooltip|P|Pobjede}} !width="30"|{{Tooltip|N|Neriješeno}} !width="30"|{{Tooltip|I|Izgubljeno}} !width="30"|{{Tooltip|DG|Dati golovi}} !width="30"|{{Tooltip|PG|Primljeni golovi}} |- |{{ZD|URU}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1930.|1930.]]||13||3||0||0||3||4||13|| colspan=6 align=center| |- |{{ZD|ITA|1861}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1934.|1934]]|| colspan=7 align=center| Nisu se kvalificirali || 4||3||0||1||14||7 |- |{{ZD|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1938.|1938.]]|| colspan=7 align=center| Povukli se || colspan=6 align=center| Povukli se |- |{{ZD|BRA}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1950.|1950.]]||12||3||0||0||3||2||10||4||4||0||0||17||2 |- |{{ZD|ŠVI}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1954.|1954.]]||13||2||0||0||2||1||8||4||4||0||0||19||1 |- |{{ZD|ŠVE}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1958.|1958.]]||16||3||0||1||2||2||8||6||5||1||0||21||3 |- |{{ZD|ČIL}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1962.|1962.]]||11||3||1||0||2||3||4||6||3||2||1||17||5 |- |{{ZD|ENG}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1966.|1966.]]||12||3||0||2||1||1||3||8||6||2||0||20||4 |- |{{ZD|MEX}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1970.|1970.]]||6||4||2||1||1||6||4|| colspan=6 align=center| Kvalificirali se kao domaćini |- |{{ZD|NJE}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1974.|1974.]]|| colspan=7 align=center| Nisu se kvalificirali ||5||2||2||1||10||5 |- |{{ZD|ARG}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1978.|1978.]]||16||3||0||0||3||2||12||5||5||0||0||20||5 |- |{{ZD|ŠPA}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1982.|1982.]]|| colspan=7 align=center| Nisu se kvalificirali || 5||1||3||1||6||3 |- |{{ZD|MEX}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1986.|1986.]]||6||5||3||2||0||6||2|| colspan=6 align=center| Kvalificirali se kao domaćini |- ||{{ZD|ITA}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1990.|1990.]]|| colspan=7 align=center| Dobili zabranu nastupa || colspan=6 align=center| |- ||{{ZD|SAD}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1994.|1994.]]||13||4||1||2||1||4||4||12||9||1||2||39||8 |- |{{ZD|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 1998.|1998.]]||13||4||1||2||1||8||7||16||8||6||2||37||13 |- |{{ZD|JKO}} {{ZD|JAP}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 2002.|2002.]]||11||4||2||1||1||4||4||16||9||3||4||33||11 |- |{{ZD|NJE}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006.|2006.]]||15||4||1||1||2||5||5||18||15||1||2||67||10 |- |{{ZD|JAR}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010.|2010.]]||14||4||1||1||2||4||5||18||11||2||5||36||18 |- |{{ZD|BRA}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014.|2014.]]|| colspan=7 align=center| Kvalificirali se ||18||10||5||3||31||14 |- |{{ZD|RUS}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018.|2018.]]|| rowspan="2" colspan=7 align=center| Učestvovat će u kvalifikacijama || rowspan="2" colspan=7 align=center| Učestvovat će u kvalifikacijama |- |{{ZD|KAT}} [[Svjetsko prvenstvo u nogometu 2022.|2022.]] |- |'''Ukupno'''||'''15/20'''||'''49'''||'''12'''||'''13'''||'''24'''||'''52'''||'''89'''||'''143'''||'''95'''||'''28'''||'''22'''||'''387'''||'''109''' |} {{col-begin}} {{col-2}} === Nastupi na ''CONCACAF Gold Cupu'' === {| {{prettytable}} style="text-align: center;" |- !colspan=8|''[[CONCACAF Gold Cup]]'' |- !width="90"|{{Tooltip|Domaćin/Godina|Domaćin/Godina održavanja turnira}} !width="30"|{{Tooltip|Poz.|Pozicija na Gold kupu}} !width="30"|{{Tooltip|OU|Odigrano utakmica}} !width="30"|{{Tooltip|P|Pobjede}} !width="30"|{{Tooltip|N|Neriješeno}} !width="30"|{{Tooltip|I|Izgubljeno}} !width="30"|{{Tooltip|DG|Dati golovi}} !width="30"|{{Tooltip|PG|Primljeni golovi}} |- |{{ZD|SAL}} [[CONCACAF šampionat 1963.|1963.]]||7||3||1||1||1||9||2 |- |-bgcolor="gold" |{{ZD|GUA}} [[CONCACAF šampionat 1965.|1965.]]||1||5||4||1||0||13||2 |- |-bgcolor="silver" |{{ZD|HON}} [[CONCACAF šampionat 1967.|1967.]]||2||5||4||0||1||10||1 |- |{{ZD|KOS}} [[CONCACAF šampionat 1969.|1969.]]||4||5||1||2||2||4||5 |- |-bgcolor="gold" |{{ZD|TRI}} [[CONCACAF šampionat 1971.|1971.]]||1||5||4||1||0||6||1 |- |-bgcolor="bronze" |{{ZD|HAI}} [[CONCACAF šampionat 1973.|<span style="color:#FFFFFF;">1973.</span>]]||<span style="color:#FFFFFF;">3</span>||<span style="color:#FFFFFF;">5</span>||<span style="color:#FFFFFF;">2</span>||<span style="color:#FFFFFF;">2</span>||<span style="color:#FFFFFF;">1</span>||<span style="color:#FFFFFF;">10</span>||<span style="color:#FFFFFF;">5</span> |- |-bgcolor="gold" |{{ZD|MEX}} [[CONCACAF šampionat 1977.|1977.]]||1||5||5||0||0||20||5 |- |-bgcolor="bronze" |{{ZD|HON}} [[CONCACAF šampionat 1981.|<span style="color:#FFFFFF;">1981.</span>]]||<span style="color:#FFFFFF;">3</span>||<span style="color:#FFFFFF;">5</span>||<span style="color:#FFFFFF;">1</span>||<span style="color:#FFFFFF;">3</span>||<span style="color:#FFFFFF;">1</span>||<span style="color:#FFFFFF;">6</span>||<span style="color:#FFFFFF;">3</span> |- | [[CONCACAF šampionat 1985.|1985.]]||colspan=7 align=center| Nisu učestvovali* |- |-style="border-bottom:3px solid green;" | [[CONCACAF šampionat 1989.|1989.]]||colspan=7 align=center| Dobili zabranu nastupa |- |-bgcolor="bronze" |{{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 1991.|<span style="color:#FFFFFF;">1991.</span>]]||<span style="color:#FFFFFF;">3</span>||<span style="color:#FFFFFF;">5</span>||<span style="color:#FFFFFF;">3</span>||<span style="color:#FFFFFF;">1</span>||<span style="color:#FFFFFF;">1</span>||<span style="color:#FFFFFF;">10</span>||<span style="color:#FFFFFF;">5</span> |- |-bgcolor="gold" |{{ZD|MEX}} {{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 1993.|1993.]]||1||5||4||1||0||28||2 |- |-bgcolor="gold" | {{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 1996.|1996.]]||1||4||4||0||0||9||0 |- |-bgcolor="gold" |{{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 1998.|1998.]]||1||4||4||0||0||8||2 |- |{{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 2000.|2000.]]||7||3||1||1||1||6||3 |- |{{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 2002.|2002.]]||5||3||2||1||0||4||1 |- |-bgcolor="gold" |{{ZD|MEX}} {{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 2003.|2003]]||1||5||4||1||0||9||0 |- |{{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 2005.|2005.]]||6||4||2||0||2||7||4 |- |-bgcolor="silver" |{{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 2007.|2007.]]||2||6||4||0||2||7||5 |- |-bgcolor="gold" |{{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 2009.|2009.]]||1||6||5||1||0||15||2 |- |-bgcolor="gold" |{{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 2011.|2011.]]||1||6||6||0||0||22||4 |- |{{ZD|SAD}} [[CONCACAF Gold Cup 2013.|2013.]]|| ||5||3||0||2||8||5 |- |'''Ukupno'''||'''20/22'''||'''94'''||'''64'''||'''16'''||'''14'''||'''211'''||'''57''' |} <nowiki>*</nowiki> 1985. Meksiko nije učestvovao na CONCACAF šampionatu zbog toga što je godinu kasnije bio organizator SP-a. {{col-2}} === Nastupi na ''FIFA Kupu konfederacija'' === {| class="wikitable" style="text-align: center;" |- !colspan=8|''[[FIFA Kup konfederacija]]'' |- !width="90"|{{Tooltip|Domaćin/Godina|Domaćin/Godina održavanja turnira}} !width="30"|{{Tooltip|Poz.|Pozicija na FIFA Kupu konfederacija}} !width="30"|{{Tooltip|OU|Odigrano utakmica}} !width="30"|{{Tooltip|P|Pobjede}} !width="30"|{{Tooltip|N|Neriješeno}} !width="30"|{{Tooltip|I|Izgubljeno}} !width="30"|{{Tooltip|DG|Dati golovi}} !width="30"|{{Tooltip|PG|Primljeni golovi}} |- |{{ZD|SAU}} [[Kup kralja Fahda 1992.|1992.]]|| colspan=7 align=center| Nisu se kvalificirali |- |-bgcolor="bronze" |{{ZD|SAU}} [[Kup kralja Fahda 1995.|<span style="color:#FFFFFF;">1995.</span>]]||<span style="color:#FFFFFF;">3</span>||<span style="color:#FFFFFF;">1</span>||<span style="color:#FFFFFF;">2</span>||<span style="color:#FFFFFF;">0</span>||<span style="color:#FFFFFF;">1</span>||<span style="color:#FFFFFF;">4</span>||<span style="color:#FFFFFF;">2</span> |- |{{ZD|SAU}} [[FIFA Kup konfederacija 1997.|1997.]]||5||3||1||0||2||8||6 |- |-bgcolor="gold" |{{ZD|MEX}} [[FIFA Kup konfederacija 1999.|1999.]]||1||5||4||1||0||13||6 |- |{{ZD|JKO}} {{ZD|JAP}} [[FIFA Kup konfederacija 2001.|2001.]]||8||3||0||0||3||1||8 |- |{{ZD|FRA}} [[FIFA Kup konfederacija 2003.|2003.]]|| colspan=7 align=center| Nisu se kvalificirali |- |{{ZD|NJE}} [[FIFA Kup konfederacija 2005.|2005.]]||4||5||2||2||1||7||6 |- |{{ZD|JAR}} [[FIFA Kup konfederacija 2009.|2009.]]|| colspan=7 align=center| Nisu se kvalificirali |- |{{ZD|BRA}} [[FIFA Kup konfederacija 2013.|2013.]]||6||3||1||0||2||3||5 |- |'''Ukupno'''||'''6/9'''||'''22'''||'''9'''||'''5'''||'''8'''||'''35'''||'''33''' |} === Nastupi na ''Copa Américi'' === {| class="wikitable" style="text-align: center;" |- !colspan=8|''[[Copa América]]'' |- !width="90"|{{Tooltip|Domaćin/Godina|Domaćin/Godina održavanja turnira}} !width="30"|{{Tooltip|Poz.|Pozicija na Copa Américi}} !width="30"|{{Tooltip|OU|Odigrano utakmica}} !width="30"|{{Tooltip|P|Pobjede}} !width="30"|{{Tooltip|N|Neriješeno}} !width="30"|{{Tooltip|I|Izgubljeno}} !width="30"|{{Tooltip|DG|Dati golovi}} !width="30"|{{Tooltip|PG|Primljeni golovi}} |- |-bgcolor="silver" |{{ZD|EKV}} [[Copa América 1993.|1993.]]||2||6||2||2||2||8||7 |- |{{ZD|URU}} [[Copa América 1995.|1995.]]|| ||4||1||2||1||5||4 |- |-bgcolor="bronze" |{{ZD|BOL}} [[Copa América 1997.|<span style="color:#FFFFFF;">1997.</span>]]||<span style="color:#FFFFFF;">3</span>||<span style="color:#FFFFFF;">6</span>||<span style="color:#FFFFFF;">2</span>||<span style="color:#FFFFFF;">2</span>||<span style="color:#FFFFFF;">2</span>||<span style="color:#FFFFFF;">8</span>||<span style="color:#FFFFFF;">9</span> |- |-bgcolor="bronze" |{{ZD|PAR}} [[Copa América 1999.|<span style="color:#FFFFFF;">1999.</span>]]||<span style="color:#FFFFFF;">3</span>||<span style="color:#FFFFFF;">6</span>||<span style="color:#FFFFFF;">3</span>||<span style="color:#FFFFFF;">1</span>||<span style="color:#FFFFFF;">2</span>||<span style="color:#FFFFFF;">10</span>||<span style="color:#FFFFFF;">9</span> |- |-bgcolor="silver" |{{ZD|KOL}} [[Copa América 2001.|2001.]]||2||6||3||1||2||7||5 |- |{{ZD|PER}} [[Copa América 2004.|2004.]]|| ||4||2||1||1||5||7 |- |-bgcolor="bronze" |{{ZD|VEN}} [[Copa América 2007.|<span style="color:#FFFFFF;">2007.</span>]]||<span style="color:#FFFFFF;">3</span>||<span style="color:#FFFFFF;">6</span>||<span style="color:#FFFFFF;">4</span>||<span style="color:#FFFFFF;">1</span>||<span style="color:#FFFFFF;">1</span>||<span style="color:#FFFFFF;">13</span>||<span style="color:#FFFFFF;">5</span> |- |{{ZD|ARG}} [[Copa América 2011.|2011.]]|| ||3||0||0||3||1||4 |- |colspan="2"|'''Ukupno'''||'''38'''||'''17'''||'''10'''||'''11'''||'''55'''||'''44''' |} {{col-end}} == Trenutni sastav == Sljedeći igrači su pozvani za prijateljske utakmice protiv [[Nogometna reprezentacija Portugala|Portugala]] i [[Nogometna reprezentacija Belgije|Belgije]] 28. i 31. marta 2026. godine.<ref>{{Cite web|url=https://miseleccion.mx/noticias/6298/Convocatoria-de-M%C3%A9xico-para-enfrentar-a-Portugal-y-B%C3%A9lgica|title=Página Oficial de la Selección Nacional de México|website=miseleccion.mx|language=es|access-date=4. 4. 2026}}</ref> {{Nogometna reprezentacija početak (golovi)}} <!-- Golmani --> {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=1|poz=G|ime=[[Raúl Rangel (nogometaš)|Raúl Rangel]]|dob={{datum rođenja i godine|2000|2|25}}|nastupi=11|golovi=0|klub=[[CD Guadalajara|Guadalajara]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=12|poz=G|ime=[[Carlos Acevedo]]|dob={{datum rođenja i godine|1996|4|19}}|nastupi=6|golovi=0|klub=[[Santos Laguna]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=13|poz=G|ime=[[Guillermo Ochoa]]|dob={{datum rođenja i godine|1985|7|13}}|nastupi=151|golovi=0|klub=[[AEL Limassol]]|klubnac=CYP}} |----- ! colspan="9" bgcolor="#B0D3FB" align="left"| |----- bgcolor="#DFEDFD" <!-- Odbrana --> {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=2|poz=O|ime=[[Jorge Sánchez (nogometaš, rođen 1997)|Jorge Sánchez]]|dob={{datum rođenja i godine|1997|12|10}}|nastupi=56|golovi=3|klub=[[PAOK FC|PAOK]]|klubnac=GRE}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=3|poz=O|ime=[[César Montes]]|dob={{datum rođenja i godine|1997|2|24}}|nastupi=65|golovi=4|klub=[[FK Lokomotiv Moskva|Lokomotiv Moskva]]|klubnac=RUS}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=5|poz=O|ime=[[Johan Vásquez (nogometaš, rođen 1998)|Johan Vásquez]]|dob={{datum rođenja i godine|1998|10|22}}|nastupi=44|golovi=1|klub=[[Genoa CFC|Genoa]]|klubnac=ITA}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=15|poz=O|ime=[[Israel Reyes]]|dob={{datum rođenja i godine|2000|5|23}}|nastupi=31|golovi=2|klub=[[Club América|América]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=21|poz=O|ime=[[Everardo López]]|dob={{datum rođenja i godine|2005|3|23}}|nastupi=3|golovi=0|klub=[[Deportivo Toluca FC|Toluca]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=22|poz=O|ime=[[Richard Ledezma]]|dob={{datum rođenja i godine|2000|9|6}}|nastupi=3|golovi=1|klub=[[CD Guadalajara|Guadalajara]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=23|poz=O|ime=[[Jesús Gallardo]]|dob={{datum rođenja i godine|1994|8|15}}|nastupi=118|golovi=3|klub=[[Deportivo Toluca FC|Toluca]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=27|poz=O|ime=[[Jesús Alberto Angulo]]|dob={{datum rođenja i godine|1998|1|30}}|nastupi=19|golovi=0|klub=[[Tigres UANL|UANL]]|klubnac=MEX}} |----- ! colspan="9" bgcolor="#B0D3FB" align="left"| |----- bgcolor="#DFEDFD" <!-- Vezni red --> {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=6|poz=V|ime=[[Érik Lira]]|dob={{datum rođenja i godine|2000|5|8}}|nastupi=22|golovi=0|klub=[[Cruz Azul]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=8|poz=V|ime=[[Carlos Rodríguez (nogometaš, rođen 1997)|Carlos Rodríguez]]|dob={{datum rođenja i godine|1997|1|3}}|nastupi=67|golovi=0|klub=[[Cruz Azul]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=14|poz=V|ime=[[Érick Sánchez]]|dob={{datum rođenja i godine|1999|9|27}}|nastupi=38|golovi=3|klub=[[Club América|América]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=17|poz=V|ime=[[Orbelín Pineda]]|dob={{datum rođenja i godine|1996|3|24}}|nastupi=90|golovi=12|klub=[[AEK Atina FC|AEK Atina]]|klubnac=GRE}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=18|poz=V|ime=[[Obed Vargas]]|dob={{datum rođenja i godine|2005|8|5}}|nastupi=5|golovi=0|klub=[[Atlético Madrid]]|klubnac=ESP}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=19|poz=V|ime=[[Álvaro Fidalgo]]|dob={{datum rođenja i godine|1997|4|9}}|nastupi=2|golovi=0|klub=[[Real Betis|Betis]]|klubnac=ESP}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=20|poz=V|ime=[[Denzell García]]|dob={{datum rođenja i godine|2003|8|15}}|nastupi=2|golovi=0|klub=[[FC Juárez|Juárez]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=24|poz=V|ime=[[Brian Gutiérrez]]|dob={{datum rođenja i godine|2003|6|17}}|nastupi=5|golovi=1|klub=[[CD Guadalajara|Guadalajara]]|klubnac=MEX}} |----- ! colspan="9" bgcolor="#B0D3FB" align="left"| |----- bgcolor="#DFEDFD" <!-- Napad --> {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=7|poz=N|ime=[[Germán Berterame]]|dob={{datum rođenja i godine|1998|11|13}}|nastupi=9|golovi=2|klub=[[Inter Miami CF|Inter Miami]]|klubnac=USA}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=9|poz=N|ime=[[Raúl Jiménez]]|dob={{datum rođenja i godine|1991|5|5}}|nastupi=123|golovi=44|klub=[[Fulham FC|Fulham]]|klubnac=ENG}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=10|poz=N|ime=[[Alexis Vega (meksički nogometaš)|Alexis Vega]]|dob={{datum rođenja i godine|1997|11|25}}|nastupi=49|golovi=7|klub=[[Deportivo Toluca FC|Toluca]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=11|poz=N|ime=[[Guillermo Martínez (nogometaš)|Guillermo Martínez]]|dob={{datum rođenja i godine|1995|3|15}}|nastupi=9|golovi=2|klub=[[Pumas UNAM|UNAM]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=16|poz=N|ime=[[Julián Quiñones]]|dob={{datum rođenja i godine|1997|3|24}}|nastupi=20|golovi=2|klub=[[Al Qadsiah FC|Al-Qadsiah]]|klubnac=KSA}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=25|poz=N|ime=[[Roberto Alvarado]]|dob={{datum rođenja i godine|1998|9|7}}|nastupi=65|golovi=5|klub=[[CD Guadalajara|Guadalajara]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija igrač (golovi)|br=26|poz=N|ime=[[Armando González (nogometaš, rođen 2003)|Armando González]]|dob={{datum rođenja i godine|2003|4|20}}|nastupi=6|golovi=1|klub=[[CD Guadalajara|Guadalajara]]|klubnac=MEX}} {{Nogometna reprezentacija kraj}} == Reference == {{reference}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Mexico national association football team}} *[http://www.femexfut.org.mx/ Službena stranica nogometnog saveza Meksika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190901101419/http://www.femexfut.org.mx/ |date=1. 9. 2019 }} *[http://www.fifa.com/associations/association=mex/index.html Meksiko] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130621051331/http://www.fifa.com/associations/association=mex/index.html |date=21. 6. 2013 }} na FIFA.com *[https://web.archive.org/web/20180210160105/http://www.concacaf.com/team/mexico Meksiko] na CONCACAF.com {{Pobjednici FIFA Kup Konfederacija}} {{Organizatori svjetskog prvenstva u nogometu}} {{Sastavi nogometne reprezentacije Meksika na turnirima}} {{Nogometne reprezentacije Sjeverne Amerike - članice CONCACAF-a}} {{DEFAULTSORT:Meksiko}} [[Kategorija:Nogometna reprezentacija Meksika|*]] [[Kategorija:Sjevernoameričke nogometne reprezentacije|Meksiko]] [[Kategorija:Nogometne reprezentacije Sjeverne, Srednje Amerike i Kariba|Meksiko]] 1mzkyumvoiua5dyseqnuieg5mpbfuip Hrvatsko-osmanski ratovi 0 354553 3829690 3750064 2026-04-12T12:49:38Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829690 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Rijeka014.jpg|mini|220px|[[Bitka kod Klisa 1537.]] g. jedna je od mnogobrojnih bitaka između Hrvata i Osmanlija tokom [[Stogodišnji hrvatsko–osmanlijski rat|Stogodišnjeg hrvatsko–osmanlijskog rata]]]] [[Datoteka:Miklós and Péter Zrínyi, burning of the bridge at Eszék.jpg|mini|220px|Hrvatske jedinice pod komandom [[Nikola Zrinski|Nikole Zrinskog]] spalile su 1664. g. veliki osmanlijski most na [[Drava|Dravi]] kod [[Osijek]]a u [[Habsburško–osmanlijski rat 1663–1664|Habsburško–osmanlijskom ratu 1663–1664.]]]] '''Hrvatsko-osmanlijski ratovi''' je naziv za niz oružanih sukoba između [[Hrvatsko kraljevstvo|Hrvatskog kraljevstva]] (u [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|personalnoj uniji sa Ugarskom]], a od 1527. u sklopu [[Habsburška monarhija|Habsburške monarhije]]) i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Dijelovi hrvatske feudalne vojske, odnosno pojedine njene jedinice, učestvovale su u bitkama protiv Osmanlija još u 14. vijeku, kada su se, naprimjer, čete bana [[Ivaniš Horvat|Ivaniša Horvata]] (prema nekim historičarima [[Ivan Paližna|Ivana Paližne]]) borile u [[Kosovska bitka|Kosovskoj bitki]] 1389. na lijevom krilu hrišćanske vojske kojim je komandovao bosanski vojvoda [[Vlatko Vuković Kosača]], ili u [[Bitka kod Nikopolja|bitki kod Nikopolja]] 1396. pod zastavom hrvatsko-ugarskog kralja [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]]. To se nastavilo i u 15. vijeku, naročito u velikim bitkama kao što su [[bitka kod Varne]] (1444.), [[opsada Beograda (1456.)]] i druge. Nakon pada [[Historija srednjovjekovne Bosne|Bosanskog kraljevstva]] 1463. Hrvatska se našla direktno pod udarom moćne osmanlijske sile, kojoj su naročito nakon katastrofalnog poraza Hrvata u [[Bitka na Krbavskom polju|Krbavskoj bitki]] 1493. bili olakšani prodori prema Zapadu. Od tada pa sve do 19. vijeka bilo je niz perioda u kojima su Hrvati i Osmanlije intenzivno međusobno ratovali, a između su bila razdoblja relativnog mira s povremenim vojnim aktivnostima, kao što su, naprimjer, izolirani turski pljačkaški prodori na teritoriju Habsburške monarhije, kada je dolazilo do okršaja sa hrvatskim, ugarskim i austrijskim trupama. U tom viševjekovnom prisustvu Osmanskog Carstva na teritoriji srednjevjekovne hrvatske, kao i [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|bosanske države]], hrvatske vojne jedinice vodile su sljedeće ratove protiv Osmanlija (ili su sa znatnim vojnim snagama učestvovale u njima), i to pretežno na tlu Hrvatskog kraljevstva, ali i u susjednim zemljama u sastavu Habsburške monarhije: * [[Stogodišnji hrvatsko–osmanlijski rat]] ([[1493.]]–[[1593.]]), koji započinje katastrofalnim porazom hrvatske feudalne vojske na [[Bitka na Krbavskom polju|Krbavskom polju]], a završava porazom Osmanlija pod [[Bitka kod Siska|Siskom]], čime je prekinuto njihovo osvajanje hrvatske teritorije * [[Dugi osmanlijski rat]] ([[1593.]]–[[1606.]]), završen [[Žitvanski mir|Žitvanskim mirom]] * [[Habsburško–osmanlijski rat 1663–1664]]., završen [[Vašvarski mir|Vašvarskim mirom]] * [[Veliki osmanlijski rat]] ([[1683.]]–[[1699.]]), završen [[Karlovački mir|Karlovačkim mirom]] * [[Habsburško–osmanlijski rat 1716–1718]]., završen [[Požarevački mir|Požarevačkim mirom]] * [[Habsburško–osmanlijski rat 1737–1739]]., završen [[Beogradski mir|Beogradskim mirom]] * [[Dubički rat 1788–1791]]., završen [[Svištovski mir|Svištovskim mirom]] * [[Zaposjedanje Bosne i Hercegovine 1878.]] == Također pogledajte == * [[Hrvatska vojna historija]] * [[Osmansko Carstvo na Balkanu]] * [[Opsada Novog Zrina]] == Izvori == *Milan Kruhek: Granice Hrvatskog Kraljevstva u međunarodnim državnim ugovorima, Povijesni prilozi 10/1991., str.37-79 *Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526. == Vanjski linkovi == * [https://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=47121 Odbrana Hrvatskog kraljevstva tokom Hrvatsko-turskih ratova]{{Mrtav link}} * [http://www.researchgate.net/publication/27197468_Hrvatsko_plemstvo_u_borbi_protiv_Osmanlija._Primjer_obitelji_Berislavia_Grabarskih_iz_Slavonije Hrvatsko plemstvo u borbi protiv Osmanija] * [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4696 Hrvatsko-osmanlijski ratovi kao dio ratova Habsburške monarhije i Osmanskog Carstva] * [http://www.historiografija.hr/hz/1989/HZ_42_5_ANTOLJAK.pdf Učestvovanje hrvatskih četa u Kosovskoj bitki 1389. ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141130004410/http://www.historiografija.hr/hz/1989/HZ_42_5_ANTOLJAK.pdf |date=30. 11. 2014 }} * [http://www.cpi.hr/download/links/hr/7231.pdf Habsburški fortifikacioni sistem na jugoistoku Evrope u 17. i 18. vijeku]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }} * [http://www.slideshare.net/Svijet/osloboenje-od-osmanlijske-vlasti Oslobođenje Hrvatske od osmanlijske vlasti] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Hrvatske]] [[Kategorija:Historija Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:Vojna historija Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:Ratovi]] 3a6y66bogcolpyyqafta2o3iydlx3vg Spisak državnih himni 0 378031 3829781 3810832 2026-04-12T23:47:13Z SpinnerLaserzthe2nd 128634 ([[c:GR|GR]]) [[File:Mazurek Dabrowskiego.ogg]] → [[File:Mazurek Dąbrowskiego (official instrumental).oga]] 3829781 wikitext text/x-wiki {| class="wikitable plainrowheaders sortable" border=1 |- !scope=col| Država !scope=col| Državne himne !scope=col| Prihvaćena !scope=col| Tekstopisac !scope=col| Kompozitor !scope=col| Zvuk |- !scope=row| {{ZID|Afganistan}} |"[[Millī Surūd]]" ||align="center"| [[2006]]||Abdul Bari Jahani||Babrak Wassa||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Albanija}} |"[[Himni i Flamurit]]" ||align="center"| [[1912]]||[[Aleksandër Stavre Drenova]]||[[Ciprian Porumbescu]]||[[Datoteka:Hymni i Flamurit instrumental.ogg|"Himni i Flamurit"]] |- !scope=row| {{ZID|Alžir}} |"[[Kassaman]]" ||align="center"| [[1962]]||[[Moufdi Zakaria]]||[[Mohamed Fawzi (artist)|Mohamed Fawzi]]||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Andora}} |"[[El Gran Carlemany]]"||align="center"|[[1914]]||Enric Marfany Bons||[[Juan Benlloch y Vivó]]||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Angola}} |"[[Angola Avante]]"||align="center"| [[1975]]||[[Manuel Rui Alves Monteiro]]||Rui Alberto Vieira Dias Mingas||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Antigva i Barbuda}} |"[[Fair Antigua, We Salute Thee]]"||align="center"| [[1981]]||Novelle Hamilton Richards||Walter Garnet Picart Chambers||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Argentina}} |"[[Himno Nacional Argentino]]"||align="center"| [[1813]]||[[Vicente López y Planes]]||[[Blas Parera]]||[[Datoteka:Himno Nacional Argentino instrumental.ogg|"Himno Nacional Argentino"]] |- !scope=row| {{ZID|Armenija}} |"[[Mer Hayrenik]]"||align="center"| [[1918]], [[1991]]||[[Mikael Nalbandian]]||[[Barsegh Kanachyan]]||[[Datoteka:Mer Hayrenik instrumental.ogg|"Mer Hayrenik"]] |- !scope=row| {{ZID|Australija}} |"[[Advance Australia Fair]]"||align="center"| [[1984]]||[[Peter Dodds McCormick]]||[[Peter Dodds McCormick]]||[[Datoteka:U.S. Navy Band, Advance Australia Fair (instrumental).ogg|"Advance Australia Fair"]] |- !scope=row| {{ZID|Austrija}} |"[[Land der Berge, Land am Strome]]" ||align="center"| [[1947]]||[[Paula von Preradović]]||[[Wolfgang Amadeus Mozart]]/Johann Holzer||[[Datoteka:Land der Berge Land am Strome instrumental.ogg|"Land der Berge, Land am Strome"]] |- !scope=row| {{ZID|Azerbejdžan}} |"[[Azərbaycan marşı]]"||align="center"| [[1918]]||[[Ahmed Džavad]]||[[Uzeir Hadžibejov]]||[[Datoteka:National Anthem of the Republic of Azerbaijan instrumental.ogg|"Azərbaycan Dövlət Himni"]] |- !scope=row| {{ZID|Bahami}} |"[[March On, Bahamaland]]"||align="center"| [[1973]]||Timothy Gibson||Timothy Gibson||[[Datoteka:National anthem of the Bahamas.oga|"March On, Bahamaland"]] |- !scope=row| {{ZID|Bahrein}} |"[[Bahrainona]]"||align="center"| [[1971]]||Mohamed Sudqi Ayyash||nepoznata||[[Datoteka:Bahraini Anthem.ogg|"Our Bahrain"]] |- !scope=row| {{ZID|Bangladeš}} |"[[Amar Shonar Bangla]]"||align="center"| [[1972]]||[[Rabindranath Tagore]]||[[Rabindranath Tagore]]|| [[Datoteka:Amar Sonar Bangla - official vocal music of the National anthem of Bangladesh.ogg|"Amar Shonar Bangla"]] |- !scope=row| {{ZID|Barbados}} |"[[In Plenty and In Time of Need]]"||align="center"| [[1966]]||Irving Burgie||C. Van Roland Edwards|| |- !scope=row| {{ZID|Belgija}} |"[[Brabançonne]]" ||align="center"| [[1830]]||Jenneval (Louis-Alexandre Dechet)||[[François Van Campenhout]]|| [[Datoteka:The Brabanconne.ogg|"Brabançonne"]] |- !scope=row| {{ZID|Beliz}} |"[[Land of the Free]]"||align="center"| [[1981]]||[[Samuel Alfred Haynes]]||[[Selwyn Walford Young]]|| [[Datoteka:Land of the Free instrumental.ogg|"Land of the Free"]] |- !scope=row| {{ZID|Benin}} |"[[L'Aube Nouvelle]]"||align="center"| [[1960]]||Gilbert Jean Dagnon||Gilbert Jean Dagnon||[[Datoteka:L'Aube Nouvelle.ogg|"L'Aube Nouvelle"]] |- !scope=row| {{ZID|Obala Slonovače}} |"[[L'Abidjanaise]]"||align="center"| [[1960]]||Mathieu Ekra, Joachim Bony i Pierre Marie Coty||Pierre Marie Coty i Pierre Michel Pango|| |- !scope=row| {{ZID|Bjelorusija}} |"[[My Belarusy]]"||align="center"| [[1955]]||[[Michael Klimovich]]||[[Nestar Sakalowski]]|| [[Datoteka:My Belarusy vocal.ogg|"My Belarusy"]] |- !scope=row| {{ZID|Bocvana}} |"[[Fatshe leno la rona]]"||align="center"| [[1966]]||Kgalemang Tumedisco Motsete||Kgalemang Tumedisco Motsete||[[Datoteka:United_States_Navy_Band_-_Fatshe_leno_la_rona.ogg|"Fatshe leno la rona"]] |- !scope=row| {{ZID|Bolivija}} |"[[Himno Nacional de Bolivia]]"||align="center"| [[1852]]||[[José Ignacio de Sanjinés]]||Leopoldo Benedetto Vincenti||[[Datoteka:Himno Nacional de Bolivia instrumental.ogg|"Himno Nacional de Bolivia"]] |- !scope=row| {{ZID|Bosna i Hercegovina}} |"[[Intermezzo (himna)|Državna himna Bosne i Hercegovine]]"||align="center"| [[1999]]|| [[Dušan Šestić]] i [[Benjamin Isović]]||[[Dušan Šestić]]|| [[Datoteka:National Anthem of Bosnia and Herzegovina.ogg|"Državna himna Bosne i Hercegovine"]] |- !scope=row| {{ZID|Brazil}} |"[[Hino Nacional Brasileiro]]"||align="center"| [[1822]]||Joaquim Osório Duque Estrada||[[Francisco Manuel da Silva]]|| [[Datoteka:Hino Nacional Brasileiro instrumental.ogg|"Hino Nacional Brasileiro"]] |- !scope=row| {{ZID|Brunej}} |"[[Allah Peliharakan Sultan]]"||align="center"| [[1951]]||Pengiran Haji Mohamed Yusuf bin Abdul Rahim||Awang Haji Besar bin Sagap||[[Datoteka:United States Navy Band - Allah Peliharakan Sultan.oga|"Allah Peliharakan Sultan"]] |- !scope=row| {{ZID|Bugarska}} |"[[Mila Rodino]]"||align="center"| [[1964]]||[[Tsvetan Radoslavov]]||[[Tsvetan Radoslavov]]|| [[Datoteka:Mila Rodino instrumental.ogg|"Mila Rodino"]] |- !scope=row| {{ZID|Burkina Faso}} |"[[Une Seule Nuit]]"||align="center"| [[1984]]||[[Thomas Sankara]]||[[Thomas Sankara]]|| |- !scope=row| {{ZID|Burundi}} |"[[Burundi Bwacu]]"||align="center"| [[1962]]||Jean-Baptiste Ntahokaja and others||Marc Barengayabo||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Butan}} |"[[Druk tsendhen]]"||align="center"| [[1953]]||Dasho Gyaldun Thinley||Aku Tongmi||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Crna Gora}} |"[[Oj, svijetla majska zoro]]"||align="center"|[[2004]]||narodna pjesma||[[Žarko Mirković]]||[[Datoteka:National Anthem of Montenegro.ogg|"Oj, svijetla majska zoro"]] |- !scope=row| {{ZID|Čad}} |"[[La Tchadienne]]"||align="center"| [[1960]]||[[Louis Gidrol]]||Paul Villard||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Češka}} |"[[Kde domov můj]]"||align="center"| [[1918]]||[[Josef Kajetán Tyl]]||[[František Škroup]]|| [[Datoteka:Czech anthem.ogg|"Kde domov můj"]] |- !scope=row| {{ZID|Čile}} |"[[Himno Nacional de Chile]]"||align="center"| [[1828]]||Eusebio Lillo||[[Ramón Carnicer]]|| [[Datoteka:United States Navy Band - National Anthem of Chile.ogg|"Himno Nacional de Chile"]] |- !scope=row| {{ZID|Danska}} |"[[Der er et yndigt land]]"||align="center"| [[1835]]||[[Adam Oehlenschläger]]||Hans Ernst Krøyer||[[Datoteka:United_States_Navy_Band_-_Der_er_et_yndigt_land.ogg|"Der er et yndigt land"]] |- !scope=row| {{ZID|Dominika}} |"[[Isle of Beauty, Isle of Splendour]]"||align="center"| [[1978]]||Wilfred Oscar Morgan Pond||Lemuel McPherson Christian||[[Datoteka:National_Anthem_of_Dominica_by_US_Navy_Band.ogg|"Isle of Beauty, Isle of Splendour"]] |- !scope=row| {{ZID|Dominikanska Republika}} |"[[Quisqueyanos valientes]]"||align="center"| [[1934]]||[[Emilio Prud'Homme]]||[[José Rufino Reyes y Siancas]]|| [[Datoteka:Dominican Republic National Anthem.ogg|"Himno Nacional"]] |- !scope=row| {{ZID|Džibuti}} |[["Djibouti"]]||align="center"| [[1977]]||Aden Elmi||Abdi Robleh||[[Datoteka:The Djiboutian anthem.ogg|"Djibouti"]] |- !scope=row| {{ZID|Egipat}} |"[[Bilady, Bilady, Bilady]]"||align="center"| [[1979]]||Mohamed Younis Al-Qady||[[Sayed Darwish]]|| [[Datoteka:Bilady, Bilady, Bilady.ogg|"Bilady, Bilady, Bilady"]] |- !scope=row| {{ZID|Ekvador}} |"[[Salve, Oh Patria]]"||align="center"| [[1948]]||[[Juan León Mera]]||[[Antonio Neumane]]|| [[Datoteka:Anthem_of_Ecuador.ogg|"Salve, Oh Patria"]] |- !scope=row| {{ZID|Ekvatorijalna Gvineja}} |"[[Caminemos pisando las sendas de nuestra inmensa felicidad]]"||align="center"| [[1968]]||Atanasio Ndongo Miyone||Ramiro Sánchez Lopes||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Eritreja}} |"[[Ertra, Ertra, Ertra]]"||align="center"| [[1993]]||Solomon Tsehaye Beraki||Isaac Abraham Meharezghi and Aron Tekle Tesfatsion||[[Datoteka:National_Anthem_of_Eritrea_by_US_Navy_Band.ogg|"Ertra, Ertra, Ertra"]] |- !scope=row| {{ZID|Estonija}} |"[[Mu isamaa, mu õnn ja rõõm]]"||align="center"| [[1920]]||[[Johann Voldemar Jannsen]]||[[Fredrik Pacius]]|| [[Datoteka:US Navy band - National anthem of Estonia.ogg|"Mu isamaa, mu õnn ja rõõm"]] |- !scope=row| {{ZID|Etiopija}} |"[[Wodefit Gesgeshi, Widd Innat Ityopp'ya]]"||align="center"| [[1992]]||Dereje Melaku Mengesha||Solomon Lulu Mitiku||[[Datoteka:Wedefit Gesgeshi Widd Innat Ittyoppya.ogg|"Wodefit Gesgeshi, Widd Innat Ityopp'ya"]] |- !scope=row| {{ZID|Fidži}} |"[[Meda Dau Doka]]"||align="center"| [[1970]]||Michael Francis Alexander Prescott||Charles Austin Miles||[[Datoteka:Fiji National Anthem.ogg|"Meda Dau Doka"]] |- !scope=row| {{ZID|Filipini}} |"[[Lupang Hinirang]]"||align="center"| [[1898]]||[[José Palma]]||[[Julián Felipe]]|| [[Datoteka:Lupang Hinirang instrumental.ogg|"Lupang Hinirang"]] |- !scope=row| {{ZID|Finska}} |"[[Maamme]]"||align="center"| [[1867]]||[[Johan Ludvig Runeberg]]||[[Fredrik Pacius]]|| [[Datoteka:United_States_Navy_Band_-_Maamme.ogg|"Maamme"]] |- !scope=row| {{ZID|Francuska}} |"[[La Marseillaise]]"||align="center"| [[1795]]||[[Claude Joseph Rouget de Lisle]]||[[Claude Joseph Rouget de Lisle]]|| [[Datoteka:La Marseillaise.ogg|"La Marseillaise"]] |- !scope=row| {{ZID|Gabon}} |"[[La Concorde]]"||align="center"| [[1960]]||[[Georges Aleka Damas]]||[[Georges Aleka Damas]]|| [[Datoteka:La_Concorde.ogg|"La Concorde"]] |- !scope=row| {{ZID|Gambija}} |"[[For The Gambia Our Homeland]]"||align="center"| [[1965]]||Virginia Julie Howe||Jeremy Frederick Howe|| |- !scope=row| {{ZID|Gana}} |"[[God Bless Our Homeland Ghana]]"||align="center"| [[1957]]||Michael Kwame Gbordzoe||[[Philip Gbeho]]|| [[Datoteka:National Anthem of Ghana.ogg|"God Bless Our Homeland Ghana"]] |- !scope=row| {{ZID|Grčka}} |"[[Imnos eis tin Eleftherian]]"||align="center"| [[1865]]||[[Dionýsios Solomós]]||[[Nikolaos Mantzaros]]|| [[Datoteka:Greece national anthem.ogg|"Ýmnos eis tīn Eleutherían"]] |- !scope=row| {{ZID|Grenada}} |"[[Hail Grenada]]"||align="center"| [[1974]]||Irva Merle Baptiste||Louis Arnold Masanto||[[Datoteka:HailGrenada.ogg|"Hail Grenada"]] |- !scope=row| {{ZID|Gruzija}} |"[[Tavisupleba]]"||align="center"| [[2004]]||[[David Magradze]]||[[Zakaria Paliashvili]]|| [[Datoteka:Tavisupleba vocal.ogg|"Tavisupleda"]] |- !scope=row| {{ZID|Gvajana}} |"[[Dear Land of Guyana, of Rivers and Plains]]"||align="center"| [[1966]]||Archibald Leonard Luker||Robert Cyril Gladstone Potter||[[Datoteka:National Anthem of Guyana.ogg|"Dear Land of Guyana, of Rivers and Plains"]] |- !scope=row| {{ZID|Gvatemala}} |"[[Himno Nacional de Guatemala]]"||align="center"| [[1896]]||[[José Joaquín Palma]]||Rafael Álvarez Ovalle||[[Datoteka:National Anthem of Guatemala by US Navy Band.ogg|"Himno Nacional de Guatemala"]] |- !scope=row| {{ZID|Gvineja}} |"[[Liberté]]"||align="center"| [[1958]]||Unknown||Kodofo Moussa||[[Datoteka:Liberté.oga|"Liberté"]] |- !scope=row| {{ZID|Gvineja-Bisau}} |"[[Esta É a Nossa Pátria Bem Amada]]"||align="center"| [[1974]]||[[Amílcar Cabral]]||Xiao He|| |- !scope=row| {{ZID|Haiti}} |"[[La Dessalinienne]]"||align="center"| [[1904]]||[[Justin Lhérisson]]||[[Nicolas Geffrard]]|| [[Datoteka:Haiti National Anthem.ogg|"La Dessalinienne"]] |- !scope=row| {{ZID|Holandija}} |"[[Het Wilhelmus]]"||align="center"| [[1568]] ([[de facto]])<br />[[1932]] ([[de jure]])||nepoznata||[[Adrianus Valerius]]|| [[Datoteka:United States Navy Band - Het Wilhelmus (tempo corrected).ogg|"The Wilhelmus"]] |- !scope=row| {{ZID|Honduras}} |"[[Himno Nacional de Honduras]]"||align="center"| [[1915]]||Augusto Constancio Coello||[[Carlos Hartling]]|| [[Datoteka:Honduras National Anthem.ogg|"Himno Nacional de Honduras"]] |- !scope=row| {{ZID|Hrvatska}} |"[[Lijepa naša domovino]]"||align="center"| [[1972]]||[[Antun Mihanović]]||[[Josip Runjanin]]|| [[Datoteka:Lijepa nasa domovino instrumental.ogg|"Lijepa naša domovino"]] |- !scope=row| {{ZID|Indija}} |"[[Jana Gana Mana]]"||align="center"| [[1950]]|| [[Rabindranath Tagore]]||[[Rabindranath Tagore]]|| [[Datoteka:Jana Gana Mana instrumental.ogg|"Jana Gana Mana"]] |- !scope=row| {{ZID|Indonezija}} |"[[Indonesia Raya]]"||align="center"| [[1945]]||[[Wage Rudolf Supratman]]||[[Wage Rudolf Supratman]]|| |- !scope=row| {{ZID|Irak}} |"[[Mawtini]]"||align="center"| [[2004]]||[[Ibrahim Touqan]]||Mohammed Flayfel||[[Datoteka:United States Navy Band - Mawtini.ogg|"Mawtini"]] |- !scope=row| {{ZID|Iran}} |"[[Soroud-e Melli-e Jomhouri-e Eslami-e Iran]]"||align="center"| [[1990]]|| više||Hassan Riyahi||[[Datoteka:Sorud-e Mellí-e Yomhurí-e Eslamí-e Irán (instrumental).oga|"Soroud-e Melli-e Jomhouri-e Eslami-e Iran"]] |- !scope=row| {{ZID|Irska}} |"[[Amhrán na bhFiann]]" ([[Irski jezik|irski]])<br />"The Soldier's Song" ([[Engleski jezik|engleski]])||align="center"| [[1926]]||[[Peadar Kearney]] ([[Engleski jezik|engleski]]), Liam Ó Rinn ([[Irski jezik|irski]])||[[Peadar Kearney]] i [[Patrick Heeney]]|| [[Datoteka:United States Navy Band - Amhrán na bhFiann.ogg|"Amhrán na bhFiann"]] |- !scope=row| {{ZID|Island}} |"[[Lofsöngur]]"||align="center"| [[1944]]||[[Matthías Jochumsson]]||[[Sveinbjörn Sveinbjörnsson]]|| [[Datoteka:Lofsöngur.ogg|"Lofsöngur"]] |- !scope=row| {{ZID|Istočni Timor}} |"[[Pátria]]"||align="center"| [[2002]]||[[Francisco Borja da Costa]]||Afonso de Araujo||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Italija}} |"[[Il Canto degli Italiani]]"||align="center"| [[1946]] ([[de facto]])<br />[[2012]] ([[de jure]])||[[Goffredo Mameli]]||[[Michele Novaro]]|| [[Datoteka:Inno di Mameli instrumental.ogg|"Il Canto degli Italiani"]] |- !scope=row| {{ZID|Izrael}} |"[[HaTikvah]]"||align="center"| [[1948]] ([[de facto]])<br />[[2004]] ([[de jure]])||[[Naftali Herz Imber]]||[[Samuel Cohen]]|| [[Datoteka:Hatikvah instrumental.ogg|"HaTikvah"]] |- !scope=row| {{ZID|Jamajka}} |"[[Jamaica, Land We Love]]"||align="center"| [[1962]]||Hugh Sherlock||Robert Lightbourne||[[Datoteka:"Jamaica, Land We Love", performed by the United States Navy Band.oga|"Jamaica, Land We Love"]] |- !scope=row| {{ZID|Japan}} |"[[Kimigayo]]"||align="center"| [[1999]] ([[de jure]])||tradicionalna pjesma||Yoshiisa Oku i Akimori Hayashi||[[Datoteka:Kimi ga Yo instrumental.ogg|"Kimi ga Yo"]] |- !scope=row| {{ZID|Jemen}} |"[[United Republic]]"||align="center"| [[1990]]||Abdallah Abdulwahab Noman||[[Ayoob Tarish]]|| [[Datoteka:United States Navy Band - United Republic.ogg|"United Republic"]] |- !scope=row| {{ZID|Jordan}} |"[[Al-salam Al-malaki Al-urdoni]]"||align="center"| [[1946]]||Abdul Monem Al-Refai||Abdul Qader al-Taneer||[[Datoteka:National anthem of Jordan instrumental.ogg|"Al-salam Al-malaki Al-urdoni"]] |- !scope=row| {{ZID|Južnoafrička Republika}} |"[[National anthem of South Africa]]"||align="center"| [[1997]]||[[Enoch Sontonga]] i [[C. J. Langenhoven]]||[[Enoch Sontonga]] i Marthinus Lourens de Villiers||[[Datoteka:South Africa National Anthem.ogg|"National Anthem of South Africa"]] |- !scope=row| {{ZID|Južna Koreja}} |"[[Aegukga]]"||align="center"| [[1948]]||An Chang-ho||[[Ahn Eak-tae]]|| [[Datoteka:South Korean national anthem.wav|"Aegukga"]] |- !scope=row| {{ZID|Južni Sudan}} | "[[South Sudan Oyee!]]" ||align="center"| [[2011]] ||Učenici i nastavnici [[Juba University]]||Učenici i nastavnici [[Juba University]]|| |- !scope=row| {{ZID|Kambodža}} |"[[Nokor Reach]]"||align="center"| [[1941]]||Samdach Chuon Nat||F. Perruchot and J. Jekyll||[[Datoteka:United States Navy Band - Nokoreach.ogg|"Nokoreach"]] |- !scope=row| {{ZID|Kamerun}} |"[[O Cameroun, Berceau de nos Ancêtres]]"||align="center"| [[1957]]||René Djam Afame, Samuel Minkio Bamba i Moïse Nyatte Nko'o ([[Francuski jezik|francuski]]),<br>Dr Benard Nsokika Fonlon ([[Engleski jezik|engleski]])||René Djam Afame|| |- !scope=row| {{ZID|Kanada}} |"[[O Canada]]"||align="center"| [[1980]]||[[Adolphe-Basile Routhier]] ([[Francuski jezik|francuski]]);<br>[[Robert Stanley Weir]] ([[Engleski jezik|engleski]])||[[Calixa Lavallée]]|| [[Datoteka:United States Navy Band - O Canada.ogg|"O Canada"]] |- !scope=row| {{ZID|Katar}} |"[[As Salam al Amiri]]"||align="center"| [[1996]]||Sheikh Mubarak bin Saïf al-Thani||Abdul Aziz Nasser Obaidan||[[Datoteka:As_Salam_Al_Amiri_instrumental.ogg|"As Salam Al Amiri"]] |- !scope=row| {{ZID|Kazahstan}} |"[[Meniñ Qazaqstanım]]"||align="center"| [[2006]]||Zhumeken Nazhimedenov||[[Shamshi Kaldayakov]]|| [[Datoteka:Kazakhstan 2006.ogg|"Meniñ Qazaqstanım"]] |- !scope=row| {{ZID|Kenija}} |"[[Ee Mungu Nguvu Yetu]]"||align="center"| [[1963]]||Graham Hyslop, G. W. Senoga-Zake, Thomas Kalume, Peter Kibukosya, i Washington Omondi||Himna Komisije||[[Datoteka:National anthem of Kenya, performed by the United States Navy Band.wav|"Ee Mungu Nguvu Yetu"]] |- !scope=row| {{ZID|Kina}} |"[[Yìyǒngjūn Jìnxíngqǔ]]"||align="center"| [[1949]] (privremene)<br />[[1982]] (zvaničnik)<br />[[2004]] (ustavni)||[[Tian Han]]||[[Nie Er]]|| [[Datoteka:March of the Volunteers instrumental.ogg|"Yìyǒngjūn Jìnxíngqǔ"]] |- !scope=row| {{ZID|Kipar}} |"[[Imnos eis tin Eleftherian]]"||align="center"| [[1960]]||Dionýsios Solomós||[[Nikolaos Mantzaros]]|| [[Datoteka:Greece national anthem.ogg|"Ýmnos eis tīn Eleutherían"]] |- !scope=row| {{ZID|Kirgistan}} |"[[Kyrgyz Respublikasynyn Mamlekettik Gimni]]"||align="center"| [[1992]]||Djamil Sadykov and Eshmambet Kuluev||Nasyr Davlesov and Kalyi Moldobasanov||[[Datoteka:National Anthem of Kyrgyzstan.ogg|"Kyrgyz Respublikasynyn Mamlekettik Gimni"]] |- !scope=row| {{ZID|Kiribati}} |"[[Teirake Kaini Kiribati]]"||align="center"| [[1979]]||Urium Tamuera Ioteba||Urium Tamuera Ioteba||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Kolumbija}} |"[[Himno Nacional de la República de Colombia]]"||align="center"| [[1886]]||[[Rafael Núñez]]||[[Oreste Sindici]]|| [[Datoteka:United States Navy Band - ¡Oh, gloria inmarcesible!.ogg|"Himno Nacional de la República de Colombia"]] |- !scope=row| {{ZID|Komori}} |"[[Udzima wa ya Masiwa]]"||align="center"| [[1978]]||Said Hachim Sidi Abderemane||Said Hachim Sidi Abderemane and Kamildine Abdallah||[[Datoteka:National Anthem of Comoros by US Navy Band.ogg|"Udzima wa ya Masiwa"]] |- !scope=row| {{ZID|Demokratska Republika Kongo}} |"[[Debout Congolais]]"||align="center"| [[1960]], [[1997]]||[[Joseph Lutumba]]||Simon-Pierre Boka di Mpasi Londi|| |- !scope=row| {{ZID|Republika Kongo}} |"[[La Congolaise]]"||align="center"| [[1959]], [[1991]]||Jacques Tondra and Georges Kibanghi||Jean Royer and Joseph Spadilière||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Kostarika}} |"[[Noble patria, tu hermosa bandera]]"||align="center"| [[1853]]||José María Zeledón Brenes||Manuel María Gutiérrez||[[Datoteka:Costa Rica National Anthem.ogg|"Himno Nacional de Costa Rica"]] |- !scope=row| {{ZID|Kuba}} |"[[La Bayamesa]]"||align="center"| [[1902]]||[[Perucho Figueredo]]||[[Perucho Figueredo]]|| [[Datoteka:Cuban national anthem (abridged version), performed by the U.S. Navy Band.oga|"El Himno de Bayamo"]] |- !scope=row| {{ZID|Kuvajt}} |"[[Al-Nasheed Al-Watani]]"||align="center"| [[1978]]||[[Ahmad Meshari Al-Adwani]]||Ibrahim Al-Soula|| |- !scope=row| {{ZID|Laos}} |"[[Pheng Xat Lao]]"||align="center"| [[1947]]||Sisana Sisane||Thongdy Sounthonevichit||[[Datoteka:National Anthem of Laos.ogg|"Pheng Xat Lao"]] |- !scope=row| {{ZID|Lesoto}} |"[[Lesotho Fatse La Bontata Rona]]"||align="center"| [[1966]]||[[François Coillard]]||Ferdinand-Samuel Laur||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Latvija}} |"[[Dievs, svētī Latviju!]]"||align="center"| [[1920]]||[[Kārlis Baumanis]]||[[Kārlis Baumanis]]|| [[Datoteka:Latvian National Anthem.ogg|"Dievs, svētī Latviju!"]] |- !scope=row| {{ZID|Libanon}} |"[[Koullouna Lilouataan Lil Oula Lil Alam]]"||align="center"| [[1927]]||Rashid Nakhle||[[Wadih Sabra]]|| [[Datoteka:Lebanese national anthem.ogg|"Lebanese National Anthem"]] |- !scope=row| {{ZID|Liberija}} |"[[All Hail, Liberia, Hail!]]"||align="center"| [[1847]]||[[Daniel Bashiel Warner]]||[[Olmstead Luca]]|| [[Datoteka:Liberia National Anthem.ogg|"All Hail, Liberia, Hail!"]] |- !scope=row| {{ZID|Libija}} |"[[Ya Beladi]]"||align="center"| [[2011]]||Al Bashir Al Arebi||Mohammed Abdel Wahab|| |- !scope=row| {{ZID|Lihtenštajn}} |"[[Oben am jungen Rhein]]"||align="center"| [[1963]]||Jakob Josef Jauch||nepoznata||[[Datoteka:United States Navy Band - God Save the Queen.ogg|"Oben am jungen Rhein"]] |- !scope=row| {{ZID|Litvanija}} |"[[Tautiška giesmė]]"||align="center"| [[1919]]||[[Vincas Kudirka]]||[[Vincas Kudirka]]|| [[Datoteka:Tautiška giesme instumental.ogg|"Tautiška giesmė"]] |- !scope=row| {{ZID|Luksemburg}} |"[[Ons Heemecht]]"||align="center"| [[1895]]||[[Michel Lentz]]||[[Jean Antoine Zinnen]]|| [[Datoteka:Luxembourg National Anthem.ogg|"Ons Hémécht"]] |- !scope=row| {{ZID|Madagaskar}} |"[[Ry Tanindrazanay malala ô!]]"||align="center"| [[1958]]||Pasteur Rahajason||Norbert Raharisoa|| |- !scope=row| {{ZID|Mađarska}} |"[[Himnusz]]"||align="center"| [[1844]]||[[Ferenc Kölcsey]]||[[Ferenc Erkel]]|| [[Datoteka:Hu-magyarhimnusz.ogg|"Himnusz"]] |- !scope=row| {{ZID|Makedonija}} |"[[Denes nad Makedonija]]"||align="center"| [[1992]] ([[de jure]])||[[Vlado Maleski]]||[[Todor Skalovski]]|| |- !scope=row| {{ZID|Malavi}} |"[[Mulungu dalitsa Malaŵi]]"||align="center"| [[1964]]||[[Michael-Fredrick Paul Sauka]]||[[Michael-Fredrick Paul Sauka]]|| [[Datoteka:Malawi.ogg|"Mulungu dalitsa Malaŵi"]] |- !scope=row| {{ZID|Maldivi}} |"[[Gaumii salaam]]"||align="center"| [[1972]]||[[Muhammad Jameel Didi]]||[[Pandit Wannakuwattawaduge Don Amaradeva]]|| [[Datoteka:Gaumii salaam.ogg|"Gaumii salaam"]] |- !scope=row| {{ZID|Malezija}} |"[[Negaraku]]"||align="center"| [[1957]]|| više||[[Pierre-Jean de Béranger]]|| [[Datoteka:Negaraku instrumental.ogg|"Negaraku"]] |- !scope=row| {{ZID|Mali}} |"[[Pour l'Afrique et pour toi, Mali]]"||align="center"| [[1962]]||[[Seydou Badian Kouyate]]||[[Banzumana Sissoko]]||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Malta}} |"[[L-Innu Malti]]"||align="center"| [[1964]]||[[Dun Karm Psaila]]||[[Robert Samut]]|| [[Datoteka:Malta National Anthem.ogg|"L-Innu Malti"]] |- !scope=row| {{ZID|Maroko}} |"[[Chérifien]]"||align="center"| [[1956]]||Ali Squalli Houssaini||Léo Morgan||[[Datoteka:National Anthem of Morocco.ogg|"Hymne Chérifien"]] |- !scope=row| {{ZID|Maršalska Ostrva}} |"[[Forever Marshall Islands]]"||align="center"| [[1991]]||[[Amata Kabua]]||[[Amata Kabua]]|| [[Datoteka:National_Anthem_of_Marshall_Islands_by_US_Navy_Band.ogg|"Forever Marshall Islands"]] |- !scope=row| {{ZID|Mauricijus}} |"[[Motherland]]"||align="center"| [[1968]]||Jean Georges Prosper||Philippe Gentil (M.B.E. Esq.)|| |- !scope=row| {{ZID|Mauritanija}} |"[[Himna Mauritanije]]"||align="center"| [[1960]]||Baba Ould Cheikh||[[Tolia Nikiprowetzky]]|| |- !scope=row| {{ZID|Meksiko}} |"[[Himno Nacional Mexicano]]"||align="center"| [[1943]]||[[Francisco González Bocanegra]]||[[Jaime Nunó]]||[[Datoteka:Himno Nacional Mexicano instrumental.ogg|"Himno Nacional Mexicano"]] |- !scope=row| {{ZID|Mjanmar}} |"[[Kaba Ma Kyei]]"||align="center"| [[1948]]||[[Saya Tin]]||[[Saya Tin]]|| [[Datoteka:US NAVY Band - Kaba Ma Kyei.ogg|"Kaba Ma Kyei"]] |- !scope=row| {{ZID|Savezne Države Mikronezije}} |"[[Patriots of Micronesia]]"||align="center"| [[1991]]||nepoznata||tradicionalna njemački pjesma ([[Ich hab' mich ergeben]])|| [[Datoteka:Micronesia National Anthem.ogg|"Patriots of Micronesia"]] |- !scope=row| {{ZID|Moldavija}} |"[[Limba noastră]]"||align="center"| [[1994]]||[[Alexei Mateevici]]||[[Alexandru Cristea]]|| [[Datoteka:Imnul Republicii Moldova US NAVY.ogg|"Limba noastră"]] |- !scope=row| {{ZID|Monako}} |"[[Hymne Monégasque]]"||align="center"| [[1848]]||[[Louis Notari]]||[[Charles Albrecht]]|| [[Datoteka:Monaco National Anthem.ogg|"Hymne Monégasque"]] |- !scope=row| {{ZID|Mongolija}} |"[[Mongol ulsiin töriin duulal]]"||align="center"| [[1950]]||[[Tsendiin Damdinsüren]]||[[Bilegiin Damdinsüren]] i [[Luvsanjambyn Mördorj]]|| |- !scope=row| {{ZID|Mozambik}} |"[[Pátria Amada]]"||align="center"| [[2002]]||Salomão J. Manhiça||nepoznata|| |- !scope=row| {{ZID|Namibija}} |"[[Namibia, Land of the Brave]]"||align="center"| [[1991]]||[[Axali Doëseb]]||[[Axali Doëseb]]|| |- !scope=row| {{ZID|Nauru}} |"[[Nauru Bwiema]]"||align="center"| [[1968]]||[[Margaret Hendrie]]||[[Laurence Henry Hicks]]||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Nepal}} |"[[Sayaun Thunga Phool Ka]]"||align="center"| [[2007]]||Byakul Maila||[[Amber Gurung]]|| |- !scope=row| {{ZID|Niger}} |"[[La Nigérienne]]"||align="center"| [[1961]]||Maurice Albert Thiriet||Robert Jacquet i Nicolas Abel François Frionnet||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Nigerija}} |"[[Arise, O Compatriots]]"||align="center"| [[1978]]||John A. Ilechukwu, Eme Etim Akpan, B. A. Ogunnaike, Sotu Omoigui, i P. O. Aderibighe|| Nigerijski Policija Grupa pod rukovodstvom B. E. Odiase|| |- !scope=row| {{ZID|Nikaragva}} |"[[Salve a ti, Nicaragua]]"||align="center"| [[1918]]||[[Salomón Ibarra Mayorga]]||Luis A. Delgadillo||[[Datoteka:National Anthem of Nicaragua.ogg|"Salve a ti, Nicaragua"]] |- !scope=row| {{ZID|Norveška}} |"[[Ja, vi elsker dette landet]]"||align="center"|[[1864]]||[[Bjørnstjerne Bjørnson]]||[[Rikard Nordraak]]|| [[Datoteka:Norway (National Anthem).ogg|"Ja, vi elsker dette landet"]] |- !scope=row| {{ZID|Novi Zeland}} |"[[God Defend New Zealand]]"||align="center"| [[1940]], [[1977]]||[[Thomas Bracken]] ([[Engleski jezik|engleski]] verzija)<br />Thomas H. Smith ([[maori]] verzija)||[[John Joseph Woods]]|| [[Datoteka:God Defend New Zealand instrumental.ogg|"God Defend New Zealand"]] |- !scope=row| {{ZID|Njemačka}} |"[[Deutschlandlied]]"||align="center"| [[1922]]||[[August Heinrich Hoffmann von Fallersleben]]||[[Joseph Haydn]]|| [[Datoteka:National anthem of Germany - U.S. Army 1st Armored Division Band.ogg|"Lied der Deutschen"]] |- !scope=row| {{ZID|Oman}} |"[[Nashid as-Salaam as-Sultani]]"||align="center"| [[1932]]||Rashid bin Uzayyiz Al Khusaidi||James Frederick Mills i Bernard Ebbinghaus|| |- !scope=row| {{ZID|Pakistan}} |"[[Qaumī Tarāna]]"||align="center"| [[1954]]||[[Hafeez Jullundhri]]||[[Ahmed Ghulamali Chagla]]||[[Datoteka:National anthem of Pakistan.OGG|"Qaumī Tarāna"]] |- !scope=row| {{ZID|Palau}} |"[[Belau rekid]]"||align="center"| [[1980]]||više||Ymesei O. Ezekiel|| |- !scope=row| {{ZID|Panama}} |"[[Himno Istmeño]]"||align="center"| [[1925]]||[[Jeronimo de la Ossa]]||Santos Jorge||[[Datoteka:Panama National Anthem.ogg|"Himno Istmeño"]] |- !scope=row| {{ZID|Papua Nova Gvineja}} |"[[O Arise, All You Sons]]"||align="center"| [[1975]]||Tom Shacklady||Tom Shacklady|| |- !scope=row| {{ZID|Paragvaj}} |"[[Paraguayos, República o Muerte]]"||align="center"| [[1933]]||[[Francisco Acuña de Figueroa]]||[[Francisco José Debali]]|| [[Datoteka:Paraguay National Anthem.ogg|"Paraguayos, República o Muerte"]] |- !scope=row| {{ZID|Peru}} |"[[Himno Nacional del Perú]]"||align="center"| [[1821]]||[[José de la Torre Ugarte y Alarcón]]||[[Jose Bernardo Alcedo]]|| [[Datoteka:United States Navy Band - Marcha Nacional del Perú.ogg|"Himno Nacional del Perú"]] |- !scope=row| {{ZID|Poljska}} |"[[Mazurek Dąbrowskiego]]"||align="center"| [[1926]]||[[Józef Wybicki]]||nepoznata||[[Datoteka:Mazurek Dąbrowskiego (official instrumental).oga|"Mazurek Dąbrowskiego"]] |- !scope=row| {{ZID|Portugal}} |"[[A Portuguesa]]"||align="center"| [[1911]]||[[Henrique Lopes de Mendonça]]||[[Alfredo Keil]]|| [[Datoteka:A Portuguesa.ogg|"A Portuguesa"]] |- !scope=row| {{ZID|Ruanda}} |"[[Rwanda Nziza]]"||align="center"| [[2002]]||Faustin Murigo||Jean-Bosco Hashakimana||[[Datoteka:Hymne National du Rwanda.ogg|"Rwanda Nziza"]] |- !scope=row| {{ZID|Rumunija}} |"[[Deșteaptă-te, române!]]"||align="center"| [[1990]]||[[Andrei Mureşanu]]||[[Anton Pann]] i Gheorghe Ucenescu||[[Datoteka:Desteapta-te, romane!.ogg|"Deşteaptă-te, române!"]] |- !scope=row| {{ZID|Rusija}} |"[[Himna Ruske Federacije]]"||align="center"| [[2000]]||[[Sergey Mikhalkov]]||[[Alexander Vasilyevich Alexandrov]]|| [[Datoteka:National_Anthem_of_Russia_(2000),_instrumental,_one_verse.ogg|"Gosudarstvenny Gimn Rossiyskoy Federatsii"]] |- !scope=row| {{ZID|El Salvador}} |"[[Himno Nacional de El Salvador]]"||align="center"| [[1879]]||[[Juan José Cañas]]||Juan Aberle||[[Datoteka:El Salvador National Anthem.ogg|"Himno Nacional de El Salvador"]] |- !scope=row| {{ZID|Samoa}} |"[[The Banner of Freedom]]"||align="center"| [[1962]]||Sauni Iiga Kuresa||Sauni Iiga Kuresa||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|San Marino}} |"[[Inno Nazionale della Repubblica]]"||align="center"| [[1894]]||[[Federico Consolo]]||[[Federico Consolo]]||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Saudijska Arabija}} |"[[As-Salam Al Malaki]]"||align="center"| [[1950]]||Ibrahim Khafaji||Abdul Rahman Al-Khateeb||[[Datoteka:Saudi Arabian national anthem, performed by the United States Navy Band.oga|"As-Salam Al Malaki"]] |- !scope=row| {{ZID|Sejšeli}} |"[[Kosta seywa]]"||align="center"| [[1996]]||David François Marc André i George Charles Robert Payet||David François Marc André i George Charles Robert Payet|| |- !scope=row| {{ZID|Senegal}} |"[[Pincez Tous vos Koras, Frappez les Balafons]]"||align="center"| [[1960]]||[[Léopold Sédar Senghor]]||Herbert Pepper|| |- !scope=row| {{ZID|Sijera Leone}} |"[[High We Exalt Thee, Realm of the Free]]"||align="center"| [[1961]]||[[Clifford Nelson Fyle]]||[[John Akar]]|| |- !scope=row| {{ZID|Singapur}} |"[[Majulah Singapura]]"||align="center"| [[1965]]||[[Zubir Said]]||[[Zubir Said]]|| [[Datoteka:Majulah Singapura.ogg|"Majulah Singapura"]] |- !scope=row| {{ZID|Sirija}} |"[[Homat el Diyar]]"||align="center"| [[1936]]||[[Khalil Mardam Bey]]||Mohammed Flayfel i Ahmad Salim Flayfel||[[Datoteka:National Anthem of Syria.ogg|"Humāt ad-Diyār"]] |- !scope=row| {{ZID|Sjedinjene Američke Države}} |"[[The Star-Spangled Banner]]"||align="center"| [[1931]]||[[Francis Scott Key]]||[[John Stafford Smith]]|| [[Datoteka:Star Spangled Banner instrumental.ogg|"The Star-Spangled Banner"]] |- !scope=row| {{ZID|Sjeverna Koreja}} |"[[Aegukka]]"||align="center"| [[1947]]||Pak Seyŏng||Kim Wŏn'gyun|| |- !scope=row| {{ZID|Slovačka}} |"[[Nad Tatrou sa blýska]]"||align="center"| [[1918]]||[[Janko Matúška]]|| narodna pjesma|| |- !scope=row| {{ZID|Slovenija}} |"[[Zdravljica]]"||align="center"| [[1989]]||[[France Prešeren]]||[[Stanko Premrl]]|| [[Datoteka:Slovenia's national anthem, performed by the United States Navy Band.oga|"Zdravljica"]] |- !scope=row| {{ZID|Solomonska Ostrva}} |"[[God Save Our Solomon Islands]]"||align="center"| [[1978]]||[[Panapasa Balekana]] i [[Matila Balekana]]||[[Panapasa Balekana]] ||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Somalija}} |"[[Qolobaa Calankeed]]"||align="center"| [[2012]]||[[Abdullahi Qarshe]]||[[Abdullahi Qarshe]]|| |- !scope=row| {{ZID|Srbija}} |"[[Bože pravde]]"||align="center"| [[1882]] ([[de facto]])<br />[[2006]] ([[de jure]])||[[Jovan Đorđević]]||[[Davorin Jenko]]||[[Datoteka:Serbian National Anthem instrumental.ogg|"Bože pravde"]] |- !scope=row| {{ZID|Centralnoafrička Republika}} |"[[La Renaissance]]"||align="center"| [[1960]]||[[Barthélémy Boganda]]||Herbert Pepper|| |- !scope=row| {{ZID|Sudan}} |"[[Nahnu Jund Allah Jund Al-watan]]"||align="center"| [[1956]]||Sayyed Ahmed Mohammed Salih||Ahmad Murjan||[[Datoteka:Sudan.ogg|"Nahnu Jund Allah Jund Al-watan"]] |- !scope=row| {{ZID|Surinam}} |"[[God zij met ons Suriname]]"||align="center"| [[1959]]||Cornelis Atses Hoekstra i Henry de Ziel,||Johannes Corstianus de Puy||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Svazi}} |"[[Nkulunkulu Mnikati wetibusiso temaSwati]]"||align="center"| [[1968]]||Andrease Enoke Fanyana Simelane||David Kenneth Rycroft|| |- !scope=row| {{ZID|Sveta Lucija}} |"[[Sons and Daughters of Saint Lucia]]"||align="center"| [[1979]]||Charles Jesse||Leton Felix Thomas||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Sveti Kristofor i Nevis}} |"[[O Land of Beauty!]]"||align="center"| [[1983]]||Kenrick Georges||Kenrick Georges||[[Datoteka:United States Navy Band - O Land of Beauty.ogg|"O Land of Beauty!"]] |- !scope=row| {{ZID|Sveti Toma i Princip}} |"[[Independência total]]"||align="center"| [[1975]]||[[Alda Neves da Graça do Espírito Santo]]||Manuel dos Santos Barreto de Sousa e Almeida|| |- !scope=row| {{ZID|Sveti Vincent i Grenadini}} |"[[Saint Vincent, Land so beautiful]]"||align="center"| [[1979]]||Phyllis Punnett||Joel Bertram Miguel||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Španija}} |"[[Marcha Real]]"||align="center"| [[1770]]||nijedan||nepoznata||[[Datoteka:Marcha Real-Royal March by US Navy Band.ogg|"La Marcha Real"]] |- !scope=row| {{ZID|Šri Lanka}} |"[[Sri Lanka Matha]]"||align="center"| [[1951]]||[[Ananda Samarakoon]]||[[Ananda Samarakoon]]|| |- !scope=row| {{ZID|Švedska}} |"[[Du gamla, Du fria]]"||align="center"| [[19. vijek]] ([[de facto]])||[[Richard Dybeck]]||narodna pjesma||[[Datoteka:United States Navy Band - Sweden.ogg|"Du gamla, Du fria"]] |- !scope=row| {{ZID|Švicarska}} |[["Schweizerpsalm"]]||align="center"| [[1961]] ([[de facto]])<br />[[1981]] ([[de jure]])||Leonhard Widmer ([[Njemački jezik|njemački]]),<br>Charles Chatelanat ([[Francuski jezik|francuski]]),<br>Camillo Valsangiacomo ([[Italijanski jezik|italijanski]]),<br>i Flurin Camathias ([[Retoromanski jezik|retoromanski]])||[[Alberich Zwyssig]]|| [[Datoteka:Swiss Psalm.ogg|"Schweizerpsalm"]] |- !scope=row| {{ZID|Tadžikistan}} |"[[Surudi Milli]]"||align="center"| [[1991]]||[[Gulnazar Keldi]]||[[Suleiman Yudakov]]|| [[Datoteka:Tajikistan anthem.ogg|"Surudi Milli"]] |- !scope=row| {{ZID|Tajland}} |"[[Phleng Chat]]"||align="center"| [[1939]]||Luang Saranupraphan||[[Peter Feit]] ||[[Datoteka:Thai National Anthem - US Navy Band.ogg|"Phleng Chat"]] |- !scope=row| {{ZID|Tanzanija}} |"[[Mungu ibariki Afrika]]"||align="center"| [[1961]]||kolektivno||[[Enoch Sontonga]]|| [[Datoteka:National_Anthem_of_Tanzania_by_US_Navy_Band.ogg|"Mungu ibariki Afrika"]] |- !scope=row| {{ZID|Togo}} |"[[Salut à toi, pays de nos aïeux]]"||align="center"| [[1960]]||Alex Casimir-Dosseh||Alex Casimir-Dosseh|| |- !scope=row| {{ZID|Tonga}} |"[[Ko e fasi 'o e tu'i 'o e 'Otu Tonga]]"||align="center"| [[1875]]||Uelingatoni Ngū Tupoumalohi||Karl Gustavus Schmitt||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Trinidad i Tobago}} |"[[Forged from the Love of Liberty]]"||align="center"| [[1962]]||[[Patrick Castagne]]||[[Patrick Castagne]]|| |- !scope=row| {{ZID|Tunis}} |"[[Humat al-Hima]]"||align="center"| [[1987]]||Mustafa Sadiq Al-Rafi'i i [[Aboul-Qacem Echebbi]]||[[Mohammed Abdelwahab]]|| [[Datoteka:Humat al-Hima.ogg|"Humat al-Hima"]] |- !scope=row| {{ZID|Turkmenistan}} |"[[Garaşsyz, Bitarap Türkmenistanyň Döwlet Gimni]]"||align="center"| [[2008]]|| kolektivno||[[Veli Mukhatov]]|| [[Datoteka:National anthem of Turkmenistan, performed by the United States Navy Band.oga|"Türkmenbaşyň guran beýik binasy"]] |- !scope=row| {{ZID|Turska}} |"[[İstiklâl Marşı]]"||align="center"| [[1921]]||[[Mehmet Akif Ersoy]]||[[Osman Zeki Üngör]]||[[Datoteka:Istiklâl Marsi instrumetal.ogg|"İstiklâl Marşı"]] |- !scope=row| {{ZID|Tuvalu}} |"[[Tuvalu mo te Atua]]"||align="center"| [[1978]]||[[Afaese Manoa]]||[[Afaese Manoa]]||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Uganda}} |"[[Oh Uganda, Land of Beauty]]"||align="center"| [[1962]]||[[George Wilberforce Kakoma]]||[[George Wilberforce Kakoma]]|| [[Datoteka:Ugandan national anthem, performed by the U.S. Navy Band.ogg|"Oh Uganda, Land of Beauty"]] |- !scope=row| {{ZID|Ujedinjeni Arapski Emirati}} |"[[Ishy Bilady|Ishy Biladi]]"||align="center"| [[1971]]||Arif Al Sheikh Abdullah Al Hassan||Saad Abdel Wahab||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Ujedinjeno Kraljevstvo}} |"[[God Save the Queen]]"||align="center"| [[1745]]||Henry Carey||nepoznata||[[Datoteka:United States Navy Band - God Save the Queen.ogg|"God Save the Queen"]] |- !scope=row| {{ZID|Ukrajina}} |"[[Shche ne vmerla Ukraina]]"||align="center"| [[1917]]||[[Pavlo Chubynsky]]||[[Mykhaylo Verbytsky]]|| |- !scope=row| {{ZID|Urugvaj}} |"[[Himno Nacional]]"||align="center"| [[1848]]||[[Francisco Acuña de Figueroa]]||[[Francisco José Debali]]|| [[Datoteka:United States Navy Band - National Anthem of Uruguay (complete).ogg|"Himno Nacional"]] |- !scope=row| {{ZID|Uzbekistan}} |"[[O`zbekiston Respublikasining Davlat Madhiyasi]]"||align="center"| [[1991]]||Abdulla Aripov||[[Mutal Burhanov]]||[[Datoteka:Uzbekistan anthem.ogg|"O`zbekiston Respublikasining Davlat Madhiyasi"]] |- !scope=row| {{ZID|Vanuatu}} |"[[Yumi, Yumi, Yumi]]"||align="center"| [[1980]]||François Vincent Ayssav||François Vincent Ayssav||[[Datoteka:United States Navy Band - Yumi, Yumi, Yumi.ogg|"Yumi, Yumi, Yumi"]] |- !scope=row| {{ZID|Vatikan}} | "[[Marche Pontificale]]"||align=center| [[1949]] || [[Antonio Allegra]] || [[Charles Gounod]]||[[Datoteka:United States Navy Band - Inno e Marcia Pontificale.ogg|"Marche Pontificale"]] |- !scope=row| {{ZID|Venecuela}} |"[[Gloria al Bravo Pueblo]]"||align="center"| [[1881]]||[[Vicente Salias]]||Juan José Landaeta||[[Datoteka:United States Navy Band - Gloria al Bravo Pueblo.ogg|"Gloria al Bravo Pueblo"]] |- !scope=row| {{ZID|Vijetnam}} |"[[Tiến Quân Ca]]"||align="center"| [[1945]]||[[Văn Cao]]||[[Văn Cao]]||align="center"|— |- !scope=row| {{ZID|Zambija}} |"[[Stand and Sing of Zambia, Proud and Free]]"||align="center"| [[1964]]|| kolektivno||[[Enoch Sontonga]]||[[Datoteka:Zambian national anthem.oga|"Stand and Sing of Zambia, Proud and Free"]] |- !scope=row| {{ZID|Zelenortska Ostrva}} |"[[Cântico da Liberdade]]"||align="center"| [[1996]]||Amílcar Spencer Lopes||Adalberto Higino Tavares Silva|| |- !scope=row| {{ZID|Zimbabve}} |"[[Simudzai Mureza WeZimbabwe]]"||align="center"| [[1994]]||[[Solomon Mutswairo]]||Fred Changundega||align="center"|— |} [[Kategorija:Spiskovi|Himne država]] [[Kategorija:Državne himne|*]] f3yszismo0wkithxkpzps7rz8g9bxao Odesa 0 382476 3829685 3778031 2026-04-12T12:48:36Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829685 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naselje |Grb = Coat of Arms of Odesa.svg |Karta = Ukraine administrative locations map, improved.svg |Država = {{ZID|Ukrajina}} |ImeSrednjegNivoaVlasti = Oblast |SrednjiNivoVlasti = [[Odeska oblast]] |Općina = |Stanovništvo = 1003705 |StanovništvoGodina = 2011 |Površina = 236.9 |Nadmorska visina = 40 |Pozivni broj = +380 48 |Poštanski broj = 65000–65480 |VrstaNaselja = Grad |Načelnik = Gennady Trukhanov |Web = http://omr.gov.ua/?lang=en |Slika = Odessa_Potemkin_Stairs.jpg |SlikaInfo = Pogled na Potemkinove stepenice }} '''Odesa''' ({{jez-uk|Одеса}}; {{jez-ru|Одесса}}) jest grad u [[Ukrajina|Ukrajini]]. Sa populacijom od 1.003.705 stanovnika [[Spisak gradova u Ukrajini|treći je najveći grad]] u Ukrajini. Glavna je ukrajinska luka i transportno čvorište koje se nalazi na sjeverozapadnoj obali [[Crno more|Crnog mora]]. Administrativni je centar [[Odeska oblast|istoimene oblasti]]. Grad je osnovan 1794. ukazom carice [[Katarina II, carica Rusije|Katarine Velike]]. U sovjetskom periodu bilo je najvažnije trgovačka luka [[Sovjetski Savez|SSSR-a]] i sovjetska pomorska baza. Tokom 19. stoljeća, Odesa je bila četvrti po veličini grad Carske Rusije, nakon [[Moskva|Moskve]], [[Sankt Peterburg]]a i [[Varšava|Varšave]].<ref>Herlihy, Patricia (1977). "The Ethnic Composition of the City of Odessa in the Nineteenth Century". pp. g. 53.</ref> == Historija == Grad je od samog početka bio grčka kolonija. U srednjem vijeku Odesa je bila pod vlašću različitih vladara: Pečeneza, Kumana, [[Zlatna horda|Zlatne horde]], [[Krimski kanat|Krimskog kanata]], Velike kneževine Litvanije i [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Tokom [[Rusko-turski rat 1787-1792|rusko-turskog rata (1787-1792)]] ovo područje je ušlo u sastav Ruskog carstva a grad je osnovan 1794, po nalogu Katarine Velike, ruske carice, i to na mjestu turske tvrđave Hadžibej. Grad je ostao u vlasništvu Rusa a formiranjem sovjetske Ukrajine Odesa je potpala pod upravu ukrajinske vlasti. == Također pogledajte == * [[Saborna crkva svetog Preobraženja u Odesi]] == Reference == {{Refspisak}} {{Commonscat|Odessa}} {{Administrativna podjela Ukrajine}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Gradovi u Ukrajini]] [[Kategorija:Odesa| ]] meon5aj36exsyiusc9dydofpushyy2q Tuđica 0 392287 3829704 3742678 2026-04-12T13:42:27Z AvdoH 180231 Dodana sekcija o pisanju tuđica u bosanskom jeziku; vanjske veze 3829704 wikitext text/x-wiki '''Tuđice''', '''posvojenice''', '''posuđenice''' ili '''onomizmi''' jesu strane riječi koje su donekle prilagođene jeziku govornog primatelja, pri čemu imaju i neka obilježja izvornoga jezika koja su nesvojstvena domaćem standardnom jeziku. Prema stepenu integracije u jezički sistem primatelja, posuđenice mogu biti tuđice, prilagođenice i usvojenice ili posvojenice.<ref>Klaić B. (2007): Rječnik stranih riječi. Školska knjiga, Zagreb.</ref> U domaći jezik su najslabije uklopljene tuđice, dok su posvojenice u njemu sasvim smisleno uklopljene. Riječ koja se preuzima označava se kao model, a njegova prilagođenica primateljskom jeziku naziva se replika. Prelaskom modela u repliku javljaju se određene prilagodbe na [[pravopis]]noj, [[fonologija|fonološkoj]], morfološkoj i [[semantika|semantičkoj]] razini. Tuđice su obično adaptirane samo na pravopisnoj razini i ostaju kao kompromisne replike.<ref>Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, {{ISBN|9958-620-04-7}}.</ref><ref>Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, {{ISBN|978-9958-620-13-3}}.</ref> Tuđice su, prema tome, pravopisno prilagođene bosanskom glasovnom sistemu, ali zadržavaju neka svojstva izvornoga jezika koja su nesvojstvena primatelju, kao na primjer [[Markale]] od [[njemački jezik|njemačkog]] ''Markt Halle'' ili softver prema engleskome ''software'' (ovdje suglasnička grupa ''ftv''). Posuđenica ima obilježja tuđice kada zadržava neko neprilagođeno glasovno [[osobina|svojstvo]] (npr. u bosanskom: ''cl'', ''bl'', ''dl'', ''gl'', ''kl'', ''st'', ''jl'', ''js'', ''jn'', ''ft'', ''jm'' i sl., na kraju riječi: ''bicikl'', ''dubl'', ''bajt'', ''fajl'', ''lift'', ''špiglo'', ''šmirgl'' – ili dvoglasi: ''auspuh'', ''hauba'', ''nautika'' ili kada ima tuđe akcentsko mjesto, kao npr. naglasak na posljednjem slogu u riječima: ''bifê'', ''sakô'', ''trikô''. U prilagođenom obliku te riječi se u bosanskom izgovaraju: ''bìfē'', ''sàkō''. trikō. Isto tako i kada se uklanja jer se ne uklapa u sistem domaćeg jezika, kao na primjer u bosanskom: ''roza'', ''lila'', ''drap'', ''fajn''. == Pisanje tuđica u bosanskom jeziku == Tuđice se u bosanskom jeziku prilagođavaju prema načelu fonetskog pravopisa — piše se kako se izgovara. Osnovna pravila prilagodbe: * '''Fonološka adaptacija''': strana riječ se zapisuje prema bosanskom izgovoru. Npr. ''software'' → ''softver'', ''weekend'' → ''vikend'', ''design'' → ''dizajn''. * '''Morfološka adaptacija''': tuđica dobiva gramatičke nastavke bosanskog jezika (rod, broj, padeži). Npr. ''menager'' → ''menadžer'', množina ''menadžeri''. * '''Suglasnička grupa na kraju riječi''': ako tuđica završava na suglasničku grupu nepoznatu bosanskom jeziku, može doći do umetanja vokala (''bicikl'', ''lift''). Neke tuđice zadržavaju originalni oblik ako su se ustaljile u pisanoj formi, naročito internacionalizmi u nauci i tehnologiji (''internet'', ''email'', ''wi-fi''). == Također pogledajte == * [[Anglizam]] * [[Germanizam]] * [[Hungarizam]] * [[Turcizam]] == Reference == {{refspisak}} == Vanjske veze == * [https://kakosepise.ba Kako se piše] — Bosanski pravopisni rječnik s primjerima ispravnog pisanja tuđica i posuđenica {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Historijska lingvistika]] [[Kategorija:Etimologija]] [[Kategorija:Kulturološka asimilacija]] [[Kategorija:Prevođenje]] [[Kategorija:Sociolingvistika]] h7ru5b361gjymttwoix8gjvyurfwsy5 Germanizam 0 392320 3829705 3742305 2026-04-12T13:42:46Z AvdoH 180231 Dodane vanjske veze — kakosepise.ba kao referenca za pisanje germanizama 3829705 wikitext text/x-wiki '''Germanizmi''' su [[leksika|leksičke]], [[idiom]]ske ili [[sintaksa|sintaksičke]] jedinice, [[posuđenica|posuđenice]] iz nekog od germanskih u neki drugi jezik. To je, dakle, [[posvojenica]], između ostalih, i u [[bosanski jezik]]. Najraniji oblici germanizama ovdje potječu od prvih kontakata [[Južni Slaveni|južnoslavenskih]] prostora s najezdom [[Germani|germanskih]] plemena (škare, npr.). Germanizmi u bosanskom jeziku su obično leksičke prilagodbe, a većina ih je i [[fonologija|fonološki]] i [[morfologija (lingvistika)|morfološki]] transformirana (flaša, nafilovati, šnita). Nađeno je da najveći broj germanizama u bosanskom potiče iz južnonjemačkog, tj. [[Austrija|austrijske]] varijante njemačkog jezika (npr. paradajz), što je bilo i logično očekivati, imajući u vidu [[historija|historijsku]] prošlost ovih prostora.<ref>Petrović V.: Esekerski rječnik. FF Press, Zagreb, ISBN 978-953-175-283-1.</ref><ref>Simeon R. (1969: Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva na osam jezika: hrvatsko-srpski, latinski, ruski, njemački, engleski, francuski, talijanski, španjolski, I-II, Zagreb.</ref><ref>Тривунац М. (1937): ''Немачки утицаји у нашем језику : (из страног прегледа)'', Штампарија М. Сибинкића, Београд.</ref> Njemački je u [[BiH|Bosni i Hercegovini]] bio jedan od službenih jezika (od 1878. do 1918), kada su brojni [[leksem]]i ušli i u svakodnevni govor. Germanizmi su ovdje najčešći u zapadnoj Bosni. == Germanizmi u bosanskom jeziku == Smatra se da u bosanskom jeziku cirkulira više od 2000 germanizama, različitih oblika adaptacije, a većina tuđica danas se susreće samo u austrijskom i južnonjemačkim dijalektima. Prvi njemačko-hrvatski utjecaji na južnoslavenske jezike, međutim, počeli su tri stoljeća ranije, u vrijeme prve njemačke kolonizacije kada je u 13. stoljeću, nakon što su [[Tatari]] opustošili ova područja, kada je ugarski kralj [[Bela IV]] ovamo pozvao njemačko [[stanovništvo]] i dodijelio mu posebna prava. Nakon poraza [[Turska|Turaka]] pod [[Beč]]om 1683. na ova područja najčešći doseljenici bili su iz [[Švapska|Švapske]], [[Franačka|Franačke]] i područja uz [[Rajna|Rajnu]]. Za vladavine [[Marija Terezija|Marije Terezije]] na južnoslavenska područja doseljava se desetak hiljada porodica, a tokom vladavine [[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II]] još 3000 porodica, uglavnom [[protestant|protestanata]]. U vrijeme [[Napoleon]]ovih ratova većina Nijemaca opet je pristigla iz Švapske. Bez ostalih Nijemaca, Švaba je 1945. samo u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] bilo oko 600.000. == Najčešći germanizmi u bosanskom jeziku == === A === * '''ablendati''' < abblenden - prigušiti svjetlo, usp. die Blende - zaslon * '''ajnc''' < die Eins - broj jedan (1) * '''ajeršpajz''' < das Ei - jaje (množina Eier - jaja) + die Speise - jelo - kajgana * '''akšenka''' < der Achsschenkel - rukavac ili dio osovine * '''aktentašna''' Aktentasche - aktovka ili ručna torba * '''ancug''' < der Anzug - odijelo * '''anlaser''' < der Anlasser - pokretač motora.<br />Na bosanskom, zbog metateze, i '''alnaser'''. * '''aufenger''' < der Aufhänger - vješalica, petlja (''na odjeći da se može objesiti'') * '''auspuh''' < der Auspuff - izduvna cijev === B === * '''bajc''' ili '''pajc'''< der Beiz - namakati u sredstvo za skladištenje (drvo ili hranu) * '''bauštelac''' < od riječi die Baustelle - gradilište - radnik na gradilištu * '''badecimer''' < das Badezimmer - kupatilo * '''bedinerica''' < die Bedienerin - spremačica * '''beštek''' < das Besteck - pribor za jelo * '''bina''' < die Bühne - pozornica * '''bišobrot''' < das Bischofsbrot - bišobrot (kruh u koji se stavljaju grožđice i želatinasti bomboni) * '''blic''' < der Blitz - bljesak, bljeskalica * '''bluza''' < die Bluse * '''borer''' < der Bohrer - svrdlo * '''bormašina''' < die Bohrmaschine - bušilica * '''bremza''' < die Bremse - kočnica * '''brenati''' < brennen - (primarno značenje pržiti) urediti kosu škarama za kovrdžanje * '''brener''' < der Brenner - plinski plamenik; željezna naprava za kovrdžanje kose * '''bruh''' < der Bruch - kila, primarno značenje pukotina, odnosno prelom, lom * '''buhtla''' < die Buchtel (austrijski) - vrsta napuhanog peciva === C === * '''cajger''' < der Zeiger - kazaljka na satu * '''cajtnot''' < die Zeitnot - vremenska stiska * '''cange''' < die Zange - kliješta * '''canšteher''' < der Zahnstocher - čačkalica * '''ceh''' < die Zeche - ceh; račun * '''ceker''' ili '''ceger''' < der Zecker, Zegger ili Zöger (austrijski) - korpa ili torba za kupovinu * '''ciferšlus''' < der Ziehverschluss - patentni zatvarač * '''cigla''' < die Ziegel - puna cigla * '''cimer''' < das Zimmer - soba * '''cug''' < der Zug - potezanje (u jednom cugu, ili od cuga - naiskap) na njemačkom također u značenju voz * '''curikati/curiknuti''' < vući natrag (od pridjeva zurück - natrag) * '''cvikati''' < zwicken - uštinuti, ali i poništiti voznu kartu, npr. * '''cviker(i)''' < der Zwicker - naočale === D === * '''deka''' < die Decke - pokrivač ili plafon/strop * '''dihtung''' – die Dichtung zatvarač, glagol dihtovati - dichten u značenju zatvoriti , začepiti * '''dinstati''' < dünsten - pirjati, der Dunst - para * '''dizna''' – die Düse - otvor (na uređaju); * '''drek''' < der Dreck - izmet, prljavština * '''drot''' < der Draht - žica * '''drukholc''' < das Druckholz (starinski za das ''Bügeleisen'' - pegla/glačalo) *'''durhcug''' <das Durchzug - promaha === E === * ''' Escajg''' < essen -jesti zeug- stvar (na njemačkom riječ zastarjela, danas (Ess)besteck === F === * '''fajnšmeker''' < der Feinschmecker - gurman, hedonista * '''fajrcajg''' < das Feuerzeug - upaljač * '''fajront''' ili '''fajrunt''' < der Feierabend - kraj radnog vremena * '''faliti''' < fehlen - nedostajati, manjkati, izostati * '''farba''' < die Farbe - boja (boja je u njemačkom [[turcizam]]) * '''fasovati''' < fassen (primarno značenje obuhvatiti, shvatiti) - dobiti svoje * '''fašnik''' < der Fasching - karneval * '''faširati''', odn. '''faširano'''< faschieren, faschiert - isjeckati meso, tj. sjeckano meso * '''feder''' – die Feder - opruga (na njemačkom znači također pero) * '''felga''' – die Felge – naplatak; * '''fen''' < Föhn {m}; Fön - topli alpski vjetar; aparat za sušenje (kose) * '''fišpaprikaš''' < der Fisch (riba) + paprikaš * '''flaša''' < die Flasche - boca * '''fleka''' < der Fleck - mrlja * '''foranga'''/'''firanga''' < der Vorhang - zavjesa, zastor * '''forcimer''' < das Vorzimmer - predsoblje * '''foršpan''' < der Vorspann - kratak uvod, uvodni odlomak (''novinskog članka''); popis ekipe realizatora na početku filma * '''frajla''' < das Fräulein - gospođica (kod nas - slobodnijeg ponašanja) * '''frket''' < verkehrt - naopako, suprotno, obratno * '''friško''' < frisch - svježe * '''furati''' < die Fuhre (podvoz, kola, tovar) - voziti * '''fruštuk''' < das Frühstück (doručak) - frühstücken doručkovati - doručak * '''fuš ''' < der Pfusch - rad na crno * '''fušariti''' ili '''(s)fušeriti'''< pfuschen - žargonski nestručno obaviti posao === G === * '''gardina''' < die Gardine - zavjesa, zastor * '''ganjak''' < der Gang - hodnik * '''gastarbajter''' < der Gastarbeiter - strani radnik - "radnik gost" * '''gelender''' < das Geländer - rukohvat * '''gemišt''' < gemischt - pomiješano, mješavina * '''glancati''' < glänzen - sjajiti se, također i '''glanc''' > der Glanz - sjaj * '''gletati - gletovati''' < glätten - izravnati * '''grif''' < der Griff - zahvat; u frazi imati grifa – biti vješt * '''grunt''' < der Grund (dno, podnožje, podloga, temelj) - zemlja, zemljišni posjed (od toga potiče i '''gruntovnica''') * '''gojzerica''' < der Goiserer (Schuh) - brdska, okovana cipela nazvana po austrijskom gradu Bad Goisern * '''gvirc''', rjeđe '''gverc''' < das Gewürz - fermentirano ili nefermentirano alkoholno piće od vode i meda - medovina * '''gurtna''' < Gürtel - opasač, pojas, traka === H === * '''hauba''' < die Haube - pokrivač/poklopac motora, naprava za sušenje kose * '''haustor''' < das Haustor - vrata i prostor na ulazu u kućno dvorište, die Haustür kućna vrata * '''heftati''' – heften - pričvršćivati; * '''herc''' < das Herz - srce * '''hohštapler''' < der Hochstapler - samozvanac, umišljena osoba, varalica * '''hausmajstor''' < der Hausmeister - kućepazitelj, domar === I === * '''iberlauf''' < das ''Überlauf(ventil)'' = preliv - prelivni ventil === J === * '''jegervuršt''' < Jägerwurst - lovačka kobasica * '''junferica''' < die Jungfer - djevica; === K === * '''kajla''' – der Keil - klin * '''karfiol''' < der Karfiol (na austrijskom dijalektu) - karfiol/cvjetača * '''kauguma''' < der/das Kaugummi - guma za žvakanje * '''kelner''' < Kellner - konobar * '''keks''' < Keks - biskvit * '''kibla''' < der Kübel (uglavnom austrijski dijalekt) - kanta * '''kifla''' < der Kipfel (na austrijskom dijalektu) - vrsta mjesečastog peciva * '''kinderbet''' < das Kind (dijete) + das Bett (krevet) - dječji krevet, krevetac * '''klavir''' < das Klavier - piano * '''klofati''' < klopfen - udarati, kucati (npr. na vrata) - isprašivati tepihe (kloferom - njem. Klopfer se isprašuju tepisi) * '''klot''' < Glatt - pràvo, glatko, ravno * '''knap''' < knapp - tijesno, oskudno, jedva (knap čep). Ovo je bilo na knap. > Ovo je bilo u zadnji čas) * '''knedla''' < der Knödel (austrijski, južnonjemački) - tjesnato jelo, okruglica, obično sa šljivom u sredini * '''kofer/kufer''' < der Koffer - kovčeg (Pun mi je kufer! > Dosta mi je svega!) * '''korpa''' < der Korb - košara * '''koštati''' < kosten - stajati (u novcu ili drugoj protuvrijednosti) * '''krafna''' < Krapfen - prsten (vrsta slatkoga tijesta s nadjevom) * '''krafna''' < Krapfen (austrijski) - vrsta slatkog tijesta s nadjevom prženo u dubokoj masnoći, uštipak * '''kremšnita''' < Kremschnitte - vrsta kolača - krempita * '''krampus''' < der Krampus - krampus (vrag u likovnom prikazu s repom i rogovima koji se javlja u odgojnim pričama zločestoj djeci) * '''krigla''' < der Krügel (austrijski, južnonjemački) - čaša za pivo s drškom * '''krizbam/krizban''' < der Christbaum - božićno drvce * '''krompir''' < austr. (zastarjelo, rijetko regionalno) die Grundbirne, ( ili Krummbirne - pogrbljena kruška) koruški krompir/grumper - krompir * '''kugla''' < die Kugel - kugla, zrno (''metak'') * '''kuglof/kuglov/kugluv''' < der Gugelhupf (austrijski dijalekt) - kuglof (kolač od dizanog tijesta sa suhim grožđem, okruglastog oblika sa središnjom šupljinom) * '''kupleraj''' < die Kuppelei - svodništvo; javna kuća; kuppeln - spojiti * '''kuplung''' < die Kupplung - kvačilo (uređaj za prijenos obrtaja u motornom vozilu) * '''kvarcanje''' < Quarzlampe - umjetno izlaganje UV zracima (kvarcnoj lampi) === L === * '''lauf''' < der Lauf - trk, trčanje * '''ler''' < leer - prazan, u leru – u praznom hodu (njem. Leerlauf) * '''lifrati'''/'''liferirati''' < liefern - dostaviti * '''lojtre'''/'''lotre''' < die Leiter - ljestve, merdevine === M === * '''mansarda''' < Mansarde - potkrovlje * '''majstor''' < der Meister - zanatlija, znalac * '''melšpajz''' < Mehlspeisen - kolači, poslastice * '''mišung''' < die Mischung - mješavina === N === * '''nahtkasl''' < das Nachtkastl, austrijski dijalekt - Kast(er)l je umanjenica od Kasten - ormar - noćni ormarić === O === * '''ofinger''' < (način izgovora riječi Aufhänger na austrijskom i južnonjemačkim dijalektima): aufenger - vješalica za odjeću === P === * '''pajc''' > v. bajc * '''pofezna''' < Pofese, Pofesen (pl.) (austrijski, bavarski dijalekti) - pohani kruh * '''paradajz''' < - Paradeiser (austrijski dijalektalno) - rajčica * '''plac''' < der Platz - trg, mjesto * '''peglati''' < bügeln - glačati; der Bügeleisen - pegla, glačalo, * '''penzl''' < der Pinsel - kist * '''penzija''' < die Pension - mirovina; penzioner - umirovljenik * '''pikzibner''' < Pik sieben (pikova sedmica - nevažna karta) - izraz koristimo kao "nitko i ništa" * '''platfus''' < der Plattfuß - ravno stopalo * '''poblajhati'''/'''(iz)blajhati''' < bleichen - izbijeliti * '''pofajhtati''' < feucht - vlažno izraz za navlažiti * '''pofloktati''' < Flocken - slang riječ za ''pojesti sve do kraja'', od riječi pahuljice * '''purger''' < Bürger - građanin === R === * '''rapšicer '''< der Raubschütze - krivolovac * '''ratkapa''' < die Radkappe - poklopac točka * '''remen''' < Riemen - pojas * '''restati''' < rösten - duže pržiti (bez mnogo masnoće), tako da krumpir postane hrskav, tj. reš * '''resch''' ili '''rösch''' < hrskavo pečen * '''rikverc''' rückwärts - (u)natrag, (u)nazad * '''rolati''' < rollen - koturati, kotrljati * '''rolete''' < rollo, Rollos - platnena žaluzina * '''rolšuhe''' < die Rollschuhe - koturaljke * '''rosfraj''' < rostfrei - bez hrđe, tj. nehrđajući * '''roštilj''' < der Rost - rešetka (za pečenje mesa, skraćeno od Bratrost), također gril (der Grill) * '''ruksak''' < der Rucksack - leđna torba, naprtnjača === S === * '''sekirati (se, koga)''' < sekkieren (austrijski) - brinuti, smetati, opteretiti brigama === Š === * '''šajba''' < die Scheibe - ploča, pločica, disk * '''šaht''' < der Schacht - okno, otvor za kanalizaciju * '''šalter''' < der Schalter - prekidač; šalter (u uredu, pošti, banci i sl.) * '''šamrl''' < das Schammerl (austrijski) - stolac bez naslona, tronožac * '''šank''' < die Schank (austrijski), Ausschank, također die Schenke * '''šaraf''' < dijalektalni južnonjemački i austrijski način izgovora riječi die Schraube - vijak, zavrtanj * '''šarmer''' < Charmeur - zanosan, dražestan, očaravajući * '''šeflja''' < Schaufel, Schippe - kutljača * '''šihta''' < die Schicht - smjena * '''šircl''' < die Schürze - pregača * '''šlafcimer''' < das Schlafzimmer - spavaća soba * '''šlag''' < der Schlag - udarac, udar; kap (srčana i moždana); tučeno slatko vrhnje * '''šlager''' < der Schlager - popularna melodija * '''šlafrok''' < schlafen (spavati) + der Rock (suknja, haljina) - kućna haljina * '''šlagvort''' < das Schlagwort - krilatica, geslo, parola * '''šlank''' < schlank - mršav * '''šlape''' < der Schlappen ili Schlapfen (na austrijskom i bavarskom dijalektu) - papuče * '''šlauf''' < der Schlauch - gumena cijev; mijeh * '''šlampav''' < schlampig - neuredan, nemaran, površan * '''šlempav '''< schlumper - majmun (pogrdno) * '''šlamperaj'''< die Schlamperei - nemarnost, neurednost, traljavost * '''šleper''' < der Schlepper - tegljač * '''šlus''' < der Schluss - kraj * '''šljaka''' < die Schlacke (drozga, šljaka, talog; troska, ostaci izgorjelog [[Ugalj|uglja]]) - rad, posao (glagol je '''šljakati''', a onaj ko "šljaka" je '''šljaker''') * '''šmek'''/'''šmeka''' < schmeckt - okus/ukusno * '''šminka''' < die Schminke - sredstva za njegu i uljepšavanje tijele (obično lica) * '''šmucig''' < schmutzig - zamazan, umazan, prljav * '''šnajder''' < der Schneider - krojač * '''šnala''' < Schnalle - kopča * '''šnicla''' < das Schnitzel - odrezak * '''šnit''' < der Schnitt - rez * '''šnita''' < die Schnitte - kriška * '''špahtla''' < der Spachtel - lopatica za struganje gipsa, boje i sl. * '''špancir''' < spazieren - šetnja - šetati * '''špajscimer''' < das Speisezimmer - trpezarija * '''špajz''' < die Speis (austrijski, južnonjemački), die Speisekammer - ostava * '''španga''' < die Spange - broš, nakit za kosu * '''šparhet (špaher, šporer) ''' < der Sparherd od sparen - štedjeti; Herd - žarište, grijna ploča (izraz za štednjak) * '''špek''' < der Speck - slanina * '''špenadla''' < die Nadel - igla * '''špic''' < der Spitz (austrijski, južnonjemački) za die Spitze - šiljak, vrh * '''špica''' < die Spitze - šiljak, vrh; skraćeno za die Spitzenzeit - vrijeme vreve, najgušćeg prometa * '''špigla''' < der Spiegel - ogledalo * '''špil''' < das Spiel (primarno značenje igra) - skupina predmena za društvene igre, npr. špil karata * '''špotati''' < spotten - izrugivati se (koriti nekoga, ljutiti se na njega) * '''šprehati''' < sprechen - govoriti * '''šprica''' < die Spritze - brizgalica, štrcaljka; injekcija * '''špricer''' < gespritz (na austrijskom dijalektu) - gaziran * '''špur(a)''' < die Spur - traka * '''šrafciger (šerafnciger)''' < der Schraubenzieher - odvijač * '''štab''' < der Stab - štap; osoblje najužeg rukovodstva * '''štambilj''' < der Stempel - žig, pečat * '''štand''' < der Stand - prodajno ili izložbeno mjesto na sajmu ili pijaci * '''štanga''' < die Stange - motka, pritka, šipka * '''štaubšećer''', '''štaubcuker''' < njem. Staubzucker, der Staub - prašina (izraz za šećer u prahu) * '''štaubzauger''' < der Staubsauger od Staub - prašina i saugen - sisati - usisivač * '''šteker''' < der Stecker - utičnica (od glagola ''stecken'' - stavljati, pričvrstiti) * '''štift''' < der Stift - čavao bez glavice, obična (drvena) olovka (skraćeno od Bleistift) * '''štih''' < der Stich (primarno značenje bod ili ubod) - bod u kartanju, primjesa okusa/mirisa * '''štikla''' < der Stöckel - visoka potpetica * '''štirka''' < die Stärke - škrob; glagol štirkati rublje * '''štimati''' < stimmen - biti tačan/u redu; ugađati žice instrumenta * '''štimung''' < die Stimmung - raspoloženje, ugođaj, atmosfera * '''štof''' < Stoff - materijal * '''štokrla''' < Stockerl (austrijski, južnonjemački) - stolica bez naslona * '''štos''' < der Stoß - potisak, udarac; hrpa, recimo štos papira * '''štrebati''' < streben - nastojati, težiti (štreber (der Streber - austrijski) učenik koji uči i bez razumijevanja, samo da bi znao podatke > strebern (dijalektalno austrijski) - učiti na takav način) * '''štrik''' < der Strick - uže, konopac * '''štrikati''' < stricken - plesti * '''štruc''' < der Strutz (austrijski dijalekt, rijetko) - komad, oblik hljeba, vekna * '''štrudla''' < der Strudel - pita savijača, primarno značenje na njemačkom: vir u vodi * '''šub''' < der Schub - potisak, u frazi od šuba – odmah, iz prve * '''šuft''' < der Schuft - hulja, lopov, lupež, nitkov * '''šukara''' < die Schubkarre - vrtna kolica * '''šuster''' < der Schuster - obućar * '''švercer''' < der Schwärzer - [[krijumčar]] === T === * '''tipl''' < der Dübel - usadak u koji se navrće vijak, učvrsnica * '''tipfeler''' < der Tippfehler - zatipak, tiskarska greška * '''tišler''' < der Tischler - stolar * '''trefiti''' < treffen - pogoditi (svršeni oblik je '''potrefiti''') * '''trotl''' < der Trottel - nespretnjaković, šeprtlja, šonjo === V === * '''veker(ica)''' < der Wecker - sat-budilnik * '''veš''' < die Wäsche - rublje * '''vešmašina''' < die Waschmaschine - mašina za pranje rublja * '''viršla''' < das Würstel (deminutiv riječi Wurst na austrijskim i južnonjemačkim dijalektima - kobasičica) < Wurst - hrenovka * '''vekna''' < der Wecken (austrijski, južnonjemački, umanjenica: das Weckerl) - duguljasti hljeb === Z === * '''ziher'''/'''ziheraš''' < sicher - siguran, sigurna, sigurno: osoba koja nije sklona riziku * '''zihernadla'''/'''ziherica''' - die Sicherheitsnadel od riječi: sicher/Sicherheit i Nadel - sigurno/sigurnost i igla, sigurnosna igla, pribadača * '''zriktati''' einrichten, odnosno richten (austrijski, južnonjemački dijalekti) nešto urediti, srediti, Richtung - moda, modna linija, znači urediti/obući se po posljednjoj modi === Ž === * '''žemlja''' < die Semmel - pecivo za doručak, hljepčić Napomena: Mnogo je [[riječ]]i koje smatrane germanizmima, iako je njemački jezik bio samo tranzicijska forma iz drugih [[jezik]]a, ali ih tako označavamo po jeziku iz kojeg smo te riječi preuzeli. ==Prevedenice== U germanizme se ubrajaju i neki izrazi i sintagme koji su doslovne [[prevedenica|prevedenice]] s njemačkog, a koji se vrlo često upotrebljavaju umjesto standardnih južnoslavenskih konstrukcija: ''doći k sebi'' (''zu sich kommen'') umjesto ''osvijestiti se''; ''bez da'' (od veznika ''ohne dass'' odnosno ''ohne zu'') umjesto ''a da ne/nije'', glagol ''raditi'' koji se koristi i tamo gdje je pogrešno (''raditi frizuru'' umjesto ''frizirati'' ili ''šišati'', ''raditi kolače'' umjesto ''peći kolače'', ''raditi od buhe slona'' umjesto ''praviti od buhe slona'', ''sjesti se'' umjesto ''sjesti''), što je također doslovce prevedeno s njemačkog jezika. U doba [[Austro-Ugarska|Austrougarske]], a i kasnije, bili su, prije svega u sjeverozapadnim dijelovima bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]], u govornom jeziku, prisutni i mnogi iskrivljeni njemački izrazi poput ''kisdihant'' (od ''küß die Hand'' - ljubim ruku), pozdrav kojim su djeca pozdravljala starije, a prije svega kavaliri dame (''kisdihant milostiva''). Tu su još uvijek česti neprilagođeni germanizmi, kao ''jučer navečer'' (''gestern Abend'') - umjesto ''sinoć'', ''danas ujutro'' (''heute Morgen'') - umjesto ''jutros'', ''danas navečer'' (''heute Abend'') - umjesto ''večeras''. == Također pogledajte == * [[Tuđice]] * [[Njemački prefiksi]] * [[Latinski prefiksi]] == Reference == {{reference}} == Vanjske veze == * [https://kakosepise.ba Kako se piše] — Bosanski pravopisni rječnik s primjerima ispravnog pisanja germanizama i ostalih tuđica {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Njemački jezik]] tjckhgudeuv6iuigjo9huy7uxthtoh6 Anglizam 0 392424 3829700 3742088 2026-04-12T13:25:04Z AvdoH 180231 Dodana sekcija o pravilima pisanja anglizama u bosanskom; vanjske veze 3829700 wikitext text/x-wiki '''Anglizmi''' su oblici [[tuđica]] u ostalim jezicima, uključujući i [[bosanski jezik|bosanski]], koje potječu iz [[engleski jezik|engleskog jezika]]. Tipski [[leksem]]i [[SAD|američke]] varijante engleskog jezika su '''amerikanizmi'''.<ref>{{cite web|title=Anglizismen in Europa|url=http://www.uni-regensburg.de/Fakultaeten/phil_Fak_IV/Anglistik/aie/abstracts.doc|website=uni-regensburg.de|publisher=Universität Regensburg|access-date=2. 8. 2015|format=doc|date=26. 9. 2006|archive-url=https://web.archive.org/web/20160304202052/http://www.uni-regensburg.de/Fakultaeten/phil_Fak_IV/Anglistik/aie/abstracts.doc|archive-date=4. 3. 2016|url-status=dead}}</ref> U većini jezika van engleskog govornog područja anglizmi su sve su učestaliji, čak i u jezicima koji tvrdokorno ustrajavaju na svojim prevedenicama. Tako su takve riječi ustvari postale internacionalizmi, pogotovo kao pojmovi, sintagme i skraćenice u [[nauka|nauci]], [[sport]]u, [[muzika|muzici]] i svim oblastima novih [[tehnologija]]. Većina naučno-stručnih anglizama potječe iz [[latinski jezik|latinskog jezika]], pa su u bosanski ušle kao engleske [[tuđice]]. == Anglizmi u bosanskom jeziku == Na svakoj stranici ove [[Wikipedia na bosanskom jeziku|Wikipedije]] može se naći neki od anglizama, odnosno usvojenih [[latinski jezik|latinizama]]. Slijedi nekoliko svakodnevnih primjera. *'''[[adaptacija]]''' – adaptation *'''[[audicija (umjetnost)|audicija]]''' – audition * '''[[bend]]''' – band * '''[[bestseler]]''' – best-seller * '''[[biznis]]''' – business * '''[[blef]]''' – bluff * '''[[boks]]''' – box * '''[[diler]]''' – dealer *'''[[dizajn]]''' – design *'''[[diverzitet]]''' – diversity *'''[[doping]]''' – doping * '''fer''' – fair *'''[[flert]]''' – flirt * '''[[gangster]]''' – gangster * '''[[gol]]''' – goal * '''[[hardver]]''' – hardware * '''[[holding]]''' – holding * '''[[hard disk]]''' – hard disk * '''[[imidž]]''' – image * '''[[klub (sport)|klub]]''' – club * '''[[korner]]''' – corner * '''[[kompjuter]]''' – computer * '''[[link]]''' – link * '''[[monitor]]'''- monitor * '''[[meč]]''' – match * '''[[menadžer]]''' – manager * '''[[tenk]]''' – tank * '''[[rival]]''' – rival * '''[[sendvič]]''' – sandwich * '''[[softver]]''' – software * '''[[šoping]]''' – shopping * '''[[softver]]''' – software * '''[[sport]]''' – sport * '''[[tenis]]''' – tennis * '''[[vikend]]''' – weekend == Pisanje anglizama u bosanskom jeziku == Anglizmi se u bosanski jezik usvajaju na dva načina: * '''Fonološkom adaptacijom''' (fonetskim prilagođavanjem): engleski izgovor se zapisuje prema pravilima bosanskog pravopisa. Na primjer: ''weekend'' → ''[[vikend]]'', ''shopping'' → ''[[šoping]]'', ''software'' → ''[[softver]]'', ''sandwich'' → ''[[sendvič]]''. * '''Ortografskim preuzimanjem''': zadržava se izvorna engleska forma, što je rjeđe u bosanskom jeziku. Bosanski pravopis preferira fonološku adaptaciju anglizama — prilagođene forme pišu se malim slovom kada su postale dio općeg rječnika. Dio anglizama koji označavaju pojmove iz informatike, sportu i kulture gotovo je identičan u većini evropskih jezika, pa se smatra internacionalizmima (npr. ''internet'', ''[[blog]]'', ''film''). == Također pogledajte == * [[Tuđica]] == Reference == {{refspisak}} == Vanjske veze == * [https://kakosepise.ba Kako se piše] — Bosanski pravopisni rječnik s primjerima ispravnog i neispravnog pisanja anglizama i ostalih tuđica {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Engleski jezik]] [[Kategorija:Engleski kao globalni jezik]] [[Kategorija:Utjecaj engleskog jezika na druge jezike]] [[Kategorija:Transliteracija]] [[Kategorija:Lažni prijatelji]] fxnmkxfm2f5d0lxdfqh3y60pl3m48lo Husein-paša Boljanić 0 393532 3829682 3627720 2026-04-12T12:48:22Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829682 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Pljevlja City-center Mosque.JPG|thumb|300px|[[Husein-pašina džamija]] u Pljevljima]] '''Husein-paša Boljanić''' je bio [[Osmansko Carstvo|osmanski]] državnik i vladin službenik [[Bošnjak|bošnjačkog]] porijekla. Obavljao je mnoge visoke dužnosti, uključujući i funkcije [[begler-beg]]a [[Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka]] (1569–1572, 1594–1595), pašaluka: Damask (1582–1583), Diyarbekir, [[Budimski pašaluk|Budim]], Halep, Van, Anadolija kao i funkciju [[vezir]]a Egipta 1573. i 1574.<ref name="Mehmet Süreyya 1996">Mehmet Süreyya (1996) [1890], Nuri Akbayar; Seyit A. Kahraman, eds., Sicill-i Osmanî, Beşiktaş, Istanbul: Türkiye Kültür Bakanlığı and Türkiye Ekonomik ve Toplumsal Tarih Vakfı</ref> <ref>[https://books.google.ba/books?id=hngIsH1gDRgC&pg=PA359&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false Philip Sidney (2012) The Correspondence of Sir Philip Sidney. Oxford University Press, str. 359] ISBN 978-0-19-955822-3.</ref><ref>[https://books.google.ba/books?id=gsljywAACAAJ&redir_esc=y Muhedin Fijuljanin (2010). Sandžački Bošnjaci: monografija. Centar za Bošnjačke studije.] ISBN 978-86-85599-14-9</ref> == Biografija == Rođen je u bošnjačkoj porodici u Boljanićima, kod [[Pljevalja]]. Porodica je rodom od Gazdića. Bio je jedno od šestero djece u porodici. Njegov stariji brat Sinan bio je oženjen sestrom poznatog osmanskog vezira [[Mehmed-paša Sokolović|Mehmed-paše Sokolovića]], što je uveliko utjecalo na kasniji Huseinov život i njegovo službovanje u Osmanskom Carstvu. Mehmed-paša je odveo mladog Huseina u [[Istanbul]], tadašnji glavni grad carstva, da se obrazuje u školi Enderun kako bi se kasnije pridružio birokratiji.<ref name="Mehmet Süreyya 1996"/> == Reference == {{refspisak}} [[Kategorija:Bošnjaci]] [[Kategorija:Paše]] 3j68mgmey2as1n7urny3qpe1qzykeh1 Šablon:Jugoslavenska hronologija 10 394255 3829838 3701461 2026-04-13T07:49:15Z Z1KA 87045 3829838 wikitext text/x-wiki {| class="navbox mw-collapsible {{{state|{{{1|<includeonly>mw-collapsed</includeonly>}}}}}}" style="line-height:1.2em;" cellpadding="4" |- !colspan="12"| {{navbar-collapsible|Hronologija [[suverena država|državnosti]] [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|jugoslavenskih zemalja]]|Šablon:Jugoslavenska hronologija}}<!-- <!--------------------------------------------------------- Row 1: Raspon godina ---------------------------------------------------------- Ukupno godina = 2008-1918 = 90. Širine kolona odgovaraju (veoma) približno rasponu godina: ----------------------------------------------------------> |- style="font-size:110%;" |style="<!--11 90 god:-->width:12%;"| '''Regija''' |style="<!--11 90 god:-->width:12%; border-left:1px solid #bbb;"| '''Do 1918.''' |style="<!--11 90 god:-->width:12%; border-left:1px solid #bbb;"| '''[[Stvaranje Jugoslavije|1918–1929.]]''' |style="<!--12 90 god:-->width:13%; border-left:1px solid #bbb;"| '''1929–1945.''' |style="<!---7 90 god:-->width:8%; border-left:1px solid #bbb;"| '''[[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|1941–1945.]]''' |style="<!---3 90 god:-->width:3%; border-left:1px solid #bbb;"| '''1945–1946.''' |style="<!--17 90 god:-->width:19%; border-left:1px solid #bbb;"| '''1946–1963.''' |style="<!--29 90 god:-->width:32%; border-left:1px solid #bbb;border-right:1px solid #bbb;"| '''1963–[[Raspad Jugoslavije|1992.]]''' |style="<!--12 90 god:-->width:13%;"| '''[[Ratovi u bivšoj Jugoslaviji|1992–2003.]]''' |style="<!---3 90 god:-->width:3%; border-left:1px solid #bbb;"| '''2003–2006.''' |style="<!---3 90 god:-->width:3%; border-left:1px solid #bbb;"| '''2006–2008.''' |style="border-left:1px solid #bbb;"| '''Od 2008.''' |- <!--------------------------------------------------------- Row 2: Slovenija / JUGOSLAVIJA ----------------------------------------------------------> |style="border-top:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Slovenija]]''' |<!------------- Prije 1918 -------------- -->rowspan="6" style="background:#d0f0c0;white-space:nowrap;line-height:1.2em;font-size:85%;"| <!-- --><div style="padding-bottom:0.65em;">Dio <div style="padding-top:0.2em;padding-bottom:0.3em;font-size:120%;">[[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]</div> uključujući<br/>[[Boka kotorska|Boku kotorsku]]</div><!-- --><div style="padding-bottom:0.25em;">Također pogledajte:</div><!-- --><div style="padding-bottom:0.45em;">[[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevina<br/>Hrvatska i Slavonija]]<br/>(1868–1918)</div><!-- --><div style="padding-bottom:0.45em;">[[Kraljevina Dalmacija]]<br/>(1815–1918)</div><!-- --><div>[[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|BiH u<br/>Austro-Ugarskoj]]<br/>(1878–1918)</div> |<!-------------- 1918-1929 1929-1943 --------------- -->colspan="2" rowspan="12" style="background:#e6e7e8;line-height:1.2em;font-size:85%;"| <!-- --><div style="padding-bottom:2.00em;"><!-- -->{{ZD|Država SHS}}<br>'''{{promvel|120%|[[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Država&nbsp;Slovenaca,<br/>Hrvata i Srba]]}}'''<br/>(1918)<br/><br/><!-- -->{{ZD|Kraljevina Jugoslavija}}<br>'''{{promvel|120%|[[Kraljevina Jugoslavija#Historija|Država&nbsp;Srba,<br/>Hrvata i Slovenaca]]}}'''<br/>(1918–1929)<br/><br/><!-- -->{{ZD|Kraljevina Jugoslavija}}<br>'''{{promvel|120%|[[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevina&nbsp;Jugoslavija]]}}'''<br/>(1929–1943)<!-- --></div><!-- --><div style="padding-bottom:0.25em;">Također pogledajte:</div><!-- --><div style="padding-bottom:0.45em;">[[Republika Prekmurje]]<br/>(1919)</div><!-- --><div style="padding-bottom:0.45em;">[[Banat, Bačka&nbsp;i Baranja]]<br/>(1918–1919)</div><!-- --><div style="padding-bottom:0.45em;">[[Slobodna&nbsp;Država&nbsp;Rijeka]]<br/>(1920–1924)<br/>(1924–1947)</div><!-- --><div style="padding-bottom:0.45em;">[[Zadarska provincija|Zadarska provincija]] [[Kraljevina Italija|Italije]]<br/>(1920–1947)</div> |<!-------------- 1938-1945 --------------- -->style="background:#f4c2c2;"| {{small|Anektirale}}<sup>a</sup><br/>[[Kraljevina Italija|Fašistička Italija]]{{small|,}} <br/>[[Nacistička Njemačka]] {{small|i}} [[Kraljevina Mađarska|Mađarska]] |<!-- ========================================================== Socijalistička Jugoslavija (1943-1992) ========================================================== -->colspan="3" rowspan="12" style="background:#ccccff;"| <!-- -->{{ZD|Demokratska Federativna Jugoslavija}}<br>'''[[Demokratska Federativna Jugoslavija|Demokratska&nbsp;Federativna Jugoslavija]]'''<br/>{{small|(1943–1945)}}<br/><br/><!-- -->{{ZD|Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija}}<br>'''[[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija#Poslijeratni period|Federativna&nbsp;Narodna Republika&nbsp;Jugoslavija]]'''<br/>{{small|(1945–1963)}}<br/><br/><!-- -->{{ZD|Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija}}<br>'''[[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija#Reforma|Socijalistička&nbsp;Federativna Republika&nbsp;Jugoslavija]]'''<br/>{{small|(1963–1992)}}<!-- --><div style="padding:3.00em 0.25em 0.45em;line-height:1.2em;font-size:85%;">Sastav od<br/>socijalističkih republika</div><!-- --><div style="line-height:1.25em;"><!-- (ordered according to column 1:) -->{{ZD|SR Slovenija}} [[Socijalistička Republika Slovenija|Slovenije]] {{small|(1945–1991)}}<br/><!-- -->{{ZD|SR Hrvatska}} [[Socijalistička Republika Hrvatska|Hrvatske]] {{small|(1945–1991)}}<br/><!-- -->{{ZD|SR Bosna i Hercegovina}} [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] {{small|(1945–1992)}}<!-- --></div><div style="padding-top:0.25em;padding-bottom:0.25em;line-height:1.0em;">{{ZD|SR Srbija}} [[Socijalistička Republika Srbija|Srbije]] {{small|(1945–1992)<br/>(u sastavu i [[Autonomna pokrajina|autonomne<br/>pokrajine]] [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina|Vojvodina]] i [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo|Kosovo]])}}</div><!-- --><div style="line-height:1.25em;"><!-- -->{{ZD|SR Crna Gora}} [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crna Gora]] {{small|(1945–1992)}}<br/><!-- -->{{ZD|SR Makedonija}} [[Socijalistička Republika Makedonija|Makedonija]] {{small|(1945–1991)}}<!-- --></div><!-- --><div style="padding-top:0.5em;line-height:1.2em;font-size:100%;"><br/>{{Small|Također pogledajte:}}<br/> [[Sandžak (1943–1945)|Sandžak]] {{Small|(1943–1945)}}<sup>i</sup><br/> {{ZID|Slobodna teritorija Trsta}} {{Small|(1947–1954)}}<sup>j</sup></div> |<!-------------- 1991-2003 2003-2006 2006-2008 2008-date --------------- -->colspan="4" style="background:#e6e7e8;"| '''{{ZD|SLO}} [[Slovenija]]'''<br/>{{small|([[Rat u Sloveniji]])}} |- <!--------------------------------------------------------- Row 3: Dalmacija / Hrvatska ----------------------------------------------------------> |style="border-top:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Dalmacija]]''' <!--Pre-1918 1918-1929 1929-1943--> |<!-------------- 1938-1945 --------------- -->rowspan="5" style="background:#f4c2c2;"| <!-- --><div style="padding-bottom:0.5em;">'''{{ZD|NDH}}<br>[[Nezavisna Država Hrvatska]]'''<sup>k</sup><br/>{{small|(1941–1945)}}</div><!-- --><div style="line-height:1.2em;font-size:85%;">Marionetska kvazi-država [[Nacistička Njemačka|Nacističke Njemačke]].<br/>Dijelovi koje je anektirala [[Kraljevina Italija|Fašistička Italija]].<br/>[[Međimurska županija|Međimurje]] i [[Baranja (regija)|Baranja]] koje je anektirala [[Kraljevina Mađarska|Mađarska]].</div> <!--1943-1946 1946-1963 1963-1992--> |<!-------------- 1991-2003 2003-2006 2006-2008 2008-date --------------- -->colspan="4" rowspan="3" style="background:#e6e7e8;"| <!-- -->'''{{ZD|HRV}} [[Hrvatska]]'''<sup>b</sup><br/>{{small|([[Rat u Hrvatskoj]])}} |- <!--------------------------------------------------------- Rows 4-5: (Slavonija, Hrvatska) ----------------------------------------------------------> |style="border-top:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Slavonija]]''' |- |style="border-top:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Središnja Hrvatska|Hrvatska]]''' |- <!--------------------------------------------------------- Row 6: Bosna / Bosna i Hercegovina ----------------------------------------------------------> |style="border-top:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Bosna (regija)|Bosna]]''' <!--Pre-1918 1918-1945 1929-1943 1938-1945 1943-1946 1946-1963 1963-1992--> |<!-------------- 1991-2003 2003-2006 2006-2008 2008-date --------------- -->rowspan="2" style="background:#e6e7e8;"| {{ZD|Republika Bosna i Hercegovina}} '''[[Republika Bosna i Hercegovina]]''' {{Small|(1992-1995)}}<sup>c</sup><br/>{{small|([[Rat u Bosni i Hercegovini|Rat u BiH]])}}<!-- --><div style="padding:0.45em 0.25em 0.25em;font-size:85%;"> |<!-------------- 2003-2006. --------------- -->rowspan="2" colspan="4" style="background:#e6e7e8;"| {{ZD|BiH}} '''[[Bosna i Hercegovina]]'''<br/> <!-- -->{{Small|sastoji se od:<br/>[[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]] (od 1995),<br/><!-- -->[[Republika Srpska|Republike Srpske]] (od 1995) i<br/>[[Brčko distrikt|Brčko distrikta]] (od 2000)}} |- <!---------------------------------------------------------- Rows 7-8: Hercegovina, Vojvodina, Srbija -----------------------------------------------------------> |style="border-top:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Hercegovina]]''' |- |style="border-top:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Vojvodina]]''' |<!-------------- Pre-1918 --------------- -->style="background:#d0f0c0;line-height:1.2em;font-size:85%;"| Dio mađarske&nbsp;regije [[Délvidék]] <!--1918-1929 1929-1943--> |<!-------------- 1938-1945. --------------- -->style="background:#f4c2c2;white-space:nowrap;"| [[Banat u Drugom svjetskom ratu|Autonomni Banat]]<sup>d</sup> <div style="padding-top:0.35em;line-height:1.2em;font-size:85%;">(Dio njemačke<br/>[[Nedićeva Srbija|vojne uprave<br/>u Srbiji]])</div> <!--1943-1946 1946-1963 1962-1992--> |<!-------------- 1991-2003. --------------- -->rowspan="5" style="background:#e6e7e8;"| {{ZD|SRJ}} '''[[Savezna Republika Jugoslavija]]'''<!-- --><div style="padding-top:0.75em;line-height:1.2em;font-size:85%;">Sastojala se od<br/>{{ZD|Srbija|1991}}{{ZD|Srbija|2004}} [[Republika Srbija (1992–2006)|Republike Srbije]] (1992–2006)<br/>i<br/>{{ZD|Crna Gora|1993}}{{ZD|Crna Gora}} {{nowrap|[[Republika Crna Gora (1992–2006)|Republike Crne Gore]]}} (1992–2006)</div><!-- --><div style="padding-top:0.5em;line-height:1.2em;font-size:100%;"><br/>{{Small|Također pogledajte:}}<br/>{{ZID|Republika Kosovo}}<br/>{{Small|(1991–1999)}}</div> |<!-------------- 2003-2006. --------------- -->rowspan="5" style="background:#e6e7e8;"| {{ZD|SCG}} '''[[Srbija i Crna Gora]]''' |<!-------------- 2006-2008. --------------- -->rowspan="4" style="background:#e6e7e8;"| {{ZD|SRB|2004}} '''[[Srbija|Republika&nbsp;Srbija]]'''<!-- --><div style="padding-top:0.75em;line-height:1.2em;font-size:85%;">Sastojala se od [[Vojvodina|AP Vojvodine]] i [[Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija|AP Kosovo i Metohije]], pod upravom [[Ujedinjene nacije|UN]]-a ([[UNMIK]])</div> |<!-------------- 2008-danas --------------- -->rowspan="2" style="background:#e6e7e8;"| '''{{nowrap|{{ZD|SRB}} [[Republika]]}} [[Srbija]]'''<!-- --><div style="padding-top:0.75em;line-height:1.2em;font-size:85%;">Uključuje autonomnu pokrajinu [[Vojvodina|Vojvodinu]]</div> |- <!--------------------------------------------------------- Row 9: Srbija (cont'd) ----------------------------------------------------------> |style="border-top:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Centralna Srbija|Srbija]]''' |<!-------------- Prije 1918. --------------- -->style="background:#e6e7e8;"|{{ZD|Kraljevina Srbija}}<br>'''[[Kraljevina Srbija]]'''<br/>{{small|(1882–1918)}} <!--1918-1929 1929-1943--> |<!-------------- 1938-1945 --------------- -->style="background:#f4c2c2;"| [[Nedićeva Srbija|Vojna uprava&nbsp;u Srbiji]]<br/>{{small|(1941–1944)}}&nbsp;<sup>e</sup> |- <!--------------------------------------------------------- Rows 10-11: Kosovo, Metohija ----------------------------------------------------------> |style="border-top:1px solid #bbb;border-bottom:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Kosovo (regija)|Kosovo]]''' |<!-------------- Pre-1918 --------------- -->style="background:#eef;"| {{small|Dio}} [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]]<br/>{{small|(1912–1918)}} <!--1918-1929 1929-1943--> |<!-------------- 1938-1945 --------------- -->rowspan="2" style="background:#f4c2c2;"| {{small|Uglavnom&nbsp;anektirala}} [[Kraljevina Albanija (1939–1943)|Albanija]]<br/>{{small|(1941–1944)}} <div style="padding-top:0.35em;line-height:1.2em;font-size:85%;">zajedno sa zapadnom Makedonijom i jugoistočnom Crnom Gorom</div> <!--1943-1946 1946-1963 1963-1992 1991-2003 2003-2006 2006-2008--> |<!-------------- 2008-date --------------- -->rowspan="2" style="background:#e6e7e8;"| '''{{ZD|Kosovo}} [[Republika]] [[Kosovo]]'''<sup>g</sup> |- |style="font-size:110%;"| '''[[Metohija]]''' |<!-------------- Pre-1918 --------------- -->rowspan="2" style="background:#e6e7e8;"| {{ZD|Kraljevina Crna Gora}}<br>'''[[Kraljevina Crna Gora]]'''<br/>{{small|(1910–1918)}}<!-- --><div style="padding-top:0.5em;line-height:1.2em;font-size:85%;">Metohiju kontrolisala<br />Austro-Ugarska<br />(1915–1918)</div> |- <!--------------------------------------------------------- Row 12: Crna Gora ----------------------------------------------------------> |style="border-top:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Crna Gora]]''' <!--Pre-1918 1918-1945 1929-1943--> |<!-------------- 1938-1945 --------------- -->style="background:#f4c2c2;"| [[Kraljevina Crna Gora (1941–1944)|Italijanski guvernatorat za Crnu Goru]]<sup>f</sup><br/>{{small|(1941–1944)}} <!--1943-1946 1946-1963 1963-1992 1991-2003 2003-2006--> |<!-------------- 2006-2008 2008-date --------------- -->colspan="2" style="background:#e6e7e8;"| '''{{ZID|Crna Gora}}''' |- <!--------------------------------------------------------- Row 13: Makedonija ----------------------------------------------------------> |style="border-top:1px solid #bbb;font-size:110%;"| '''[[Vardarska Makedonija]]''' |<!-------------- Pre-1918 --------------- -->style="background:#eef;"| {{small|Dio}} [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]]<br/>{{small|(1912–1918)}} <!--1918-1929 1929-1943--> |<!-------------- 1938-1945 --------------- -->style="background:#f4c2c2;"| {{small|Anektirala}} [[Kraljevina Bugarska|Bugarska]]<br/>{{small|(1941–1944)}} <!--1943-1946 1946-1963 1963-1992--> |<!-------------- 1991-2003 2003-2006 2006-2008 2008-date --------------- -->colspan="4" style="background:#e6e7e8;"| '''{{ZID|Sjeverna Makedonija}}'''<sup>h</sup> |- <!--------------------------------------------------------- Fusnote ----------------------------------------------------------> |colspan="7" class="plainlist" style="border-top:1px solid #bbb;background:none;vertical-align:top;text-align:left;font-size:85%;"| * <sup>a</sup> [[Prekmurje]] anektirala [[Kraljevina Mađarska|Mađarska]]. * <sup>b</sup> Također pogledajte: {{nowrap|[[SAO Krajina|SAO Kninska Krajina]] (1990) →}} [[SAO Krajina]], [[Dubrovačka Republika (1991)|Dubrovačka Republika]]&nbsp;(1991), [[SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem]], [[SAO Zapadna Slavonija]]&nbsp;(1990–1991) i [[Republika Srpska Krajina]]&nbsp;(1990–1995); svi zamijenjeni [[UNTAES]]-om&nbsp;(1996–1998). * <sup>c</sup> Također pogledajte: [[Republika Bosna i Hercegovina]], [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna]], [[Autonomna pokrajina Zapadna Bosna]] i [[Srpska autonomna oblast|Srpske autonomne oblasti]]: [[SAO Bosanska krajina]], [[SAO Semberija]], [[SAO Romanija]], [[SAO Sjeverna Bosna]] i [[SAO Hercegovina]] (1991–1992); svi kombinirani za oblikovanje [[Republika Srpska (1992–1995)|Srpske Republike Bosne i Hercegovine]] (1992–1995). * <sup>d</sup> [[Bačka|Bačku]] je anektirala [[Kraljevina Mađarska|Mađarska]], dok je [[Srem]] anektirala [[Nezavisna Država Hrvatska]] (1941–1945). * <sup>e</sup> Također pogledajte: [[Užička republika]]. |colspan="5" class="plainlist" style="border-top:1px solid #bbb;background:none;vertical-align:top;text-align:left;font-size:85%;"| * <sup>f</sup> Anektirano od strane [[Kraljevina Italija|Fašističke Italije]] (1941–1943) i [[Nacistička Njemačka|Nacističke Njemačke]] (1943–1944). Manji dio anektirala [[Nezavisna Država Hrvatska]] (1941–1945). * <sup>g</sup> [[Kosovo (regija)|Kosovo]] je predmet spora između vlada [[Vlada Kosova|Kosova]] i [[Vlada Republike Srbije|Srbije]]. * <sup>h</sup> [[Sjeverna Makedonija]] do 2019. bila je poznata u UN-u kao ''Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija'' zbog spora o imenu s [[Grčka|Grčkom]]. * <sup>i</sup> Privremena administrativna jedinica u sastavu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|DFJ]] od 20. novembra 1943. do 29. marta 1945. pod vrhovnom komandom [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka|ZAVNOS]]-a. * <sup>j</sup> [[Slobodna teritorija Trsta]] je osnovana 10. februara 1947. Njena uprava je bila podijeljena na dvije oblasti: Zona A ([[Italija]]) i Zona B ([[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]]). Godine 1954. potpisan je Sporazum o suglasju gdje su Italija i SFRJ podijelile teritoriju, a Slobodna teritorija Trsta prestala je postojati. * <sup>k</sup> Također pogledajte [[Bihaćka republika]]. |- |} gqxsabs6xtfisfryj0kvik8y4y2rjq3 Kliški sandžak-begovi 0 410542 3829678 3674617 2026-04-12T12:47:35Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829678 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Kliskatvrdjava.jpg|mini|[[Kliška tvrđava|Tvrđava Klis]]]] '''Kliški sandžak-begovi''' su bili upravnici [[Kliški sandžak|Kliškog sandžaka]] koji je postojao od 1537.<ref name="hazimsaban_59">{{cite book |last=Šabanović |first=Hazim |publisher=Svjetlost|author-link=Hazim Šabanović|title=Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela|place=Sarajevo|date=1982|page=59}}</ref> do 1826.<ref name="hazimsaban_232">{{cite book |last=Šabanović |first=Hazim |publisher=Svjetlost|author-link=Hazim Šabanović|title=Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela|place=Sarajevo|date=1982|page=232}}</ref> godine. U drugoj polovini 16. vijeka je pozicija kliškog sandžak-bega bila veoma važna zbog ambicija [[Visoka porta|Porte]] širenja granica [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] prema zapadu, tako je za vrijeme vladavine [[Veliki vezir (titula)|velikog vezira]] [[Mehmed-paša Sokolović|Mehmed-paše Sokolovića]] (1506–1579) ova pozicija bila u rukama njegove porodice.<ref name="hrvatikzapadu">{{cite journal |magazine=Povijesni prilozi|volume=48|place=Zagreb|last=Korić |first=Elma |publisher=Hrvatski institut za povijesta|title=Nekoliko osmanskih dokumenata o događajima u dalmatinskome zaleđu u drugoj polovini 16. stoljeća|date=2015|page=72–73}}</ref> {| class="wikitable" ! colspan="3" style="text-align: center;" | Spisak kliških sandžak-begova |- ! Sandžak-beg ! Namjesnikovanje ! Smjenjivanje |- | [[Murat-beg Tardić]] | [[1537]]<ref name="hazimsaban_59"/><ref name="markoperojevic">{{cite book |last=Perojević |first=Dr. Marko |publisher=Napre­dak|title=Klis u turskoj vlasti|date=1936}}</ref><ref name="gazihusrevbegovvakuf">{{Cite web |url=http://vakuf-gazi.ba/index.php/turbeta/murat-beg-turbe/68-murat-beg |title=Murat-beg |work=Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini - Gazi Husrev-begov vakuf u Sarajevu |access-date=2. 4. 2016 |archive-date=12. 7. 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160712051738/http://vakuf-gazi.ba/index.php/turbeta/murat-beg-turbe/68-murat-beg |url-status=dead }}</ref><ref name="biscevic_bosanskinamjesnici">{{cite book |last=Biščević |first=Vedad |publisher=Connectum|title=Bosanski namjesnici Osmanskog doba: 1463 - 1878|place=Sarajevo|date=2006}}</ref><ref name="basagic_185-6"/> | [[1543]]<ref name="markoperojevic"/><ref name="gazihusrevbegovvakuf"/><ref name="basagic_185-6"/> |- | [[Duganli-Malkoč-beg]] | [[1543]]<ref name="markoperojevic"/><ref name="basagic_185-6">{{cite book |last=Bašagić |first=Safvet-beg |publisher=Vlastita naklada|author-link=Safvet-beg Bašagić|title=Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, od g. 1463-1850|date=1900|page=185–186}}</ref> | [[1553]]<ref name="markoperojevic"/><ref name="biscevic_bosanskinamjesnici"/> |- | [[Mustafa-beg Sokolović]] | [[1560]]<ref name="hrvatikzapadu"/> | [[1564]] |- | [[Mehmed-beg Sokolović]] | [[1564]] | [[1566]]<ref name="hrvatikzapadu"/><ref name="biscevic_bosanskinamjesnici"/> |- | [[Gazi Ferhad-paša Sokolović]] | [[1566]]<ref name="hrvatikzapadu"/><ref name="biscevic_bosanskinamjesnici"/><ref name="basagic_185-6"/> | [[1573]]<ref name="hrvatikzapadu"/><ref name="biscevic_bosanskinamjesnici"/><ref name="basagic_185-6"/> |- | [[Ali-beg Sokolović]] | [[1573]]<ref name="hrvatikzapadu"/> | [[1576]]<ref name="hrvatikzapadu"/><ref name="markoperojevic"/> |- | [[Lala Mustafa-paša]] | [[1576]]<ref name="hrvatikzapadu"/><ref name="markoperojevic"/> | [[1580]]<ref name="markoperojevic"/> |- | [[Mustafa-paša Sultanzade]] | [[1591]]<ref name="markoperojevic"/> | [[22. juni]] [[1593]]<ref name="markoperojevic"/> |- | [[Mustaj-beg Pijalepašić]] | [[22. juni]] [[1593]]<ref name="markoperojevic"/> | [[1596]]<ref name="markoperojevic"/> |- | [[Mehmed-beg Pijalepašić]] | [[1597]]<ref name="markoperojevic"/> | [[1597]]<ref name="markoperojevic"/> |- | Derviš-beg | [[1597]]<ref name="markoperojevic"/> | [[1597]]<ref name="markoperojevic"/> |- | [[Mehmed-beg Pijalepašić]] | [[1597]]<ref name="markoperojevic"/> | [[1603]]<ref name="markoperojevic"/> |- | [[Zulfikar-paša Atlagić]] | [[1609]]<ref name="markoperojevic"/><ref name="basagic_185-6"/><ref name="hbl_atlagic">{{Cite web |url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=890 |title=ATLAGIĆ (Alibegović, Atlibegović) |work=Hrvatski biografski leksikon |access-date=2. 4. 2016}}</ref> | [[1616]]<ref name="markoperojevic"/><ref name="hbl_atlagic"/> |- | [[Piri Deli-paša]] | [[1616]]<ref name="markoperojevic"/><ref name="basagic_185-6"/><ref name="hbl_atlagic"/> | |- | [[Ajmehan-beg]] | [[1627]]<ref name="markoperojevic"/><ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Nišandži Jusuf-paša]] | [[1633]]<ref name="markoperojevic"/><ref name="basagic_185-6"/> | [[1637]]<ref name="markoperojevic"/><ref name="basagic_185-6"/> |- | [[Mehmed-beg Mujstajbegović]] | [[1648]]<ref name="markoperojevic"/><ref name="hbl_detrico">{{Cite web |url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4653 |title=DETRICO |work=Hrvatski biografski leksikon |access-date=2. 4. 2016}}</ref> | |- | [[Mehmed-paša Atlagić]] | [[1685]]<ref name="hbl_atlagic"/><ref name="medzliskonjic">{{Cite web |url=http://www.medzlis-konjic.com/index.php/knjige-i-tekstovi/odabrani-tekstovi/1994-lista-bosnjackih-porodica-jugoslovenskog-prostora-spomenutih-u-sejahtnami |title=ILista bošnjačkih porodica jugoslovenskog prostora spomenutih u Sejahtnami |work=Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini - Medžlis Islamske zajednice Konjic |access-date=2. 4. 2016}}</ref> | [[1687]]<ref name="hbl_atlagic"/><ref name="medzliskonjic" /> |- | [[Defterdar Smajil-paša]] | [[1692]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | Selim-paša | [[1695]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Redžep-paša Nevesinjac]] | [[1697]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | Abdullah-paša | [[1716]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Rustem-beg Rustempašić]] | [[1727]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Kurd Omer-paša]] | [[1728]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Ibrahim-paša Alipašić]] | [[1737]]<ref name="basagic_185-6"/><ref name="hbl_ibrahimpasa">{{Cite web |url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8308 |title=IBRAHIM-PAŠA ALIPAŠIĆ (Skopljak) |work=Hrvatski biografski leksikon |access-date=2. 4. 2016}}</ref> | |- | Smajil-paša | [[1749]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | Begtaš-paša | [[1752]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Sulejman-paša Alipašić]] | [[1766]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Mehmed-paša Selmanović]] | [[1768]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Džafer-paša Čengić]] | [[1777]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Mehmed-paša Miralem]] | [[1786]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | Ibrahim-paša | [[1789]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Sulejman-paša Alipašić]] | [[1804]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | Sunullah-paša | [[1809]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Sulejman-paša Alipašić]] | [[1812]]<ref name="basagic_185-6"/> | |- | [[Ćor Mustafa-paša Sulejmanpašić]] | [[1818]]<ref name="basagic_185-6"/> | |} == Reference == {{refspisak}} [[Kategorija:Spiskovi]] [[Kategorija:Hrvatska u Osmanskom Carstvu]] i42i3hk67z1xkpgagvgvgjdz8wphsqr Amottov test 0 423523 3829629 3461145 2026-04-12T12:25:23Z Tulum387 155909 3829629 wikitext text/x-wiki '''Amottov test''' je jedan od najčešće korištenih empirijskih mjerenja [[vlaga|vlažnosti]] rezervi [[jezgarni uzorak| jezgara]] u [[naftno inženjerstvo|naftnom inženjerstvu]]. Ovaj metod kombinira dva mjerenja spontane [[imbibicija|imbibicije]] i dva prisiljena mjerenja zapremine. Ovaj test kombinira dva različita indeksa: Amottov indeks vode (<math>I_w</math>) i Amottov indeks nafte (<math>I_o</math>). ==Amott–Harveyev indeks== Obično se kombiniraju dva Amottova indeksa, što daje '''Amott–Harveyev index'''. To je broj između – 1 and 1 koji opisuje vlažnost stijenja u procesu isušivanja. Definiran je kao: :<math>AI=I_w-I_o</math> Ova dva indeksa dobijena su putem eksperimentalne [[Specijalna analiza jezgra|specijalne analize jezgra]] (SCAL) ([[porozna ploča|porozne ploče]] ili [[centrifuga|centrifugalnim]]) iscrtavanjem krive kapilarnog pritiska kao funkcije zasićenja vode kao što je prikazano na gornjoj slici: :<math>I_w=\frac{S_{spw}-S_{cw}}{S_{or}-S_{cw}}</math> gdje *<math>S_{spw}</math> = zasićenje vodom pri nultom kapilarnom pritisku tokom procesa [[imbibicija|imbibicije]], *<math>S_{cw}</math> = nereducibilno zasićenje vodom, a *<math>S_{or}</math> = preostalo zasićenje naftom nakon imbibicije. :<math>I_o=\frac{S_{or}-S_{spo}}{S_{or}-S_{cw}}</math> gdje *<math>S_{spo}</math> = zasićenje naftom pri nultom kapilarnom pritisku tokom procesa [[sekundarno isušivanje|sekundarnog isušivanja]], *<math>S_{cw}</math> = nereducibilno zasićenje vodom, i *<math>S_{or}</math> = preostala nevlažna faza zasićenja nakon imbibicije. Stijena je definirana kao: * Vodna vlažnost: kada je Amott-Harveyev indeks je između 0,3 i 1; * Slaba vodna vlažnost: ako je ovaj indeks između 0 i 0,3; *Slaba naftna vlažnost: kada je Amott–Harveyev indeks između –0,3 i 0; * Naftna vlažnost: ako je Amott–Harveyev indeks između –1 i –0,3.<ref>https://www.slb.com/~/media/Files/resources/oilfield_review/ors07/sum07/p44_61.pdf {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160803161033/http://www.slb.com/~/media/Files/resources/oilfield_review/ors07/sum07/p44_61.pdf |date=3. 8. 2016 }}.</ref><ref>http://perminc.com/resources/fundamentals-of-fluid-flow-in-porous-media/chapter-2-the-porous-medium/multi-phase-saturated-rock-properties/wettability/laboratory-determination-wettability/.</ref> ==Također pogledajte== * [[USBM indeks]] * [[Nafta]] * [[Relativna propusnost]] * [[Multifazni tok]] * [[Kapilarni pritisak]] * [[Imbibicija]] ==Vanjski linkovi== * http://www.jgmaas.com/scores/facts.html * https://www.slb.com/~/media/Files/resources/oilfield_review/ors07/sum07/p44_61.pdf {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160803161033/http://www.slb.com/~/media/Files/resources/oilfield_review/ors07/sum07/p44_61.pdf |date=3. 8. 2016 }} * http://perminc.com/resources/fundamentals-of-fluid-flow-in-porous-media/chapter-2-the-porous-medium/multi-phase-saturated-rock-properties/wettability/laboratory-determination-wettability/ ==Reference== {{refspisak}} ==Dopunska literatura== * Dake, L.P., "Fundamentals of Reservoir Engineering", Elsevier Scientific Publishing Company, Amsterdam, 1977. * Amott, E., "Observations relating to the wettability of porous rock", Trans. AIME 219, str. 156–162, 1959. [[Kategorija:Naftno inženjerstvo]] [[Kategorija:Nafta]] 6vzpb28tk3kq850x4hc9pzvfuqgc3st Spisak predsjednika Turske 0 428349 3829638 3829593 2026-04-12T12:39:00Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829638 wikitext text/x-wiki Slijedi cjelovit spisak ljudi koji su obnašali dužnost [[Predsjednik Turske|predsjednika Turske]]. Dvanaest je [[Šef države|šefova država]] bilo od početka republičkog perioda 1923, nakon [[Turski rat za nezavisnost|turskog rata za nezavisnost]]. Prvi predsjednik Turske bio je [[Mustafa Kemal Atatürk]]. Trenutni je [[Recep Tayyip Erdoğan]], koji je na dužnosti od 28. augusta 2014.<ref>{{cite web|url=http://www.tccb.gov.tr/en/past_presidents/|title=Spisak turskih predsjednika|work=tccb.gov.tr|access-date=13. 3. 2017}}</ref> Spisak vladara prethodnika [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] potražite u spisku [[Sultani Osmanskog Carstva|sultana Osmanskog Carstva]]. ==Spisak predsjednika Republike Turske (1923–danas)== {| class="wikitable" style="text-align:center" |- ! Br. ! width=150|Predsjednik<br>{{small|(rođenje–smrt)}} ! Portret ! colspan=2|Mandat ! Partija ! colspan=2|Izbori |- ! colspan=10 | Parlamentarni sistem (1923–2018) |- ! rowspan=4 style="background:#D50000; color:white;"| 1. | rowspan=4|[[Mustafa Kemal Atatürk]]<br />{{small|(1881–1938)}} || rowspan=4|[[Datoteka:Ataturk1930s.jpg|60px]] || 29. oktobar 1923. || 1. novembar 1927. || rowspan=4|[[Republikanska narodna stranka (Turska)|Republikanska narodna stranka]] || 1 || 1923. |- | 1. novembar 1927. || 4. maj 1931. || 2 || 1927. |- | 4. maj 1931. || 1. mart 1935. || 3 || 1931. |- | 1. mart 1935. || 10. novembar 1938. || 4 || 1935. |- ! rowspan=4 style="background:#D50000; color:white;"| 2. | rowspan=4|[[İsmet İnönü]]<br />{{small|(1884–1973)}} || rowspan=4|[[Datoteka:Inonu Ismet (cropped).jpg|60px]] || 11. novembar 1938. || 3. april 1939. || rowspan=4|[[Republikanska narodna stranka (Turska)|Republikanska narodna stranka]] || 5 || 1938. |- | 3. april 1939. || 8. mart 1943. || 6 || 1939. |- | 8. mart 1943. || 5. august 1946. || 7 || 1943. |- | 5. august 1946. || 22. maj 1950. || 8 || 1946. |- ! rowspan=3 style="background:#F7819F; color:white;"| 3 | rowspan=3|[[Celâl Bayar]]<br />{{small|(1883–1986)}} || rowspan=3|[[Datoteka:Mahmut Celâl Bayar.jpg|60px]] || 22. maj 1950. || 14. maj 1954. || rowspan=3|[[Demokratska partija (Turska 1946-1961)|Demokratska partija]] || 9 || 1950. |- | 14. maj 1954. || 1. novembar 1957. || 10 || 1954. |- | 1. novembar 1957. || 27. maj 1960. || 11 || 1957. |- ! style="background:#DDDDDD; color:black;"| 4 | [[Cemal Gürsel]]<br />{{small|(1895–1966)}} || [[Datoteka:Cemal Gürsel (1960).jpg|60px]] || 27. maj 1960. || 28. mart 1966. || [[Nezavisni kandidat|Nezavisni]] || 12 || 1961. |- ! style="background:#DDDDDD; color:black;"| 5 | [[Cevdet Sunay]]<br />{{small|(1899–1982)}} || [[Datoteka:Turkse chef Generale staf (Generaal Sunay), Bestanddeelnr 916-7535 (cropped).jpg|60px]] || 28. mart 1966. || 28. mart 1973. || [[Nezavisni kandidat|Nezavisni]] || 13 || 1966. |- ! style="background:#DDDDDD; color:black;"| 6 | [[Fahri Korutürk]]<br />{{small|(1903–1987)}} || [[Datoteka:Korutürk with cadets (cropped).jpg|60px]] || 6. april 1973. || 6. april 1980. || [[Nezavisni kandidat|Nezavisni]] || 14 || 1973. |- ! style="background:#DDDDDD; color:black;"| 7 | [[Kenan Evren]]<br />{{small|(1917–2015)}} || [[Datoteka:Kenan Evren (cropped).png|60px]] || 12. septembar 1980. || 9. novembar 1989. || [[Nezavisni kandidat|Nezavisni]] || 15 || 1982. |- ! style="background:#DDDDDD; color:black;"| 8 | [[Turgut Özal]]<br />{{small|(1927–1993)}} || [[Datoteka:Turgut Özal as Turkish Prime Minister.jpg|60px]] || 9. novembar 1989. || 17. april 1993. || [[Nezavisni kandidat|Nezavisni]] || 16 || 1989. |- ! style="background:#DDDDDD; color:black;"| 9 | [[Süleyman Demirel]]<br />{{small|(1924–2015)}} || [[Datoteka:Suleyman Demirel 1998.jpg|60px]] || 16. maj 1993. || 16. maj 2000. || [[Nezavisni kandidat|Nezavisni]] || 17 || 1993. |- ! style="background:#DDDDDD; color:black;"| 10 | [[Ahmet Necdet Sezer]]<br />{{small|(1941–)}} || [[Datoteka:Ahmet Necdet Sezer 2006.jpg|60px]] || 16. maj 2000. || 28. august 2007. || [[Nezavisni kandidat|Nezavisni]] || 18 || 2000. |- ! style="background:#DDDDDD; color:black;"| 11 | [[Abdullah Gül]]<br />{{small|(1949–)}} || [[Datoteka:Abdullah Gül (cropped version).jpg|60px]] || 28. august 2007. || 28. august 2014. || [[Nezavisni kandidat|Nezavisni]] || 19 || 2007. |- ! style="background:#ff8700; color:white;"| 12 | [[Recep Tayyip Erdoğan]]<br />{{small|(1954–)}} || [[Datoteka:Recep Tayyip Erdoğan 2018 (cropped).jpg|60px]] || 28. august 2014. || 9. juli 2018. || [[Stranka pravde i razvoja (Turska)|Stranka pravde i razvoja]] || 20 ||2014. |- ! colspan=10 | Predsjednički sistem (2018–danas) |- ! style="background:#ff8700; color:white;"| 12 | [[Recep Tayyip Erdoğan]]<br />{{small|(1954–)}} || [[Datoteka:Recep Tayyip Erdoğan 2025 (cropped).jpg|60px]] || 9. juli 2018. || trenutno || [[Stranka pravde i razvoja (Turska)|Stranka pravde i razvoja]] || 21 ||2018. |} ==Također pogledajte== *[[Predsjednik Turske]] *[[Sultani Osmanskog Carstva]] ==Reference== {{Refspisak|2}} ==Vanjski linkovi== {{Commonscat|Presidents of Turkey}} *[http://www.tccb.gov.tr/en/ Zvanična stranica Predsjedništva Turske] {{tr simbol}}{{ar simbol}}{{en simbol}} {{Predsjednici Turske}} [[Kategorija:Turski predsjednici|*]] [[Kategorija:Spiskovi predsjednika|Turska]] eap51zc5jeq1yi95e36vay5mty76lco Petrovačka kapetanija 0 430812 3829691 3802971 2026-04-12T12:49:40Z PanaskoBot 180210 /* Kapetanija */ razne ispravke 3829691 wikitext text/x-wiki '''Petrovačka kapetanija''' bila je jedna od većeg broja kapetanija raspoređenih na granici Osmanskog carstva prema [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj carevini]] i Mletačkoj republici, na području današnje općine [[Bosanski Petrovac]], [[Bosna i Hercegovina]]. Svaka kapetanija imala je tačno određenu teritoriju i svoju vojsku. == Historija == U 16. i 17. stoljeću nema većeg naselja na mjestu Bosanskog Petrovca. U dokumentima se spominje nahija Bilaj (dobila je ime od [[Stari grad Bjelaj|Bilaja/Bjelaja]], glavnog mjesta u Petrovačkom polju, između ogranaka [[Osječenica|Osječenice]] i [[Grmeč]]a). Ova nahija spominje se prvi put 1540 godine pod imenom Bilaj, zatim 1559 godine zajedno s Blagajem kao nahija Bilaj-Blagaj. Isto tako i kasnije sve do 18 stoljeca. Sjeverozapadno od Bosanskog Petrovca, u današnjem naselju Vođenica, nalazila se nahija [[Vođenica]]. Spominje se tek 1574 godine. Kako je taj kraj došao pod tursku vlast znatno ranije ova je nahija i znatno starija. U ataru te nahije spominje se 1574 godine i selo Varošište. Bosanski Petrovac kao novo naselje nastalo je kao rezultat urgentnih urbanih intervencija osmanske vlasti iza [[Karlovački mir|mira u Sremskim Karlovcima]] 1699. godine. Posljedica ratova tog vremena je i novo prognaničko-izbjegličko (muhadžirsko) pitanje koje se može nazvati i krizom.<ref name="Kapetanije">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/91434157/Hamdija-Kresevljakovic-Izabrana-Djela-1|title= Hamdija Kreševljaković, KAPETANIJE U BOSNI I HERCEGOVINI |work= Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela I, Veselin Masleša, 1991 |access-date= 9. 2. 2016}}</ref> Središnja i pokrajinska [[Osmansko carstvo|osmanska vlast]] najveću pažnju posvećivale su obnovi i ojačavanju postojećih fotifkacijskih objekata koji su stradali tokom navedenih ratova ili su bili oslabljeli zbog svoje starosti, podizanje nekih novih utvrđenja na za to važnim mjestima, osnivanja novih naselja u pograničnom pojasu, te na kraju upravnoj i vojnoj reorganizaciji [[Bosanski pašaluk|Bosanskog ejaleta]]. Cilj je bio postići fleksibilnu odbranu granica Carstva na području Bosanskog ejaleta. Sva navedena zbivanja utjecala su na pojavu nekih novih naselja na zapadu današnje Bosne i Hercegovine. U ovom razdoblju postavljeni su i temelji nekih novih naselja: [[Kulen Vakuf]]a (Džisr - i - Kebir = Veliki Most ), Havala, [[Orašac]] u blizini Kulen-Vakufa, palanka Čovka, utvrđena kula Klišević na uzvisini između sela Ćukovi i rijeke [[Una|Une]], fortifikacijski objekat u selu [[Prkosi]], i kao najpoznatiji, današnji Bosanski Petrovac.<ref name="Mirza Hasan Ćeman">{{Cite web |url= http://www.academia.edu/3649645/_Urgent_Urban_Interventions_by_Ottoman_Authorities_in_Western_Bosnia_and_the_Question_of_the_Foundation_of_the_Settlement_of_Bosanski_Petrovac_In_Anali_GHB_40_32_2011_163-215_Sarajevo._In_Bosnian |title= URBANE INTERVENCIJE OSMANSKE VLASTI NA PODRUČJU ZAPADNE BOSNE I PITANJE OSNIVANJA NASELJA BOSANSKI PETROVAC |work= Mirza Hasan Ćeman, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke), 711.2(497.6 Bosanski Petrovac) “14/19“ |access-date= 9. 2. 2017 |archive-date= 20. 4. 2023 |archive-url= https://web.archive.org/web/20230420191847/https://www.academia.edu/3649645/_Urgent_Urban_Interventions_by_Ottoman_Authorities_in_Western_Bosnia_and_the_Question_of_the_Foundation_of_the_Settlement_of_Bosanski_Petrovac_In_Anali_GHB_40_32_2011_163-215_Sarajevo._In_Bosnian |url-status= dead }}</ref> == Kapetanija == Petrovačka [[kapetanija]] osnovana je u periodu 1730-1753. Kapetani u Petrovcu bili su Kulenovići iz roda Šinikčića. Zahvatala je jedan dio kadiluka Novosel, dok je drugi dio pripadao ostrovičkoj kapetaniji. U njoj su bili gradovi Petrovac i Bjelaj (Bilaj). Prvi poznati dokument vezan za ovu kapetaniju je iz 1768 u kojem se govori da je kapetan Mehmed-beg, sin ostrovičkog kapetana Mahmut-bega, kasnije Mahmut-paše, brat ostrovičkog kapetana Muhamed-beka i dizdara od Havale Smail –bega. U dokumentu iz 1787, Mehmed kapetan zamolio je bosanskog vezira da se smanji previsoko razrezani taksid za nahiju Bilaj, i njegovoj molbi je udovoljeno. Za njegova vremana obnovljen je petrovački grad 1771. godine. Drugi poznati kapetan je Ali-beg, Ali-kapetan. Pogubio ga je Ali-Dželaludin-paša 1821. u [[Travnik]]u. Po narodnoj pjesmi on je Alaj-beg. Naslijedio ga je brat Mustaj-beg (1821-1835). Držao je kapetaniju u potpunm redu i miru do njenog ukidanja. Tada se udružio sa [[Ostrovička kapetanija|ostrovačkim]] i krupskim kapetanom i bratom ključkog kapetana i postao vođa ustanka. Poraženi su kod Lipnika, a njegova sudbina nije poznata.<ref name="Kapetanije"/> Kapetanija imala je prihode od zadarske carine i splitske skele.<ref name="Kapetanije"/> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * [http://www.bosanskipetrovac.gov.ba ''Zvanična stranica općine Bosanski Petrovac''] {{Portal Bosna i Hercegovina}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac]] [[Kategorija:Kapetanije u Bosanskom pašaluku]] eysr4m2exyzn433b18i156glntkj72v Liberalni demokrati (Ujedinjeno Kraljevstvo) 0 431181 3829728 3675858 2026-04-12T15:52:15Z Mike Rohsopht 140274 ([[c:GR|GR]]) [[File:Official portrait of Ed Davey MP crop 3, 2024.jpg]] → [[File:Official portrait of Ed Davey MP, 2024 (cropped).jpg]] 3829728 wikitext text/x-wiki {{Infokutija stranka |ime_bosanski = Liberalni demokrati |izvorno_ime = Liberal Democrats |logo = Liberal Democrats logo 2014.svg |predsjednik = [[Ed Davey]] |godina osnivanja = 1988. |broj članova = 90.000+ |sjedište = 8–10 Great George Street, [[London]], SW1P 3AE, [[Engleska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] |ideologija = [[Liberalizam]]<br>Socijalni liberalizam<br>Proevropejstvo |boje = Narandžasta |skupština1 = [[Donji dom Ujedinjenog Kraljevstva|Donji dom]] |broj_mandata1 = {{Infokutija stranka/mandati|72|650|orange}} |skupština2 = [[Dom lordova]] |broj_mandata2 = {{Infokutija stranka/mandati|78|783|orange}} |skupština3 = [[Škotski parlament]] |broj_mandata3 = {{Infokutija stranka/mandati|4|129|orange}} |skupština4 = [[Senedd]] |broj_mandata4 = {{Infokutija stranka/mandati|1|60|orange}} |skupština5 = Regionalni gradonačelnici |broj_mandata5 = {{Infokutija stranka/mandati|1|14|orange}} |skupština6 = [[Skupština Londona]] |broj_mandata6 = {{Infokutija stranka/mandati|2|25|orange}} |web stranica = {{URL|libdems.org.uk}} }} '''Liberalni demokrati''' ({{jez-en|Liberal Democrats}}) jest liberalna politička stranka u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]]. Formirana je 1988. spajanjem [[Liberalna stranka (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Liberalne stranke]] i [[Socijalno-demokratska partija (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Socijalno-demokratske partije]] (SDP), koja se odvojila od [[Laburistička stranka Ujedinjenog Kraljevstva|Laburističke stranke Ujedinjenog Kraljevstva]] ({{jez-en|Labour Party}}). Dvije stranke su formirale koaliciju SDP–Liberali, poznata kao [[Alijansa (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Alijansa]] od 1981. do 1987. godine. Na [[Skupštinski izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu 2010.|parlamentarnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu 2010]], pod vodstvom [[Nick Clegg]]a, Liberalni demokrati osvojili su 57 predstavnika, što ih je činilo trećom stranka po veličini u britanskom parlamentu, iza Konzervativaca s 306 i Laburističke stranke s 258.<ref name="2010election">{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/shared/election2010/results/|title=Election 2010 : National Results after 650 of 650|publisher=BBC News|access-date=30. 8. 2015}}</ref> Nijedna stanka nije imala sveukupnu većinu sjedišta da kontrolira parlament (326), pa su Liberalni demokrati pristali na vladinoj koaliciji s Konzervativcima; Clegg je tako postao zamjenik premijera, a ostali članovi stranke zauzeli su položaje ministara.<ref name="autogenerated1">{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/politics/election_2010/8675265.stm|title=David Cameron is UK's new prime minister|date=12. 5. 2010|publisher=BBC|access-date=12. 5. 2010}}</ref> Na parlamentarnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu 2015, stranka je smanjena na osam predstavnika, i Clegg je dao ostavku kao lider stranke. Liberalni demokrati kasnije su stekli devetog predstavnika, Sarah Olney, nakon izbora u Richmond Parku.<ref>{{Cite web|url=http://www.bbc.co.uk/news/election-2015-32633462|title=Election results: Nick Clegg resigns after Lib Dem losses|date=8. 5. 2015|publisher=BBC News|archive-url=https://web.archive.org/web/20150515161631/http://www.bbc.co.uk/news/election-2015-32633462|archive-date=15. 5. 2015|url-status=live|access-date=15. 5. 2015}}</ref> Clegg je bio zamijenjen [[Tim Farron]]om, koji je izabran u izboru lidera. Na parlamentarnim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu 2017, stranka je osvojila dvanaest predstavnika.<ref>{{Cite web|url=http://www.bbc.co.uk/news/election/2017/results|title=Results of the 2017 General Election|publisher=BBC News|access-date=9. 6. 2017}}</ref> Na izborima 2017, Liberalni demokrati osvojili su 7,4% glasova, što je gubitak od 0,5% u odnosu na 2015. Stranka je izgubila nekoliko predstavnika, poput Nicka Clegga u Sheffield Hallamu i Sarah Olney u Richmond Parku, ali bivši ministri u koaliciji Jo Swinson, Vince Cable i Ed Davey opet su postali predstavnici nakon što su privremeno izgubili sjedišta u izborima 2015. godine. Stranka je dobila 100.000 članova tokom izbora. 14. juna, Farron je odustao od pozicije lidera Liberalnih demokrata.<ref name=":0">{{cite news|url=https://www.theguardian.com/politics/2017/jun/14/tim-farron-quits-as-lib-dem-leader|title=Tim Farron quits as Lib Dem leader|date=14. 6. 2017|newspaper=The Guardian|access-date=21. 6. 2017}}</ref> Jo Swinson je izabrana za lidera stranke 22. jula 2019. nakon što je Cable objavio ostavku. == Historija == [[Datoteka:Liberal Party logo (pre1988).png|mini|145x145px|Logo Liberalne stranke]] ===Liberalna stranka (1859–1988) === Liberalna stranka je formirana 1859. kao ujedinjenje [[Whigovi (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Whigova]], [[Radikali (Ujedinjeno Kraljevstovo)|Radikala]] i [[Peeliti (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Peelita]] da se suprotstavi Konzervativcima u britanskom parlamentu. Predstavljali su [[liberalizam]] i bili su dominantna stranka na ljevici. Važni premijeri u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] su bili članovi Liberalne stranke kao [[Herbert Henry Asquith]] i [[David Lloyd George]]. Kroz veliki broj [[Liberalne reforme u Ujedinjenom Kraljevstvu|reformi]] od 1906. do 1914. Liberalna stranka se zalagala za "skrbničku državu", u kojoj vlada kroz socijalnu zaštitu i druge programe osigurava život za najsiromašnije građane. U izborima 1922. osvojili su manje glasova od Laburističke stranke i tako postali treća stranka u britanskom parlamentu. Otada su opali u popularnosti i od 1957. do 1959. imali su samo pet članova u parlamentu. Lideri [[Jo Grimond]] i [[Jeremy Thorpe]] su imali minimalne uspjehe u pokušajima da vrate stranku u njihovo bivše dominantno stanje. [[Datoteka:SDP Logo.png|mini|145x145piksel|Logo SDP-a]] ===Socijalno-demokratska partija (1981–1988) === Desnica Laburističke stranke se žalila na korupciju drugih članova njihove stranke u područjima gdje su bili dominantni, kao na [[Sjeveroistok Engleske|Sjeveroistoku Engleske]]. Tenzije između članova stranaka su rasle od 1960tih godina pomoću politike lidera u to vrijeme, Hugh Gaitskella koji je želio da stranka bude više desničarska. Tokom 1970tih predstavnici kao Eddie Milne i Dick Taverne su bili izbačeni iz njihove stranke i kandidovali se nezavisno od Laburističke stranke. Dick Taverne je pobijedio u dopunskim izborima u [[Lincoln (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Lincolnu]] 1973. i Eddie Milne je pobjedio u nacionalnim izborima u februaru 1974. ali oba kandidata su izgubili u izborima u oktobru 1974. Konačno 25. januara 1981.<ref>{{Cite news|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/january/25/newsid_2506000/2506367.stm|title=1981: Dissident Labour MPs plan new party|date=1981|language=en|access-date=1. 1. 2018}}</ref> važne figure u Laburističkoj stranci [[Roy Jenkins]] i [[David Owen]] su najavili Vijeće za Socijalnu Demokraciju ali se ime promijenilo u [[Socijalno-demokratska partija (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Socijalno-demokratsku partiju]] 26. marta.<ref>{{Cite news|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/march/26/newsid_2531000/2531151.stm|title=1981: 'Gang of four' launches new party|date=26. 3. 1981|language=en|access-date=1. 1. 2018}}</ref> 29 članova parlamenta se odmah pridružilo novoj stranci. [[Datoteka:SDP Liberal Alliance.png|mini|145x145piksel|Logo Alijanse]] ===Alijansa (1981–1988) === Liberalna stranka je pozitivno reagirala na stvaranje SDP-a, i kada je SDP pokušao da pobijedi u dopunskim izborima u [[Warrington]]u 1981. Liberalna stranka nije poslala kandidata i rekla je da je Roy Jenkins kandidat "SDP-a sa podrškom Liberalne stranke". U junu 1981. ušli su u koaliciju nazvanu [[Alijansa (Ujedinjeno Kraljevstvo)|Alijansa]]. Slabo političko i ekonomsko stanje u Velikoj Britaniji u ovo vrijeme je činilo Alijansu veoma popularnom i u nekim anketama su imali više od 50% podrške.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk_politics/1136223.stm|title=TALKING POLITICS &#124; SDP: Breaking the mould|date=25. 1. 2001|publisher=BBC News|access-date=4. 1. 2011}}</ref> 1983. nakon početka [[Folklandski rat|Folklandskog rata]] vladajuća Konzervativna stranka je počela da dobiva veću podršku i počeli su da prestižu Alijansu u anketama. Na izborima 1983. Alijansa je osvojila 25% glasova ali samo 23 predstavnika od 650. Na izborima 1987. stranka je imala 22 predstavnika. Lider Liberalne stranke, [[David Steel]] je zatražio da se dvije stranke ujedine, i to se desilo 3. marta 1988. kada je formirana nova stranka nazvana Socijalni i liberalni demokrati. 1989. stranka je promijenila ime u "Liberalni demokrati".[[Datoteka:PaddyAshdownCampaigning.jpg|mini|Paddy Ashdown na kampanji u Chippenhamu [[1992.]]|219x219piksel]] ===Liberalni demokrati (1988–) === ====Paddy Ashdown (1988–1999) ==== ''Glavni članak: [[Paddy Ashdown]]'' Prvi lider Liberalnih demokrata je bio [[Paddy Ashdown]], predstavnik iz [[Yeovil]]a od 1983. Prvi izbori nove stranke 1992. su završili loše, sa 20 predstavnika od 651. Rezultati su isto loše ispali za Laburističku stranku, koja je očekivala pobjedu na ovim izborima ali je neočekivano izgubila od Konzervativaca. Laburistička stranka je odabrala [[John Smith]]a 1992. ali nakon neočekivane smrti Smitha odabrali su [[Tony Blair]]a kao lidera 1994. Ashdown je pozitivno reagirao na novu politiku Laburističke stranke nazvana [[New Labour]] i od 1993. do 1997. Liberalni demokrati i Laburistička stranka su tajno pregovarali da uđu u koaliciju ako nijedna stranka ne bude imala većinu u parlamentu.<ref>{{cite web|url=http://www.epolitix.com/latestnews/article-detail/newsarticle/top-ten-lib-dem-breakthrough-moments/|title=Breaking politics and political news for Westminster and the UK - PoliticsHome.com|work=epolitix.com|access-date=24. 11. 2017|archive-date=12. 5. 2010|archive-url=https://web.archive.org/web/20100512171830/http://www.epolitix.com/latestnews/article-detail/newsarticle/top-ten-lib-dem-breakthrough-moments/|url-status=dead}}</ref> Ipak na izborima 1997. Laburistička stranka je odlučno pobijedila, negirajući potrebu za koaliciju. Liberalni demokrati su osvojili 46 predstavnika, najviše od treće stranke od 1929. Ovo su postigli iako im je postotak glasova opao od 17,8% do 16,8%. Ashdown je najavio 1999. da će podnijeti ostavku i prestao je biti lider 9. augusta. 2000. Ashdown je dobio odlikovanje Red Britanskog Carstva od kraljice [[Elizabeta II, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|Elizabete II]]. 2002. Paddy Ashdown je postao [[Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu|Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu]], pozicija koju je služio do 2006. [[Datoteka:Charles Peter Kennedy.jpg|mini|Charles Kennedy na kampanji [[2005.]]]] ====Charles Kennedy (1999–2006) ==== ''Glavni članak: [[Charles Kennedy]]'' Charles Kennedy je postao lider stranke nakon što je pobijedio opoziciju od popularnih predstavnika kao [[Simon Hughes]] i [[Malcom Bruce]]a. Kennedy je bio više otvoren kao lider od Ashdowna, često pojavljujući se na britanskoj emisiji [[Have I Got News For You]]. Njegovi prvi izbori 2001. su bili uspješni sa 52 predstavnika od 659 i 18.3% glasova. Kennedy je ovo uspio pomoću taktike Lord Rennarda koja je pretvarala manju nacionalnu podršku u veću lokalnu podršku. Kennedy i Liberalni demokrati su se protivili [[Rat u Iraku 2003.|ratu u Iraku]], što ih je činilo popularno glasačima Laburističke stranke koji su se protivili ratu. Uspjeli su ovo iskoristiti tako što su 2005. imali 62 predstavnika od 646 i 22%, najviše od kad se stranka formirala. Kennedy se u ovo vrijeme borio sa ozbiljnim [[Alkoholizam|alkoholizmom]] i nepopularnosti u svojoj stranci. 6. januara 2006. Kennedy je podnio ostavku nakon sedam godina na poziciji lidera. Ostao je aktivan u politici ali na izborima 2015. izgubio je svoje sjedište i mjesec dana kasnije preminuo je, tako postajući prvi lider stranke koji je umro nakon što je bila formirana. ====Menzies Campbell (2006–2007) ==== ''Glavni članak: [[Menzies Campbell]]'' Tokom [[Rat u Iraku 2003.|rata u Iraku]], najveći kritičar rata od strane Liberalnih demokrata je bio Menzies Campbell, glasnogovornik stranke za vanjsku politiku od 1992. do 2006. Postao je privremeni lider stranke dok stranka ne odabere lidera ali se on kandidirao za stalnu poziciju lidera. Na prvim "pitanjima za Premijera" Campbell i predstavnik Simon Hughes su imali lošu performansu.<ref>[http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk_politics/4602020.stm Prime minister's questions] BBC News, 11. 1. 2006</ref> Ipak, na izborima za lidera, Campbell je pobijedio. Nakon što je bio izabran kao lider stranke, promovirao je mlađe predstavnike kao [[Nick Clegg]]a za poziciju glasnogovornika unutrašnjih poslova i [[Jo Swinson]] kao glasnogovornika za [[Škotska|Škotsku]]. Ipak, Campbell je bio više nepopularan od Kennedya prema anketama u ovo vrijeme<ref>[http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk_politics/5196874.stm Kennedy receives popularity boost] BBC News, 19. 7. 2006</ref> i više ljudi je željelo da da ostavku. 15. oktobra 2007. dao je ostavku i Vince Cable, zamjenik Campbella je postao privremeni lider do izbora za lidera 2007. [[Datoteka:Nick Clegg Speech Maidstone.jpg|mini|Nick Clegg daje govor u Maidstoneu [[2009.]]]] ====Nick Clegg (2007–2015) ==== ''Glavni članak: [[Nick Clegg]]''[[Datoteka:Tim Farron 20150613.jpg|mini|Tim Farron daje govor u [[Cambridge]]u na izborima za lidera [[2015.]]]] U izborima za lidera Nick Clegg je pobijedio [[Chris Huhne]]a za 511 glasova u najbližem rezultatu izbora lidera za Liberalne demokrate. Clegg je uspješno dotakao do mladih obećavajući da ukloni [[takse]] za školarinu.<ref>{{Cite news|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/politics/8421092.stm|title=Lib Dems keep tuition fees pledge|date=18. 12. 2009|language=en|access-date=3. 12. 2017}}</ref> Tokom kampanje za izbore 2010. Liberalni demokrati su uspjeli da povedu u nekim anketama<ref>{{Cite news|url=http://www.dailymail.co.uk/news/election/article-1266819/GENERAL-ELECTION-2010-Nick-Cleggs-LibDems-time-104-years.html|title=Brown fails to rule out coalition with Clegg as historic poll puts Lib Dems IN FRONT for first time in 104 years|newspaper=Mail Online|access-date=3. 12. 2017}}</ref> za prvi put od kada se stranka formirala. Zbog promjena granica Liberalni demokrati su neočekivano izgubili predstavnike i imali ukupno 57 od 650. Na tim izborima nijedna stranka nije imala većinu u britanskom parlamentu za prvi put od 1974. pa su Liberalni demokrati formirali koaliciju sa Konzervativcima, vođeni [[David Cameron]]om. Ova koalicija je imala mnoge dogovore kao referendum o [[Alternativni glas|alternativnom glasu]] 2011. što su željeli Liberalni demokrati i povećavanje takse na školarinu, što su željeli Konzervativci. Ovo je značilo da su Liberalni demokrati morali odustati na njihovoj poziciji, što je izazvalo proteste o koaliciji.<ref>{{Cite news|url=http://www.theguardian.com/education/2010/nov/10/student-protest-fees-violent|title=Student protest over fees turns violent|last=Lewis|first=Paul|date=10. 11. 2010|last2=Vasagar|first2=Jeevan|newspaper=The Guardian|language=en|issn=0261-3077|last3=Williams|first3=Rachel|last4=Taylor|first4=Matthew|access-date=7. 12. 2017}}</ref> Nick Clegg je isto postao zamjenik Premijera i bio prvi član Liberalnih demokrata u toj poziciji. Liberalni demokrati su odmah pali u anketama od 8% do 10% ali su sačuvali Clegga kao njihovog lidera. Odnosi Liberalnih demokrata i Konzervativaca tokom koalicije su bili pozitivni ali na kampanji za izbore 2015. odnosi između dvije stranke su se raspali zato što nijedna od njih nije željela da bude u koaliciji. Rezultati su bili katastrofalni za Liberalne demokrate tako što su izgubili važne predstavnike kao što su Simon Hughes, Jo Swinson i Vince Cablea. Na kraju imali su samo 8% glasova i 8 predstavnika od 650. ====Tim Farron (2015–2017) ==== ''Glavni članak: [[Tim Farron]]'' Tim Farron je postao lider Liberalnih demokrata nakon izbora za lidera 2015. pobjeđujući [[Norman Lamb]]a, predstavnika iz North Norfolka. Njegov prvi govor kao lider u [[Bournemouth]]u je bio pohvaljen.<ref>{{cite news|url=https://www.theguardian.com/politics/2015/sep/20/tim-farron-plays-to-strengths-with-gaffe-free-performance-at-lib-dem-party-conference|title=Tim Farron plays to strengths with gaffe-free performance at Lib Dem party conference|last=White|first=Michael|date=20. 9. 2015|newspaper=The Guardian}}</ref> Prvi uspjeh Liberalnih demokrata desio se na dopunskim izborima u Richmond Parku 2016. kada je [[Sarah Olney]] pobijedila [[Zac Goldsmith]]a, bivšeg Konzervativnog predstavnika koji se kandidirao kao nezavisan na ovim izborima. Nakon neočekivane najave izbora 2017. Liberalni demokrati su vodili kampanju u lokacijama kao Twickenham i Kingston and Surbiton da vrate važne predstavnike kao [[Vince Cable]]a i [[Ed Davey]]a. Taktika im je bila uspješna i imali su 12 predstavnika od 650. Ipak njihovi ukupni glasovi su pali od 8% do 7,4%. Tim Farron je dao ostavku rekavši da mu je odluka da živi kao odan Kršćanin ili politički vođa bila teška.<ref name=":0" /> Ostao je kao lider dok Vince Cable nije postao vođa 20. jula 2017. ====Vince Cable (2017–2019) ==== ''Glavni članak: [[Vince Cable]]'' Vince Cable je lider Liberalnih demokrata nakon što je pobijedio u izborima za lidera 2017. zato što je bio jedini kandidat. Cable je bio zamjenik Liberalnih demokrata od 2006. do 2010. i sekretar za trgovinu od 2010. do 2015. Tokom njegovog vodstva britanska pošta [[Royal Mail]] koja je do tada bila pod kontrolom države je postala privatizirana što je bilo loše prihvaćeno.<ref>{{Cite news|url=http://www.theguardian.com/commentisfree/2013/jul/14/royal-mail-privatisation-business-investment|title=This privatisation of the Royal Mail would be a national disaster {{!}} Will Hutton|last=Hutton|first=Will|date=14. 7. 2013|newspaper=The Guardian|language=en|issn=0261-3077|access-date=17. 12. 2017}}</ref> Kao lider stranka se strogo protivila odluci Velike Britanije da napusti [[Evropska unija|Evropsku uniju]], poznata kao Brexit. Strategija se na kraju isplatila, prvo na lokalnim izborima 2018. kada su dobili 76 vijećnika i 4 vijeća. Na lokalnim izborima 2019. ostvarili su ubjedljiviji rezultat, osvajajući 704 više vijećnika i 10 više vijeća, što je najviše od bilo koje stranke te godine. Dobri rezultati su se nastavili na izborima u Evropskom parlamentu održana nekoliko sedmica kasnije, gdje su prešli sa 1 predstavnikom na 16 i prešli na drugo mjesto, više od Laburističke i Konzervativne stranke koji su prije dominirali u evropskim izborima. Ipak Cable je odlučio da nakon izbora podnese ostavku, željeći da ostavi stranku novoj, mlađoj generaciji.<ref>{{Cite web|url=https://www.libdems.org.uk/rebuilt-lib-dems|title=Together, we have rebuilt the Liberal Democrats.|last=http://www.libdems.org.uk|date=24. 5. 2019|website=Liberal Democrats|language=en|access-date=22. 7. 2019|archive-date=24. 5. 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190524182859/https://www.libdems.org.uk/rebuilt-lib-dems|url-status=dead}}</ref> Najava ostavke nije nastavila rast u anketama, čak je i jedna anketa pokazala Liberalne demokrate u prvom mjestu, što nije bilo ostvareno od 2010.<ref>{{Cite web|url=https://www.businessinsider.com/yougov-poll-lib-dems-first-place-brexit-labour-and-conservatives-2019-5|title=Shock UK general election poll puts Liberal Democrats in first place|last=Bienkov|first=Adam|website=Business Insider|access-date=22. 7. 2019}}</ref> ==== Jo Swinson (2019-) ==== ''Glavni članak: [[Jo Swinson]]'' Na izborima za lidera bila su dva izbora, Ed Davey ko je bio od 2012. do 2015. ministar za energiju i Jo Swinson koja je bila glasnogovornik Liberalnih demokrata za Škotsku od 2006. do 2007. Swinson je osvojila 62% glasova i tako postala prva ženska liderica Liberalnih demokrata. Nekoliko dana poslije Liberalni demokrati su ostvarili prvu pobjedu na dopunskim izborima nakon 3 godine, kada je [[Jane Dodds]], liderica Velšanskih Liberalnih demokrata osvojila mjesto u Donjem domu kao predstavnik za Brecon i Radnorshire.<ref>{{Cite news|url=https://www.bbc.com/news/uk-wales-politics-49200636|title=By-election loss for Tories cuts Commons majority|date=2. 8. 2019|language=en-GB|access-date=2. 8. 2019}}</ref> == Ideologija == {{quote box|title=Otvarajuća linija preambla ustava Liberalnih demokrata|quote=Liberalni demokrati postoje da izgrade i sačuvaju pravedno, slobodno i otvoreno društvo, gdje tražimo da balansiramo fundamentalne vrijednosti slodode, jednakosti i zajednice, i u kojoj niko neće biti porobljen siromaštvom, neznanjem i konformizmom.<ref>{{cite web|url=http://www.libdems.org.uk/constitution.aspx |title=Liberal Democrat Federal Constitution |publisher=Libdems.org.uk |access-date=30. 12. 2011}}</ref>|align=right|width=25%}} [[Datoteka:William Beveridge , 1909.jpg|lijevo|mini|William Beveridge]] Većina od ideologije Liberalnih demokrata dolazi od [[Liberalizam|liberalizma]]. Stranka želi reformu u tradicionalnim britanskim institucijama kao [[Crkva Engleske]], promjena izbornog sistema od trenutačnog većinskog sistema u proporcionalni sistem i dekriminalizacija droge.<ref>[https://www.independent.co.uk/news/uk/politics/all-drugs-should-be-decriminalised-say-the-liberal-democrats-10338244.html "All drugs should be decriminalised, say the Lib Dems"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180129120354/http://www.independent.co.uk/news/uk/politics/all-drugs-should-be-decriminalised-say-the-liberal-democrats-10338244.html |date=29. 1. 2018 }}, ''The Independent'', 23. 6. 2015</ref> Liberalni demokrati isto podržavaju da postave [[euro]] kao valutu i veću integraciju u Evropu.<ref>[http://www.newstatesman.com/politics/2015/06/last-liberal-democrat-meet-europes-lonely-liberal The last Liberal Democrat: meet Europe's lonely liberal], ''New Statesman'', 30. 6. 2015</ref><ref>{{cite web|url=http://www.libdems.org.uk/europe|title=Europe|publisher=Libdems.org.uk|access-date=6. 4. 2017}}</ref><ref>[https://www.independent.co.uk/news/uk/politics/brexit-eu-referendum-result-lib-dems-remain-liberal-democrats-live-policy-stay-leave-a7103186.html Liberal Democrats pledge to keep Britain in the EU after next election], ''The Independent'', 25. 6. 2016</ref><ref>[https://www.theguardian.com/politics/2016/sep/19/lib-dem-split-emerges-over-policy-of-seeking-second-eu-referendum Lib Dem split emerges over policy of seeking second EU referendum], ''The Guardian'', 19. 9. 2016</ref> ===Unutrašnja varijacija === [[Datoteka:Keynes 1933 cropped.jpg|mini|199x199piksel|[[John Maynard Keynes]]]] Unutar stranke, dvije glavne ideologije su [[socijalni liberalizam]] i [[klasični liberalizam]] koji podržava [[ekonomski liberalizam]].<ref name="Clark20123">{{cite book|url=https://books.google.com/books?id=NsAcBQAAQBAJ&pg=PA86|title=Political Parties in the UK|author=Alistair Clark|publisher=Palgrave Macmillan|year=2012|isbn=978-0-230-36868-2|pages=86–93}}</ref><ref name="Heywood20112">{{cite book|url=https://books.google.com/books?id=Rq0cBQAAQBAJ&pg=PA126|title=Essentials of UK Politics|author=Andrew Heywood|publisher=Palgrave Macmillan|year=2011|isbn=978-0-230-34619-2|pages=126–128}}</ref><ref name="Beech20123">{{cite book|url=https://books.google.com/books?id=AmQ7u5hZVvkC&pg=PA96|title=The Withering of the Welfare State: Regression|author=Matt Beech|publisher=Palgrave Macmillan|year=2012|isbn=978-0-230-34922-3|pages=96–97|chapter=The British Welfare State and its Discontents|editor1=James Connelly|editor2=Jack Hayward}}</ref> Velika razlika između ove dvije ideologije je da klasični liberali podržavaju više izbora i konkurencije i planiraju da povećaju društvenu mobilnost kroz deregulaciju i stvaranja prilika, dok su socijalni liberali više asocirani sa ciljem da poboljšaju jednakost ishoda kroz državnu intervenciju.<ref name="Clark20123"/> Klasični liberali isto podržavaju smanjivanje poreza za najsiromašnije stanovnike da povećaju prilike, što ide u kontrast sa socijalnim liberalima koji bi radije željeli višu potrošnju na javne servise i ljude sa [[Invalidnost|invaliditetom]] da smanje ekonomsku nejednakost. Socijalni liberalizam potiče od [[William Beveridge|William Beveridga]], ko je izradio napretke u ideji [[skrbnička država]] i ekonomista [[John Maynard Keynes]].<ref name="Beech20123"/> U februaru 2009. grupa socijalnih liberala je osnovala Socijalni Liberalni Forum, da se bori za politiku socijalnih liberala.<ref>{{cite web|url=http://socialliberal.net/about/what-we-stand-for/|title=What We Stand For|publisher=Social Liberal Forum|access-date=22. 12. 2011|archive-date=15. 11. 2011|archive-url=https://web.archive.org/web/20111115190213/http://socialliberal.net/about/what-we-stand-for/|url-status=dead}}</ref> 2004. članovi grupe klasičnih i ekonomskih liberala su napisali [[Narančasta knjiga|Narančastu knjigu]], knjiga koja je sadržavala politiku slobodnog tržišta i bila je viđena kao pokušaj da pretvori Liberalne demokrate u stranku koja prati centrizam.<ref name="Clark20123"/><ref name="Heywood20112"/> Članovi stranke koji podržavaju ovu politiku zovu se "Liberali Narančaste knjige".<ref name="Beech20123"/> == Platforma == Stranka podržava konstitutivnu i izbornu reformu,<ref name=":1">{{Cite news|url=https://www.libdems.org.uk/reform|title=Constitutional & Political Reform|last=http://www.libdems.org.uk/|date=31. 1. 2017|newspaper=Liberal Democrats|language=en|access-date=3. 1. 2018|archive-date=22. 5. 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20180522042704/https://www.libdems.org.uk/reform|url-status=dead}}</ref> progresivne poreze,<ref>{{cite web|url=http://www.ft.com/cms/s/0/4d45837e-9396-11e0-922e-00144feab49a.html|title=We agree to differ on restoring economy|last=Cable|first=Vince|date=10. 6. 2010|work=Financial Times|access-date=30. 12. 2011}}</ref> zaštitu životne sredine,<ref name="green lib">{{cite web|url=http://www.libdems.org.uk/going-green-isnt-a-luxury-extra-it-necessary-investment-in-our-future|title=Going green isn't a luxury extra, it's a necessary investment in our future|publisher=Liberal Democrats|ref=Going green isn't a luxury extra, it's a necessary investment in our future}}</ref> [[Evropska konvencija o ljudskim pravima|ljudska prava]],<ref>{{cite news|url=https://www.theguardian.com/politics/2011/aug/25/nick-clegg-human-rights-laws|title=Nick Clegg: I will refuse to let human rights laws be weakened|last=Stratton|first=Allegra|date=25. 8. 2011|newspaper=[[The Guardian]]|location=London|access-date=2. 9. 2011}}</ref> bankarsku reformu,<ref>{{cite news|url=https://www.theguardian.com/business/2011/sep/01/city-vince-cable-banking-reforms|title=City hits back at Vince Cable over banking reform comments|last=Wachman|first=Richard|date=1. 9. 2011|newspaper=The Guardian|location=London|access-date=2. 9. 2011}}</ref> i [[Građansko pravo|građanska prava]]. === Obrazovanje === * 7 milijardi [[Britanska funta|funti]] će biti investirano u školskom obrazovanju.<ref name=":5">{{Cite news|url=https://www.libdems.org.uk/education|title=Education & Young People|last=http://www.libdems.org.uk/|date=31. 1. 2017|newspaper=Liberal Democrats|language=en|access-date=3. 1. 2018|archive-date=28. 9. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20170928120213/http://libdems.org.uk/education|url-status=dead}}</ref> * Povećati "Early Years Pupil Premium" - osiguranje na djecu sa [[Invalidnost|invaliditetom]] na 1000 funti godišnje.<ref name=":5" /> * Otkazati gradnju novih jezičkih škola i preusmjeravanje budžeta na druge javne škole.<ref name=":5" /> === Zdravlje === * Dodati jedan peni na [[porez na dohodak]] i koristiti ga na zdravstvenu zaštitu.<ref name=":2">{{Cite news|url=https://www.libdems.org.uk/health|title=Health & Social Care|last=http://www.libdems.org.uk/|date=31. 1. 2017|newspaper=Liberal Democrats|language=en|access-date=3. 1. 2018|archive-date=24. 1. 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20180124224152/https://www.libdems.org.uk/health|url-status=dead}}</ref> * Vremena čekanja u čekaonici su ista za mentalno i fizičko zdravlje.<ref name=":2" /> * Ograničiti cijenu socijalnog rada za starije ljude.<ref name=":2" /> === Pravda === * Protiviti se svakom pokušaju da [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] izađe iz [[Evropska konvencija o ljudskim pravima|Evropske konvencije o ljudskim pravima]].<ref name=":3">{{Cite news|url=https://www.libdems.org.uk/rights|title=Rights|last=http://www.libdems.org.uk/|date=31. 1. 2017|newspaper=Liberal Democrats|language=en|access-date=3. 1. 2018|archive-date=25. 6. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20170625175216/http://www.libdems.org.uk/rights|url-status=dead}}</ref> * Investicija od 300 miliona funti u lokalne policijske jedinice.<ref name=":3" /> * Dopuštanje ulaska 50.000 [[Sirija|Sirijskih]] [[Imigracija|imigranata]] do 2022. === Vanjski poslovi === * Nastavljanje donacije 0.7% nacionalnog budžeta stranoj pomoći.<ref name=":4">{{Cite news|url=https://www.libdems.org.uk/world|title=International Affairs|last=http://www.libdems.org.uk/|date=31. 1. 2017|newspaper=Liberal Democrats|language=en|access-date=3. 1. 2018|archive-date=25. 6. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20170625161115/http://www.libdems.org.uk/world|url-status=dead}}</ref> * Raditi sa internacionalnim partnerima da spriječi [[terorizam]] koji se nalazi u grupama kao [[Islamska Država]] i Boko Haram.<ref name=":4" /> * Zaustaviti prodaju oružja [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]] i državama sa niskim [[Ljudska prava|ljudskim pravima]].<ref name=":4" /> === Evropska integracija === * Dati drugi referendum o poziciji [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]] sa [[Evropska unija|Evropskom unijom]] u [[Decembar|decembru]] [[2018.]]<ref>{{Cite news|url=http://www.theguardian.com/politics/2017/dec/20/lib-dems-call-for-second-eu-referendum-in-december-2018|title=Lib Dems call for second EU referendum in December 2018|last=Elgot|first=Jessica|date=20. 12. 2017|newspaper=The Guardian|language=en|issn=0261-3077|access-date=3. 1. 2018}}</ref> * Ostaviti [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] u unutarnjem tržištu [[Evropska unija|Evropske unije]].<ref name=":6">{{Cite news|url=https://www.libdems.org.uk/europe|title=Europe|last=http://www.libdems.org.uk/|date=31. 1. 2017|newspaper=Liberal Democrats|language=en|access-date=3. 1. 2018}}</ref> * Zaštititi slobodu pokreta građana u i van [[Evropska unija|Evropske unije]].<ref name=":6" /> === Izborna reforma === * Dati pravo glasa šesnaestogodišnjacima.<ref name=":1" /> * Promijeniti način glasanja iz trenutačnog većinskog sistema u jedinstveni prenosivi glas.<ref name=":1" /> * Stvoriti posebne predstavnike za Britance koji žive van svoje zemlje.<ref name=":1" /> ===Okoliš === * Zabrana hidrauličkog frakturiranja i udvostručavanje obnovljive energije na 60% do 2030.<ref name=":7">{{Cite news|url=https://www.libdems.org.uk/environment|title=Environment|last=http://www.libdems.org.uk/|date=31. 1. 2017|newspaper=Liberal Democrats|language=en|access-date=3. 1. 2018|archive-date=16. 10. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20171016171701/https://www.libdems.org.uk/environment|url-status=dead}}</ref> * Osigurati da 4 miliona imanja imaju modifikovanu insolaciju do 2022.<ref name=":7" /> * Zabrana prodaja auta sa [[Dizelski motor|dizelskim motorima]] i [[minivan]]ima do 2025.<ref name=":7" /> == Rezultati izbora == [[Datoteka:Historic Lib Dem vote share and seat share 1983-2024.svg|mini|350x350piksel| Postotak glasova i predstavnika od [[1983.]] do [[2024.]] ]] === Nacionalni izbori === U izborima 1992. Liberalni demokrati su naslijedili Alijansu kao treću najpopularniju stranku, iza Laburističke i Konzervativne stranke. Njihova popularnost je opala od one postignute od Alijanse, ali njihov broj predstavnika se povećao, što je bilo urađeno pomoću pametnijeg ciljanja podložnih sjedišta.<ref name="rennard2">{{cite news|url=https://www.theguardian.com/politics/2004/jul/17/uk.liberaldemocrats|title=No rest yet for wily architect of poll triumph|last=Hall|first=Sarah|date=17. 7. 2004|newspaper=The Guardian|location=London|access-date=18. 2. 2008}}</ref> Postotak glasova za Alijansu 1987. i Liberalne demokrate 2005. je sličan, ali su Liberalni demokrati osvojili 62 predstavnika za razliku od 22 za Alijansu.<ref name="2005election">{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk_politics/vote_2005/constituencies/default.stm|title=Blair wins historic third term&nbsp;– majority of 66|date=8. 9. 2005|publisher=BBC|access-date=21. 3. 2008}}</ref> Većinski izborni sistem koji se koristi u nacionalnim izborima ne odgovara strankama koji su glasovi jednako raspoređeni oko države, što znači da manje stranke dobiju manji postotak sjedišta u [[Donji dom Ujedinjenog Kraljevstva|Donjem dom]] nego njihov postotak glasova. Liberalni demokrati i njihovi prethodnici su isto patili,<ref name="electoralreform">{{cite web|url=http://www.electoral-reform.org.uk/votingsystems/systems2.htm|title=Voting Systems|year=2008|publisher=Electoral Reform Society|archive-url=https://web.archive.org/web/20080120194844/http://www.electoral-reform.org.uk/votingsystems/systems2.htm <!-- Bot retrieved archive -->|archive-date=20. 1. 2008|access-date=28. 1. 2008}}</ref> pogotovo u 1980-im godinama kada im je glasovna podrška bila najveća dok je razlika između glasova i broj predstavnika poslan u parlament bila pogotovo velika. Povećanje u broju predstavnika u izborima 1997, 2001 i 2005 je pripisano slabosti Konzervativnoj stranci i uspjehu taktike Lord Rennarda.<ref name="rennard2"/> Liberalni demokrati govore da žele politiku sa tri stranke.<ref name="protests2">{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk_politics/7284019.stm|title=Expect more protests, says Clegg|date=8. 3. 2008|publisher=BBC|access-date=13. 3. 2008}}</ref><ref name="protests2"/> Najvjerovatnija šansa da Liberalni demokrati dođu u vladu je da nijedna stranka ne osvoji većinu glasova i da formiraju koaliciju sa najvećom strankom.<ref name="coalition">{{cite news|url=https://www.theguardian.com/commentisfree/2007/dec/19/politics.liberaldemocrats|title=If Clegg gets it right in 2008, he could bring the Lib Dems into government|last=Freedland|first=Jonathan|date=19. 12. 2007|newspaper=The Guardian|location=London|access-date=23. 3. 2008}}</ref> Nick Clegg je rekao 2008. da platforma za izbore 2010. je bila reforma izbora, stranaka i stvoriti "konstitutivnu konvenciju" za parlament.<ref name="termsforhungparliament">{{cite news|url=https://www.theguardian.com/politics/2008/mar/10/liberaldemocrats.nickclegg|title=Clegg's terms for deal in hung parliament|last=Sparrow|first=Andrew|date=10. 3. 2008|newspaper=The Guardian|location=London|access-date=15. 3. 2008}}</ref> {| class="wikitable" ! rowspan="2" |Izbori ! rowspan="2" |Lideri ! colspan="2" |Glasovi ! colspan="2" |Predstavnici ! rowspan="2" |Pozicija ! rowspan="2" |Vlada |- !# !% !# !± |- !1992. |[[Paddy Ashdown]] |5.999.606 |17,8 |{{Infokutija stranka/mandati|20|650|orange}} |{{Gubitak}} 2 |{{Nema promjena}} 3. |Konzervativna stranka |- !1997. |[[Paddy Ashdown]] |5.242.947 |16,8 |{{Infokutija stranka/mandati|46|659|orange}} |{{Povećanje}} 26 |{{Nema promjena}} 3. |Laburistička stranka |- !2001. |Charles Kennedy |4.814.321 |18,3 |{{Infokutija stranka/mandati|52|659|orange}} |{{Povećanje}} 6 |{{Nema promjena}} 3. |Laburistička stranka |- !2005. |Charles Kennedy |5.985.454 |22,0 |{{Infokutija stranka/mandati|62|646|orange}} |{{Povećanje}} 10 |{{Nema promjena}} 3. |Laburistička stranka |- !2010. |Nick Clegg |6.836.248 |23,0 |{{Infokutija stranka/mandati|57|650|orange}} |{{Gubitak}} 5 |{{Nema promjena}} 3. |Koalicija Konzervativaca<br >i Liberalnih demokrata |- !2015. |Nick Clegg |2.415.862 |7,9 |{{Infokutija stranka/mandati|8|650|orange}} |{{Gubitak}} 49 |{{Gubitak}} 4. |Konzervativna stranka |- !2017. |Tim Farron |2.371.772 |7,4 |{{Infokutija stranka/mandati|12|650|orange}} |{{Povećanje}} 4 |{{Nema promjena}} 4. |Konzervativna stranka |} === Lokalni izbori === Stranka je kontrolirala 31 vijeća u 2008, dok su imali 29 prije izbora.<ref name="bbc200804032">{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk_politics/7328224.stm|title=Lib Dems launch councils campaign|date=3. 4. 2008|publisher=BBC|access-date=3. 4. 2008}}</ref> U lokalnim izborima 2008. osvojili su 25% glasova, što ih je stavilo iznad Laburističke stranke i povećalo njihovu kontrolu za 34 sjedišta za više od 4.200 sjedišta u vijećnicama - 21% broja sjedišta. U lokalnim izborima 2011, Liberalni demokrati su imali teške gubitke u regijama Midlands, Sjever i Škotskoj. Isto su imali gubitke u Velškoj i Škotskoj skupštini.<ref name="bbc200804032"/> U lokalnim izborima 2012, Liberalni demokrati su izgubili više od 300 vijećnika i imali manje od 3.000 ukupno za prvi put u istoriji stranke.<ref name="autogenerated4">{{cite news|url=http://www.bbc.co.uk/news/uk-politics-17920848|title=Vote 2012: Labour are back throughout country, says Ed Miliband|date=4. 5. 2012|publisher=BBC News}}</ref> U izborima 2014. izgubili su više od 300 vijećnika i kontrolu dvije vlade.<ref>{{cite web|url=http://www.bbc.co.uk/news/events/vote2014/england-council-election-results|title=Vote 2014 Election Results for Councils in England – BBC News|publisher=BBC|access-date=30. 8. 2015}}</ref> U izborima 2016. broj vijećnika iz Liberalnih demokrata je porastao za prvi put od kada su otišli u koaliciju 2010. Stranka je osvojila 43 sjedišta i povećala broj glasova za 4%. Nekoliko bivših predstavnika koji su izgubili u nacionalnim izborima 2015. su pobijedili u lokalnim izborima sljedeće godine kao bivši predstavnik John Leech ko je osvojio 53% glasova u obično sigurnom Laburističkom sjedištu. Isto je bila prva pobjeda za stranku u [[Manchester]]u osim Laburističke za prvi put u više od 6 godina i prvi put da je bila opozicija u vijećnici za dvije godine.<ref name="manchestereveningnews.co.uk">{{cite web|url=http://www.manchestereveningnews.co.uk/news/greater-manchester-news/local-elections-2016-results-manchester-11291998|title=Manchester local election results 2016: John Leech ends Labour's total grip on the town hall|last=Fitzgerald|first=Todd|date=6. 5. 2016|publisher=Manchester Evening News|archive-url=https://web.archive.org/web/20160817010741/http://www.manchestereveningnews.co.uk/news/greater-manchester-news/local-elections-2016-results-manchester-11291998|archive-date=17. 8. 2016|access-date=6. 4. 2017}}</ref> Bivši predstavnik za [[Cheadle]], Mark Hunter je isto postao vijećnik za vijeće [[Stockport]]a.<ref>{{cite web|url=http://democracy.stockport.gov.uk/mgUserInfo.aspx?UID=5081|title=Councillor details - Councillor Mark Hunter - Stockport Council|publisher=Democracy.stockport.gov.uk|access-date=6. 4. 2017}}</ref> [[Datoteka:GrahamWatsonMEPHead and Shoulders.jpg|mini|Graham Watson, bivši lider Alijanse Liberala i Demokrata Evrope, je bio član [[Evropski parlament|Evropskog parlamenta]] za Jugozapad Engleske i prvi Liberalni demokrat izabran za tu poziciju]] === Evropski izbori === Stranka obično nije nastupala dobro na izborima za [[Evropski parlament]]. U lokalnim izborima 2004. njihov postotak glasova je bio 29%<ref name="2004localelection">{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk_politics/3797049.stm|title=Lib Dems hail three-party contest|date=11. 6. 2004|publisher=BBC|access-date=21. 3. 2008}}</ref> i 14.9% u Evropskim izborima održane na isti dan.<ref name="2004euroelection">{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/in_depth/uk_politics/2004/vote_2004/|title=Vote 2004|date=15. 8. 2007|publisher=BBC|access-date=21. 3. 2008}}</ref> Rezultati izbora 2009. su bili slični tako što je stranka osvojila 28% glasova u lokalnim izborima a samo 13.7% i Evropskim izborima. Ovi izbori su ipak vidili dobitak za Liberalne demokrate u regionu East Midlands, pobijedivši stranku UK Independence Party ([[UKIP]]) i povećali broj predstavnika na 11.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/shared/bsp/hi/elections/euro/09/html/ukregion_31.stm|title=European Election 2009: East Midlands|date=19. 4. 2009|publisher=BBC|access-date=8. 6. 2009}}</ref> 2014. stranka je izgubila deset predstavnika i ostali samo sa jednim članom Evropskog parlamenta.<ref name="UK European election results">{{cite news|url=http://www.bbc.co.uk/news/events/vote2014/eu-uk-results|title=UK European election results|date=26. 5. 2014|publisher=[[BBC News]]}}</ref> 2019. rezultati su se promijenili na bolje i stranka je osvojila 16 predstavnika, najviše što su ikad imali i stavilo ih u drugo mjesto, iznad tradicionalnih stranaka u Ujedinjenom Kraljevstvu. U Evropi, stranka je bila ujedinjena sa Alijansom Liberala i Demokrata za Evropu ([[ALDE]]), koja je za povećanje snage [[Evropska unija|Evropske unije]].<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/8011001.stm#liberal|title=Groups in the European Parliament|date=5. 6. 2009|publisher=BBC|access-date=8. 6. 2009}}</ref> 2019. nakon evropskih izbora grupa je promijenila ime u [[Renew Europe]]. Bivši lider grupe za sedam i po godina je bivši član Evropskog parlamenta [[Graham Watson]], ko je isto postao prvi član Liberalnih demokrata nakon što je osvojio sjedište Somerset i North Devon 1994.<ref>{{cite web|url=http://www.alde.eu/en/about-us/leader/|title=Biographical details: Graham Watson MEP, Former leader of the Alliance of Liberals and Democrats for Europe in the European Parliament|year=2009|publisher=[[Alliance of Liberals and Democrats for Europe Group|ALDE]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20090127063018/http://www.alde.eu/en/about-us/leader/|archive-date=27. 1. 2009|access-date=8. 6. 2009}}</ref> Trenutni lider grupe je bivši premijer [[Belgija|Belgije]] [[Guy Verhofstadt]].<ref>{{cite web|url=http://www.alde.eu/en/details/news/guy-verhofstadt-elected-unopposed-as-new-alde-group-leader/|title=ALDE &#124; Guy Verhofstadt elected unopposed as new ALDE group leader|date=30. 6. 2009|publisher=Alde.eu|archive-url=https://web.archive.org/web/20090717100151/http://www.alde.eu/en/details/news/guy-verhofstadt-elected-unopposed-as-new-alde-group-leader|archive-date=17. 7. 2009|access-date=13. 4. 2010}}</ref> {| class="wikitable" !Izbori !Ime stranke !Postotak glasova !Predstavnici (jedino iz UK) !Postotak prestavnika |- |1984 |Alijansa | align="right" |19% | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|0|81|orange}} | align="right" |0% |- |1989 |Socijalni i Liberalni demokrati | align="right" |6% | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|0|81|orange}} | align="right" |0% |- |1994 |Liberalni demokrati | align="right" |16% | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|2|87|orange}} | align="right" |2% |- |1999 |Liberalni demokrati | align="right" |13% | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|10|87|orange}} | align="right" |12% |- |2004 |Liberalni demokrati | align="right" |15% | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|12|78|orange}} | align="right" |15% |- |2009 |Liberalni demokrati | align="right" |14% | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|11|72|orange}} | align="right" |15% |- |2014 |Liberalni demokrati | align="right" |6% | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|1|73|orange}} | align="right" |1% |- |2019 |Liberalni demokrati |19% |{{Infokutija stranka/mandati|16|73|orange}} |22% |} [[Datoteka:Willie Rennie 2011 (cropped).JPG|mini|251x251piksel|Willie Rennie, lider Škotskih Liberalnih demokrata]] === Škotski izbori === Prvi izbori za škotski parlament su bili održani 1999. i završili su sa koalicijom Liberalnih demokrata sa Laburističkom strankom od nastanka do 2007.<ref name="1999-2007scotland">{{cite web|url=http://www.institute-of-governance.org/onlinepub/election2007_devolutionofage.html|title=Election 2007&nbsp;– Devolution Come of Age?|year=2007|publisher=Institute of Governance|archive-url=https://web.archive.org/web/20080511155230/http://www.institute-of-governance.org/onlinepub/election2007_devolutionofage.html|archive-date=11. 5. 2008|access-date=21. 3. 2008}}</ref> Lider stranke [[Jim Wallace]] je postao zamjenik ministra, uloga koju je služio do 2005. kada je odustao od pozicije lidera stranke. Novi lider stranke, [[Nicol Stephen]] je nastavio poziciju do izbora 2007.<ref name="nicolstephen">{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/scotland/4122106.stm|title=Lib Dems choose Stephen as leader|date=23. 6. 2005|publisher=BBC|access-date=28. 3. 2008}}</ref> Za prva tri škotska izbora, Liberalni demokrati su imali sličan broj škotskih predstavnika. Od sedamnaest izabranih 1999. imali su isti broj 2003. i imali šesnaest 2007.<ref name="scottishparliament">{{cite web|url=http://election.theherald.co.uk/results/|title=Holyrood Results|year=2007|work=[[The Herald (Glasgow)|The Herald]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20080423095338/http://election.theherald.co.uk/results/ <!-- Bot retrieved archive -->|archive-date=23. 4. 2008|access-date=8. 5. 2008}}</ref> Oni su pali na pet predstavnika nakon izbora 2011. zbog nepopularnosti od njihove koalicije sa Konzervativnom strankom na nacionalnom nivou. Lider Škotskih Liberalnih demokrata je [[Willie Rennie]], predstavnika za North East Fife, i postao lider 2011. {| class="wikitable" ! rowspan="2" |Izbori ! colspan="2" |Glasovi sjedišta ! colspan="2" |'''Regionalni''' glasovi ! rowspan="2" |Svi predstavnici ! rowspan="2" |Postotak predstavnika |- !Postotak !'''Sjedišta''' !Postotak !'''Sjedišta''' |- |1999 | align="center" |14% | align="center" |12 | align="center" |12% | align="center" |5 | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|17|129|orange}} | align="center" |13% |- |2003 | align="center" |15% | align="center" |13 | align="center" |12% | align="center" |4 | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|17|129|orange}} | align="center" |13% |- |2007 | align="center" |16% | align="center" |11 | align="center" |11% | align="center" |5 | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|16|129|orange}} | align="center" |13% |- |2011 | align="center" |8% | align="center" |2 | align="center" |5% | align="center" |3 | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|5|129|orange}} | align="center" |4% |- |2016 | align="center" |8% | align="center" |4 | align="center" |5% | align="center" |1 | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|5|129|orange}} | align="center" |4% |} === Velšanski izbori === [[Datoteka:Jane Dodds at Brighton 2018 (cropped).jpg|mini|226x226piksel|Jane Dodds, liderica Velšanskih Liberalnih demokrata]] Prvi izbori za novo kreiranu Nacionalnu skupštinu za Vels su bili 1999. i Liberalni demokrati su osvojili šest predstavnika. Laburistička stranka Velsa je osvojila pluralni broj glasova, ali bez većine. U oktobru 2000. Liberalni demokrati i Laburistička stranka su formirale koaliciju i lider Liberalnih demokrata, [[Michael German]] je postao zamjenik premijera.<ref>{{cite news|url=https://www.theguardian.com/politics/2000/oct/16/wales.devolution|title=Lib Dems agree Welsh Assembly power deal|last=Gibbs|first=Geoffrey|date=16. 10. 2000|newspaper=The Guardian|location=London|access-date=9. 6. 2009}}</ref> Koalicija je trajala do izbora 2003. kada je Laburistička stranka osvojila dovoljno sjedišta da sama vlada.<ref name="2003waleselection">{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/wales/3007665.stm|title=Morgan pledges to govern alone|date=7. 5. 2003|publisher=BBC|access-date=21. 3. 2008}}</ref> Stranka je imala iste rezultate za prva tri izbora i samo jedan manje u izborima 2011. i postavila se kao četvrta najpopularnija stranka, iza Laburističke i Konzervativne stranke, ali isto iza [[Građanski nacionalizam|građanske nacionalističke]] stranke [[Plaid Cymru]]. Stranka je imala samo jednog predstavnika nakon izbora 2016. Trenutna liderica stranke je [[Jane Dodds]], od 3. novembra 2017. {| class="wikitable" ! rowspan="2" |Izbori ! colspan="2" |Glasovi sjedišta ! colspan="2" |'''Regionalni''' glasovi ! rowspan="2" |Svi predstavnici ! rowspan="2" |Postotak predstavnika |- !Postotak !'''Sjedišta''' !Postotak !'''Sjedišta''' |- |1999 | align="center" |14% | align="center" |3 | align="center" |13% | align="center" |3 | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|6|60|orange}} | align="center" |10% |- |2003 | align="center" |14% | align="center" |3 | align="center" |13% | align="center" |3 | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|6|60|orange}} | align="center" |10% |- |2007 | align="center" |15% | align="center" |3 | align="center" |12% | align="center" |3 | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|6|60|orange}} | align="center" |10% |- |2011 | align="center" |11% | align="center" |1 | align="center" |8% | align="center" |4 | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|5|60|orange}} | align="center" |8% |- |2016 | align="center" |8% | align="center" |1 | align="center" |6% | align="center" |0 | align="left" |{{Infokutija stranka/mandati|1|60|orange}} | align="center" |2% |} == Struktura == [[File:Liberal_Democrat_Conference_2011.jpg|link=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Liberal_Democrat_Conference_2011.jpg|mini|300x300piksel|{{Mrtav link}} Konferencija Liberalnih demokrata [[2011.]] ]] Liberalni demokrati su federalna stranka spajajući stranke za Englesku, Škotsku i Vels. Engleska i škotska stranka su podijeljene u više regiona. Parlamentarne skupštine za Donji dom, Dom lordova, Škotski parlament i Velšansku skupštinu formiraju polu-autonomne jedinice unutar stranke. Lideri u Donjem domu i Škotskom parlamentu su lideri federalne stranke i škotske stranke dok su lideri u druge dvije komore i oficiri za sve parlamentarne stranke su sami izabrani. Koordinacija svih aktivnosti stranke kroz sve federalne grupe se pregleda kroz Federalni odbor. Lider stranke je predsjedava i članovi su predstavnici iz svake grupe i demokratski odabrani predstavnici.<ref>{{cite web|url=http://www.libdems.org.uk/party_organisations_detail.aspx?title=Federal_Executive&pPK=8dae9f78-9643-4cbd-a41e-1d3e37521826|title=Federal Executive|publisher=Liberal Democrats|archive-url=https://web.archive.org/web/20100523102231/http://www.libdems.org.uk/party_organisations_detail.aspx?title=Federal_Executive&pPK=8dae9f78-9643-4cbd-a41e-1d3e37521826|archive-date=23. 5. 2010|access-date=10. 5. 2010}}</ref> Stranka je imala 65.038 članova na kraju 2010.<ref name="New Statesman George Eaton">{{cite news|url=http://www.newstatesman.com/politics/2013/07/lib-dem-money-woes-grow-party-membership-hits-new-low|title=Lib Dem money woes grow as party membership hits new low|last1=Eaton|first1=George|date=25. 7. 2013|work=[[New Statesman]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20150515162105/http://www.newstatesman.com/politics/2013/07/lib-dem-money-woes-grow-party-membership-hits-new-low|archive-date=15. 5. 2015|url-status=live|access-date=15. 5. 2015}}</ref> i u prvoj četvrtini 2008, stranka je dobila 1,1 miliona [[Britanska funta|funti]] u donacijama i 1,1 miliona u posuđenom kreditu. U poređenju sa Laburističkom i Konzervativnom strankom koje su imale 3,1 miliona i 5,7 miliona funti u donacijama i 17,8 miliona i 12,1 miliona funti u posuđenom kreditu respektivno, Liberalni demokrati imaju manji budžet od glavne dvije stranke. Kao Konzervativna stranka, Liberalni demokrati se organizuju u [[Sjeverna Irska|Sjevernoj Irskoj]], ali ne sudjeluju u izborima, umjesto toga surađuju sa [[Alijansa (Sjeverna Irska)|Alijansom Sjeverne Irske]] i [[de facto]] ih podržavaju na izborima.<ref name="allianceNI">{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/northern_ireland/1545103.stm|title=Alliance Party faces uphill battle|date=14. 9. 2001|publisher=BBC|access-date=21. 3. 2008}}</ref> Tu je odvojena lokalna stranka za Sjevernu Irsku, [[Liberalni demokrati Sjeverne Irske]]. Veliki broj članova pripada u obe stranke, uključujući bivšeg lidera Alijanse [[David Ford]]a. Isto sudjeluje sa [[Liberalna stranka Gibraltara|Liberalnom strankom Gibraltara]] i zajedno se kandiduju sa Liberalnim demokratima u izbornoj jedinici Jugozapad Engleske gdje zauzimaju šesto mjesto na listi stranaka.<ref>{{cite web|url=http://www.libdems.org.uk/sister_parties|title=Sister Parties|publisher=Liberal Democrats|access-date=24. 3. 2014|archive-date=24. 3. 2014|archive-url=https://web.archive.org/web/20140324142553/http://www.libdems.org.uk/sister_parties|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.libdemvoice.org/euro-selection-results-today-31902.html|title=European selection results – complete|date=1. 12. 2012|work=Houston Chronicle|access-date=24. 3. 2014|archive-url=https://web.archive.org/web/20160124222228/http://www.libdemvoice.org/euro-selection-results-today-31902.html|archive-date=24. 1. 2016|url-status=dead}}</ref> === Broj članova === Broj članova se mijenjao između 1988. i 2000. sa najnižim brojem 2000. gdje su imali 69.000 članova i najvišim brojem 1994. gdje su imali 101.000 članova.<ref name="memstats2">{{cite web|url=http://www.markpack.org.uk/143767/liberal-democrat-membership-figures/|title=Liberal Democrat annual membership figures since 1989|last=Pack|first=Mark|date=9. 10. 2016|publisher=Mark Pack|access-date=6. 4. 2017}}</ref> Broj članova se znatno povećao nakon izbora 2017. gdje su prešli 100.000 članova.<ref>{{cite web|url=http://www.bbc.co.uk/news/uk-politics-39694417|title=Lib Dem membership tops 100,000 after snap election call - BBC News|date=24. 4. 2017|publisher=BBC|access-date=24. 4. 2017}}</ref> {| class="wikitable sortable" !Godina !Članovi |- |2001 |73.276 |- |2002 |71.636 |- |2003 |73.305 |- |2004 |72.721 |- |2005 |72.031 |- |2006 |68.743 |- |2007 |65.400 |- |2008 |59.810 |- |2009 |58.768 |- |2010 |65.038 |- |2011 |48.934 |- |2012 |42.501 |- |2013 |43.451 |- |2014 |44.680 |- |2015 |61.598 |- |2016 |79.507 |- |2017 |103.300 |- |2018 |99.200 |- |2019 |105.480 |} == Lideri == === Lider stranke === {| class="wikitable" ! Br. ! Slika ! width="30%" |Ime<br /><small>(rođenje–smrt)</small> ! colspan="2" width="30%" |Mandat ! width="35%" |Pozicije |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |1* |[[Datoteka:DavidSteel1987_cropped.jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''David Steel'''<br /><small>(1938–)</small> |7. juli 1987. |16. juli 1988. |class=plainlist| * '''Predstavnik za''' * Roxburgh, Selkirk i Peebles * <small>(1965–1983)</small> * '''Predstavnik za''' * Tweeddale, Ettrick i Lauderdale * <small>(1983–1997)</small> |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |1* |[[Datoteka:RobertMacLennan1987_cropped.jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''Bob Maclennan'''<br /><small>(1936–2020)</small> |6. august 1987. |16. juli 1988. |class=plainlist| * '''Predstavnik za''' * Caithness, Sutherland and Easter Ross * <small>(1966–2001)</small> |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |2. |[[Datoteka:ASHDOWN_Paddy.jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''Paddy Ashdown'''<br /><small>(1941–2018)</small> |16. juli 1988. |9. august 1999. |class=plainlist| * '''Predstavnik za''' * Yeovil * <small>(1983–2001)</small> |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |3. |[[Datoteka:Charles_Kennedy_MP_(cropped).jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''Charles Kennedy'''<br /><small>(1959–2015)</small> |9. august 1999. |7. januar 2006. |class=plainlist| * '''Predstavnik za''' * Ross, Skye and Lochaber * <small>(1983–2015)</small> |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |4. |[[Datoteka:Official portrait of Lord Campbell of Pittenweem crop 2.jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''Menzies Campbell'''<br /><small>(1941–)</small> |2. mart 2006. |15. oktobar 2007. |class=plainlist| * '''Predstavnik za''' * North East Fife * <small>(1987–2015)</small> |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |5* |[[Datoteka:Official portrait of Sir Vince Cable crop 2.jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''Vince Cable'''<br /><small>(1943–)</small> |15. oktobar 2007. |18. decembar 2007. |class=plainlist| * '''Predstavnik za''' * Twickenham * <small>(1997–2015, 2017–trenutno)</small> |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |6. |[[Datoteka:Nick_Clegg_by_the_2009_budget_cropped.jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''Nick Clegg'''<br /><small>(1967–)</small> |18. decembar 2007. |16. juli 2015. |class=plainlist| * '''Član Evropskog parlamenta za''' * East Midlands * <small>(1999–2004)</small> * '''Predstavnik za''' * Sheffield Hallam * <small>(2005–2017)</small> |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |7. |[[Datoteka:Official portrait of Tim Farron MP crop 2.jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''Tim Farron'''<br /><small>(1970–)</small> |16. juli 2015. |20. juli 2017. |class=plainlist| * '''Predstavnik za''' * Westmorland and Lonsdale * <small>(2005–trenutno)</small> |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |8. |[[Datoteka:Official portrait of Sir Vince Cable crop 2.jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''Vince Cable'''<br /><small>(1943–)</small> |20. juli 2017. |22. juli 2019. |class=plainlist| * '''Predstavnik za''' * Twickenham * <small>(1997–2015, 2017–trenutno)</small> |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |9. |[[Datoteka:Official portrait of Jo Swinson crop 2.jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''Jo Swinson'''<br /><small>(1980–)</small> |22. juli 2019. |13. decembar 2019. |class=plainlist| * '''Predstavnica za''' * East Dunbartonshire * <small>(2005–2015, 2017–2019)</small> |- bgcolor="#EEEEEE" ! style="background:#FAA61A;" |10. |[[Datoteka:Official portrait of Ed Davey MP, 2024 (cropped).jpg|bez okvira|80px]] | align="center" |'''Ed Davey'''<br /><small>(1965–)</small> |13. decembar 2019. |''mandat još traje'' |class=plainlist| * '''Predstavnik za''' * Kingston and Surbiton * <small>(1997–2015, 2017–trenutno)</small> |} == Reference == {{refspisak|30em}} [[Kategorija:Političke stranke osnovane 1988.]] [[Kategorija:Liberalizam]] [[Kategorija:Političke stranke u Ujedinjenom Kraljevstvu]] r94qgzh2uq10zb4cdoa4oav5lbl86lj Jatagan 0 445780 3829651 3416637 2026-04-12T12:44:02Z PanaskoBot 180210 /* Vanjski linkovi */ razne ispravke 3829651 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:yatagan.jpg|thumb|desno|300px|Jatagan]] '''Jatagan''' (od [[Turski jezik|turske]] riječi ''{{jezik|tr|yatağan}}'') jest vrsta mača koji je korišten u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] od sredine 16. do kraja 19. vijeka. Ime je dobio po gradu Jataganu u jugozapadnoj Turskoj gdje je otpočela proizvodnja takvih mačeva. Jatagan je jednoručni mač nalik na sablju s jednom oštricom. Dužina oštrice je od 60 do 80{{razmak}}cm. Sječivo je povijeno unaprijed, kao kod grčkog kopisa ili iberijske falkate i ponekad podsjeća na latinično "S". Bio je takvog oblika da bi kada se protivnik probode pocijepao sve vitalne organe u tijelu. Izrađivan je laminacijom od dvije vrste [[čelik]]a. Između dva lista mekšeg i elastičnijeg, umetan je list tvrđeg, kaljenog čelika. Ova tri lista bi se kovanjem spojila u jedno sječivo koje je imalo istovremeno i visoku tvrdoću i elastičnost, što je bila prednost u odnosu na mnoge mačeve koji su se koristili u to vrijeme. [[Janjičari]] i drugi pješaci osmanlijske vojske koristili su kraće jatagane kako ne bi smetali kod dugih marševa. Zbog dobrih karakteristika u bodenju, jatagan je poslužio kao model za bajonet mnogih evropskih vojski sredinom 19. vijeka. == Također pogledajte == * [[Kovač]] * [[Mač]] * [[Sablja]] == Vanjski linkovi == * [http://www.academia.edu/4437902/Hladno_oružje_iz_osmansko-turskog_perioda_XV-XIX_vijek_Banjaluka_2008 Hladno oružje iz osmansko-turskog perioda (XV-XIX vijek)]{{Mrtav link}}, Bratislav Tainović, Banja Luka, 2008. * [http://muzejtesanj.org/novosti/288-hladno-oruzje-iz-osmanskog-perioda-iz-historijske-zbirke-muzeja-tesanj.html Hladno oružje iz osmanskog perioda iz historijske zbirke Muzeja Tešanj] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180426013401/http://muzejtesanj.org/novosti/288-hladno-oruzje-iz-osmanskog-perioda-iz-historijske-zbirke-muzeja-tesanj.html |date=26. 4. 2018 }} * [http://www.novigradsarajevo.ba/news/default/izlozba-iz-zbirke-muzeja-sarajeva-jatagani-otvorena-u-galeriji-opcine-novi-grad-1511522290?page=4 Izložba iz zbirke Muzeja Sarajevo "Jatagani" otvorena u galeriji Općine Novi Grad Sarajevo] [[Kategorija:Oružje]] [[Kategorija:Oštro oružje]] kykbrp77m4157vkqh7fmlm89qi0o2jo Kadiluk 0 453367 3829643 3778283 2026-04-12T12:41:53Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829643 wikitext text/x-wiki '''Kadiluk''', u nekim slučajevima isto što i kaza, bila je lokalna [[Podjela Osmanskog Carstva|administrativna podjela]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], koja je bila teritoriji [[Kadija|kadije]], ili suca.<ref name="bosnia">{{Cite book|last=Malcolm|first=Noel|author-link=Noel Malcolm|title=Bosnia: A Short History|year=1994|publisher=Macmillan|isbn=0-330-41244-2|pages=50}}</ref> Kadiluk se sastojao od više [[nahija]], a više kadiluka obrazovalo je [[Sandžak (upravna jedinica)|sandžak]].<ref>{{Cite web|url=http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29745|title=kadiluk {{!}} Hrvatska enciklopedija|website=www.enciklopedija.hr|access-date=5. 5. 2019}}</ref> Dužnosti kadije su bile znatno veće nego što su danas dužnosti modernog sudije. Pored sprovođenja zakona, kadije su bili uključeni u pitanja kao što su oporezivanje i regrutacija.<ref name="kosovo">{{Cite book|author-link=Noel Malcolm|last=Malcolm|first=Noel|title=Kosovo: A Short History|url=https://archive.org/details/kosovoshorthisto0000malc_m3s3|year=1998|publisher=Macmillan|isbn=0-330-41224-8|pages=[https://archive.org/details/kosovoshorthisto0000malc_m3s3/page/98 98]–99}}</ref><ref name="gypsies">{{Cite web|url=http://www.marston.co.uk/rspp/luprsv014p02a00117.pdf|title=Neither Muslims nor Zimmis: The Gypsies (Roma) in the Ottoman State|last=Ginio|first=Eyal|archive-url=https://web.archive.org/web/20091123025723/http://www.marston.co.uk/RSPP/LUPRSV014P02A00117.pdf|archive-date=23. 11. 2009|access-date=21. 8. 2010}} "''These records mirror the diversity of the kadi's responsibilities in the Ottoman city''"</ref> U [[Tanzimat]]ovim reformama iz 1864. kadiluci su odvojeni od kaza.<ref name="bosnia"/> == Također pogledajte == * [[Podjela Osmanskog Carstva|Podjele Osmanskog Carstva]] * [[Sandžak (upravna jedinica)|Sandžak]] * [[Nahija]] *[[Kadija]] == Reference == {{Refspisak}} [[Kategorija:Administrativna podjela Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:Bivše vrste administrativnih podjela u Bosni i Hercegovini]] ilrze4rddv10ut8g1q8cdfpcbzh68zc Mazurka Dąbrowskog 0 455837 3829780 3791245 2026-04-12T23:47:13Z SpinnerLaserzthe2nd 128634 ([[c:GR|GR]]) [[File:Mazurek Dabrowskiego.ogg]] → [[File:Mazurek Dąbrowskiego (official instrumental).oga]] 3829780 wikitext text/x-wiki {{Infokutija himna|naslov=Dąbrowski's Mazurka|država={{ZID|Poljska}}|jezik=[[poljski]]|tekstopisac=Józef Wybicki|zvuk=Mazurek Dąbrowskiego (official instrumental).oga|slika=Polish_national_anthem.jpg|prihvaćena=1926.}} '''Mazurek Dąbrowskiego''' je [[poljska]] nacionalna himna, a 1797. ju je napisao [[Józef Wybicki]]. Nazvana je po poljskom vojnom zapovijedniku Janu Henryku Dąbrowskome. Pjesma se u početku zvala "Pjesma poljskih legija u Italiji" (''"Pieśń Legionów Polskich we Włoszech"''), a bila je poznata i pod imenom "Poljska nikad neće umrijeti", prema početnim stihovima ''"Jeszcze Polska nie zginęła"''. Ove se riječi često krivo navode kao neslužbeni poljski državni moto. Pjesma je dobila na važnosti i postala jedna od najpopularnijih himni tokom tudenačkog ustanka 1830. i januarskog ustanka 1863. Tokom Proljeća naroda 1848, postaje poznata diljem [[Evropa|Evrope]] kao revolucionarna himna u [[Berlin|Berlinu]], [[Beč|Beču]], [[Prag|Pragu]] i [[Pariz|Parizu]]. To je potaklo slovačkog pjesnika [[Samuel Tomášik|Samuela Tomášika]] da napiše himnu [[Hej, Slaveni]], zasnovanu na melodiji Dąbrowskog Mazureka, koju je kasnije prihvatio Prvi Kongres Sveslavenskog pokreta u [[Prag|Pragu]] kao Sveslavensku himnu. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svijetskog rata]], prijevod ove himne postaje [[himna Jugoslavije]]. Druge poznate inačice te himne su i [[Šumi Marica]] himna Bugarske od 1886. do 1944. == Stihovi na poljskom i bosanskom == {| class="wikitable" |'''Mazurek Dąbrowskiego''' ([[Poljski jezik|poljski]]) |'''Mazurka Dąbrowskog''' ([[Bosanski jezik|bosanski]]) |- | | |- |Jeszcze Polska nie zginęła, |Jošte Poljska ni propala, |- |Kiedy my żyjemy. |dok mi živimo. |- |Co nam obca przemoc wzięła, |Što god nam sila strana otela, |- |Szablą odbierzemy. |vratit ćemo sabljom. |- | | |- | | |- |''Marsz, marsz, Dąbrowski,'' |''Stupaj, stupaj, Dąbrowski,'' |- |''Z ziemi włoskiej do Polski,'' |''od Italije do Poljske.'' |- |''Za twoim przewodem'' |''Pod tvojim vodstvom'' |- |''Złączym się z narodem.'' |''ujedinit ćemo se s narodom.'' |- | | |- | | |- |Przejdziem Wisłę, przejdziem Wartę, |Preko Vistule, preko Warte, |- |Będziem Polakami, |Bit ćemo Poljaci. |- |Dał nam przykład Bonaparte, |Dao nam je primjer Bonaparte |- |Jak zwyciężać mamy. |kako trebamo pobijediti. |- | | |- | | |- |''Marsz, marsz, Dąbrowski…'' |''Stupaj, stupaj, Dąbrowski…'' |- | | |- | | |- |Jak Czarniecki do Poznania |Kao Czarniecki do Poznańa, |- |Po szwedzkim zaborze, |poslije Švedskog potopa, |- |Dla ojczyzny ratowania |zbog rata za domovinu, |- |Wrócił się przez morze. |vraća se preko pučine. |- | | |- | | |- |''Marsz, marsz, Dąbrowski…'' |''Stupaj, stupaj, Dąbrowski…'' |- | | |- | | |- |Już tam ojciec do swej Basi |A kad tamo, otac svojoj Basii, |- |Mówi zapłakany: |veli plačući: |- |"Słuchaj jeno, pono nasi |"Slušaj samo, kao da naši |- |Biją w tarabany." |sviraju vojne bubnjeve." |- | | |- | | |- |''Marsz, marsz, Dąbrowski…'' |''Stupaj, stupaj, Dąbrowski…'' |} {{Poljska po temama}} {{Himne Evrope}} jl5tdo1roayny74zvpw2mytx937wn85 Ajas Mehmed-paša 0 457611 3829646 3686111 2026-04-12T12:42:14Z PanaskoBot 180210 /* top */ razne ispravke 3829646 wikitext text/x-wiki '''Ajas Mehmed paša''' (1483-1539) bio je [[Osmansko Carstvo|osmanlijski]] državnik i [[veliki vezir]] Osmanskog Carstva od 1536. do 1539.<ref name="turkbook">İsmail Hâmi Danişmend, Osmanlı Devlet Erkânı, Türkiye Yayınevi, Istanbul, 1971, str. 15. (Turkish)</ref> Bio je [[Albanci|Albanac]] rođen u regiji Himare.<ref name="Elsie">{{citation|url=https://books.google.com/books?id=pgf6GWJxuZgC&pg=PA20&lpg=PA20&dq=Francesco+%281875+1943%29+Marchese+di+Auletta&source=bl&ots=-Tsw9Gxz2O&sig=O5h3RthMBSRyxjYcbz7ylC5U-vs&hl=en&sa=X&ei=PUiEVL2OD4TasASlqYCwCw&ved=0CCUQ6AEwAQ#v=onepage&q=Ayas%20mehmed&f=false|page=21|author=Elsie, Robert|title=A Biographical Dictionary of Albanian History |isbn= 978-1780764313|year=2012|publisher=I. B. Tauris}}</ref> Otac mu je bio iz grada [[Skadar|Skadra]], na sjeveru Albanije, a majka iz [[Vlora]], na jugu Albanije.<ref>Gjergj Zheji "Folklori shqiptar"</ref> Odveden je u Istanbul pod praksu [[Devširma]] i na kraju je postao [[aga janičara]]. Sudjelovao je u Kaldejanskoj bici (1514) i Osmansko-mamelučkom ratu (1516–1517). Tokom 1520–1521. bio je begler-beg Anatolskog ejaleta i guverner Damaska. Za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog, služio je kao begler-beg Rumelijskog ejaleta i postao je vezir nakon osmanlijskog osvajanja [[Rodos]]a 1522. Također je sudjelovao u bitci za Mohač, opsadi [[Beč]]a i ratu u Iraku (1534–1535). Postao je vezir 1536. nakon pogubljenja [[Ibrahim-paša Paraglija|Ibrahim-paše Paraglije]] i zadržao je taj položaj sve do smrti 1539. Pod njegovom upravom Osmanlije su pokrenule kampanju na Krfu (1537) i vodile rat protiv [[Habsburg (dinastija)|Habsburgovaca]] u Beču (1537–1540). Uz to, njegov rodni kraj Vlora stavljen je pod potpunu osmanlijsku kontrolu, a formiran je Delvinski sandžak. Umro je od [[Kuga|kuge]] u [[Istanbul]]u i sahranjen je u Sultan-Ejupovoj džamiji.<ref name="Elsie2">{{citation|url=https://books.google.com/books?id=pgf6GWJxuZgC&pg=PA20&lpg=PA20&dq=Francesco+%281875+1943%29+Marchese+di+Auletta&source=bl&ots=-Tsw9Gxz2O&sig=O5h3RthMBSRyxjYcbz7ylC5U-vs&hl=en&sa=X&ei=PUiEVL2OD4TasASlqYCwCw&ved=0CCUQ6AEwAQ#v=onepage&q=Ayas%20mehmed&f=false|page=21|author=Elsie, Robert|title=A Biographical Dictionary of Albanian History|isbn=978-1780764313|year=2012|publisher=I. B. Tauris}}</ref> == Reference == {{refspisak}} {{Veliki veziri Osmanskog Carstva}} {{DEFAULTSORT:Ajas Mehmed paša}} [[Kategorija:Osmanlije albanskog porijekla]] [[Kategorija:Veliki veziri Osmanskog Carstva]] f09uyw4nh1sj0wvtyuwgn33tt84vw1k Paramount Pictures 0 458959 3829796 3821271 2026-04-13T03:06:20Z WSPro 180246 3829796 wikitext text/x-wiki '''Paramount Pictures Corporation''' (također poznata jednostavno kao '''Paramount''' ) američki je filmski studio koji je podružnica kompanije ViacomCBS . To je peti najstariji preživjeli filmski studio na svijetu, drugi najstariji u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]], i jedini član filmske studije "Big Five" koja se još nalazi u holivudskom susjedstvu u [[Los Angeles]]u . 1916., filmski producent [[Adolph Zukor]] stavio je 22 glumca i glumice na ugovor, i svakoga počastio zvijezdom na logotipu.<ref>http://ocgirl.net/wp-content/uploads/image/paramount/paramount-2.jpg</ref> Godine 2014., Paramount Pictures postao je prvi veliki holivudski studio koji je sve svoje filmove distribuirao samo u digitalnom obliku.<ref>{{Cite web|url=https://www.engadget.com/2014/01/19/paramount-all-digital-movie-distribution/|title=Paramount now releases movies only in digital form|last=Fingas|first=Jon|date=19. 1. 2014}}</ref> Sjedište i studiji kompanije nalaze se na adresi 5555 Melrose Avenue, [[Hollywood]], [[Kalifornija]], Sjedinjene Države.<ref>{{Cite web|url=http://www.paramountstudios.com/working-on-the-lot/general-info/map.html|title=Directions|website=The Studios at Paramount|access-date=12. 1. 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20180312121559/http://www.paramountstudios.com/working-on-the-lot/general-info/map.html|archive-date=12. 3. 2018|url-status=dead}}</ref> Paramount Pictures je član udruženja za [[:en:Motion Picture Association of America|Motion Picture Association]] (MPA).<ref>{{Cite web|url=http://www.mpaa.org/our-story|title=Motion Picture Association of America – Who We Are – Our Story|publisher=MPAA|access-date=17. 1. 2018}}</ref> Paramount je peti najstariji preživjeli filmski studio na svijetu nakon francuskih studija Gaumont Film Company (1895) i Pathé (1896), zatim Filmske kompanije Nordisk (1906), i Universal Studios (1912). To je posljednji veliki filmski studio sa sjedištem u holivudskom okrugu [[Los Angeles]]u . [[Datoteka:Paramount Pictures 2022 (Blue).svg|desno|mini|200x200piksel| Prvi logotip Paramount Pictures od 2022.]] Godine 1993. zabavni konglomerat Sumner Redstone Viacom dao je ponudu za spajanje sa Paramount Communications; ovo je brzo eskaliralo u nadmetanje sa QVC- om Barryja Dilera. Ali Viacom je prevladao, na kraju je platio 10 milijardi dolara za dionice Paramount-a. Viacom i Paramount planirali su se spojiti već 1989. godine.<ref name="Delugach">{{Cite news|last=Delugach|first=Al|title=Viacom, Gulf & Western Discuss Merger|url=http://articles.latimes.com/1989-05-06/business/fi-2144_1_five-television-and-eight-western-deal-sumner-m-redstone|access-date=30. 5. 2012|work=Los Angeles Times|date=6. 5. 1989}}</ref> Studio je producirao mnoge kritičke filmove poput " ''[[Titanic (1997)|Titanic"]]'', " ''Footloose"'', " ''Doručak kod Tiffanyja"'', " ''[[Hrabro srce|Braveheart"]]'', " ''Ghost"'', ''"Truman Show"'', " ''Girls Girls"'', " ''[[Psiho (1960)|Psycho"]]'', " ''Rocketman"'', ''"Dan slobodnih dana" Ferrisa Buellera'', ''"Znatiželjni slučaj Benjamina Buttona"'', " ''Dani groma"'', " ''Rosemaryna beba'', ''Nebraska'', ''Sunset Boulevard'', ''[[Forrest Gump (film)|Forrest Gump]]'', ''Super 8'', ''Dolazak u Ameriku'', ''Svjetski rat Z'', ''Babel'', ''Razgovor'', ''borac'', ''[[Međuzvjezdani|međuzvjezda]]'', ''Team America'', ''[[Vrijeme nježnosti|Uvjeti uživanja]]'', ''[[Vuk s Wall Streeta|Wolf of Wall Street]]'' i ''Mirno mjesto'' ; kao i komercijalno uspješne franšize i / ili vlasništva kao što su: filmovi ''Kum'', ''[[Zvjezdane staze]]'', ''Misija: Nemoguće'', ''SpongeBob SquarePants'', ''Grease'' filmovi, ''[[Top Gun]]'' filmovi, ''Italijanski posao'', Filmovi o ''transformatorima,'' Filmovi o ''tinejdžerskim mutantima Ninja'', filmovi o ''Tomb Raideru,'' filmovi u ''petak 13.,'' filmovi ''Cloverfield,'' filmovi o ''GI Joeu,'' filmovi o ''policajcima Beverly Hills,'' filmovi o ''Terminatoru,'' filmovi o ''Pet ljubimcima,'' filmovi ''bez vesla'', ''Jackass'', filmovi ''neobični par'', ''Jug Park'', filmovi o ''Crocodile Dundee'', ''[[Charlotteina mreža (1973)|Web-]]'' filmovi ''[[Charlotteina mreža (1973)|Charolette,]]'' filmovi ''Wayne's World'', ''Beavis &amp;amp; Butthead'', ''Jimmy Neutron'', filmovi o ''ratu svjetova,'' filmovi o ''Goli pištolju,'' filmovi o ''Anchormanu'', ''Dora Explorer'', filmovi ''Addams Family'', ''Rugrats'', filmovi ''Zoolander'', ''Æon Flux'', ''Ring'' filmovi, filmovi ''Bad News Bears'', ''Divlji trnci'' i ''Paranormalna aktivnost'' ; kao i prva četiri filma Marvel Cinematic Universe, filmovi u ''Indiani Jones'' i razna svojstva DreamWorks Animation-a (poput ''Shreka'', ''Madagaskarskih'' nastavaka, prva dva filma ''Kung Fu Panda'' i prvog ''Kako obučiti svog zmaja'' ) prije oba studija stekla su [[The Walt Disney Company|Disney]] (preko Marvel Studios i [[LucasFilm Ltd.|Lucasfilm]] ) i Universal Studios . == Reference == {{Refspisak|30em}} [[Kategorija:Paramount Pictures| ]] [[Kategorija:Američki brendovi]] qv94q80ej7bgp48ytgh1qybu88372fp Opsada Edrina (1913) 0 459590 3829666 3635681 2026-04-12T12:46:06Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829666 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Siege of Adrianople 1912-13.png|mini|desno|300px|Opsada Edrina]] '''Opsada Edrina''' bila je dugotrajna opsada, nekada glavnog grada turske imperije i važnog administrativnog centra. Kao takav je bio dobro utvrđen od strane njemačkih inženjera, koji su već jedno vrijeme snadbijevali i uvježbavali tursku vojsku. Opsadu grada [[Edrine]] je znatno potpomogla srbijanska II armija [[Stepa Stepanović|Stepe Stepanovića]], sa oko 50.000 vojnika, koji su bili poslani na molbu [[Bugarska|Bugarske]]. Razlog je bio i u tome što Bugari nisu imali teških opsadnih topova, već samo Krupove topove 75&nbsp;mm. Srbijanska vojska je na opsadu donijela Šnajderove haubice od 120 i 150&nbsp;mm, nabavljene 1908. iz [[Francuska|Francuske]]. == Dolazak srbijanskih snaga == [[Datoteka:Adrianople siege artillery.jpg|mini|desno|300px|Dolazak opsadne artiljerije pod Edrine]] Srbijanske snage pod komandom generala Stepe Stepanovića su stigle 6. novembra 1912. u mjesto Mustafa Paša (željeznička stanica ispred Edrina). General Stepanović se odmah javio vrhovnom komandantu opsadnih trupa generalu Nikoli Ivanovu. Srbijanske trupe su činile Timočka divizija bez 14. puka, Dunavska divizija drugog poziva, ojačana 4. prekobrojnim pukom prvog poziva i Drugim drinskim artiljerijskim divizionom. Ukupno je bilo 47.275 srbijanskih vojnika sa 72 artiljerijska oružja, 4142 konja i volova i 3046 kola. Dolazak srbijanskih vojnika je znatno popravio moral bugarskih trupa kod Edrina. Dvije srpbijanske divizije odmah su upućene na front. Timočka divizija ojačana bugarskim pukom, zauzela je sjeverozapadni sektor između rijeka [[Marica (rijeka)|Marice]] i Tundže. Njen sektor je bio dug 15 kilometara. Dunavska divizija je zauzela zapadni sektor između Marice i Arde širok 5 kilometara. Od Timočkog konjičkog puka i bugarskog gardijskog konjičkog puka formirana je kombinovana brigada sa zadatkom da osmotri dolinu Marice. == Privremeni prekid vatre == [[Datoteka:Serbian artilery at Adrianopoli.png|mini|desno|300px|Srbijanska artiljerija]] [[Primirje]] potpisano 3. decembra 1912. i kada su pregovori započeti, [[Dobrosav Milenković]], autor knjige o Drugoj armiji u [[Prvi balkanski rat|Prvom balkanskom ratu]], piše da su „logori oživeli. Pralo se, čistilo, oružje i odelo, popravljale zemunice i ležaji na predstraži, nabavljala prostirka i uređivali logori.“ U toku primirja bila je obrazovana komisija pod predsJedništvom generala Ivanova radi izrade planova za osvajanja Edrina. Član komisije je bio i general Stepanović. Pošto je istočni sektor bio najslabije utvrđen, komisija se složila da napad bude izveden u sjeveroistočnom uglu istočnog sektora. Zbog toga [[Bugari]] su odlučili da svu srbijansku artiljeriju prebace sa zapadnog na istočni sektor, sem šest poljskih baterija koji su zadržani na zapadnom sektoru. Stepanović je tada izjavio da Dunavska divizija neće biti u mogućnosti da postigne nikakav uspjeh bez teške artiljerije, pa je odlučeno da ona za vrijeme napada ostane pasivna. Takođe je izjavio da Timočka divizija, bez snažne artiljerijske podrške, nema uslova da postigne odlučujući uspjeh, ali je ipak naglasio da će ona izvršiti zadatak tj. zauzeće sve istaknute turske položaje u ovom sektoru. == Pad Edrina == Nakon temeljnih dvomjesečnih priprema, 24. marta 1913, je počela trodevna bitka savezničkih armija za osvajanja Edrina. Cijelog tog dana artiljerijska vatra saveznika cijeli dan je bombardovala Edrine, sa svih strana osim sa istoka, kako bi obmanuli neprijatelja. Sutradan je počeo pješadijski napad u 3 sata ujutru sa sjevernog, južnog i zapadnog sektora. Timočka divizija je toga dana postigla najveći uspjeh. Bez podrške artiljerije je zauzela cijeli sjeverni sektor, za samo 45 minuta, čime je navukla najveći deo edrinske tvrđavske artiljerije. S druge strane [[Turci]] su slomili napade savezničkih snaga na zapadnom i južnom sektoru. Bugarske trupe na istočnom sektoru su počele napad sat vremena kasnije i neprimjetno se privukle turskim prednjim položajima. Tada je 228 artiljerijskih oruđa deset minuta pucalo na turske položaje, čime su ušutkali tursku artiljeriju i porušili sve kazamate. Turci nemoćni pred šrapnelskom vatrom su počeli da napuštaju položaje prije napada bugarske pješadije. Na kraju dana odlučeno je da se sutra uveče, pod zaštitom mraka savladaju protivpješadijske prepreke i u ranu zoru preduzmu juriš za osvajanje forova. Bugari su, sa istočnog sektora, odmah započeli nastupanje odmah po izlasku [[Mjesec (satelit)|Mjeseca]] od 23,30 do 1,30 po izlasku mjeseca i izbila na foru Ajdžu-jolu. Turci su se našli u panici i počeli da napuštaju svoje položaje. Na ostalim sektorima su vođene vrlo snažne borbe. Turci su na frontu Timočke divizije preuzimali napad kako bi povratili položaj, ali nisu imali nikakav uspjeh.<ref>{{Cite book|last=Скоко|first=Саво|authorlink= |title=Војвода Степа Степановић у ратовима Србије 1876.—1918., 2. изд.|year=1975|url= |publisher=Београдски издавачко-графички завод|pages=11., 251.-254.|location=Београд|id=978-86-13-00453-0.}}</ref> U 5,30 sati, Stepanović je naredio srbijanskim trupama da krenu u odsudan napad u liniju fronta, kako bi olakšali dejstvovanje bugarskih trupa na istočnom sektoru, koji je pao oko 8 sati. Već u 8,30 sati dvojica turskih oficira došla su kod 20. puka radi pregovora o predaji po nalogu Šukri-paše. Pošto nije dobio odgovor, poslao je svog ađutanta u 20. puk s porukom da Šukri-paša želi da o predaji pregovara sa generalom Stepanovićem. Stepanović je odgovorio kako on nije ovlašten od strane komandanta da vodi pregovore i da za to treba da se obrati generalu Ivanovu. U međuvremenu Timočka divizija je zauzela liniju forova, a Dunavska divizija Papas-tepe. General Stepanović se je kretao iza prednjih dunavskih pukova, i u 11 sati bio na Bekčitepe, nedaleko od Maraša, koji je zauzeo 4. prekobrojni puk. u 11,30 sati bugarski oficiri su došli u štab Šukri-paše i on se predao generalu Ivanovu u 12,15 sati, ali se vratio, po svojoj želji, u for Hadurluk, gdje su ga zarobile sat kasnije srbijanske trupe, pod komandom majora [[Milovan Gavrilović|Milovana Gavrilovića]] 13. marta 1913. gdoine.<ref>{{Cite book|last= Laffan|first=R. G. D. |authorlink= |title= The Serbs. Guardians of the Gate|year=1991|url= |publisher= Dorset Press|pages=|location= |id= }}</ref> == Skrnavljenje srbijanskih grobova od strane Bugara == [[Datoteka:Гробље 8000 српских ратника изгинулих код Једрена.JPG|mini|desno|300px|Groblje srbijanskih vojnika]] Prvi zameci [[Drugi balkanski rat|Drugog balkanskog rata]] bili su prisutni i nakon osvajanja Edrina. Nakon [[Londonski sporazum (1913.)|Londonskog sporazuma]] bile su organizovane posjete grobova palih srbijanskih vojnika kod Edrina, ta su bila u selu Kadikej (Kadinkej). Očevi i majke su zaprepašteno ustanovili da su Bugari promijenili (pobugarili) sama prezimena, koja su bila upisana na krstove palih boraca.<ref>{{Cite book|last=Томић |first=Јаша |authorlink= |title=Рат у Маћедонији и Бугарској|year=2006|url=https://books.google.rs/books?id=_zaLAAAACAAJ&redir_esc=y|publisher=Прометеј|pages=11.|location=Нови Сад|id=978-86-515-0007-0}}</ref> == Zagrebački Srbobran o ovoj opsadi == [[Zagreb]]ačke novine [[Srbobran (novine)|Srbobran]] su imale svog izvještača sa ratišta ([[Milan Pribićević]]), koji je pisao da balkanski saveznici imaju problem pred Edrinom i [[Skadar|Skadrom]] jer te balkanske seljačke zemlje nisu stigle iz svoje sirotinje da nabave jaka tehnička sredstva za ratovanje oko tvrđava, kao što su nabavile sredstva za poljsku vojnu. Sa gradskom vojnom se traže teški topovi sa mnogo municije, reflektori, aeroplani i berzbrojna druga tehnička sredstva.<ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Србобран, бр.45., Пред Једреном|year=1913|url= |publisher= |pages=|location=Загреб|id= }}</ref> Opisivao je stanje srbijanske vojske, da su daleko od domova i da dobro znaju da Edrine ne uzimaju za sebe nego za Bugare. Srbija ih je tu poslala i tu na smetovima, Suncu i kiši stoje njihove zastave, topovi i grobovi.<ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Србобран, бр.48.|year=1913|url= |publisher= |pages=|location=Загреб|id= }}</ref> Nakon petomjesečne opsade grad je osvojen. Autor navodi da je srbijanska pomoć bila od presudnog značaja, poslana je najbolja srbijanska konjica, koja je slavodobitno ušla u grad. Bugarski izvještaji su minimalizirali srbijansku pomoć, zapostavljali srpsko ime i govorili samo o bugarskoj vojsci i bugarskim uspjesima.<ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Србобран, бр.58.|year=1913|url= |publisher= |pages=|location=Загреб|id= }}</ref> == Ishod opsade == Grad je kratko bio u vlasti Bugarske, ali je nakon [[Drugi balkanski rat|Drugog balkanskog rata]] u kojem su Srbija, Crna Gora, Grčka, Rumunija i [[Osmansko carstvo]] zajedno ratovali protiv Bugarske, vraćen Turskoj. == Reference == {{Refspisak}} [[Kategorija:Ratovi]] [[Kategorija:Historija Srbije]] [[Kategorija:Historija Bugarske]] [[Kategorija:Osmansko Carstvo]] [[Kategorija:Vojna historija Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:Sukobi u 1913.]] bnzf22p4j9mycumjy63w7ltwrd95ffu Armeni 0 461227 3829621 3766811 2026-04-12T12:16:27Z PanaskoBot 180210 /* Historija */ razne ispravke, replaced: Osmanlijsko carstvo → Osmansko Carstvo 3829621 wikitext text/x-wiki {{Infokutija etnička grupa | grupa = Armeni<br />Հայեր ''Hayer'' | slika = | caption = | ukupno = {{circa}} '''6'''<ref>{{cite book|author1=Dennis J.D. Sandole|title=Peace and Security in the Postmodern World: The OSCE and Conflict Resolution|url=https://archive.org/details/peacesecurityinp0000denn|date=24. 1. 2007|publisher=Routledge|isbn=9781134145713|page=[https://archive.org/details/peacesecurityinp0000denn/page/n209 182]|quote=The nearly 3 million Armenians in Armenia (and 3–4&nbsp;million in the Armenian Diaspora worldwide) "perceive" the nearly 8&nbsp;million Azerbaijanis in Azerbaijan as "Turks."}}</ref>–'''8&nbsp;miliona'''<ref>{{cite book|last=Von Voss|first=Huberta|title=Portraits of Hope: Armenians in the Contemporary World|url=https://archive.org/details/portraitsofhopea0000unse|year=2007|publisher=Berghahn Books|location=New York|isbn=9781845452575|page=xxv|quote=...there are some 8 million Armenians in the world... }}</ref> | popmjesta = {{ZID|Armenija}}{{nbsp|5}}2.961,514<ref>[http://armstat.am/file/article/sv_03_13a_520.pdf] հոկտեմբերի 12-21-ը Հայաստանի Հանրապետությունում անցկացված մարդահամարի արդյունքները (Rezultati popisa sprovedenog u oktobru 2011. godine u Republici Armeniji). pp 6-7.</ref><ref>Ministarstvo kulture Armenije [http://mincult.am/datas/media/azg.poqr.%20ev%20xorhurd%20mshak.nax.%20(1).doc "The ethnic minorities in Armenia. Brief information"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171010143439/http://mincult.am/datas/media/azg.poqr.%20ev%20xorhurd%20mshak.nax.%20(1).doc |date=10. 10. 2017 }}. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine.[http://mincult.am/national_minority.html "National minority"].</ref> | regija1 = {{ZID|Rusija}} | pop1 = 1.182,388<ref>{{cite web|url=http://www.gks.ru/free_doc/new_site/population/demo/per-itog/tab5.xls|title=National makeup of the population of the Russian Federation ''(Национальный состав населения Российской Федерации)''|publisher=[[Russian Federal State Statistics Service]]|access-date=5. 1. 2013|language=ru|archive-date=23. 12. 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223052305/http://www.gks.ru/free_doc/new_site/population/demo/per-itog/tab5.xls|url-status=dead}}</ref>–2.900,000<ref>{{cite book|title=Historical dictionary of the Russian Federation|url=https://archive.org/details/historicaldictio00saun|year=2010|publisher=Scarecrow Press|location=Lanham, Maryland|isbn=978-0-8108-5475-8|author=Robert A. Saunders, Vlad Struko|page=[https://archive.org/details/historicaldictio00saun/page/n98 50]}}</ref> | regija2 = {{ZID|SAD}} | pop2 = 1.000,366<ref>{{cite book|title=Total ancestry categories tallied for people with one or more ancestry categories reported 2011 American Community Survey 1-Year Estimates|url=https://archive.org/details/2011AmericanCommunitySurveyAncestry|publisher=United States Census Bureau|access-date=22. 12. 2012}}</ref>–1.500,000<ref>{{cite web|url=http://www.anca.org/press_releases/press_releases.php?prid=1365|title=Barack Obama on the Importance of US-Armenia Relations|date=19. 1. 2008|publisher=[[Armenian National Committee of America]]|access-date=24. 7. 2012|archive-date=6. 1. 2013|archive-url=https://www.webcitation.org/6DSOLhXIG?url=http://www.anca.org/press_releases/press_releases.php?prid=1365|url-status=dead}} {{cite news|url=http://www.armenianweekly.com/2012/05/20/kim-kardashian-urges-support-for-telethon/|title=Kim Kardashian Urges Support for Telethon|date=20. 5. 2012|agency=[[The Armenian Weekly]]|access-date=24. 7. 2012}} {{cite news|last=Milliken|first=Mary|title=Armenian-American clout buys genocide breakthrough|url=https://www.reuters.com/article/2007/10/12/us-usa-armenians-idUSN1144509820071012|access-date=5. 12. 2012|date=12. 10. 2007|agency=[[Reuters]]|archive-date=5. 11. 2013|archive-url=https://web.archive.org/web/20131105223335/http://www.reuters.com/article/2007/10/12/us-usa-armenians-idUSN1144509820071012|url-status=dead}}</ref> | regija4 = {{ZID|Francuska}} | pop4 = 250.000<ref name="Thon">{{cite book|last=Thon|first=Caroline|title=Armenians in Hamburg: an ethnographic exploration into the relationship between diaspora and success|url=https://archive.org/details/armeniansinhambu0000thon|url-access=registration|year=2012|publisher=LIT Verlag Münster|location=Berlin|isbn=978-3-643-90226-9|page=[https://archive.org/details/armeniansinhambu0000thon/page/25 25]}}</ref>–750.000<ref name="Taylor">{{cite book|last=Taylor|first=Tony|title=Denial: history betrayed|url=https://archive.org/details/denialhistorybet0000tayl|year=2008|publisher=Melbourne University Pub.|location=Carlton, Victoria|isbn=978-0-522-85482-4|page=[https://archive.org/details/denialhistorybet0000tayl/page/4 4]}}</ref> | regija5 = {{ZID|Gruzija}}<br/>{{*}}{{ZID|Abhazija}} | pop5 = 168.191<ref>{{cite web |url=http://geostat.ge/cms/site_images/_files/english/population/Census_release_ENG_2016.pdf |title=National Statistics Office of Georgia |access-date=24. 5. 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170205175903/http://geostat.ge/cms/site_images/_files/english/population/Census_release_ENG_2016.pdf |archive-date=5. 2. 2017 |url-status=dead }}</ref><br/>41.864<ref>{{cite news|script-title=ru:В Абхазии объявили данные переписи населения |url=http://rus.delfi.lv/news/daily/abroad/v-abhazii-obyavili-dannye-perepisi-naseleniya.d?id=42015926|newspaper=[[Delfi (web portal)|Delfi]]|date=29. 12. 2011|access-date=20. 8. 2013|language=ru}} (According to the 2011 census).</ref> | regija6 = {{ZID|Azerbejdžan}}<br/>{{*}}{{ZID|Nagorni Karabah}}{{efn|Republika Nagorni Karabah je „de facto“ nezavisna i uglavnom vezana s Armenijom, međutim međunarodno je prepoznata kao „de jure“ dio [[Azerbejdžana]].|group="note"}} | pop6 = <br/>146.573<ref>{{cite web|url=http://gov.nkr.am/en/regijas/|title=Population estimates of NKR as of 01.01.2013|access-date=20. 2. 2014|author=Republic of Artsakh}}{{Mrtav link}}</ref> | regija7 = {{ZID|Libanon}} | pop7 = 150.000<ref name="Gibney">{{cite book|last=Gibney|first=Matthew J.|title=Immigration and asylum: from 1900 to the present|year=2005|publisher=ABC-CLIO|location=Santa Barbara, California|isbn=978-1-57607-796-2|page=[https://archive.org/details/immigrationasylu00matt/page/13 13]|url=https://archive.org/details/immigrationasylu00matt/page/13}}</ref> | regija8 = {{ZID|Iran}} | pop8 = 120.000<ref>{{cite web|url=http://www.noravank.am/arm/issues/detail.php?ELEMENT_ID=2376|script-title=hy:Իրանահայ համայնք. ճամպրուկային տրամադրություններ|trans-title=The Iranian-Armenian community|last=Vardanyan|first=Tamara|date=21. 6. 2007|publisher=[[Noravank Foundation]]|access-date=5. 1. 2013|language=hy}}</ref> | regija9 = {{ZID|Njemačka}} | pop9 = 90.000–110.000<ref>{{cite news|title=Գերմանիաիի հայ համայնքը [Armenian community of Germany]|first=Babken|last=Sargsyan|url=http://www.armenialiberty.org/content/article/2279357.html |date=8. 12. 2012|access-date=10. 1. 2015|language=hy}}</ref> | regija10 = {{ZID|Sirija}}{{efn|Procjenjuje se da je broj sirijskih Armena daleko manji zbog [[Sirijskog građanskog rata]], jer su to predratne brojke. Mnogi su izbjegli u [[Libanon]], [[Armenija|Armeniju]] i [[zapadni svijet|Zapad]].|grupa="napomena"}} | pop10 = 100.000<ref name="Arm. Min. Diaspora">{{cite web|url=http://www.armdiasporamuseum.com/227-1-page.html |title=THE VIRTUAL MUSEUM OF ARMENIAN DIASPORA |publisher=Ministry of [[Armenian diaspora|Diaspora]] of the Republic of Armenia |access-date=19. 2. 2014 |url-status=dead |archive-url=https://archive.today/20140219123645/http://www.armdiasporamuseum.com/227-1-page.html |archive-date=19. 2. 2014 }}</ref> | regija11 = {{ZID|Ukrajina}} | pop11 = 100.000<ref name="Ukraine 2001 Census">{{citation |url=http://www.ukrcensus.gov.ua/eng/results/nationality_population/nationality_1/s5/?botton=cens_db&box=5.1W&k_t=00&p=20&rz=1_1&rz_b=2_1%20&n_page=2 |title=The distribution of the population by nationality and mother tongue |year=2001 |publisher=State Statistics Committee of Ukraine |location=Kiev |access-date=5. 1. 2013 |archive-date=15. 3. 2007 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070315192333/http://www.ukrcensus.gov.ua/eng/results/nationality_population/nationality_1/s5/?botton=cens_db&box=5.1W&k_t=00&p=20&rz=1_1&rz_b=2_1+&n_page=2 |url-status=dead }}</ref> | regija12 = {{ZID|Brazil}} | pop12 = 100.000<ref>[http://oglobo.globo.com/mundo/comunidade-armenia-prospera-no-brasil-mas-nao-abandona-luta-pela-memoria-do-massacre-15908325 Comunidade armênia prospera no Brasil, mas não abandona luta pela memória do massacre]. By Breno Salvador. ''[[O Globo]]'', 24 April 2015</ref><ref>{{cite news|title=Federal Senate of Brazil Recognizes Armenian Genocide|url=http://armenianweekly.com/2015/06/03/federal-senate-of-brazil-recognizes-armenian-genocide/|agency=Armenian Weekly|date=3. 6. 2015}}</ref> | regija13 = {{ZID|Grčka}} | pop13 = 80.000<ref>{{cite news|title=Հունաստանի հայ համայնքը պատրաստվում է Հայաստանի նախագահի հետ հանդիպմանը [Armenian community of Greece preparing for the meeting with the Armenian president]|first=Astghik|last=Bedevyan|url=http://www.armenialiberty.org/content/article/2279357.html |agency=[[Radio Free Europe/Radio Liberty]] Armenian Service|date=18. 1. 2011|access-date=10. 1. 2015|language=hy}}</ref> | regija14 = {{ZID|Argentina}} | pop14 = 70.000{{sfn|Ayvazyan|2003|p=100}} | regija15 = {{ZID|Turska}} | pop15 = 60.000<ref>{{cite news|title=Foreign Ministry: 89,000 minorities live in Turkey|url=http://www.todayszaman.com/newsDetail_getNewsById.action?load=detay&link=161291|newspaper=[[Today's Zaman]]|date=15. 12. 2008|access-date=5. 1. 2013|archive-date=20. 5. 2011|archive-url=https://web.archive.org/web/20110520084230/http://www.todayszaman.com/newsDetail_getNewsById.action?load=detay&link=161291|url-status=dead}}</ref> | regija16 = {{ZID|Kanada}} | pop16 = 55.740<ref>{{citation|url=http://www12.statcan.gc.ca/nhs-enm/2011/dp-pd/dt-td/Rp-eng.cfm?LANG=E&APATH=3&DETAIL=0&DIM=0&FL=A&FREE=0&GC=0&GID=0&GK=0&GRP=0&PID=105396&PRID=0&PTYPE=105277&S=0&SHOWALL=0&SUB=0&Temporal=2013&THEME=95&VID=0&VNAMEE=&VNAMEF=|title=Canada National Household Survey|year=2011|publisher=Statistics Canada|access-date=20. 8. 2013}}. Od toga je 31.075 prijavilo jedinstveno i 24.675 mješovitog porijekla Armena.</ref> | regija18 = {{ZID|Poljska}} | pop18 = 50.000<ref>{{cite news|url=http://mniejszosci.narodowe.mac.gov.pl/mne/mniejszosci/charakterystyka-mniejs/6480,Charakterystyka-mniejszosci-narodowych-i-etnicznych-w-Polsce.html |title=Narodowy Spis Powszechny 2011 (Polish Census of 2011) |year=2011 |publisher=Główny Urząd Statystyczny (Polish Central Statistical Office) |access-date=31. 10. 2015 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20151017060215/http://mniejszosci.narodowe.mac.gov.pl/mne/mniejszosci/charakterystyka-mniejs/6480%2CCharakterystyka-mniejszosci-narodowych-i-etnicznych-w-Polsce.html |archive-date=17. 10. 2015 }}</ref> | regija19 = | languages = [[Armenski jezik|armenski]] | vjera = Kršćanstvo<small><br />[[Armenska apostolska crkva]] {{·}} [[Armenska katolička crkva|katolicizam]] {{·}} [[Armenska evangelička crkva|protestantizam]] </small> | vezano = [[Hemšini]], [[Cherkesogai]] | footnotes = }} '''Armeni''' ({{Jez-hy|հայեր}}, ''hayer'') [[etnička grupa]] su porijeklom s [[Armenska visoravan|Armenske visoravni]] u [[Jugozapadna Azija|jugozapadnoj Aziji]].<ref>{{Cite web|url=https://www.britannica.com/place/Armenia/Administration-and-social-conditions#ref481320|title=Armenia: Ancient and premodern Armenia|last=|first=|date=|website=[[Encyclopædia Britannica Online]]|publisher=[[Encyclopædia Britannica, Inc.]]|access-date=17. 7. 2018|quote=The Armenians, an Indo-European people, first appear in history shortly after the end of the 7th century BCE[, d]riving some of the ancient population to the east of Mount Ararat [...]}}</ref> Armeni su većina u [[Armenija|Armeniji]] i [[Nagorni Karabah|Nagornom Karabahu]]. Dijaspora od oko 5 miliona ljudi živi izvan Armenije. Većina njih živi u [[Rusija|Rusiji]], [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Gruzija|Gruziji]], [[Iran]]u, [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Ukrajina|Ukrajini]], [[Liban]]u, [[Brazil]]u i [[Sirija|Siriji]]. S izuzetkom Irana i bivših sovjetskih država, današnja armenska dijaspora nastala je nakon [[Genocid nad Armenima|genocida nad Armenima]].<ref name="Hovannisian">[[Richard G. Hovannisian]], ''The Armenian people from ancient to modern times: the fifteenth century to the twentieth century'', Volume 2, p. 427, Palgrave Macmillan, 1997.</ref> Većina Armenaca su pripadnici [[Armenska apostolska crkva|Armenske apostolske crkve]]. Kršćanstvo se počelo širiti u Armeniji ubrzo nakon [[Isus]]ove smrti, i tako je početkom 4. vijeka [[Kraljevina Armenija|Armenska kraljevina]] postala prva država koja je prihvatila kršćanstvo kao državnu religiju.<ref name="ncccusa">{{Cite web|url=http://www.ncccusa.org/news/01news36a.html|title=Armenia first nation to adopt Christianity as a state religion.|archive-url=https://web.archive.org/web/20110106104636/http://www.ncccusa.org/news/01news36a.html|archive-date=6. 1. 2011|url-status=dead|access-date=27. 2. 2007}}</ref> == Historija == Pretpostavlja se da je indoevropska kultura iz [[Bronzano doba|bronzanog doba]] [[Trialeti kultura|Trialeti-Vanadzor]] već u 3. mileniju p. n. e. imala uporište u Armeniji, s dokazima kao što su grobnice iz [[Ashtarak]]a.<ref>Peter I. Bogucki and Pam J. Crabtree [http://lukashevichus.info/knigi/ancient_europe_encycl_bogucki_crabtree_1.pdf ''Ancient Europe, 8000 B.C. to A.D. 1000: An Encyclopedia of the Barbarian World''.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160109082658/http://lukashevichus.info/knigi/ancient_europe_encycl_bogucki_crabtree_1.pdf |date=9. 1. 2016 }} Charles Scribner's Sons, 2004 {{ISBN|978-0684806686}}</ref><ref>Daniel T. Potts [https://books.google.ca/books?id=7lK6l7oF_ccC&pg=PA681 ''A Companion to the Archaeology of the Ancient Near East''.] Volume 94 of Blackwell Companions to the Ancient World. John Wiley & Sons, 2012 {{ISBN|1405189886}} p.681</ref><ref>{{Cite journal|last=Simonyan|first=Hakob Y.|date=2012|title=New Discoveries at Verin Naver, Armenia|url=https://www.academia.edu/25380162|journal=Backdirt|publisher=The Cotsen Institute of Archaeology at UCLA|issue=The Puzzle of the Mayan Calendar|pages=110–113|access-date=5. 8. 2019}}</ref> Kontroverzna hipoteza nekih stručnjaka smješta indoevropsku pradomovinu na Armensku visoravan.<ref>Thomas Gamkrelidze and Vyacheslav Ivanov (philologist)|Vyacheslav V. Ivanov, ''The Early History of Indo-European Languages'', March 1990, p. 110.</ref> U [[Bronzano doba|bronzanom dobu]] nekoliko država je postojalo na području Armenije, uključujući [[Hetiti|Hetitsko carstvo]].<ref>Vahan Kurkjian, "History of Armenia", Michigan, 1968, [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Gazetteer/Places/Asia/Armenia/_Texts/KURARM/home.html History of Armenia by Vahan Kurkjian]; Armenian Soviet Encyclopedia, v. 12, Yerevan 1987; Artak Movsisyan, "Sacred Highland: Armenia in the spiritual conception of the Near East", Yerevan, 2000; Martiros Kavoukjian, "The Genesis of Armenian People", Montreal, 1982</ref> Pod [[Asurbanipal|Ašurbanipalom]] (669–627. p. n. e.), [[Asirija|Asirsko carstvo]] se prostiralo do [[Kavkaz (planina)|planine Kavkaz]] (moderna [[Armenija]], Gruzija i [[Azerbejdžan]]).<ref>Curtis, John (November 2003). "The Achaemenid Period in Northern Iraq". L'archéologie de l'empire achéménide (Paris, France): 12.</ref> Prvi geografski entitet koji su susjedni narodi nazivali Armenijom uspostavljena je u obliku [[satrap]]a (provincije) krajem 6. vijeka p. n. e. pod dinastijom Orontid (Yervanduni) unutar [[Ahemenidsko Carstvo|Ahemenidskog Carstva]]. Orontidi su kasnije vladali nezavisnom [[Kraljevina Armenija (antika)|Kraljevinom Armenijom]]. Kasnije je ta kraljevina s dinastijom Arsacida postala prva prva država koja je prihvatila kršćanstvo kao svoju religiju,<ref name="Mary Boyce p 84">Mary Boyce. [https://books.google.com/books?id=a6gbxVfjtUEC&pg=PA84&dq=armenians+zoroastrianism+christianity&hl=nl&sa=X&ved=0CCgQ6AEwAWoVChMIi5zf656SxgIVgbMsCh1xBQB1#v=onepage&q=armenians%20zoroastrianism%20christianity&f=false ''Zoroastrians: Their Religious Beliefs and Practices''] Psychology Press, 2001 {{ISBN|978-0415239028}} p 84</ref> u ranim godinama 4. vijeka, vjerovatno 301. p. n. e.<ref>traditionally dated to 301 following [[Mikayel Chamchian]] (1784). 314 is the date favored by mainstream scholarship, so Nicholas Adontz (1970), p.82, following the research of Ananian, and Seibt ''The Christianization of Caucasus (Armenia, Georgia, Albania) '' (2002).</ref> U kasnom [[Partsko carstvo|partskom]] razdoblju Armenija bila je priklonjena pretežno [[Zoroastrizam|zoroastrijanizmu]].<ref name="Mary Boyce p 84" /> Armenija je 428. godine ponovo izgubila suverenitet pod osvajačkim [[Bizantijsko Carstvo|bizantijskim]] i [[Sasanidsko Carstvo|sasanidskim perzijskim]] carstvima, a kasnije i [[Muslimansko osvajanje Perzije|muslimanskim osvajanjem Perzije]] koja su obuhvatala područja gdje Armeni žive. Godine 885. Armeni su ponovo uspostavili suvereno kraljevstvo pod vodstvom Ashota I iz dinastije Bagratid. Značajan dio Armena pobjegao je od bizantske okupacije 1045. godine i naknadne invazije [[Seldžuci|turskih Seldžuka]] 1064. godine. Naselili su se u velikom broju u [[Kilikija|Kilikiji]], [[Anadolija|anadolskoj]] regiji gdje su Armenci od rimskih vremena bili manjina. Godine 1080. osnovali su Kneževinu Armeniju, zatim i Kraljevinu Kilikiju, koja je postala žarište armenskog nacionalizma. Armenci su razvili bliske društvene, kulturne, vojne i vjerske veze s obližnjim [[Križarske države|križarskim državama]], ali su na kraju podlegli [[Memluci|napadima Memluka]]. U narednih nekoliko vijekova, nad Armenima su vladali [[Džingis-kan|Džinkis-kan]], [[Timuridi]] i plemenske turske federacije [[Ak Koyunlu]] i [[Kara Koyunlu]], te [[Osmansko Carstvo]]. === Moderna historija === [[Etničko čišćenje]] Armena tokom posljednjih godina Osmanskog Carstva smatra se [[genocid]]om, gdje se procjenjuje da je bilo 1,5 miliona žrtava. Prvi val progona bio je od 1894. do 1896, a drugi je kulminirao [[Genocid nad Armenima|genocidom nad Armenima]] 1915. i 1916. S početkom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Osmansko Carstvo vidjelo je Armene kao saveznike [[Rusko Carstvo|carske Rusije]], što je bio izgovor za progone koji će uslijediti. Nakon raspada Ruskog carstva i [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]], Armenija je nakratko bila nezavisna od 1918. do 1920. Krajem 1920. [[Komunizam|komunisti]] su došli na vlast nakon invazije [[Crvena armija|Crvene armije]] na Armeniju. Prvobitno je 1922. Armenija postala dio Kavkaskog SFSR u sklopu [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], a kasnije je formirana [[Armenski SSR|Armenska sovjetska socijalistička republika]] koja je trajala od 1936. do 21. septembra 1991. kada je Armenija proglasila nezavisnost od [[Sovjetski Savez|SSSR-a]] i uspostavila drugu [[Armenija|Armensku Republiku]]. == Jezik == Armenski je [[Indoevropski jezici|indoevropski]] jezik.<ref>{{Cite web|url=https://www.britannica.com/topic/Armenian-people|title=Armenian (people) &#124; Description, Culture, History, & Facts}}</ref> Ima dva međusobno razumljiva i pisana oblika: istočni armenski, koji se danas govori uglavnom u [[Armenija|Armeniji]], Gorskom Karabahu, [[Iran]]u i bivšim sovjetskim republikama; i zapadni armenski, koja se koristi u historijskoj Zapadnoj Armeniji. Iako se armenski svrstava u [[Indoevropski jezici|indoevropske jezike]], njegovo precizno klasificiranje je predmet rasprava. Donedavno su naučnici vjerovali da je armenski najuže povezan s [[Grčki jezik|grčkim]] i drevnim makedonskim. Eric P. Hamp smjestio je armenski jezik u grčko-armensku podgrupu indoevropskih jezika u svom [[Indoevropski jezici|indoevropskom]] porodičnom stablu iz 2012. godine.<ref name="hamp">{{Cite journal|last=Hamp|first=Eric P.|date=august 2013|title=The Expansion of the Indo-European Languages: An Indo-Europeanist's Evolving View|url=http://sino-platonic.org/complete/spp239_indo_european_languages.pdf|journal=Sino-Platonic Papers|volume=239|pages=8, 10, 13|access-date=8. 2. 2014}}</ref> Ipak, danas većina stručnjaka vjeruje da je armenski jezik blizak [[Indoiranski jezici|indo-iranskim]] jezicima, isto koliko i grčkom.<ref>{{cite book|author=Vavroušek P.|chapter=Frýžština|chapter-format=|chapter-url=|title=Jazyky starého Orientu|orig-year=|agency=|edition=|location=Praha|date=2010|publisher=Univerzita Karlova v Praze|volume=|pages=129|series=|isbn=978-80-7308-312-0|ref=}}</ref><ref name="Adams419">{{cite book|author=J. P. Mallory, Douglas Q. Adams.|location=London|isbn=9781884964985|series=|pages=[https://archive.org/details/encyclopediaindo00mall/page/n448 419]|volume=|publisher=Fitzroy Dearborn Publishers|date=1997|edition=|chapter=|agency=|orig-year=|title=Encyclopedia of Indo-European culture|url=https://archive.org/details/encyclopediaindo00mall|url-access=registration|format=|chapter-url=|ref=}}</ref><ref name="Clackson124">{{cite book|author=Clackson James P.T.|chapter=Classical Armenian|chapter-format=|chapter-url=|title=The Ancient Languages of Asia Minor|orig-year=|agency=|edition=|location=New York|date=2008|publisher=Cambridge University Press|volume=|pages=124|series=|isbn=|ref=}}</ref> To je dovelo neke učenjake da predlože hipotetsku grčko-armensko-arijsku grupu unutar indoevropske jezičke porodice.<ref>''Handbook of Formal Languages'' (1997), [https://books.google.com/books?id=yQ59ojndUt4C&pg=PA6&dq=armeno-aryan&client=firefox-a#v=onepage&q=armeno-aryan&f=true p. 6].</ref> [[Datoteka:Khorovats.jpg|mini|Khorovats je omiljeno armensko jelo |alt=|200x200piksel]] == Kultura == [[Datoteka:Sargis_Pitsak.jpg|mini|Armenski{{Mrtav link}} rukopis iz 14. vijeka. |alt=|210x210piksel]] Armenska literatura prvi put je zabilježena u 400. godini kada je Mesrop Mashtots izumio [[Armenska abeceda|armensku abecedu]]. Ovaj vremenski period često se smatra kao zlatno doba armenske književnosti. Ranu armensku literaturu napisao je "otac armenske historije", Movses Khorenatsi, autor ''[[Historija Armenije (knjiga)|Historija Armenije]]''. U 19. stoljeću ustanovljen je veliki književni pokret koji je trebao da stvori modernu armensku književnost. Ovaj period, tokom kojeg je cvjetala armenska kultura, poznat je kao razdoblje preporoda (Zartonki sherchan). Većina njih usvojila je novostvorenu istočnu ili zapadnu varijantu armenskog jezika. Muzički instrumenti kao što je duduk, [[dhol]], [[zurna]] i [[Qanun (instrument)|kanun]] obično se nalaze u repertoaru armenske narodne muzike. [[Horovac]], jelo s roštilja, jedno je od omiljenih armenskih jela. [[Lavaš]] je vrlo popularan armenski hljeb, a armenska paklava popularni je desert napravljen od filo tijesta. == Napomene == <references group="lower-alpha" /> == Reference == {{Refspisak|}} == Vanjski linkovi == * [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3903 Armenci] – Mrežno izdanje ''Hrvatske enciklopedije'' [[Kategorija:Kavkaski narodi]] [[Kategorija:Armeni]] [[Kategorija:Narodi s Bliskog istoka]] c45mki0eef601vam4fhwgn95y6selep 3829653 3829621 2026-04-12T12:44:17Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829653 wikitext text/x-wiki {{Infokutija etnička grupa | grupa = Armeni<br />Հայեր ''Hayer'' | slika = | caption = | ukupno = {{circa}} '''6'''<ref>{{cite book|author1=Dennis J.D. Sandole|title=Peace and Security in the Postmodern World: The OSCE and Conflict Resolution|url=https://archive.org/details/peacesecurityinp0000denn|date=24. 1. 2007|publisher=Routledge|isbn=9781134145713|page=[https://archive.org/details/peacesecurityinp0000denn/page/n209 182]|quote=The nearly 3 million Armenians in Armenia (and 3–4&nbsp;million in the Armenian Diaspora worldwide) "perceive" the nearly 8&nbsp;million Azerbaijanis in Azerbaijan as "Turks."}}</ref>–'''8&nbsp;miliona'''<ref>{{cite book|last=Von Voss|first=Huberta|title=Portraits of Hope: Armenians in the Contemporary World|url=https://archive.org/details/portraitsofhopea0000unse|year=2007|publisher=Berghahn Books|location=New York|isbn=9781845452575|page=xxv|quote=...there are some 8 million Armenians in the world... }}</ref> | popmjesta = {{ZID|Armenija}}{{nbsp|5}}2.961,514<ref>[http://armstat.am/file/article/sv_03_13a_520.pdf] հոկտեմբերի 12-21-ը Հայաստանի Հանրապետությունում անցկացված մարդահամարի արդյունքները (Rezultati popisa sprovedenog u oktobru 2011. u Republici Armeniji). pp 6-7.</ref><ref>Ministarstvo kulture Armenije [http://mincult.am/datas/media/azg.poqr.%20ev%20xorhurd%20mshak.nax.%20(1).doc "The ethnic minorities in Armenia. Brief information"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171010143439/http://mincult.am/datas/media/azg.poqr.%20ev%20xorhurd%20mshak.nax.%20(1).doc |date=10. 10. 2017 }}. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine.[http://mincult.am/national_minority.html "National minority"].</ref> | regija1 = {{ZID|Rusija}} | pop1 = 1.182,388<ref>{{cite web|url=http://www.gks.ru/free_doc/new_site/population/demo/per-itog/tab5.xls|title=National makeup of the population of the Russian Federation ''(Национальный состав населения Российской Федерации)''|publisher=[[Russian Federal State Statistics Service]]|access-date=5. 1. 2013|language=ru|archive-date=23. 12. 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223052305/http://www.gks.ru/free_doc/new_site/population/demo/per-itog/tab5.xls|url-status=dead}}</ref>–2.900,000<ref>{{cite book|title=Historical dictionary of the Russian Federation|url=https://archive.org/details/historicaldictio00saun|year=2010|publisher=Scarecrow Press|location=Lanham, Maryland|isbn=978-0-8108-5475-8|author=Robert A. Saunders, Vlad Struko|page=[https://archive.org/details/historicaldictio00saun/page/n98 50]}}</ref> | regija2 = {{ZID|SAD}} | pop2 = 1.000,366<ref>{{cite book|title=Total ancestry categories tallied for people with one or more ancestry categories reported 2011 American Community Survey 1-Year Estimates|url=https://archive.org/details/2011AmericanCommunitySurveyAncestry|publisher=United States Census Bureau|access-date=22. 12. 2012}}</ref>–1.500,000<ref>{{cite web|url=http://www.anca.org/press_releases/press_releases.php?prid=1365|title=Barack Obama on the Importance of US-Armenia Relations|date=19. 1. 2008|publisher=[[Armenian National Committee of America]]|access-date=24. 7. 2012|archive-date=6. 1. 2013|archive-url=https://www.webcitation.org/6DSOLhXIG?url=http://www.anca.org/press_releases/press_releases.php?prid=1365|url-status=dead}} {{cite news|url=http://www.armenianweekly.com/2012/05/20/kim-kardashian-urges-support-for-telethon/|title=Kim Kardashian Urges Support for Telethon|date=20. 5. 2012|agency=[[The Armenian Weekly]]|access-date=24. 7. 2012}} {{cite news|last=Milliken|first=Mary|title=Armenian-American clout buys genocide breakthrough|url=https://www.reuters.com/article/2007/10/12/us-usa-armenians-idUSN1144509820071012|access-date=5. 12. 2012|date=12. 10. 2007|agency=[[Reuters]]|archive-date=5. 11. 2013|archive-url=https://web.archive.org/web/20131105223335/http://www.reuters.com/article/2007/10/12/us-usa-armenians-idUSN1144509820071012|url-status=dead}}</ref> | regija4 = {{ZID|Francuska}} | pop4 = 250.000<ref name="Thon">{{cite book|last=Thon|first=Caroline|title=Armenians in Hamburg: an ethnographic exploration into the relationship between diaspora and success|url=https://archive.org/details/armeniansinhambu0000thon|url-access=registration|year=2012|publisher=LIT Verlag Münster|location=Berlin|isbn=978-3-643-90226-9|page=[https://archive.org/details/armeniansinhambu0000thon/page/25 25]}}</ref>–750.000<ref name="Taylor">{{cite book|last=Taylor|first=Tony|title=Denial: history betrayed|url=https://archive.org/details/denialhistorybet0000tayl|year=2008|publisher=Melbourne University Pub.|location=Carlton, Victoria|isbn=978-0-522-85482-4|page=[https://archive.org/details/denialhistorybet0000tayl/page/4 4]}}</ref> | regija5 = {{ZID|Gruzija}}<br/>{{*}}{{ZID|Abhazija}} | pop5 = 168.191<ref>{{cite web |url=http://geostat.ge/cms/site_images/_files/english/population/Census_release_ENG_2016.pdf |title=National Statistics Office of Georgia |access-date=24. 5. 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170205175903/http://geostat.ge/cms/site_images/_files/english/population/Census_release_ENG_2016.pdf |archive-date=5. 2. 2017 |url-status=dead }}</ref><br/>41.864<ref>{{cite news|script-title=ru:В Абхазии объявили данные переписи населения |url=http://rus.delfi.lv/news/daily/abroad/v-abhazii-obyavili-dannye-perepisi-naseleniya.d?id=42015926|newspaper=[[Delfi (web portal)|Delfi]]|date=29. 12. 2011|access-date=20. 8. 2013|language=ru}} (According to the 2011 census).</ref> | regija6 = {{ZID|Azerbejdžan}}<br/>{{*}}{{ZID|Nagorni Karabah}}{{efn|Republika Nagorni Karabah je „de facto“ nezavisna i uglavnom vezana s Armenijom, međutim međunarodno je prepoznata kao „de jure“ dio [[Azerbejdžana]].|group="note"}} | pop6 = <br/>146.573<ref>{{cite web|url=http://gov.nkr.am/en/regijas/|title=Population estimates of NKR as of 01.01.2013|access-date=20. 2. 2014|author=Republic of Artsakh}}{{Mrtav link}}</ref> | regija7 = {{ZID|Libanon}} | pop7 = 150.000<ref name="Gibney">{{cite book|last=Gibney|first=Matthew J.|title=Immigration and asylum: from 1900 to the present|year=2005|publisher=ABC-CLIO|location=Santa Barbara, California|isbn=978-1-57607-796-2|page=[https://archive.org/details/immigrationasylu00matt/page/13 13]|url=https://archive.org/details/immigrationasylu00matt/page/13}}</ref> | regija8 = {{ZID|Iran}} | pop8 = 120.000<ref>{{cite web|url=http://www.noravank.am/arm/issues/detail.php?ELEMENT_ID=2376|script-title=hy:Իրանահայ համայնք. ճամպրուկային տրամադրություններ|trans-title=The Iranian-Armenian community|last=Vardanyan|first=Tamara|date=21. 6. 2007|publisher=[[Noravank Foundation]]|access-date=5. 1. 2013|language=hy}}</ref> | regija9 = {{ZID|Njemačka}} | pop9 = 90.000–110.000<ref>{{cite news|title=Գերմանիաիի հայ համայնքը [Armenian community of Germany]|first=Babken|last=Sargsyan|url=http://www.armenialiberty.org/content/article/2279357.html |date=8. 12. 2012|access-date=10. 1. 2015|language=hy}}</ref> | regija10 = {{ZID|Sirija}}{{efn|Procjenjuje se da je broj sirijskih Armena daleko manji zbog [[Sirijskog građanskog rata]], jer su to predratne brojke. Mnogi su izbjegli u [[Libanon]], [[Armenija|Armeniju]] i [[zapadni svijet|Zapad]].|grupa="napomena"}} | pop10 = 100.000<ref name="Arm. Min. Diaspora">{{cite web|url=http://www.armdiasporamuseum.com/227-1-page.html |title=THE VIRTUAL MUSEUM OF ARMENIAN DIASPORA |publisher=Ministry of [[Armenian diaspora|Diaspora]] of the Republic of Armenia |access-date=19. 2. 2014 |url-status=dead |archive-url=https://archive.today/20140219123645/http://www.armdiasporamuseum.com/227-1-page.html |archive-date=19. 2. 2014 }}</ref> | regija11 = {{ZID|Ukrajina}} | pop11 = 100.000<ref name="Ukraine 2001 Census">{{citation |url=http://www.ukrcensus.gov.ua/eng/results/nationality_population/nationality_1/s5/?botton=cens_db&box=5.1W&k_t=00&p=20&rz=1_1&rz_b=2_1%20&n_page=2 |title=The distribution of the population by nationality and mother tongue |year=2001 |publisher=State Statistics Committee of Ukraine |location=Kiev |access-date=5. 1. 2013 |archive-date=15. 3. 2007 |archive-url=https://web.archive.org/web/20070315192333/http://www.ukrcensus.gov.ua/eng/results/nationality_population/nationality_1/s5/?botton=cens_db&box=5.1W&k_t=00&p=20&rz=1_1&rz_b=2_1+&n_page=2 |url-status=dead }}</ref> | regija12 = {{ZID|Brazil}} | pop12 = 100.000<ref>[http://oglobo.globo.com/mundo/comunidade-armenia-prospera-no-brasil-mas-nao-abandona-luta-pela-memoria-do-massacre-15908325 Comunidade armênia prospera no Brasil, mas não abandona luta pela memória do massacre]. By Breno Salvador. ''[[O Globo]]'', 24 April 2015</ref><ref>{{cite news|title=Federal Senate of Brazil Recognizes Armenian Genocide|url=http://armenianweekly.com/2015/06/03/federal-senate-of-brazil-recognizes-armenian-genocide/|agency=Armenian Weekly|date=3. 6. 2015}}</ref> | regija13 = {{ZID|Grčka}} | pop13 = 80.000<ref>{{cite news|title=Հունաստանի հայ համայնքը պատրաստվում է Հայաստանի նախագահի հետ հանդիպմանը [Armenian community of Greece preparing for the meeting with the Armenian president]|first=Astghik|last=Bedevyan|url=http://www.armenialiberty.org/content/article/2279357.html |agency=[[Radio Free Europe/Radio Liberty]] Armenian Service|date=18. 1. 2011|access-date=10. 1. 2015|language=hy}}</ref> | regija14 = {{ZID|Argentina}} | pop14 = 70.000{{sfn|Ayvazyan|2003|p=100}} | regija15 = {{ZID|Turska}} | pop15 = 60.000<ref>{{cite news|title=Foreign Ministry: 89,000 minorities live in Turkey|url=http://www.todayszaman.com/newsDetail_getNewsById.action?load=detay&link=161291|newspaper=[[Today's Zaman]]|date=15. 12. 2008|access-date=5. 1. 2013|archive-date=20. 5. 2011|archive-url=https://web.archive.org/web/20110520084230/http://www.todayszaman.com/newsDetail_getNewsById.action?load=detay&link=161291|url-status=dead}}</ref> | regija16 = {{ZID|Kanada}} | pop16 = 55.740<ref>{{citation|url=http://www12.statcan.gc.ca/nhs-enm/2011/dp-pd/dt-td/Rp-eng.cfm?LANG=E&APATH=3&DETAIL=0&DIM=0&FL=A&FREE=0&GC=0&GID=0&GK=0&GRP=0&PID=105396&PRID=0&PTYPE=105277&S=0&SHOWALL=0&SUB=0&Temporal=2013&THEME=95&VID=0&VNAMEE=&VNAMEF=|title=Canada National Household Survey|year=2011|publisher=Statistics Canada|access-date=20. 8. 2013}}. Od toga je 31.075 prijavilo jedinstveno i 24.675 mješovitog porijekla Armena.</ref> | regija18 = {{ZID|Poljska}} | pop18 = 50.000<ref>{{cite news|url=http://mniejszosci.narodowe.mac.gov.pl/mne/mniejszosci/charakterystyka-mniejs/6480,Charakterystyka-mniejszosci-narodowych-i-etnicznych-w-Polsce.html |title=Narodowy Spis Powszechny 2011 (Polish Census of 2011) |year=2011 |publisher=Główny Urząd Statystyczny (Polish Central Statistical Office) |access-date=31. 10. 2015 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20151017060215/http://mniejszosci.narodowe.mac.gov.pl/mne/mniejszosci/charakterystyka-mniejs/6480%2CCharakterystyka-mniejszosci-narodowych-i-etnicznych-w-Polsce.html |archive-date=17. 10. 2015 }}</ref> | regija19 = | languages = [[Armenski jezik|armenski]] | vjera = Kršćanstvo<small><br />[[Armenska apostolska crkva]] {{·}} [[Armenska katolička crkva|katolicizam]] {{·}} [[Armenska evangelička crkva|protestantizam]] </small> | vezano = [[Hemšini]], [[Cherkesogai]] | footnotes = }} '''Armeni''' ({{Jez-hy|հայեր}}, ''hayer'') [[etnička grupa]] su porijeklom s [[Armenska visoravan|Armenske visoravni]] u [[Jugozapadna Azija|jugozapadnoj Aziji]].<ref>{{Cite web|url=https://www.britannica.com/place/Armenia/Administration-and-social-conditions#ref481320|title=Armenia: Ancient and premodern Armenia|last=|first=|date=|website=[[Encyclopædia Britannica Online]]|publisher=[[Encyclopædia Britannica, Inc.]]|access-date=17. 7. 2018|quote=The Armenians, an Indo-European people, first appear in history shortly after the end of the 7th century BCE[, d]riving some of the ancient population to the east of Mount Ararat [...]}}</ref> Armeni su većina u [[Armenija|Armeniji]] i [[Nagorni Karabah|Nagornom Karabahu]]. Dijaspora od oko 5 miliona ljudi živi izvan Armenije. Većina njih živi u [[Rusija|Rusiji]], [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Gruzija|Gruziji]], [[Iran]]u, [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Ukrajina|Ukrajini]], [[Liban]]u, [[Brazil]]u i [[Sirija|Siriji]]. S izuzetkom Irana i bivših sovjetskih država, današnja armenska dijaspora nastala je nakon [[Genocid nad Armenima|genocida nad Armenima]].<ref name="Hovannisian">[[Richard G. Hovannisian]], ''The Armenian people from ancient to modern times: the fifteenth century to the twentieth century'', Volume 2, p. 427, Palgrave Macmillan, 1997.</ref> Većina Armenaca su pripadnici [[Armenska apostolska crkva|Armenske apostolske crkve]]. Kršćanstvo se počelo širiti u Armeniji ubrzo nakon [[Isus]]ove smrti, i tako je početkom 4. vijeka [[Kraljevina Armenija|Armenska kraljevina]] postala prva država koja je prihvatila kršćanstvo kao državnu religiju.<ref name="ncccusa">{{Cite web|url=http://www.ncccusa.org/news/01news36a.html|title=Armenia first nation to adopt Christianity as a state religion.|archive-url=https://web.archive.org/web/20110106104636/http://www.ncccusa.org/news/01news36a.html|archive-date=6. 1. 2011|url-status=dead|access-date=27. 2. 2007}}</ref> == Historija == Pretpostavlja se da je indoevropska kultura iz [[Bronzano doba|bronzanog doba]] [[Trialeti kultura|Trialeti-Vanadzor]] već u 3. mileniju p. n. e. imala uporište u Armeniji, s dokazima kao što su grobnice iz [[Ashtarak]]a.<ref>Peter I. Bogucki and Pam J. Crabtree [http://lukashevichus.info/knigi/ancient_europe_encycl_bogucki_crabtree_1.pdf ''Ancient Europe, 8000 B.C. to A.D. 1000: An Encyclopedia of the Barbarian World''.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160109082658/http://lukashevichus.info/knigi/ancient_europe_encycl_bogucki_crabtree_1.pdf |date=9. 1. 2016 }} Charles Scribner's Sons, 2004 {{ISBN|978-0684806686}}</ref><ref>Daniel T. Potts [https://books.google.ca/books?id=7lK6l7oF_ccC&pg=PA681 ''A Companion to the Archaeology of the Ancient Near East''.] Volume 94 of Blackwell Companions to the Ancient World. John Wiley & Sons, 2012 {{ISBN|1405189886}} p.681</ref><ref>{{Cite journal|last=Simonyan|first=Hakob Y.|date=2012|title=New Discoveries at Verin Naver, Armenia|url=https://www.academia.edu/25380162|journal=Backdirt|publisher=The Cotsen Institute of Archaeology at UCLA|issue=The Puzzle of the Mayan Calendar|pages=110–113|access-date=5. 8. 2019}}</ref> Kontroverzna hipoteza nekih stručnjaka smješta indoevropsku pradomovinu na Armensku visoravan.<ref>Thomas Gamkrelidze and Vyacheslav Ivanov (philologist)|Vyacheslav V. Ivanov, ''The Early History of Indo-European Languages'', March 1990, p. 110.</ref> U [[Bronzano doba|bronzanom dobu]] nekoliko država je postojalo na području Armenije, uključujući [[Hetiti|Hetitsko carstvo]].<ref>Vahan Kurkjian, "History of Armenia", Michigan, 1968, [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Gazetteer/Places/Asia/Armenia/_Texts/KURARM/home.html History of Armenia by Vahan Kurkjian]; Armenian Soviet Encyclopedia, v. 12, Yerevan 1987; Artak Movsisyan, "Sacred Highland: Armenia in the spiritual conception of the Near East", Yerevan, 2000; Martiros Kavoukjian, "The Genesis of Armenian People", Montreal, 1982</ref> Pod [[Asurbanipal|Ašurbanipalom]] (669–627. p. n. e.), [[Asirija|Asirsko carstvo]] se prostiralo do [[Kavkaz (planina)|planine Kavkaz]] (moderna [[Armenija]], Gruzija i [[Azerbejdžan]]).<ref>Curtis, John (November 2003). "The Achaemenid Period in Northern Iraq". L'archéologie de l'empire achéménide (Paris, France): 12.</ref> Prvi geografski entitet koji su susjedni narodi nazivali Armenijom uspostavljena je u obliku [[satrap]]a (provincije) krajem 6. vijeka p. n. e. pod dinastijom Orontid (Yervanduni) unutar [[Ahemenidsko Carstvo|Ahemenidskog Carstva]]. Orontidi su kasnije vladali nezavisnom [[Kraljevina Armenija (antika)|Kraljevinom Armenijom]]. Kasnije je ta kraljevina s dinastijom Arsacida postala prva prva država koja je prihvatila kršćanstvo kao svoju religiju,<ref name="Mary Boyce p 84">Mary Boyce. [https://books.google.com/books?id=a6gbxVfjtUEC&pg=PA84&dq=armenians+zoroastrianism+christianity&hl=nl&sa=X&ved=0CCgQ6AEwAWoVChMIi5zf656SxgIVgbMsCh1xBQB1#v=onepage&q=armenians%20zoroastrianism%20christianity&f=false ''Zoroastrians: Their Religious Beliefs and Practices''] Psychology Press, 2001 {{ISBN|978-0415239028}} p 84</ref> u ranim godinama 4. vijeka, vjerovatno 301. p. n. e.<ref>traditionally dated to 301 following [[Mikayel Chamchian]] (1784). 314 is the date favored by mainstream scholarship, so Nicholas Adontz (1970), p.82, following the research of Ananian, and Seibt ''The Christianization of Caucasus (Armenia, Georgia, Albania) '' (2002).</ref> U kasnom [[Partsko carstvo|partskom]] razdoblju Armenija bila je priklonjena pretežno [[Zoroastrizam|zoroastrijanizmu]].<ref name="Mary Boyce p 84" /> Armenija je 428. ponovo izgubila suverenitet pod osvajačkim [[Bizantijsko Carstvo|bizantijskim]] i [[Sasanidsko Carstvo|sasanidskim perzijskim]] carstvima, a kasnije i [[Muslimansko osvajanje Perzije|muslimanskim osvajanjem Perzije]] koja su obuhvatala područja gdje Armeni žive. Godine 885. Armeni su ponovo uspostavili suvereno kraljevstvo pod vodstvom Ashota I iz dinastije Bagratid. Značajan dio Armena pobjegao je od bizantske okupacije 1045. i naknadne invazije [[Seldžuci|turskih Seldžuka]] 1064. godine. Naselili su se u velikom broju u [[Kilikija|Kilikiji]], [[Anadolija|anadolskoj]] regiji gdje su Armenci od rimskih vremena bili manjina. Godine 1080. osnovali su Kneževinu Armeniju, zatim i Kraljevinu Kilikiju, koja je postala žarište armenskog nacionalizma. Armenci su razvili bliske društvene, kulturne, vojne i vjerske veze s obližnjim [[Križarske države|križarskim državama]], ali su na kraju podlegli [[Memluci|napadima Memluka]]. U narednih nekoliko vijekova, nad Armenima su vladali [[Džingis-kan|Džinkis-kan]], [[Timuridi]] i plemenske turske federacije [[Ak Koyunlu]] i [[Kara Koyunlu]], te [[Osmansko Carstvo]]. === Moderna historija === [[Etničko čišćenje]] Armena tokom posljednjih godina Osmanskog Carstva smatra se [[genocid]]om, gdje se procjenjuje da je bilo 1,5 miliona žrtava. Prvi val progona bio je od 1894. do 1896, a drugi je kulminirao [[Genocid nad Armenima|genocidom nad Armenima]] 1915. i 1916. S početkom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Osmansko Carstvo vidjelo je Armene kao saveznike [[Rusko Carstvo|carske Rusije]], što je bio izgovor za progone koji će uslijediti. Nakon raspada Ruskog carstva i [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]], Armenija je nakratko bila nezavisna od 1918. do 1920. Krajem 1920. [[Komunizam|komunisti]] su došli na vlast nakon invazije [[Crvena armija|Crvene armije]] na Armeniju. Prvobitno je 1922. Armenija postala dio Kavkaskog SFSR u sklopu [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], a kasnije je formirana [[Armenski SSR|Armenska sovjetska socijalistička republika]] koja je trajala od 1936. do 21. septembra 1991. kada je Armenija proglasila nezavisnost od [[Sovjetski Savez|SSSR-a]] i uspostavila drugu [[Armenija|Armensku Republiku]]. == Jezik == Armenski je [[Indoevropski jezici|indoevropski]] jezik.<ref>{{Cite web|url=https://www.britannica.com/topic/Armenian-people|title=Armenian (people) &#124; Description, Culture, History, & Facts}}</ref> Ima dva međusobno razumljiva i pisana oblika: istočni armenski, koji se danas govori uglavnom u [[Armenija|Armeniji]], Gorskom Karabahu, [[Iran]]u i bivšim sovjetskim republikama; i zapadni armenski, koja se koristi u historijskoj Zapadnoj Armeniji. Iako se armenski svrstava u [[Indoevropski jezici|indoevropske jezike]], njegovo precizno klasificiranje je predmet rasprava. Donedavno su naučnici vjerovali da je armenski najuže povezan s [[Grčki jezik|grčkim]] i drevnim makedonskim. Eric P. Hamp smjestio je armenski jezik u grčko-armensku podgrupu indoevropskih jezika u svom [[Indoevropski jezici|indoevropskom]] porodičnom stablu iz 2012. godine.<ref name="hamp">{{Cite journal|last=Hamp|first=Eric P.|date=august 2013|title=The Expansion of the Indo-European Languages: An Indo-Europeanist's Evolving View|url=http://sino-platonic.org/complete/spp239_indo_european_languages.pdf|journal=Sino-Platonic Papers|volume=239|pages=8, 10, 13|access-date=8. 2. 2014}}</ref> Ipak, danas većina stručnjaka vjeruje da je armenski jezik blizak [[Indoiranski jezici|indo-iranskim]] jezicima, isto koliko i grčkom.<ref>{{cite book|author=Vavroušek P.|chapter=Frýžština|chapter-format=|chapter-url=|title=Jazyky starého Orientu|orig-year=|agency=|edition=|location=Praha|date=2010|publisher=Univerzita Karlova v Praze|volume=|pages=129|series=|isbn=978-80-7308-312-0|ref=}}</ref><ref name="Adams419">{{cite book|author=J. P. Mallory, Douglas Q. Adams.|location=London|isbn=9781884964985|series=|pages=[https://archive.org/details/encyclopediaindo00mall/page/n448 419]|volume=|publisher=Fitzroy Dearborn Publishers|date=1997|edition=|chapter=|agency=|orig-year=|title=Encyclopedia of Indo-European culture|url=https://archive.org/details/encyclopediaindo00mall|url-access=registration|format=|chapter-url=|ref=}}</ref><ref name="Clackson124">{{cite book|author=Clackson James P.T.|chapter=Classical Armenian|chapter-format=|chapter-url=|title=The Ancient Languages of Asia Minor|orig-year=|agency=|edition=|location=New York|date=2008|publisher=Cambridge University Press|volume=|pages=124|series=|isbn=|ref=}}</ref> To je dovelo neke učenjake da predlože hipotetsku grčko-armensko-arijsku grupu unutar indoevropske jezičke porodice.<ref>''Handbook of Formal Languages'' (1997), [https://books.google.com/books?id=yQ59ojndUt4C&pg=PA6&dq=armeno-aryan&client=firefox-a#v=onepage&q=armeno-aryan&f=true p. 6].</ref> [[Datoteka:Khorovats.jpg|mini|Khorovats je omiljeno armensko jelo |alt=|200x200piksel]] == Kultura == [[Datoteka:Sargis_Pitsak.jpg|mini|Armenski{{Mrtav link}} rukopis iz 14. vijeka. |alt=|210x210piksel]] Armenska literatura prvi put je zabilježena u 400. godini kada je Mesrop Mashtots izumio [[Armenska abeceda|armensku abecedu]]. Ovaj vremenski period često se smatra kao zlatno doba armenske književnosti. Ranu armensku literaturu napisao je "otac armenske historije", Movses Khorenatsi, autor ''[[Historija Armenije (knjiga)|Historija Armenije]]''. U 19. stoljeću ustanovljen je veliki književni pokret koji je trebao da stvori modernu armensku književnost. Ovaj period, tokom kojeg je cvjetala armenska kultura, poznat je kao razdoblje preporoda (Zartonki sherchan). Većina njih usvojila je novostvorenu istočnu ili zapadnu varijantu armenskog jezika. Muzički instrumenti kao što je duduk, [[dhol]], [[zurna]] i [[Qanun (instrument)|kanun]] obično se nalaze u repertoaru armenske narodne muzike. [[Horovac]], jelo s roštilja, jedno je od omiljenih armenskih jela. [[Lavaš]] je vrlo popularan armenski hljeb, a armenska paklava popularni je desert napravljen od filo tijesta. == Napomene == <references group="lower-alpha" /> == Reference == {{Refspisak|}} == Vanjski linkovi == * [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3903 Armenci] – Mrežno izdanje ''Hrvatske enciklopedije'' [[Kategorija:Kavkaski narodi]] [[Kategorija:Armeni]] [[Kategorija:Narodi s Bliskog istoka]] 1qqkyhzwzwn8qdqs2rmflad2il5id7m Coriaria 0 465112 3829865 3645813 2026-04-13T11:04:14Z AnRo0002 7540 ([[c:GR|GR]]) [[c:COM:FR|File renamed]]: [[File:Flor roldor.JPG]] → [[File:Coriaria myrtifolia - Flor roldor.jpg]] 3829865 wikitext text/x-wiki {{italic title}} {{Taksokvir | boja =lightgreen | naziv =''Coriaria'' | slika = Coriaria myrtifolia - Flor roldor.jpg | slika_širina = 250px | slika_opis =[[Coriaria myrtifolia]], [[Katalonija]] | status = | regnum =[[Plantae]] | divisio =[[Tracheophyta]] | classis =[[Magnoliopsida]] | ordo =[[Cucurbitales]] | familia ='''''Coriariaceae''''' | familia_autorstvo =<small>DC.</small> | genus ='''''Coriaria''''' | genus_autorstvo =<small>L.</small> | species = | subspecies = | dvoimeno = | dvoimeno_autorstvo = | karta_raspon = }} '''''Coriaria''''' je [[rod (biologija)|rod]] u [[porodica (biologija)|porodica]] [[cvjetnica]] ''Coriariaceae'', [[red (biologija)|red]] [[Cucurbitales]], [[razred (biologija)|razred]] [[Magnoliopsida]], [[divizija (biologija)|divizija]] [[Tracheophyta]].<ref name=APGIV>{{Cite journal|authors=Angiosperm Phylogeny Group|year=2016|title=An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV|journal=Botanical Journal of the Linnean Society|volume=181|issue=1|pages=1–20|issn=0024-4074|doi=10.1111/boj.12385|doi-access=free}}</ref> Rod je klasificiran u posebnu porodicu ''Coriariaceae'' Rodu ima 14 vrsta<ref>[http://powo.science.kew.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:12042-1#children Plants of the World online] pristupljeno 5 maja 2020.</ref> [[grm]]ova i dva [[hibrid (biologija)|hibrida]] iz obje [[Amerika|Amerike]], sjeverozapadu Afrike i dijelovima [[Europa|Europe]] (Mediteraan), dijelovima [[Azija|Azije]], [[Nova Gvineja|Novoj Gvineji]] i [[Novi Zeland|Novom Zelandu]]. Poznatija vrsta je otrovni grm ''[[Coriaria myrtifolia]]'' u [[Mediteran]]u i [[japan]]ska vrsta ''Coriaria japonica''. == Vrste == {{div col|cols=2}} * ''[[Coriaria angustissima]]'' <small>Hook.f.</small> * ''[[Coriaria arborea]]'' <small>Linds.</small> *''[[Coriaria duthiei]]'' <small>D.K.Singh & Pusalkar</small> *''[[Coriaria intermedia]]'' <small>Matsum.</small> *''[[Coriaria japonica]]'' <small>A.Gray</small> *''[[Coriaria kingiana]]'' <small>Colenso</small> *''[[Coriaria lurida]]'' <small>Kirk</small> *''[[Coriaria myrtifolia]]'' <small>L.</small> *''[[Coriaria napalensis]]'' <small>Wall.</small> *''[[Coriaria plumosa]]'' <small>W.R.B.Oliv.</small> *''[[Coriaria pottsiana]]'' <small>W.R.B.Oliv.</small> *''[[Coriaria pteridoides]]'' <small>W.R.B.Oliv.</small> *''[[Coriaria ruscifolia]]'' <small>L.</small> *''[[Coriaria × sarlurida]]'' <small>Cockayne & Allan</small> *''[[Coriaria × sarmangusta]]'' <small>Allan</small> *''[[Coriaria sarmentosa]]'' <small>G.Forst.</small> *''[[Coriaria terminalis]]'' <small>Hemsl.</small> {{div col end}} Prema [[katalog života|Katalogu života]], rod ''Coriaria'' ima slijedeći [[kladogram]]:<ref name = "COL">{{cite web |url= http://www.catalogueoflife.org/annual-checklist/2014/browse/tree/id/17240080|title= Species 2000 & ITIS Catalogue of Life: 2014 Annual Checklist.|author= Roskov Y., Kunze T., Orrell T., Abucay L., Paglinawan L., Culham A., Bailly N., Kirk P., Bourgoin T., Baillargeon G., Decock W., De Wever A., Didžiulis V. (ed)|year= 2014|publisher= Species 2000: Reading, UK.|access-date= 26. 5. 2014}}</ref> {{Clade | label1 = '''''Coriaria&nbsp;''''' | 1={{Clade | 1=''[[Coriaria angustissima]]'' | 2=''[[Coriaria duthiei]]'' | 3=''[[Coriaria japonica]]'' | 4=''[[Coriaria kingiana]]'' | 5=''[[Coriaria lurida]]'' | 6=''[[Coriaria myrtifolia]]'' | 7=''[[Coriaria nepalensis]]'' | 8=''[[Coriaria plumosa]]'' | 9=''[[Coriaria pottsiana]]'' | 10=''[[Coriaria pteridoides]]'' | 11=''[[Coriaria ruscifolia]]'' | 12=''[[Coriaria sarlurida]]'' | 13=''[[Coriaria sarmangusta]]'' | 14=''[[Coriaria terminalis]]'' }} }} == Galerija == <gallery> Coriaria myrtifolia.jpg|''Coriaria myrtifolia'' Ecuador-032.jpg|Ekvadorska koridarija Coriaria myrtifolia 05.jpg| ''Coriaria myrtifolia'' Coriaria myrtifolia - Flor roldor.jpg Coriaria arborea 11.JPG| ''Coriaria arborea'' Coriaria myrtifolia 03.jpg|''Coriaria myrtifolia'' </gallery> ==Reference== {{reflist}} ==Vanjski linkovi== {{commonscat|Coriaria}} {{wikivrste|Coriaria}} [[Kategorija:Cucurbitales]] o57docwob9bmk8lka8uxam25ud3fr4j Granica između Bosne i Hercegovine i Srbije 0 468623 3829645 3630787 2026-04-12T12:42:02Z PanaskoBot 180210 /* Historija */ razne ispravke 3829645 wikitext text/x-wiki {{Infokutija granica | ime = Granica između Bosne i Hercegovine <br/> i Srbije | slika = Bosnia and Herzegovina Serbia Locator.png | opis = Položaj Bosne i Hercegovine i Srbije | teritorija_1 = {{ZID|Bosna i Hercegovina}} | teritorija_2 = {{ZID|Srbija}} | dužina = 302 | enklave = | ustanovljena = 1991, 1992. | ustanovljena_razlog = Nakon [[Raspad Jugoslavije|raspada Jugoslavije]] i [[Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine|proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine]] | trenutno = 2006. | trenutno_razlog = | ukinuta = | ukinuta_razlog = | ugovori = | broj_graničnih_prelaza = 16 | lista_graničnih_prelaza = [[Spisak graničnih prijelaza Bosne i Hercegovine#Srbija|Spisak graničnih prijelaza]] | bilješka = }} '''Granica između [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i [[Srbija|Republike Srbije]]''' linija je razdvajanja između teritorija tih država. Njena dužina iznosi 302&nbsp;km. == Historija == [[Datoteka:Serbia1833.png|mini|lijevo|upright=1.2|Granice Kneževine Srbije u vrijeme priznanja njene nezavisnosti]] Granica je prvi put formirana 1878. i bila je vrlo slična današnjoj. Tada je [[Berlinski sporazum (1878)|Berlinskim sporazumom]] [[Osmansko Carstvo]] priznalo nezavisnost [[Kneževina Srbija|Kneževine Srbije]] (koju je ubrzo nakon toga naslijedila [[Kraljevina Srbija]]), dok je [[Bosanski vilajet|područja Carstva]] koja odgovaraju današnjoj Bosni i Hercegovini, iako formalno još pod osmanlijskom kontrolom, [[Austrougarsko osvajanje Bosne i Hercegovine|okupirala]] [[Austro-Ugarska]]. Granica je ostala nepromijenjena kada je Austro-Ugarska [[Aneksijska kriza|anektirala]] Bosnu i Hercegovinu 1908. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], 1918, granica je nestala jer su te dvije teritorije ušle u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. preimenovana u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]], a nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] u sastav [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]]. Unutar Jugoslavije granica je razdvajala socijalističke republike [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] i [[Socijalistička Republika Srbija|Srbiju]]. Nakon [[Raspad Jugoslavije|raspada Jugoslavije]] i početka [[rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] 1992. granica je obnovljena, poprimivši trenutni izgled 2006, kada se [[Crna Gora]] izdvojila iz [[Srbija i Crna Gora|državne zajednice sa Srbijom]]. == Tok == Granica počinje od [[tromeđa|tromeđe]] ove dvije zemlje s [[Hrvatska|Hrvatskom]] kod sela [[Jamena|Jamene]] u općini [[Šid]] i ide [[Sava|Savom]] prema istoku. Od ušća [[Drina|Drine]] u Savu granica nastavlja ići Drinom prema jugu sve do [[Kamenica (Višegrad)|Kamenice]] kod [[Višegrad]]a, gdje se odvaja od [[rijeka|rijeke]] i nastavlja prema jugoistoku, ograničavajući [[Nacionalni park Tara]] s jugozapada. Zatim ide dalje prema jugu, prelazeći gornje padine planine Stolac (1.673 m) i rijeku [[Crni Rzav]] i dolazi do [[Uvac (rijeka)|Uvca]] i [[Lim (rijeka)|Lima]] te zapadne periferije [[Priboj]]a. Odatle nastavlja prema zapadu krivudavom linijom do planine [[Javorje (planina)|Javorje]], iza koje je tromeđa Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.<ref name="europeanwesternbalkans">{{cite news |date=3. 11. 2017 |url= https://europeanwesternbalkans.com/2017/11/03/serbia-bosnia-border-demarcation-contentious-matter/ |title= Serbia–BiH border demarcation: A contentious matter? |author= Katarina Anđelković}}</ref> == Teritorijalni sporovi == Još postoje teritorijalni sporovi između dvije države, svi duž donjeg toka Drine – područje površine 40,42&nbsp;km². Jedan od njih odnosi se na područja oko [[hidroelektrana]] [[Hidroelektrana "Zvornik"|"Zvornik"]] i [[Hidroelektrana "Bajina Bašta"|"Bajina Bašta"]] u [[Općine Bosne i Hercegovine|općinama]] [[Zvornik]] i [[Srebrenica]], čije su strukture vlasništvo Srbije, ali su vodotok koji ih napaja (Drina) i akumulacijski bazeni podijeljeni između država. Drugi spor odnosi se na područje uz [[Željeznička pruga|željezničku prugu]] [[Pruga Beograd – Bar|Beograd – Bar]] (kojа prolazi kroz bosanskohercegovačku teritoriju u dužini 12&nbsp;km), za koje bi srbijanske vlasti željele da je unutar granica Srbije, dok se treći odnosi na [[Općine u Srbiji|srbijansku općinu]] Priboj (unutar koje je bosanskohercegovačka [[enklava|eksklava]] [[Međurečje (Rudo)|Međurečje]]), koju dobrim dijelom okružuje bosanskohercegovačka općina [[Rudo]], zbog čega bi vlasti u Srbiji htjele modificirati granicu.<ref name="europeanwesternbalkans"/> == Također pogledajte == * [[Spisak graničnih prijelaza Bosne i Hercegovine]] == Reference == {{refspisak}} == Literatura == * {{cite journal |url= https://www.jstor.org/stable/3108548?seq=1 |title= Boundaries and Violence: Repertoires of State Action along the Bosnia / Yugoslavia Divide |publisher= "[[Springer Science+Business Media|Springer]]" |author= James Ron |journal= Theory and Society |volume= 29 |number= 5 |year= oktobar 2000 |p= 609–649}} {{en simbol}} {{Granice Bosne i Hercegovine}} {{Granice Srbije}} [[Kategorija:Granica između Bosne i Hercegovine i Srbije]] ojt2afx0m85qglv1yagru5zoxrytpcz Vojna uprava u Srbiji (1941—1944) 0 475697 3829747 3826946 2026-04-12T19:30:38Z Z1KA 87045 3829747 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Nedićeva Srbija | genitiv = Nedićeve Srbije | godina_druge_vlasti = 1941–1944. | vladar_prva_vlast = [[Milan Aćimović]] | valuta = [[Srpski dinar]]<br>[[Reichsmark]] | vrsta_vlasti = [[Premijer]] | datum osnivanja = [[Osnivanje]] | stanovnika_godina = 1941. | izvorno_ime = Недићева Србија<br>Militärverwaltung in Serbien | država_poslije1 = Demokratska Federativna Jugoslavija | zastava = Flag of Serbia (1941–1944).svg | godina_prve_vlasti = 1941. | država_prije1 = Kraljevina Jugoslavija | razdoblje = 1941–1944. | država_prije_zastava1 = Flag_of_Yugoslavia_(1918–1941).svg | država_poslije_zastava1 = Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg | službeni_jezik = [[srpskohrvatski]], [[njemački]] i [[italijanski]] | karta = Territory Of The German Military Commander In Serbia 1941-44.png | glavni_grad = [[Beograd]] | državno_uređenje = marionetska država pod vojnom upravom [[Sile Osovine|Sila Osovine]] | stanovnika = 4.500.000 | vladar_druga_vlast = [[Milan Nedić]] | grb = Coat of arms of the Government of National Salvation 2.svg | nezavisnost = 22. april 1941. | vremenska_zona = [[UTC+01:00|UTC +1]] ([[Srednjoevropsko vrijeme|CET]])<br>[[UTC+02:00|UTC +2]] ([[Srednjoevropsko ljetno vrijeme|CEST]]) }} '''Vojna uprava u Srbiji''' ({{Jez-de|Militärverwaltung in Serbien}}), službeno '''Područje Vojnog zapovjednika u Srbiji''' ({{Jez-de|Gebiet des Militärbefehlshabers in Serbien}}) ili kolokvijalno '''Nedićeva Srbija''' naziv je za marionetsku i nacističku srbijansku državu s generalom [[Milan Nedić|Milanom Nedićem]] na čelu, koja je uspostavljena 1941. na području [[Vojna uprava u Srbiji (1941–1944)|njemačke vojne uprave u Srbiji]] i nestala 1944. pred padom [[Sile Osovine|Sila Osovine]]. Vlada koja je nastala voljom njemačkog okupatora koristila je srpske državne simbole. Njenih nekoliko desetaka hiljada žandara, te vojnika u sastavu [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] ("Nedićevci") i [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] ("Ljotićevci") uspješno su uz pomoć [[Nijemci|Nijemaca]] kontrolirali teritorij [[Srbija|Srbije]] koja je gospodarski iskorištavana za potporu njemačkom ratnom naporu. == Geopolitički odnosi == Nakon brze pobjede Osovine tokom [[Aprilski rat|invazije Kraljevine Jugoslavije]], područje koje je danas znano kao [[Centralna Srbija]] palo je pod direktnu vlast Osovine. Kao što su radile na svim okupiranim teritorijima, [[Sile Osovine]] uspostavile su kolaboracionističku vladu koja je vodila državu po uzoru na [[Treći rajh]]. Srbija je tada postala okružena [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnom Državom Hrvatskom]] na zapadu, teritorijima na jugu koje je okupirala [[Kraljevina Italija]], sjevernim teritorijima koje je okupirala [[Miklós Horthy|Horthyjeva]] [[Kraljevina Mađarska]], te istočnim teritorijima koje je okupirala [[Bugarska]]. [[Banat]], koji je nominalno bio dio Srbije, pao je pod izravnu vlast Trećeg rajha, koji je tim područjem upravljao pomoću domaćih folkdsdojčera. [[Milan Nedić]] je pokušavao od Njemačke izboriti status Srbije kakav je u okupiranoj [[Evropa|Evropi]] imala Nezavisna Država Hrvatska. Usprkos dobroj Nedićevoj, tj. srpskoj suradnji, te mnogo uspješnijem suzbijanju [[Partizani|partizana]] u Srbiji, Nedić se razočarano vratio iz dugo pripremane posjete [[Adolf Hitler|Hitleru]] u septembru 1943, gdje se nadao ishoditi da se Srbiji pripoje [[Crna Gora]] i istočni dijelovi NDH. Hitler je jednostavno rekao da su ga [[Srbi]] "iznevjerili" kada je nakon pristupa [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] [[Trojni pakt|Trojnom paktu]] izbio u [[Beograd]]u (probritanski) državni udar od 27. marta 1941, pa stoga Srbija ne može imati onakav status kakvoga ima NDH.<ref>{{Cite journal|last=Martinov|first=Zlatoje|title=Zlatoje Martinov NDH I NEDIĆEVA SRBIJA Sličnosti i razlike|url=https://www.academia.edu/37232937/Zlatoje_Martinov_NDH_I_NEDI%C4%86EVA_SRBIJA_Sli%C4%8Dnosti_i_razlike|journal=Academia.edu}}</ref> == Nastanak == Nakon raspada [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] i okupacije od sila Osovine, dijelovi bivše kraljevine postali su na satelitske države ili su bile razdijeljeni kao plijen između saveznika osovine ([[Kraljevina Mađarska|Kraljevine Mađarske]], [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[Bugarska|Bugarske]], [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] i [[Treći rajh|Trećeg rajha]]). Odmah nakon okupacije, uži dio Srbije bio je pod izravnom upravom [[Nijemci|Nijemaca]] u Vojnoj upravi okupirane Srbije, na čijem čelu je bio [[Milan Aćimović]], osoba koja nije bila organizacijski sposobna voditi Srbiju. Nijemci su htjeli sposobnijeg kandidata da za vođenje i upravu ovim dijelom predaju Srbima koji bi organizirali vladu i pokrenuli državnu upravu i ekonomiju koja bi bila podređena okupatoru, slično kao što se događalo u drugim okupiranim područijima u Evropi. Cilj Nijemaca bio je da se pronađe podoban kandidat među Srbima koji bi odgovarao i njemačkim vlastima i Srbima, i koji bi bio odgovor raznim pobunjeničkim grupama u Srbiji: [[četnici]]ma i [[partizani]]ma. Odgovor je bio nađen u generalu Milanu Nediću. Dana 1. septembra 1941. preko Radio Beograda oglasio se general Milan Nedić u kojem je proglasio stvaranje "[[Vlada narodnog spasa|Vlade narodnog spasa]]". == Geografija == Nedićeva Srbija je zauzimala područje koje se obično naziva Uža Srbija; prema sadašnjem položaju to je zemljopisno područje Srbije u kojem međutim nije bilo uključeno područje [[Srem]]a i grada [[Zemun]]a (NDH), [[Bačka|Bačke]] (koja je pripala Mađarskoj) i [[Banat]]a (koje je formalno bio dio Srbije, ali je suštinski bilo pod izravnom upravom Njemačke), [[Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija|Kosova]] (koje je – izuzev područja oko [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]] - pripalo [[Kraljevina Albanija|Kraljevini Albaniji]] pod italijanskom dominacijom) i dijela [[Sandžak]]a (koje je pripalo [[Nezavisna Država Crna Gora|Kraljevini Crnoj Gori]] pod dominacijom Italije), [[Pirotski upravni okrug|Pirotskog]] i [[Vranjski okrug|Vranjskog okruga]], okupiranih i anektiranih od strane njemačkog saveznika [[Bugarska|Bugarske]]. == Politika == Unutrašnja politika Nedićeve Srbije bila je pod utjecajem nacističkog okupatora i Ljotićeve profašističke stranke [[ZBOR]]. Odmah nakon proglašenja [[Vlada nacionalnog spasa|Vlade nacionalnog spasa]], unutar Srbije počinju djelovati njemački rasni zakoni, kao i na drugim okupiranim područjima Evrope. Okupator osniva i prve sabirne logore ([[Banjica (višeznačnica)|Banjica]], dok je logor "Sajmište" formiran na lijevoj obali [[Sava|Save]], na teritoriju NDH, a služio je uglavnom za internice iz okupirane Srbije, koje su čuvali stražari – nedićevci) i započinje progon i interniranje [[Jevreji|Jevreja]] i [[Romi|Roma]]. Naročita je pozornost posvećena [[Slobodno zidarstvo|slobodnim zidarima]] ([[masoni]]ma), [[Komunizam|komunistima]] te kritičarima režima. Vršena je propaganda organizirana u vidu Antimasonske izložbe od oktobra 1941. do januara 1942. Šef civilne administracije Srbije Dr. Harald Turner u augustu 1942. izjavio je da je [[Beograd]] bio prvi grad u [[Evropa|Evropi]] koji je postao "Judenfrei", te da je Srbija među rijetkim zemljama koja je riješila jevrejsko pitanje. Nedić je također nastojao da se uništi partizanski pokret i pacifira [[Četnici|četnike]], jer su njegovom sudu represivne mjere koje je provodio okupator u ubijanju 100 Srba za svakog poginulog njemačkog vojnika, i 50 Srba za svakog ranjenog mogle dovesti do uništenja Srpskog naroda. Na primjer 1.755 strijeljanih u [[Kraljevo|Kraljevu]] 17. oktobra 1941,<ref>Christopher R. Browning, "The Origins of the Final Solution: The Evolution of Nazi Jewish Policy", U of Nebraska Press, 2007, {{ISBN|978-0803-25979-9}}, str. 343.</ref> te 2.300 u [[Kragujevac|Kragujevcu]] 21. oktobra 1941.<ref>Christopher R. Browning, "The Origins of the Final Solution: The Evolution of Nazi Jewish Policy", U of Nebraska Press, 2007, {{ISBN|978-0803-25979-9}}, str. 344.</ref> u znak osvete za mrtve i ranjene vojnike [[Wehrmacht|Wermachta]], galvaniziralo Nedića i mnoge druge Srbe da se pronađe riješenje, jer u sjećanju mnogih Srba i članova Nedićeve vlade ostale su retribucije za neuspjele ustanke koji su se dogodili tokom okupacije Srbije u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], nakon neuspjelog [[Toplički ustanak|Topličkog ustanka]] 1917. == Koncentracijski logori == * Koncentracijski logor Banjica (kod [[Beograd]]a) * Crveni krst (u [[Niš]]u) * Dulag 183 (u Šapcu) * Svilara ([[Pančevo]]) * Paraćin == Literatura == * Igor-Philip Matic: Edmund Veesenmayer. Agent und Diplomat der nationalsozialistischen Expansionspolitik, Oldenbourg, 2002. == Reference == {{Refspisak}} {{Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu}} [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Bivše države na Balkanu]] [[Kategorija:Države i teritorije osnovane 1941.]] [[Kategorija:Države i teritorije ukinute 1944.]] leveo2vm2nv9yvhyjqfq4zgpxyk8h01 3829748 3829747 2026-04-12T19:30:56Z Z1KA 87045 Z1KA premjestio je stranicu [[Nedićeva Srbija]] na [[Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)]]: Uobičajen naziv 3829747 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Nedićeva Srbija | genitiv = Nedićeve Srbije | godina_druge_vlasti = 1941–1944. | vladar_prva_vlast = [[Milan Aćimović]] | valuta = [[Srpski dinar]]<br>[[Reichsmark]] | vrsta_vlasti = [[Premijer]] | datum osnivanja = [[Osnivanje]] | stanovnika_godina = 1941. | izvorno_ime = Недићева Србија<br>Militärverwaltung in Serbien | država_poslije1 = Demokratska Federativna Jugoslavija | zastava = Flag of Serbia (1941–1944).svg | godina_prve_vlasti = 1941. | država_prije1 = Kraljevina Jugoslavija | razdoblje = 1941–1944. | država_prije_zastava1 = Flag_of_Yugoslavia_(1918–1941).svg | država_poslije_zastava1 = Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg | službeni_jezik = [[srpskohrvatski]], [[njemački]] i [[italijanski]] | karta = Territory Of The German Military Commander In Serbia 1941-44.png | glavni_grad = [[Beograd]] | državno_uređenje = marionetska država pod vojnom upravom [[Sile Osovine|Sila Osovine]] | stanovnika = 4.500.000 | vladar_druga_vlast = [[Milan Nedić]] | grb = Coat of arms of the Government of National Salvation 2.svg | nezavisnost = 22. april 1941. | vremenska_zona = [[UTC+01:00|UTC +1]] ([[Srednjoevropsko vrijeme|CET]])<br>[[UTC+02:00|UTC +2]] ([[Srednjoevropsko ljetno vrijeme|CEST]]) }} '''Vojna uprava u Srbiji''' ({{Jez-de|Militärverwaltung in Serbien}}), službeno '''Područje Vojnog zapovjednika u Srbiji''' ({{Jez-de|Gebiet des Militärbefehlshabers in Serbien}}) ili kolokvijalno '''Nedićeva Srbija''' naziv je za marionetsku i nacističku srbijansku državu s generalom [[Milan Nedić|Milanom Nedićem]] na čelu, koja je uspostavljena 1941. na području [[Vojna uprava u Srbiji (1941–1944)|njemačke vojne uprave u Srbiji]] i nestala 1944. pred padom [[Sile Osovine|Sila Osovine]]. Vlada koja je nastala voljom njemačkog okupatora koristila je srpske državne simbole. Njenih nekoliko desetaka hiljada žandara, te vojnika u sastavu [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] ("Nedićevci") i [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] ("Ljotićevci") uspješno su uz pomoć [[Nijemci|Nijemaca]] kontrolirali teritorij [[Srbija|Srbije]] koja je gospodarski iskorištavana za potporu njemačkom ratnom naporu. == Geopolitički odnosi == Nakon brze pobjede Osovine tokom [[Aprilski rat|invazije Kraljevine Jugoslavije]], područje koje je danas znano kao [[Centralna Srbija]] palo je pod direktnu vlast Osovine. Kao što su radile na svim okupiranim teritorijima, [[Sile Osovine]] uspostavile su kolaboracionističku vladu koja je vodila državu po uzoru na [[Treći rajh]]. Srbija je tada postala okružena [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnom Državom Hrvatskom]] na zapadu, teritorijima na jugu koje je okupirala [[Kraljevina Italija]], sjevernim teritorijima koje je okupirala [[Miklós Horthy|Horthyjeva]] [[Kraljevina Mađarska]], te istočnim teritorijima koje je okupirala [[Bugarska]]. [[Banat]], koji je nominalno bio dio Srbije, pao je pod izravnu vlast Trećeg rajha, koji je tim područjem upravljao pomoću domaćih folkdsdojčera. [[Milan Nedić]] je pokušavao od Njemačke izboriti status Srbije kakav je u okupiranoj [[Evropa|Evropi]] imala Nezavisna Država Hrvatska. Usprkos dobroj Nedićevoj, tj. srpskoj suradnji, te mnogo uspješnijem suzbijanju [[Partizani|partizana]] u Srbiji, Nedić se razočarano vratio iz dugo pripremane posjete [[Adolf Hitler|Hitleru]] u septembru 1943, gdje se nadao ishoditi da se Srbiji pripoje [[Crna Gora]] i istočni dijelovi NDH. Hitler je jednostavno rekao da su ga [[Srbi]] "iznevjerili" kada je nakon pristupa [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] [[Trojni pakt|Trojnom paktu]] izbio u [[Beograd]]u (probritanski) državni udar od 27. marta 1941, pa stoga Srbija ne može imati onakav status kakvoga ima NDH.<ref>{{Cite journal|last=Martinov|first=Zlatoje|title=Zlatoje Martinov NDH I NEDIĆEVA SRBIJA Sličnosti i razlike|url=https://www.academia.edu/37232937/Zlatoje_Martinov_NDH_I_NEDI%C4%86EVA_SRBIJA_Sli%C4%8Dnosti_i_razlike|journal=Academia.edu}}</ref> == Nastanak == Nakon raspada [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] i okupacije od sila Osovine, dijelovi bivše kraljevine postali su na satelitske države ili su bile razdijeljeni kao plijen između saveznika osovine ([[Kraljevina Mađarska|Kraljevine Mađarske]], [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[Bugarska|Bugarske]], [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] i [[Treći rajh|Trećeg rajha]]). Odmah nakon okupacije, uži dio Srbije bio je pod izravnom upravom [[Nijemci|Nijemaca]] u Vojnoj upravi okupirane Srbije, na čijem čelu je bio [[Milan Aćimović]], osoba koja nije bila organizacijski sposobna voditi Srbiju. Nijemci su htjeli sposobnijeg kandidata da za vođenje i upravu ovim dijelom predaju Srbima koji bi organizirali vladu i pokrenuli državnu upravu i ekonomiju koja bi bila podređena okupatoru, slično kao što se događalo u drugim okupiranim područijima u Evropi. Cilj Nijemaca bio je da se pronađe podoban kandidat među Srbima koji bi odgovarao i njemačkim vlastima i Srbima, i koji bi bio odgovor raznim pobunjeničkim grupama u Srbiji: [[četnici]]ma i [[partizani]]ma. Odgovor je bio nađen u generalu Milanu Nediću. Dana 1. septembra 1941. preko Radio Beograda oglasio se general Milan Nedić u kojem je proglasio stvaranje "[[Vlada narodnog spasa|Vlade narodnog spasa]]". == Geografija == Nedićeva Srbija je zauzimala područje koje se obično naziva Uža Srbija; prema sadašnjem položaju to je zemljopisno područje Srbije u kojem međutim nije bilo uključeno područje [[Srem]]a i grada [[Zemun]]a (NDH), [[Bačka|Bačke]] (koja je pripala Mađarskoj) i [[Banat]]a (koje je formalno bio dio Srbije, ali je suštinski bilo pod izravnom upravom Njemačke), [[Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija|Kosova]] (koje je – izuzev područja oko [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]] - pripalo [[Kraljevina Albanija|Kraljevini Albaniji]] pod italijanskom dominacijom) i dijela [[Sandžak]]a (koje je pripalo [[Nezavisna Država Crna Gora|Kraljevini Crnoj Gori]] pod dominacijom Italije), [[Pirotski upravni okrug|Pirotskog]] i [[Vranjski okrug|Vranjskog okruga]], okupiranih i anektiranih od strane njemačkog saveznika [[Bugarska|Bugarske]]. == Politika == Unutrašnja politika Nedićeve Srbije bila je pod utjecajem nacističkog okupatora i Ljotićeve profašističke stranke [[ZBOR]]. Odmah nakon proglašenja [[Vlada nacionalnog spasa|Vlade nacionalnog spasa]], unutar Srbije počinju djelovati njemački rasni zakoni, kao i na drugim okupiranim područjima Evrope. Okupator osniva i prve sabirne logore ([[Banjica (višeznačnica)|Banjica]], dok je logor "Sajmište" formiran na lijevoj obali [[Sava|Save]], na teritoriju NDH, a služio je uglavnom za internice iz okupirane Srbije, koje su čuvali stražari – nedićevci) i započinje progon i interniranje [[Jevreji|Jevreja]] i [[Romi|Roma]]. Naročita je pozornost posvećena [[Slobodno zidarstvo|slobodnim zidarima]] ([[masoni]]ma), [[Komunizam|komunistima]] te kritičarima režima. Vršena je propaganda organizirana u vidu Antimasonske izložbe od oktobra 1941. do januara 1942. Šef civilne administracije Srbije Dr. Harald Turner u augustu 1942. izjavio je da je [[Beograd]] bio prvi grad u [[Evropa|Evropi]] koji je postao "Judenfrei", te da je Srbija među rijetkim zemljama koja je riješila jevrejsko pitanje. Nedić je također nastojao da se uništi partizanski pokret i pacifira [[Četnici|četnike]], jer su njegovom sudu represivne mjere koje je provodio okupator u ubijanju 100 Srba za svakog poginulog njemačkog vojnika, i 50 Srba za svakog ranjenog mogle dovesti do uništenja Srpskog naroda. Na primjer 1.755 strijeljanih u [[Kraljevo|Kraljevu]] 17. oktobra 1941,<ref>Christopher R. Browning, "The Origins of the Final Solution: The Evolution of Nazi Jewish Policy", U of Nebraska Press, 2007, {{ISBN|978-0803-25979-9}}, str. 343.</ref> te 2.300 u [[Kragujevac|Kragujevcu]] 21. oktobra 1941.<ref>Christopher R. Browning, "The Origins of the Final Solution: The Evolution of Nazi Jewish Policy", U of Nebraska Press, 2007, {{ISBN|978-0803-25979-9}}, str. 344.</ref> u znak osvete za mrtve i ranjene vojnike [[Wehrmacht|Wermachta]], galvaniziralo Nedića i mnoge druge Srbe da se pronađe riješenje, jer u sjećanju mnogih Srba i članova Nedićeve vlade ostale su retribucije za neuspjele ustanke koji su se dogodili tokom okupacije Srbije u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], nakon neuspjelog [[Toplički ustanak|Topličkog ustanka]] 1917. == Koncentracijski logori == * Koncentracijski logor Banjica (kod [[Beograd]]a) * Crveni krst (u [[Niš]]u) * Dulag 183 (u Šapcu) * Svilara ([[Pančevo]]) * Paraćin == Literatura == * Igor-Philip Matic: Edmund Veesenmayer. Agent und Diplomat der nationalsozialistischen Expansionspolitik, Oldenbourg, 2002. == Reference == {{Refspisak}} {{Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu}} [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Bivše države na Balkanu]] [[Kategorija:Države i teritorije osnovane 1941.]] [[Kategorija:Države i teritorije ukinute 1944.]] leveo2vm2nv9yvhyjqfq4zgpxyk8h01 Razgovor:Vojna uprava u Srbiji (1941—1944) 1 475700 3829750 3312565 2026-04-12T19:30:56Z Z1KA 87045 Z1KA premjestio je stranicu [[Razgovor:Nedićeva Srbija]] na [[Razgovor:Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)]]: Uobičajen naziv 3312565 wikitext text/x-wiki {{Stranica za razgovor}}{{CEE proljeće 2021.|tema=Historija|država=Srbija|korisnik=[[Korisnik:Z1KA|Z1KA]]}} r4kfeym8ilbt5lfp408sryeehp95y67 Italijanska uprava u Crnoj Gori 0 475701 3829755 3772822 2026-04-12T19:50:11Z Z1KA 87045 Z1KA premjestio je stranicu [[Kraljevina Crna Gora (1941–1944)]] na [[Italijanska uprava u Crnoj Gori]]: Uobičajen naziv 3772822 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Kraljevina Crna Gora | genitiv = Kraljevine Crne Gore | godina_druge_vlasti = 1941–1943. | vladar_prva_vlast = [[Serafino Mazzolini]] | valuta = [[Jugoslavenski dinar]]<br>[[Reichsmark]] | vrsta_vlasti = [[Guverner]] | datum osnivanja = [[Osnivanje]] | stanovnika_godina = 1941 | izvorno_ime = Nezavisna Država Crna Gora<br>Governatorato del Montenegro | država_poslije1 = Demokratska Federativna Jugoslavija | zastava = Flag of Montenegro (1905–1918, 1941–1944).svg | godina_prve_vlasti = 1941. | država_prije1 = Kraljevina Jugoslavija | razdoblje = 1941–1944. | država_prije_zastava1 = Flag_of_Yugoslavia_(1918–1941).svg | država_poslije_zastava1 = Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg | službeni_jezik = [[srpskohrvatski]], [[njemački]] i [[italijanski]] | karta = КраљевинаЦрнаГора1941-44.png | glavni_grad = [[Cetinje]] | državno_uređenje = marionetska država pod vojnom upravom [[Sile Osovine|Sila Osovine]] | stanovnika = 411.000 | vladar_druga_vlast = [[Alessandro Pirzio Biroli]] | grb = Coat of arms of the Kingdom of Montenegro.svg | nezavisnost = 18. april 1941. | vremenska_zona = [[UTC+01:00|UTC +1]] ([[Srednjoevropsko vrijeme|CET]])<br>[[UTC+02:00|UTC +2]] ([[Srednjoevropsko ljetno vrijeme|CEST]]) | godina_treće_vlasti = 1943. | vladar_treća_vlast = [[Curio Barbasetti di Prun]] | godina_četvrti_vlasti = 1943–1944. | vladar_četvrti_vlast = [[Theodor Geib]] | godina_peti_vlasti = 1944. | vladar_peti_vlast = [[Wilhelm Keiper]] }} '''Nezavisna Država Crna Gora''', također poznata i kao '''Kraljevina Crna Gora''', '''Guvernorat za Crnu Goru''' i '''Visoki komesarijat za Crnu Goru''', bila je kratkotrajna marionetska država koja je tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] postojala na širem prostoru [[Crna Gora|Crne Gore]], a nalazila se pod okupacijom [[Sile Osovine|sila Osovine]]. Formirana je nakon sloma [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] u [[Aprilski rat|proljeće 1941]]. Prvobitno je bila pod kontrolom [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]], a potom pod okupacijom [[Nacistička Njemačka|Trećeg rajha]]. Glavni grad je bio grad [[Cetinje]]. Politika [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] prema [[Crna Gora|Crnoj Gori]] od početka okupacije 1941. je bila obilježena dilemom da li anektirati ovu teritoriju, kao što je to urađeno sa [[Dalmacija|Dalmacijom]] i dijelovima [[Slovenija|Slovenije]], ili uz pomoć domaćih snaga "starih patriota", obnoviti njenu fiktivnu [[nezavisnost]] u okviru novog "[[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]". Nakon [[Trinaestojulski ustanak|velikog ustanka u Crnoj Gori u julu 1941.]] Italija je odustala od stvaranja marionetske Kraljevine Crne Gore i [[Benito Mussolini|Musolinijevom]] odlukom 3. oktobra 1941. uspostavljen je '''Guvernorat za Crnu Goru''' sa sjedištem u [[Cetinje|Cetinju]], a za guvernera je postavljen [[Alessandro Pirzio Biroli]]. Uskoro po ulasku [[Wehrmacht|njemačkih trupa]] u Crnu Goru, na Cetinju je krajem septembra 1943. uspostavljena Feldkomandantura, koja je predstavljala vrhovnu vojnu i civilnu vlast na okupiranom području. Na čelu Feldkomandanture nalazio se general-major [[Wilhelm Kaiper]], koji je 30. septembra objavio proglas da preuzima vlast na teritoriji bivšeg italijanskog Guvernatorata u Crnoj Gori. U periodu od 1941. do 1944. okupatori i domaći izdajnici ubili su desetine hiljada nevinih civila.<ref>{{Cite web|url=http://www.znaci.net/00003/639.pdf|title=Pajović 1977|date=26. 8. 2014|website=www.znaci.net|access-date=20. 4. 2021|archive-date=26. 8. 2014|archive-url=https://web.archive.org/web/20140826160920/http://www.znaci.net/00003/639.pdf|url-status=bot: unknown}}</ref> == Historija == {{Proširiti sekciju}} == Okupatorski zapovjednici == S obzirom na to da je Crna Gora bila pod okupacijom [[Kraljevina Italija|fašističke Italije]], a potom i [[Treći rajh|nacističke Njemačke]], na njenoj teritoriji je postojala okupaciona vlast, koju su predstavljali italijanski, odnosno njemački zapovjednici: * [[Serafino Mazzolini]] (28. april 1941 – 23. juli 1941) * [[Alessandro Pirzio Biroli]] (23. juli 1941 – 13. juli 1943) * [[Curio Barbesseti di Prun]] (13. juli 1943 – 10. septembar 1943) * [[Theodor Geib]] (10. septembar 1943 – 1. juni 1944) * [[Wilhelm Keiper]] (1. juni 1944 – 15. decembar 1944) == Galerija == <gallery> Datoteka:Mihailo Petrovich Negosh.jpg|[[Mihailo Petrović Njegoš]] Datoteka:Sekula Drljević.jpg|[[Sekula Drljević]] Datoteka:Krsto Zrnov Popovic.jpg|[[Krsto Zrnov Popović]] Datoteka:Blažo Đukanović.jpg|[[Blažo Đukanović]] Datoteka:Alessandro Pirzio Biroli.jpg|[[Alessandro Pirzio Biroli]] </gallery> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Kingdom of Montenegro}} * [http://www.montenegro.org.au/adzicozelenasima.html Zelenaši] * [https://web.archive.org/web/20070928193226/http://www.orderofdanilo.org/en/index.htm Kraljevska porodica Petrović] {{Crna Gora po temama}} {{Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu}} [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Bivše države na Balkanu]] [[Kategorija:Države i teritorije osnovane 1941.]] [[Kategorija:Države i teritorije ukinute 1944.]] pexshzs5to5he14mmfwjfp533yxp1uq 3829759 3829755 2026-04-12T19:52:12Z Z1KA 87045 3829759 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Kraljevina Crna Gora | genitiv = Kraljevine Crne Gore | godina_druge_vlasti = 1941–1943. | vladar_prva_vlast = [[Serafino Mazzolini]] | valuta = [[Jugoslavenski dinar]]<br>[[Reichsmark]] | vrsta_vlasti = [[Guverner]] | datum osnivanja = [[Osnivanje]] | stanovnika_godina = 1941 | izvorno_ime = Nezavisna Država Crna Gora<br>Governatorato del Montenegro | država_poslije1 = Demokratska Federativna Jugoslavija | zastava = Flag of Montenegro (1905–1918, 1941–1944).svg | godina_prve_vlasti = 1941. | država_prije1 = Kraljevina Jugoslavija | razdoblje = 1941–1944. | država_prije_zastava1 = Flag_of_Yugoslavia_(1918–1941).svg | država_poslije_zastava1 = Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg | službeni_jezik = [[srpskohrvatski]], [[njemački]] i [[italijanski]] | karta = КраљевинаЦрнаГора1941-44.png | glavni_grad = [[Cetinje]] | državno_uređenje = marionetska država pod vojnom upravom [[Sile Osovine|Sila Osovine]] | stanovnika = 411.000 | vladar_druga_vlast = [[Alessandro Pirzio Biroli]] | grb = Coat of arms of the Kingdom of Montenegro.svg | nezavisnost = 18. april 1941. | vremenska_zona = [[UTC+01:00|UTC +1]] ([[Srednjoevropsko vrijeme|CET]])<br>[[UTC+02:00|UTC +2]] ([[Srednjoevropsko ljetno vrijeme|CEST]]) | godina_treće_vlasti = 1943. | vladar_treća_vlast = [[Curio Barbasetti di Prun]] | godina_četvrti_vlasti = 1943–1944. | vladar_četvrti_vlast = [[Theodor Geib]] | godina_peti_vlasti = 1944. | vladar_peti_vlast = [[Wilhelm Keiper]] }} '''Italijanska uprava u Crnoj Gori''' ili '''Italijanski guvernorat za Crnu Goru''' bio je naziv za kratkotrajnu marionetsku državu koja je tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] postojala na širem prostoru [[Crna Gora|Crne Gore]], a nalazila se pod okupacijom [[Sile Osovine|Sila Osovine]]. Formirana je nakon sloma [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] u [[Aprilski rat|proljeće 1941]]. Prvobitno je bila pod kontrolom [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]], a potom pod okupacijom [[Nacistička Njemačka|Trećeg rajha]]. Glavni grad je bio grad [[Cetinje]]. Kolokvijalno je poznata i kao '''Nezavisna Država Crna Gora''', '''Kraljevina Crna Gora''' i '''Visoki komesarijat za Crnu Goru'''. Politika [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] prema [[Crna Gora|Crnoj Gori]] od početka okupacije 1941. je bila obilježena dilemom da li anektirati ovu teritoriju, kao što je to urađeno sa [[Dalmacija|Dalmacijom]] i dijelovima [[Slovenija|Slovenije]], ili uz pomoć domaćih snaga "starih patriota", obnoviti njenu fiktivnu [[nezavisnost]] u okviru novog "[[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]". Nakon [[Trinaestojulski ustanak|velikog ustanka u Crnoj Gori u julu 1941.]] Italija je odustala od stvaranja marionetske Kraljevine Crne Gore i [[Benito Mussolini|Musolinijevom]] odlukom 3. oktobra 1941. uspostavljen je '''Guvernorat za Crnu Goru''' sa sjedištem u [[Cetinje|Cetinju]], a za guvernera je postavljen [[Alessandro Pirzio Biroli]]. Uskoro po ulasku [[Wehrmacht|njemačkih trupa]] u Crnu Goru, na Cetinju je krajem septembra 1943. uspostavljena Feldkomandantura, koja je predstavljala vrhovnu vojnu i civilnu vlast na okupiranom području. Na čelu Feldkomandanture nalazio se general-major [[Wilhelm Kaiper]], koji je 30. septembra objavio proglas da preuzima vlast na teritoriji bivšeg italijanskog Guvernatorata u Crnoj Gori. U periodu od 1941. do 1944. okupatori i domaći izdajnici ubili su desetine hiljada nevinih civila.<ref>{{Cite web|url=http://www.znaci.net/00003/639.pdf|title=Pajović 1977|date=26. 8. 2014|website=www.znaci.net|access-date=20. 4. 2021|archive-date=26. 8. 2014|archive-url=https://web.archive.org/web/20140826160920/http://www.znaci.net/00003/639.pdf|url-status=bot: unknown}}</ref> == Historija == {{Proširiti sekciju}} == Okupatorski zapovjednici == S obzirom na to da je Crna Gora bila pod okupacijom [[Kraljevina Italija|fašističke Italije]], a potom i [[Treći rajh|nacističke Njemačke]], na njenoj teritoriji je postojala okupaciona vlast, koju su predstavljali italijanski, odnosno njemački zapovjednici: * [[Serafino Mazzolini]] (28. april 1941 – 23. juli 1941) * [[Alessandro Pirzio Biroli]] (23. juli 1941 – 13. juli 1943) * [[Curio Barbesseti di Prun]] (13. juli 1943 – 10. septembar 1943) * [[Theodor Geib]] (10. septembar 1943 – 1. juni 1944) * [[Wilhelm Keiper]] (1. juni 1944 – 15. decembar 1944) == Galerija == <gallery> Datoteka:Mihailo Petrovich Negosh.jpg|[[Mihailo Petrović Njegoš]] Datoteka:Sekula Drljević.jpg|[[Sekula Drljević]] Datoteka:Krsto Zrnov Popovic.jpg|[[Krsto Zrnov Popović]] Datoteka:Blažo Đukanović.jpg|[[Blažo Đukanović]] Datoteka:Alessandro Pirzio Biroli.jpg|[[Alessandro Pirzio Biroli]] </gallery> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Kingdom of Montenegro}} * [http://www.montenegro.org.au/adzicozelenasima.html Zelenaši] * [https://web.archive.org/web/20070928193226/http://www.orderofdanilo.org/en/index.htm Kraljevska porodica Petrović] {{Crna Gora po temama}} {{Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu}} [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Bivše države na Balkanu]] [[Kategorija:Države i teritorije osnovane 1941.]] [[Kategorija:Države i teritorije ukinute 1944.]] 4dcyavyem2s4iorzysghxfswx132vmx Razgovor:Italijanska uprava u Crnoj Gori 1 475702 3829757 3312573 2026-04-12T19:50:11Z Z1KA 87045 Z1KA premjestio je stranicu [[Razgovor:Kraljevina Crna Gora (1941–1944)]] na [[Razgovor:Italijanska uprava u Crnoj Gori]]: Uobičajen naziv 3312573 wikitext text/x-wiki {{Stranica za razgovor}}{{CEE proljeće 2021.|tema=Historija|država=Crna Gora|korisnik=[[Korisnik:Z1KA|Z1KA]]}} rjjh1h75zsdfeoptq1desq7r1vuudmb Tom i Jerry (2021) 0 479810 3829795 3786458 2026-04-13T02:20:11Z WSPro 180246 3829795 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | slika = }} '''Tom i Jerry''' ([[engleski|eng.]] ''Tom & Jerry'') je dugometražni [[animirani film]] iz 2021. godine zasnovan na likovima iz istoimenog kratkometražnog animiranog filma koje su stvorili [[William Hanna]] i [[Joseph Barbera]]. Film je napravila [[Warner Animation Group]], a distribuira ga [[Warner Bros. Pictures]]. To je drugi [[kino]] film zasnovan na navedenim likovima nakon ''[[Tom i Jerry: Film]]'' iz 1992. godine. Radnja prati Džerija koji se uselio u luksuzni hotel. Mlada zaposlenica hotela, Kajla, se udružuje s Tomom kako bi istjerala Džerija prije nego što njegovo prisustvo napravi negativan publicitet i ugrozi važno vjenčanje koje će se tu održati. Režiser ovog crtanog filma je [[Tim Story]], a scenarista [[Kevin Costello]].<ref>{{cite web | title = Tom i Jerry | url=https://findawriter.wgaeast.org/project/1181003/tom-and-jerry/ | website = Writer's Guild of America | access-date = 26. 10. 2020 | archive-date = 17. 10. 2020 | archive-url = https://web.archive.org/web/20201117200802/https://findawriter.wgaeast.org/project/1181003/tom-and-jerry/ | url-status = live}}</ref> U njemu se pojavljuju: [[Chloë Grace Moretz]], [[Michael Peña]], [[Colin Jost]], [[Rob Delaney]], [[Pallavi Sharda]], [[Jordan Bolger]], [[Patsy Ferran]] i [[Ken Jeong]] u ulogama uživo, te [[Nicky Jam]], [[Bobby Cannavale]] i [[Lil Rel Howery]] u glasovnim ulogama. Glavni likovi su William Hanna, [[Mel Blanc]] i [[June Foray]] putem arhivskih snimaka, zajedno sa [[Frank Welker]], [[Kaiji Tang]] i [[André Sogliuzzom]]. Nekoliko godina se čekalo na odobrenje za snimanje. Animaciju je producirala Warner Animation Group, a snimanje započelo 2019. godine.<ref>{{Cite web | last = Pearson | first = Ben | url = https://www.slashfilm.com/tom-and-jerry-movie-chloe-grace-moretz / | title = WB-ov film 'Tom i Jerry' Mami Chloë Grace Moretz kao njegova ljudska zvijezda | datum = 26. 4. 2019 | datum pristupa = 18. 11. 2020 | arhive-date = 17. 11. 2020 | archive-url = https: //web.archive.org/web/20201117200808/https: //www.slashfilm.com/tom-and-jerry-movie-chloe-grace-moretz/ | url-status = live}}</ref> Tom i Džeri je premijerno prikazan u kinima od strane Warner Bros. Pictures u Sjedinjenim Američkim Državama 26. februara 2021. godine, zajedno sa jednomjesečnim istodobnim striming izdanjem na HBO Max. Dobio je generalno negativne kritike kritičara za ljudske uloge i scenario, ali su filmu pripisane pohvale zbog njegove animacije, vizuelnog humora, osjećaja nostalgije i vjernosti izvornom materijalu <ref>{{Cite web | url = https://screenrant.com/tom-jerry-movie-reviews-preview-chloe-grace-moretz/|title = Recenzije Toma i Jerryja kritikuju ljudske likove i loše pisanje | date = 26. 2. 2021}}</ref>. Zaradio je 124,3 miliona dolara dok je budžet iznosio 79 miliona dolara. ==Povezani članci== * [[Warner Bros. Pictures Animation]] * [[Warner Bros. Pictures]] * [[Warner Bros.]] ==Reference== {{refspisak}} == Vanjski linkovi == * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} [[Kategorija:Filmovi iz 2021.]] [[Kategorija:Filmovi na engleskom jeziku]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi Warner Bros. Pictures Animationa]] [[Kategorija:Filmovi Warner Bros. Animationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Warner Brosa]] [[Kategorija:Filmovi Warner Brosa]] si5bv80840ta1dqx53uwyxgj2zm1hv8 Mirsad Abdagić Kike 0 482519 3829788 3432732 2026-04-13T00:33:22Z ~2026-22639-30 180249 poboljšano, razne ispravke 3829788 wikitext text/x-wiki '''Mirsad Abdagić''' ([[Sarajevo]], [[1958.|1958]]) jest [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] televizijski voditelj i glumac. Narodna univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine nominirala je Mirsada Abdagića za najznačaniju nagradu za [[Dijete|dječiju]] književnost.<ref name="astrid2016">{{Cite web|title=Kike i Muhidin Šarić nominovani za nagradu Astrid Lindgren 2016|url=https://www.klix.ba/magazin/kultura/kike-i-muhidin-saric-nominovani-za-nagradu-astrid-lindgren-2016/150630068|website=[[Klix.ba]]|access-date=2026-04-13}}</ref> == Biografija == Muzičar, radio i tv-voditelj, dječiji pjesnik, trash artist, te prvi počasni ambasador "Malih ambasadora mira" (Internacionalna liga humanista, 2002. godina). Autor brojnih radijskih i televizijskih emisija te multimedijalnih projekata namijenjenih [[Dijete|djeci]]. Dobitnik je više značajnih nagrada za najboljeg radio i tv. voditelja, sportistu i humanistu, te za afirmaciju muzike namijenjene djeci i mladima. Godine 2016. [[Narodna univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine]] nominirala je Mirsada Abdagića Kiketa za najznačaniju nagradu za dječiju književnost.<ref name="kike‑budalike‑inspiration">{{Cite web|title=Kike Budalike za Radiosarajevo.ba: Djeca su vječna inspiracija|url=https://radiosarajevo.ba/metromahala/kike-budalike-za-radiosarajevoba-djeca-su-vjecna-inspiracija/587137|website=Radiosarajevo.ba|access-date=2026-04-13}}</ref> === TV-emisije i serije === * ''Frenderi u Evropi'' (2009, lutkarska serija za djecu produkcije Marletti, [[BHT 1|BHT1]]) * ''[[Barimba|Šta ste danas uradili?]] (2007, uloga Barimba, Marletti produkcija) * ''[[Barimba]]'' (2008, lutkarska serija za djecu produkcije Marletti, [[Federalna televizija|FTV]]) * ''Kike Tike Tačke'' (1999&ndash;2021, tv. emisija za djecu, [[Federalna televizija|FTV]], [[Televizija Kantona Sarajevo|TVSA]], [[TV Alfa]]) * ''Mali šlager'' (2002, voditelj, FTV produkcija) * ''Mali šlager'' (2005, uloga Barimba, FTV produkcija) * ''Avanture kapetana Barimbe'' (2014, lutkarska tv. emisija za djecu, [[Federalna televizija|FTV]]) * ''Frenderi: Okoliš je sve'' (2011, lutkarska tv. serija za djecu produkcije Marletti, [[BHT 1|BHT1]]) * ''BHT Slagalica'' (2009, tv. emisija za djecu, produkcija [[BHT 1]]) * ''Frenderi u saobraćaju'' (2016, uloga Vidalo, [[Televizija Kantona Sarajevo|TVSA]]) * ''Frenderi u Bosni i Hercegovini'' (2015, uloga Vidalo, [[BHT 1|BHT1]]) * ''Djeca vole'' (2015, tv. emisija za djecu produkcije Marletti) === Albumi pjesama === * ''Na putu oko svijeta'' * ''Medo medi meda ne da'' * ''Kike u zemlji čudesa'' * ''Kike i Krezubica'' * ''Kike u svijetu bajki'' * ''Album za odrasle'' * ''Kike i Micika'' * ''Barimba Band'' * ''Kike i Špajz girls'' * ''Rock'n'Roll za djecu i odrasle'' ==Reference== {{Refspisak}} [[Kategorija:Rođeni 1958.]] [[Kategorija:Biografije, Sarajevo]] [[Kategorija:Bosanskohercegovački umjetnici]] mb8ssvied75e4tjnfhu7296d9wntkta Viktor Orbán 0 483796 3829767 3810530 2026-04-12T21:08:42Z Bakir123 110053 3829767 wikitext text/x-wiki {{Infokutija politički vođa | ime = Viktor Orbán | slika = Viktor Orbán, 2025.12.18 (cropped).jpg | redoslijed = [[Premijer Mađarske]] | vrijeme_na_vlasti = 29. maj 2010 – | prethodnik = [[Gordon Bajnai]] | nasljednik = | vrijeme_na_vlasti2 = 6. juli 1998 – 27. maj 2002 | prethodnik2 = [[Gyula Horn]] | nasljednik2 = [[Péter Medgyessy]] | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1963|05|31}}<ref>[http://www.kormany.hu/hu/a-miniszterelnok/eletrajz Biografija Viktora Orbana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200925081053/https://www.kormany.hu/hu/a-miniszterelnok/eletrajz |date=25. 9. 2020 }}, kormany.hu</ref> | mjesto_rođenja = [[Székesfehérvár]], [[Mađarska]] | politička_stranka = [[Fidesz]] (od 1988) | supruga = {{brak|Anikó Lévai|1986}} | djeca = 5 | potpis = Accession Treaty 2011 Viktor Orbán signature.svg }} '''Viktor Mihály Orbán''' (rođen 31. maja 1963) jest [[Mađarska|mađarski]] političar koji obavlja funkciju [[Premijer Mađarske|premijera Mađarske]] od 2010. Prethodno je istu dužnost obavljao u mandatu od 1998. do 2002. Čelnik je krajnje desničarske stranke [[Fidesz]] od 2003. godine, a prethodno je vodio stranku od 1993. do 2000. Otkako se Orbán vratio na vlast 2010, Mađarska je doživjela demokratsko nazadovanje i slabljenje nezavisnosti pravosuđa, a istovremeno je svjedok porasta [[Korupcija|korupcije]] i uspostavljanja vladinih agencija sa strožim nadzorom nad štampom i medijima.<ref>{{cite news |title=What to do when Viktor Orbán erodes democracy |url=https://www.economist.com/news/leaders/21723835-europe-has-tools-make-autocrat-back-down-what-do-when-viktor-orban-erodes-democracy |access-date=17. 12. 2017 |magazine=[[The Economist]] |language=en}}</ref> Tokom njegovog drugog premijerskog mandata, provedeno je nekoliko kontroverznih ustavnih i zakonodavnih reformi, uključujući amandmane na Ustav Mađarske iz 2013. U aprilu 2026, Orban je izgubio na [[Mađarski parlamentarni izbori 2026.|mađarskim parlamentarnim izborima]] od stranke [[Tisza (stranka)|Tisza]] koju predvodi nekadašnji član Fidesza, [[Péter Magyar]].<ref>{{Cite web |url=https://www.bbc.com/news/live/c2d8zw2d3rkt |title=Viktor Orbán concedes with Hungarian opposition on course for landslide election win |date=12. 4. 2026 |work=[[BBC]] |language=en}}</ref> Orbán se protivi pravu na azil u [[Evropska unija|Evropskoj uniji]], kao i pravima [[LGBTQ]] osoba i istospolnim brakovima. Iako zastupa kršćanski nacionalizam,<ref>{{cite web|url=https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/|title=Hungary and the future of Europe|website=The Loop|author=John Chin, Mirren Hibbert|language=en}}</ref> i ono što je nazvao "neliberalnom demokratijom",<ref>{{cite news |date=30. 7. 2014 |title=Full text of Viktor Orbán's speech at Băile Tuşnad (Tusnádfürdő) of 26 July 2014 |url=https://budapestbeacon.com/full-text-of-viktor-orbans-speech-at-baile-tusnad-tusnadfurdo-of-26-july-2014/ |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20210728164958/https://budapestbeacon.com/full-text-of-viktor-orbans-speech-at-baile-tusnad-tusnadfurdo-of-26-july-2014/ |archive-date=28. 7. 2021 |access-date=25. 10. 2020 |work=The Budapest Beacon |language=en}}</ref> promovirao je blagi euroskepticizam, protivljenje liberalnoj demokratiji i uspostavljanje bližih veza s Kinom, Rusijom i Turskom.<ref>{{Cite journal |last=Kelemen |first=R. Daniel |date=2017 |title=Europe's Other Democratic Deficit: National Authoritarianism in Europe's Democratic Union |journal=Government and Opposition |language=en |volume=52 |issue=2 |pages=211–238 |doi=10.1017/gov.2016.41 |issn=0017-257X |doi-access=free}}</ref> Njegova vlada je optužena za bogaćenje elita povezanih s administracijom<ref>{{Cite news |date=2026 |title=How Viktor Orbán’s oligarchs reaped billions in public contracts |url=https://www.ft.com/content/70c20ff6-9778-4f97-902b-d3c859b59339 |work=Financial Times |language=en }}</ref> i okarakterisana je kao [[kleptokratija]]. Pod Orbánovom vladom, Mađarska je različito opisivana kao hibridni režim, sistem dominantne stranke ili kao mafijaška država.<ref>{{Cite journal |last1=Krekó |first1=Péter |last2=Enyedi |first2=Zsolt |date=2018 |title=Orbán's Laboratory of Illiberalism |url=https://muse.jhu.edu/article/698916 |url-status=live |journal=Journal of Democracy |language=en |volume=29 |issue=3 |pages=39–51 |doi=10.1353/jod.2018.0043 |issn=1086-3214 |s2cid=158956718 |url-access=subscription |archive-url=https://web.archive.org/web/20201130211145/https://muse.jhu.edu/article/698916 |archive-date=30. 11. 2020 |access-date=25. 1. 2021 |language=en}}</ref> ==Premijer Mađarske== Njegova stranka [[Fidesz]] osvojila je 29% glasova na parlamentarnim izborima 1998. Zajedno s ostatkom raspuštenog [[Mađarski demokratski forum|Mađarskog demokratskog foruma]] (glavna stranka prve slobodno izabrane vlade) i [[Nezavisna stranka malih posjednika|Nezavisnom strankom malih posjednika]], formirao je koalicionu vladu. Orbán je sa 35 godina postao drugi najmlađi premijer u historiji Mađarske, nakon [[András Hegedűs|Andrása Hegedűsa]]. Tu funkciju obavljao je do 2002. Ponovo je izabran za premijera 2010. kada je Fidesz, u koaliciji s [[Demokršćanska narodna partija (Mađarska)|Demokršćanskom narodnom partijom]] (KDNP), ostvario uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima, osiguravši dvotrećinsku većinu u parlamentu.<ref>{{cite news|url=https://index.hu/belfold/2010/05/29/orban_viktor_a_miniszterelnok/|title=Nyolc év után újra Orbán a miniszterelnök|publisher=[[Index.hu|Index]]|date=29. 5. 2010|access-date=29. 5. 2010}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://nol.hu/belfold/_soli_deo_gloria__-_megalakult_a_masodik_orban-kormany|title="Soli deo gloria" - megalakult a második Orbán-kormány|publisher=Népszabadság|archive-url=https://web.archive.org/web/20121013064841/http://nol.hu/belfold/_soli_deo_gloria__-_megalakult_a_masodik_orban-kormany|archive-date=13. 10. 2012}}</ref> ==Kontroverze vezane za Bosnu i Hercegovinu== ===Podrška Miloradu Dodiku=== Orbán je razvio bliske političke i ekonomske veze s [[Milorad Dodik|Miloradom Dodikom]], bivšim predsjednikom [[Republika Srpska|Republike Srpske]]. Dodikova secesionistička retorika i negiranje [[Genocid u Srebrenici|genocida u Srebrenici]] godinama su predmet kritika međunarodne zajednice, ali Orbán mu je pružao otvorenu podršku. U aprilu 2024. Dodik je Orbánu uručio Orden Republike Srpske na ogrlici, što je izazvalo oštre reakcije probosanskih stranaka i javnosti u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref>{{Cite web|url=https://www.dw.com/bs/nakon-putina-dodik-odlikuje-i-orbana/a-68745755|title=Nakon Putina, Dodik odlikuje i Orbana?|publisher=[[Deutsche Welle]]|date=5. 4. 2024|access-date=16. 2. 2026}}</ref> Orbán je više puta naglasio da Mađarska neće podržati nikakve sankcije [[Evropska unija|Evropske unije]] protiv Dodika, čime je otežavao jedinstven odgovor EU na poteze koji su ugrožavali [[Dejtonski mirovni sporazum|Daytonski mirovni sporazum]]. ===Antimuslimanska retorika=== Tokom govora u decembru 2021. Orbán je izazvao diplomatski skandal izjavivši da integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju predstavlja "izazov" zbog prisustva dva miliona [[Muslimani|muslimana]].<ref>{{Cite web|url=https://www.szabadeuropa.hu/a/muszlimellenes-retorikaja-miatt-biraljak-orbant-bosznia-hercegovinaban/31623036.html|title=Muszlimellenes retorikája miatt bírálják Orbánt Bosznia-Hercegovinában|publisher=Szabad Európa|date=22. 12. 2021|access-date=16. 2. 2026}}</ref> Ova izjava naišla je na žestoke osude. [[Husein Kavazović]], reisu-l-ulema [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini|Islamske zajednice u BiH]], nazvao ju je "ksenofobnom i rasističkom", upozoravajući da takva ideologija podsjeća na mračne periode evropske historije. [[Šefik Džaferović]], tadašnji član [[Predsjedništvo Bosne i Hercegovine|Predsjedništva BiH]], ocijenio je izjavu sramnom, istaknuvši da su [[Bošnjaci]] autohtoni evropski narod. ===Negiranje genocida u Srebrenici=== Mađarska vlada pod Orbánovim vodstvom zauzela je kontroverzan stav i prilikom glasanja o Rezoluciji UN-a o genocidu u [[Srebrenica|Srebrenici]] 2024. [[Olivér Várhelyi]], mađarski komesar za proširenje EU, podržao je narativ srpskih lidera poput Dodika i predsjednika Srbije [[Aleksandar Vučić|Aleksandra Vučića]], tvrdeći da rezolucija nameće kolektivnu krivicu srpskom narodu, iako tekst rezolucije to izričito ne navodi.<ref>{{Cite web|url=https://444.hu/2024/05/18/bosnyak-kulugyminiszter-varhelyinek-szavai-fajdalmasak-mert-ellentetesek-az-egyetemes-emberi-ertekekkel|title=Bosnyák külügyminiszter Várhelyinek: Szavai fájdalmasak|publisher=444.hu|date=18. 5. 2024|access-date=16. 2. 2026}}</ref> Kao odgovor na ovakvu politiku, [[Elmedin Konaković]], ministar vanjskih poslova BiH, uputio je protestno pismo, a saradnja na određenim poljima EU integracija je privremeno zahladnjela. ==Odnos prema Evropskoj uniji== [[Datoteka:EPP Congress Madrid 2015-10 Orbán (6).jpg|mini|Orbán i njemačka kancelarka [[Angela Merkel]] u [[Madrid]]u, 21. oktobar 2015.]] Viktor Orbán je poznat kao jedan od najvećih kritičara produbljivanja političke integracije unutar [[Evropska unija|Evropske unije]]. Promovira koncept "iliberalne demokratije" (engl. ''illiberal democracy''), zalažući se za jačanje nacionalnog suvereniteta nasuprot ovlastima [[Brisel]]a. ===Sukobi i blokade=== Orbánova vlada često koristi pravo veta u [[Vijeće Evropske unije|Vijeću EU]] kako bi blokirala ili ublažila odluke, posebno one koje se tiču vanjske politike, poput sankcija [[Rusija|Rusiji]] ili finansijske pomoći [[Ukrajina|Ukrajini]].<ref>{{Cite web|url=https://www.deutschlandfunk.de/ungarns-rolle-als-verhinderer-in-der-eu-100.html|title=Ungarn in der EU - Viktor Orbáns Rolle als Verhinderer|publisher=Deutschlandfunk|date=31. 5. 2022|access-date=16. 2. 2026}}</ref> Zbog zabrinutosti oko stanja vladavine prava, korupcije i nezavisnosti pravosuđa u Mađarskoj, Evropska komisija je zamrznula isplatu značajnog dijela sredstava iz kohezijskih fondova namijenjenih toj zemlji. ===Mađarsko predsjedavanje EU (2024)=== U drugoj polovini 2024. Mađarska je preuzela rotirajuće predsjedavanje Vijećem EU. Orbánov mandat obilježen je kontroverznom "mirovnom misijom" u [[Moskva|Moskvu]] i [[Peking]], koju je poduzeo bez mandata ostalih lidera EU, što je izazvalo diplomatski bojkot dijela sastanaka u Budimpešti od strane drugih članica.<ref>{{Cite web|url=https://www.dw.com/de/ungarns-ratspr%C3%A4sidentschaft-will-orban-die-eu-verlassen/a-71167847|title=Ungarns Ratspräsidentschaft: Will Orban die EU verlassen?|publisher=[[Deutsche Welle]]|date=27. 12. 2024|access-date=16. 2. 2026}}</ref> ==Reference== {{Refspisak|2}} ==Vanjski linkovi== *{{Commonscat-inline|Viktor Orbán}} {{Evropsko vijeće}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Orbán, Viktor}} [[Kategorija:Rođeni 1963.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Biografije, Székesfehérvár]] [[Kategorija:Mađarski političari]] [[Kategorija:Premijeri Mađarske]] 8is9esvmpv3yx3gdgo6047i33sg2rm5 3829769 3829767 2026-04-12T21:13:10Z Bakir123 110053 3829769 wikitext text/x-wiki {{Infokutija politički vođa | ime = Viktor Orbán | slika = Viktor Orban.2024 (cropped).jpg | redoslijed = [[Premijer Mađarske]] | vrijeme_na_vlasti = 29. maj 2010 – | prethodnik = [[Gordon Bajnai]] | nasljednik = | vrijeme_na_vlasti2 = 6. juli 1998 – 27. maj 2002 | prethodnik2 = [[Gyula Horn]] | nasljednik2 = [[Péter Medgyessy]] | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1963|05|31}}<ref>[http://www.kormany.hu/hu/a-miniszterelnok/eletrajz Biografija Viktora Orbana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200925081053/https://www.kormany.hu/hu/a-miniszterelnok/eletrajz |date=25. 9. 2020 }}, kormany.hu</ref> | mjesto_rođenja = [[Székesfehérvár]], [[Mađarska]] | politička_stranka = [[Fidesz]] (od 1988) | supruga = {{brak|Anikó Lévai|1986}} | djeca = 5 | potpis = Accession Treaty 2011 Viktor Orbán signature.svg }} '''Viktor Mihály Orbán''' (rođen 31. maja 1963) jest [[Mađarska|mađarski]] političar koji obavlja funkciju [[Premijer Mađarske|premijera Mađarske]] od 2010. Prethodno je istu dužnost obavljao u mandatu od 1998. do 2002. Čelnik je krajnje desničarske stranke [[Fidesz]] od 2003. godine, a prethodno je vodio stranku od 1993. do 2000. Otkako se Orbán vratio na vlast 2010, Mađarska je doživjela demokratsko nazadovanje i slabljenje nezavisnosti pravosuđa, a istovremeno je svjedok porasta [[Korupcija|korupcije]] i uspostavljanja vladinih agencija sa strožim nadzorom nad štampom i medijima.<ref>{{cite news |title=What to do when Viktor Orbán erodes democracy |url=https://www.economist.com/news/leaders/21723835-europe-has-tools-make-autocrat-back-down-what-do-when-viktor-orban-erodes-democracy |access-date=17. 12. 2017 |magazine=[[The Economist]] |language=en}}</ref> Tokom njegovog drugog premijerskog mandata, provedeno je nekoliko kontroverznih ustavnih i zakonodavnih reformi, uključujući amandmane na Ustav Mađarske iz 2013. U aprilu 2026, Orban je izgubio na [[Mađarski parlamentarni izbori 2026.|mađarskim parlamentarnim izborima]] od stranke [[Tisza (stranka)|Tisza]] koju predvodi nekadašnji član Fidesza, [[Péter Magyar]].<ref>{{Cite web |url=https://www.bbc.com/news/live/c2d8zw2d3rkt |title=Viktor Orbán concedes with Hungarian opposition on course for landslide election win |date=12. 4. 2026 |work=[[BBC]] |language=en}}</ref> Orbán se protivi pravu na azil u [[Evropska unija|Evropskoj uniji]], kao i pravima [[LGBTQ]] osoba i istospolnim brakovima. Iako zastupa kršćanski nacionalizam,<ref>{{cite web|url=https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/|title=Hungary and the future of Europe|website=The Loop|author=John Chin, Mirren Hibbert|language=en}}</ref> i ono što je nazvao "neliberalnom demokratijom",<ref>{{cite news |date=30. 7. 2014 |title=Full text of Viktor Orbán's speech at Băile Tuşnad (Tusnádfürdő) of 26 July 2014 |url=https://budapestbeacon.com/full-text-of-viktor-orbans-speech-at-baile-tusnad-tusnadfurdo-of-26-july-2014/ |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20210728164958/https://budapestbeacon.com/full-text-of-viktor-orbans-speech-at-baile-tusnad-tusnadfurdo-of-26-july-2014/ |archive-date=28. 7. 2021 |access-date=25. 10. 2020 |work=The Budapest Beacon |language=en}}</ref> promovirao je blagi euroskepticizam, protivljenje liberalnoj demokratiji i uspostavljanje bližih veza s Kinom, Rusijom i Turskom.<ref>{{Cite journal |last=Kelemen |first=R. Daniel |date=2017 |title=Europe's Other Democratic Deficit: National Authoritarianism in Europe's Democratic Union |journal=Government and Opposition |language=en |volume=52 |issue=2 |pages=211–238 |doi=10.1017/gov.2016.41 |issn=0017-257X |doi-access=free}}</ref> Njegova vlada je optužena za bogaćenje elita povezanih s administracijom<ref>{{Cite news |date=2026 |title=How Viktor Orbán’s oligarchs reaped billions in public contracts |url=https://www.ft.com/content/70c20ff6-9778-4f97-902b-d3c859b59339 |work=Financial Times |language=en }}</ref> i okarakterisana je kao [[kleptokratija]]. Pod Orbánovom vladom, Mađarska je različito opisivana kao hibridni režim, sistem dominantne stranke ili kao mafijaška država.<ref>{{Cite journal |last1=Krekó |first1=Péter |last2=Enyedi |first2=Zsolt |date=2018 |title=Orbán's Laboratory of Illiberalism |url=https://muse.jhu.edu/article/698916 |url-status=live |journal=Journal of Democracy |language=en |volume=29 |issue=3 |pages=39–51 |doi=10.1353/jod.2018.0043 |issn=1086-3214 |s2cid=158956718 |url-access=subscription |archive-url=https://web.archive.org/web/20201130211145/https://muse.jhu.edu/article/698916 |archive-date=30. 11. 2020 |access-date=25. 1. 2021 |language=en}}</ref> ==Premijer Mađarske== Njegova stranka [[Fidesz]] osvojila je 29% glasova na parlamentarnim izborima 1998. Zajedno s ostatkom raspuštenog [[Mađarski demokratski forum|Mađarskog demokratskog foruma]] (glavna stranka prve slobodno izabrane vlade) i [[Nezavisna stranka malih posjednika|Nezavisnom strankom malih posjednika]], formirao je koalicionu vladu. Orbán je sa 35 godina postao drugi najmlađi premijer u historiji Mađarske, nakon [[András Hegedűs|Andrása Hegedűsa]]. Tu funkciju obavljao je do 2002. Ponovo je izabran za premijera 2010. kada je Fidesz, u koaliciji s [[Demokršćanska narodna partija (Mađarska)|Demokršćanskom narodnom partijom]] (KDNP), ostvario uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima, osiguravši dvotrećinsku većinu u parlamentu.<ref>{{cite news|url=https://index.hu/belfold/2010/05/29/orban_viktor_a_miniszterelnok/|title=Nyolc év után újra Orbán a miniszterelnök|publisher=[[Index.hu|Index]]|date=29. 5. 2010|access-date=29. 5. 2010}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://nol.hu/belfold/_soli_deo_gloria__-_megalakult_a_masodik_orban-kormany|title="Soli deo gloria" - megalakult a második Orbán-kormány|publisher=Népszabadság|archive-url=https://web.archive.org/web/20121013064841/http://nol.hu/belfold/_soli_deo_gloria__-_megalakult_a_masodik_orban-kormany|archive-date=13. 10. 2012}}</ref> ==Kontroverze vezane za Bosnu i Hercegovinu== ===Podrška Miloradu Dodiku=== Orbán je razvio bliske političke i ekonomske veze s [[Milorad Dodik|Miloradom Dodikom]], bivšim predsjednikom [[Republika Srpska|Republike Srpske]]. Dodikova secesionistička retorika i negiranje [[Genocid u Srebrenici|genocida u Srebrenici]] godinama su predmet kritika međunarodne zajednice, ali Orbán mu je pružao otvorenu podršku. U aprilu 2024. Dodik je Orbánu uručio Orden Republike Srpske na ogrlici, što je izazvalo oštre reakcije probosanskih stranaka i javnosti u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].<ref>{{Cite web|url=https://www.dw.com/bs/nakon-putina-dodik-odlikuje-i-orbana/a-68745755|title=Nakon Putina, Dodik odlikuje i Orbana?|publisher=[[Deutsche Welle]]|date=5. 4. 2024|access-date=16. 2. 2026}}</ref> Orbán je više puta naglasio da Mađarska neće podržati nikakve sankcije [[Evropska unija|Evropske unije]] protiv Dodika, čime je otežavao jedinstven odgovor EU na poteze koji su ugrožavali [[Dejtonski mirovni sporazum|Daytonski mirovni sporazum]]. ===Antimuslimanska retorika=== Tokom govora u decembru 2021. Orbán je izazvao diplomatski skandal izjavivši da integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju predstavlja "izazov" zbog prisustva dva miliona [[Muslimani|muslimana]].<ref>{{Cite web|url=https://www.szabadeuropa.hu/a/muszlimellenes-retorikaja-miatt-biraljak-orbant-bosznia-hercegovinaban/31623036.html|title=Muszlimellenes retorikája miatt bírálják Orbánt Bosznia-Hercegovinában|publisher=Szabad Európa|date=22. 12. 2021|access-date=16. 2. 2026}}</ref> Ova izjava naišla je na žestoke osude. [[Husein Kavazović]], reisu-l-ulema [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini|Islamske zajednice u BiH]], nazvao ju je "ksenofobnom i rasističkom", upozoravajući da takva ideologija podsjeća na mračne periode evropske historije. [[Šefik Džaferović]], tadašnji član [[Predsjedništvo Bosne i Hercegovine|Predsjedništva BiH]], ocijenio je izjavu sramnom, istaknuvši da su [[Bošnjaci]] autohtoni evropski narod. ===Negiranje genocida u Srebrenici=== Mađarska vlada pod Orbánovim vodstvom zauzela je kontroverzan stav i prilikom glasanja o Rezoluciji UN-a o genocidu u [[Srebrenica|Srebrenici]] 2024. [[Olivér Várhelyi]], mađarski komesar za proširenje EU, podržao je narativ srpskih lidera poput Dodika i predsjednika Srbije [[Aleksandar Vučić|Aleksandra Vučića]], tvrdeći da rezolucija nameće kolektivnu krivicu srpskom narodu, iako tekst rezolucije to izričito ne navodi.<ref>{{Cite web|url=https://444.hu/2024/05/18/bosnyak-kulugyminiszter-varhelyinek-szavai-fajdalmasak-mert-ellentetesek-az-egyetemes-emberi-ertekekkel|title=Bosnyák külügyminiszter Várhelyinek: Szavai fájdalmasak|publisher=444.hu|date=18. 5. 2024|access-date=16. 2. 2026}}</ref> Kao odgovor na ovakvu politiku, [[Elmedin Konaković]], ministar vanjskih poslova BiH, uputio je protestno pismo, a saradnja na određenim poljima EU integracija je privremeno zahladnjela. ==Odnos prema Evropskoj uniji== [[Datoteka:EPP Congress Madrid 2015-10 Orbán (6).jpg|mini|Orbán i njemačka kancelarka [[Angela Merkel]] u [[Madrid]]u, 21. oktobar 2015.]] Viktor Orbán je poznat kao jedan od najvećih kritičara produbljivanja političke integracije unutar [[Evropska unija|Evropske unije]]. Promovira koncept "iliberalne demokratije" (engl. ''illiberal democracy''), zalažući se za jačanje nacionalnog suvereniteta nasuprot ovlastima [[Brisel]]a. ===Sukobi i blokade=== Orbánova vlada često koristi pravo veta u [[Vijeće Evropske unije|Vijeću EU]] kako bi blokirala ili ublažila odluke, posebno one koje se tiču vanjske politike, poput sankcija [[Rusija|Rusiji]] ili finansijske pomoći [[Ukrajina|Ukrajini]].<ref>{{Cite web|url=https://www.deutschlandfunk.de/ungarns-rolle-als-verhinderer-in-der-eu-100.html|title=Ungarn in der EU - Viktor Orbáns Rolle als Verhinderer|publisher=Deutschlandfunk|date=31. 5. 2022|access-date=16. 2. 2026}}</ref> Zbog zabrinutosti oko stanja vladavine prava, korupcije i nezavisnosti pravosuđa u Mađarskoj, Evropska komisija je zamrznula isplatu značajnog dijela sredstava iz kohezijskih fondova namijenjenih toj zemlji. ===Mađarsko predsjedavanje EU (2024)=== U drugoj polovini 2024. Mađarska je preuzela rotirajuće predsjedavanje Vijećem EU. Orbánov mandat obilježen je kontroverznom "mirovnom misijom" u [[Moskva|Moskvu]] i [[Peking]], koju je poduzeo bez mandata ostalih lidera EU, što je izazvalo diplomatski bojkot dijela sastanaka u Budimpešti od strane drugih članica.<ref>{{Cite web|url=https://www.dw.com/de/ungarns-ratspr%C3%A4sidentschaft-will-orban-die-eu-verlassen/a-71167847|title=Ungarns Ratspräsidentschaft: Will Orban die EU verlassen?|publisher=[[Deutsche Welle]]|date=27. 12. 2024|access-date=16. 2. 2026}}</ref> ==Reference== {{Refspisak|2}} ==Vanjski linkovi== *{{Commonscat-inline|Viktor Orbán}} {{Evropsko vijeće}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Orbán, Viktor}} [[Kategorija:Rođeni 1963.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Biografije, Székesfehérvár]] [[Kategorija:Mađarski političari]] [[Kategorija:Premijeri Mađarske]] eji0ukf0590cwt1i0g1plo8a16se3lf Kategorija:Filmovi o Spužvi Bobu Skockanom 14 488872 3829805 3786355 2026-04-13T04:38:31Z WSPro 180246 3829805 wikitext text/x-wiki {{Commonscat|SpongeBob SquarePants films|Spužva Bob Skockani}} {{Kategorija|Spužva Bob Skockani (serijal filmova)}} Svi članci vezani za serijal filmova '''Spužva Bob Skockani'''. [[Kategorija:Medijske franšiz|Spužvi Bobu Skockanome]] [[Kategorija:Animirane filmske serije|Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Kategorije nazvane po filmovima|Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Franšize Paramount Picturesa|Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Franšize Nickelodeona|Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Spužva Bob Skockani|Filmovi]] [[Kategorija:Animirani filmovi Paramount Picturesa|Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Filmovi Nickelodeon Moviesa|Spužvi Bobu Skockanom]] et4gotwks1ao9a08uedejih54v7fvbs 3829806 3829805 2026-04-13T04:38:54Z WSPro 180246 3829806 wikitext text/x-wiki {{Commonscat|SpongeBob SquarePants films|Spužva Bob Skockani}} {{Kategorija|Spužva Bob Skockani (serijal filmova)}} Svi članci vezani za serijal filmova '''Spužva Bob Skockani'''. [[Kategorija:Medijske franšize|Spužvi Bobu Skockanome]] [[Kategorija:Animirane filmske serije|Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Kategorije nazvane po filmovima|Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Franšize Paramount Picturesa|Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Franšize Nickelodeona|Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Spužva Bob Skockani|Filmovi]] [[Kategorija:Animirani filmovi Paramount Picturesa|Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Filmovi Nickelodeon Moviesa|Spužvi Bobu Skockanom]] b8fks7sh2ev3vpeh4cop7qcjfag2hfh Poliovirus 0 489135 3829716 3769327 2026-04-12T14:16:03Z ~2026-22513-43 180234 /* Replikacijski ciklus */ 3829716 wikitext text/x-wiki {{taksokvir |boja=khaki | slika = Polio.jpg | slika_alt = TEM [[mikrografija]] poliovirusnih viriona: skala 50 nm. | slika_opis = [[Transmisijski elektronski mikroskop|TEM]] [[mikrografija]] poliovirusnog [[Virus|viriona]]; skala (bijela): 50 nm | slika2 = Polio-3-chains.png | slika2_opis = Kapsida poliovirusa tipa 3, obojeni bočni lanci proteina | regnum = [[Virusi]] | phylum = [[Enterovirusi]] | classis = [[Enterovirusi]] |ordo=RNK virusi | familia = ''Picornaviridae'' | vrsta = Enterovirus C | virus = Virus poliomijelitisa | razdioba_stepen= Serotipovi | razdioba= *''PV-1'' (''[[Poliovirus-1]]'') *''PV-2'' (''[[Poliovirus-2]]'') *''PV-3'' (''[[Poliovirus-3]]'') }} '''Poliovirus''', uzročnik [[Dječija paraliza|poliomijelitisa]] (također poznat kao dječija paraliza), je serotip [[vrste]] ''[[Enterovirus C]]'', u [[porodica (biologija)|porodici]] ''[[Picornaviridae]]''.<ref name="Sherris">{{cite book |veditors=Ryan KJ, Ray CG | title = Sherris Medical Microbiology |url=https://archive.org/details/sherrismedicalmi0000unse_q1i3 | edition = 4th | publisher = McGraw Hill | year = 2004 | isbn = 978-0-8385-8529-0|page= }}</ref> Postoje tri serotipa poliovirusa: tipovi 1, 2 i 3. Poliovirus sastoji se od [[RNK]] [[genom]]a i [[protein]]ske [[kapsida|kapside]]. Genom je jednolančana RNK pozitivnog smisla (+ssRNK) dug oko 7500 [[nukleotid]]a.<ref name="Hogle">{{cite journal | vauthors = Hogle JM | title = Poliovirus cell entry: common structural themes in viral cell entry pathways | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 56 | pages = 677–702 | year = 2002 | pmid = 12142481 | pmc = 1500891 | doi = 10.1146/annurev.micro.56.012302.160757 }}</ref> Virusna čestica je prečnika oko 30 [[nanometar|nm]], sa [[ikosaedrana simetrija|ikosaedarnom simetrijom]]. Zbog svog kratkog genoma i jednostavnog sastava – samo RNK i [[virusna ovojnica|bez omotača]] ikosaedarskog proteinskog omotača koji ga [[kapsida|inkapsulira]], poliovirus se naširoko smatra najjednostavnijim značajnim virusom.<ref name="Goodsell">{{cite book | vauthors = Goodsell DS |title=The machinery of life |publisher=Copernicus |location=New York |year=1998 |isbn=978-0-387-98273-1 |page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Poliovirus su prvi izolovali [[Karl Landsteiner]] i [[Erwin Popper]], 1909.<ref name="Paul_1971">{{cite book | vauthors = Paul JR |title=A History of Poliomyelitis | url = https://archive.org/details/historyofpoliomy0000paul |publisher=Yale University Press |location=New Haven, Conn |year=1971 |isbn=978-0-300-01324-5 | series = (Yale studies in the history of science and medicine)|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Struktura virusa je prvi put razjašnjena 1958., pomoću difrakcije [[X-zrake|rendgenskih zraka]] u timu na Birkbeck College pod vođstvom [[Rosalind Franklin]],<ref>{{cite web |title=Behind the picture: Rosalind Franklin and the polio model |url=http://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |publisher=Medical Research Council |access-date=4. 9. 2019 |date=14. 3. 2019 |archive-date=30. 10. 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181030132842/https://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |url-status=dead }}</ref><ref>{{cite book |last1=Maddox |first1=Brenda | name-list-style = vanc |title=Rosalind Franklin: The Dark Lady of DNA |year=2003 |page= 296 |publisher=Harper Collins |location=London |isbn=0-00-655211-0 |url=https://books.google.com/books?id=YbTh44KfkPIC}}</ref> pokazujući da virus dječje paralize ima ikosaedarsku simetriju.<ref>{{cite book |last1=Brown |first1=Andrew | name-list-style = vanc |title=J.D. Bernal: The Sage of Science |year=2007 |publisher=Oxford University Press |pages= 359–61 |location=New York |isbn=978-0-19-920565-3}}</ref> Godine 1981. dva različita tima istraživača objavila su [[genom]] poliovirusa: [[Vincent Racaniello]] i [[David Baltimore]] na ''Massachusetts Institute of Technology'' (MIT)<ref name="Racaniello1981">{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Molecular cloning of poliovirus cDNA and determination of the complete nucleotide sequence of the viral genome | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 78 | issue = 8 | pages = 4887–91 | date = august 1981 | pmid = 6272282 | pmc = 320284 | doi = 10.1073/pnas.78.8.4887 | bibcode = 1981PNAS...78.4887R | doi-access = free }}</ref> i [[Naomi Kitamura]] i [[Eckard Wimmer]] na ''Stony Brook University''.<ref name="Kitamura">{{cite journal | vauthors = Kitamura N, Semler BL, Rothberg PG, Larsen GR, Adler CJ, Dorner AJ, Emini EA, Hanecak R, Lee JJ, van der Werf S, Anderson CW, Wimmer E | display-authors = 6 | title = Primary structure, gene organization and polypeptide expression of poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1981-06-18_291_5816/page/546 | journal = Nature | volume = 291 | issue = 5816 | pages = 547–53 | date = juni 1981 | pmid = 6264310 | doi = 10.1038/291547a0 | bibcode = 1981Natur.291..547K | s2cid = 4352308 }}</ref> Trodimenzijsku strukturu poliovirusa odredio je 1985. godine [[James Hogle]] u ''Scripps Research Institute'' koristeći [[rendgenska kristalografija|rendgensku kristalografiju]].<ref name="Hogle1985">{{cite journal | vauthors=Hogle JM, Chow M, Filman DJ | title = Three-dimensional structure of poliovirus at 2.9 A resolution | url=https://archive.org/details/sim_science_1985-09-27_229_4720/page/1358 | journal = Science | volume = 229 | issue = 4720 | pages = 1358–65 | date = 27 Sep 1985 | doi = 10.1126/science.2994218 | pmid = 2994218 }}</ref> Poliovirus je jedan od najbolje okarakteriziranih virusa i postao je koristan model sistema za razumijevanje biologije [[RNK virusi|RNK virusa]]. == Replikacijski ciklus == [[slika:Poliovirus life cycle.png|thumb|upright=1.5|right| Ciklus replikacije poliovirusa započinje vezivanjem na ćelijski površinski receptor CD155 (1).<br> Virion formira poru u ćelijskoj membrani kroz koju se virusna RNK oslobađa u citoplazmu (2). <br>Translacija virusne RNK se odvija putem IRES-posredovanog mehanizma (3). Poliprotein se cijepa, dajući zrele virusne proteine (4). RNK pozitivnog smisla služi kao šablon za komplementarnu sintezu negativnog lanca, proizvodeći dvolančani replikativni oblik (RF) RNK (5). Mnogo pozitivnih kopija RNK proizvodi se iz jednog negativnog lanca (6). Novosintetizovane molekule RNK pozitivnog smisla mogu poslužiti kao šabloni za translaciju više virusnih proteina (7) ili mogu biti zatvorene u kapsidu (8), koji na kraju stvara potomačke virione. Liza inficirane ćelije rezultira oslobađanjem viriona infektivnog potomstva (9).<ref name="DeJesus">{{cite journal | vauthors = De Jesus NH | title = Epidemics to eradication: the modern history of poliomyelitis | journal = Virology Journal | volume = 4 | issue = 1 | pages = 70 | date = juli 2007 | pmid = 17623069 | pmc = 1947962 | doi = 10.1186/1743-422X-4-70 }}</ref>]] Poliovirus inficira ljudske ćelije vezujući se za receptor sličan [[imunoglobulin]]u, [[CD155]] (također poznat kao receptor poliovirusa ili PVR)<ref name="Mendelsohn">{{cite journal | vauthors = Mendelsohn CL, Wimmer E, Racaniello VR | title = Cellular receptor for poliovirus: molecular cloning, nucleotide sequence, and expression of a new member of the immunoglobulin superfamily | journal = Cell | volume = 56 | issue = 5 | pages = 855–65 | date = mart 1989 | pmid = 2538245 | doi = 10.1016/0092-8674(89)90690-9 | s2cid = 44296539 }}</ref><ref name="He">{{cite journal | vauthors = He Y, Mueller S, Chipman PR, Bator CM, Peng X, Bowman VD, Mukhopadhyay S, Wimmer E, Kuhn RJ, Rossmann MG | display-authors = 6 | title = Complexes of poliovirus serotypes with their common cellular receptor, CD155 | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4827–35 | date = april 2003 | pmid = 12663789 | pmc = 152153 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4827-4835.2003 }}</ref> na površini ćelije.<ref name="Dunnebacke">{{cite journal | vauthors = Dunnebacke TH, Levinthal JD, Williams RC | title = Entry and release of poliovirus as observed by electron microscopy of cultured cells | journal = Journal of Virology | volume = 4 | issue = 4 | pages = 505–13 | date = oktobar 1969 | pmid = 4309884 | pmc = 375900 | doi = 10.1128/JVI.4.4.505-513.1969 }}</ref> Interakcija poliovirusa i CD155 olakšava ireverzibilnu konformacijsku promjenu virusne čestice neophodne za ulazak virusa.<ref name="Kaplan">{{cite journal | vauthors = Kaplan G, Freistadt MS, Racaniello VR | title = Neutralization of poliovirus by cell receptors expressed in insect cells | journal = Journal of Virology | volume = 64 | issue = 10 | pages = 4697–702 | date = oktobar 1990 | pmid = 2168959 | pmc = 247955 | doi = 10.1128/JVI.64.10.4697-4702.1990 }}</ref><ref name="Gomez">{{cite journal | vauthors = Gómez Yafal A, Kaplan G, Racaniello VR, Hogle JM | title = Characterization of poliovirus conformational alteration mediated by soluble cell receptors | journal = Virology | volume = 197 | issue = 1 | pages = 501–05 | date = novembar 1993 | pmid = 8212594 | doi = 10.1006/viro.1993.1621 }}</ref> Nakon vezivanja za [[ćelijska membrana|ćelijsku membranu]] domaćina, smatralo se da se ulazak virusne [[nukleinske kiseline]] događa na jedan od dva načina: putem formiranja [[Akvaporin|pore]] u [[plazmamembrana|plazmamebrani]] kroz koju se zatim RNK „ubrizgan” u [[citoplazma|citoplazmu]] ćeliju domaćina ili putem unosa virusa [[endocitoza|endocitozno]] posredovanim receptorom.<ref name="Mueller">{{cite journal | vauthors = Mueller S, Wimmer E, Cello J | title = Poliovirus and poliomyelitis: a tale of guts, brains, and an accidental event | journal = Virus Research | volume = 111 | issue = 2 | pages = 175–93 | date = august 2005 | pmid = 15885840 | doi = 10.1016/j.virusres.2005.04.008 }}</ref> Recent experimental evidence supports the latter hypothesis and suggests that poliovirus binds to CD155 and is taken up by endocytosis. Immediately after internalization of the particle, the viral RNA is released.<ref name="Brandenburg">{{cite journal | vauthors = Brandenburg B, Lee LY, Lakadamyali M, Rust MJ, Zhuang X, Hogle JM | title = Imaging poliovirus entry in live cells | journal = PLOS Biology | volume = 5 | issue = 7 | pages = e183 | date = juli 2007 | pmid = 17622193 | pmc = 1914398 | doi = 10.1371/journal.pbio.0050183 }}</ref> Poliovirus je pozitivnolančani [[RNK virus]]. Dakle, [[genom]] zatvoren unutar virusne čestice može se koristiti kao [[iRNK]] i odmah [[translacija (biologija)|prevesti]] u ćeliji domaćina. Prilikom ulaska, virus otima ćelijski translacijski mehanizam, uzrokujući inhibiciju sinteze ćelijskih proteina u korist proizvodnje proteina specifične za virus.<ref name="pmid13965389">{{cite journal | vauthors = Attardi G, Smith J | title = Virus specific protein and a ribo-nucleic acid associated with ribosomes in poliovirus infected HeLa cells | journal = Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology | volume = 27 | pages = 271–92 | date = 1962 | pmid = 13965389 | doi = 10.1101/SQB.1962.027.001.026 }}</ref> Za razliku od [[iRNK]] ćelije domaćina, [[Pet primarnih neprevedenih regiona|5'&nbsp;kraj]] [[RNK]] poliovirusa je izuzetno duga—preko 700 nukleotida—i visoko strukturirana. Ovo područje virusnog genoma naziva se [[interno ulazno mjesto ribosoma]] (IRES). Ta regija sastoji se od mnogih [[sekundarna struktura|sekundarnih struktura]] i tri ili četiri domena. Domen 3 je samosavijući RNK element koji sadrži konzervirane strukturne motive u različitim stabilnim petljama drške koje su povezane s dva četverosmjerna spoja. Kako se IRES sastoji od mnogih domena, ovi se sami sastoje od mnogih petlji koje doprinose modificiranom prevođenju bez 5' krajnjeg poklopca otimanjem [[ribosom]]a. Interakcijska petlja domena 3 poznata je kao GNRA tetrapetlja. Ostaci [[adenozin]]a A180 i A181 u sekvenci GUAA tetrapetlje formiraju [[vodikove veze]] putem nekanonskih interakcija uparivanja baza sa parovima baza receptora C230/G242, odnosno G231/C241.<ref>{{cite journal | vauthors = Lozano G, Fernandez N, Martinez-Salas E | title = Modeling Three-Dimensional Structural Motifs of Viral IRES | journal = Journal of Molecular Biology | volume = 428 | issue = 5 Pt A | pages = 767–76 | date = februar 2016 | pmid = 26778619 | doi = 10.1016/j.jmb.2016.01.005 }}</ref> [[Genske mutacije]] u ovoj regiji sprečavaju proizvodnju virusnih proteina.<ref name="Chen">{{cite journal | vauthors = Chen CY, Sarnow P | title = Initiation of protein synthesis by the eukaryotic translational apparatus on circular RNAs | url = https://archive.org/details/sim_science_1995-04-21_268_5209/page/414 | journal = Science | volume = 268 | issue = 5209 | pages = 415–17 | date = april 1995 | pmid = 7536344 | doi = 10.1126/science.7536344 | bibcode = 1995Sci...268..415C }}</ref><ref name="Pelletier">{{cite journal | vauthors = Pelletier J, Sonenberg N | title = Internal initiation of translation of eukaryotic mRNA directed by a sequence derived from poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1988-07-28_334_6180/page/320 | journal = Nature | volume = 334 | issue = 6180 | pages = 320–25 | date = juli 1988 | pmid = 2839775 | doi = 10.1038/334320a0 | bibcode = 1988Natur.334..320P | s2cid = 4327857 }}</ref><ref name="Jang">{{cite journal | vauthors = Jang SK, Kräusslich HG, Nicklin MJ, Duke GM, Palmenberg AC, Wimmer E | title = A segment of the 5' nontranslated region of encephalomyocarditis virus RNA directs internal entry of ribosomes during in vitro translation | journal = Journal of Virology | volume = 62 | issue = 8 | pages = 2636–43 | date = august 1988 | pmid = 2839690 | pmc = 253694 | doi = 10.1128/JVI.62.8.2636-2643.1988 }}</ref> The first IRES to be discovered was found in poliovirus RNA.<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA4|year=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=4}}</ref> [[Informacijska RNK]] poliovirusa prevodi se kao jedan dugi [[polipeptid]]. Ovaj polipeptid se zatim autocijepa internim [[proteaza]]ma u oko 10 pojedinačnih virusnih proteina. Ne dešavaju se svi rascjepi sa istom efikasnošću. Stoga, količine proteina proizvedenih cijepanjem polipeptida variraju: naprimjer, proizvode se manje količine 3D<sup>pol</sup> od onih kapsidnih proteina, VP1–4.<ref name="John Wiley & Sons">{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=165}}</ref><ref>{{Cite book|title=Viruses: Biology, Applications, and Control |url=https://archive.org/details/virusesbiologyap0000harp |last=Harper |first=David R. | name-list-style = vanc |publisher=Garland Science|year=2012|isbn=978-0-8153-4150-5|location=The United States of America|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> These individual viral proteins are:<ref name = Goodsell /><ref>{{cite web|title=Poliomyelitis|publisher=Brown University|url= http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|url-status=dead|archive-url= https://web.archive.org/web/20070222133944/http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|archive-date=22. 2. 2007}}</ref> [[slika:Poliovirus genome.png|thumb|right|upright=1.5| Genomska struktura poliovirusa tipa 1<ref name=DeJesus/>]] *3D<sup>pol</sup>, [[RNK ovisna RNK-polimeraza]] čija je funkcija da napravi više kopija virusnog RNK genoma *2A<sup>pro</sup> i 3C<sup>pro</sup>/3CD<sup>pro</sup>, [[proteaze]] koje cijepaju virusni polipeptid *[[VPg]] (3B), mali protein koji veže virusnu RNK i neophodan je za sintezu RNK pozitivnog i negativnog lanca virusa *2BC, 2B, 2C (na [[ATPaza|ATPazi]])<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA164|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=164}}</ref>'', 3AB, 3A, 3B'' proteini koji sadrže [[proteinski kompleks]] potreban za replikaciju virusa. *VP0, koji se dalje cijepa na VP2 i VP4, VP1 i VP3, proteine virusnog kapsida Nakon translacije, transkripcije i replikacije genoma koji uključuju jedan proces, ostvaruje se sinteza (+) RNK). Da bi se inficirajuća (+)RNK mogla replicirati, moraju biti transkribovane višestruke kopije (–)RNK i zatim korištene kao šabloni za sintezu (+)RNK. Replikativni intermedijari (RI), koji su asocijacija RNK molekula koji se sastoje od šablonske RNK i nekoliko rastućih RNK različite dužine, vide se u oba kompleksa replikacije za (–)RNK i (+)RNK. Za sintezu svakog negativnog i pozitivnog lanca RNK, kao [[prajmer]] VPg protein u poliovirusu djeluje RNK-ovisna [[RNK-polimeraza]] poliovirusa dodaje dva [[uracil]]ska [[nukleotid]]a (UU) VPg proteinu koristeći poli(A) rep na 3′-kraju +ssRNK genoma kao obrazac za sintezu antigenomske RNK negativnog lanca. Da bi se pokrenula ova sinteza – ssRNK, potreban je [[tirozin]]-hidroksil VPg. Ali za pokretanje sinteze pozitivnog lanca RNK potrebna je CRE-ovisna VPg uridililacija. To znači da se, kao [[prajmer]], još jednom koristi VPg. ali ovaj put dodaje dva uridin-trifosfata koristeći cis-djelujući element replikacije (CRE) kao šablon.<ref>{{cite book |last= Louten |first= Jennifer | name-list-style = vanc |chapter =Poliovirus |date=2016 |title =Essential Human Virology|url= https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout |pages=[https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout/page/257 257]–71|publisher=Elsevier |doi=10.1016/b978-0-12-800947-5.00014-4|isbn=978-0-12-800947-5}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Murray KE, Barton DJ | title = Poliovirus CRE-dependent VPg uridylylation is required for positive-strand RNA synthesis but not for negative-strand RNA synthesis | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4739–50 | date = april 2003 | pmid = 12663781 | pmc = 152113 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4739-4750.2003 }}</ref> <!-- (cre) --> CRE poliovirusa identificiran je kao nepostignuta drška sa parom baza i konačna petlja koja se sastoji od 61 [[nukleotid]]a. CRE se nalazi u enterovirusima. To je visoko konzerviran sekundarni strukturni element RNK i smješten u poliproteinskoj [[kodirajuća regija|kodirajućoj regiji]] genoma. Kompleks se može translocirati u 5' regiju genoma koja nema aktivnost kodiranja, udaljenu najmanje 3,7 kb od početne lokacije. Ovaj proces može se odvijati bez negativnog uticaja na aktivnost. CRE kopije ne utiču negativno na replikaciju. Proces uridililacije VPg koji se odvija u CRE zahtijeva prisustvo 3CD<sup>pro</sup>, protein koji se vezuje za RNK. Povezuje se sa CRE direktno i posebno. Zbog svog prisustva VPg može pravilno vezati CRE i primarna proizvodnja se odvija bez problema.<ref>{{cite journal | vauthors = Goodfellow IG, Kerrigan D, Evans DJ | title = Structure and function analysis of the poliovirus cis-acting replication element (CRE) | journal = RNA | volume = 9 | issue = 1 | pages = 124–37 | date = januar 2003 | pmid = 12554882 | doi = 10.1261/rna.2950603 | pmc = 1370376 }}</ref> Neki od molekula (+) RNK koriste se kao šabloni za dalju sintezu (–)RNK, neki funkcionišu kao iRNK, a neki su predodređeni da budu genomi potomačkog viriona.<ref name="John Wiley & Sons"/> U sklapanju novih virusnih čestica (tj. pakovanju potomačkih genoma u prokapsidu koji može preživjeti izvan ćelije domaćina), tj. uključujući:<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|pages=161, 165}}</ref> * Po pet kopija VP0, VP3 i VP1 čiji [[N-kraj]]evi i VP4 čine unutrašnju površinu kapsida, sastavljaju se u 'pentamer' i 12 pentamera formira prokapsidu. (Spoljna površina kapsida sastoji se od VP1, VP2, VP3; C krajevi VP1 i VP3 koji formiraju usjeke oko svakog vrha; otprilike u to vreme, 60 kopija VP0 se cijepa u VP4 i VP2.) * Svaka [[kapsida|prokapsida]] dobija kopiju virusnog [[genom]]a, sa VPg i dalje pričvršćenim na 5' kraju. Potpuno sastavljeni poliovirus [[ligaza|lizom]] napušta granice svoje ćelije domaćina<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA166|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=166}}</ref> 4 – 6 sati nakon iniciranja [[infekcije]] u [[kultura ćelija|kultiviranim ćelijama]] sisara.<ref name="Kew_2005">{{cite journal | vauthors = Kew OM, Sutter RW, de Gourville EM, Dowdle WR, Pallansch MA | title = Vaccine-derived polioviruses and the endgame strategy for global polio eradication | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 59 | pages = 587–635 | year = 2005 | pmid = 16153180 | doi = 10.1146/annurev.micro.58.030603.123625 | url = https://zenodo.org/record/1235033 }}</ref> Mehanizam oslobađanja virusa iz ćelije je nejasan,<ref name="Hogle" /> ali svaka umiruća ćelija može osloboditi do 10.000 poliomijelitisnih [[virion]]a.<ref name="Kew_2005" /> Drake je pokazao da poliovirus može podvrgnuti višestrukoj reaktivaciji.<ref>{{cite journal | vauthors = Drake JW | title = Interference and multiplicity reactivation in polioviruses | journal = Virology | volume = 6 | issue = 1 | pages = 244–64 | date = august 1958 | pmid = 13581529 | doi = 10.1016/0042-6822(58)90073-4 }}</ref> To jest, kada su poliovirusi ozračeni [[ultraljubičasto zračenje|UV svjetlom]] i ostavljeni da se podvrgnu višestrukim [[infekcija]]ma ćelija domaćina, održivo potomstvo moglo bi se formirati čak i pri dozama UV koje su inaktivirale virus u pojedinačnim infekcijama. Poliovirus može imati [[genetičke rekombinacije]] kada su najmanje dva virusna [[genom]]a prisutna u istoj ćeliji domaćinu. Kirkegaard i Baltimore<ref>{{cite journal | vauthors = Kirkegaard K, Baltimore D | title = The mechanism of RNA recombination in poliovirus | journal = Cell | volume = 47 | issue = 3 | pages = 433–43 | date = novembar 1986 | pmid = 3021340 | pmc = 7133339 | doi = 10.1016/0092-8674(86)90600-8 }}</ref> predstavili su dokaz da [[RNK-ovisna RNK- polimeraza]] (RdRP) katalizira rekombinaciju mehanizmom izbora kopije u kojem se RdRP prebacuje između [[jednolančani RNK virus pozitivnog smisla|(+)ssRNK]] šablona tokom sinteze negativnog lanca . Čini se da je rekombinacija u RNK virusima adaptivni mehanizam za [[popravak DNK|popravku oštećenja]] [[genom]]a.<ref>{{cite journal | vauthors = Barr JN, Fearns R | title = How RNA viruses maintain their genome integrity | journal = The Journal of General Virology | volume = 91 | issue = Pt 6 | pages = 1373–87 | date = juni 2010 | pmid = 20335491 | doi = 10.1099/vir.0.020818-0 | doi-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Bernstein H, Bernstein C, Michod RE | title = Sex in microbial pathogens | journal = Infection, Genetics and Evolution | volume = 57 | pages = 8–25 | date = januar 2018 | pmid = 29111273 | doi = 10.1016/j.meegid.2017.10.024 }}</ref> ==Porijeklo i serotipovi== Poliovirus je strukturno sličan ostalim ljudskim enterovirusima ([[koksakivirus]]i, [[ehovirus]]i i [[rinovirus]]i), koji također koriste molekule slične [[imunoglobulin]]u za prepoznavanje i ulazak u ćelije domaćina.<ref name= He/> [[filogenetika|Filogenetička]] analiza RNK i proteinskih sekvenci poliovirusa sugerira da je on možda evoluirao iz C-klastera [[Koksaki A virus]]a, [[zajednički predak|zajedničkog pretka]], koji je nastao mutacijom unutar [[kapsida]].<ref>{{cite journal | vauthors = Jiang P, Faase JA, Toyoda H, Paul A, Wimmer E, Gorbalenya AE | title = Evidence for emergence of diverse polioviruses from C-cluster coxsackie A viruses and implications for global poliovirus eradication | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 104 | issue = 22 | pages = 9457–62 | date = maj 2007 | pmid = 17517601 | pmc = 1874223 | doi = 10.1073/pnas.0700451104 | bibcode = 2007PNAS..104.9457J | doi-access = free }}</ref> Distinktna [[specijacija]] poliovirusa je vjerovatno nastala kao posljedica promjene specifičnosti ćelijskog receptora unutarćelijske adhezijske molekule-1 (ICAM-1), koju koriste C-klaster Koksaki A virusi, do [[CD155 ]]; što dovodi do promjene u patogenosti i omogućava virusu da inficira [[nervno tkivo]]. Stopa mutacije u virusu je relativno visoka čak i za RNK viruse sa sinonimnom stopom supstitucije od 1,0 x 10<sup>−2</sup> supstitucija/lokus/godina i neeksprimirana stopa zamjene od 3,0 x 10<sup>−4</sup> zamjena/lokus/godina.<ref>{{cite journal | vauthors = Jorba J, Campagnoli R, De L, Kew O | title = Calibration of multiple poliovirus molecular clocks covering an extended evolutionary range | journal = Journal of Virology | volume = 82 | issue = 9 | pages = 4429–40 | date = maj 2008 | pmid = 18287242 | pmc = 2293050 | doi = 10.1128/JVI.02354-07 }}</ref> Bazna distribucija unutar genoma nije nasumična, pri čemu je [[adenozin]] rjeđi od očekivanog na [[5' UTR|5' kraju]] i viši na [[3' UTR|3' kraju]].<ref name="Rothberg1981">{{cite journal | vauthors = Rothberg PG, Wimmer E | title = Mononucleotide and dinucleotide frequencies, and codon usage in poliovirion RNA | journal = Nucleic Acids Research | volume = 9 | issue = 23 | pages = 6221–29 | date = decembar 1981 | pmid = 6275352 | pmc = 327599 | doi = 10.1093/nar/9.23.6221 }}</ref> Upotreba [[kodon]]a nije nasumična, pri čemu se favoriziraju kodoni koji završavaju na [[adenozin]]u, a izbjegavaju se oni koji završavaju na [[citozin]]u ili [[guanin]]u. Upotreba kodona se razlikuje između tri genotipa i čini se da je vođena mutacijom, a ne selekcijom.<ref name="Zhang2011">{{cite journal | vauthors = Zhang J, Wang M, Liu WQ, Zhou JH, Chen HT, Ma LN, Ding YZ, Gu YX, Liu YS | display-authors = 6 | title = Analysis of codon usage and nucleotide composition bias in polioviruses | journal = Virology Journal | volume = 8 | pages = 146 | date = mart 2011 | pmid = 21450075 | pmc = 3079669 | doi = 10.1186/1743-422X-8-146 | doi-access = free }}</ref> Tri [[serotip]]a poliovirusa, PV-1, PV-2 i PV-3, svaki ima malo drugačiji [[kapsida|kapsidni]] protein. Kapsidni proteini definiraju specifičnost ćelijskog receptora i [[antigen]]ost virusa. ''PV-1'' je najčešći oblik koji se sreće u prirodi, ali su sva tri oblika izuzetno [[zarazna bolest|zarazna]].<ref name=Paul_1971/> Od marta 2020. [[divlji tip|divlji]] PV-1 je visoko lokaliziran u regijama u [[Pakistan]]u i [[Afganistan]]u. Certifikacija iskorjenjivanja autohtonog prijenosa dogodila se u septembru 2015. za divlji PV-2, nakon što je posljednji put otkriven 1999.,<ref name="Global eradication of wild poliovirus type 2 declared">{{cite web |url=http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |title=Global eradication of wild poliovirus type 2 declared |publisher=Global Polio Eradication Initiative |date=20. 9. 2015 |access-date=30. 9. 2015 |archive-date=28. 9. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150928215451/http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |url-status=dead }}</ref> iu oktobru 2019. za divlji PV-3, nakon što je posljednji put otkriven 2012. godine.<ref name="polioeradication.org">{{Cite web|url=http://polioeradication.org/news-post/two-out-of-three-wild-poliovirus-strains-eradicated/|title=GPEI-Two out of three wild poliovirus strains eradicated|language=en-GB|access-date=2. 11. 2019}}</ref> Specifični sojevi svakog serotipa koriste se za pripremu [[polio vakcina|vakcine protiv poliomijelitisa]]. Neaktivna poliomijelitisns vakcina priprema se [[formaldehid|formalinskom]] inaktivacijom tri divlja, virulentna referentna soja, Mahoney ili Brunenders (PV-1), MEF-1/Lansing (PV-2) i Saukett/Leon (PV-3) ). Oralna polio vakcina sadrži [[atenuirana vakcina|živa oslabljena]] (oslabljene) sojeve tri serotipa poliovirusa. [[Prolaz]]ni sojevi virusa u [[epitel]]nim ćelijama [[majnun]]skog [[bubreg]]a uvode mutacije u virusni IRES i ometaju (ili slabe) sposobnost virusa da inficira [[nervno tkivo]].<ref name=Kew_2005/> Poliovirusi su ranije bili klasifikovani kao posebna vrsta koja pripada rodu ''Enterovirus'' u porodici ''Picornaviridae''. U 2008., eliminis+rana je vrsta „poliovirus“ i tri serotipa su dodeljena vrsti „ljudski enterovirus C“ (kasnije preimenovanoj u „Enterovirus C“), u rodu „Enterovirus“ u porodici ''Picornaviridae''. [[Tipska vrsta]] roda ''Enterovirus'' promijenjena je iz ''Poliovirus'' u (ljudski)'' Enterovirus C'''.<ref>{{cite journal | vauthors = Carstens EB, Ball LA | title = Ratification vote on taxonomic proposals to the International Committee on Taxonomy of Viruses (2008) | journal = Archives of Virology | volume = 154 | issue = 7 | pages = 1181–88 | date = juli 2009 | pmid = 19495937 | pmc = 7086627 | doi = 10.1007/s00705-009-0400-2 }}</ref> ==Kloniranje i sinteza== [[slika:Poliovirus binding receptor 1DGI.png|thumb|upright=0.8| Model CD155 koji veže poliovirus (prikazano ljubičastom)]] Godine 1981. Racaniello i Baltimore koristili su tehnologiju [[rekobinantna DNK|rekombinantne DNK]] za stvaranje prvog infektivnog [[molekulsko kloniranje|klona]] životinjskog RNK virusa, poliovirusa. DNK koja kodira RNA genom poliovirusa uvedena je u [[kultura ćelija|kultivirane ćelije]] sisara i proizveden je infektivni poliovirus.<ref>{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Cloned poliovirus complementary DNA is infectious in mammalian cells | url = https://archive.org/details/sim_science_1981-11-20_214_4523/page/916 | journal = Science | volume = 214 | issue = 4523 | pages = 916–19 | date = novembar 1981 | pmid = 6272391 | doi = 10.1126/science.6272391 | bibcode = 1981Sci...214..916R }}</ref> Stvaranje infektivnog klona pokrenulo je razumijevanje biologije poliovirusa i postalo je standardna tehnologija koja se koristi za proučavanje mnogih drugih virusa. Godine 2002, grupa [[Eckard Wimmer|Eckarda Wimmera]] na ''Stony Brook University'' uspjela je sintetizirati poliovirus iz njegovog hemijskog koda, proizvodeći prvi sintetski virus na svijetu.<ref>{{cite journal | vauthors = Cello J, Paul AV, Wimmer E | title = Chemical synthesis of poliovirus cDNA: generation of infectious virus in the absence of natural template | journal = Science | volume = 297 | issue = 5583 | pages = 1016–18 | date = august 2002 | pmid = 12114528 | doi = 10.1126/science.1072266 | url = https://semanticscholar.org/paper/8f5f7e219bd99a8137ae014e740f322ecae1b696 | bibcode = 2002Sci...297.1016C | s2cid = 5810309 }}</ref> Naučnici su prvo pretvorili objavljenu RNK sekvencu poliovirusa, dugu 7.741 bazu, u sekvencu [[DNK]], jer je DNK bilo lakše sintetizirati. Kratki fragmenti ove sekvence dobijeni su poštom i sastavljeni. Kompletan virusni genom je zatim sastavila kompanija [[Gene synthesis]]. U sintetizovanu DNK ugrađeno je 19 [[genetički marker|markera]], tako da se može razlikovati od prirodnog poliovirusa. [[Enzimi]] su korišteni za pretvaranje DNK nazad u RNK, njeno prirodno stanje. Drugi enzimi su zatim korišteni za prevođenje RNK u polipeptid, proizvodeći funkcionalnu virusnu česticu. Cijeli ovaj mukotrpan proces trajao je dvije godine. Novostvoreni sintetski virus ubrizgan je u PVR [[transgeneza|transgene]] miševe, kako bi se utvrdilo da li je sintetska verzija u stanju da izazove bolest. Sintetski virus je bio u stanju da se replicira, inficira i izazove paralizu ili smrt kod miševa. Međutim, sintetska verzija je bila između 1.000 i 10.000 puta slabija od originalnog virusa, vjerovatno zbog jednog od dodanih markera.<ref>{{cite journal | vauthors = Couzin J | title = Virology. Active poliovirus baked from scratch | journal = Science | volume = 297 | issue = 5579 | pages = 174–75 | date = juli 2002 | pmid = 12114601 | doi = 10.1126/science.297.5579.174b | s2cid = 83531627 | url = https://semanticscholar.org/paper/248000e7bc654631ae217274a77253ceddf270a1 }}</ref> ==Modifikacija za terapije== Modifikacija poliovirusa, zvana [[PVSRIPO]], testirana je u ranim kliničkim ispitivanjima kao mogući lijek za [[kancer|rak]].<ref name="brown14">{{cite journal | vauthors = Brown MC, Dobrikova EY, Dobrikov MI, Walton RW, Gemberling SL, Nair SK, Desjardins A, Sampson JH, Friedman HS, Friedman AH, Tyler DS, Bigner DD, Gromeier M | display-authors = 6 | title = Oncolytic polio virotherapy of cancer | journal = Cancer | volume = 120 | issue = 21 | pages = 3277–86 | date = novembar 2014 | pmid = 24939611 | pmc = 4205207 | doi = 10.1002/cncr.28862 }}</ref> == Reference == {{Reflist|30em}} == Vanjski linkovi == {{Portal|Medicina|Virusi}} *[https://www.ncbi.nlm.nih.gov/ICTVdb/ICTVdB/00.052.0.01.001.htm ICTVdb virus classification 2006] *[http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm Home of Picornaviruses (latest updates of species, serotypes, & proposed changes)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101104143822/http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm |date=4. 11. 2010 }} * {{cite web |first=David |last=Goodsell |name-list-style=vanc |title=Poliovirus and Rhinovirus |work=August 2001 Molecule of the Month |url=http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion/molecule_of_the_month/pdb20_1.html |access-date=11. 4. 2022 |archive-date=3. 3. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110303221109/http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion%2Fmolecule_of_the_month%2Fpdb20_1.html |url-status=dead }} *[http://www.pdbe.org/emsearch/polio* 3D macromolecular structures of the Poliovirus archived in the EM Data Bank(EMDB)] * {{cite web |title=Human poliovirus 1 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12080 |id=12080}} * {{cite web |title=Human poliovirus 3 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12086 |id=12086}} {{Virusne bolesti}} {{Taxonbar|from=Q12438936}} [[Kategorija:Virusi]] [[Kategorija:Enterovirusi]] [[Kategorija:Poliomijelitis]] [[Kategorija:Infraspecijski taksoni virusa]] 7djupmgour5o10ii46345f9b28uaxop 3829718 3829716 2026-04-12T14:20:23Z ~2026-22513-43 180234 /* Replikacijski ciklus */ 3829718 wikitext text/x-wiki {{taksokvir |boja=khaki | slika = Polio.jpg | slika_alt = TEM [[mikrografija]] poliovirusnih viriona: skala 50 nm. | slika_opis = [[Transmisijski elektronski mikroskop|TEM]] [[mikrografija]] poliovirusnog [[Virus|viriona]]; skala (bijela): 50 nm | slika2 = Polio-3-chains.png | slika2_opis = Kapsida poliovirusa tipa 3, obojeni bočni lanci proteina | regnum = [[Virusi]] | phylum = [[Enterovirusi]] | classis = [[Enterovirusi]] |ordo=RNK virusi | familia = ''Picornaviridae'' | vrsta = Enterovirus C | virus = Virus poliomijelitisa | razdioba_stepen= Serotipovi | razdioba= *''PV-1'' (''[[Poliovirus-1]]'') *''PV-2'' (''[[Poliovirus-2]]'') *''PV-3'' (''[[Poliovirus-3]]'') }} '''Poliovirus''', uzročnik [[Dječija paraliza|poliomijelitisa]] (također poznat kao dječija paraliza), je serotip [[vrste]] ''[[Enterovirus C]]'', u [[porodica (biologija)|porodici]] ''[[Picornaviridae]]''.<ref name="Sherris">{{cite book |veditors=Ryan KJ, Ray CG | title = Sherris Medical Microbiology |url=https://archive.org/details/sherrismedicalmi0000unse_q1i3 | edition = 4th | publisher = McGraw Hill | year = 2004 | isbn = 978-0-8385-8529-0|page= }}</ref> Postoje tri serotipa poliovirusa: tipovi 1, 2 i 3. Poliovirus sastoji se od [[RNK]] [[genom]]a i [[protein]]ske [[kapsida|kapside]]. Genom je jednolančana RNK pozitivnog smisla (+ssRNK) dug oko 7500 [[nukleotid]]a.<ref name="Hogle">{{cite journal | vauthors = Hogle JM | title = Poliovirus cell entry: common structural themes in viral cell entry pathways | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 56 | pages = 677–702 | year = 2002 | pmid = 12142481 | pmc = 1500891 | doi = 10.1146/annurev.micro.56.012302.160757 }}</ref> Virusna čestica je prečnika oko 30 [[nanometar|nm]], sa [[ikosaedrana simetrija|ikosaedarnom simetrijom]]. Zbog svog kratkog genoma i jednostavnog sastava – samo RNK i [[virusna ovojnica|bez omotača]] ikosaedarskog proteinskog omotača koji ga [[kapsida|inkapsulira]], poliovirus se naširoko smatra najjednostavnijim značajnim virusom.<ref name="Goodsell">{{cite book | vauthors = Goodsell DS |title=The machinery of life |publisher=Copernicus |location=New York |year=1998 |isbn=978-0-387-98273-1 |page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Poliovirus su prvi izolovali [[Karl Landsteiner]] i [[Erwin Popper]], 1909.<ref name="Paul_1971">{{cite book | vauthors = Paul JR |title=A History of Poliomyelitis | url = https://archive.org/details/historyofpoliomy0000paul |publisher=Yale University Press |location=New Haven, Conn |year=1971 |isbn=978-0-300-01324-5 | series = (Yale studies in the history of science and medicine)|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Struktura virusa je prvi put razjašnjena 1958., pomoću difrakcije [[X-zrake|rendgenskih zraka]] u timu na Birkbeck College pod vođstvom [[Rosalind Franklin]],<ref>{{cite web |title=Behind the picture: Rosalind Franklin and the polio model |url=http://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |publisher=Medical Research Council |access-date=4. 9. 2019 |date=14. 3. 2019 |archive-date=30. 10. 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181030132842/https://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |url-status=dead }}</ref><ref>{{cite book |last1=Maddox |first1=Brenda | name-list-style = vanc |title=Rosalind Franklin: The Dark Lady of DNA |year=2003 |page= 296 |publisher=Harper Collins |location=London |isbn=0-00-655211-0 |url=https://books.google.com/books?id=YbTh44KfkPIC}}</ref> pokazujući da virus dječje paralize ima ikosaedarsku simetriju.<ref>{{cite book |last1=Brown |first1=Andrew | name-list-style = vanc |title=J.D. Bernal: The Sage of Science |year=2007 |publisher=Oxford University Press |pages= 359–61 |location=New York |isbn=978-0-19-920565-3}}</ref> Godine 1981. dva različita tima istraživača objavila su [[genom]] poliovirusa: [[Vincent Racaniello]] i [[David Baltimore]] na ''Massachusetts Institute of Technology'' (MIT)<ref name="Racaniello1981">{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Molecular cloning of poliovirus cDNA and determination of the complete nucleotide sequence of the viral genome | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 78 | issue = 8 | pages = 4887–91 | date = august 1981 | pmid = 6272282 | pmc = 320284 | doi = 10.1073/pnas.78.8.4887 | bibcode = 1981PNAS...78.4887R | doi-access = free }}</ref> i [[Naomi Kitamura]] i [[Eckard Wimmer]] na ''Stony Brook University''.<ref name="Kitamura">{{cite journal | vauthors = Kitamura N, Semler BL, Rothberg PG, Larsen GR, Adler CJ, Dorner AJ, Emini EA, Hanecak R, Lee JJ, van der Werf S, Anderson CW, Wimmer E | display-authors = 6 | title = Primary structure, gene organization and polypeptide expression of poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1981-06-18_291_5816/page/546 | journal = Nature | volume = 291 | issue = 5816 | pages = 547–53 | date = juni 1981 | pmid = 6264310 | doi = 10.1038/291547a0 | bibcode = 1981Natur.291..547K | s2cid = 4352308 }}</ref> Trodimenzijsku strukturu poliovirusa odredio je 1985. godine [[James Hogle]] u ''Scripps Research Institute'' koristeći [[rendgenska kristalografija|rendgensku kristalografiju]].<ref name="Hogle1985">{{cite journal | vauthors=Hogle JM, Chow M, Filman DJ | title = Three-dimensional structure of poliovirus at 2.9 A resolution | url=https://archive.org/details/sim_science_1985-09-27_229_4720/page/1358 | journal = Science | volume = 229 | issue = 4720 | pages = 1358–65 | date = 27 Sep 1985 | doi = 10.1126/science.2994218 | pmid = 2994218 }}</ref> Poliovirus je jedan od najbolje okarakteriziranih virusa i postao je koristan model sistema za razumijevanje biologije [[RNK virusi|RNK virusa]]. == Replikacijski ciklus == [[slika:Poliovirus life cycle.png|thumb|upright=1.5|right| Ciklus replikacije poliovirusa započinje vezivanjem na ćelijski površinski receptor CD155 (1).<br> Virion formira poru u ćelijskoj membrani kroz koju se virusna RNK oslobađa u citoplazmu (2). <br>Translacija virusne RNK se odvija putem IRES-posredovanog mehanizma (3). Poliprotein se cijepa, dajući zrele virusne proteine (4). RNK pozitivnog smisla služi kao šablon za komplementarnu sintezu negativnog lanca, proizvodeći dvolančani replikativni oblik (RF) RNK (5). Mnogo pozitivnih kopija RNK proizvodi se iz jednog negativnog lanca (6). Novosintetizovane molekule RNK pozitivnog smisla mogu poslužiti kao šabloni za translaciju više virusnih proteina (7) ili mogu biti zatvorene u kapsidu (8), koji na kraju stvara potomačke virione. Liza inficirane ćelije rezultira oslobađanjem viriona infektivnog potomstva (9).<ref name="DeJesus">{{cite journal | vauthors = De Jesus NH | title = Epidemics to eradication: the modern history of poliomyelitis | journal = Virology Journal | volume = 4 | issue = 1 | pages = 70 | date = juli 2007 | pmid = 17623069 | pmc = 1947962 | doi = 10.1186/1743-422X-4-70 }}</ref>]] Poliovirus inficira ljudske ćelije vezujući se za receptor sličan [[imunoglobulin]]u, [[CD155]] (također poznat kao receptor poliovirusa ili PVR)<ref name="Mendelsohn">{{cite journal | vauthors = Mendelsohn CL, Wimmer E, Racaniello VR | title = Cellular receptor for poliovirus: molecular cloning, nucleotide sequence, and expression of a new member of the immunoglobulin superfamily | journal = Cell | volume = 56 | issue = 5 | pages = 855–65 | date = mart 1989 | pmid = 2538245 | doi = 10.1016/0092-8674(89)90690-9 | s2cid = 44296539 }}</ref><ref name="He">{{cite journal | vauthors = He Y, Mueller S, Chipman PR, Bator CM, Peng X, Bowman VD, Mukhopadhyay S, Wimmer E, Kuhn RJ, Rossmann MG | display-authors = 6 | title = Complexes of poliovirus serotypes with their common cellular receptor, CD155 | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4827–35 | date = april 2003 | pmid = 12663789 | pmc = 152153 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4827-4835.2003 }}</ref> na površini ćelije.<ref name="Dunnebacke">{{cite journal | vauthors = Dunnebacke TH, Levinthal JD, Williams RC | title = Entry and release of poliovirus as observed by electron microscopy of cultured cells | journal = Journal of Virology | volume = 4 | issue = 4 | pages = 505–13 | date = oktobar 1969 | pmid = 4309884 | pmc = 375900 | doi = 10.1128/JVI.4.4.505-513.1969 }}</ref> Interakcija poliovirusa i CD155 olakšava ireverzibilnu konformacijsku promjenu virusne čestice neophodne za ulazak virusa.<ref name="Kaplan">{{cite journal | vauthors = Kaplan G, Freistadt MS, Racaniello VR | title = Neutralization of poliovirus by cell receptors expressed in insect cells | journal = Journal of Virology | volume = 64 | issue = 10 | pages = 4697–702 | date = oktobar 1990 | pmid = 2168959 | pmc = 247955 | doi = 10.1128/JVI.64.10.4697-4702.1990 }}</ref><ref name="Gomez">{{cite journal | vauthors = Gómez Yafal A, Kaplan G, Racaniello VR, Hogle JM | title = Characterization of poliovirus conformational alteration mediated by soluble cell receptors | journal = Virology | volume = 197 | issue = 1 | pages = 501–05 | date = novembar 1993 | pmid = 8212594 | doi = 10.1006/viro.1993.1621 }}</ref> Nakon vezivanja za [[ćelijska membrana|ćelijsku membranu]] domaćina, smatralo se da se ulazak virusne [[nukleinske kiseline]] događa na jedan od dva načina: putem formiranja [[Akvaporin|pore]] u [[plazmamembrana|plazmamebrani]] kroz koju se zatim RNK „ubrizgan” u [[citoplazma|citoplazmu]] ćeliju domaćina ili putem unosa virusa [[endocitoza|endocitozno]] posredovanim receptorom.<ref name="Mueller">{{cite journal | vauthors = Mueller S, Wimmer E, Cello J | title = Poliovirus and poliomyelitis: a tale of guts, brains, and an accidental event | journal = Virus Research | volume = 111 | issue = 2 | pages = 175–93 | date = august 2005 | pmid = 15885840 | doi = 10.1016/j.virusres.2005.04.008 }}</ref> Skorija eksperimenti podržavaju navedenu hipotezu i sugeriraju da se poliovirus veže na CD155 i apsorbira endocitozom. Odmah nakon ulaska virusne čestice, se njen virusni RNA oslobađa.<ref name="Brandenburg">{{cite journal | vauthors = Brandenburg B, Lee LY, Lakadamyali M, Rust MJ, Zhuang X, Hogle JM | title = Imaging poliovirus entry in live cells | journal = PLOS Biology | volume = 5 | issue = 7 | pages = e183 | date = juli 2007 | pmid = 17622193 | pmc = 1914398 | doi = 10.1371/journal.pbio.0050183 }}</ref> Poliovirus je pozitivnolančani [[RNK virus]]. Dakle, [[genom]] zatvoren unutar virusne čestice može se koristiti kao [[iRNK]] i odmah [[translacija (biologija)|prevesti]] u ćeliji domaćina. Prilikom ulaska, virus otima ćelijski translacijski mehanizam, uzrokujući inhibiciju sinteze ćelijskih proteina u korist proizvodnje proteina specifične za virus.<ref name="pmid13965389">{{cite journal | vauthors = Attardi G, Smith J | title = Virus specific protein and a ribo-nucleic acid associated with ribosomes in poliovirus infected HeLa cells | journal = Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology | volume = 27 | pages = 271–92 | date = 1962 | pmid = 13965389 | doi = 10.1101/SQB.1962.027.001.026 }}</ref> Za razliku od [[iRNK]] ćelije domaćina, [[Pet primarnih neprevedenih regiona|5'&nbsp;kraj]] [[RNK]] poliovirusa je izuzetno duga—preko 700 nukleotida—i visoko strukturirana. Ovo područje virusnog genoma naziva se [[interno ulazno mjesto ribosoma]] (IRES). Ta regija sastoji se od mnogih [[sekundarna struktura|sekundarnih struktura]] i tri ili četiri domena. Domen 3 je samosavijući RNK element koji sadrži konzervirane strukturne motive u različitim stabilnim petljama drške koje su povezane s dva četverosmjerna spoja. Kako se IRES sastoji od mnogih domena, ovi se sami sastoje od mnogih petlji koje doprinose modificiranom prevođenju bez 5' krajnjeg poklopca otimanjem [[ribosom]]a. Interakcijska petlja domena 3 poznata je kao GNRA tetrapetlja. Ostaci [[adenozin]]a A180 i A181 u sekvenci GUAA tetrapetlje formiraju [[vodikove veze]] putem nekanonskih interakcija uparivanja baza sa parovima baza receptora C230/G242, odnosno G231/C241.<ref>{{cite journal | vauthors = Lozano G, Fernandez N, Martinez-Salas E | title = Modeling Three-Dimensional Structural Motifs of Viral IRES | journal = Journal of Molecular Biology | volume = 428 | issue = 5 Pt A | pages = 767–76 | date = februar 2016 | pmid = 26778619 | doi = 10.1016/j.jmb.2016.01.005 }}</ref> [[Genske mutacije]] u ovoj regiji sprečavaju proizvodnju virusnih proteina.<ref name="Chen">{{cite journal | vauthors = Chen CY, Sarnow P | title = Initiation of protein synthesis by the eukaryotic translational apparatus on circular RNAs | url = https://archive.org/details/sim_science_1995-04-21_268_5209/page/414 | journal = Science | volume = 268 | issue = 5209 | pages = 415–17 | date = april 1995 | pmid = 7536344 | doi = 10.1126/science.7536344 | bibcode = 1995Sci...268..415C }}</ref><ref name="Pelletier">{{cite journal | vauthors = Pelletier J, Sonenberg N | title = Internal initiation of translation of eukaryotic mRNA directed by a sequence derived from poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1988-07-28_334_6180/page/320 | journal = Nature | volume = 334 | issue = 6180 | pages = 320–25 | date = juli 1988 | pmid = 2839775 | doi = 10.1038/334320a0 | bibcode = 1988Natur.334..320P | s2cid = 4327857 }}</ref><ref name="Jang">{{cite journal | vauthors = Jang SK, Kräusslich HG, Nicklin MJ, Duke GM, Palmenberg AC, Wimmer E | title = A segment of the 5' nontranslated region of encephalomyocarditis virus RNA directs internal entry of ribosomes during in vitro translation | journal = Journal of Virology | volume = 62 | issue = 8 | pages = 2636–43 | date = august 1988 | pmid = 2839690 | pmc = 253694 | doi = 10.1128/JVI.62.8.2636-2643.1988 }}</ref> The first IRES to be discovered was found in poliovirus RNA.<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA4|year=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=4}}</ref> [[Informacijska RNK]] poliovirusa prevodi se kao jedan dugi [[polipeptid]]. Ovaj polipeptid se zatim autocijepa internim [[proteaza]]ma u oko 10 pojedinačnih virusnih proteina. Ne dešavaju se svi rascjepi sa istom efikasnošću. Stoga, količine proteina proizvedenih cijepanjem polipeptida variraju: naprimjer, proizvode se manje količine 3D<sup>pol</sup> od onih kapsidnih proteina, VP1–4.<ref name="John Wiley & Sons">{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=165}}</ref><ref>{{Cite book|title=Viruses: Biology, Applications, and Control |url=https://archive.org/details/virusesbiologyap0000harp |last=Harper |first=David R. | name-list-style = vanc |publisher=Garland Science|year=2012|isbn=978-0-8153-4150-5|location=The United States of America|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> These individual viral proteins are:<ref name = Goodsell /><ref>{{cite web|title=Poliomyelitis|publisher=Brown University|url= http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|url-status=dead|archive-url= https://web.archive.org/web/20070222133944/http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|archive-date=22. 2. 2007}}</ref> [[slika:Poliovirus genome.png|thumb|right|upright=1.5| Genomska struktura poliovirusa tipa 1<ref name=DeJesus/>]] *3D<sup>pol</sup>, [[RNK ovisna RNK-polimeraza]] čija je funkcija da napravi više kopija virusnog RNK genoma *2A<sup>pro</sup> i 3C<sup>pro</sup>/3CD<sup>pro</sup>, [[proteaze]] koje cijepaju virusni polipeptid *[[VPg]] (3B), mali protein koji veže virusnu RNK i neophodan je za sintezu RNK pozitivnog i negativnog lanca virusa *2BC, 2B, 2C (na [[ATPaza|ATPazi]])<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA164|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=164}}</ref>'', 3AB, 3A, 3B'' proteini koji sadrže [[proteinski kompleks]] potreban za replikaciju virusa. *VP0, koji se dalje cijepa na VP2 i VP4, VP1 i VP3, proteine virusnog kapsida Nakon translacije, transkripcije i replikacije genoma koji uključuju jedan proces, ostvaruje se sinteza (+) RNK). Da bi se inficirajuća (+)RNK mogla replicirati, moraju biti transkribovane višestruke kopije (–)RNK i zatim korištene kao šabloni za sintezu (+)RNK. Replikativni intermedijari (RI), koji su asocijacija RNK molekula koji se sastoje od šablonske RNK i nekoliko rastućih RNK različite dužine, vide se u oba kompleksa replikacije za (–)RNK i (+)RNK. Za sintezu svakog negativnog i pozitivnog lanca RNK, kao [[prajmer]] VPg protein u poliovirusu djeluje RNK-ovisna [[RNK-polimeraza]] poliovirusa dodaje dva [[uracil]]ska [[nukleotid]]a (UU) VPg proteinu koristeći poli(A) rep na 3′-kraju +ssRNK genoma kao obrazac za sintezu antigenomske RNK negativnog lanca. Da bi se pokrenula ova sinteza – ssRNK, potreban je [[tirozin]]-hidroksil VPg. Ali za pokretanje sinteze pozitivnog lanca RNK potrebna je CRE-ovisna VPg uridililacija. To znači da se, kao [[prajmer]], još jednom koristi VPg. ali ovaj put dodaje dva uridin-trifosfata koristeći cis-djelujući element replikacije (CRE) kao šablon.<ref>{{cite book |last= Louten |first= Jennifer | name-list-style = vanc |chapter =Poliovirus |date=2016 |title =Essential Human Virology|url= https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout |pages=[https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout/page/257 257]–71|publisher=Elsevier |doi=10.1016/b978-0-12-800947-5.00014-4|isbn=978-0-12-800947-5}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Murray KE, Barton DJ | title = Poliovirus CRE-dependent VPg uridylylation is required for positive-strand RNA synthesis but not for negative-strand RNA synthesis | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4739–50 | date = april 2003 | pmid = 12663781 | pmc = 152113 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4739-4750.2003 }}</ref> <!-- (cre) --> CRE poliovirusa identificiran je kao nepostignuta drška sa parom baza i konačna petlja koja se sastoji od 61 [[nukleotid]]a. CRE se nalazi u enterovirusima. To je visoko konzerviran sekundarni strukturni element RNK i smješten u poliproteinskoj [[kodirajuća regija|kodirajućoj regiji]] genoma. Kompleks se može translocirati u 5' regiju genoma koja nema aktivnost kodiranja, udaljenu najmanje 3,7 kb od početne lokacije. Ovaj proces može se odvijati bez negativnog uticaja na aktivnost. CRE kopije ne utiču negativno na replikaciju. Proces uridililacije VPg koji se odvija u CRE zahtijeva prisustvo 3CD<sup>pro</sup>, protein koji se vezuje za RNK. Povezuje se sa CRE direktno i posebno. Zbog svog prisustva VPg može pravilno vezati CRE i primarna proizvodnja se odvija bez problema.<ref>{{cite journal | vauthors = Goodfellow IG, Kerrigan D, Evans DJ | title = Structure and function analysis of the poliovirus cis-acting replication element (CRE) | journal = RNA | volume = 9 | issue = 1 | pages = 124–37 | date = januar 2003 | pmid = 12554882 | doi = 10.1261/rna.2950603 | pmc = 1370376 }}</ref> Neki od molekula (+) RNK koriste se kao šabloni za dalju sintezu (–)RNK, neki funkcionišu kao iRNK, a neki su predodređeni da budu genomi potomačkog viriona.<ref name="John Wiley & Sons"/> U sklapanju novih virusnih čestica (tj. pakovanju potomačkih genoma u prokapsidu koji može preživjeti izvan ćelije domaćina), tj. uključujući:<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|pages=161, 165}}</ref> * Po pet kopija VP0, VP3 i VP1 čiji [[N-kraj]]evi i VP4 čine unutrašnju površinu kapsida, sastavljaju se u 'pentamer' i 12 pentamera formira prokapsidu. (Spoljna površina kapsida sastoji se od VP1, VP2, VP3; C krajevi VP1 i VP3 koji formiraju usjeke oko svakog vrha; otprilike u to vreme, 60 kopija VP0 se cijepa u VP4 i VP2.) * Svaka [[kapsida|prokapsida]] dobija kopiju virusnog [[genom]]a, sa VPg i dalje pričvršćenim na 5' kraju. Potpuno sastavljeni poliovirus [[ligaza|lizom]] napušta granice svoje ćelije domaćina<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA166|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=166}}</ref> 4 – 6 sati nakon iniciranja [[infekcije]] u [[kultura ćelija|kultiviranim ćelijama]] sisara.<ref name="Kew_2005">{{cite journal | vauthors = Kew OM, Sutter RW, de Gourville EM, Dowdle WR, Pallansch MA | title = Vaccine-derived polioviruses and the endgame strategy for global polio eradication | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 59 | pages = 587–635 | year = 2005 | pmid = 16153180 | doi = 10.1146/annurev.micro.58.030603.123625 | url = https://zenodo.org/record/1235033 }}</ref> Mehanizam oslobađanja virusa iz ćelije je nejasan,<ref name="Hogle" /> ali svaka umiruća ćelija može osloboditi do 10.000 poliomijelitisnih [[virion]]a.<ref name="Kew_2005" /> Drake je pokazao da poliovirus može podvrgnuti višestrukoj reaktivaciji.<ref>{{cite journal | vauthors = Drake JW | title = Interference and multiplicity reactivation in polioviruses | journal = Virology | volume = 6 | issue = 1 | pages = 244–64 | date = august 1958 | pmid = 13581529 | doi = 10.1016/0042-6822(58)90073-4 }}</ref> To jest, kada su poliovirusi ozračeni [[ultraljubičasto zračenje|UV svjetlom]] i ostavljeni da se podvrgnu višestrukim [[infekcija]]ma ćelija domaćina, održivo potomstvo moglo bi se formirati čak i pri dozama UV koje su inaktivirale virus u pojedinačnim infekcijama. Poliovirus može imati [[genetičke rekombinacije]] kada su najmanje dva virusna [[genom]]a prisutna u istoj ćeliji domaćinu. Kirkegaard i Baltimore<ref>{{cite journal | vauthors = Kirkegaard K, Baltimore D | title = The mechanism of RNA recombination in poliovirus | journal = Cell | volume = 47 | issue = 3 | pages = 433–43 | date = novembar 1986 | pmid = 3021340 | pmc = 7133339 | doi = 10.1016/0092-8674(86)90600-8 }}</ref> predstavili su dokaz da [[RNK-ovisna RNK- polimeraza]] (RdRP) katalizira rekombinaciju mehanizmom izbora kopije u kojem se RdRP prebacuje između [[jednolančani RNK virus pozitivnog smisla|(+)ssRNK]] šablona tokom sinteze negativnog lanca . Čini se da je rekombinacija u RNK virusima adaptivni mehanizam za [[popravak DNK|popravku oštećenja]] [[genom]]a.<ref>{{cite journal | vauthors = Barr JN, Fearns R | title = How RNA viruses maintain their genome integrity | journal = The Journal of General Virology | volume = 91 | issue = Pt 6 | pages = 1373–87 | date = juni 2010 | pmid = 20335491 | doi = 10.1099/vir.0.020818-0 | doi-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Bernstein H, Bernstein C, Michod RE | title = Sex in microbial pathogens | journal = Infection, Genetics and Evolution | volume = 57 | pages = 8–25 | date = januar 2018 | pmid = 29111273 | doi = 10.1016/j.meegid.2017.10.024 }}</ref> ==Porijeklo i serotipovi== Poliovirus je strukturno sličan ostalim ljudskim enterovirusima ([[koksakivirus]]i, [[ehovirus]]i i [[rinovirus]]i), koji također koriste molekule slične [[imunoglobulin]]u za prepoznavanje i ulazak u ćelije domaćina.<ref name= He/> [[filogenetika|Filogenetička]] analiza RNK i proteinskih sekvenci poliovirusa sugerira da je on možda evoluirao iz C-klastera [[Koksaki A virus]]a, [[zajednički predak|zajedničkog pretka]], koji je nastao mutacijom unutar [[kapsida]].<ref>{{cite journal | vauthors = Jiang P, Faase JA, Toyoda H, Paul A, Wimmer E, Gorbalenya AE | title = Evidence for emergence of diverse polioviruses from C-cluster coxsackie A viruses and implications for global poliovirus eradication | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 104 | issue = 22 | pages = 9457–62 | date = maj 2007 | pmid = 17517601 | pmc = 1874223 | doi = 10.1073/pnas.0700451104 | bibcode = 2007PNAS..104.9457J | doi-access = free }}</ref> Distinktna [[specijacija]] poliovirusa je vjerovatno nastala kao posljedica promjene specifičnosti ćelijskog receptora unutarćelijske adhezijske molekule-1 (ICAM-1), koju koriste C-klaster Koksaki A virusi, do [[CD155 ]]; što dovodi do promjene u patogenosti i omogućava virusu da inficira [[nervno tkivo]]. Stopa mutacije u virusu je relativno visoka čak i za RNK viruse sa sinonimnom stopom supstitucije od 1,0 x 10<sup>−2</sup> supstitucija/lokus/godina i neeksprimirana stopa zamjene od 3,0 x 10<sup>−4</sup> zamjena/lokus/godina.<ref>{{cite journal | vauthors = Jorba J, Campagnoli R, De L, Kew O | title = Calibration of multiple poliovirus molecular clocks covering an extended evolutionary range | journal = Journal of Virology | volume = 82 | issue = 9 | pages = 4429–40 | date = maj 2008 | pmid = 18287242 | pmc = 2293050 | doi = 10.1128/JVI.02354-07 }}</ref> Bazna distribucija unutar genoma nije nasumična, pri čemu je [[adenozin]] rjeđi od očekivanog na [[5' UTR|5' kraju]] i viši na [[3' UTR|3' kraju]].<ref name="Rothberg1981">{{cite journal | vauthors = Rothberg PG, Wimmer E | title = Mononucleotide and dinucleotide frequencies, and codon usage in poliovirion RNA | journal = Nucleic Acids Research | volume = 9 | issue = 23 | pages = 6221–29 | date = decembar 1981 | pmid = 6275352 | pmc = 327599 | doi = 10.1093/nar/9.23.6221 }}</ref> Upotreba [[kodon]]a nije nasumična, pri čemu se favoriziraju kodoni koji završavaju na [[adenozin]]u, a izbjegavaju se oni koji završavaju na [[citozin]]u ili [[guanin]]u. Upotreba kodona se razlikuje između tri genotipa i čini se da je vođena mutacijom, a ne selekcijom.<ref name="Zhang2011">{{cite journal | vauthors = Zhang J, Wang M, Liu WQ, Zhou JH, Chen HT, Ma LN, Ding YZ, Gu YX, Liu YS | display-authors = 6 | title = Analysis of codon usage and nucleotide composition bias in polioviruses | journal = Virology Journal | volume = 8 | pages = 146 | date = mart 2011 | pmid = 21450075 | pmc = 3079669 | doi = 10.1186/1743-422X-8-146 | doi-access = free }}</ref> Tri [[serotip]]a poliovirusa, PV-1, PV-2 i PV-3, svaki ima malo drugačiji [[kapsida|kapsidni]] protein. Kapsidni proteini definiraju specifičnost ćelijskog receptora i [[antigen]]ost virusa. ''PV-1'' je najčešći oblik koji se sreće u prirodi, ali su sva tri oblika izuzetno [[zarazna bolest|zarazna]].<ref name=Paul_1971/> Od marta 2020. [[divlji tip|divlji]] PV-1 je visoko lokaliziran u regijama u [[Pakistan]]u i [[Afganistan]]u. Certifikacija iskorjenjivanja autohtonog prijenosa dogodila se u septembru 2015. za divlji PV-2, nakon što je posljednji put otkriven 1999.,<ref name="Global eradication of wild poliovirus type 2 declared">{{cite web |url=http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |title=Global eradication of wild poliovirus type 2 declared |publisher=Global Polio Eradication Initiative |date=20. 9. 2015 |access-date=30. 9. 2015 |archive-date=28. 9. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150928215451/http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |url-status=dead }}</ref> iu oktobru 2019. za divlji PV-3, nakon što je posljednji put otkriven 2012. godine.<ref name="polioeradication.org">{{Cite web|url=http://polioeradication.org/news-post/two-out-of-three-wild-poliovirus-strains-eradicated/|title=GPEI-Two out of three wild poliovirus strains eradicated|language=en-GB|access-date=2. 11. 2019}}</ref> Specifični sojevi svakog serotipa koriste se za pripremu [[polio vakcina|vakcine protiv poliomijelitisa]]. Neaktivna poliomijelitisns vakcina priprema se [[formaldehid|formalinskom]] inaktivacijom tri divlja, virulentna referentna soja, Mahoney ili Brunenders (PV-1), MEF-1/Lansing (PV-2) i Saukett/Leon (PV-3) ). Oralna polio vakcina sadrži [[atenuirana vakcina|živa oslabljena]] (oslabljene) sojeve tri serotipa poliovirusa. [[Prolaz]]ni sojevi virusa u [[epitel]]nim ćelijama [[majnun]]skog [[bubreg]]a uvode mutacije u virusni IRES i ometaju (ili slabe) sposobnost virusa da inficira [[nervno tkivo]].<ref name=Kew_2005/> Poliovirusi su ranije bili klasifikovani kao posebna vrsta koja pripada rodu ''Enterovirus'' u porodici ''Picornaviridae''. U 2008., eliminis+rana je vrsta „poliovirus“ i tri serotipa su dodeljena vrsti „ljudski enterovirus C“ (kasnije preimenovanoj u „Enterovirus C“), u rodu „Enterovirus“ u porodici ''Picornaviridae''. [[Tipska vrsta]] roda ''Enterovirus'' promijenjena je iz ''Poliovirus'' u (ljudski)'' Enterovirus C'''.<ref>{{cite journal | vauthors = Carstens EB, Ball LA | title = Ratification vote on taxonomic proposals to the International Committee on Taxonomy of Viruses (2008) | journal = Archives of Virology | volume = 154 | issue = 7 | pages = 1181–88 | date = juli 2009 | pmid = 19495937 | pmc = 7086627 | doi = 10.1007/s00705-009-0400-2 }}</ref> ==Kloniranje i sinteza== [[slika:Poliovirus binding receptor 1DGI.png|thumb|upright=0.8| Model CD155 koji veže poliovirus (prikazano ljubičastom)]] Godine 1981. Racaniello i Baltimore koristili su tehnologiju [[rekobinantna DNK|rekombinantne DNK]] za stvaranje prvog infektivnog [[molekulsko kloniranje|klona]] životinjskog RNK virusa, poliovirusa. DNK koja kodira RNA genom poliovirusa uvedena je u [[kultura ćelija|kultivirane ćelije]] sisara i proizveden je infektivni poliovirus.<ref>{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Cloned poliovirus complementary DNA is infectious in mammalian cells | url = https://archive.org/details/sim_science_1981-11-20_214_4523/page/916 | journal = Science | volume = 214 | issue = 4523 | pages = 916–19 | date = novembar 1981 | pmid = 6272391 | doi = 10.1126/science.6272391 | bibcode = 1981Sci...214..916R }}</ref> Stvaranje infektivnog klona pokrenulo je razumijevanje biologije poliovirusa i postalo je standardna tehnologija koja se koristi za proučavanje mnogih drugih virusa. Godine 2002, grupa [[Eckard Wimmer|Eckarda Wimmera]] na ''Stony Brook University'' uspjela je sintetizirati poliovirus iz njegovog hemijskog koda, proizvodeći prvi sintetski virus na svijetu.<ref>{{cite journal | vauthors = Cello J, Paul AV, Wimmer E | title = Chemical synthesis of poliovirus cDNA: generation of infectious virus in the absence of natural template | journal = Science | volume = 297 | issue = 5583 | pages = 1016–18 | date = august 2002 | pmid = 12114528 | doi = 10.1126/science.1072266 | url = https://semanticscholar.org/paper/8f5f7e219bd99a8137ae014e740f322ecae1b696 | bibcode = 2002Sci...297.1016C | s2cid = 5810309 }}</ref> Naučnici su prvo pretvorili objavljenu RNK sekvencu poliovirusa, dugu 7.741 bazu, u sekvencu [[DNK]], jer je DNK bilo lakše sintetizirati. Kratki fragmenti ove sekvence dobijeni su poštom i sastavljeni. Kompletan virusni genom je zatim sastavila kompanija [[Gene synthesis]]. U sintetizovanu DNK ugrađeno je 19 [[genetički marker|markera]], tako da se može razlikovati od prirodnog poliovirusa. [[Enzimi]] su korišteni za pretvaranje DNK nazad u RNK, njeno prirodno stanje. Drugi enzimi su zatim korišteni za prevođenje RNK u polipeptid, proizvodeći funkcionalnu virusnu česticu. Cijeli ovaj mukotrpan proces trajao je dvije godine. Novostvoreni sintetski virus ubrizgan je u PVR [[transgeneza|transgene]] miševe, kako bi se utvrdilo da li je sintetska verzija u stanju da izazove bolest. Sintetski virus je bio u stanju da se replicira, inficira i izazove paralizu ili smrt kod miševa. Međutim, sintetska verzija je bila između 1.000 i 10.000 puta slabija od originalnog virusa, vjerovatno zbog jednog od dodanih markera.<ref>{{cite journal | vauthors = Couzin J | title = Virology. Active poliovirus baked from scratch | journal = Science | volume = 297 | issue = 5579 | pages = 174–75 | date = juli 2002 | pmid = 12114601 | doi = 10.1126/science.297.5579.174b | s2cid = 83531627 | url = https://semanticscholar.org/paper/248000e7bc654631ae217274a77253ceddf270a1 }}</ref> ==Modifikacija za terapije== Modifikacija poliovirusa, zvana [[PVSRIPO]], testirana je u ranim kliničkim ispitivanjima kao mogući lijek za [[kancer|rak]].<ref name="brown14">{{cite journal | vauthors = Brown MC, Dobrikova EY, Dobrikov MI, Walton RW, Gemberling SL, Nair SK, Desjardins A, Sampson JH, Friedman HS, Friedman AH, Tyler DS, Bigner DD, Gromeier M | display-authors = 6 | title = Oncolytic polio virotherapy of cancer | journal = Cancer | volume = 120 | issue = 21 | pages = 3277–86 | date = novembar 2014 | pmid = 24939611 | pmc = 4205207 | doi = 10.1002/cncr.28862 }}</ref> == Reference == {{Reflist|30em}} == Vanjski linkovi == {{Portal|Medicina|Virusi}} *[https://www.ncbi.nlm.nih.gov/ICTVdb/ICTVdB/00.052.0.01.001.htm ICTVdb virus classification 2006] *[http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm Home of Picornaviruses (latest updates of species, serotypes, & proposed changes)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101104143822/http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm |date=4. 11. 2010 }} * {{cite web |first=David |last=Goodsell |name-list-style=vanc |title=Poliovirus and Rhinovirus |work=August 2001 Molecule of the Month |url=http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion/molecule_of_the_month/pdb20_1.html |access-date=11. 4. 2022 |archive-date=3. 3. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110303221109/http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion%2Fmolecule_of_the_month%2Fpdb20_1.html |url-status=dead }} *[http://www.pdbe.org/emsearch/polio* 3D macromolecular structures of the Poliovirus archived in the EM Data Bank(EMDB)] * {{cite web |title=Human poliovirus 1 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12080 |id=12080}} * {{cite web |title=Human poliovirus 3 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12086 |id=12086}} {{Virusne bolesti}} {{Taxonbar|from=Q12438936}} [[Kategorija:Virusi]] [[Kategorija:Enterovirusi]] [[Kategorija:Poliomijelitis]] [[Kategorija:Infraspecijski taksoni virusa]] j1svhwq7c7k7iyp6bhcztf6rxnhk53z 3829721 3829718 2026-04-12T14:28:01Z ~2026-22513-43 180234 /* Replikacijski ciklus */ 3829721 wikitext text/x-wiki {{taksokvir |boja=khaki | slika = Polio.jpg | slika_alt = TEM [[mikrografija]] poliovirusnih viriona: skala 50 nm. | slika_opis = [[Transmisijski elektronski mikroskop|TEM]] [[mikrografija]] poliovirusnog [[Virus|viriona]]; skala (bijela): 50 nm | slika2 = Polio-3-chains.png | slika2_opis = Kapsida poliovirusa tipa 3, obojeni bočni lanci proteina | regnum = [[Virusi]] | phylum = [[Enterovirusi]] | classis = [[Enterovirusi]] |ordo=RNK virusi | familia = ''Picornaviridae'' | vrsta = Enterovirus C | virus = Virus poliomijelitisa | razdioba_stepen= Serotipovi | razdioba= *''PV-1'' (''[[Poliovirus-1]]'') *''PV-2'' (''[[Poliovirus-2]]'') *''PV-3'' (''[[Poliovirus-3]]'') }} '''Poliovirus''', uzročnik [[Dječija paraliza|poliomijelitisa]] (također poznat kao dječija paraliza), je serotip [[vrste]] ''[[Enterovirus C]]'', u [[porodica (biologija)|porodici]] ''[[Picornaviridae]]''.<ref name="Sherris">{{cite book |veditors=Ryan KJ, Ray CG | title = Sherris Medical Microbiology |url=https://archive.org/details/sherrismedicalmi0000unse_q1i3 | edition = 4th | publisher = McGraw Hill | year = 2004 | isbn = 978-0-8385-8529-0|page= }}</ref> Postoje tri serotipa poliovirusa: tipovi 1, 2 i 3. Poliovirus sastoji se od [[RNK]] [[genom]]a i [[protein]]ske [[kapsida|kapside]]. Genom je jednolančana RNK pozitivnog smisla (+ssRNK) dug oko 7500 [[nukleotid]]a.<ref name="Hogle">{{cite journal | vauthors = Hogle JM | title = Poliovirus cell entry: common structural themes in viral cell entry pathways | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 56 | pages = 677–702 | year = 2002 | pmid = 12142481 | pmc = 1500891 | doi = 10.1146/annurev.micro.56.012302.160757 }}</ref> Virusna čestica je prečnika oko 30 [[nanometar|nm]], sa [[ikosaedrana simetrija|ikosaedarnom simetrijom]]. Zbog svog kratkog genoma i jednostavnog sastava – samo RNK i [[virusna ovojnica|bez omotača]] ikosaedarskog proteinskog omotača koji ga [[kapsida|inkapsulira]], poliovirus se naširoko smatra najjednostavnijim značajnim virusom.<ref name="Goodsell">{{cite book | vauthors = Goodsell DS |title=The machinery of life |publisher=Copernicus |location=New York |year=1998 |isbn=978-0-387-98273-1 |page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Poliovirus su prvi izolovali [[Karl Landsteiner]] i [[Erwin Popper]], 1909.<ref name="Paul_1971">{{cite book | vauthors = Paul JR |title=A History of Poliomyelitis | url = https://archive.org/details/historyofpoliomy0000paul |publisher=Yale University Press |location=New Haven, Conn |year=1971 |isbn=978-0-300-01324-5 | series = (Yale studies in the history of science and medicine)|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Struktura virusa je prvi put razjašnjena 1958., pomoću difrakcije [[X-zrake|rendgenskih zraka]] u timu na Birkbeck College pod vođstvom [[Rosalind Franklin]],<ref>{{cite web |title=Behind the picture: Rosalind Franklin and the polio model |url=http://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |publisher=Medical Research Council |access-date=4. 9. 2019 |date=14. 3. 2019 |archive-date=30. 10. 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181030132842/https://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |url-status=dead }}</ref><ref>{{cite book |last1=Maddox |first1=Brenda | name-list-style = vanc |title=Rosalind Franklin: The Dark Lady of DNA |year=2003 |page= 296 |publisher=Harper Collins |location=London |isbn=0-00-655211-0 |url=https://books.google.com/books?id=YbTh44KfkPIC}}</ref> pokazujući da virus dječje paralize ima ikosaedarsku simetriju.<ref>{{cite book |last1=Brown |first1=Andrew | name-list-style = vanc |title=J.D. Bernal: The Sage of Science |year=2007 |publisher=Oxford University Press |pages= 359–61 |location=New York |isbn=978-0-19-920565-3}}</ref> Godine 1981. dva različita tima istraživača objavila su [[genom]] poliovirusa: [[Vincent Racaniello]] i [[David Baltimore]] na ''Massachusetts Institute of Technology'' (MIT)<ref name="Racaniello1981">{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Molecular cloning of poliovirus cDNA and determination of the complete nucleotide sequence of the viral genome | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 78 | issue = 8 | pages = 4887–91 | date = august 1981 | pmid = 6272282 | pmc = 320284 | doi = 10.1073/pnas.78.8.4887 | bibcode = 1981PNAS...78.4887R | doi-access = free }}</ref> i [[Naomi Kitamura]] i [[Eckard Wimmer]] na ''Stony Brook University''.<ref name="Kitamura">{{cite journal | vauthors = Kitamura N, Semler BL, Rothberg PG, Larsen GR, Adler CJ, Dorner AJ, Emini EA, Hanecak R, Lee JJ, van der Werf S, Anderson CW, Wimmer E | display-authors = 6 | title = Primary structure, gene organization and polypeptide expression of poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1981-06-18_291_5816/page/546 | journal = Nature | volume = 291 | issue = 5816 | pages = 547–53 | date = juni 1981 | pmid = 6264310 | doi = 10.1038/291547a0 | bibcode = 1981Natur.291..547K | s2cid = 4352308 }}</ref> Trodimenzijsku strukturu poliovirusa odredio je 1985. godine [[James Hogle]] u ''Scripps Research Institute'' koristeći [[rendgenska kristalografija|rendgensku kristalografiju]].<ref name="Hogle1985">{{cite journal | vauthors=Hogle JM, Chow M, Filman DJ | title = Three-dimensional structure of poliovirus at 2.9 A resolution | url=https://archive.org/details/sim_science_1985-09-27_229_4720/page/1358 | journal = Science | volume = 229 | issue = 4720 | pages = 1358–65 | date = 27 Sep 1985 | doi = 10.1126/science.2994218 | pmid = 2994218 }}</ref> Poliovirus je jedan od najbolje okarakteriziranih virusa i postao je koristan model sistema za razumijevanje biologije [[RNK virusi|RNK virusa]]. == Replikacijski ciklus == [[slika:Poliovirus life cycle.png|thumb|upright=1.5|right| Ciklus replikacije poliovirusa započinje vezivanjem na ćelijski površinski receptor CD155 (1).<br> Virion formira poru u ćelijskoj membrani kroz koju se virusna RNK oslobađa u citoplazmu (2). <br>Translacija virusne RNK se odvija putem IRES-posredovanog mehanizma (3). Poliprotein se cijepa, dajući zrele virusne proteine (4). RNK pozitivnog smisla služi kao šablon za komplementarnu sintezu negativnog lanca, proizvodeći dvolančani replikativni oblik (RF) RNK (5). Mnogo pozitivnih kopija RNK proizvodi se iz jednog negativnog lanca (6). Novosintetizovane molekule RNK pozitivnog smisla mogu poslužiti kao šabloni za translaciju više virusnih proteina (7) ili mogu biti zatvorene u kapsidu (8), koji na kraju stvara potomačke virione. Liza inficirane ćelije rezultira oslobađanjem viriona infektivnog potomstva (9).<ref name="DeJesus">{{cite journal | vauthors = De Jesus NH | title = Epidemics to eradication: the modern history of poliomyelitis | journal = Virology Journal | volume = 4 | issue = 1 | pages = 70 | date = juli 2007 | pmid = 17623069 | pmc = 1947962 | doi = 10.1186/1743-422X-4-70 }}</ref>]] Poliovirus inficira ljudske ćelije vezujući se za receptor sličan [[imunoglobulin]]u, [[CD155]] (također poznat kao receptor poliovirusa ili PVR)<ref name="Mendelsohn">{{cite journal | vauthors = Mendelsohn CL, Wimmer E, Racaniello VR | title = Cellular receptor for poliovirus: molecular cloning, nucleotide sequence, and expression of a new member of the immunoglobulin superfamily | journal = Cell | volume = 56 | issue = 5 | pages = 855–65 | date = mart 1989 | pmid = 2538245 | doi = 10.1016/0092-8674(89)90690-9 | s2cid = 44296539 }}</ref><ref name="He">{{cite journal | vauthors = He Y, Mueller S, Chipman PR, Bator CM, Peng X, Bowman VD, Mukhopadhyay S, Wimmer E, Kuhn RJ, Rossmann MG | display-authors = 6 | title = Complexes of poliovirus serotypes with their common cellular receptor, CD155 | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4827–35 | date = april 2003 | pmid = 12663789 | pmc = 152153 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4827-4835.2003 }}</ref> na površini ćelije.<ref name="Dunnebacke">{{cite journal | vauthors = Dunnebacke TH, Levinthal JD, Williams RC | title = Entry and release of poliovirus as observed by electron microscopy of cultured cells | journal = Journal of Virology | volume = 4 | issue = 4 | pages = 505–13 | date = oktobar 1969 | pmid = 4309884 | pmc = 375900 | doi = 10.1128/JVI.4.4.505-513.1969 }}</ref> Interakcija poliovirusa i CD155 olakšava ireverzibilnu konformacijsku promjenu virusne čestice neophodne za ulazak virusa.<ref name="Kaplan">{{cite journal | vauthors = Kaplan G, Freistadt MS, Racaniello VR | title = Neutralization of poliovirus by cell receptors expressed in insect cells | journal = Journal of Virology | volume = 64 | issue = 10 | pages = 4697–702 | date = oktobar 1990 | pmid = 2168959 | pmc = 247955 | doi = 10.1128/JVI.64.10.4697-4702.1990 }}</ref><ref name="Gomez">{{cite journal | vauthors = Gómez Yafal A, Kaplan G, Racaniello VR, Hogle JM | title = Characterization of poliovirus conformational alteration mediated by soluble cell receptors | journal = Virology | volume = 197 | issue = 1 | pages = 501–05 | date = novembar 1993 | pmid = 8212594 | doi = 10.1006/viro.1993.1621 }}</ref> Nakon vezivanja za [[ćelijska membrana|ćelijsku membranu]] domaćina, smatralo se da se ulazak virusne [[nukleinske kiseline]] događa na jedan od dva načina: putem formiranja [[Akvaporin|pore]] u [[plazmamembrana|plazmamebrani]] kroz koju se zatim RNK „ubrizgan” u [[citoplazma|citoplazmu]] ćeliju domaćina ili putem unosa virusa [[endocitoza|endocitozno]] posredovanim receptorom.<ref name="Mueller">{{cite journal | vauthors = Mueller S, Wimmer E, Cello J | title = Poliovirus and poliomyelitis: a tale of guts, brains, and an accidental event | journal = Virus Research | volume = 111 | issue = 2 | pages = 175–93 | date = august 2005 | pmid = 15885840 | doi = 10.1016/j.virusres.2005.04.008 }}</ref> Skorija eksperimenti podržavaju navedenu hipotezu i sugeriraju da se poliovirus veže na CD155 i apsorbira endocitozom. Odmah nakon ulaska virusne čestice, ona oslobađa svoj virusni RNA oslobađa.<ref name="Brandenburg">{{cite journal | vauthors = Brandenburg B, Lee LY, Lakadamyali M, Rust MJ, Zhuang X, Hogle JM | title = Imaging poliovirus entry in live cells | journal = PLOS Biology | volume = 5 | issue = 7 | pages = e183 | date = juli 2007 | pmid = 17622193 | pmc = 1914398 | doi = 10.1371/journal.pbio.0050183 }}</ref> Poliovirus je pozitivnolančani [[RNK virus]]. Dakle, [[genom]] zatvoren unutar virusne čestice može se koristiti kao [[iRNK]] i odmah [[translacija (biologija)|prevesti]] u ćeliji domaćina. Prilikom ulaska, virus otima ćelijski translacijski mehanizam, uzrokujući inhibiciju sinteze ćelijskih proteina u korist proizvodnje proteina specifične za virus.<ref name="pmid13965389">{{cite journal | vauthors = Attardi G, Smith J | title = Virus specific protein and a ribo-nucleic acid associated with ribosomes in poliovirus infected HeLa cells | journal = Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology | volume = 27 | pages = 271–92 | date = 1962 | pmid = 13965389 | doi = 10.1101/SQB.1962.027.001.026 }}</ref> Za razliku od [[iRNK]] ćelije domaćina, [[Pet primarnih neprevedenih regiona|5'&nbsp;kraj]] [[RNK]] poliovirusa je izuzetno duga—preko 700 nukleotida—i visoko strukturirana. Ovo područje virusnog genoma naziva se [[interno ulazno mjesto ribosoma]] (IRES). Ta regija sastoji se od mnogih [[sekundarna struktura|sekundarnih struktura]] i tri ili četiri domena. Domen 3 je samosavijući RNK element koji sadrži konzervirane strukturne motive u različitim stabilnim petljama drške koje su povezane s dva četverosmjerna spoja. Kako se IRES sastoji od mnogih domena, ovi se sami sastoje od mnogih petlji koje doprinose modificiranom prevođenju bez 5' krajnjeg poklopca otimanjem [[ribosom]]a. Interakcijska petlja domena 3 poznata je kao GNRA tetrapetlja. Ostaci [[adenozin]]a A180 i A181 u sekvenci GUAA tetrapetlje formiraju [[vodikove veze]] putem nekanonskih interakcija uparivanja baza sa parovima baza receptora C230/G242, odnosno G231/C241.<ref>{{cite journal | vauthors = Lozano G, Fernandez N, Martinez-Salas E | title = Modeling Three-Dimensional Structural Motifs of Viral IRES | journal = Journal of Molecular Biology | volume = 428 | issue = 5 Pt A | pages = 767–76 | date = februar 2016 | pmid = 26778619 | doi = 10.1016/j.jmb.2016.01.005 }}</ref> [[Genske mutacije]] u ovoj regiji sprečavaju proizvodnju virusnih proteina.<ref name="Chen">{{cite journal | vauthors = Chen CY, Sarnow P | title = Initiation of protein synthesis by the eukaryotic translational apparatus on circular RNAs | url = https://archive.org/details/sim_science_1995-04-21_268_5209/page/414 | journal = Science | volume = 268 | issue = 5209 | pages = 415–17 | date = april 1995 | pmid = 7536344 | doi = 10.1126/science.7536344 | bibcode = 1995Sci...268..415C }}</ref><ref name="Pelletier">{{cite journal | vauthors = Pelletier J, Sonenberg N | title = Internal initiation of translation of eukaryotic mRNA directed by a sequence derived from poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1988-07-28_334_6180/page/320 | journal = Nature | volume = 334 | issue = 6180 | pages = 320–25 | date = juli 1988 | pmid = 2839775 | doi = 10.1038/334320a0 | bibcode = 1988Natur.334..320P | s2cid = 4327857 }}</ref><ref name="Jang">{{cite journal | vauthors = Jang SK, Kräusslich HG, Nicklin MJ, Duke GM, Palmenberg AC, Wimmer E | title = A segment of the 5' nontranslated region of encephalomyocarditis virus RNA directs internal entry of ribosomes during in vitro translation | journal = Journal of Virology | volume = 62 | issue = 8 | pages = 2636–43 | date = august 1988 | pmid = 2839690 | pmc = 253694 | doi = 10.1128/JVI.62.8.2636-2643.1988 }}</ref> Prvi ikada otkriven IRES je pronađen unutar RNA poliovirusa.<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA4|year=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=4}}</ref> [[Informacijska RNK]] poliovirusa prevodi se kao jedan dugi [[polipeptid]]. Ovaj polipeptid se zatim autocijepa internim [[proteaza]]ma u oko 10 pojedinačnih virusnih proteina. Ne dešavaju se svi rascjepi sa istom efikasnošću. Stoga, količine proteina proizvedenih cijepanjem polipeptida variraju: naprimjer, proizvode se manje količine 3D<sup>pol</sup> od onih kapsidnih proteina, VP1–4.<ref name="John Wiley & Sons">{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=165}}</ref><ref>{{Cite book|title=Viruses: Biology, Applications, and Control |url=https://archive.org/details/virusesbiologyap0000harp |last=Harper |first=David R. | name-list-style = vanc |publisher=Garland Science|year=2012|isbn=978-0-8153-4150-5|location=The United States of America|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> These individual viral proteins are:<ref name = Goodsell /><ref>{{cite web|title=Poliomyelitis|publisher=Brown University|url= http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|url-status=dead|archive-url= https://web.archive.org/web/20070222133944/http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|archive-date=22. 2. 2007}}</ref> [[slika:Poliovirus genome.png|thumb|right|upright=1.5| Genomska struktura poliovirusa tipa 1<ref name=DeJesus/>]] *3D<sup>pol</sup>, [[RNK ovisna RNK-polimeraza]] čija je funkcija da napravi više kopija virusnog RNK genoma *2A<sup>pro</sup> i 3C<sup>pro</sup>/3CD<sup>pro</sup>, [[proteaze]] koje cijepaju virusni polipeptid *[[VPg]] (3B), mali protein koji veže virusnu RNK i neophodan je za sintezu RNK pozitivnog i negativnog lanca virusa *2BC, 2B, 2C (na [[ATPaza|ATPazi]])<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA164|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=164}}</ref>'', 3AB, 3A, 3B'' proteini koji sadrže [[proteinski kompleks]] potreban za replikaciju virusa. *VP0, koji se dalje cijepa na VP2 i VP4, VP1 i VP3, proteine virusnog kapsida Nakon translacije, transkripcije i replikacije genoma koji uključuju jedan proces, ostvaruje se sinteza (+) RNK). Da bi se inficirajuća (+)RNK mogla replicirati, moraju biti transkribovane višestruke kopije (–)RNK i zatim korištene kao šabloni za sintezu (+)RNK. Replikativni intermedijari (RI), koji su asocijacija RNK molekula koji se sastoje od šablonske RNK i nekoliko rastućih RNK različite dužine, vide se u oba kompleksa replikacije za (–)RNK i (+)RNK. Za sintezu svakog negativnog i pozitivnog lanca RNK, kao [[prajmer]] VPg protein u poliovirusu djeluje RNK-ovisna [[RNK-polimeraza]] poliovirusa dodaje dva [[uracil]]ska [[nukleotid]]a (UU) VPg proteinu koristeći poli(A) rep na 3′-kraju +ssRNK genoma kao obrazac za sintezu antigenomske RNK negativnog lanca. Da bi se pokrenula ova sinteza – ssRNK, potreban je [[tirozin]]-hidroksil VPg. Ali za pokretanje sinteze pozitivnog lanca RNK potrebna je CRE-ovisna VPg uridililacija. To znači da se, kao [[prajmer]], još jednom koristi VPg. ali ovaj put dodaje dva uridin-trifosfata koristeći cis-djelujući element replikacije (CRE) kao šablon.<ref>{{cite book |last= Louten |first= Jennifer | name-list-style = vanc |chapter =Poliovirus |date=2016 |title =Essential Human Virology|url= https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout |pages=[https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout/page/257 257]–71|publisher=Elsevier |doi=10.1016/b978-0-12-800947-5.00014-4|isbn=978-0-12-800947-5}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Murray KE, Barton DJ | title = Poliovirus CRE-dependent VPg uridylylation is required for positive-strand RNA synthesis but not for negative-strand RNA synthesis | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4739–50 | date = april 2003 | pmid = 12663781 | pmc = 152113 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4739-4750.2003 }}</ref> <!-- (cre) --> CRE poliovirusa identificiran je kao nepostignuta drška sa parom baza i konačna petlja koja se sastoji od 61 [[nukleotid]]a. CRE se nalazi u enterovirusima. To je visoko konzerviran sekundarni strukturni element RNK i smješten u poliproteinskoj [[kodirajuća regija|kodirajućoj regiji]] genoma. Kompleks se može translocirati u 5' regiju genoma koja nema aktivnost kodiranja, udaljenu najmanje 3,7 kb od početne lokacije. Ovaj proces može se odvijati bez negativnog uticaja na aktivnost. CRE kopije ne utiču negativno na replikaciju. Proces uridililacije VPg koji se odvija u CRE zahtijeva prisustvo 3CD<sup>pro</sup>, protein koji se vezuje za RNK. Povezuje se sa CRE direktno i posebno. Zbog svog prisustva VPg može pravilno vezati CRE i primarna proizvodnja se odvija bez problema.<ref>{{cite journal | vauthors = Goodfellow IG, Kerrigan D, Evans DJ | title = Structure and function analysis of the poliovirus cis-acting replication element (CRE) | journal = RNA | volume = 9 | issue = 1 | pages = 124–37 | date = januar 2003 | pmid = 12554882 | doi = 10.1261/rna.2950603 | pmc = 1370376 }}</ref> Neki od molekula (+) RNK koriste se kao šabloni za dalju sintezu (–)RNK, neki funkcionišu kao iRNK, a neki su predodređeni da budu genomi potomačkog viriona.<ref name="John Wiley & Sons"/> U sklapanju novih virusnih čestica (tj. pakovanju potomačkih genoma u prokapsidu koji može preživjeti izvan ćelije domaćina), tj. uključujući:<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|pages=161, 165}}</ref> * Po pet kopija VP0, VP3 i VP1 čiji [[N-kraj]]evi i VP4 čine unutrašnju površinu kapsida, sastavljaju se u 'pentamer' i 12 pentamera formira prokapsidu. (Spoljna površina kapsida sastoji se od VP1, VP2, VP3; C krajevi VP1 i VP3 koji formiraju usjeke oko svakog vrha; otprilike u to vreme, 60 kopija VP0 se cijepa u VP4 i VP2.) * Svaka [[kapsida|prokapsida]] dobija kopiju virusnog [[genom]]a, sa VPg i dalje pričvršćenim na 5' kraju. Potpuno sastavljeni poliovirus [[ligaza|lizom]] napušta granice svoje ćelije domaćina<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA166|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=166}}</ref> 4 – 6 sati nakon iniciranja [[infekcije]] u [[kultura ćelija|kultiviranim ćelijama]] sisara.<ref name="Kew_2005">{{cite journal | vauthors = Kew OM, Sutter RW, de Gourville EM, Dowdle WR, Pallansch MA | title = Vaccine-derived polioviruses and the endgame strategy for global polio eradication | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 59 | pages = 587–635 | year = 2005 | pmid = 16153180 | doi = 10.1146/annurev.micro.58.030603.123625 | url = https://zenodo.org/record/1235033 }}</ref> Mehanizam oslobađanja virusa iz ćelije je nejasan,<ref name="Hogle" /> ali svaka umiruća ćelija može osloboditi do 10.000 poliomijelitisnih [[virion]]a.<ref name="Kew_2005" /> Drake je pokazao da poliovirus može podvrgnuti višestrukoj reaktivaciji.<ref>{{cite journal | vauthors = Drake JW | title = Interference and multiplicity reactivation in polioviruses | journal = Virology | volume = 6 | issue = 1 | pages = 244–64 | date = august 1958 | pmid = 13581529 | doi = 10.1016/0042-6822(58)90073-4 }}</ref> To jest, kada su poliovirusi ozračeni [[ultraljubičasto zračenje|UV svjetlom]] i ostavljeni da se podvrgnu višestrukim [[infekcija]]ma ćelija domaćina, održivo potomstvo moglo bi se formirati čak i pri dozama UV koje su inaktivirale virus u pojedinačnim infekcijama. Poliovirus može imati [[genetičke rekombinacije]] kada su najmanje dva virusna [[genom]]a prisutna u istoj ćeliji domaćinu. Kirkegaard i Baltimore<ref>{{cite journal | vauthors = Kirkegaard K, Baltimore D | title = The mechanism of RNA recombination in poliovirus | journal = Cell | volume = 47 | issue = 3 | pages = 433–43 | date = novembar 1986 | pmid = 3021340 | pmc = 7133339 | doi = 10.1016/0092-8674(86)90600-8 }}</ref> predstavili su dokaz da [[RNK-ovisna RNK- polimeraza]] (RdRP) katalizira rekombinaciju mehanizmom izbora kopije u kojem se RdRP prebacuje između [[jednolančani RNK virus pozitivnog smisla|(+)ssRNK]] šablona tokom sinteze negativnog lanca . Čini se da je rekombinacija u RNK virusima adaptivni mehanizam za [[popravak DNK|popravku oštećenja]] [[genom]]a.<ref>{{cite journal | vauthors = Barr JN, Fearns R | title = How RNA viruses maintain their genome integrity | journal = The Journal of General Virology | volume = 91 | issue = Pt 6 | pages = 1373–87 | date = juni 2010 | pmid = 20335491 | doi = 10.1099/vir.0.020818-0 | doi-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Bernstein H, Bernstein C, Michod RE | title = Sex in microbial pathogens | journal = Infection, Genetics and Evolution | volume = 57 | pages = 8–25 | date = januar 2018 | pmid = 29111273 | doi = 10.1016/j.meegid.2017.10.024 }}</ref> ==Porijeklo i serotipovi== Poliovirus je strukturno sličan ostalim ljudskim enterovirusima ([[koksakivirus]]i, [[ehovirus]]i i [[rinovirus]]i), koji također koriste molekule slične [[imunoglobulin]]u za prepoznavanje i ulazak u ćelije domaćina.<ref name= He/> [[filogenetika|Filogenetička]] analiza RNK i proteinskih sekvenci poliovirusa sugerira da je on možda evoluirao iz C-klastera [[Koksaki A virus]]a, [[zajednički predak|zajedničkog pretka]], koji je nastao mutacijom unutar [[kapsida]].<ref>{{cite journal | vauthors = Jiang P, Faase JA, Toyoda H, Paul A, Wimmer E, Gorbalenya AE | title = Evidence for emergence of diverse polioviruses from C-cluster coxsackie A viruses and implications for global poliovirus eradication | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 104 | issue = 22 | pages = 9457–62 | date = maj 2007 | pmid = 17517601 | pmc = 1874223 | doi = 10.1073/pnas.0700451104 | bibcode = 2007PNAS..104.9457J | doi-access = free }}</ref> Distinktna [[specijacija]] poliovirusa je vjerovatno nastala kao posljedica promjene specifičnosti ćelijskog receptora unutarćelijske adhezijske molekule-1 (ICAM-1), koju koriste C-klaster Koksaki A virusi, do [[CD155 ]]; što dovodi do promjene u patogenosti i omogućava virusu da inficira [[nervno tkivo]]. Stopa mutacije u virusu je relativno visoka čak i za RNK viruse sa sinonimnom stopom supstitucije od 1,0 x 10<sup>−2</sup> supstitucija/lokus/godina i neeksprimirana stopa zamjene od 3,0 x 10<sup>−4</sup> zamjena/lokus/godina.<ref>{{cite journal | vauthors = Jorba J, Campagnoli R, De L, Kew O | title = Calibration of multiple poliovirus molecular clocks covering an extended evolutionary range | journal = Journal of Virology | volume = 82 | issue = 9 | pages = 4429–40 | date = maj 2008 | pmid = 18287242 | pmc = 2293050 | doi = 10.1128/JVI.02354-07 }}</ref> Bazna distribucija unutar genoma nije nasumična, pri čemu je [[adenozin]] rjeđi od očekivanog na [[5' UTR|5' kraju]] i viši na [[3' UTR|3' kraju]].<ref name="Rothberg1981">{{cite journal | vauthors = Rothberg PG, Wimmer E | title = Mononucleotide and dinucleotide frequencies, and codon usage in poliovirion RNA | journal = Nucleic Acids Research | volume = 9 | issue = 23 | pages = 6221–29 | date = decembar 1981 | pmid = 6275352 | pmc = 327599 | doi = 10.1093/nar/9.23.6221 }}</ref> Upotreba [[kodon]]a nije nasumična, pri čemu se favoriziraju kodoni koji završavaju na [[adenozin]]u, a izbjegavaju se oni koji završavaju na [[citozin]]u ili [[guanin]]u. Upotreba kodona se razlikuje između tri genotipa i čini se da je vođena mutacijom, a ne selekcijom.<ref name="Zhang2011">{{cite journal | vauthors = Zhang J, Wang M, Liu WQ, Zhou JH, Chen HT, Ma LN, Ding YZ, Gu YX, Liu YS | display-authors = 6 | title = Analysis of codon usage and nucleotide composition bias in polioviruses | journal = Virology Journal | volume = 8 | pages = 146 | date = mart 2011 | pmid = 21450075 | pmc = 3079669 | doi = 10.1186/1743-422X-8-146 | doi-access = free }}</ref> Tri [[serotip]]a poliovirusa, PV-1, PV-2 i PV-3, svaki ima malo drugačiji [[kapsida|kapsidni]] protein. Kapsidni proteini definiraju specifičnost ćelijskog receptora i [[antigen]]ost virusa. ''PV-1'' je najčešći oblik koji se sreće u prirodi, ali su sva tri oblika izuzetno [[zarazna bolest|zarazna]].<ref name=Paul_1971/> Od marta 2020. [[divlji tip|divlji]] PV-1 je visoko lokaliziran u regijama u [[Pakistan]]u i [[Afganistan]]u. Certifikacija iskorjenjivanja autohtonog prijenosa dogodila se u septembru 2015. za divlji PV-2, nakon što je posljednji put otkriven 1999.,<ref name="Global eradication of wild poliovirus type 2 declared">{{cite web |url=http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |title=Global eradication of wild poliovirus type 2 declared |publisher=Global Polio Eradication Initiative |date=20. 9. 2015 |access-date=30. 9. 2015 |archive-date=28. 9. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150928215451/http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |url-status=dead }}</ref> iu oktobru 2019. za divlji PV-3, nakon što je posljednji put otkriven 2012. godine.<ref name="polioeradication.org">{{Cite web|url=http://polioeradication.org/news-post/two-out-of-three-wild-poliovirus-strains-eradicated/|title=GPEI-Two out of three wild poliovirus strains eradicated|language=en-GB|access-date=2. 11. 2019}}</ref> Specifični sojevi svakog serotipa koriste se za pripremu [[polio vakcina|vakcine protiv poliomijelitisa]]. Neaktivna poliomijelitisns vakcina priprema se [[formaldehid|formalinskom]] inaktivacijom tri divlja, virulentna referentna soja, Mahoney ili Brunenders (PV-1), MEF-1/Lansing (PV-2) i Saukett/Leon (PV-3) ). Oralna polio vakcina sadrži [[atenuirana vakcina|živa oslabljena]] (oslabljene) sojeve tri serotipa poliovirusa. [[Prolaz]]ni sojevi virusa u [[epitel]]nim ćelijama [[majnun]]skog [[bubreg]]a uvode mutacije u virusni IRES i ometaju (ili slabe) sposobnost virusa da inficira [[nervno tkivo]].<ref name=Kew_2005/> Poliovirusi su ranije bili klasifikovani kao posebna vrsta koja pripada rodu ''Enterovirus'' u porodici ''Picornaviridae''. U 2008., eliminis+rana je vrsta „poliovirus“ i tri serotipa su dodeljena vrsti „ljudski enterovirus C“ (kasnije preimenovanoj u „Enterovirus C“), u rodu „Enterovirus“ u porodici ''Picornaviridae''. [[Tipska vrsta]] roda ''Enterovirus'' promijenjena je iz ''Poliovirus'' u (ljudski)'' Enterovirus C'''.<ref>{{cite journal | vauthors = Carstens EB, Ball LA | title = Ratification vote on taxonomic proposals to the International Committee on Taxonomy of Viruses (2008) | journal = Archives of Virology | volume = 154 | issue = 7 | pages = 1181–88 | date = juli 2009 | pmid = 19495937 | pmc = 7086627 | doi = 10.1007/s00705-009-0400-2 }}</ref> ==Kloniranje i sinteza== [[slika:Poliovirus binding receptor 1DGI.png|thumb|upright=0.8| Model CD155 koji veže poliovirus (prikazano ljubičastom)]] Godine 1981. Racaniello i Baltimore koristili su tehnologiju [[rekobinantna DNK|rekombinantne DNK]] za stvaranje prvog infektivnog [[molekulsko kloniranje|klona]] životinjskog RNK virusa, poliovirusa. DNK koja kodira RNA genom poliovirusa uvedena je u [[kultura ćelija|kultivirane ćelije]] sisara i proizveden je infektivni poliovirus.<ref>{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Cloned poliovirus complementary DNA is infectious in mammalian cells | url = https://archive.org/details/sim_science_1981-11-20_214_4523/page/916 | journal = Science | volume = 214 | issue = 4523 | pages = 916–19 | date = novembar 1981 | pmid = 6272391 | doi = 10.1126/science.6272391 | bibcode = 1981Sci...214..916R }}</ref> Stvaranje infektivnog klona pokrenulo je razumijevanje biologije poliovirusa i postalo je standardna tehnologija koja se koristi za proučavanje mnogih drugih virusa. Godine 2002, grupa [[Eckard Wimmer|Eckarda Wimmera]] na ''Stony Brook University'' uspjela je sintetizirati poliovirus iz njegovog hemijskog koda, proizvodeći prvi sintetski virus na svijetu.<ref>{{cite journal | vauthors = Cello J, Paul AV, Wimmer E | title = Chemical synthesis of poliovirus cDNA: generation of infectious virus in the absence of natural template | journal = Science | volume = 297 | issue = 5583 | pages = 1016–18 | date = august 2002 | pmid = 12114528 | doi = 10.1126/science.1072266 | url = https://semanticscholar.org/paper/8f5f7e219bd99a8137ae014e740f322ecae1b696 | bibcode = 2002Sci...297.1016C | s2cid = 5810309 }}</ref> Naučnici su prvo pretvorili objavljenu RNK sekvencu poliovirusa, dugu 7.741 bazu, u sekvencu [[DNK]], jer je DNK bilo lakše sintetizirati. Kratki fragmenti ove sekvence dobijeni su poštom i sastavljeni. Kompletan virusni genom je zatim sastavila kompanija [[Gene synthesis]]. U sintetizovanu DNK ugrađeno je 19 [[genetički marker|markera]], tako da se može razlikovati od prirodnog poliovirusa. [[Enzimi]] su korišteni za pretvaranje DNK nazad u RNK, njeno prirodno stanje. Drugi enzimi su zatim korišteni za prevođenje RNK u polipeptid, proizvodeći funkcionalnu virusnu česticu. Cijeli ovaj mukotrpan proces trajao je dvije godine. Novostvoreni sintetski virus ubrizgan je u PVR [[transgeneza|transgene]] miševe, kako bi se utvrdilo da li je sintetska verzija u stanju da izazove bolest. Sintetski virus je bio u stanju da se replicira, inficira i izazove paralizu ili smrt kod miševa. Međutim, sintetska verzija je bila između 1.000 i 10.000 puta slabija od originalnog virusa, vjerovatno zbog jednog od dodanih markera.<ref>{{cite journal | vauthors = Couzin J | title = Virology. Active poliovirus baked from scratch | journal = Science | volume = 297 | issue = 5579 | pages = 174–75 | date = juli 2002 | pmid = 12114601 | doi = 10.1126/science.297.5579.174b | s2cid = 83531627 | url = https://semanticscholar.org/paper/248000e7bc654631ae217274a77253ceddf270a1 }}</ref> ==Modifikacija za terapije== Modifikacija poliovirusa, zvana [[PVSRIPO]], testirana je u ranim kliničkim ispitivanjima kao mogući lijek za [[kancer|rak]].<ref name="brown14">{{cite journal | vauthors = Brown MC, Dobrikova EY, Dobrikov MI, Walton RW, Gemberling SL, Nair SK, Desjardins A, Sampson JH, Friedman HS, Friedman AH, Tyler DS, Bigner DD, Gromeier M | display-authors = 6 | title = Oncolytic polio virotherapy of cancer | journal = Cancer | volume = 120 | issue = 21 | pages = 3277–86 | date = novembar 2014 | pmid = 24939611 | pmc = 4205207 | doi = 10.1002/cncr.28862 }}</ref> == Reference == {{Reflist|30em}} == Vanjski linkovi == {{Portal|Medicina|Virusi}} *[https://www.ncbi.nlm.nih.gov/ICTVdb/ICTVdB/00.052.0.01.001.htm ICTVdb virus classification 2006] *[http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm Home of Picornaviruses (latest updates of species, serotypes, & proposed changes)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101104143822/http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm |date=4. 11. 2010 }} * {{cite web |first=David |last=Goodsell |name-list-style=vanc |title=Poliovirus and Rhinovirus |work=August 2001 Molecule of the Month |url=http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion/molecule_of_the_month/pdb20_1.html |access-date=11. 4. 2022 |archive-date=3. 3. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110303221109/http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion%2Fmolecule_of_the_month%2Fpdb20_1.html |url-status=dead }} *[http://www.pdbe.org/emsearch/polio* 3D macromolecular structures of the Poliovirus archived in the EM Data Bank(EMDB)] * {{cite web |title=Human poliovirus 1 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12080 |id=12080}} * {{cite web |title=Human poliovirus 3 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12086 |id=12086}} {{Virusne bolesti}} {{Taxonbar|from=Q12438936}} [[Kategorija:Virusi]] [[Kategorija:Enterovirusi]] [[Kategorija:Poliomijelitis]] [[Kategorija:Infraspecijski taksoni virusa]] 1sr4vp6pb4gqlu2s02vgb9skb7yb93l 3829722 3829721 2026-04-12T14:29:48Z ~2026-22513-43 180234 /* Replikacijski ciklus */ 3829722 wikitext text/x-wiki {{taksokvir |boja=khaki | slika = Polio.jpg | slika_alt = TEM [[mikrografija]] poliovirusnih viriona: skala 50 nm. | slika_opis = [[Transmisijski elektronski mikroskop|TEM]] [[mikrografija]] poliovirusnog [[Virus|viriona]]; skala (bijela): 50 nm | slika2 = Polio-3-chains.png | slika2_opis = Kapsida poliovirusa tipa 3, obojeni bočni lanci proteina | regnum = [[Virusi]] | phylum = [[Enterovirusi]] | classis = [[Enterovirusi]] |ordo=RNK virusi | familia = ''Picornaviridae'' | vrsta = Enterovirus C | virus = Virus poliomijelitisa | razdioba_stepen= Serotipovi | razdioba= *''PV-1'' (''[[Poliovirus-1]]'') *''PV-2'' (''[[Poliovirus-2]]'') *''PV-3'' (''[[Poliovirus-3]]'') }} '''Poliovirus''', uzročnik [[Dječija paraliza|poliomijelitisa]] (također poznat kao dječija paraliza), je serotip [[vrste]] ''[[Enterovirus C]]'', u [[porodica (biologija)|porodici]] ''[[Picornaviridae]]''.<ref name="Sherris">{{cite book |veditors=Ryan KJ, Ray CG | title = Sherris Medical Microbiology |url=https://archive.org/details/sherrismedicalmi0000unse_q1i3 | edition = 4th | publisher = McGraw Hill | year = 2004 | isbn = 978-0-8385-8529-0|page= }}</ref> Postoje tri serotipa poliovirusa: tipovi 1, 2 i 3. Poliovirus sastoji se od [[RNK]] [[genom]]a i [[protein]]ske [[kapsida|kapside]]. Genom je jednolančana RNK pozitivnog smisla (+ssRNK) dug oko 7500 [[nukleotid]]a.<ref name="Hogle">{{cite journal | vauthors = Hogle JM | title = Poliovirus cell entry: common structural themes in viral cell entry pathways | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 56 | pages = 677–702 | year = 2002 | pmid = 12142481 | pmc = 1500891 | doi = 10.1146/annurev.micro.56.012302.160757 }}</ref> Virusna čestica je prečnika oko 30 [[nanometar|nm]], sa [[ikosaedrana simetrija|ikosaedarnom simetrijom]]. Zbog svog kratkog genoma i jednostavnog sastava – samo RNK i [[virusna ovojnica|bez omotača]] ikosaedarskog proteinskog omotača koji ga [[kapsida|inkapsulira]], poliovirus se naširoko smatra najjednostavnijim značajnim virusom.<ref name="Goodsell">{{cite book | vauthors = Goodsell DS |title=The machinery of life |publisher=Copernicus |location=New York |year=1998 |isbn=978-0-387-98273-1 |page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Poliovirus su prvi izolovali [[Karl Landsteiner]] i [[Erwin Popper]], 1909.<ref name="Paul_1971">{{cite book | vauthors = Paul JR |title=A History of Poliomyelitis | url = https://archive.org/details/historyofpoliomy0000paul |publisher=Yale University Press |location=New Haven, Conn |year=1971 |isbn=978-0-300-01324-5 | series = (Yale studies in the history of science and medicine)|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Struktura virusa je prvi put razjašnjena 1958., pomoću difrakcije [[X-zrake|rendgenskih zraka]] u timu na Birkbeck College pod vođstvom [[Rosalind Franklin]],<ref>{{cite web |title=Behind the picture: Rosalind Franklin and the polio model |url=http://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |publisher=Medical Research Council |access-date=4. 9. 2019 |date=14. 3. 2019 |archive-date=30. 10. 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181030132842/https://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |url-status=dead }}</ref><ref>{{cite book |last1=Maddox |first1=Brenda | name-list-style = vanc |title=Rosalind Franklin: The Dark Lady of DNA |year=2003 |page= 296 |publisher=Harper Collins |location=London |isbn=0-00-655211-0 |url=https://books.google.com/books?id=YbTh44KfkPIC}}</ref> pokazujući da virus dječje paralize ima ikosaedarsku simetriju.<ref>{{cite book |last1=Brown |first1=Andrew | name-list-style = vanc |title=J.D. Bernal: The Sage of Science |year=2007 |publisher=Oxford University Press |pages= 359–61 |location=New York |isbn=978-0-19-920565-3}}</ref> Godine 1981. dva različita tima istraživača objavila su [[genom]] poliovirusa: [[Vincent Racaniello]] i [[David Baltimore]] na ''Massachusetts Institute of Technology'' (MIT)<ref name="Racaniello1981">{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Molecular cloning of poliovirus cDNA and determination of the complete nucleotide sequence of the viral genome | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 78 | issue = 8 | pages = 4887–91 | date = august 1981 | pmid = 6272282 | pmc = 320284 | doi = 10.1073/pnas.78.8.4887 | bibcode = 1981PNAS...78.4887R | doi-access = free }}</ref> i [[Naomi Kitamura]] i [[Eckard Wimmer]] na ''Stony Brook University''.<ref name="Kitamura">{{cite journal | vauthors = Kitamura N, Semler BL, Rothberg PG, Larsen GR, Adler CJ, Dorner AJ, Emini EA, Hanecak R, Lee JJ, van der Werf S, Anderson CW, Wimmer E | display-authors = 6 | title = Primary structure, gene organization and polypeptide expression of poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1981-06-18_291_5816/page/546 | journal = Nature | volume = 291 | issue = 5816 | pages = 547–53 | date = juni 1981 | pmid = 6264310 | doi = 10.1038/291547a0 | bibcode = 1981Natur.291..547K | s2cid = 4352308 }}</ref> Trodimenzijsku strukturu poliovirusa odredio je 1985. godine [[James Hogle]] u ''Scripps Research Institute'' koristeći [[rendgenska kristalografija|rendgensku kristalografiju]].<ref name="Hogle1985">{{cite journal | vauthors=Hogle JM, Chow M, Filman DJ | title = Three-dimensional structure of poliovirus at 2.9 A resolution | url=https://archive.org/details/sim_science_1985-09-27_229_4720/page/1358 | journal = Science | volume = 229 | issue = 4720 | pages = 1358–65 | date = 27 Sep 1985 | doi = 10.1126/science.2994218 | pmid = 2994218 }}</ref> Poliovirus je jedan od najbolje okarakteriziranih virusa i postao je koristan model sistema za razumijevanje biologije [[RNK virusi|RNK virusa]]. == Replikacijski ciklus == [[slika:Poliovirus life cycle.png|thumb|upright=1.5|right| Ciklus replikacije poliovirusa započinje vezivanjem na ćelijski površinski receptor CD155 (1).<br> Virion formira poru u ćelijskoj membrani kroz koju se virusna RNK oslobađa u citoplazmu (2). <br>Translacija virusne RNK se odvija putem IRES-posredovanog mehanizma (3). Poliprotein se cijepa, dajući zrele virusne proteine (4). RNK pozitivnog smisla služi kao šablon za komplementarnu sintezu negativnog lanca, proizvodeći dvolančani replikativni oblik (RF) RNK (5). Mnogo pozitivnih kopija RNK proizvodi se iz jednog negativnog lanca (6). Novosintetizovane molekule RNK pozitivnog smisla mogu poslužiti kao šabloni za translaciju više virusnih proteina (7) ili mogu biti zatvorene u kapsidu (8), koji na kraju stvara potomačke virione. Liza inficirane ćelije rezultira oslobađanjem viriona infektivnog potomstva (9).<ref name="DeJesus">{{cite journal | vauthors = De Jesus NH | title = Epidemics to eradication: the modern history of poliomyelitis | journal = Virology Journal | volume = 4 | issue = 1 | pages = 70 | date = juli 2007 | pmid = 17623069 | pmc = 1947962 | doi = 10.1186/1743-422X-4-70 }}</ref>]] Poliovirus inficira ljudske ćelije vezujući se za receptor sličan [[imunoglobulin]]u, [[CD155]] (također poznat kao receptor poliovirusa ili PVR)<ref name="Mendelsohn">{{cite journal | vauthors = Mendelsohn CL, Wimmer E, Racaniello VR | title = Cellular receptor for poliovirus: molecular cloning, nucleotide sequence, and expression of a new member of the immunoglobulin superfamily | journal = Cell | volume = 56 | issue = 5 | pages = 855–65 | date = mart 1989 | pmid = 2538245 | doi = 10.1016/0092-8674(89)90690-9 | s2cid = 44296539 }}</ref><ref name="He">{{cite journal | vauthors = He Y, Mueller S, Chipman PR, Bator CM, Peng X, Bowman VD, Mukhopadhyay S, Wimmer E, Kuhn RJ, Rossmann MG | display-authors = 6 | title = Complexes of poliovirus serotypes with their common cellular receptor, CD155 | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4827–35 | date = april 2003 | pmid = 12663789 | pmc = 152153 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4827-4835.2003 }}</ref> na površini ćelije.<ref name="Dunnebacke">{{cite journal | vauthors = Dunnebacke TH, Levinthal JD, Williams RC | title = Entry and release of poliovirus as observed by electron microscopy of cultured cells | journal = Journal of Virology | volume = 4 | issue = 4 | pages = 505–13 | date = oktobar 1969 | pmid = 4309884 | pmc = 375900 | doi = 10.1128/JVI.4.4.505-513.1969 }}</ref> Interakcija poliovirusa i CD155 olakšava ireverzibilnu konformacijsku promjenu virusne čestice neophodne za ulazak virusa.<ref name="Kaplan">{{cite journal | vauthors = Kaplan G, Freistadt MS, Racaniello VR | title = Neutralization of poliovirus by cell receptors expressed in insect cells | journal = Journal of Virology | volume = 64 | issue = 10 | pages = 4697–702 | date = oktobar 1990 | pmid = 2168959 | pmc = 247955 | doi = 10.1128/JVI.64.10.4697-4702.1990 }}</ref><ref name="Gomez">{{cite journal | vauthors = Gómez Yafal A, Kaplan G, Racaniello VR, Hogle JM | title = Characterization of poliovirus conformational alteration mediated by soluble cell receptors | journal = Virology | volume = 197 | issue = 1 | pages = 501–05 | date = novembar 1993 | pmid = 8212594 | doi = 10.1006/viro.1993.1621 }}</ref> Nakon vezivanja za [[ćelijska membrana|ćelijsku membranu]] domaćina, smatralo se da se ulazak virusne [[nukleinske kiseline]] događa na jedan od dva načina: putem formiranja [[Akvaporin|pore]] u [[plazmamembrana|plazmamebrani]] kroz koju se zatim RNK „ubrizgan” u [[citoplazma|citoplazmu]] ćeliju domaćina ili putem unosa virusa [[endocitoza|endocitozno]] posredovanim receptorom.<ref name="Mueller">{{cite journal | vauthors = Mueller S, Wimmer E, Cello J | title = Poliovirus and poliomyelitis: a tale of guts, brains, and an accidental event | journal = Virus Research | volume = 111 | issue = 2 | pages = 175–93 | date = august 2005 | pmid = 15885840 | doi = 10.1016/j.virusres.2005.04.008 }}</ref> Skorija istraživanja podržavaju navedenu hipotezu i sugeriraju da se poliovirus veže na CD155 i apsorbira endocitozom. Odmah nakon ulaska virusne čestice, ona oslobađa svoj virusni RNA.<ref name="Brandenburg">{{cite journal | vauthors = Brandenburg B, Lee LY, Lakadamyali M, Rust MJ, Zhuang X, Hogle JM | title = Imaging poliovirus entry in live cells | journal = PLOS Biology | volume = 5 | issue = 7 | pages = e183 | date = juli 2007 | pmid = 17622193 | pmc = 1914398 | doi = 10.1371/journal.pbio.0050183 }}</ref> Poliovirus je pozitivnolančani [[RNK virus]]. Dakle, [[genom]] zatvoren unutar virusne čestice može se koristiti kao [[iRNK]] i odmah [[translacija (biologija)|prevesti]] u ćeliji domaćina. Prilikom ulaska, virus otima ćelijski translacijski mehanizam, uzrokujući inhibiciju sinteze ćelijskih proteina u korist proizvodnje proteina specifične za virus.<ref name="pmid13965389">{{cite journal | vauthors = Attardi G, Smith J | title = Virus specific protein and a ribo-nucleic acid associated with ribosomes in poliovirus infected HeLa cells | journal = Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology | volume = 27 | pages = 271–92 | date = 1962 | pmid = 13965389 | doi = 10.1101/SQB.1962.027.001.026 }}</ref> Za razliku od [[iRNK]] ćelije domaćina, [[Pet primarnih neprevedenih regiona|5'&nbsp;kraj]] [[RNK]] poliovirusa je izuzetno duga—preko 700 nukleotida—i visoko strukturirana. Ovo područje virusnog genoma naziva se [[interno ulazno mjesto ribosoma]] (IRES). Ta regija sastoji se od mnogih [[sekundarna struktura|sekundarnih struktura]] i tri ili četiri domena. Domen 3 je samosavijući RNK element koji sadrži konzervirane strukturne motive u različitim stabilnim petljama drške koje su povezane s dva četverosmjerna spoja. Kako se IRES sastoji od mnogih domena, ovi se sami sastoje od mnogih petlji koje doprinose modificiranom prevođenju bez 5' krajnjeg poklopca otimanjem [[ribosom]]a. Interakcijska petlja domena 3 poznata je kao GNRA tetrapetlja. Ostaci [[adenozin]]a A180 i A181 u sekvenci GUAA tetrapetlje formiraju [[vodikove veze]] putem nekanonskih interakcija uparivanja baza sa parovima baza receptora C230/G242, odnosno G231/C241.<ref>{{cite journal | vauthors = Lozano G, Fernandez N, Martinez-Salas E | title = Modeling Three-Dimensional Structural Motifs of Viral IRES | journal = Journal of Molecular Biology | volume = 428 | issue = 5 Pt A | pages = 767–76 | date = februar 2016 | pmid = 26778619 | doi = 10.1016/j.jmb.2016.01.005 }}</ref> [[Genske mutacije]] u ovoj regiji sprečavaju proizvodnju virusnih proteina.<ref name="Chen">{{cite journal | vauthors = Chen CY, Sarnow P | title = Initiation of protein synthesis by the eukaryotic translational apparatus on circular RNAs | url = https://archive.org/details/sim_science_1995-04-21_268_5209/page/414 | journal = Science | volume = 268 | issue = 5209 | pages = 415–17 | date = april 1995 | pmid = 7536344 | doi = 10.1126/science.7536344 | bibcode = 1995Sci...268..415C }}</ref><ref name="Pelletier">{{cite journal | vauthors = Pelletier J, Sonenberg N | title = Internal initiation of translation of eukaryotic mRNA directed by a sequence derived from poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1988-07-28_334_6180/page/320 | journal = Nature | volume = 334 | issue = 6180 | pages = 320–25 | date = juli 1988 | pmid = 2839775 | doi = 10.1038/334320a0 | bibcode = 1988Natur.334..320P | s2cid = 4327857 }}</ref><ref name="Jang">{{cite journal | vauthors = Jang SK, Kräusslich HG, Nicklin MJ, Duke GM, Palmenberg AC, Wimmer E | title = A segment of the 5' nontranslated region of encephalomyocarditis virus RNA directs internal entry of ribosomes during in vitro translation | journal = Journal of Virology | volume = 62 | issue = 8 | pages = 2636–43 | date = august 1988 | pmid = 2839690 | pmc = 253694 | doi = 10.1128/JVI.62.8.2636-2643.1988 }}</ref> Prvi ikada otkriven IRES je pronađen unutar RNA poliovirusa.<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA4|year=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=4}}</ref> [[Informacijska RNK]] poliovirusa prevodi se kao jedan dugi [[polipeptid]]. Ovaj polipeptid se zatim autocijepa internim [[proteaza]]ma u oko 10 pojedinačnih virusnih proteina. Ne dešavaju se svi rascjepi sa istom efikasnošću. Stoga, količine proteina proizvedenih cijepanjem polipeptida variraju: naprimjer, proizvode se manje količine 3D<sup>pol</sup> od onih kapsidnih proteina, VP1–4.<ref name="John Wiley & Sons">{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=165}}</ref><ref>{{Cite book|title=Viruses: Biology, Applications, and Control |url=https://archive.org/details/virusesbiologyap0000harp |last=Harper |first=David R. | name-list-style = vanc |publisher=Garland Science|year=2012|isbn=978-0-8153-4150-5|location=The United States of America|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> These individual viral proteins are:<ref name = Goodsell /><ref>{{cite web|title=Poliomyelitis|publisher=Brown University|url= http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|url-status=dead|archive-url= https://web.archive.org/web/20070222133944/http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|archive-date=22. 2. 2007}}</ref> [[slika:Poliovirus genome.png|thumb|right|upright=1.5| Genomska struktura poliovirusa tipa 1<ref name=DeJesus/>]] *3D<sup>pol</sup>, [[RNK ovisna RNK-polimeraza]] čija je funkcija da napravi više kopija virusnog RNK genoma *2A<sup>pro</sup> i 3C<sup>pro</sup>/3CD<sup>pro</sup>, [[proteaze]] koje cijepaju virusni polipeptid *[[VPg]] (3B), mali protein koji veže virusnu RNK i neophodan je za sintezu RNK pozitivnog i negativnog lanca virusa *2BC, 2B, 2C (na [[ATPaza|ATPazi]])<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA164|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=164}}</ref>'', 3AB, 3A, 3B'' proteini koji sadrže [[proteinski kompleks]] potreban za replikaciju virusa. *VP0, koji se dalje cijepa na VP2 i VP4, VP1 i VP3, proteine virusnog kapsida Nakon translacije, transkripcije i replikacije genoma koji uključuju jedan proces, ostvaruje se sinteza (+) RNK). Da bi se inficirajuća (+)RNK mogla replicirati, moraju biti transkribovane višestruke kopije (–)RNK i zatim korištene kao šabloni za sintezu (+)RNK. Replikativni intermedijari (RI), koji su asocijacija RNK molekula koji se sastoje od šablonske RNK i nekoliko rastućih RNK različite dužine, vide se u oba kompleksa replikacije za (–)RNK i (+)RNK. Za sintezu svakog negativnog i pozitivnog lanca RNK, kao [[prajmer]] VPg protein u poliovirusu djeluje RNK-ovisna [[RNK-polimeraza]] poliovirusa dodaje dva [[uracil]]ska [[nukleotid]]a (UU) VPg proteinu koristeći poli(A) rep na 3′-kraju +ssRNK genoma kao obrazac za sintezu antigenomske RNK negativnog lanca. Da bi se pokrenula ova sinteza – ssRNK, potreban je [[tirozin]]-hidroksil VPg. Ali za pokretanje sinteze pozitivnog lanca RNK potrebna je CRE-ovisna VPg uridililacija. To znači da se, kao [[prajmer]], još jednom koristi VPg. ali ovaj put dodaje dva uridin-trifosfata koristeći cis-djelujući element replikacije (CRE) kao šablon.<ref>{{cite book |last= Louten |first= Jennifer | name-list-style = vanc |chapter =Poliovirus |date=2016 |title =Essential Human Virology|url= https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout |pages=[https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout/page/257 257]–71|publisher=Elsevier |doi=10.1016/b978-0-12-800947-5.00014-4|isbn=978-0-12-800947-5}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Murray KE, Barton DJ | title = Poliovirus CRE-dependent VPg uridylylation is required for positive-strand RNA synthesis but not for negative-strand RNA synthesis | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4739–50 | date = april 2003 | pmid = 12663781 | pmc = 152113 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4739-4750.2003 }}</ref> <!-- (cre) --> CRE poliovirusa identificiran je kao nepostignuta drška sa parom baza i konačna petlja koja se sastoji od 61 [[nukleotid]]a. CRE se nalazi u enterovirusima. To je visoko konzerviran sekundarni strukturni element RNK i smješten u poliproteinskoj [[kodirajuća regija|kodirajućoj regiji]] genoma. Kompleks se može translocirati u 5' regiju genoma koja nema aktivnost kodiranja, udaljenu najmanje 3,7 kb od početne lokacije. Ovaj proces može se odvijati bez negativnog uticaja na aktivnost. CRE kopije ne utiču negativno na replikaciju. Proces uridililacije VPg koji se odvija u CRE zahtijeva prisustvo 3CD<sup>pro</sup>, protein koji se vezuje za RNK. Povezuje se sa CRE direktno i posebno. Zbog svog prisustva VPg može pravilno vezati CRE i primarna proizvodnja se odvija bez problema.<ref>{{cite journal | vauthors = Goodfellow IG, Kerrigan D, Evans DJ | title = Structure and function analysis of the poliovirus cis-acting replication element (CRE) | journal = RNA | volume = 9 | issue = 1 | pages = 124–37 | date = januar 2003 | pmid = 12554882 | doi = 10.1261/rna.2950603 | pmc = 1370376 }}</ref> Neki od molekula (+) RNK koriste se kao šabloni za dalju sintezu (–)RNK, neki funkcionišu kao iRNK, a neki su predodređeni da budu genomi potomačkog viriona.<ref name="John Wiley & Sons"/> U sklapanju novih virusnih čestica (tj. pakovanju potomačkih genoma u prokapsidu koji može preživjeti izvan ćelije domaćina), tj. uključujući:<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|pages=161, 165}}</ref> * Po pet kopija VP0, VP3 i VP1 čiji [[N-kraj]]evi i VP4 čine unutrašnju površinu kapsida, sastavljaju se u 'pentamer' i 12 pentamera formira prokapsidu. (Spoljna površina kapsida sastoji se od VP1, VP2, VP3; C krajevi VP1 i VP3 koji formiraju usjeke oko svakog vrha; otprilike u to vreme, 60 kopija VP0 se cijepa u VP4 i VP2.) * Svaka [[kapsida|prokapsida]] dobija kopiju virusnog [[genom]]a, sa VPg i dalje pričvršćenim na 5' kraju. Potpuno sastavljeni poliovirus [[ligaza|lizom]] napušta granice svoje ćelije domaćina<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA166|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=166}}</ref> 4 – 6 sati nakon iniciranja [[infekcije]] u [[kultura ćelija|kultiviranim ćelijama]] sisara.<ref name="Kew_2005">{{cite journal | vauthors = Kew OM, Sutter RW, de Gourville EM, Dowdle WR, Pallansch MA | title = Vaccine-derived polioviruses and the endgame strategy for global polio eradication | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 59 | pages = 587–635 | year = 2005 | pmid = 16153180 | doi = 10.1146/annurev.micro.58.030603.123625 | url = https://zenodo.org/record/1235033 }}</ref> Mehanizam oslobađanja virusa iz ćelije je nejasan,<ref name="Hogle" /> ali svaka umiruća ćelija može osloboditi do 10.000 poliomijelitisnih [[virion]]a.<ref name="Kew_2005" /> Drake je pokazao da poliovirus može podvrgnuti višestrukoj reaktivaciji.<ref>{{cite journal | vauthors = Drake JW | title = Interference and multiplicity reactivation in polioviruses | journal = Virology | volume = 6 | issue = 1 | pages = 244–64 | date = august 1958 | pmid = 13581529 | doi = 10.1016/0042-6822(58)90073-4 }}</ref> To jest, kada su poliovirusi ozračeni [[ultraljubičasto zračenje|UV svjetlom]] i ostavljeni da se podvrgnu višestrukim [[infekcija]]ma ćelija domaćina, održivo potomstvo moglo bi se formirati čak i pri dozama UV koje su inaktivirale virus u pojedinačnim infekcijama. Poliovirus može imati [[genetičke rekombinacije]] kada su najmanje dva virusna [[genom]]a prisutna u istoj ćeliji domaćinu. Kirkegaard i Baltimore<ref>{{cite journal | vauthors = Kirkegaard K, Baltimore D | title = The mechanism of RNA recombination in poliovirus | journal = Cell | volume = 47 | issue = 3 | pages = 433–43 | date = novembar 1986 | pmid = 3021340 | pmc = 7133339 | doi = 10.1016/0092-8674(86)90600-8 }}</ref> predstavili su dokaz da [[RNK-ovisna RNK- polimeraza]] (RdRP) katalizira rekombinaciju mehanizmom izbora kopije u kojem se RdRP prebacuje između [[jednolančani RNK virus pozitivnog smisla|(+)ssRNK]] šablona tokom sinteze negativnog lanca . Čini se da je rekombinacija u RNK virusima adaptivni mehanizam za [[popravak DNK|popravku oštećenja]] [[genom]]a.<ref>{{cite journal | vauthors = Barr JN, Fearns R | title = How RNA viruses maintain their genome integrity | journal = The Journal of General Virology | volume = 91 | issue = Pt 6 | pages = 1373–87 | date = juni 2010 | pmid = 20335491 | doi = 10.1099/vir.0.020818-0 | doi-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Bernstein H, Bernstein C, Michod RE | title = Sex in microbial pathogens | journal = Infection, Genetics and Evolution | volume = 57 | pages = 8–25 | date = januar 2018 | pmid = 29111273 | doi = 10.1016/j.meegid.2017.10.024 }}</ref> ==Porijeklo i serotipovi== Poliovirus je strukturno sličan ostalim ljudskim enterovirusima ([[koksakivirus]]i, [[ehovirus]]i i [[rinovirus]]i), koji također koriste molekule slične [[imunoglobulin]]u za prepoznavanje i ulazak u ćelije domaćina.<ref name= He/> [[filogenetika|Filogenetička]] analiza RNK i proteinskih sekvenci poliovirusa sugerira da je on možda evoluirao iz C-klastera [[Koksaki A virus]]a, [[zajednički predak|zajedničkog pretka]], koji je nastao mutacijom unutar [[kapsida]].<ref>{{cite journal | vauthors = Jiang P, Faase JA, Toyoda H, Paul A, Wimmer E, Gorbalenya AE | title = Evidence for emergence of diverse polioviruses from C-cluster coxsackie A viruses and implications for global poliovirus eradication | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 104 | issue = 22 | pages = 9457–62 | date = maj 2007 | pmid = 17517601 | pmc = 1874223 | doi = 10.1073/pnas.0700451104 | bibcode = 2007PNAS..104.9457J | doi-access = free }}</ref> Distinktna [[specijacija]] poliovirusa je vjerovatno nastala kao posljedica promjene specifičnosti ćelijskog receptora unutarćelijske adhezijske molekule-1 (ICAM-1), koju koriste C-klaster Koksaki A virusi, do [[CD155 ]]; što dovodi do promjene u patogenosti i omogućava virusu da inficira [[nervno tkivo]]. Stopa mutacije u virusu je relativno visoka čak i za RNK viruse sa sinonimnom stopom supstitucije od 1,0 x 10<sup>−2</sup> supstitucija/lokus/godina i neeksprimirana stopa zamjene od 3,0 x 10<sup>−4</sup> zamjena/lokus/godina.<ref>{{cite journal | vauthors = Jorba J, Campagnoli R, De L, Kew O | title = Calibration of multiple poliovirus molecular clocks covering an extended evolutionary range | journal = Journal of Virology | volume = 82 | issue = 9 | pages = 4429–40 | date = maj 2008 | pmid = 18287242 | pmc = 2293050 | doi = 10.1128/JVI.02354-07 }}</ref> Bazna distribucija unutar genoma nije nasumična, pri čemu je [[adenozin]] rjeđi od očekivanog na [[5' UTR|5' kraju]] i viši na [[3' UTR|3' kraju]].<ref name="Rothberg1981">{{cite journal | vauthors = Rothberg PG, Wimmer E | title = Mononucleotide and dinucleotide frequencies, and codon usage in poliovirion RNA | journal = Nucleic Acids Research | volume = 9 | issue = 23 | pages = 6221–29 | date = decembar 1981 | pmid = 6275352 | pmc = 327599 | doi = 10.1093/nar/9.23.6221 }}</ref> Upotreba [[kodon]]a nije nasumična, pri čemu se favoriziraju kodoni koji završavaju na [[adenozin]]u, a izbjegavaju se oni koji završavaju na [[citozin]]u ili [[guanin]]u. Upotreba kodona se razlikuje između tri genotipa i čini se da je vođena mutacijom, a ne selekcijom.<ref name="Zhang2011">{{cite journal | vauthors = Zhang J, Wang M, Liu WQ, Zhou JH, Chen HT, Ma LN, Ding YZ, Gu YX, Liu YS | display-authors = 6 | title = Analysis of codon usage and nucleotide composition bias in polioviruses | journal = Virology Journal | volume = 8 | pages = 146 | date = mart 2011 | pmid = 21450075 | pmc = 3079669 | doi = 10.1186/1743-422X-8-146 | doi-access = free }}</ref> Tri [[serotip]]a poliovirusa, PV-1, PV-2 i PV-3, svaki ima malo drugačiji [[kapsida|kapsidni]] protein. Kapsidni proteini definiraju specifičnost ćelijskog receptora i [[antigen]]ost virusa. ''PV-1'' je najčešći oblik koji se sreće u prirodi, ali su sva tri oblika izuzetno [[zarazna bolest|zarazna]].<ref name=Paul_1971/> Od marta 2020. [[divlji tip|divlji]] PV-1 je visoko lokaliziran u regijama u [[Pakistan]]u i [[Afganistan]]u. Certifikacija iskorjenjivanja autohtonog prijenosa dogodila se u septembru 2015. za divlji PV-2, nakon što je posljednji put otkriven 1999.,<ref name="Global eradication of wild poliovirus type 2 declared">{{cite web |url=http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |title=Global eradication of wild poliovirus type 2 declared |publisher=Global Polio Eradication Initiative |date=20. 9. 2015 |access-date=30. 9. 2015 |archive-date=28. 9. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150928215451/http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |url-status=dead }}</ref> iu oktobru 2019. za divlji PV-3, nakon što je posljednji put otkriven 2012. godine.<ref name="polioeradication.org">{{Cite web|url=http://polioeradication.org/news-post/two-out-of-three-wild-poliovirus-strains-eradicated/|title=GPEI-Two out of three wild poliovirus strains eradicated|language=en-GB|access-date=2. 11. 2019}}</ref> Specifični sojevi svakog serotipa koriste se za pripremu [[polio vakcina|vakcine protiv poliomijelitisa]]. Neaktivna poliomijelitisns vakcina priprema se [[formaldehid|formalinskom]] inaktivacijom tri divlja, virulentna referentna soja, Mahoney ili Brunenders (PV-1), MEF-1/Lansing (PV-2) i Saukett/Leon (PV-3) ). Oralna polio vakcina sadrži [[atenuirana vakcina|živa oslabljena]] (oslabljene) sojeve tri serotipa poliovirusa. [[Prolaz]]ni sojevi virusa u [[epitel]]nim ćelijama [[majnun]]skog [[bubreg]]a uvode mutacije u virusni IRES i ometaju (ili slabe) sposobnost virusa da inficira [[nervno tkivo]].<ref name=Kew_2005/> Poliovirusi su ranije bili klasifikovani kao posebna vrsta koja pripada rodu ''Enterovirus'' u porodici ''Picornaviridae''. U 2008., eliminis+rana je vrsta „poliovirus“ i tri serotipa su dodeljena vrsti „ljudski enterovirus C“ (kasnije preimenovanoj u „Enterovirus C“), u rodu „Enterovirus“ u porodici ''Picornaviridae''. [[Tipska vrsta]] roda ''Enterovirus'' promijenjena je iz ''Poliovirus'' u (ljudski)'' Enterovirus C'''.<ref>{{cite journal | vauthors = Carstens EB, Ball LA | title = Ratification vote on taxonomic proposals to the International Committee on Taxonomy of Viruses (2008) | journal = Archives of Virology | volume = 154 | issue = 7 | pages = 1181–88 | date = juli 2009 | pmid = 19495937 | pmc = 7086627 | doi = 10.1007/s00705-009-0400-2 }}</ref> ==Kloniranje i sinteza== [[slika:Poliovirus binding receptor 1DGI.png|thumb|upright=0.8| Model CD155 koji veže poliovirus (prikazano ljubičastom)]] Godine 1981. Racaniello i Baltimore koristili su tehnologiju [[rekobinantna DNK|rekombinantne DNK]] za stvaranje prvog infektivnog [[molekulsko kloniranje|klona]] životinjskog RNK virusa, poliovirusa. DNK koja kodira RNA genom poliovirusa uvedena je u [[kultura ćelija|kultivirane ćelije]] sisara i proizveden je infektivni poliovirus.<ref>{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Cloned poliovirus complementary DNA is infectious in mammalian cells | url = https://archive.org/details/sim_science_1981-11-20_214_4523/page/916 | journal = Science | volume = 214 | issue = 4523 | pages = 916–19 | date = novembar 1981 | pmid = 6272391 | doi = 10.1126/science.6272391 | bibcode = 1981Sci...214..916R }}</ref> Stvaranje infektivnog klona pokrenulo je razumijevanje biologije poliovirusa i postalo je standardna tehnologija koja se koristi za proučavanje mnogih drugih virusa. Godine 2002, grupa [[Eckard Wimmer|Eckarda Wimmera]] na ''Stony Brook University'' uspjela je sintetizirati poliovirus iz njegovog hemijskog koda, proizvodeći prvi sintetski virus na svijetu.<ref>{{cite journal | vauthors = Cello J, Paul AV, Wimmer E | title = Chemical synthesis of poliovirus cDNA: generation of infectious virus in the absence of natural template | journal = Science | volume = 297 | issue = 5583 | pages = 1016–18 | date = august 2002 | pmid = 12114528 | doi = 10.1126/science.1072266 | url = https://semanticscholar.org/paper/8f5f7e219bd99a8137ae014e740f322ecae1b696 | bibcode = 2002Sci...297.1016C | s2cid = 5810309 }}</ref> Naučnici su prvo pretvorili objavljenu RNK sekvencu poliovirusa, dugu 7.741 bazu, u sekvencu [[DNK]], jer je DNK bilo lakše sintetizirati. Kratki fragmenti ove sekvence dobijeni su poštom i sastavljeni. Kompletan virusni genom je zatim sastavila kompanija [[Gene synthesis]]. U sintetizovanu DNK ugrađeno je 19 [[genetički marker|markera]], tako da se može razlikovati od prirodnog poliovirusa. [[Enzimi]] su korišteni za pretvaranje DNK nazad u RNK, njeno prirodno stanje. Drugi enzimi su zatim korišteni za prevođenje RNK u polipeptid, proizvodeći funkcionalnu virusnu česticu. Cijeli ovaj mukotrpan proces trajao je dvije godine. Novostvoreni sintetski virus ubrizgan je u PVR [[transgeneza|transgene]] miševe, kako bi se utvrdilo da li je sintetska verzija u stanju da izazove bolest. Sintetski virus je bio u stanju da se replicira, inficira i izazove paralizu ili smrt kod miševa. Međutim, sintetska verzija je bila između 1.000 i 10.000 puta slabija od originalnog virusa, vjerovatno zbog jednog od dodanih markera.<ref>{{cite journal | vauthors = Couzin J | title = Virology. Active poliovirus baked from scratch | journal = Science | volume = 297 | issue = 5579 | pages = 174–75 | date = juli 2002 | pmid = 12114601 | doi = 10.1126/science.297.5579.174b | s2cid = 83531627 | url = https://semanticscholar.org/paper/248000e7bc654631ae217274a77253ceddf270a1 }}</ref> ==Modifikacija za terapije== Modifikacija poliovirusa, zvana [[PVSRIPO]], testirana je u ranim kliničkim ispitivanjima kao mogući lijek za [[kancer|rak]].<ref name="brown14">{{cite journal | vauthors = Brown MC, Dobrikova EY, Dobrikov MI, Walton RW, Gemberling SL, Nair SK, Desjardins A, Sampson JH, Friedman HS, Friedman AH, Tyler DS, Bigner DD, Gromeier M | display-authors = 6 | title = Oncolytic polio virotherapy of cancer | journal = Cancer | volume = 120 | issue = 21 | pages = 3277–86 | date = novembar 2014 | pmid = 24939611 | pmc = 4205207 | doi = 10.1002/cncr.28862 }}</ref> == Reference == {{Reflist|30em}} == Vanjski linkovi == {{Portal|Medicina|Virusi}} *[https://www.ncbi.nlm.nih.gov/ICTVdb/ICTVdB/00.052.0.01.001.htm ICTVdb virus classification 2006] *[http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm Home of Picornaviruses (latest updates of species, serotypes, & proposed changes)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101104143822/http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm |date=4. 11. 2010 }} * {{cite web |first=David |last=Goodsell |name-list-style=vanc |title=Poliovirus and Rhinovirus |work=August 2001 Molecule of the Month |url=http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion/molecule_of_the_month/pdb20_1.html |access-date=11. 4. 2022 |archive-date=3. 3. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110303221109/http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion%2Fmolecule_of_the_month%2Fpdb20_1.html |url-status=dead }} *[http://www.pdbe.org/emsearch/polio* 3D macromolecular structures of the Poliovirus archived in the EM Data Bank(EMDB)] * {{cite web |title=Human poliovirus 1 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12080 |id=12080}} * {{cite web |title=Human poliovirus 3 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12086 |id=12086}} {{Virusne bolesti}} {{Taxonbar|from=Q12438936}} [[Kategorija:Virusi]] [[Kategorija:Enterovirusi]] [[Kategorija:Poliomijelitis]] [[Kategorija:Infraspecijski taksoni virusa]] 4kvf3eoej7tq0tawotnxts77hefpapp 3829724 3829722 2026-04-12T14:32:56Z ~2026-22513-43 180234 /* Replikacijski ciklus */ 3829724 wikitext text/x-wiki {{taksokvir |boja=khaki | slika = Polio.jpg | slika_alt = TEM [[mikrografija]] poliovirusnih viriona: skala 50 nm. | slika_opis = [[Transmisijski elektronski mikroskop|TEM]] [[mikrografija]] poliovirusnog [[Virus|viriona]]; skala (bijela): 50 nm | slika2 = Polio-3-chains.png | slika2_opis = Kapsida poliovirusa tipa 3, obojeni bočni lanci proteina | regnum = [[Virusi]] | phylum = [[Enterovirusi]] | classis = [[Enterovirusi]] |ordo=RNK virusi | familia = ''Picornaviridae'' | vrsta = Enterovirus C | virus = Virus poliomijelitisa | razdioba_stepen= Serotipovi | razdioba= *''PV-1'' (''[[Poliovirus-1]]'') *''PV-2'' (''[[Poliovirus-2]]'') *''PV-3'' (''[[Poliovirus-3]]'') }} '''Poliovirus''', uzročnik [[Dječija paraliza|poliomijelitisa]] (također poznat kao dječija paraliza), je serotip [[vrste]] ''[[Enterovirus C]]'', u [[porodica (biologija)|porodici]] ''[[Picornaviridae]]''.<ref name="Sherris">{{cite book |veditors=Ryan KJ, Ray CG | title = Sherris Medical Microbiology |url=https://archive.org/details/sherrismedicalmi0000unse_q1i3 | edition = 4th | publisher = McGraw Hill | year = 2004 | isbn = 978-0-8385-8529-0|page= }}</ref> Postoje tri serotipa poliovirusa: tipovi 1, 2 i 3. Poliovirus sastoji se od [[RNK]] [[genom]]a i [[protein]]ske [[kapsida|kapside]]. Genom je jednolančana RNK pozitivnog smisla (+ssRNK) dug oko 7500 [[nukleotid]]a.<ref name="Hogle">{{cite journal | vauthors = Hogle JM | title = Poliovirus cell entry: common structural themes in viral cell entry pathways | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 56 | pages = 677–702 | year = 2002 | pmid = 12142481 | pmc = 1500891 | doi = 10.1146/annurev.micro.56.012302.160757 }}</ref> Virusna čestica je prečnika oko 30 [[nanometar|nm]], sa [[ikosaedrana simetrija|ikosaedarnom simetrijom]]. Zbog svog kratkog genoma i jednostavnog sastava – samo RNK i [[virusna ovojnica|bez omotača]] ikosaedarskog proteinskog omotača koji ga [[kapsida|inkapsulira]], poliovirus se naširoko smatra najjednostavnijim značajnim virusom.<ref name="Goodsell">{{cite book | vauthors = Goodsell DS |title=The machinery of life |publisher=Copernicus |location=New York |year=1998 |isbn=978-0-387-98273-1 |page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Poliovirus su prvi izolovali [[Karl Landsteiner]] i [[Erwin Popper]], 1909.<ref name="Paul_1971">{{cite book | vauthors = Paul JR |title=A History of Poliomyelitis | url = https://archive.org/details/historyofpoliomy0000paul |publisher=Yale University Press |location=New Haven, Conn |year=1971 |isbn=978-0-300-01324-5 | series = (Yale studies in the history of science and medicine)|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Struktura virusa je prvi put razjašnjena 1958., pomoću difrakcije [[X-zrake|rendgenskih zraka]] u timu na Birkbeck College pod vođstvom [[Rosalind Franklin]],<ref>{{cite web |title=Behind the picture: Rosalind Franklin and the polio model |url=http://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |publisher=Medical Research Council |access-date=4. 9. 2019 |date=14. 3. 2019 |archive-date=30. 10. 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181030132842/https://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |url-status=dead }}</ref><ref>{{cite book |last1=Maddox |first1=Brenda | name-list-style = vanc |title=Rosalind Franklin: The Dark Lady of DNA |year=2003 |page= 296 |publisher=Harper Collins |location=London |isbn=0-00-655211-0 |url=https://books.google.com/books?id=YbTh44KfkPIC}}</ref> pokazujući da virus dječje paralize ima ikosaedarsku simetriju.<ref>{{cite book |last1=Brown |first1=Andrew | name-list-style = vanc |title=J.D. Bernal: The Sage of Science |year=2007 |publisher=Oxford University Press |pages= 359–61 |location=New York |isbn=978-0-19-920565-3}}</ref> Godine 1981. dva različita tima istraživača objavila su [[genom]] poliovirusa: [[Vincent Racaniello]] i [[David Baltimore]] na ''Massachusetts Institute of Technology'' (MIT)<ref name="Racaniello1981">{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Molecular cloning of poliovirus cDNA and determination of the complete nucleotide sequence of the viral genome | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 78 | issue = 8 | pages = 4887–91 | date = august 1981 | pmid = 6272282 | pmc = 320284 | doi = 10.1073/pnas.78.8.4887 | bibcode = 1981PNAS...78.4887R | doi-access = free }}</ref> i [[Naomi Kitamura]] i [[Eckard Wimmer]] na ''Stony Brook University''.<ref name="Kitamura">{{cite journal | vauthors = Kitamura N, Semler BL, Rothberg PG, Larsen GR, Adler CJ, Dorner AJ, Emini EA, Hanecak R, Lee JJ, van der Werf S, Anderson CW, Wimmer E | display-authors = 6 | title = Primary structure, gene organization and polypeptide expression of poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1981-06-18_291_5816/page/546 | journal = Nature | volume = 291 | issue = 5816 | pages = 547–53 | date = juni 1981 | pmid = 6264310 | doi = 10.1038/291547a0 | bibcode = 1981Natur.291..547K | s2cid = 4352308 }}</ref> Trodimenzijsku strukturu poliovirusa odredio je 1985. godine [[James Hogle]] u ''Scripps Research Institute'' koristeći [[rendgenska kristalografija|rendgensku kristalografiju]].<ref name="Hogle1985">{{cite journal | vauthors=Hogle JM, Chow M, Filman DJ | title = Three-dimensional structure of poliovirus at 2.9 A resolution | url=https://archive.org/details/sim_science_1985-09-27_229_4720/page/1358 | journal = Science | volume = 229 | issue = 4720 | pages = 1358–65 | date = 27 Sep 1985 | doi = 10.1126/science.2994218 | pmid = 2994218 }}</ref> Poliovirus je jedan od najbolje okarakteriziranih virusa i postao je koristan model sistema za razumijevanje biologije [[RNK virusi|RNK virusa]]. == Replikacijski ciklus == [[slika:Poliovirus life cycle.png|thumb|upright=1.5|right| Ciklus replikacije poliovirusa započinje vezivanjem na ćelijski površinski receptor CD155 (1).<br> Virion formira poru u ćelijskoj membrani kroz koju se virusna RNK oslobađa u citoplazmu (2). <br>Translacija virusne RNK se odvija putem IRES-posredovanog mehanizma (3). Poliprotein se cijepa, dajući zrele virusne proteine (4). RNK pozitivnog smisla služi kao šablon za komplementarnu sintezu negativnog lanca, proizvodeći dvolančani replikativni oblik (RF) RNK (5). Mnogo pozitivnih kopija RNK proizvodi se iz jednog negativnog lanca (6). Novosintetizovane molekule RNK pozitivnog smisla mogu poslužiti kao šabloni za translaciju više virusnih proteina (7) ili mogu biti zatvorene u kapsidu (8), koji na kraju stvara potomačke virione. Liza inficirane ćelije rezultira oslobađanjem viriona infektivnog potomstva (9).<ref name="DeJesus">{{cite journal | vauthors = De Jesus NH | title = Epidemics to eradication: the modern history of poliomyelitis | journal = Virology Journal | volume = 4 | issue = 1 | pages = 70 | date = juli 2007 | pmid = 17623069 | pmc = 1947962 | doi = 10.1186/1743-422X-4-70 }}</ref>]] Poliovirus inficira ljudske ćelije vezujući se za receptor sličan [[imunoglobulin]]u, [[CD155]] (također poznat kao receptor poliovirusa ili PVR)<ref name="Mendelsohn">{{cite journal | vauthors = Mendelsohn CL, Wimmer E, Racaniello VR | title = Cellular receptor for poliovirus: molecular cloning, nucleotide sequence, and expression of a new member of the immunoglobulin superfamily | journal = Cell | volume = 56 | issue = 5 | pages = 855–65 | date = mart 1989 | pmid = 2538245 | doi = 10.1016/0092-8674(89)90690-9 | s2cid = 44296539 }}</ref><ref name="He">{{cite journal | vauthors = He Y, Mueller S, Chipman PR, Bator CM, Peng X, Bowman VD, Mukhopadhyay S, Wimmer E, Kuhn RJ, Rossmann MG | display-authors = 6 | title = Complexes of poliovirus serotypes with their common cellular receptor, CD155 | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4827–35 | date = april 2003 | pmid = 12663789 | pmc = 152153 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4827-4835.2003 }}</ref> na površini ćelije.<ref name="Dunnebacke">{{cite journal | vauthors = Dunnebacke TH, Levinthal JD, Williams RC | title = Entry and release of poliovirus as observed by electron microscopy of cultured cells | journal = Journal of Virology | volume = 4 | issue = 4 | pages = 505–13 | date = oktobar 1969 | pmid = 4309884 | pmc = 375900 | doi = 10.1128/JVI.4.4.505-513.1969 }}</ref> Interakcija poliovirusa i CD155 olakšava ireverzibilnu konformacijsku promjenu virusne čestice neophodne za ulazak virusa.<ref name="Kaplan">{{cite journal | vauthors = Kaplan G, Freistadt MS, Racaniello VR | title = Neutralization of poliovirus by cell receptors expressed in insect cells | journal = Journal of Virology | volume = 64 | issue = 10 | pages = 4697–702 | date = oktobar 1990 | pmid = 2168959 | pmc = 247955 | doi = 10.1128/JVI.64.10.4697-4702.1990 }}</ref><ref name="Gomez">{{cite journal | vauthors = Gómez Yafal A, Kaplan G, Racaniello VR, Hogle JM | title = Characterization of poliovirus conformational alteration mediated by soluble cell receptors | journal = Virology | volume = 197 | issue = 1 | pages = 501–05 | date = novembar 1993 | pmid = 8212594 | doi = 10.1006/viro.1993.1621 }}</ref> Nakon vezivanja za [[ćelijska membrana|ćelijsku membranu]] domaćina, smatralo se da se ulazak virusne [[nukleinske kiseline]] događa na jedan od dva načina: putem formiranja [[Akvaporin|pore]] u [[plazmamembrana|plazmamebrani]] kroz koju se zatim RNK „ubrizgan” u [[citoplazma|citoplazmu]] ćeliju domaćina ili putem unosa virusa [[endocitoza|endocitozno]] posredovanim receptorom.<ref name="Mueller">{{cite journal | vauthors = Mueller S, Wimmer E, Cello J | title = Poliovirus and poliomyelitis: a tale of guts, brains, and an accidental event | journal = Virus Research | volume = 111 | issue = 2 | pages = 175–93 | date = august 2005 | pmid = 15885840 | doi = 10.1016/j.virusres.2005.04.008 }}</ref> Skorija istraživanja podržavaju navedenu hipotezu i sugeriraju da se poliovirus veže na CD155 i apsorbira endocitozom. Odmah nakon ulaska virusne čestice u domaćinsku ćeliju, ona oslobađa svoj virusni RNA.<ref name="Brandenburg">{{cite journal | vauthors = Brandenburg B, Lee LY, Lakadamyali M, Rust MJ, Zhuang X, Hogle JM | title = Imaging poliovirus entry in live cells | journal = PLOS Biology | volume = 5 | issue = 7 | pages = e183 | date = juli 2007 | pmid = 17622193 | pmc = 1914398 | doi = 10.1371/journal.pbio.0050183 }}</ref> Poliovirus je pozitivnolančani [[RNK virus]]. Dakle, [[genom]] zatvoren unutar virusne čestice može se koristiti kao [[iRNK]] i odmah [[translacija (biologija)|prevesti]] u ćeliji domaćina. Prilikom ulaska, virus otima ćelijski translacijski mehanizam, uzrokujući inhibiciju sinteze ćelijskih proteina u korist proizvodnje proteina specifične za virus.<ref name="pmid13965389">{{cite journal | vauthors = Attardi G, Smith J | title = Virus specific protein and a ribo-nucleic acid associated with ribosomes in poliovirus infected HeLa cells | journal = Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology | volume = 27 | pages = 271–92 | date = 1962 | pmid = 13965389 | doi = 10.1101/SQB.1962.027.001.026 }}</ref> Za razliku od [[iRNK]] ćelije domaćina, [[Pet primarnih neprevedenih regiona|5'&nbsp;kraj]] [[RNK]] poliovirusa je izuzetno duga—preko 700 nukleotida—i visoko strukturirana. Ovo područje virusnog genoma naziva se [[interno ulazno mjesto ribosoma]] (IRES). Ta regija sastoji se od mnogih [[sekundarna struktura|sekundarnih struktura]] i tri ili četiri domena. Domen 3 je samosavijući RNK element koji sadrži konzervirane strukturne motive u različitim stabilnim petljama drške koje su povezane s dva četverosmjerna spoja. Kako se IRES sastoji od mnogih domena, ovi se sami sastoje od mnogih petlji koje doprinose modificiranom prevođenju bez 5' krajnjeg poklopca otimanjem [[ribosom]]a. Interakcijska petlja domena 3 poznata je kao GNRA tetrapetlja. Ostaci [[adenozin]]a A180 i A181 u sekvenci GUAA tetrapetlje formiraju [[vodikove veze]] putem nekanonskih interakcija uparivanja baza sa parovima baza receptora C230/G242, odnosno G231/C241.<ref>{{cite journal | vauthors = Lozano G, Fernandez N, Martinez-Salas E | title = Modeling Three-Dimensional Structural Motifs of Viral IRES | journal = Journal of Molecular Biology | volume = 428 | issue = 5 Pt A | pages = 767–76 | date = februar 2016 | pmid = 26778619 | doi = 10.1016/j.jmb.2016.01.005 }}</ref> [[Genske mutacije]] u ovoj regiji sprečavaju proizvodnju virusnih proteina.<ref name="Chen">{{cite journal | vauthors = Chen CY, Sarnow P | title = Initiation of protein synthesis by the eukaryotic translational apparatus on circular RNAs | url = https://archive.org/details/sim_science_1995-04-21_268_5209/page/414 | journal = Science | volume = 268 | issue = 5209 | pages = 415–17 | date = april 1995 | pmid = 7536344 | doi = 10.1126/science.7536344 | bibcode = 1995Sci...268..415C }}</ref><ref name="Pelletier">{{cite journal | vauthors = Pelletier J, Sonenberg N | title = Internal initiation of translation of eukaryotic mRNA directed by a sequence derived from poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1988-07-28_334_6180/page/320 | journal = Nature | volume = 334 | issue = 6180 | pages = 320–25 | date = juli 1988 | pmid = 2839775 | doi = 10.1038/334320a0 | bibcode = 1988Natur.334..320P | s2cid = 4327857 }}</ref><ref name="Jang">{{cite journal | vauthors = Jang SK, Kräusslich HG, Nicklin MJ, Duke GM, Palmenberg AC, Wimmer E | title = A segment of the 5' nontranslated region of encephalomyocarditis virus RNA directs internal entry of ribosomes during in vitro translation | journal = Journal of Virology | volume = 62 | issue = 8 | pages = 2636–43 | date = august 1988 | pmid = 2839690 | pmc = 253694 | doi = 10.1128/JVI.62.8.2636-2643.1988 }}</ref> Prvi ikada otkriveni IRES je pronađen unutar RNA poliovirusa.<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA4|year=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=4}}</ref> [[Informacijska RNK]] poliovirusa prevodi se kao jedan dugi [[polipeptid]]. Ovaj polipeptid se zatim autocijepa internim [[proteaza]]ma u oko 10 pojedinačnih virusnih proteina. Ne dešavaju se svi rascjepi sa istom efikasnošću. Stoga, količine proteina proizvedenih cijepanjem polipeptida variraju: naprimjer, proizvode se manje količine 3D<sup>pol</sup> od onih kapsidnih proteina, VP1–4.<ref name="John Wiley & Sons">{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=165}}</ref><ref>{{Cite book|title=Viruses: Biology, Applications, and Control |url=https://archive.org/details/virusesbiologyap0000harp |last=Harper |first=David R. | name-list-style = vanc |publisher=Garland Science|year=2012|isbn=978-0-8153-4150-5|location=The United States of America|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Ti viralni proteini su:<ref name = Goodsell /><ref>{{cite web|title=Poliomyelitis|publisher=Brown University|url= http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|url-status=dead|archive-url= https://web.archive.org/web/20070222133944/http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|archive-date=22. 2. 2007}}</ref> [[slika:Poliovirus genome.png|thumb|right|upright=1.5| Genomska struktura poliovirusa tipa 1<ref name=DeJesus/>]] *3D<sup>pol</sup>, [[RNK ovisna RNK-polimeraza]] čija je funkcija da napravi više kopija virusnog RNK genoma *2A<sup>pro</sup> i 3C<sup>pro</sup>/3CD<sup>pro</sup>, [[proteaze]] koje cijepaju virusni polipeptid *[[VPg]] (3B), mali protein koji veže virusnu RNK i neophodan je za sintezu RNK pozitivnog i negativnog lanca virusa *2BC, 2B, 2C (na [[ATPaza|ATPazi]])<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA164|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=164}}</ref>'', 3AB, 3A, 3B'' proteini koji sadrže [[proteinski kompleks]] potreban za replikaciju virusa. *VP0, koji se dalje cijepa na VP2 i VP4, VP1 i VP3, proteine virusnog kapsida Nakon translacije, transkripcije i replikacije genoma koji uključuju jedan proces, ostvaruje se sinteza (+) RNK). Da bi se inficirajuća (+)RNK mogla replicirati, moraju biti transkribovane višestruke kopije (–)RNK i zatim korištene kao šabloni za sintezu (+)RNK. Replikativni intermedijari (RI), koji su asocijacija RNK molekula koji se sastoje od šablonske RNK i nekoliko rastućih RNK različite dužine, vide se u oba kompleksa replikacije za (–)RNK i (+)RNK. Za sintezu svakog negativnog i pozitivnog lanca RNK, kao [[prajmer]] VPg protein u poliovirusu djeluje RNK-ovisna [[RNK-polimeraza]] poliovirusa dodaje dva [[uracil]]ska [[nukleotid]]a (UU) VPg proteinu koristeći poli(A) rep na 3′-kraju +ssRNK genoma kao obrazac za sintezu antigenomske RNK negativnog lanca. Da bi se pokrenula ova sinteza – ssRNK, potreban je [[tirozin]]-hidroksil VPg. Ali za pokretanje sinteze pozitivnog lanca RNK potrebna je CRE-ovisna VPg uridililacija. To znači da se, kao [[prajmer]], još jednom koristi VPg. ali ovaj put dodaje dva uridin-trifosfata koristeći cis-djelujući element replikacije (CRE) kao šablon.<ref>{{cite book |last= Louten |first= Jennifer | name-list-style = vanc |chapter =Poliovirus |date=2016 |title =Essential Human Virology|url= https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout |pages=[https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout/page/257 257]–71|publisher=Elsevier |doi=10.1016/b978-0-12-800947-5.00014-4|isbn=978-0-12-800947-5}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Murray KE, Barton DJ | title = Poliovirus CRE-dependent VPg uridylylation is required for positive-strand RNA synthesis but not for negative-strand RNA synthesis | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4739–50 | date = april 2003 | pmid = 12663781 | pmc = 152113 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4739-4750.2003 }}</ref> <!-- (cre) --> CRE poliovirusa identificiran je kao nepostignuta drška sa parom baza i konačna petlja koja se sastoji od 61 [[nukleotid]]a. CRE se nalazi u enterovirusima. To je visoko konzerviran sekundarni strukturni element RNK i smješten u poliproteinskoj [[kodirajuća regija|kodirajućoj regiji]] genoma. Kompleks se može translocirati u 5' regiju genoma koja nema aktivnost kodiranja, udaljenu najmanje 3,7 kb od početne lokacije. Ovaj proces može se odvijati bez negativnog uticaja na aktivnost. CRE kopije ne utiču negativno na replikaciju. Proces uridililacije VPg koji se odvija u CRE zahtijeva prisustvo 3CD<sup>pro</sup>, protein koji se vezuje za RNK. Povezuje se sa CRE direktno i posebno. Zbog svog prisustva VPg može pravilno vezati CRE i primarna proizvodnja se odvija bez problema.<ref>{{cite journal | vauthors = Goodfellow IG, Kerrigan D, Evans DJ | title = Structure and function analysis of the poliovirus cis-acting replication element (CRE) | journal = RNA | volume = 9 | issue = 1 | pages = 124–37 | date = januar 2003 | pmid = 12554882 | doi = 10.1261/rna.2950603 | pmc = 1370376 }}</ref> Neki od molekula (+) RNK koriste se kao šabloni za dalju sintezu (–)RNK, neki funkcionišu kao iRNK, a neki su predodređeni da budu genomi potomačkog viriona.<ref name="John Wiley & Sons"/> U sklapanju novih virusnih čestica (tj. pakovanju potomačkih genoma u prokapsidu koji može preživjeti izvan ćelije domaćina), tj. uključujući:<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|pages=161, 165}}</ref> * Po pet kopija VP0, VP3 i VP1 čiji [[N-kraj]]evi i VP4 čine unutrašnju površinu kapsida, sastavljaju se u 'pentamer' i 12 pentamera formira prokapsidu. (Spoljna površina kapsida sastoji se od VP1, VP2, VP3; C krajevi VP1 i VP3 koji formiraju usjeke oko svakog vrha; otprilike u to vreme, 60 kopija VP0 se cijepa u VP4 i VP2.) * Svaka [[kapsida|prokapsida]] dobija kopiju virusnog [[genom]]a, sa VPg i dalje pričvršćenim na 5' kraju. Potpuno sastavljeni poliovirus [[ligaza|lizom]] napušta granice svoje ćelije domaćina<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA166|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=166}}</ref> 4 – 6 sati nakon iniciranja [[infekcije]] u [[kultura ćelija|kultiviranim ćelijama]] sisara.<ref name="Kew_2005">{{cite journal | vauthors = Kew OM, Sutter RW, de Gourville EM, Dowdle WR, Pallansch MA | title = Vaccine-derived polioviruses and the endgame strategy for global polio eradication | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 59 | pages = 587–635 | year = 2005 | pmid = 16153180 | doi = 10.1146/annurev.micro.58.030603.123625 | url = https://zenodo.org/record/1235033 }}</ref> Mehanizam oslobađanja virusa iz ćelije je nejasan,<ref name="Hogle" /> ali svaka umiruća ćelija može osloboditi do 10.000 poliomijelitisnih [[virion]]a.<ref name="Kew_2005" /> Drake je pokazao da poliovirus može podvrgnuti višestrukoj reaktivaciji.<ref>{{cite journal | vauthors = Drake JW | title = Interference and multiplicity reactivation in polioviruses | journal = Virology | volume = 6 | issue = 1 | pages = 244–64 | date = august 1958 | pmid = 13581529 | doi = 10.1016/0042-6822(58)90073-4 }}</ref> To jest, kada su poliovirusi ozračeni [[ultraljubičasto zračenje|UV svjetlom]] i ostavljeni da se podvrgnu višestrukim [[infekcija]]ma ćelija domaćina, održivo potomstvo moglo bi se formirati čak i pri dozama UV koje su inaktivirale virus u pojedinačnim infekcijama. Poliovirus može imati [[genetičke rekombinacije]] kada su najmanje dva virusna [[genom]]a prisutna u istoj ćeliji domaćinu. Kirkegaard i Baltimore<ref>{{cite journal | vauthors = Kirkegaard K, Baltimore D | title = The mechanism of RNA recombination in poliovirus | journal = Cell | volume = 47 | issue = 3 | pages = 433–43 | date = novembar 1986 | pmid = 3021340 | pmc = 7133339 | doi = 10.1016/0092-8674(86)90600-8 }}</ref> predstavili su dokaz da [[RNK-ovisna RNK- polimeraza]] (RdRP) katalizira rekombinaciju mehanizmom izbora kopije u kojem se RdRP prebacuje između [[jednolančani RNK virus pozitivnog smisla|(+)ssRNK]] šablona tokom sinteze negativnog lanca . Čini se da je rekombinacija u RNK virusima adaptivni mehanizam za [[popravak DNK|popravku oštećenja]] [[genom]]a.<ref>{{cite journal | vauthors = Barr JN, Fearns R | title = How RNA viruses maintain their genome integrity | journal = The Journal of General Virology | volume = 91 | issue = Pt 6 | pages = 1373–87 | date = juni 2010 | pmid = 20335491 | doi = 10.1099/vir.0.020818-0 | doi-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Bernstein H, Bernstein C, Michod RE | title = Sex in microbial pathogens | journal = Infection, Genetics and Evolution | volume = 57 | pages = 8–25 | date = januar 2018 | pmid = 29111273 | doi = 10.1016/j.meegid.2017.10.024 }}</ref> ==Porijeklo i serotipovi== Poliovirus je strukturno sličan ostalim ljudskim enterovirusima ([[koksakivirus]]i, [[ehovirus]]i i [[rinovirus]]i), koji također koriste molekule slične [[imunoglobulin]]u za prepoznavanje i ulazak u ćelije domaćina.<ref name= He/> [[filogenetika|Filogenetička]] analiza RNK i proteinskih sekvenci poliovirusa sugerira da je on možda evoluirao iz C-klastera [[Koksaki A virus]]a, [[zajednički predak|zajedničkog pretka]], koji je nastao mutacijom unutar [[kapsida]].<ref>{{cite journal | vauthors = Jiang P, Faase JA, Toyoda H, Paul A, Wimmer E, Gorbalenya AE | title = Evidence for emergence of diverse polioviruses from C-cluster coxsackie A viruses and implications for global poliovirus eradication | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 104 | issue = 22 | pages = 9457–62 | date = maj 2007 | pmid = 17517601 | pmc = 1874223 | doi = 10.1073/pnas.0700451104 | bibcode = 2007PNAS..104.9457J | doi-access = free }}</ref> Distinktna [[specijacija]] poliovirusa je vjerovatno nastala kao posljedica promjene specifičnosti ćelijskog receptora unutarćelijske adhezijske molekule-1 (ICAM-1), koju koriste C-klaster Koksaki A virusi, do [[CD155 ]]; što dovodi do promjene u patogenosti i omogućava virusu da inficira [[nervno tkivo]]. Stopa mutacije u virusu je relativno visoka čak i za RNK viruse sa sinonimnom stopom supstitucije od 1,0 x 10<sup>−2</sup> supstitucija/lokus/godina i neeksprimirana stopa zamjene od 3,0 x 10<sup>−4</sup> zamjena/lokus/godina.<ref>{{cite journal | vauthors = Jorba J, Campagnoli R, De L, Kew O | title = Calibration of multiple poliovirus molecular clocks covering an extended evolutionary range | journal = Journal of Virology | volume = 82 | issue = 9 | pages = 4429–40 | date = maj 2008 | pmid = 18287242 | pmc = 2293050 | doi = 10.1128/JVI.02354-07 }}</ref> Bazna distribucija unutar genoma nije nasumična, pri čemu je [[adenozin]] rjeđi od očekivanog na [[5' UTR|5' kraju]] i viši na [[3' UTR|3' kraju]].<ref name="Rothberg1981">{{cite journal | vauthors = Rothberg PG, Wimmer E | title = Mononucleotide and dinucleotide frequencies, and codon usage in poliovirion RNA | journal = Nucleic Acids Research | volume = 9 | issue = 23 | pages = 6221–29 | date = decembar 1981 | pmid = 6275352 | pmc = 327599 | doi = 10.1093/nar/9.23.6221 }}</ref> Upotreba [[kodon]]a nije nasumična, pri čemu se favoriziraju kodoni koji završavaju na [[adenozin]]u, a izbjegavaju se oni koji završavaju na [[citozin]]u ili [[guanin]]u. Upotreba kodona se razlikuje između tri genotipa i čini se da je vođena mutacijom, a ne selekcijom.<ref name="Zhang2011">{{cite journal | vauthors = Zhang J, Wang M, Liu WQ, Zhou JH, Chen HT, Ma LN, Ding YZ, Gu YX, Liu YS | display-authors = 6 | title = Analysis of codon usage and nucleotide composition bias in polioviruses | journal = Virology Journal | volume = 8 | pages = 146 | date = mart 2011 | pmid = 21450075 | pmc = 3079669 | doi = 10.1186/1743-422X-8-146 | doi-access = free }}</ref> Tri [[serotip]]a poliovirusa, PV-1, PV-2 i PV-3, svaki ima malo drugačiji [[kapsida|kapsidni]] protein. Kapsidni proteini definiraju specifičnost ćelijskog receptora i [[antigen]]ost virusa. ''PV-1'' je najčešći oblik koji se sreće u prirodi, ali su sva tri oblika izuzetno [[zarazna bolest|zarazna]].<ref name=Paul_1971/> Od marta 2020. [[divlji tip|divlji]] PV-1 je visoko lokaliziran u regijama u [[Pakistan]]u i [[Afganistan]]u. Certifikacija iskorjenjivanja autohtonog prijenosa dogodila se u septembru 2015. za divlji PV-2, nakon što je posljednji put otkriven 1999.,<ref name="Global eradication of wild poliovirus type 2 declared">{{cite web |url=http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |title=Global eradication of wild poliovirus type 2 declared |publisher=Global Polio Eradication Initiative |date=20. 9. 2015 |access-date=30. 9. 2015 |archive-date=28. 9. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150928215451/http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |url-status=dead }}</ref> iu oktobru 2019. za divlji PV-3, nakon što je posljednji put otkriven 2012. godine.<ref name="polioeradication.org">{{Cite web|url=http://polioeradication.org/news-post/two-out-of-three-wild-poliovirus-strains-eradicated/|title=GPEI-Two out of three wild poliovirus strains eradicated|language=en-GB|access-date=2. 11. 2019}}</ref> Specifični sojevi svakog serotipa koriste se za pripremu [[polio vakcina|vakcine protiv poliomijelitisa]]. Neaktivna poliomijelitisns vakcina priprema se [[formaldehid|formalinskom]] inaktivacijom tri divlja, virulentna referentna soja, Mahoney ili Brunenders (PV-1), MEF-1/Lansing (PV-2) i Saukett/Leon (PV-3) ). Oralna polio vakcina sadrži [[atenuirana vakcina|živa oslabljena]] (oslabljene) sojeve tri serotipa poliovirusa. [[Prolaz]]ni sojevi virusa u [[epitel]]nim ćelijama [[majnun]]skog [[bubreg]]a uvode mutacije u virusni IRES i ometaju (ili slabe) sposobnost virusa da inficira [[nervno tkivo]].<ref name=Kew_2005/> Poliovirusi su ranije bili klasifikovani kao posebna vrsta koja pripada rodu ''Enterovirus'' u porodici ''Picornaviridae''. U 2008., eliminis+rana je vrsta „poliovirus“ i tri serotipa su dodeljena vrsti „ljudski enterovirus C“ (kasnije preimenovanoj u „Enterovirus C“), u rodu „Enterovirus“ u porodici ''Picornaviridae''. [[Tipska vrsta]] roda ''Enterovirus'' promijenjena je iz ''Poliovirus'' u (ljudski)'' Enterovirus C'''.<ref>{{cite journal | vauthors = Carstens EB, Ball LA | title = Ratification vote on taxonomic proposals to the International Committee on Taxonomy of Viruses (2008) | journal = Archives of Virology | volume = 154 | issue = 7 | pages = 1181–88 | date = juli 2009 | pmid = 19495937 | pmc = 7086627 | doi = 10.1007/s00705-009-0400-2 }}</ref> ==Kloniranje i sinteza== [[slika:Poliovirus binding receptor 1DGI.png|thumb|upright=0.8| Model CD155 koji veže poliovirus (prikazano ljubičastom)]] Godine 1981. Racaniello i Baltimore koristili su tehnologiju [[rekobinantna DNK|rekombinantne DNK]] za stvaranje prvog infektivnog [[molekulsko kloniranje|klona]] životinjskog RNK virusa, poliovirusa. DNK koja kodira RNA genom poliovirusa uvedena je u [[kultura ćelija|kultivirane ćelije]] sisara i proizveden je infektivni poliovirus.<ref>{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Cloned poliovirus complementary DNA is infectious in mammalian cells | url = https://archive.org/details/sim_science_1981-11-20_214_4523/page/916 | journal = Science | volume = 214 | issue = 4523 | pages = 916–19 | date = novembar 1981 | pmid = 6272391 | doi = 10.1126/science.6272391 | bibcode = 1981Sci...214..916R }}</ref> Stvaranje infektivnog klona pokrenulo je razumijevanje biologije poliovirusa i postalo je standardna tehnologija koja se koristi za proučavanje mnogih drugih virusa. Godine 2002, grupa [[Eckard Wimmer|Eckarda Wimmera]] na ''Stony Brook University'' uspjela je sintetizirati poliovirus iz njegovog hemijskog koda, proizvodeći prvi sintetski virus na svijetu.<ref>{{cite journal | vauthors = Cello J, Paul AV, Wimmer E | title = Chemical synthesis of poliovirus cDNA: generation of infectious virus in the absence of natural template | journal = Science | volume = 297 | issue = 5583 | pages = 1016–18 | date = august 2002 | pmid = 12114528 | doi = 10.1126/science.1072266 | url = https://semanticscholar.org/paper/8f5f7e219bd99a8137ae014e740f322ecae1b696 | bibcode = 2002Sci...297.1016C | s2cid = 5810309 }}</ref> Naučnici su prvo pretvorili objavljenu RNK sekvencu poliovirusa, dugu 7.741 bazu, u sekvencu [[DNK]], jer je DNK bilo lakše sintetizirati. Kratki fragmenti ove sekvence dobijeni su poštom i sastavljeni. Kompletan virusni genom je zatim sastavila kompanija [[Gene synthesis]]. U sintetizovanu DNK ugrađeno je 19 [[genetički marker|markera]], tako da se može razlikovati od prirodnog poliovirusa. [[Enzimi]] su korišteni za pretvaranje DNK nazad u RNK, njeno prirodno stanje. Drugi enzimi su zatim korišteni za prevođenje RNK u polipeptid, proizvodeći funkcionalnu virusnu česticu. Cijeli ovaj mukotrpan proces trajao je dvije godine. Novostvoreni sintetski virus ubrizgan je u PVR [[transgeneza|transgene]] miševe, kako bi se utvrdilo da li je sintetska verzija u stanju da izazove bolest. Sintetski virus je bio u stanju da se replicira, inficira i izazove paralizu ili smrt kod miševa. Međutim, sintetska verzija je bila između 1.000 i 10.000 puta slabija od originalnog virusa, vjerovatno zbog jednog od dodanih markera.<ref>{{cite journal | vauthors = Couzin J | title = Virology. Active poliovirus baked from scratch | journal = Science | volume = 297 | issue = 5579 | pages = 174–75 | date = juli 2002 | pmid = 12114601 | doi = 10.1126/science.297.5579.174b | s2cid = 83531627 | url = https://semanticscholar.org/paper/248000e7bc654631ae217274a77253ceddf270a1 }}</ref> ==Modifikacija za terapije== Modifikacija poliovirusa, zvana [[PVSRIPO]], testirana je u ranim kliničkim ispitivanjima kao mogući lijek za [[kancer|rak]].<ref name="brown14">{{cite journal | vauthors = Brown MC, Dobrikova EY, Dobrikov MI, Walton RW, Gemberling SL, Nair SK, Desjardins A, Sampson JH, Friedman HS, Friedman AH, Tyler DS, Bigner DD, Gromeier M | display-authors = 6 | title = Oncolytic polio virotherapy of cancer | journal = Cancer | volume = 120 | issue = 21 | pages = 3277–86 | date = novembar 2014 | pmid = 24939611 | pmc = 4205207 | doi = 10.1002/cncr.28862 }}</ref> == Reference == {{Reflist|30em}} == Vanjski linkovi == {{Portal|Medicina|Virusi}} *[https://www.ncbi.nlm.nih.gov/ICTVdb/ICTVdB/00.052.0.01.001.htm ICTVdb virus classification 2006] *[http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm Home of Picornaviruses (latest updates of species, serotypes, & proposed changes)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101104143822/http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm |date=4. 11. 2010 }} * {{cite web |first=David |last=Goodsell |name-list-style=vanc |title=Poliovirus and Rhinovirus |work=August 2001 Molecule of the Month |url=http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion/molecule_of_the_month/pdb20_1.html |access-date=11. 4. 2022 |archive-date=3. 3. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110303221109/http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion%2Fmolecule_of_the_month%2Fpdb20_1.html |url-status=dead }} *[http://www.pdbe.org/emsearch/polio* 3D macromolecular structures of the Poliovirus archived in the EM Data Bank(EMDB)] * {{cite web |title=Human poliovirus 1 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12080 |id=12080}} * {{cite web |title=Human poliovirus 3 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12086 |id=12086}} {{Virusne bolesti}} {{Taxonbar|from=Q12438936}} [[Kategorija:Virusi]] [[Kategorija:Enterovirusi]] [[Kategorija:Poliomijelitis]] [[Kategorija:Infraspecijski taksoni virusa]] grvzd00mkklyqkhxk93sznt0ibskpfe 3829727 3829724 2026-04-12T14:44:29Z AnToni 2325 Vraćene izmjene korisnika [[Special:Contributions/~2026-22513-43|~2026-22513-43]] ([[User talk:~2026-22513-43|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:InternetArchiveBot|InternetArchiveBot]] 3769327 wikitext text/x-wiki {{taksokvir |boja=khaki | slika = Polio.jpg | slika_alt = TEM [[mikrografija]] poliovirusnih viriona: skala 50 nm. | slika_opis = [[Transmisijski elektronski mikroskop|TEM]] [[mikrografija]] poliovirusnog [[Virus|viriona]]; skala (bijela): 50 nm | slika2 = Polio-3-chains.png | slika2_opis = Kapsida poliovirusa tipa 3, obojeni bočni lanci proteina | regnum = [[Virusi]] | phylum = [[Enterovirusi]] | classis = [[Enterovirusi]] |ordo=RNK virusi | familia = ''Picornaviridae'' | vrsta = Enterovirus C | virus = Virus poliomijelitisa | razdioba_stepen= Serotipovi | razdioba= *''PV-1'' (''[[Poliovirus-1]]'') *''PV-2'' (''[[Poliovirus-2]]'') *''PV-3'' (''[[Poliovirus-3]]'') }} '''Poliovirus''', uzročnik [[Dječija paraliza|poliomijelitisa]] (također poznat kao dječija paraliza), je serotip [[vrste]] ''[[Enterovirus C]]'', u [[porodica (biologija)|porodici]] ''[[Picornaviridae]]''.<ref name="Sherris">{{cite book |veditors=Ryan KJ, Ray CG | title = Sherris Medical Microbiology |url=https://archive.org/details/sherrismedicalmi0000unse_q1i3 | edition = 4th | publisher = McGraw Hill | year = 2004 | isbn = 978-0-8385-8529-0|page= }}</ref> Postoje tri serotipa poliovirusa: tipovi 1, 2 i 3. Poliovirus sastoji se od [[RNK]] [[genom]]a i [[protein]]ske [[kapsida|kapside]]. Genom je jednolančana RNK pozitivnog smisla (+ssRNK) dug oko 7500 [[nukleotid]]a.<ref name="Hogle">{{cite journal | vauthors = Hogle JM | title = Poliovirus cell entry: common structural themes in viral cell entry pathways | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 56 | pages = 677–702 | year = 2002 | pmid = 12142481 | pmc = 1500891 | doi = 10.1146/annurev.micro.56.012302.160757 }}</ref> Virusna čestica je prečnika oko 30 [[nanometar|nm]], sa [[ikosaedrana simetrija|ikosaedarnom simetrijom]]. Zbog svog kratkog genoma i jednostavnog sastava – samo RNK i [[virusna ovojnica|bez omotača]] ikosaedarskog proteinskog omotača koji ga [[kapsida|inkapsulira]], poliovirus se naširoko smatra najjednostavnijim značajnim virusom.<ref name="Goodsell">{{cite book | vauthors = Goodsell DS |title=The machinery of life |publisher=Copernicus |location=New York |year=1998 |isbn=978-0-387-98273-1 |page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Poliovirus su prvi izolovali [[Karl Landsteiner]] i [[Erwin Popper]], 1909.<ref name="Paul_1971">{{cite book | vauthors = Paul JR |title=A History of Poliomyelitis | url = https://archive.org/details/historyofpoliomy0000paul |publisher=Yale University Press |location=New Haven, Conn |year=1971 |isbn=978-0-300-01324-5 | series = (Yale studies in the history of science and medicine)|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Struktura virusa je prvi put razjašnjena 1958., pomoću difrakcije [[X-zrake|rendgenskih zraka]] u timu na Birkbeck College pod vođstvom [[Rosalind Franklin]],<ref>{{cite web |title=Behind the picture: Rosalind Franklin and the polio model |url=http://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |publisher=Medical Research Council |access-date=4. 9. 2019 |date=14. 3. 2019 |archive-date=30. 10. 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181030132842/https://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |url-status=dead }}</ref><ref>{{cite book |last1=Maddox |first1=Brenda | name-list-style = vanc |title=Rosalind Franklin: The Dark Lady of DNA |year=2003 |page= 296 |publisher=Harper Collins |location=London |isbn=0-00-655211-0 |url=https://books.google.com/books?id=YbTh44KfkPIC}}</ref> pokazujući da virus dječje paralize ima ikosaedarsku simetriju.<ref>{{cite book |last1=Brown |first1=Andrew | name-list-style = vanc |title=J.D. Bernal: The Sage of Science |year=2007 |publisher=Oxford University Press |pages= 359–61 |location=New York |isbn=978-0-19-920565-3}}</ref> Godine 1981. dva različita tima istraživača objavila su [[genom]] poliovirusa: [[Vincent Racaniello]] i [[David Baltimore]] na ''Massachusetts Institute of Technology'' (MIT)<ref name="Racaniello1981">{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Molecular cloning of poliovirus cDNA and determination of the complete nucleotide sequence of the viral genome | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 78 | issue = 8 | pages = 4887–91 | date = august 1981 | pmid = 6272282 | pmc = 320284 | doi = 10.1073/pnas.78.8.4887 | bibcode = 1981PNAS...78.4887R | doi-access = free }}</ref> i [[Naomi Kitamura]] i [[Eckard Wimmer]] na ''Stony Brook University''.<ref name="Kitamura">{{cite journal | vauthors = Kitamura N, Semler BL, Rothberg PG, Larsen GR, Adler CJ, Dorner AJ, Emini EA, Hanecak R, Lee JJ, van der Werf S, Anderson CW, Wimmer E | display-authors = 6 | title = Primary structure, gene organization and polypeptide expression of poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1981-06-18_291_5816/page/546 | journal = Nature | volume = 291 | issue = 5816 | pages = 547–53 | date = juni 1981 | pmid = 6264310 | doi = 10.1038/291547a0 | bibcode = 1981Natur.291..547K | s2cid = 4352308 }}</ref> Trodimenzijsku strukturu poliovirusa odredio je 1985. godine [[James Hogle]] u ''Scripps Research Institute'' koristeći [[rendgenska kristalografija|rendgensku kristalografiju]].<ref name="Hogle1985">{{cite journal | vauthors=Hogle JM, Chow M, Filman DJ | title = Three-dimensional structure of poliovirus at 2.9 A resolution | url=https://archive.org/details/sim_science_1985-09-27_229_4720/page/1358 | journal = Science | volume = 229 | issue = 4720 | pages = 1358–65 | date = 27 Sep 1985 | doi = 10.1126/science.2994218 | pmid = 2994218 }}</ref> Poliovirus je jedan od najbolje okarakteriziranih virusa i postao je koristan model sistema za razumijevanje biologije [[RNK virusi|RNK virusa]]. == Replikacijski ciklus == [[slika:Poliovirus life cycle.png|thumb|upright=1.5|right| Ciklus replikacije poliovirusa započinje vezivanjem na ćelijski površinski receptor CD155 (1).<br> Virion formira poru u ćelijskoj membrani kroz koju se virusna RNK oslobađa u citoplazmu (2). <br>Translacija virusne RNK se odvija putem IRES-posredovanog mehanizma (3). Poliprotein se cijepa, dajući zrele virusne proteine (4). RNK pozitivnog smisla služi kao šablon za komplementarnu sintezu negativnog lanca, proizvodeći dvolančani replikativni oblik (RF) RNK (5). Mnogo pozitivnih kopija RNK proizvodi se iz jednog negativnog lanca (6). Novosintetizovane molekule RNK pozitivnog smisla mogu poslužiti kao šabloni za translaciju više virusnih proteina (7) ili mogu biti zatvorene u kapsidu (8), koji na kraju stvara potomačke virione. Liza inficirane ćelije rezultira oslobađanjem viriona infektivnog potomstva (9).<ref name="DeJesus">{{cite journal | vauthors = De Jesus NH | title = Epidemics to eradication: the modern history of poliomyelitis | journal = Virology Journal | volume = 4 | issue = 1 | pages = 70 | date = juli 2007 | pmid = 17623069 | pmc = 1947962 | doi = 10.1186/1743-422X-4-70 }}</ref>]] Poliovirus inficira ljudske ćelije vezujući se za receptor sličan [[imunoglobulin]]u, [[CD155]] (također poznat kao receptor poliovirusa ili PVR)<ref name="Mendelsohn">{{cite journal | vauthors = Mendelsohn CL, Wimmer E, Racaniello VR | title = Cellular receptor for poliovirus: molecular cloning, nucleotide sequence, and expression of a new member of the immunoglobulin superfamily | journal = Cell | volume = 56 | issue = 5 | pages = 855–65 | date = mart 1989 | pmid = 2538245 | doi = 10.1016/0092-8674(89)90690-9 | s2cid = 44296539 }}</ref><ref name="He">{{cite journal | vauthors = He Y, Mueller S, Chipman PR, Bator CM, Peng X, Bowman VD, Mukhopadhyay S, Wimmer E, Kuhn RJ, Rossmann MG | display-authors = 6 | title = Complexes of poliovirus serotypes with their common cellular receptor, CD155 | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4827–35 | date = april 2003 | pmid = 12663789 | pmc = 152153 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4827-4835.2003 }}</ref> on the cell surface.<ref name="Dunnebacke">{{cite journal | vauthors = Dunnebacke TH, Levinthal JD, Williams RC | title = Entry and release of poliovirus as observed by electron microscopy of cultured cells | journal = Journal of Virology | volume = 4 | issue = 4 | pages = 505–13 | date = oktobar 1969 | pmid = 4309884 | pmc = 375900 | doi = 10.1128/JVI.4.4.505-513.1969 }}</ref> Interakcija poliovirusa i CD155 olakšava ireverzibilnu konformacijsku promjenu virusne čestice neophodne za ulazak virusa.<ref name="Kaplan">{{cite journal | vauthors = Kaplan G, Freistadt MS, Racaniello VR | title = Neutralization of poliovirus by cell receptors expressed in insect cells | journal = Journal of Virology | volume = 64 | issue = 10 | pages = 4697–702 | date = oktobar 1990 | pmid = 2168959 | pmc = 247955 | doi = 10.1128/JVI.64.10.4697-4702.1990 }}</ref><ref name="Gomez">{{cite journal | vauthors = Gómez Yafal A, Kaplan G, Racaniello VR, Hogle JM | title = Characterization of poliovirus conformational alteration mediated by soluble cell receptors | journal = Virology | volume = 197 | issue = 1 | pages = 501–05 | date = novembar 1993 | pmid = 8212594 | doi = 10.1006/viro.1993.1621 }}</ref> Nakon vezivanja za [[ćelijska membrana|ćelijsku membranu]] domaćina, smatralo se da se ulazak virusne [[nukleinske kiseline]] događa na jedan od dva načina: putem formiranja [[Akvaporin|pore]] u [[plazmamembrana|plazmamebrani]] kroz koju se zatim RNK „ubrizgan” u [[citoplazma|citoplazmu]] ćeliju domaćina ili putem unosa virusa [[endocitoza|endocitozno]] posredovanim receptorom.<ref name="Mueller">{{cite journal | vauthors = Mueller S, Wimmer E, Cello J | title = Poliovirus and poliomyelitis: a tale of guts, brains, and an accidental event | journal = Virus Research | volume = 111 | issue = 2 | pages = 175–93 | date = august 2005 | pmid = 15885840 | doi = 10.1016/j.virusres.2005.04.008 }}</ref> Recent experimental evidence supports the latter hypothesis and suggests that poliovirus binds to CD155 and is taken up by endocytosis. Immediately after internalization of the particle, the viral RNA is released.<ref name="Brandenburg">{{cite journal | vauthors = Brandenburg B, Lee LY, Lakadamyali M, Rust MJ, Zhuang X, Hogle JM | title = Imaging poliovirus entry in live cells | journal = PLOS Biology | volume = 5 | issue = 7 | pages = e183 | date = juli 2007 | pmid = 17622193 | pmc = 1914398 | doi = 10.1371/journal.pbio.0050183 }}</ref> Poliovirus je pozitivnolančani [[RNK virus]]. Dakle, [[genom]] zatvoren unutar virusne čestice može se koristiti kao [[iRNK]] i odmah [[translacija (biologija)|prevesti]] u ćeliji domaćina. Prilikom ulaska, virus otima ćelijski translacijski mehanizam, uzrokujući inhibiciju sinteze ćelijskih proteina u korist proizvodnje proteina specifične za virus.<ref name="pmid13965389">{{cite journal | vauthors = Attardi G, Smith J | title = Virus specific protein and a ribo-nucleic acid associated with ribosomes in poliovirus infected HeLa cells | journal = Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology | volume = 27 | pages = 271–92 | date = 1962 | pmid = 13965389 | doi = 10.1101/SQB.1962.027.001.026 }}</ref> Za razliku od [[iRNK]] ćelije domaćina, [[Pet primarnih neprevedenih regiona|5'&nbsp;kraj]] [[RNK]] poliovirusa je izuzetno duga—preko 700 nukleotida—i visoko strukturirana. Ovo područje virusnog genoma naziva se [[interno ulazno mjesto ribosoma]] (IRES). Ta regija sastoji se od mnogih [[sekundarna struktura|sekundarnih struktura]] i tri ili četiri domena. Domen 3 je samosavijući RNK element koji sadrži konzervirane strukturne motive u različitim stabilnim petljama drške koje su povezane s dva četverosmjerna spoja. Kako se IRES sastoji od mnogih domena, ovi se sami sastoje od mnogih petlji koje doprinose modificiranom prevođenju bez 5' krajnjeg poklopca otimanjem [[ribosom]]a. Interakcijska petlja domena 3 poznata je kao GNRA tetrapetlja. Ostaci [[adenozin]]a A180 i A181 u sekvenci GUAA tetrapetlje formiraju [[vodikove veze]] putem nekanonskih interakcija uparivanja baza sa parovima baza receptora C230/G242, odnosno G231/C241.<ref>{{cite journal | vauthors = Lozano G, Fernandez N, Martinez-Salas E | title = Modeling Three-Dimensional Structural Motifs of Viral IRES | journal = Journal of Molecular Biology | volume = 428 | issue = 5 Pt A | pages = 767–76 | date = februar 2016 | pmid = 26778619 | doi = 10.1016/j.jmb.2016.01.005 }}</ref> [[Genske mutacije]] u ovoj regiji sprečavaju proizvodnju virusnih proteina.<ref name="Chen">{{cite journal | vauthors = Chen CY, Sarnow P | title = Initiation of protein synthesis by the eukaryotic translational apparatus on circular RNAs | url = https://archive.org/details/sim_science_1995-04-21_268_5209/page/414 | journal = Science | volume = 268 | issue = 5209 | pages = 415–17 | date = april 1995 | pmid = 7536344 | doi = 10.1126/science.7536344 | bibcode = 1995Sci...268..415C }}</ref><ref name="Pelletier">{{cite journal | vauthors = Pelletier J, Sonenberg N | title = Internal initiation of translation of eukaryotic mRNA directed by a sequence derived from poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1988-07-28_334_6180/page/320 | journal = Nature | volume = 334 | issue = 6180 | pages = 320–25 | date = juli 1988 | pmid = 2839775 | doi = 10.1038/334320a0 | bibcode = 1988Natur.334..320P | s2cid = 4327857 }}</ref><ref name="Jang">{{cite journal | vauthors = Jang SK, Kräusslich HG, Nicklin MJ, Duke GM, Palmenberg AC, Wimmer E | title = A segment of the 5' nontranslated region of encephalomyocarditis virus RNA directs internal entry of ribosomes during in vitro translation | journal = Journal of Virology | volume = 62 | issue = 8 | pages = 2636–43 | date = august 1988 | pmid = 2839690 | pmc = 253694 | doi = 10.1128/JVI.62.8.2636-2643.1988 }}</ref> The first IRES to be discovered was found in poliovirus RNA.<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA4|year=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=4}}</ref> [[Informacijska RNK]] poliovirusa prevodi se kao jedan dugi [[polipeptid]]. Ovaj polipeptid se zatim autocijepa internim [[proteaza]]ma u oko 10 pojedinačnih virusnih proteina. Ne dešavaju se svi rascjepi sa istom efikasnošću. Stoga, količine proteina proizvedenih cijepanjem polipeptida variraju: naprimjer, proizvode se manje količine 3D<sup>pol</sup> od onih kapsidnih proteina, VP1–4.<ref name="John Wiley & Sons">{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=165}}</ref><ref>{{Cite book|title=Viruses: Biology, Applications, and Control |url=https://archive.org/details/virusesbiologyap0000harp |last=Harper |first=David R. | name-list-style = vanc |publisher=Garland Science|year=2012|isbn=978-0-8153-4150-5|location=The United States of America|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> These individual viral proteins are:<ref name = Goodsell /><ref>{{cite web|title=Poliomyelitis|publisher=Brown University|url= http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|url-status=dead|archive-url= https://web.archive.org/web/20070222133944/http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|archive-date=22. 2. 2007}}</ref> [[slika:Poliovirus genome.png|thumb|right|upright=1.5| Genomska struktura poliovirusa tipa 1<ref name=DeJesus/>]] *3D<sup>pol</sup>, [[RNK ovisna RNK-polimeraza]] čija je funkcija da napravi više kopija virusnog RNK genoma *2A<sup>pro</sup> i 3C<sup>pro</sup>/3CD<sup>pro</sup>, [[proteaze]] koje cijepaju virusni polipeptid *[[VPg]] (3B), mali protein koji veže virusnu RNK i neophodan je za sintezu RNK pozitivnog i negativnog lanca virusa *2BC, 2B, 2C (na [[ATPaza|ATPazi]])<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA164|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=164}}</ref>'', 3AB, 3A, 3B'' proteini koji sadrže [[proteinski kompleks]] potreban za replikaciju virusa. *VP0, koji se dalje cijepa na VP2 i VP4, VP1 i VP3, proteine virusnog kapsida Nakon translacije, transkripcije i replikacije genoma koji uključuju jedan proces, ostvaruje se sinteza (+) RNK). Da bi se inficirajuća (+)RNK mogla replicirati, moraju biti transkribovane višestruke kopije (–)RNK i zatim korištene kao šabloni za sintezu (+)RNK. Replikativni intermedijari (RI), koji su asocijacija RNK molekula koji se sastoje od šablonske RNK i nekoliko rastućih RNK različite dužine, vide se u oba kompleksa replikacije za (–)RNK i (+)RNK. Za sintezu svakog negativnog i pozitivnog lanca RNK, kao [[prajmer]] VPg protein u poliovirusu djeluje RNK-ovisna [[RNK-polimeraza]] poliovirusa dodaje dva [[uracil]]ska [[nukleotid]]a (UU) VPg proteinu koristeći poli(A) rep na 3′-kraju +ssRNK genoma kao obrazac za sintezu antigenomske RNK negativnog lanca. Da bi se pokrenula ova sinteza – ssRNK, potreban je [[tirozin]]-hidroksil VPg. Ali za pokretanje sinteze pozitivnog lanca RNK potrebna je CRE-ovisna VPg uridililacija. To znači da se, kao [[prajmer]], još jednom koristi VPg. ali ovaj put dodaje dva uridin-trifosfata koristeći cis-djelujući element replikacije (CRE) kao šablon.<ref>{{cite book |last= Louten |first= Jennifer | name-list-style = vanc |chapter =Poliovirus |date=2016 |title =Essential Human Virology|url= https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout |pages=[https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout/page/257 257]–71|publisher=Elsevier |doi=10.1016/b978-0-12-800947-5.00014-4|isbn=978-0-12-800947-5}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Murray KE, Barton DJ | title = Poliovirus CRE-dependent VPg uridylylation is required for positive-strand RNA synthesis but not for negative-strand RNA synthesis | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4739–50 | date = april 2003 | pmid = 12663781 | pmc = 152113 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4739-4750.2003 }}</ref> <!-- (cre) --> CRE poliovirusa identificiran je kao nepostignuta drška sa parom baza i konačna petlja koja se sastoji od 61 [[nukleotid]]a. CRE se nalazi u enterovirusima. To je visoko konzerviran sekundarni strukturni element RNK i smješten u poliproteinskoj [[kodirajuća regija|kodirajućoj regiji]] genoma. Kompleks se može translocirati u 5' regiju genoma koja nema aktivnost kodiranja, udaljenu najmanje 3,7 kb od početne lokacije. Ovaj proces može se odvijati bez negativnog uticaja na aktivnost. CRE kopije ne utiču negativno na replikaciju. Proces uridililacije VPg koji se odvija u CRE zahtijeva prisustvo 3CD<sup>pro</sup>, protein koji se vezuje za RNK. Povezuje se sa CRE direktno i posebno. Zbog svog prisustva VPg može pravilno vezati CRE i primarna proizvodnja se odvija bez problema.<ref>{{cite journal | vauthors = Goodfellow IG, Kerrigan D, Evans DJ | title = Structure and function analysis of the poliovirus cis-acting replication element (CRE) | journal = RNA | volume = 9 | issue = 1 | pages = 124–37 | date = januar 2003 | pmid = 12554882 | doi = 10.1261/rna.2950603 | pmc = 1370376 }}</ref> Neki od molekula (+) RNK koriste se kao šabloni za dalju sintezu (–)RNK, neki funkcionišu kao iRNK, a neki su predodređeni da budu genomi potomačkog viriona.<ref name="John Wiley & Sons"/> U sklapanju novih virusnih čestica (tj. pakovanju potomačkih genoma u prokapsidu koji može preživjeti izvan ćelije domaćina), tj. uključujući:<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|pages=161, 165}}</ref> * Po pet kopija VP0, VP3 i VP1 čiji [[N-kraj]]evi i VP4 čine unutrašnju površinu kapsida, sastavljaju se u 'pentamer' i 12 pentamera formira prokapsidu. (Spoljna površina kapsida sastoji se od VP1, VP2, VP3; C krajevi VP1 i VP3 koji formiraju usjeke oko svakog vrha; otprilike u to vreme, 60 kopija VP0 se cijepa u VP4 i VP2.) * Svaka [[kapsida|prokapsida]] dobija kopiju virusnog [[genom]]a, sa VPg i dalje pričvršćenim na 5' kraju. Potpuno sastavljeni poliovirus [[ligaza|lizom]] napušta granice svoje ćelije domaćina<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA166|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=166}}</ref> 4 – 6 sati nakon iniciranja [[infekcije]] u [[kultura ćelija|kultiviranim ćelijama]] sisara.<ref name="Kew_2005">{{cite journal | vauthors = Kew OM, Sutter RW, de Gourville EM, Dowdle WR, Pallansch MA | title = Vaccine-derived polioviruses and the endgame strategy for global polio eradication | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 59 | pages = 587–635 | year = 2005 | pmid = 16153180 | doi = 10.1146/annurev.micro.58.030603.123625 | url = https://zenodo.org/record/1235033 }}</ref> Mehanizam oslobađanja virusa iz ćelije je nejasan,<ref name="Hogle" /> ali svaka umiruća ćelija može osloboditi do 10.000 poliomijelitisnih [[virion]]a.<ref name="Kew_2005" /> Drake je pokazao da poliovirus može podvrgnuti višestrukoj reaktivaciji.<ref>{{cite journal | vauthors = Drake JW | title = Interference and multiplicity reactivation in polioviruses | journal = Virology | volume = 6 | issue = 1 | pages = 244–64 | date = august 1958 | pmid = 13581529 | doi = 10.1016/0042-6822(58)90073-4 }}</ref> To jest, kada su poliovirusi ozračeni [[ultraljubičasto zračenje|UV svjetlom]] i ostavljeni da se podvrgnu višestrukim [[infekcija]]ma ćelija domaćina, održivo potomstvo moglo bi se formirati čak i pri dozama UV koje su inaktivirale virus u pojedinačnim infekcijama. Poliovirus može imati [[genetičke rekombinacije]] kada su najmanje dva virusna [[genom]]a prisutna u istoj ćeliji domaćinu. Kirkegaard i Baltimore<ref>{{cite journal | vauthors = Kirkegaard K, Baltimore D | title = The mechanism of RNA recombination in poliovirus | journal = Cell | volume = 47 | issue = 3 | pages = 433–43 | date = novembar 1986 | pmid = 3021340 | pmc = 7133339 | doi = 10.1016/0092-8674(86)90600-8 }}</ref> predstavili su dokaz da [[RNK-ovisna RNK- polimeraza]] (RdRP) katalizira rekombinaciju mehanizmom izbora kopije u kojem se RdRP prebacuje između [[jednolančani RNK virus pozitivnog smisla|(+)ssRNK]] šablona tokom sinteze negativnog lanca . Čini se da je rekombinacija u RNK virusima adaptivni mehanizam za [[popravak DNK|popravku oštećenja]] [[genom]]a.<ref>{{cite journal | vauthors = Barr JN, Fearns R | title = How RNA viruses maintain their genome integrity | journal = The Journal of General Virology | volume = 91 | issue = Pt 6 | pages = 1373–87 | date = juni 2010 | pmid = 20335491 | doi = 10.1099/vir.0.020818-0 | doi-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Bernstein H, Bernstein C, Michod RE | title = Sex in microbial pathogens | journal = Infection, Genetics and Evolution | volume = 57 | pages = 8–25 | date = januar 2018 | pmid = 29111273 | doi = 10.1016/j.meegid.2017.10.024 }}</ref> ==Porijeklo i serotipovi== Poliovirus je strukturno sličan ostalim ljudskim enterovirusima ([[koksakivirus]]i, [[ehovirus]]i i [[rinovirus]]i), koji također koriste molekule slične [[imunoglobulin]]u za prepoznavanje i ulazak u ćelije domaćina.<ref name= He/> [[filogenetika|Filogenetička]] analiza RNK i proteinskih sekvenci poliovirusa sugerira da je on možda evoluirao iz C-klastera [[Koksaki A virus]]a, [[zajednički predak|zajedničkog pretka]], koji je nastao mutacijom unutar [[kapsida]].<ref>{{cite journal | vauthors = Jiang P, Faase JA, Toyoda H, Paul A, Wimmer E, Gorbalenya AE | title = Evidence for emergence of diverse polioviruses from C-cluster coxsackie A viruses and implications for global poliovirus eradication | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 104 | issue = 22 | pages = 9457–62 | date = maj 2007 | pmid = 17517601 | pmc = 1874223 | doi = 10.1073/pnas.0700451104 | bibcode = 2007PNAS..104.9457J | doi-access = free }}</ref> Distinktna [[specijacija]] poliovirusa je vjerovatno nastala kao posljedica promjene specifičnosti ćelijskog receptora unutarćelijske adhezijske molekule-1 (ICAM-1), koju koriste C-klaster Koksaki A virusi, do [[CD155 ]]; što dovodi do promjene u patogenosti i omogućava virusu da inficira [[nervno tkivo]]. Stopa mutacije u virusu je relativno visoka čak i za RNK viruse sa sinonimnom stopom supstitucije od 1,0 x 10<sup>−2</sup> supstitucija/lokus/godina i neeksprimirana stopa zamjene od 3,0 x 10<sup>−4</sup> zamjena/lokus/godina.<ref>{{cite journal | vauthors = Jorba J, Campagnoli R, De L, Kew O | title = Calibration of multiple poliovirus molecular clocks covering an extended evolutionary range | journal = Journal of Virology | volume = 82 | issue = 9 | pages = 4429–40 | date = maj 2008 | pmid = 18287242 | pmc = 2293050 | doi = 10.1128/JVI.02354-07 }}</ref> Bazna distribucija unutar genoma nije nasumična, pri čemu je [[adenozin]] rjeđi od očekivanog na [[5' UTR|5' kraju]] i viši na [[3' UTR|3' kraju]].<ref name="Rothberg1981">{{cite journal | vauthors = Rothberg PG, Wimmer E | title = Mononucleotide and dinucleotide frequencies, and codon usage in poliovirion RNA | journal = Nucleic Acids Research | volume = 9 | issue = 23 | pages = 6221–29 | date = decembar 1981 | pmid = 6275352 | pmc = 327599 | doi = 10.1093/nar/9.23.6221 }}</ref> Upotreba [[kodon]]a nije nasumična, pri čemu se favoriziraju kodoni koji završavaju na [[adenozin]]u, a izbjegavaju se oni koji završavaju na [[citozin]]u ili [[guanin]]u. Upotreba kodona se razlikuje između tri genotipa i čini se da je vođena mutacijom, a ne selekcijom.<ref name="Zhang2011">{{cite journal | vauthors = Zhang J, Wang M, Liu WQ, Zhou JH, Chen HT, Ma LN, Ding YZ, Gu YX, Liu YS | display-authors = 6 | title = Analysis of codon usage and nucleotide composition bias in polioviruses | journal = Virology Journal | volume = 8 | pages = 146 | date = mart 2011 | pmid = 21450075 | pmc = 3079669 | doi = 10.1186/1743-422X-8-146 | doi-access = free }}</ref> Tri [[serotip]]a poliovirusa, PV-1, PV-2 i PV-3, svaki ima malo drugačiji [[kapsida|kapsidni]] protein. Kapsidni proteini definiraju specifičnost ćelijskog receptora i [[antigen]]ost virusa. ''PV-1'' je najčešći oblik koji se sreće u prirodi, ali su sva tri oblika izuzetno [[zarazna bolest|zarazna]].<ref name=Paul_1971/> Od marta 2020. [[divlji tip|divlji]] PV-1 je visoko lokaliziran u regijama u [[Pakistan]]u i [[Afganistan]]u. Certifikacija iskorjenjivanja autohtonog prijenosa dogodila se u septembru 2015. za divlji PV-2, nakon što je posljednji put otkriven 1999.,<ref name="Global eradication of wild poliovirus type 2 declared">{{cite web |url=http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |title=Global eradication of wild poliovirus type 2 declared |publisher=Global Polio Eradication Initiative |date=20. 9. 2015 |access-date=30. 9. 2015 |archive-date=28. 9. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150928215451/http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |url-status=dead }}</ref> iu oktobru 2019. za divlji PV-3, nakon što je posljednji put otkriven 2012. godine.<ref name="polioeradication.org">{{Cite web|url=http://polioeradication.org/news-post/two-out-of-three-wild-poliovirus-strains-eradicated/|title=GPEI-Two out of three wild poliovirus strains eradicated|language=en-GB|access-date=2. 11. 2019}}</ref> Specifični sojevi svakog serotipa koriste se za pripremu [[polio vakcina|vakcine protiv poliomijelitisa]]. Neaktivna poliomijelitisns vakcina priprema se [[formaldehid|formalinskom]] inaktivacijom tri divlja, virulentna referentna soja, Mahoney ili Brunenders (PV-1), MEF-1/Lansing (PV-2) i Saukett/Leon (PV-3) ). Oralna polio vakcina sadrži [[atenuirana vakcina|živa oslabljena]] (oslabljene) sojeve tri serotipa poliovirusa. [[Prolaz]]ni sojevi virusa u [[epitel]]nim ćelijama [[majnun]]skog [[bubreg]]a uvode mutacije u virusni IRES i ometaju (ili slabe) sposobnost virusa da inficira [[nervno tkivo]].<ref name=Kew_2005/> Poliovirusi su ranije bili klasifikovani kao posebna vrsta koja pripada rodu ''Enterovirus'' u porodici ''Picornaviridae''. U 2008., eliminis+rana je vrsta „poliovirus“ i tri serotipa su dodeljena vrsti „ljudski enterovirus C“ (kasnije preimenovanoj u „Enterovirus C“), u rodu „Enterovirus“ u porodici ''Picornaviridae''. [[Tipska vrsta]] roda ''Enterovirus'' promijenjena je iz ''Poliovirus'' u (ljudski)'' Enterovirus C'''.<ref>{{cite journal | vauthors = Carstens EB, Ball LA | title = Ratification vote on taxonomic proposals to the International Committee on Taxonomy of Viruses (2008) | journal = Archives of Virology | volume = 154 | issue = 7 | pages = 1181–88 | date = juli 2009 | pmid = 19495937 | pmc = 7086627 | doi = 10.1007/s00705-009-0400-2 }}</ref> ==Kloniranje i sinteza== [[slika:Poliovirus binding receptor 1DGI.png|thumb|upright=0.8| Model CD155 koji veže poliovirus (prikazano ljubičastom)]] Godine 1981. Racaniello i Baltimore koristili su tehnologiju [[rekobinantna DNK|rekombinantne DNK]] za stvaranje prvog infektivnog [[molekulsko kloniranje|klona]] životinjskog RNK virusa, poliovirusa. DNK koja kodira RNA genom poliovirusa uvedena je u [[kultura ćelija|kultivirane ćelije]] sisara i proizveden je infektivni poliovirus.<ref>{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Cloned poliovirus complementary DNA is infectious in mammalian cells | url = https://archive.org/details/sim_science_1981-11-20_214_4523/page/916 | journal = Science | volume = 214 | issue = 4523 | pages = 916–19 | date = novembar 1981 | pmid = 6272391 | doi = 10.1126/science.6272391 | bibcode = 1981Sci...214..916R }}</ref> Stvaranje infektivnog klona pokrenulo je razumijevanje biologije poliovirusa i postalo je standardna tehnologija koja se koristi za proučavanje mnogih drugih virusa. Godine 2002, grupa [[Eckard Wimmer|Eckarda Wimmera]] na ''Stony Brook University'' uspjela je sintetizirati poliovirus iz njegovog hemijskog koda, proizvodeći prvi sintetski virus na svijetu.<ref>{{cite journal | vauthors = Cello J, Paul AV, Wimmer E | title = Chemical synthesis of poliovirus cDNA: generation of infectious virus in the absence of natural template | journal = Science | volume = 297 | issue = 5583 | pages = 1016–18 | date = august 2002 | pmid = 12114528 | doi = 10.1126/science.1072266 | url = https://semanticscholar.org/paper/8f5f7e219bd99a8137ae014e740f322ecae1b696 | bibcode = 2002Sci...297.1016C | s2cid = 5810309 }}</ref> Naučnici su prvo pretvorili objavljenu RNK sekvencu poliovirusa, dugu 7.741 bazu, u sekvencu [[DNK]], jer je DNK bilo lakše sintetizirati. Kratki fragmenti ove sekvence dobijeni su poštom i sastavljeni. Kompletan virusni genom je zatim sastavila kompanija [[Gene synthesis]]. U sintetizovanu DNK ugrađeno je 19 [[genetički marker|markera]], tako da se može razlikovati od prirodnog poliovirusa. [[Enzimi]] su korišteni za pretvaranje DNK nazad u RNK, njeno prirodno stanje. Drugi enzimi su zatim korišteni za prevođenje RNK u polipeptid, proizvodeći funkcionalnu virusnu česticu. Cijeli ovaj mukotrpan proces trajao je dvije godine. Novostvoreni sintetski virus ubrizgan je u PVR [[transgeneza|transgene]] miševe, kako bi se utvrdilo da li je sintetska verzija u stanju da izazove bolest. Sintetski virus je bio u stanju da se replicira, inficira i izazove paralizu ili smrt kod miševa. Međutim, sintetska verzija je bila između 1.000 i 10.000 puta slabija od originalnog virusa, vjerovatno zbog jednog od dodanih markera.<ref>{{cite journal | vauthors = Couzin J | title = Virology. Active poliovirus baked from scratch | journal = Science | volume = 297 | issue = 5579 | pages = 174–75 | date = juli 2002 | pmid = 12114601 | doi = 10.1126/science.297.5579.174b | s2cid = 83531627 | url = https://semanticscholar.org/paper/248000e7bc654631ae217274a77253ceddf270a1 }}</ref> ==Modifikacija za terapije== Modifikacija poliovirusa, zvana [[PVSRIPO]], testirana je u ranim kliničkim ispitivanjima kao mogući lijek za [[kancer|rak]].<ref name="brown14">{{cite journal | vauthors = Brown MC, Dobrikova EY, Dobrikov MI, Walton RW, Gemberling SL, Nair SK, Desjardins A, Sampson JH, Friedman HS, Friedman AH, Tyler DS, Bigner DD, Gromeier M | display-authors = 6 | title = Oncolytic polio virotherapy of cancer | journal = Cancer | volume = 120 | issue = 21 | pages = 3277–86 | date = novembar 2014 | pmid = 24939611 | pmc = 4205207 | doi = 10.1002/cncr.28862 }}</ref> == Reference == {{Reflist|30em}} == Vanjski linkovi == {{Portal|Medicina|Virusi}} *[https://www.ncbi.nlm.nih.gov/ICTVdb/ICTVdB/00.052.0.01.001.htm ICTVdb virus classification 2006] *[http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm Home of Picornaviruses (latest updates of species, serotypes, & proposed changes)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101104143822/http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm |date=4. 11. 2010 }} * {{cite web |first=David |last=Goodsell |name-list-style=vanc |title=Poliovirus and Rhinovirus |work=August 2001 Molecule of the Month |url=http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion/molecule_of_the_month/pdb20_1.html |access-date=11. 4. 2022 |archive-date=3. 3. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110303221109/http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion%2Fmolecule_of_the_month%2Fpdb20_1.html |url-status=dead }} *[http://www.pdbe.org/emsearch/polio* 3D macromolecular structures of the Poliovirus archived in the EM Data Bank(EMDB)] * {{cite web |title=Human poliovirus 1 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12080 |id=12080}} * {{cite web |title=Human poliovirus 3 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12086 |id=12086}} {{Virusne bolesti}} {{Taxonbar|from=Q12438936}} [[Kategorija:Virusi]] [[Kategorija:Enterovirusi]] [[Kategorija:Poliomijelitis]] [[Kategorija:Infraspecijski taksoni virusa]] otw2d3xzvxc1jxg25wql95d3vsopn90 3829729 3829727 2026-04-12T16:04:21Z AnToni 2325 Vraćene izmjene korisnika [[Special:Contributions/AnToni|AnToni]] ([[User talk:AnToni|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:~2026-22513-43|~2026-22513-43]] 3829724 wikitext text/x-wiki {{taksokvir |boja=khaki | slika = Polio.jpg | slika_alt = TEM [[mikrografija]] poliovirusnih viriona: skala 50 nm. | slika_opis = [[Transmisijski elektronski mikroskop|TEM]] [[mikrografija]] poliovirusnog [[Virus|viriona]]; skala (bijela): 50 nm | slika2 = Polio-3-chains.png | slika2_opis = Kapsida poliovirusa tipa 3, obojeni bočni lanci proteina | regnum = [[Virusi]] | phylum = [[Enterovirusi]] | classis = [[Enterovirusi]] |ordo=RNK virusi | familia = ''Picornaviridae'' | vrsta = Enterovirus C | virus = Virus poliomijelitisa | razdioba_stepen= Serotipovi | razdioba= *''PV-1'' (''[[Poliovirus-1]]'') *''PV-2'' (''[[Poliovirus-2]]'') *''PV-3'' (''[[Poliovirus-3]]'') }} '''Poliovirus''', uzročnik [[Dječija paraliza|poliomijelitisa]] (također poznat kao dječija paraliza), je serotip [[vrste]] ''[[Enterovirus C]]'', u [[porodica (biologija)|porodici]] ''[[Picornaviridae]]''.<ref name="Sherris">{{cite book |veditors=Ryan KJ, Ray CG | title = Sherris Medical Microbiology |url=https://archive.org/details/sherrismedicalmi0000unse_q1i3 | edition = 4th | publisher = McGraw Hill | year = 2004 | isbn = 978-0-8385-8529-0|page= }}</ref> Postoje tri serotipa poliovirusa: tipovi 1, 2 i 3. Poliovirus sastoji se od [[RNK]] [[genom]]a i [[protein]]ske [[kapsida|kapside]]. Genom je jednolančana RNK pozitivnog smisla (+ssRNK) dug oko 7500 [[nukleotid]]a.<ref name="Hogle">{{cite journal | vauthors = Hogle JM | title = Poliovirus cell entry: common structural themes in viral cell entry pathways | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 56 | pages = 677–702 | year = 2002 | pmid = 12142481 | pmc = 1500891 | doi = 10.1146/annurev.micro.56.012302.160757 }}</ref> Virusna čestica je prečnika oko 30 [[nanometar|nm]], sa [[ikosaedrana simetrija|ikosaedarnom simetrijom]]. Zbog svog kratkog genoma i jednostavnog sastava – samo RNK i [[virusna ovojnica|bez omotača]] ikosaedarskog proteinskog omotača koji ga [[kapsida|inkapsulira]], poliovirus se naširoko smatra najjednostavnijim značajnim virusom.<ref name="Goodsell">{{cite book | vauthors = Goodsell DS |title=The machinery of life |publisher=Copernicus |location=New York |year=1998 |isbn=978-0-387-98273-1 |page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Poliovirus su prvi izolovali [[Karl Landsteiner]] i [[Erwin Popper]], 1909.<ref name="Paul_1971">{{cite book | vauthors = Paul JR |title=A History of Poliomyelitis | url = https://archive.org/details/historyofpoliomy0000paul |publisher=Yale University Press |location=New Haven, Conn |year=1971 |isbn=978-0-300-01324-5 | series = (Yale studies in the history of science and medicine)|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Struktura virusa je prvi put razjašnjena 1958., pomoću difrakcije [[X-zrake|rendgenskih zraka]] u timu na Birkbeck College pod vođstvom [[Rosalind Franklin]],<ref>{{cite web |title=Behind the picture: Rosalind Franklin and the polio model |url=http://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |publisher=Medical Research Council |access-date=4. 9. 2019 |date=14. 3. 2019 |archive-date=30. 10. 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181030132842/https://www.insight.mrc.ac.uk/2013/07/24/behind-the-picture-rosalind-franklin-and-the-polio-model/#more-2575 |url-status=dead }}</ref><ref>{{cite book |last1=Maddox |first1=Brenda | name-list-style = vanc |title=Rosalind Franklin: The Dark Lady of DNA |year=2003 |page= 296 |publisher=Harper Collins |location=London |isbn=0-00-655211-0 |url=https://books.google.com/books?id=YbTh44KfkPIC}}</ref> pokazujući da virus dječje paralize ima ikosaedarsku simetriju.<ref>{{cite book |last1=Brown |first1=Andrew | name-list-style = vanc |title=J.D. Bernal: The Sage of Science |year=2007 |publisher=Oxford University Press |pages= 359–61 |location=New York |isbn=978-0-19-920565-3}}</ref> Godine 1981. dva različita tima istraživača objavila su [[genom]] poliovirusa: [[Vincent Racaniello]] i [[David Baltimore]] na ''Massachusetts Institute of Technology'' (MIT)<ref name="Racaniello1981">{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Molecular cloning of poliovirus cDNA and determination of the complete nucleotide sequence of the viral genome | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 78 | issue = 8 | pages = 4887–91 | date = august 1981 | pmid = 6272282 | pmc = 320284 | doi = 10.1073/pnas.78.8.4887 | bibcode = 1981PNAS...78.4887R | doi-access = free }}</ref> i [[Naomi Kitamura]] i [[Eckard Wimmer]] na ''Stony Brook University''.<ref name="Kitamura">{{cite journal | vauthors = Kitamura N, Semler BL, Rothberg PG, Larsen GR, Adler CJ, Dorner AJ, Emini EA, Hanecak R, Lee JJ, van der Werf S, Anderson CW, Wimmer E | display-authors = 6 | title = Primary structure, gene organization and polypeptide expression of poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1981-06-18_291_5816/page/546 | journal = Nature | volume = 291 | issue = 5816 | pages = 547–53 | date = juni 1981 | pmid = 6264310 | doi = 10.1038/291547a0 | bibcode = 1981Natur.291..547K | s2cid = 4352308 }}</ref> Trodimenzijsku strukturu poliovirusa odredio je 1985. godine [[James Hogle]] u ''Scripps Research Institute'' koristeći [[rendgenska kristalografija|rendgensku kristalografiju]].<ref name="Hogle1985">{{cite journal | vauthors=Hogle JM, Chow M, Filman DJ | title = Three-dimensional structure of poliovirus at 2.9 A resolution | url=https://archive.org/details/sim_science_1985-09-27_229_4720/page/1358 | journal = Science | volume = 229 | issue = 4720 | pages = 1358–65 | date = 27 Sep 1985 | doi = 10.1126/science.2994218 | pmid = 2994218 }}</ref> Poliovirus je jedan od najbolje okarakteriziranih virusa i postao je koristan model sistema za razumijevanje biologije [[RNK virusi|RNK virusa]]. == Replikacijski ciklus == [[slika:Poliovirus life cycle.png|thumb|upright=1.5|right| Ciklus replikacije poliovirusa započinje vezivanjem na ćelijski površinski receptor CD155 (1).<br> Virion formira poru u ćelijskoj membrani kroz koju se virusna RNK oslobađa u citoplazmu (2). <br>Translacija virusne RNK se odvija putem IRES-posredovanog mehanizma (3). Poliprotein se cijepa, dajući zrele virusne proteine (4). RNK pozitivnog smisla služi kao šablon za komplementarnu sintezu negativnog lanca, proizvodeći dvolančani replikativni oblik (RF) RNK (5). Mnogo pozitivnih kopija RNK proizvodi se iz jednog negativnog lanca (6). Novosintetizovane molekule RNK pozitivnog smisla mogu poslužiti kao šabloni za translaciju više virusnih proteina (7) ili mogu biti zatvorene u kapsidu (8), koji na kraju stvara potomačke virione. Liza inficirane ćelije rezultira oslobađanjem viriona infektivnog potomstva (9).<ref name="DeJesus">{{cite journal | vauthors = De Jesus NH | title = Epidemics to eradication: the modern history of poliomyelitis | journal = Virology Journal | volume = 4 | issue = 1 | pages = 70 | date = juli 2007 | pmid = 17623069 | pmc = 1947962 | doi = 10.1186/1743-422X-4-70 }}</ref>]] Poliovirus inficira ljudske ćelije vezujući se za receptor sličan [[imunoglobulin]]u, [[CD155]] (također poznat kao receptor poliovirusa ili PVR)<ref name="Mendelsohn">{{cite journal | vauthors = Mendelsohn CL, Wimmer E, Racaniello VR | title = Cellular receptor for poliovirus: molecular cloning, nucleotide sequence, and expression of a new member of the immunoglobulin superfamily | journal = Cell | volume = 56 | issue = 5 | pages = 855–65 | date = mart 1989 | pmid = 2538245 | doi = 10.1016/0092-8674(89)90690-9 | s2cid = 44296539 }}</ref><ref name="He">{{cite journal | vauthors = He Y, Mueller S, Chipman PR, Bator CM, Peng X, Bowman VD, Mukhopadhyay S, Wimmer E, Kuhn RJ, Rossmann MG | display-authors = 6 | title = Complexes of poliovirus serotypes with their common cellular receptor, CD155 | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4827–35 | date = april 2003 | pmid = 12663789 | pmc = 152153 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4827-4835.2003 }}</ref> na površini ćelije.<ref name="Dunnebacke">{{cite journal | vauthors = Dunnebacke TH, Levinthal JD, Williams RC | title = Entry and release of poliovirus as observed by electron microscopy of cultured cells | journal = Journal of Virology | volume = 4 | issue = 4 | pages = 505–13 | date = oktobar 1969 | pmid = 4309884 | pmc = 375900 | doi = 10.1128/JVI.4.4.505-513.1969 }}</ref> Interakcija poliovirusa i CD155 olakšava ireverzibilnu konformacijsku promjenu virusne čestice neophodne za ulazak virusa.<ref name="Kaplan">{{cite journal | vauthors = Kaplan G, Freistadt MS, Racaniello VR | title = Neutralization of poliovirus by cell receptors expressed in insect cells | journal = Journal of Virology | volume = 64 | issue = 10 | pages = 4697–702 | date = oktobar 1990 | pmid = 2168959 | pmc = 247955 | doi = 10.1128/JVI.64.10.4697-4702.1990 }}</ref><ref name="Gomez">{{cite journal | vauthors = Gómez Yafal A, Kaplan G, Racaniello VR, Hogle JM | title = Characterization of poliovirus conformational alteration mediated by soluble cell receptors | journal = Virology | volume = 197 | issue = 1 | pages = 501–05 | date = novembar 1993 | pmid = 8212594 | doi = 10.1006/viro.1993.1621 }}</ref> Nakon vezivanja za [[ćelijska membrana|ćelijsku membranu]] domaćina, smatralo se da se ulazak virusne [[nukleinske kiseline]] događa na jedan od dva načina: putem formiranja [[Akvaporin|pore]] u [[plazmamembrana|plazmamebrani]] kroz koju se zatim RNK „ubrizgan” u [[citoplazma|citoplazmu]] ćeliju domaćina ili putem unosa virusa [[endocitoza|endocitozno]] posredovanim receptorom.<ref name="Mueller">{{cite journal | vauthors = Mueller S, Wimmer E, Cello J | title = Poliovirus and poliomyelitis: a tale of guts, brains, and an accidental event | journal = Virus Research | volume = 111 | issue = 2 | pages = 175–93 | date = august 2005 | pmid = 15885840 | doi = 10.1016/j.virusres.2005.04.008 }}</ref> Skorija istraživanja podržavaju navedenu hipotezu i sugeriraju da se poliovirus veže na CD155 i apsorbira endocitozom. Odmah nakon ulaska virusne čestice u domaćinsku ćeliju, ona oslobađa svoj virusni RNA.<ref name="Brandenburg">{{cite journal | vauthors = Brandenburg B, Lee LY, Lakadamyali M, Rust MJ, Zhuang X, Hogle JM | title = Imaging poliovirus entry in live cells | journal = PLOS Biology | volume = 5 | issue = 7 | pages = e183 | date = juli 2007 | pmid = 17622193 | pmc = 1914398 | doi = 10.1371/journal.pbio.0050183 }}</ref> Poliovirus je pozitivnolančani [[RNK virus]]. Dakle, [[genom]] zatvoren unutar virusne čestice može se koristiti kao [[iRNK]] i odmah [[translacija (biologija)|prevesti]] u ćeliji domaćina. Prilikom ulaska, virus otima ćelijski translacijski mehanizam, uzrokujući inhibiciju sinteze ćelijskih proteina u korist proizvodnje proteina specifične za virus.<ref name="pmid13965389">{{cite journal | vauthors = Attardi G, Smith J | title = Virus specific protein and a ribo-nucleic acid associated with ribosomes in poliovirus infected HeLa cells | journal = Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology | volume = 27 | pages = 271–92 | date = 1962 | pmid = 13965389 | doi = 10.1101/SQB.1962.027.001.026 }}</ref> Za razliku od [[iRNK]] ćelije domaćina, [[Pet primarnih neprevedenih regiona|5'&nbsp;kraj]] [[RNK]] poliovirusa je izuzetno duga—preko 700 nukleotida—i visoko strukturirana. Ovo područje virusnog genoma naziva se [[interno ulazno mjesto ribosoma]] (IRES). Ta regija sastoji se od mnogih [[sekundarna struktura|sekundarnih struktura]] i tri ili četiri domena. Domen 3 je samosavijući RNK element koji sadrži konzervirane strukturne motive u različitim stabilnim petljama drške koje su povezane s dva četverosmjerna spoja. Kako se IRES sastoji od mnogih domena, ovi se sami sastoje od mnogih petlji koje doprinose modificiranom prevođenju bez 5' krajnjeg poklopca otimanjem [[ribosom]]a. Interakcijska petlja domena 3 poznata je kao GNRA tetrapetlja. Ostaci [[adenozin]]a A180 i A181 u sekvenci GUAA tetrapetlje formiraju [[vodikove veze]] putem nekanonskih interakcija uparivanja baza sa parovima baza receptora C230/G242, odnosno G231/C241.<ref>{{cite journal | vauthors = Lozano G, Fernandez N, Martinez-Salas E | title = Modeling Three-Dimensional Structural Motifs of Viral IRES | journal = Journal of Molecular Biology | volume = 428 | issue = 5 Pt A | pages = 767–76 | date = februar 2016 | pmid = 26778619 | doi = 10.1016/j.jmb.2016.01.005 }}</ref> [[Genske mutacije]] u ovoj regiji sprečavaju proizvodnju virusnih proteina.<ref name="Chen">{{cite journal | vauthors = Chen CY, Sarnow P | title = Initiation of protein synthesis by the eukaryotic translational apparatus on circular RNAs | url = https://archive.org/details/sim_science_1995-04-21_268_5209/page/414 | journal = Science | volume = 268 | issue = 5209 | pages = 415–17 | date = april 1995 | pmid = 7536344 | doi = 10.1126/science.7536344 | bibcode = 1995Sci...268..415C }}</ref><ref name="Pelletier">{{cite journal | vauthors = Pelletier J, Sonenberg N | title = Internal initiation of translation of eukaryotic mRNA directed by a sequence derived from poliovirus RNA | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1988-07-28_334_6180/page/320 | journal = Nature | volume = 334 | issue = 6180 | pages = 320–25 | date = juli 1988 | pmid = 2839775 | doi = 10.1038/334320a0 | bibcode = 1988Natur.334..320P | s2cid = 4327857 }}</ref><ref name="Jang">{{cite journal | vauthors = Jang SK, Kräusslich HG, Nicklin MJ, Duke GM, Palmenberg AC, Wimmer E | title = A segment of the 5' nontranslated region of encephalomyocarditis virus RNA directs internal entry of ribosomes during in vitro translation | journal = Journal of Virology | volume = 62 | issue = 8 | pages = 2636–43 | date = august 1988 | pmid = 2839690 | pmc = 253694 | doi = 10.1128/JVI.62.8.2636-2643.1988 }}</ref> Prvi ikada otkriveni IRES je pronađen unutar RNA poliovirusa.<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA4|year=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=4}}</ref> [[Informacijska RNK]] poliovirusa prevodi se kao jedan dugi [[polipeptid]]. Ovaj polipeptid se zatim autocijepa internim [[proteaza]]ma u oko 10 pojedinačnih virusnih proteina. Ne dešavaju se svi rascjepi sa istom efikasnošću. Stoga, količine proteina proizvedenih cijepanjem polipeptida variraju: naprimjer, proizvode se manje količine 3D<sup>pol</sup> od onih kapsidnih proteina, VP1–4.<ref name="John Wiley & Sons">{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=165}}</ref><ref>{{Cite book|title=Viruses: Biology, Applications, and Control |url=https://archive.org/details/virusesbiologyap0000harp |last=Harper |first=David R. | name-list-style = vanc |publisher=Garland Science|year=2012|isbn=978-0-8153-4150-5|location=The United States of America|page=}}{{page?|date=august 2021}}</ref> Ti viralni proteini su:<ref name = Goodsell /><ref>{{cite web|title=Poliomyelitis|publisher=Brown University|url= http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|url-status=dead|archive-url= https://web.archive.org/web/20070222133944/http://www.brown.edu/Courses/Bio_160/Projects2000/Polio/TableofContents.html|archive-date=22. 2. 2007}}</ref> [[slika:Poliovirus genome.png|thumb|right|upright=1.5| Genomska struktura poliovirusa tipa 1<ref name=DeJesus/>]] *3D<sup>pol</sup>, [[RNK ovisna RNK-polimeraza]] čija je funkcija da napravi više kopija virusnog RNK genoma *2A<sup>pro</sup> i 3C<sup>pro</sup>/3CD<sup>pro</sup>, [[proteaze]] koje cijepaju virusni polipeptid *[[VPg]] (3B), mali protein koji veže virusnu RNK i neophodan je za sintezu RNK pozitivnog i negativnog lanca virusa *2BC, 2B, 2C (na [[ATPaza|ATPazi]])<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA164|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=164}}</ref>'', 3AB, 3A, 3B'' proteini koji sadrže [[proteinski kompleks]] potreban za replikaciju virusa. *VP0, koji se dalje cijepa na VP2 i VP4, VP1 i VP3, proteine virusnog kapsida Nakon translacije, transkripcije i replikacije genoma koji uključuju jedan proces, ostvaruje se sinteza (+) RNK). Da bi se inficirajuća (+)RNK mogla replicirati, moraju biti transkribovane višestruke kopije (–)RNK i zatim korištene kao šabloni za sintezu (+)RNK. Replikativni intermedijari (RI), koji su asocijacija RNK molekula koji se sastoje od šablonske RNK i nekoliko rastućih RNK različite dužine, vide se u oba kompleksa replikacije za (–)RNK i (+)RNK. Za sintezu svakog negativnog i pozitivnog lanca RNK, kao [[prajmer]] VPg protein u poliovirusu djeluje RNK-ovisna [[RNK-polimeraza]] poliovirusa dodaje dva [[uracil]]ska [[nukleotid]]a (UU) VPg proteinu koristeći poli(A) rep na 3′-kraju +ssRNK genoma kao obrazac za sintezu antigenomske RNK negativnog lanca. Da bi se pokrenula ova sinteza – ssRNK, potreban je [[tirozin]]-hidroksil VPg. Ali za pokretanje sinteze pozitivnog lanca RNK potrebna je CRE-ovisna VPg uridililacija. To znači da se, kao [[prajmer]], još jednom koristi VPg. ali ovaj put dodaje dva uridin-trifosfata koristeći cis-djelujući element replikacije (CRE) kao šablon.<ref>{{cite book |last= Louten |first= Jennifer | name-list-style = vanc |chapter =Poliovirus |date=2016 |title =Essential Human Virology|url= https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout |pages=[https://archive.org/details/essentialhumanvi0000lout/page/257 257]–71|publisher=Elsevier |doi=10.1016/b978-0-12-800947-5.00014-4|isbn=978-0-12-800947-5}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Murray KE, Barton DJ | title = Poliovirus CRE-dependent VPg uridylylation is required for positive-strand RNA synthesis but not for negative-strand RNA synthesis | journal = Journal of Virology | volume = 77 | issue = 8 | pages = 4739–50 | date = april 2003 | pmid = 12663781 | pmc = 152113 | doi = 10.1128/JVI.77.8.4739-4750.2003 }}</ref> <!-- (cre) --> CRE poliovirusa identificiran je kao nepostignuta drška sa parom baza i konačna petlja koja se sastoji od 61 [[nukleotid]]a. CRE se nalazi u enterovirusima. To je visoko konzerviran sekundarni strukturni element RNK i smješten u poliproteinskoj [[kodirajuća regija|kodirajućoj regiji]] genoma. Kompleks se može translocirati u 5' regiju genoma koja nema aktivnost kodiranja, udaljenu najmanje 3,7 kb od početne lokacije. Ovaj proces može se odvijati bez negativnog uticaja na aktivnost. CRE kopije ne utiču negativno na replikaciju. Proces uridililacije VPg koji se odvija u CRE zahtijeva prisustvo 3CD<sup>pro</sup>, protein koji se vezuje za RNK. Povezuje se sa CRE direktno i posebno. Zbog svog prisustva VPg može pravilno vezati CRE i primarna proizvodnja se odvija bez problema.<ref>{{cite journal | vauthors = Goodfellow IG, Kerrigan D, Evans DJ | title = Structure and function analysis of the poliovirus cis-acting replication element (CRE) | journal = RNA | volume = 9 | issue = 1 | pages = 124–37 | date = januar 2003 | pmid = 12554882 | doi = 10.1261/rna.2950603 | pmc = 1370376 }}</ref> Neki od molekula (+) RNK koriste se kao šabloni za dalju sintezu (–)RNK, neki funkcionišu kao iRNK, a neki su predodređeni da budu genomi potomačkog viriona.<ref name="John Wiley & Sons"/> U sklapanju novih virusnih čestica (tj. pakovanju potomačkih genoma u prokapsidu koji može preživjeti izvan ćelije domaćina), tj. uključujući:<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA165|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|pages=161, 165}}</ref> * Po pet kopija VP0, VP3 i VP1 čiji [[N-kraj]]evi i VP4 čine unutrašnju površinu kapsida, sastavljaju se u 'pentamer' i 12 pentamera formira prokapsidu. (Spoljna površina kapsida sastoji se od VP1, VP2, VP3; C krajevi VP1 i VP3 koji formiraju usjeke oko svakog vrha; otprilike u to vreme, 60 kopija VP0 se cijepa u VP4 i VP2.) * Svaka [[kapsida|prokapsida]] dobija kopiju virusnog [[genom]]a, sa VPg i dalje pričvršćenim na 5' kraju. Potpuno sastavljeni poliovirus [[ligaza|lizom]] napušta granice svoje ćelije domaćina<ref>{{cite book| first1 = John | last1 = Carter | first2 = Venetia A. | last2 = Saunders | name-list-style = vanc |title=Virology: Principles and Applications|url=https://books.google.com/books?id=EKRgZCdr-74C&pg=PA166|date=2007|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-0-470-02386-0|page=166}}</ref> 4 – 6 sati nakon iniciranja [[infekcije]] u [[kultura ćelija|kultiviranim ćelijama]] sisara.<ref name="Kew_2005">{{cite journal | vauthors = Kew OM, Sutter RW, de Gourville EM, Dowdle WR, Pallansch MA | title = Vaccine-derived polioviruses and the endgame strategy for global polio eradication | journal = Annual Review of Microbiology | volume = 59 | pages = 587–635 | year = 2005 | pmid = 16153180 | doi = 10.1146/annurev.micro.58.030603.123625 | url = https://zenodo.org/record/1235033 }}</ref> Mehanizam oslobađanja virusa iz ćelije je nejasan,<ref name="Hogle" /> ali svaka umiruća ćelija može osloboditi do 10.000 poliomijelitisnih [[virion]]a.<ref name="Kew_2005" /> Drake je pokazao da poliovirus može podvrgnuti višestrukoj reaktivaciji.<ref>{{cite journal | vauthors = Drake JW | title = Interference and multiplicity reactivation in polioviruses | journal = Virology | volume = 6 | issue = 1 | pages = 244–64 | date = august 1958 | pmid = 13581529 | doi = 10.1016/0042-6822(58)90073-4 }}</ref> To jest, kada su poliovirusi ozračeni [[ultraljubičasto zračenje|UV svjetlom]] i ostavljeni da se podvrgnu višestrukim [[infekcija]]ma ćelija domaćina, održivo potomstvo moglo bi se formirati čak i pri dozama UV koje su inaktivirale virus u pojedinačnim infekcijama. Poliovirus može imati [[genetičke rekombinacije]] kada su najmanje dva virusna [[genom]]a prisutna u istoj ćeliji domaćinu. Kirkegaard i Baltimore<ref>{{cite journal | vauthors = Kirkegaard K, Baltimore D | title = The mechanism of RNA recombination in poliovirus | journal = Cell | volume = 47 | issue = 3 | pages = 433–43 | date = novembar 1986 | pmid = 3021340 | pmc = 7133339 | doi = 10.1016/0092-8674(86)90600-8 }}</ref> predstavili su dokaz da [[RNK-ovisna RNK- polimeraza]] (RdRP) katalizira rekombinaciju mehanizmom izbora kopije u kojem se RdRP prebacuje između [[jednolančani RNK virus pozitivnog smisla|(+)ssRNK]] šablona tokom sinteze negativnog lanca . Čini se da je rekombinacija u RNK virusima adaptivni mehanizam za [[popravak DNK|popravku oštećenja]] [[genom]]a.<ref>{{cite journal | vauthors = Barr JN, Fearns R | title = How RNA viruses maintain their genome integrity | journal = The Journal of General Virology | volume = 91 | issue = Pt 6 | pages = 1373–87 | date = juni 2010 | pmid = 20335491 | doi = 10.1099/vir.0.020818-0 | doi-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Bernstein H, Bernstein C, Michod RE | title = Sex in microbial pathogens | journal = Infection, Genetics and Evolution | volume = 57 | pages = 8–25 | date = januar 2018 | pmid = 29111273 | doi = 10.1016/j.meegid.2017.10.024 }}</ref> ==Porijeklo i serotipovi== Poliovirus je strukturno sličan ostalim ljudskim enterovirusima ([[koksakivirus]]i, [[ehovirus]]i i [[rinovirus]]i), koji također koriste molekule slične [[imunoglobulin]]u za prepoznavanje i ulazak u ćelije domaćina.<ref name= He/> [[filogenetika|Filogenetička]] analiza RNK i proteinskih sekvenci poliovirusa sugerira da je on možda evoluirao iz C-klastera [[Koksaki A virus]]a, [[zajednički predak|zajedničkog pretka]], koji je nastao mutacijom unutar [[kapsida]].<ref>{{cite journal | vauthors = Jiang P, Faase JA, Toyoda H, Paul A, Wimmer E, Gorbalenya AE | title = Evidence for emergence of diverse polioviruses from C-cluster coxsackie A viruses and implications for global poliovirus eradication | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 104 | issue = 22 | pages = 9457–62 | date = maj 2007 | pmid = 17517601 | pmc = 1874223 | doi = 10.1073/pnas.0700451104 | bibcode = 2007PNAS..104.9457J | doi-access = free }}</ref> Distinktna [[specijacija]] poliovirusa je vjerovatno nastala kao posljedica promjene specifičnosti ćelijskog receptora unutarćelijske adhezijske molekule-1 (ICAM-1), koju koriste C-klaster Koksaki A virusi, do [[CD155 ]]; što dovodi do promjene u patogenosti i omogućava virusu da inficira [[nervno tkivo]]. Stopa mutacije u virusu je relativno visoka čak i za RNK viruse sa sinonimnom stopom supstitucije od 1,0 x 10<sup>−2</sup> supstitucija/lokus/godina i neeksprimirana stopa zamjene od 3,0 x 10<sup>−4</sup> zamjena/lokus/godina.<ref>{{cite journal | vauthors = Jorba J, Campagnoli R, De L, Kew O | title = Calibration of multiple poliovirus molecular clocks covering an extended evolutionary range | journal = Journal of Virology | volume = 82 | issue = 9 | pages = 4429–40 | date = maj 2008 | pmid = 18287242 | pmc = 2293050 | doi = 10.1128/JVI.02354-07 }}</ref> Bazna distribucija unutar genoma nije nasumična, pri čemu je [[adenozin]] rjeđi od očekivanog na [[5' UTR|5' kraju]] i viši na [[3' UTR|3' kraju]].<ref name="Rothberg1981">{{cite journal | vauthors = Rothberg PG, Wimmer E | title = Mononucleotide and dinucleotide frequencies, and codon usage in poliovirion RNA | journal = Nucleic Acids Research | volume = 9 | issue = 23 | pages = 6221–29 | date = decembar 1981 | pmid = 6275352 | pmc = 327599 | doi = 10.1093/nar/9.23.6221 }}</ref> Upotreba [[kodon]]a nije nasumična, pri čemu se favoriziraju kodoni koji završavaju na [[adenozin]]u, a izbjegavaju se oni koji završavaju na [[citozin]]u ili [[guanin]]u. Upotreba kodona se razlikuje između tri genotipa i čini se da je vođena mutacijom, a ne selekcijom.<ref name="Zhang2011">{{cite journal | vauthors = Zhang J, Wang M, Liu WQ, Zhou JH, Chen HT, Ma LN, Ding YZ, Gu YX, Liu YS | display-authors = 6 | title = Analysis of codon usage and nucleotide composition bias in polioviruses | journal = Virology Journal | volume = 8 | pages = 146 | date = mart 2011 | pmid = 21450075 | pmc = 3079669 | doi = 10.1186/1743-422X-8-146 | doi-access = free }}</ref> Tri [[serotip]]a poliovirusa, PV-1, PV-2 i PV-3, svaki ima malo drugačiji [[kapsida|kapsidni]] protein. Kapsidni proteini definiraju specifičnost ćelijskog receptora i [[antigen]]ost virusa. ''PV-1'' je najčešći oblik koji se sreće u prirodi, ali su sva tri oblika izuzetno [[zarazna bolest|zarazna]].<ref name=Paul_1971/> Od marta 2020. [[divlji tip|divlji]] PV-1 je visoko lokaliziran u regijama u [[Pakistan]]u i [[Afganistan]]u. Certifikacija iskorjenjivanja autohtonog prijenosa dogodila se u septembru 2015. za divlji PV-2, nakon što je posljednji put otkriven 1999.,<ref name="Global eradication of wild poliovirus type 2 declared">{{cite web |url=http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |title=Global eradication of wild poliovirus type 2 declared |publisher=Global Polio Eradication Initiative |date=20. 9. 2015 |access-date=30. 9. 2015 |archive-date=28. 9. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150928215451/http://www.polioeradication.org/mediaroom/newsstories/Global-eradication-of-wild-poliovirus-type-2-declared/tabid/526/news/1289/Default.aspx |url-status=dead }}</ref> iu oktobru 2019. za divlji PV-3, nakon što je posljednji put otkriven 2012. godine.<ref name="polioeradication.org">{{Cite web|url=http://polioeradication.org/news-post/two-out-of-three-wild-poliovirus-strains-eradicated/|title=GPEI-Two out of three wild poliovirus strains eradicated|language=en-GB|access-date=2. 11. 2019}}</ref> Specifični sojevi svakog serotipa koriste se za pripremu [[polio vakcina|vakcine protiv poliomijelitisa]]. Neaktivna poliomijelitisns vakcina priprema se [[formaldehid|formalinskom]] inaktivacijom tri divlja, virulentna referentna soja, Mahoney ili Brunenders (PV-1), MEF-1/Lansing (PV-2) i Saukett/Leon (PV-3) ). Oralna polio vakcina sadrži [[atenuirana vakcina|živa oslabljena]] (oslabljene) sojeve tri serotipa poliovirusa. [[Prolaz]]ni sojevi virusa u [[epitel]]nim ćelijama [[majnun]]skog [[bubreg]]a uvode mutacije u virusni IRES i ometaju (ili slabe) sposobnost virusa da inficira [[nervno tkivo]].<ref name=Kew_2005/> Poliovirusi su ranije bili klasifikovani kao posebna vrsta koja pripada rodu ''Enterovirus'' u porodici ''Picornaviridae''. U 2008., eliminis+rana je vrsta „poliovirus“ i tri serotipa su dodeljena vrsti „ljudski enterovirus C“ (kasnije preimenovanoj u „Enterovirus C“), u rodu „Enterovirus“ u porodici ''Picornaviridae''. [[Tipska vrsta]] roda ''Enterovirus'' promijenjena je iz ''Poliovirus'' u (ljudski)'' Enterovirus C'''.<ref>{{cite journal | vauthors = Carstens EB, Ball LA | title = Ratification vote on taxonomic proposals to the International Committee on Taxonomy of Viruses (2008) | journal = Archives of Virology | volume = 154 | issue = 7 | pages = 1181–88 | date = juli 2009 | pmid = 19495937 | pmc = 7086627 | doi = 10.1007/s00705-009-0400-2 }}</ref> ==Kloniranje i sinteza== [[slika:Poliovirus binding receptor 1DGI.png|thumb|upright=0.8| Model CD155 koji veže poliovirus (prikazano ljubičastom)]] Godine 1981. Racaniello i Baltimore koristili su tehnologiju [[rekobinantna DNK|rekombinantne DNK]] za stvaranje prvog infektivnog [[molekulsko kloniranje|klona]] životinjskog RNK virusa, poliovirusa. DNK koja kodira RNA genom poliovirusa uvedena je u [[kultura ćelija|kultivirane ćelije]] sisara i proizveden je infektivni poliovirus.<ref>{{cite journal | vauthors = Racaniello VR, Baltimore D | title = Cloned poliovirus complementary DNA is infectious in mammalian cells | url = https://archive.org/details/sim_science_1981-11-20_214_4523/page/916 | journal = Science | volume = 214 | issue = 4523 | pages = 916–19 | date = novembar 1981 | pmid = 6272391 | doi = 10.1126/science.6272391 | bibcode = 1981Sci...214..916R }}</ref> Stvaranje infektivnog klona pokrenulo je razumijevanje biologije poliovirusa i postalo je standardna tehnologija koja se koristi za proučavanje mnogih drugih virusa. Godine 2002, grupa [[Eckard Wimmer|Eckarda Wimmera]] na ''Stony Brook University'' uspjela je sintetizirati poliovirus iz njegovog hemijskog koda, proizvodeći prvi sintetski virus na svijetu.<ref>{{cite journal | vauthors = Cello J, Paul AV, Wimmer E | title = Chemical synthesis of poliovirus cDNA: generation of infectious virus in the absence of natural template | journal = Science | volume = 297 | issue = 5583 | pages = 1016–18 | date = august 2002 | pmid = 12114528 | doi = 10.1126/science.1072266 | url = https://semanticscholar.org/paper/8f5f7e219bd99a8137ae014e740f322ecae1b696 | bibcode = 2002Sci...297.1016C | s2cid = 5810309 }}</ref> Naučnici su prvo pretvorili objavljenu RNK sekvencu poliovirusa, dugu 7.741 bazu, u sekvencu [[DNK]], jer je DNK bilo lakše sintetizirati. Kratki fragmenti ove sekvence dobijeni su poštom i sastavljeni. Kompletan virusni genom je zatim sastavila kompanija [[Gene synthesis]]. U sintetizovanu DNK ugrađeno je 19 [[genetički marker|markera]], tako da se može razlikovati od prirodnog poliovirusa. [[Enzimi]] su korišteni za pretvaranje DNK nazad u RNK, njeno prirodno stanje. Drugi enzimi su zatim korišteni za prevođenje RNK u polipeptid, proizvodeći funkcionalnu virusnu česticu. Cijeli ovaj mukotrpan proces trajao je dvije godine. Novostvoreni sintetski virus ubrizgan je u PVR [[transgeneza|transgene]] miševe, kako bi se utvrdilo da li je sintetska verzija u stanju da izazove bolest. Sintetski virus je bio u stanju da se replicira, inficira i izazove paralizu ili smrt kod miševa. Međutim, sintetska verzija je bila između 1.000 i 10.000 puta slabija od originalnog virusa, vjerovatno zbog jednog od dodanih markera.<ref>{{cite journal | vauthors = Couzin J | title = Virology. Active poliovirus baked from scratch | journal = Science | volume = 297 | issue = 5579 | pages = 174–75 | date = juli 2002 | pmid = 12114601 | doi = 10.1126/science.297.5579.174b | s2cid = 83531627 | url = https://semanticscholar.org/paper/248000e7bc654631ae217274a77253ceddf270a1 }}</ref> ==Modifikacija za terapije== Modifikacija poliovirusa, zvana [[PVSRIPO]], testirana je u ranim kliničkim ispitivanjima kao mogući lijek za [[kancer|rak]].<ref name="brown14">{{cite journal | vauthors = Brown MC, Dobrikova EY, Dobrikov MI, Walton RW, Gemberling SL, Nair SK, Desjardins A, Sampson JH, Friedman HS, Friedman AH, Tyler DS, Bigner DD, Gromeier M | display-authors = 6 | title = Oncolytic polio virotherapy of cancer | journal = Cancer | volume = 120 | issue = 21 | pages = 3277–86 | date = novembar 2014 | pmid = 24939611 | pmc = 4205207 | doi = 10.1002/cncr.28862 }}</ref> == Reference == {{Reflist|30em}} == Vanjski linkovi == {{Portal|Medicina|Virusi}} *[https://www.ncbi.nlm.nih.gov/ICTVdb/ICTVdB/00.052.0.01.001.htm ICTVdb virus classification 2006] *[http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm Home of Picornaviruses (latest updates of species, serotypes, & proposed changes)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101104143822/http://www.picornaviridae.com/enterovirus/enterovirus.htm |date=4. 11. 2010 }} * {{cite web |first=David |last=Goodsell |name-list-style=vanc |title=Poliovirus and Rhinovirus |work=August 2001 Molecule of the Month |url=http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion/molecule_of_the_month/pdb20_1.html |access-date=11. 4. 2022 |archive-date=3. 3. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110303221109/http://www.pdb.org/pdb/static.do?p=education_discussion%2Fmolecule_of_the_month%2Fpdb20_1.html |url-status=dead }} *[http://www.pdbe.org/emsearch/polio* 3D macromolecular structures of the Poliovirus archived in the EM Data Bank(EMDB)] * {{cite web |title=Human poliovirus 1 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12080 |id=12080}} * {{cite web |title=Human poliovirus 3 |work=NCBI Taxonomy Browser |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/Taxonomy/Browser/wwwtax.cgi?mode=Info&id=12086 |id=12086}} {{Virusne bolesti}} {{Taxonbar|from=Q12438936}} [[Kategorija:Virusi]] [[Kategorija:Enterovirusi]] [[Kategorija:Poliomijelitis]] [[Kategorija:Infraspecijski taksoni virusa]] grvzd00mkklyqkhxk93sznt0ibskpfe Pasoš Slovenije 0 491498 3829828 3619623 2026-04-13T07:24:48Z Srđan 73336 3829828 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Slovenia Passport.svg|mini|Slovenski pasoš]] '''Pasoš Slovenije''' jest putna isprava koja se izdaje građanima [[Slovenija|Slovenije]] kako bi se olakšala međunarodna putovanja. Svaki slovenski državljanin je i državljanin [[Evropska unija|Evropske unije]]. [[Pasoš]], uz [[Lična karta Slovenije|nacionalnu ličnu kartu,]] omogućava slobodno kretanje i boravak u bilo kojoj od država [[Evropska unija|Evropske unije]], [[Evropski ekonomski prostor|Evropskog ekonomskog prostora]] i [[Švicarska|Švicarske]]. Prema [[viza (dokument)|Indeksu viznih ograničenja]] iz maja 2018. godine, slovenski državljani mogu posjetiti 180 zemalja bez [[viza (dokument)|vize]] ili s vizom odobrenom po dolasku. Slovenski državljani mogu živjeti i raditi u bilo kojoj zemlji unutar EU kao rezultat prava na slobodno kretanje i boravak iz [[Ugovori Evropske unije|člana 21. Ugovora o EU]] .<ref>[http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2008:115:0047:0199:EN:PDF Treaty on the Function of the European Union] (consolidated version)</ref> Slovenski lična karta važi i za putovanja u druge bivše [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|jugoslavenske republike]]: [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], [[Sjeverna Makedonija|Sjevernu Makedoniju]], [[Crna Gora|Crnu Goru]], [[Srbija|Srbiju]]. == Fizički izgled == [https://globalpassportss.com/slovenian-passport/ Slovenski pasoši] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221006191852/https://globalpassportss.com/slovenian-passport/ |date=6. 10. 2022 }} su iste bordo boje kao i drugi [[evropski pasoš]]i, sa [[Grb Slovenije|slovenskim grbom]] utisnutim u sredini prednje korice. Riječi "Evropska unija" i "Republika Slovenija" upisani su iznad grba i riječi ''{{Aut|potni list}}'' (pasoš) je upisan ispod. Pasoši izdati u [[Jezici Slovenije|službeno dvojezičnim područjima Slovenije]] također imaju tekst na [[Italijanski jezik|italijanskom]] ili [[Mađarski jezik|mađarskom]] ispod [[Slovenski jezik|slovenskog]]. Ovo su ''{{Aut|unione europea}}'', ''{{Aut|repubblica di slovenia}}'' i ''{{Aut|passaporto}}'' na [[Italijanski jezik|italijanskom]] i ''{{Aut|európai unió}}'', ''{{Aut|szlovén köztársaság}}'' and''{{Aut|útlevél}}'' na [[Mađarski jezik|mađarskom]]. Slovenski pasoši imaju standardni biometrijski simbol na dnu i koriste standardni dizajn EU. == Vizni zahtjevi == Od januara 2019. godine, slovenski građani imali su pristup bez vize ili vize po dolasku u 180 zemalja i teritorija, što je slovenski pasoš svrstalo na 11. mjesto u ukupnom slobodi putovanja (izjednačen sa [[Pasoš Mađarske|pasošima Mađarske]], [[Pasoš Latvije|Latvije]], [[Pasoš Litvanije|Litvanije]] i [[Pasoš Slovačke|Slovačke]]), a najviši rang među državama bivše [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]], prema [[viza (dokument)|Henley Passport Indexu]].<ref>{{Cite web|url=https://www.henleyglobal.com/files/download/HPI2019/PI%202019%20INFOGRAPHS%20GLOBAL%20190107_1.pdf|title=Global Ranking - Passport Index 2019|publisher=Henley & Partners|access-date=8. 1. 2019|archive-date=31. 3. 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220331173229/https://www.henleyglobal.com/files/download/HPI2019/PI%202019%20INFOGRAPHS%20GLOBAL%20190107_1.pdf|url-status=dead}}</ref>[[Datoteka:Visa_requirements_for_Slovenian_citizens.png|mini|493x493px|Vizni zahtjevi za građane Slovenije:<br>{{Colorbox|#FDC421}} Slovenija<br>{{Colorbox|#042E9B}} Slobodno kretanje<br>{{Colorbox|#22B14C}} Viza nije potrebna<br>{{Colorbox|#B5E61D}} Viza po dolasku<br>{{Colorbox|#61c09a}} eViza<br>{{Colorbox|#79D343}} Viza dostupna ili po dolasku ili online<br>{{Colorbox|#A8ACAB}} Potrebna viza prije dolaska|centar]] == Također pogledajte == * [[Pasoši Evropske unije]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * [https://web.archive.org/web/20070710152516/http://www.mnz.gov.si/fileadmin/mnz.gov.si/pageuploads/SOJ/pdf/Biometricni_PL_SSJ_an.pdf Brošura slovenskog biometrijskog pasoša (pdf fajl)] [[Kategorija:Pasoši po državama|Slovenija]] [[Kategorija:Pasoši Evropske unije]] [[Kategorija:Vanjski odnosi Slovenije]] [[Kategorija:Slovenija]] 3220tzctqr6wtcl6p8rq5tc9olec29z 3829854 3829828 2026-04-13T08:30:52Z Srđan 73336 Treba dopuniti infokutiju. 3829854 wikitext text/x-wiki {{Infokutija identifikacioni dokument | naziv = Pasoš Slovenije<br />''{{jezik|sl|Slovenski potni list}}'' | slika = Slovenia Passport.svg | veličina_slike = | opis_slike = Izgled prednje korice savremenog biometrijskog pasoša Slovenije (s čipom) | slika2 = | veličina_slike2 = | opis_slike2 = | država = {{ZID|Slovenija}} | vrsta = Pasoš | izdaje = <!--Nadležni organ--> | datum_prvog_izdavanja = {{plainlist| * {{Početni datum|1991|10|01}} * 28. august 2006 (biometrijski) * 12. decembar 2016 (trenutna verzija) }} | u_opticaju = | svrha = Identifikacija | prazna_oznaka1 = | prazni_podaci1 = | vrijedi_u = | uslovi = Državljanstvo Republike Slovenije | datum_isteka = | cijena = {{plainlist| * 48 € (važi 10 godina; za osobe starije od 18 godina) * 41 € (važi 5 godina; za osobe od 3 do 18 godina) * 37 € (važi 3 godine; za osobe mlađe od tri godine) * 37 € (važi godinu dana; kad je pasoš u 5 godina dvaput ili više izgubljen, ukraden ili kad nije moguće uzeti otiske prstiju) }} | prava = | veličina = | veb-sajt = <!--Koristiti {{URL|example.org}}--> }} '''Pasoš Slovenije''' jest putna isprava koja se izdaje građanima [[Slovenija|Slovenije]] kako bi se olakšala međunarodna putovanja. Svaki slovenski državljanin je i državljanin [[Evropska unija|Evropske unije]]. [[Pasoš]], uz [[Lična karta Slovenije|nacionalnu ličnu kartu,]] omogućava slobodno kretanje i boravak u bilo kojoj od država [[Evropska unija|Evropske unije]], [[Evropski ekonomski prostor|Evropskog ekonomskog prostora]] i [[Švicarska|Švicarske]]. Prema [[viza (dokument)|Indeksu viznih ograničenja]] iz maja 2018. godine, slovenski državljani mogu posjetiti 180 zemalja bez [[viza (dokument)|vize]] ili s vizom odobrenom po dolasku. Slovenski državljani mogu živjeti i raditi u bilo kojoj zemlji unutar EU kao rezultat prava na slobodno kretanje i boravak iz [[Ugovori Evropske unije|člana 21. Ugovora o EU]] .<ref>[http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2008:115:0047:0199:EN:PDF Treaty on the Function of the European Union] (consolidated version)</ref> Slovenski lična karta važi i za putovanja u druge bivše [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|jugoslavenske republike]]: [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], [[Sjeverna Makedonija|Sjevernu Makedoniju]], [[Crna Gora|Crnu Goru]], [[Srbija|Srbiju]]. == Fizički izgled == [https://globalpassportss.com/slovenian-passport/ Slovenski pasoši] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221006191852/https://globalpassportss.com/slovenian-passport/ |date=6. 10. 2022 }} su iste bordo boje kao i drugi [[evropski pasoš]]i, sa [[Grb Slovenije|slovenskim grbom]] utisnutim u sredini prednje korice. Riječi "Evropska unija" i "Republika Slovenija" upisani su iznad grba i riječi ''{{Aut|potni list}}'' (pasoš) je upisan ispod. Pasoši izdati u [[Jezici Slovenije|službeno dvojezičnim područjima Slovenije]] također imaju tekst na [[Italijanski jezik|italijanskom]] ili [[Mađarski jezik|mađarskom]] ispod [[Slovenski jezik|slovenskog]]. Ovo su ''{{Aut|unione europea}}'', ''{{Aut|repubblica di slovenia}}'' i ''{{Aut|passaporto}}'' na [[Italijanski jezik|italijanskom]] i ''{{Aut|európai unió}}'', ''{{Aut|szlovén köztársaság}}'' and''{{Aut|útlevél}}'' na [[Mađarski jezik|mađarskom]]. Slovenski pasoši imaju standardni biometrijski simbol na dnu i koriste standardni dizajn EU. == Vizni zahtjevi == Od januara 2019. godine, slovenski građani imali su pristup bez vize ili vize po dolasku u 180 zemalja i teritorija, što je slovenski pasoš svrstalo na 11. mjesto u ukupnom slobodi putovanja (izjednačen sa [[Pasoš Mađarske|pasošima Mađarske]], [[Pasoš Latvije|Latvije]], [[Pasoš Litvanije|Litvanije]] i [[Pasoš Slovačke|Slovačke]]), a najviši rang među državama bivše [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]], prema [[viza (dokument)|Henley Passport Indexu]].<ref>{{Cite web|url=https://www.henleyglobal.com/files/download/HPI2019/PI%202019%20INFOGRAPHS%20GLOBAL%20190107_1.pdf|title=Global Ranking - Passport Index 2019|publisher=Henley & Partners|access-date=8. 1. 2019|archive-date=31. 3. 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220331173229/https://www.henleyglobal.com/files/download/HPI2019/PI%202019%20INFOGRAPHS%20GLOBAL%20190107_1.pdf|url-status=dead}}</ref>[[Datoteka:Visa_requirements_for_Slovenian_citizens.png|mini|493x493px|Vizni zahtjevi za građane Slovenije:<br>{{Colorbox|#FDC421}} Slovenija<br>{{Colorbox|#042E9B}} Slobodno kretanje<br>{{Colorbox|#22B14C}} Viza nije potrebna<br>{{Colorbox|#B5E61D}} Viza po dolasku<br>{{Colorbox|#61c09a}} eViza<br>{{Colorbox|#79D343}} Viza dostupna ili po dolasku ili online<br>{{Colorbox|#A8ACAB}} Potrebna viza prije dolaska|centar]] == Također pogledajte == * [[Pasoši Evropske unije]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * [https://web.archive.org/web/20070710152516/http://www.mnz.gov.si/fileadmin/mnz.gov.si/pageuploads/SOJ/pdf/Biometricni_PL_SSJ_an.pdf Brošura slovenskog biometrijskog pasoša (pdf fajl)] [[Kategorija:Pasoši po državama|Slovenija]] [[Kategorija:Pasoši Evropske unije]] [[Kategorija:Vanjski odnosi Slovenije]] [[Kategorija:Slovenija]] rdsqmcgkah8lqx9ope3radmbssbbobc Opsada Jajca (1463) 0 491748 3829683 3768193 2026-04-12T12:48:27Z PanaskoBot 180210 /* Posljedice */ razne ispravke 3829683 wikitext text/x-wiki {{Infokutija rat | sukob = Opsada Jajca 1463.| | dio = borba evropskih država protiv [[Teritorijalna evolucija Osmanskog Carstva|osmanskih osvajanja]] u [[Islam u Evropi|Evropi]]| | slika = [[Datoteka:Jajce – Fortress 5.jpg|280px]]<br>dio stare jajačke tvrđave| | datum = 5/6. oktobar – 25. decembar 1463.| | mjesto = [[Jajce]], [[Bosansko Kraljevstvo]] okupirano od [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]]| | rezultat = pobjeda [[Kraljevina Ugarska|Ugarskog Kraljevstva]]| | strana1 = [[Datoteka:Coa Hungary Country History (14th century).svg|20px]][[Datoteka:Coat of arms of Croatia 1495.svg|21px|link=Croatia in the union with Hungary]] [[Kraljevina Ugarska|Ugarsko Kraljevstvo]] | strana2 = [[Datoteka:Flag of Turkey.svg|25px|]] [[Osmansko Carstvo]]| | komandant1 = [[Datoteka:Coa Hungary Country History (14th century).svg|20px]] kralj [[Matija Korvin]]<br>[[Datoteka:Coat of arms of Croatia 1495.svg|21px|link=Croatia in the union with Hungary]] kapetan gornje Ugarske [[Mirko Zapolja]]<ref>[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66876], Hrvatska enciklopedija LZMK; pristupljeno 11. 6. 2022.</ref>,<br>[[Dodatak:Popis hrvatskih banova|hrvatski ko-ban]] [[Stjepan III. Frankopan Modruški|Stjepan Frankopan]],<br>knez [[Martin IV. Frankopan|Martin Frankopan]],<br>biskup [[Ivan Česmički]]| | komandant2 = [[Datoteka:Flag of Turkey.svg|25px|]] vezir [[Adni Mahmud-paša Anđelović]],<br>sandžak-beg [[Mehmed-beg Minetović]],<br>Jusuf-beg, kapetan jajačke tvrđave| | snaga1 = ~20.000| | snaga2 = ~1.000| | žrtve1 = nepoznato| | žrtve2 = nepoznato| }}{{Bosansko-osmanski srednjovjekovni ratovi}} '''Opsada Jajca 1463.''' bio je [[Oružje|oružani]] konflikt između vojnih jedinica [[Ugarsko Kraljevstvo|Ugarskog Kraljevstva]] i snaga [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] oko kontrole nad [[Jajce (tvrđava)|jajačkom tvrđavom]]. Osmanlije su zauzele Jajce u junu 1463, ali ih je ugarski kralj [[Matija Korvin]]<ref>[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=39453], Hrvatska enciklopedija, LZMK; pristupljeno 11. 6. 2022.</ref> odlučio izbaciti iz [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|Bosne]] te je preduzeo veliki vojni poduhvat. Jedna od operacija tog poduhvata bila je opsada Jajca, važne tvrđave [[Bosansko Kraljevstvo|bivše države]], koja je na [[Božić]] 1463.<ref>{{cite web |url= https://repozitorij.unipu.hr/en/islandora/object/unipu%3A6054/datastream/PDF/view |author= Dorijan Rigo |title= Protivosmanlijsko djelovanje kralja Matije Korvina |access-date= 11. 6. 2022 |archive-date= 5. 5. 2022 |archive-url= https://web.archive.org/web/20220505233303/https://repozitorij.unipu.hr/en/islandora/object/unipu%3A6054/datastream/PDF/view |url-status= dead }}</ref> uspješno završila. Nakon zauzeća, Jajce je sljedećih 65 godina bilo pod ugarskom vlašću da bi ga 1528. trajno osvojile Osmanlije. == Političko-vojna pozadina == [[Jajce]], mjesto u srednjovjekovnim [[Donji Kraji|Donjim Krajima]], prvi se put u dokumentima spominje 1396. kao posjed vojvode [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja Vukčića Hrvatinića]]. U 15. stoljeću postaje glavni grad nezavisne [[Kraljevina Bosna|Kraljevine Bosne]], kada je kralj [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne|Stjepan Tomaš]] u njemu smjestio svoj kraljevski dvor. U njemu je 1461. okrunjen njegov sin [[Stjepan Tomašević, kralj Bosne|Stjepan Tomašević]]. Mada su Osmanlije vršile pritisak na istočne bosanske granice, mladi kralj je 1462. odlučio da im više ne plaća [[danak]] u novcu, što je dovelo do okupacije Bosne. [[Sultan]] [[Mehmed II|Mehmed Osvajač]] u junu 1463. s velikom vojskom okupirao je Bosnu, zauzevši mnoge tvrđave i naselja, među kojima i Jajce. Vidjevši veliku opasnost kojoj je izloženo njegovo kraljevstvo, kralj Matija Korvin ubrzo je preduzeo odlučne korake za jačanje odbrambene moći svoje države te je osposobio svoju vojsku. Uspostavio je profesionalnu, stajaću plaćeničku vojsku, koja je po boji oklopa i vojne odjeće dobila naziv [[Crna četa]]. Proveo je i [[porez]]nu reformu, koja je najviše pogodila visoko plemstvo, a kralj se sve više oslanjao na srednje i niže plemstvo. Poslije pada Bosne glavnina osmanlijske vojske predvođena [[sultan]]om povukla se prema jugoistoku, ostavivši samo manje jedinice u zauzetim tvrđavama, Matija Korvin je odlučio da iskoristi priliku i podvrgne to područje pod svoju vlast. U ranu jesen 1463. kralj je sakupio veliku vojsku u kojoj su bili mnogi hrvatsko-ugarski plemići, među kojima glavni kapetan gornje Ugarske [[Mirko Zapolja]], [[Spisak hrvatskih banova|hrvatski ko-ban]] [[Stjepan III Frankopan Modruški|Stjepan Frankopan Modruški]], erdeljski vojvoda [[Ivan Pongrácz od Dengelega]], [[Pečuh|pečuški]] biskup [[Ivan Česmički]]<ref>{{cite web |url= https://repozitorij.unipu.hr/en/islandora/object/unipu%3A2823/datastream/PDF/view |author= Elizabeta Jurkić |title= Matija Korvin i obrana Kraljevine Hrvatske |access-date= 11. 6. 2022 |archive-date= 5. 5. 2022 |archive-url= https://web.archive.org/web/20220505233302/https://repozitorij.unipu.hr/en/islandora/object/unipu%3A2823/datastream/PDF/view |url-status= dead }}</ref>, [[prepošt]] Gaspar Bak od Berenda, zatim [[Nikola Iločki]], [[Matija Gereb]], [[Jan Vitovec]] i drugi. Korvinova vojska prešla je [[Sava|Savu]] kod [[Stara Gradiška|Stare Gradiške]] i krenula prema Bosni. Manji dio vojske, na čelu s Mirkom Zapoljom, krenuo je na jug dolinom [[Vrbas]]a, a drugi dio, sa samim kraljem, zapadnije prema [[Ključ (općina)|Ključu]]. Njemu su se priključile jedinice koje je sa zapada Hrvatske, iz smjera Bihaća, doveo knez [[Martin IV Frankopan|Martin Frankopan]]. Procjenjuje se da je Matija Korvin raspolagao s 20.000 ljudi. Zauzevši usput u tom pohodu nekoliko bosanskih utvrda, kraljevska armija početkom oktobra došla je do Jajca te se počela pripremati za njegovo oslobađanje od osmanlijske vlasti. == Opsada == Opsada Jajca počela je 5/6. oktobra 1463. Jedinice Matije Korvina posjedovale su [[Spisak oružja u srednjem vijeku|opsadne sprave]] i [[top]]ove, koji su tukli osmanlijske položaje. Ubrzo potom, već poslije četiri dana opsade, Osmanlije, kojih je bilo približno hiljadu, bile su primorani napustiti podgrađe Jajca i povući se u tvrđavu, gdje su, iza debelih zidina, bili mnogo sigurniji. Opsada se odužila, a kralj je na neko vrijeme napustio područje Jajca, ostavivši svojim [[vojskovođa]]ma da nastave s operacijom zauzimanja jajačke tvrđave. Matija Korvin vratio se na bojište podno Jajca 6. decembra 1463, došavši lično podržati i predvoditi svoju vojsku koja je opsjedala tvrđavu. Pritom je Turcima poslao poziv da se predaju i pređu u njegovu vojsku, a zauzvrat im je ponudio određene [[Povlastica|povlastice]], odnosno posjede u njegovom kraljevstvu. Opsada je trajala sve do [[Božić]]a, kada se 25. decembra 1463. osmanlijska posada predala. [[Kapitulacija|Predaju]] jajačke tvrđave u Korvinove ruke obavio je njen zapovjednik Jusuf-beg. Članovi njegove posade mogli su napustiti bojište, ali bez svojih stvari i [[Robovlasništvo|robova]]. Neki od njih odazvali su se kraljevom pozivu i pridružili se njegovim trupama. Jajce je tako, nakon samo nekoliko mjeseci pod osmanlijskom vlašću, postalo dio Ugarskog Kraljevstva i to ostalo sljedećih 65 godina, kada su ga Osmanlije 1528. ponovo zauzele i priključile svojoj državi. == Posljedice == Osim Jajca, vojska Matije Korvina zauzela je veća područja Bosanskog Kraljevstva, među kojima tvrđave i naselja [[Ključ na Sani|Ključ]], [[Vrbaški grad]], [[Vinac]], [[Tvrđava Zvečaj|Zvečaj]], [[Tvrđava Teočak|Teočak]], [[Zvornik]], [[Tvrđava Srebrenik|Srebrenik]] i druge. Na području Donjih Kraja osnovana je [[Jajačka banovina]], a na području [[Usora (oblast)|Usore i Soli]] [[Srebrenička banovina]]. Osmanlijama je tada pod kontrolom ostala samo "gornja ili prava Bosna" s [[Podrinje]]m. U ljeto sljedeće, 1464. osmanlijska vojska pokušala je opsadom osvojiti Jajce, ali nije uspjela. Isto je bezuspješno pokušala još nekoliko puta u sljedećim decenijama, a tek 1528<ref>[https://books.google.hr/books?id=mcdfAAAAcAAJ&pg=PA511&lpg=PA511&dq=jajce+6+listopada+1463&source=bl&ots=NhDn9pYdY3&sig=ACfU3U2ajyLEuq-hgT6jwhqgZAsA-CrxWg&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwiC1du24MH2AhUZR_EDHcVzA2IQ6AF6BAgCEAE#v=onepage&q=jajce%206%20listopada%201463&f=false], ''Književnik'', str. 511; pristupljeno 11. 6. 2022.</ref>, nakon 65 godina, Jajce se nije uspjelo odbraniti nego je potpalo pod vlast Osmanskog Carstva. == Također pogledajte == * [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku]] * [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]] * [[Hronologija bosanskohercegovačke historije]] == Reference == {{refspisak}} [[Kategorija:Historija Jajca]] [[Kategorija:Historija Bosne i Hercegovine]] [[Kategorija:Historija Hrvatske]] [[Kategorija:Historija Mađarske]] [[Kategorija:Bitke]] [[Kategorija:1463.]] su9tmbp8bvd1ljgpq5on6lqezu0y0mu Ali-paša Hekimoglu 0 492415 3829641 3655138 2026-04-12T12:41:44Z PanaskoBot 180210 /* Biografija */ razne ispravke 3829641 wikitext text/x-wiki {{Infokutija osoba | ime = Ali-paša Hekimoglu | slika = Portrait of a Grand Vizier (?).jpg | datum_rođenja = 4. juna 1689. | mjesto_rođenja = Istanbul | datum_smrti = 14. augusta 1758. | mjesto_smrti = Kutahija, Anadolija | zanimanje = Osmanski državnik }} '''Ali-paša Hekimoglu''' (Istanbul, 4. juni 1689 – Kutahija, 14. august 1758) bio je osmanski državnik i vojskovođa koji je tri puta služio kao veliki [[vezir]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]].<ref>{{Citation|title=Ali Paşa Hekimoğlu|url=https://referenceworks.brillonline.com/entries/encyclopaedia-of-islam-3/ali-pasa-hekimoglu-SIM_0324|publisher=Brill|date=1. 7. 2008|access-date=22. 10. 2023|language=en|first=Virginia H.|last=Aksan}}</ref> == Biografija == Rođen je 4. juna 1689. u [[Istanbul]]u. Sin je ljekara Nuha, rodom iz [[Venecija|Venecije]], koji je obavljao dužnost glavnog operatora za vrijeme vladavine sultana [[Sulejman II|Sulejmana II]] (1687 – 1691) i [[Ahmed II|Ahmeda II]] (1691 – 1695), a za vrijeme sultana [[Mustafa II|Mustafe II]] (1695 – 1703) bio je glavni liječnik [[Rumelijski pašaluk|Rumelijskog ejaleta]] i lični sultanov doktor.<ref name="admin">{{Cite web|url=https://bosnae.info/index.php/ali-pasa-hekimoglu-najznamenitiji-bosanski-namjesnik-xviii-stoljeca-jedna-od-najmarkantijih-licnosti-osmanskog-carstva|title=Ali paša Hekimoglu - najznamenitiji bosanski namjesnik XVIII stoljeća i jedna od najmarkantijih ličnosti Osmanskog carstva|last=admin|date=23. 9. 2018|website=BOSNAE|language=bs-BA|access-date=22. 7. 2022}}</ref> Njegovo prezime "Hekimoglu" na turskom znači "sin ljekara". Na dvoru sultana Ahmeda III obavljao je niže funkcije, a 1713. postavljen za vojvodu u sandžaku Zili – ejalet [[Sivas (pokrajina)|Sivas]]. Godine 1719. imenovan [[begler-beg]]om i [[Paša|pašom]], a tri godine kasnije postaje namjesnik u [[Adana|Adani]]. Tokom namjesnikovanja u Adani uspješno je porazio ustanke nomadskih plemena. Godine 1724. postavljen na položaj namjesnika u [[Halep]]u u [[Sirija|Siriji]] i učestvuje u ratu protiv [[Perzija|Perzije]]. Nakon uspješnih borbi dobija rang vezira te namjesnika u [[Anadolija|Anadolu]]. Kasnije je sudjelovao u novom vojnom pohodu na istoku gdje nanosi poraz perzijskoj vojsci od 50.000 ljudi. Poslije toga bio je namjesnik provincije Zor na [[Eufrat]]u i Dijabekiru. Godine 1730. učestvuje u novom ratu protiv Perzije na istočnom frontu gdje ponovo nanosi velik poraz perzijskoj vojsci. U martu 1732. Ali-paša Hekimoglu je naslijedio [[Topal Osman-pašu]] na položaju velikog vezira. Tokom svoga vezirovanja poboljšao je novčani sistem carstva, smijenio slabe komandante, smirio situaciju sa neprijateljskom [[Rusija|Rusijom]] ali i nastavio rat protiv Perzije. Nakon što je proglašen glavnim krivcem zbog poraza od Perzijanaca smijenjen je s mjesta velikog vezira. Godine 1736. imenovan je za bosanskog namjesnika.<ref name="admin"/> Naredne godine austrijska vojska je pripremila vojni pohod na Bosnu. Pošto Ali-paša nije dobio traženu vojnu pomoć od velikog vezira Ahmed-paše, on je naredio opću mobilizaciju Bošnjaka bez znanja sultana. Austrijska vojska predvođena princom [[Josip Fridrich Sachsen-Hildburghausen|Josipom Fridrichom Sachsen-Hildburghausenom]] napala je [[Bosanski ejalet]] sa četiri vojske: na [[Ostrovica|Ostrovicu]], [[Bužim]], [[Banja Luka|Banja Luku]] i [[Zvornik]]. Vojska pod zapovjedništvom pukovnika Raunaha, koja je napala Ostrovicu 8. juna 1737. je ubrzo poražena od osmanske vojske. Nakon što je austrijska vojska opsjela Zvornik 12. jula, Ali-paša poslao je vojsku [[Sarajevo|sarajevskih]] [[Janjičari|janjičara]] na Zvornik gdje je odnijela pobjedu nad Austrijancima.<ref>Kreševljaković, Hamdija, (1991), ''Izabrana djela III'', str. 8-9, Veselin Masleša</ref> Poslije toga je glavna vojska od oko 20.000 boraca sa princom Hildburghausenom na čelu je započela ofanzivu prema Banjoj Luci sredinom jula. Do glavnog okršaja desilo se u Banjoj Luci 4. augusta 1737. između osmanske vojske s Ali pašom Hekimoglijem na komandi i austrijske vojske s Hildburhausenom na čelu. Nakon dvosatne borbe Osmanlije su izvojevali pobjedu.<ref>Kreševljaković, Hamdija, (1991), ''Izabrana djela III'', str. 9-14, Veselin Masleša</ref> Sljedeće godine sultan je poslao Ali paši ferman u kojem se zahvaljuje na uspješnom ratu i 300 kesa [[Akče|akči]] za razne troškove. Kasnije je Ali-paša Hekimoglu predvodio niz akcija u Srbiji protiv austrijske vojske. Podržao je velikog vezira [[Ivaz Mehmed-paša|Ivaz Mehmed-pašu]] u opsadi [[Beograd]]a (1739). U [[Egipat|Egiptu]] je ugušio ustanak [[Mameluci|Mameluka]], a njegovo guvernerstvo je navodno bilo uglavnom mirno i bez pobuna. Tokom njegovog drugog mandata kao veliki vezir Osmanskog carstva (21. april 1742 – 23. septembar 1743), najvažniji problem je bio novi rat protiv Perzije, koji je još vodio Nadir Šah iz dinastije Afšarid. Međutim, sultan je odbio Ali-pašin plan kampanje i otpustio ga, optužujući ga da nije preduzeo odgovarajuće mjere na istočnom frontu.<ref>Ayhan Buz: ''Osmanlı Sadrazamları'', neden Kitap, istanbul, 2009, str. 204-205</ref> Nakon drugog mandata, imenovan je za guvernera provincije Lezbosa, [[Kreta|Krita]], [[Trikala|Trikale]] (u Grčkoj), [[Očakiva]] (u Ukrajini), [[Vidin]]a (u [[Bugarska|Bugarskoj]]) i [[Trabzon (pokrajina)|Trabzona]] (u Anadoliji) i Bosne. Njegov treći mandat bio je vrlo kratak (15. februar 1755. – 18. maj 1755). Novi sultan Osman III bio je pod uticajem dvorskih kurtizana. Kada je Ali-paša odbio da posluša sultanovu naredbu da pogubi mladog princa, sultan ga je zatvorio. Uspio je izbjeći pogubljenje.<ref>Prof. Yaşar Yüce-Prof. Ali Sevim: ''Türkiye tarihi Cilt IV'', AKDTYKTTK Yayınları, İstanbul, 1991, str. 33</ref> Nakon što je bio zatvoren u Kızkulesi (Djevojačkoj kuli) na Bosforu, prvo je prognan u Mağusu (Famagusta) na Kipru, a zatim na ostrvo Rodos. Pomilovan je 1756. i po drugi put imenovan za osmanskog guvernera Egipta.<ref>'Abd al-Rahman Jabarti; Thomas Philipp; Moshe Perlmann (1994), ''Abd Al-Rahmann Al-Jabarti's History of Egypt'', Vol. 1, Franz Steiner Verlag Stuttgart, str. 308.</ref> Dana 17. oktobra 1757, po četvrti put, imenovan je za guvernera Anadolije. Umro je 13. augusta 1758. u 71. godini života. Sahranjen je u maloj monumentalnoj grobnici u blizini džamije Hekimoğlu Ali Paşa u kompleksu vjerskih objekata koji je dao da se izgradi u naselju Davutpaşa u Istanbulu. == Reference == [[Kategorija:Veliki veziri Osmanskog Carstva]] [[Kategorija:Rođeni 1689.]] [[Kategorija:Umrli 1758.]] 5l4668e3xu71mfx41fcdmdlnevxu51y Balkanska liga 0 498561 3829657 3772766 2026-04-12T12:44:51Z PanaskoBot 180210 /* Reakcije velikih sila */ razne ispravke 3829657 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sporazum | ime = Balkanska liga | puno_ime = | slika = Balkans at 1913.jpg | veličina_slike = <!-- 200px --> | alt = <!-- alt-text here for accessibility; see [[MOS:ACCESS]] --> | opis_slike = Karta koja pokazuje granice balkanskih država prije i poslije oba Balkanska rata | vrsta = | kontekst = | datum_izrade = | datum_potpis = {{Početni datum|1912|03|13}} | mjesto_potpis = | datum_pečaćenja = | datum_aktivacije = | uslov_aktivacije = | amandman = | datum_isteka = <!-- {{End date|YYYY|MM|DD}} --> | privremena_primjena = | medijatori = <!-- format this as a bullet list --> | pregovarači = <!-- format this as a bullet list --> | prvobitni_potpisnici = <!-- format this as a bullet list --> | potpisnici = * [[Kraljevina Bugarska]] * [[Kraljevina Srbija]] * [[Kraljevina Grčka]] * [[Kraljevina Crna Gora]] | strane = <!-- format this as a bullet list --> | ratifikatori = <!-- format this as a bullet list --> | depozitar = <!-- OR: --> | depozitari = <!-- format this as a bullet list --> | navodi = <!-- format as XX [[Article on Treaty Series|TS]] YYY --> | jezik = <!-- OR: --> | jezici = <!-- format this as a bullet list --> | wikizvor = <!-- OR: --> | wikizvor1 = <!-- Up to 5 wikizvorN variables may be specified --> | wikizvor2 = | wikizvor3 = | wikizvor4 = | wikizvor5 = | fusnote = }} '''Balkanska liga''' bila je četverostruki savez formiran nizom bilateralnih ugovora sklopljenih 1912. između istočno-pravoslavnih kraljevina [[Kraljevina Grčka|Grčke]], [[Kraljevina Bugarska|Bugarske]], [[Kraljevina Srbija|Srbije]] i [[Kraljevina Crna Gora|Crne Gore]], usmjerenih protiv [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]],<ref name="“OnWar-first“">{{cite web|url=http://www.onwar.com/aced/data/bravo/balkan1912.htm|title=Wars of the World: First Balkan War 1912–1913|date=16. 12. 2000|publisher=OnWar.com|access-date=14. 8. 2009|archive-date=11. 2. 2001|archive-url=https://web.archive.org/web/20010211223627/http://www.onwar.com/aced/data/bravo/balkan1912.htm|url-status=live}}</ref> koje je u to vrijeme još kontrolisalo veći dio [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]. [[Balkan]] je bio u stanju previranja od ranih 1900-ih, sa godinama gerilskog rata u [[Sjeverna Makedonija|Makedoniji]] praćenim [[Mladoturska revolucija|Mladoturskom revolucijom]], dugotrajnom [[Aneksijska kriza|bosanskom krizom]] i nekoliko albanskih ustanaka. Izbijanje [[Italijansko-turski rat|italijansko-turskog rata 1911]]. dodatno je oslabilo Osmanlije i ohrabrilo balkanske države. Pod [[Ruska Imperija|ruskim]] utjecajem, Srbija i Bugarska izmirile su svoje nesuglasice i 13. marta 1912. potpisale savez, prvobitno usmjeren protiv [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]],<ref name= "Crampton62">Crampton (1987) {{cite book | last =Crampton | first =Richard | title =A short history of modern Bulgaria | url =https://archive.org/details/shorthistoryofmo00cram | url-access =registration | publisher = Cambridge University Press | year =1987 | isbn = 978-0-521-27323-7 | page =[https://archive.org/details/shorthistoryofmo00cram/page/62 62]}}</ref> ali se dodavanjem tajnog poglavlja savez u suštini preusmjerio protiv Osmanskog Carstva.<ref name="Balkan Crises">{{cite web|url=http://cnparm.home.texas.net/Wars/BalkanCrises/BalkanCrises02.htm|title=Balkan Crises|date=14. 8. 2009 |publisher= cnparm.home.texas.net/Wars/BalkanCrises|access-date=14. 8. 2009|archive-date=6. 1. 2003|archive-url=https://web.archive.org/web/20031106225158/http://cnparm.home.texas.net/Wars/BalkanCrises/BalkanCrises02.htm|url-status=dead}}</ref> Srbija je tada potpisala obostrani savez sa Crnom Gorom, dok je Bugarska to uradila s Grčkom. Liga je pobijedila u [[Prvi balkanski rat|Prvom balkanskom ratu]], koji je izbio u oktobru 1912, kada je uspješno preuzela kontrolu nad gotovo svim evropskim osmanlijskim teritorijama. Međutim, nakon ove pobjede ponovo su se pojavile neriješene razlike između saveznika u vezi s podjelom plijena, posebno Makedonije, što je dovelo do efektivnog raspada Lige, a ubrzo nakon toga, 16. juna 1913, Bugarska je napala svoje nekadašnje saveznike, što je označilo početak [[Drugi balkanski rat|Drugog balkanskog rata]]. Bugarska je, sa svoje strane, vodila dugoročnu politiku prema Osmanlijama od ponovnog stjecanja nezavisnosti tokom Rusko-turskog rata. Nakon uspješnog državnog udara za uključenje [[Istočna Rumelija|Istočne Rumelije]], Bugarska je orkestrirala metodički scenario indirektne ekspanzije kroz stvaranje, u multietničkoj Makedoniji, koju su držale Osmanlije (stoljećima administrativno, a ne nacionalističko ime), ujedinjenu, oslobodilačku irevolucionarnau organizaciju, IMRO, navodno bez nacionalnih predznaka. Retorika IMRO-a tvrdila je da se generalno zalaže za oslobođenje u ime "makedonskog naroda", proglašavajući svoj antišovinizam. U stvari, to je bila organizacija koju podržava Bugarska, stvorena s tajnim planom omogućavanja priključenja [[Trakija (regija)|Trakije]] (istočne i zapadne) i Makedonije (Egej i Vardar) u novu autonomnu državu, kao međukorak prije ujedinjenja s Bugarskom, na isti način kao i sa Istočnom Rumelijom. Nakon početnog uspjeha, Srbija, a posebno Grčka, shvatile su pravu svrhu IMRO-a i posljedično opakog gerilskog rata, takozvana makedonska borba je izbila između bugarskih i grčkih oružanih grupa unutar Osmanlijske Makedonije. Sukob je okončan tek kada je na vlast došao Mladoturski pokret, obećavajući reforme i ravnopravnost svih osmanlijskih podanika bez obzira na [[Vjera|vjeru]] i [[Nacija|nacionalnu]] pripadnost. Bugarska se tada okrenula direktnijoj metodi ekspanzije kroz rat, gradeći veliku vojsku u tu svrhu i počela da sebe doživljava kao „[[Pruska|Prusiju]] Balkana“.<ref>Emile Joseph Dillon. [http://www.mirrorservice.org/sites/ftp.ibiblio.org/pub/docs/books/gutenberg/1/4/4/7/14477/14477-h/14477-h.htm ''The Inside Story of the Peace Conference''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110718235236/http://www.mirrorservice.org/sites/ftp.ibiblio.org/pub/docs/books/gutenberg/1/4/4/7/14477/14477-h/14477-h.htm |date=18. 7. 2011 }}, chapter XV</ref> Ali čak i tako, bilo je jasno da Bugarska ne može sama dobiti rat protiv Osmanlija, te je savez bio neophodan. Potpisivanjem vojnog dodatka prvobitnom sporazumu Bugarska je imala za cilj iskoristiti srpsku vojsku da zauzme veći dio Makedonije, dok koncentriše vlastitu za operacije protiv Trakije s glavnim gradovima [[Edirne|Adrijanopoljem]] i [[Konstantinopolj]]em. U Grčkoj su se vojni oficiri pobunili u augustu 1909. i osigurali imenovanje progresivne vlade pod [[Eleftherios Venizelos|Elefteriosom Venizelosom]], za koju su se nadali da će riješiti kritsko pitanje u korist Grčke i preokrenuti njihov poraz iz 1897. od strane Osmanlija. U razgovorima koji su doveli do pridruživanja Grčke Ligi, Bugarska je odbila da se obaveže na bilo kakav sporazum o raspodjeli teritorijalnih dobitaka, za razliku od sporazuma sa Srbijom oko Vardarske Makedonije. Razlog je bila diplomatska politika Bugarske da gura Srbiju u sporazum kojim se ograničava njen pristup Makedoniji, dok istovremeno odbija bilo kakav sporazum sa Grčkom. Ne poštujući vojnu efikasnost grčke vojske, bugarsko rukovodstvo procijenilo je da će, prema vojnim planovima, njihove ograničene snage koje su bile raspoređene na makedonsko ratište moći zauzeti veći dio regije i važan lučki grad Solun prije Grka. Međutim, ulazak Grčke u Ligu bio je od suštinske važnosti za saveznike jer je Grčka, jedina među balkanskim državama koja posjeduje veliku flotu, mogla spriječiti masovno prebacivanje osmanlijskih pojačanja iz [[Azija|Azije]] direktno u [[Evropa|Evropu]] morskim putem. Kao što je grčki ambasador u [[Sofija|Sofiji]] rekao tokom pregovora koji su doveli do ulaska Grčke u Ligu: "Grčka može osigurati 600.000 ljudi za ratne napore. 200.000 ljudi na terenu, a flota će moći spriječiti iskrcavanje 400.000 ljudi od strane Turske između Soluna i Galipolja." Crna Gora, relativno mala država, ali bliski saveznik Srbije, smatrana je drugorazrednim učesnikom. Poziv na insistiranje Srbije shvatio je više kao uslugu, jer ima ograničene lokalne aspiracije prema [[Novopazarski sandžak|Sandžaku]] i gradu [[Skadar|Skadru]] u sjevernoj Albaniji. Druga činjenica koja je pomogla formiranju Lige bila je evidentna neefikasnost osmanlijske vojske. Osmanlije su bile u ratu protiv [[Italija|Italije]] godinu dana (od 29. septembra 1911. do 18. oktobra 1912) zbog [[Libija|Libije]] nakon što je Italija pokrenula invaziju na [[Tripolitanija|Tripolitaniju]]. Iako su Italijani malo napredovali, a osmanlijski otpor, uz pomoć Libijaca, pokazao se jačim od očekivanog, rat je iscrpio osmanlijsku državu. Osim toga, italijanska okupacija [[Dodekanezi|Dodekaneza]], naseljenih Grcima, poslužila je kao upozorenje za Grčku na posljedice izbjegavanja budućeg rata protiv Osmanlija. ==Pozadina== Nakon [[Krimski rat|Krimskog rata]] (1853–1856) Rusija je shvatila da druge velike sile neće štediti napore da joj spriječe pristup [[Sredozemlje|Mediteranu]]. Kao posljedicu toga, počela je s osmišljavanjem ambicioznog plana za indirektno širenje kroz stvaranje prijateljskih i blisko savezničkih država pod ruskim patronatom na [[Balkan|Balkanskom poluostrvu]]. Instrument za ovu politiku bio je [[panslavistički pokret]] u nastajanju, koji je odsad činio osnovu ruske vanjske politike sve do kraja carskog režima 1917.<ref name="Tuminez1">{{cite book | last =Tuminez | first =Astrid S. | title =Russian nationalism since 1856: ideology and the making of foreign policy | publisher =Rowman & Littlefield Publishers, Inc. | year =2000 | isbn = 978-0-8476-8884-5 | page =[https://archive.org/details/russiannationali0000tumi/page/89 89] | url =https://archive.org/details/russiannationali0000tumi/page/89}}</ref> Radeći u tom pravcu, nakon pobjedničkog [[Rusko-turski rat (1877–1878)|Rusko-turskog rata 1877–1878]], Rusija je uspjela uspostaviti autonomnu bugarsku državu. Slično tome, nakon što je 1876. spasila Srbiju od uništenja od Turaka, Rusija je dvije godine kasnije prisilila Osmanlije da prihvate punu nezavisnu i proširenu Srbiju.<ref name="Frucht1">{{cite book | last =Frucht | first =Richard C. | title =Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture | publisher =ABC-CLIO | year =2005 | isbn =978-1-57607-801-3 | pages =[https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/538 538–9] | url-access =registration | url =https://archive.org/details/easterneuropeint0000unse/page/538 }}</ref> Međutim, iako su obje države priznale rusko pokroviteljstvo i zaštitu, njihove sukobljene nacionalne težnje ubrzo su dovele do niza neprijateljskih akcija prije i nakon kratkog rata između njih. S porastom antagonizma evropskih sila i omamljivanjem zbog poniženja od strane Austrijanaca u [[Aneksijska kriza|bosanskoj krizi]], Rusija je nastojala da dobije prednost stvaranjem rusofilskog "slavenskog bloka" na Balkanu, usmjerenog i protiv [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i protiv [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]]. Shodno tome, ruska diplomatija počela je vršiti pritisak na dvije zemlje, Srbiju i Bugarsku, da postignu kompromis i formiraju savez. Osim ruskog pritiska na Bugarsku i Srbiju, drugo pitanje koje je pokrenulo formiranje Lige bio je [[Albanski ustanak|albanski ustanak 1911]]. Raspored pregovora između Srbije i Bugarske pokazuje da je napredak bio uporedan uspjehom albanske pobune. U maju 1912. Albanci su uspjeli da zauzmu [[Skoplje]] i nastavili su prema Monastiru, primoravajući Osmanlije da priznaju autonomiju Albanije u junu 1912. Za Srbiju se to smatralo katastrofalnim; nakon što su njene nade u širenje na sjever bile osujećene zbog austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine u oktobru 1908, Srbiji je sada smjer mogućeg širenja na jug spriječen zbog stvaranja albanskog vilajeta. Srbi su sada htjeli zaustaviti uspostavljanje albanske države. S druge strane, Bugarska je iskoristila ovu srpsku strepnju kako bi natjerala Srbiju da pristane na značajne ustupke u odnosu na Vardarsku Makedoniju. Tako je konačnim sporazumom između dvije zemlje bilo predviđeno da Bugarska, u slučaju pobjedonosnog rata protiv Osmanlija, dobije cijelu Makedoniju južno od linije Kriva Palanka – Ohrid. Širenje Srbije trebalo je biti sjeverno od ove linije, uključujući [[Kosovo]], i zapadno do [[Jadransko more|jadranske obale]], teritorije koja uključuje sjevernu polovinu moderne Albanije, čime bi Srbija dobila izlaz na more. U suštini, Srbija je bila prinuđena zamijeniti Makedoniju za Albaniju, što je pitanje koje će odigrati ključnu ulogu u konačnom raspadu Lige u proljeće 1913, kada su velike sile insistirale na stvaranju albanske države i uskratile Srbiji teritorijalne dobitke u tom pravcu. ==Reakcije velikih sila== Ovakav razvoj događaja nije prošao nezapaženo od strane velikih sila, ali iako je postojao zvanični konsenzus između evropskih sila oko teritorijalnog integriteta [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], što je dovelo do oštrog upozorenja balkanskim državama, nezvanično je svaka od njih preuzela drugačiji diplomatski pristup zbog njihovih suprotstavljenih interesa. Kao rezultat toga, svaki mogući preventivni učinak zajedničkog službenog upozorenja poništen je miješanim nezvaničnim signalima i nije spriječio izbijanje neprijateljstava: * Rusija je bila glavni pokretač u uspostavljanju Lige i vidjela je kao suštinsko oruđe u slučaju budućeg rata protiv ruskog rivala, [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] imperije.<ref name="Stowell1">{{cite book | last = Stowell | first = Ellery Cory | author-link=Ellery Cory Stowell|title =The Diplomacy of the War of 1914: The Beginnings of the War (1915) | publisher = Kessinger Publishing | year =2009 | isbn =978-1-104-48758-4 | page =94 }}</ref> Ali nije bila svjesna bugarskih planova oko [[Trakija (regija)|Trakije]] i [[Carigrad]]a, teritorija na kojima je Rusija imala dugogodišnje ambicije i na kojima je upravo osigurala tajni sporazum o ekspanziji od svojih saveznika Francuske i Britanije, kao nagradu za učešće u predstojećem [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] protiv [[Centralne sile|Centralnih sila]]. * Francuska je, ne osjećajući se spremnom za rat protiv Njemačke 1912, zauzela potpuno negativan stav prema Ligi, čvrsto obavještavajući svog saveznika Rusiju da neće učestvovati u potencijalnom sukobu između Rusije i Austro-Ugarske kao rezultat akcija Balkanske lige. Francuzi, međutim, nisu uspjeli postići britansko učešće u zajedničkoj intervenciji za zaustavljanje predstojećeg balkanskog sukoba. * Britansko Carstvo, iako je zvanično čvrsto podržavalo integritet Osmanskog Carstva, preduzelo je tajne diplomatske korake ohrabrujući ulazak Grčke u Ligu kako bi se suprotstavio ruskom uticaju. Istovremeno je ohrabrivalo bugarske aspiracije oko Trakije, dajući prednost bugarskoj Trakiji nego ruskoj, uprkos uvjeravanjima koja je davala Rusima u pogledu njihove ekspanzije. * Austro-Ugarska, boreći se za izlazak s [[Jadransko more|Jadrana]] i tražeći načine za širenje na jugu na račun Osmanskog Carstva, bila je potpuno protiv širenja bilo koje druge nacije na tom području. U isto vrijeme, Habsburško Carstvo je imalo svoje unutrašnje probleme sa značajnim [[Slaveni|slavenskim]] stanovništvom koje je vodilo kampanju protiv njemačko-mađarske kontrole nad višenacionalnom državom. Srbija, čije težnje u pravcu Bosne nisu bile tajna, smatrana je neprijateljem i glavnim oruđem ruskih mahinacija koje su stajale iza agitacije austrijskih slavenskih podanika. * Njemačka, koja je već bila uveliko uključena u unutrašnju osmanlijsku politiku, službeno se protivila ratu protiv Carstva, ali u nastojanju da Bugarsku pridobije za Centralne sile i uviđajući neizbježnost osmanslijkog raspada, igrala se idejom da zamijeni balkanske pozicije Osmanlija sa prijateljskom [[Velika Bugarska|Velikom Bugarskom]] u njenim [[Sanstefanski mir|Sanstefanskim granicama]], ideja koja se zasnivala na njemačkom porjeklu bugarskog kralja i njegovim antiruskim osećanjima. Za Balkansku ligu prilika je bila previše dobra da bi se propustila, pošto je Osmansko Carstvo bilo slabo i prožeto unutrašnjim sukobima. Savezničke vlade su pojačale svoje vojne i diplomatske pripreme. Zadnjih dana septembra, balkanske države i Osmansko Carstvo mobilisale su svoje vojske. Prva država koja je objavila rat je Crna Gora, 8. oktobra 1912, otpočevši Prvi balkanski rat. Ostale tri države su, nakon što su 13. oktobra postavile ultimatum Porti, 17. oktobra objavile rat Turskoj. ==Posljedice== U nastalom ratu, kombinovane balkanske vojske su u nizu pobjeda efektivno uništile osmanlijsku moć u [[Evropa|Evropi]]. Međutim, trijumf Lige bio je kratkog daha. Antagonizmi između balkanskih država i dalje su postojali, a nakon uspješnog završetka [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog rata]] ponovo su izašli na površinu, posebno oko podjele [[Sjeverna Makedonija|Makedonije]]. Rastuće tenzije su praktično rasparčale Ligu, a [[Drugi balkanski rat]] je izbio kada je [[Kraljevina Bugarska|Bugarska]], uvjerena u brzu pobjedu, napala svoje bivše saveznike [[Kraljevina Srbija|Srbiju]] i [[Kraljevina Grčka|Grčku]]. Srpska i grčka vojska su odbile bugarsku ofanzivu i izvršile kontranapad, prodirući u Bugarsku. Osmansko Carstvo i Rumunija su iskoristile situaciju i napale Bugarsku. Mir koji je uslijedio ostavio je Bugarsku s dobiti u teritoriji, ali je doveo do gubitka [[Istočna Trakija|istočne Trakije]] od Osmanlija i većine Makedonije od Grka. Poraz je Bugarsku gurnuo u učešće u [[Prvi svjetski rat|Prvom svetskom ratu]] na strani [[Centralne sile|Centralnih sila]], budući da su njeni balkanski neprijatelji (Srbija, Grčka i Rumunija) bili umješani u rat na strani [[Antanta|Antante]]. Tokom rata, grčkog kralja je u Solunu ubio [[Alexandros Schinas]]. To je dovelo do pomaka u grčkoj vanjskoj politici od jasno pro-antantske ka neutralnosti, budući da je novi kralj, za razliku od svog oca i popularnog premijera, bio pronjemački nastrojen i nastojao je zadržati neutralnost zemlje u predstojećem svjetskom ratu. Izbijanjem Prvog svjetskog rata i intervencijom Antante u Makedoniji, sukob između kralja i prvog ministra se stalno pogoršavao, što je na kraju dovelo do nacionalnog raskola, te uveliko doprinijelo gubitku sljedećeg rata protiv [[Mustafa Kemal Atatürk|kemalističke]] Turske u Maloj Aziji i dominiralo Grčkom politikom više od pola vijeka. Ishod [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] doveo je do trajnog raspada rusko-bugarskog saveza i ostavio Srbiju i Crnu Goru kao jedine saveznike Rusije u ovoj kritičnoj regiji. == Reference == {{Refspisak}} {{Diplomatija Velikih sila}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Historijski dokumenti]] [[Kategorija:Sporazumi potpisani 1912.]] [[Kategorija:Vojna historija Evrope]] [[Kategorija:Historija Balkana]] [[Kategorija:Vojni savezi]] cmich5elxiyj7ub8o7vhwebpi0icu9i Lala Mustafa-pašina džamija 0 499338 3829642 3782364 2026-04-12T12:41:46Z PanaskoBot 180210 razne ispravke 3829642 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vjerski objekt | ime = Lala Mustafa-pašina džamija | izvorno_ime = Lala Mustafa Paşa Camii | izvorni_jezik = tr | slika = St. Nikolaos Mustafa- Pascha-Moschee C.jpg | veličina_slike = | alt_slike = | opis_slike = | vrsta_karte = Kipar | veličina_karte = 300 | reljef_karte = | opis_karte = Lokacija džamije na Kipru | geografska_širina = 35.12490 | geografska_dužina = 33.94268 | lokacija = [[Famagusta]] <br> ''[[de jure]]'' [[Kipar]]<br> ''[[de facto]]'' [[Turska Republika Sjeverni Kipar|Sjeverni Kipar]] | religijska_pripadnost = [[Islam]] | obred = | festivali = | sektor = | općina = | okrug = [[Famagusta (distrikt)|Famagusta]] (<small>''[[de jure]]''</small>)<br>[[Gazimağusa (distrikt)|Gazimağusa]] (<small>''[[de facto]]''</small>) | teritorija = | prefektura = | savezna_država = | distrikt = | regija = | država = {{ZID|Kipar}} (<small>''[[de jure]]''</small>)<br>{{ZID|Turska Republika Sjeverni Kipar}} (<small>''[[de facto]]''</small>) | administracija = | godina_posvećenja = {{Početni datum i godine|1328}} | organizacijski_status = | funkcijski_status = [[Džamija]] | oznaka_baštine = | vodstvo = | zaštitnik = | veb-sajt = | arhitekt = | arhitektonski_tip = | arhitektonski_stil = [[Gotika]] | osnivač = | osnovano_od_strane = | glavni_ugovarač = | smjer_fasade = | kamen_temeljac = | godina_dovršetka = oko 1400. | troškovi_gradnje = | kapacitet = | dužina = | širina = | širina_srednje_lađe_crkve = | visina_maks = | broj_kupola = | vanjska_visina_kupole = | unutrašnja_visina_kupole = | vanjski_prečnik_kupole = | unutrašnji_prečnik_kupole = | broj_munara = 1 | visina_munare = | broj_tornjeva = | visina_tornja = | materijali = | naziv_zaglavlja = | slobodno_polje1 = | vrijednost_slobodnog_polja1 = | slobodno_polje2 = | vrijednost_slobodnog_polja2 = | slobodno_polje3 = | vrijednost_slobodnog_polja3 = }} '''[[Lala Kara Mustafa-paša|Lala Mustafa-pašina]] džamija''' ({{Jez-tr|Lala Mustafa Paşa Camii}}), prvobitno poznata kao '''Katedrala Svetog Nikole''', a kasnije kao Džamija '''Svete Sofije''' (Aja Sofija) '''u Maguzi''', najveća je srednjovjekovna građevina u [[Famagusta|Famagusti]] [[Kipar|na Kipru]]. Sagrađena između 1298. i 1400, posvećena je kao katolička [[katedrala]] 1328. godine. Katedrala je [[Pretvaranje neislamskih bogomolja u džamije|pretvorena u džamiju]] nakon što je [[Osmansko Carstvo]] zauzelo Famagustu 1571. i ostala je džamija do danas. Od 1954. zgrada nosi ime po [[Lala Kara Mustafa-paša|Lala Mustafa-paši]], [[Veliki vezir (titula)|velikom veziru]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] iz [[Sokolovići (Sokolac)|Sokolovića]] u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], koji je služio [[Murat III|Muratu III]] i predvodio osmanlijske snage protiv [[Venecija|Mlečana]] na [[Kipar (ostrvo)|Kipru]]. == Historija == [[Datoteka:Kirchenportal_Famagusta.jpg|lijevo|mini| Katedrala Svetog Nikole, [[Famagusta]], zapadna vrata, vjerovatno završena 1311. godine. Probušena [[Balustrade|balustrada]] u [[Gotika|gotičkom]] stilu iznad [[zabat]]a je restauracija [[George H. Everett Jeffery|Georgea H. Everetta Jefferyja]].]] === Rana historija === [[Francuska]] dinastija [[Lusignan]] vladala je kao [[kraljevi Kipra]] od 1192. do 1489. i sa sobom je donijela najnoviji francuski ukus u arhitekturi, posebno razvoj [[Gotička arhitektura|gotičke arhitekture]]. Katedrala je građena od 1298. do 1312, a osvećena je 1328. godine. Jedinstveni natpis na podupiraču pored južnih vrata bilježi napredak gradnje 1311.<ref>Published by [[Camille Enlart]] in the nineteenth century and revisited in Franke, Arne. “St Nicholas in Famagusta: A New Approach to the Dating, Chronology and Sources of Architectural Language.” In ''Medieval and Renaissance Famagusta: Studies in Architecture, Art and History'', 75–91 (Farnham: Ashgate, 2012).</ref> "Nakon nesretne epizode kada je sadašnji biskup pronevjerio fond za obnovu",<ref>Eileen Davey. ''Northern Cyprus: a traveller's guide''. I. B. Tauris Publishers, 1994. Page 97.</ref> biskup Guy od Ibelina zavještao je 20.000 [[bezant]]a za njegovu izgradnju.<ref>Adrian J. Boas. ''Crusader Archaeology: the Material Culture of the Latin East''. Routledge (UK), 1999. Page 49.</ref> Luzinjanci će biti krunisani kao kraljevi Kipra u katedrali Svete Sofije (sada [[džamija Selimija]]) u [[Nikozija|Nikoziji]], a zatim krunisani kao [[Spisak jerusalemskih kraljeva|kraljevi Jerusalema]] u katedrali Svetog Nikole u Famagusti.<ref name="cypnet">{{Cite web|url=http://www.cypnet.co.uk/ncyprus/city/famagusta/lala/index.html|title=Lala Mustafa Pasha Mosque (St Nicholas Cathedral) - Famagusta, Cyprus|publisher=Cypnet.co.uk|access-date=6. 10. 2013}}</ref><ref name="holiday">{{Cite web|url=http://www.holidayinnorthcyprus.com/destinations_magusa.jsp|title=Northern Cyprus, Magusa, Enkomi|publisher=Ministry of Economy and Tourism / North Cyprus|archive-url=https://web.archive.org/web/20070212022217/http://www.holidayinnorthcyprus.com/destinations_magusa.jsp|archive-date=12. 2. 2007|url-status=usurped|access-date=6. 10. 2013}}</ref> Zgrada je izgrađena u stilu [[Rayonnant|Rayonnant gotike]], prilično rijetka izvan Francuske, iako je "posredovala kroz zgrade u Rajnskoj oblasti".<ref>Nicola Coldstream. ''Medieval Architecture.'' Oxford University Press, 2002. Page 13.</ref> O historijskoj vezi između Francuske i Kipra svjedoče njene paralele s francuskim arhetipovima kao što je Reimska katedrala. Zaista, sličnost je toliko jaka da je zgrada nazvana „Kiparski Reims“; sagrađena je sa troja vrata, kulama blizancima iznad prolaza i ravnim krovom, tipičnim za krstašku arhitekturu. Nešto nakon 1480, prostorija za sastanke, poznata kao ''Loggia Bembo'', dodata je jugozapadnom uglu [[Katedrala|katedrale]]. Značajan po svom detaljno oblikovanom ulazu s vitkim stupovima od mramora, u arhitektonskom je stilu koji znatno odstupa od stila same katedrale. Povezanost sa [[Bembo (porodica)|porodicom Bembo]], od kojih su neki zauzimali istaknute položaje na Kipru, pokazuju njihovi [[Heraldika|heraldički]] elementi na zgradi.<ref>Lucchese, Vincenzo. “Famagusta from a Latin Perspective: Venetian Heraldic Shields and Other Fragmentary Remains.” In ''Medieval and Renaissance Famagusta: Studies in Architecture, Art and History'', 167–86. Farnham: Ashgate, 2012.</ref> Za uljepšavanje lođe, kao sjedišta sa svake strane ulaza postavljeni su kasnoantički ulomci mramora, vjerovatno doneseni iz [[Salamina, Kipar|Salamine]]. === Osmanlijsko doba === [[Datoteka:Minaretcath.jpg|lijevo|mini| Katedrala sv. Nikole, [[Famagusta]], [[Munara|minaret]]. Oblaganje minareta u gotičkom stilu je restauracija [[George H. Everett Jeffery|Georgea H. Everetta Jefferyja]].]] Gornji dijelovi dvije kule katedrale pretrpjeli su zemljotrese, teško su oštećeni tokom [[Osmansko Carstvo|osmanlijskog]] bombardovanja 1571. i nikada nisu popravljeni. Nakon što su [[Mlečani]] poraženi i Famagusta pala do augusta 1571, Kipar je pao pod [[Kiparski pašaluk|osmanlijsku kontrolu]] i katedrala je pretvorena u džamiju, preimenovanu u "Džamiju Svete Sofije u Maguzi".<ref>[http://www.cm.gov.nc.tr/trnc/f1.htm]</ref> Skoro svi kipovi, [[Raspeće|krstovi]], vitraji, [[Freska|freske]] i slike su uklonjeni ili malterisani, kao i većina grobnica i oltara. Gotička struktura je ipak očuvana, a nekoliko grobnica se još uvijek može identificirati u sjevernom brodu. Godine 1954. preimenovana je u [[Lala Kara Mustafa-paša|Lala Mustafa-pašinu]] džamiju po komandantu osmanlijskog osvajanja 1570. - ozloglašena po jezivom mučenju [[Marco Antonio Bragadin|Marka Antonija Bragadina]], [[venecija]]nskog zapovjednika gradske tvrđave. Bragadin je predao grad nakon brutalne 10-mjesečne opsade u kojoj je 6.000 [[Kršćanstvo|kršćanskih]] branilaca zadržalo vojsku od više od 100.000 Osmanlija. == Arhitektonsko naslijeđe == [[Datoteka:Panagia_Lysis_Cyprus.jpg|mini|Panagia Lysis, Lysi, okrug Famagusta, Kipar.]] Katedrala Svetog Nikole nije bila široko ugledna koliko se može suditi po preživjelim građevinama Lusignanskog perioda na Kipru. Međutim, u 19. vijeku zapadni portal i drugi detalji kopirani su direktno u [[Grčka pravoslavna crkva|grčku pravoslavnu crkvu]] u Lisiju. == Katedrala u Famagusti u književnosti == Katedrala u Famagusti pojavljuje se u nekoliko književnih djela, uključujući ''Kuraj'' [[italija]]nske spisateljice [[:it:Silvia Di Natale|Silvije Di Natale]], ''Izlazak sunca'' britanske autorice [[Victoria Hislop|Viktorije Hislop]] i ''U potrazi za šest penija'' anglo-kiparskog autora [[Michael Paraskos|Michaela Paraskosa]]. == Također pogledajte == * [[Rayonnant]] * [[Džamija Selimija]] * [[Pretvaranje nemuslimanskih bogomolja u džamije]] == Galerija == <gallery perrow="5"> Datoteka:Loggia sculpture detail.jpg|Detalj kasnoantičkog [[nadvoja]] korištenog kao sjedište ispred Loggia Bembo. Datoteka:Inscription on Famagusta cathedral, Cyprus, in 2009.jpg|Natpis iz 1311. na južnoj strani džamije, koji bilježi napredak izgradnje. Datoteka:Loggia Bembo, Famagusta, Cyprus.jpg|Loggia Bembo, detalj ulaza, ''oko'' 1480. godine. Heraldički rad porodice Bembo nalaze se na abaci stubova i vidljivi su na kraju mermernog sjedišta. Datoteka:Lala Mustafa Pasha Mosque (Saint Nicholas Cathedral, Famagusta) (16).JPG|Enterijer. </gallery> == Reference == {{Refspisak|30em}} == Vanjski linkovi == * [http://www.cypnet.co.uk/ncyprus/city/famagusta/lala/index.html Lala Mustafa-pašina džamija (katedrala Svetog Nikole)] * [http://www.cypnet.co.uk/ncyprus/history/ottoman/evkaf2.html Cypnet stranica sa izvorima koji se odnose na otomansku okupaciju i planove invazije] * [http://www.cyprus44.com/photos/show.asp?photo=lala-mustafa-pasha-mosque-from-helicopter Fotografija iz zraka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071219003919/http://www.cyprus44.com/photos/show.asp?photo=lala-mustafa-pasha-mosque-from-helicopter |date=19. 12. 2007 }} * [https://www.flickr.com/photos/baby7/181090058/ Flickr fotografija] * [https://web.archive.org/web/20070927152436/http://www.photographersdirect.com/buyers/stockphoto.asp?imageid=925153 Fotografija unutrašnjosti naosa] * [https://web.archive.org/web/20110708220533/http://www.cyprusq.com/lala-mustafa-pasha-mosque-st-nicholas-cathedral/ Ciparski turistički vodič] * [http://eprints.st-andrews.ac.uk/archive/00000392/01/Art_5_Vol_9.pdf Crkva Svetog Petra i Pavla (Sinan-pašina džamija) Famagusta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070927191730/http://eprints.st-andrews.ac.uk/archive/00000392/01/Art_5_Vol_9.pdf |date=27. 9. 2007 }} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Koordinate na Wikipodacima]] [[Kategorija:Džamije iz 14. vijeka]] [[Kategorija:Građevine i strukture završene 1400.]] [[Kategorija:Džamije na Kipru]] [[Kategorija:Džamije na Sjevernom Kipru]] [[Kategorija:Džamije]] [[Kategorija:Džamije u Evropi]] [[Kategorija:Pages with unreviewed translations]] cueogidguvkvaa79caakppvga1qe3hq Korisnik:Tulum387/Igralište 2 500884 3829624 3829529 2026-04-12T12:17:09Z Tulum387 155909 Započet članak Victoria Aleksanyan. 3829624 wikitext text/x-wiki '''Victoria Aleksanyan''' (rođena 1987. u Erevanu, Armenija) armenska je filmska režiserka i suosnivačica IFCA – Zajednice nezavisnih filmskih stvaralaca Armenije. Aleksanyan je napisala, režirala i producirala niz kratkih filmova. == Obrazovanje == Aleksanyan ima zvanje magistre likovnih umjetnosti iz filma sa Univerziteta Columbia, te diplomu iz ekonomske novinarske struke sa Rusko-armenskog univerziteta. Dobila je postprodukcijsku stipendiju na Baden-Württemberg Filmskoj akademiji. == Karijera == Aleksanyan je započela svoju karijeru kao novinarka, radeći u nekoliko kulturnih časopisa u Armeniji. Nakon što je diplomirala na Rusko-armenskom univerzitetu i stekla magistarsku diplomu iz novinarstva, njen profesionalni put dobio je umjetnički smjer. Pridružila se jednom projektu pozorišta na otvorenom u Norveškoj kao blogerka i izvođačica, a ubrzo zatim se preselila u New York kako bi studirala film na Univerzitetu Columbia. U novembru 2018. Aleksanyan je realizovala Filmmaking Learning Lab za Tumo Centar za kreativne tehnologije u Gyumriju i održala jednomjesečnu intenzivnu edukativnu filmsku radionicu, koja je rezultovala produkcijom zajedničkog kratkog filma pod nazivom "Gyumri, my love", koji su kreirali Tumo studenti. Također je bila članica Nezavisnog filmskog odbora pri Nacionalnom centru za kinematografiju, gdje je pregledala i ocjenjivala filmske projekte i scenarije za Državni konkurs za finansiranje 2018. godine. Sada je Aleksanyan suosnivačica, prikupljačica sredstava i članica Upravnog odbora IFCA-e, Zajednice nezavisnih filmskih stvaralaca Armenije. '''Tina Trstenjak''' (rođena 24. avgusta 1990. u Celju) je bivša slovenska džudistkinja koja se takmičila u kategoriji do 63 kg. Trenirala je u klubu Judo Klub Z'Dezele Celje. Nakon Olimpijskih igara 2020. završila je takmičarsku karijeru i kasnije postala sudija. == Uspjesi == === Svjetsko prvenstvo === * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Svjetskom prvenstvu u Bakuu 2017. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti 2017. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu u Astani 2015. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Svjetskom prvenstvu u Chelyabusku 2014. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Juniorskom svjetskom prvenstvu u Parizu 2009. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Juniorskom svjetskom prvenstvu u Bangkoku 2008. === Evropsko prvenstvo === * {{Gold1}} Zlatna medalja na Evropskom prvenstvu u Lisabonu 2021. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Evropskom prvenstvu u Tel Avivu 2018. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Evropskom prvenstvu u Varšavi 2017. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Evropskom prvenstvu u Kazanju 2016. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Evropskom prvenstvu u Bakuu 2015. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Evropskom prvenstvu u Montpellieru 2014. * {{Bronze3}} Timska bronzana medalja na Evropskom prvenstvu u Montpellieru 2014. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Evropskom prvenstvu u Budimpešti 2013. === Državno prvenstvo Slovenije === * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2020. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2019. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2018. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2017 . * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2015. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2014. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2013. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2012. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2011. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2010. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2009. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2007. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2006. === Ostala takmičenja === * {{Gold1}} Zlatna medalja na Budapest Grand Slamu 2020. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Düsseldorf Grand Slam 2020. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Paris Grand Slamu 2020. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Abu Dhabi Grand Slamu 2019. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Paris Grand Slamu 2019. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Abu Dhabi Grand Slamu 2018. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Paris Grand Slam 2018. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Paris Grand Slamu 2017. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Paris Grand Slamu 2015 . * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Tokyo Grand Slamu 2017 . * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Tokyo Grand Slamu 2016. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Tokyo Grand Slamu 2015. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Tokyo Grand Slamu 2014 . {{Infokutija lijek | Naziv lijeka = Remifentanil | Druga_imena = metil 1-(2-metoksikarboniletil)-4-(fenil-propanoil-amino)-piperidin-4-karboksilat | Grupa = Opioid | Trgovačka imena = Ultiva | ATC kodovi = N01AH06 ([[Svjetska zdravstvena organizacija|SZO]]) | CAS_registarski_broj = 132875-61-7 | Dostupnost bez recepta = ne | Strukturna formula = [[Datoteka:Remifentanil-2D-skeletal.svg|170px]] | IUPAC ime = | Sumarna formula = C<sub>20</sub>H<sub>28</sub>N<sub>2</sub>O<sub>5</sub> | Tačka topljenja = 5&nbsp;°C | Tačka ključanja = | Molarna masa = 376,447 g/mol | Biološka raspoloživost = 100% (IV/IM) | Metabolizam = razgrađen od strane nespecifičnih esteraza u plazmi i tkivima | Poluvrijeme eliminacije = 1-20 min | Izlučivanje = }} '''Remifentanil''', koji se prodaje pod trgovačkim imenom '''Ultiva''', je snažni, kratkodjelujući sintetički [[Opioid|opioidni]] [[analgetik]]. Daje se pacijentima tokom operacije kako bi se ublažila bol, te kao dodatak [[Anestezija|anestetiku]]. Remifentanil se koristi za [[Sedacija|sedaciju]], kao i u kombinaciji s drugim lijekovima za primjenu u [[Opća anestezija|općoj anesteziji]]. Upotreba remifentanila omogućila je primjenu anestezije s visokim dozama opioida i niskim dozama [[Hipnotik|hipnotika]], zbog sinergijskog djelovanja između remifentanila i različitih hipnotičkih lijekova, te isparljivih anestetika. == Medicinska primjena == Remifentanil se koristi kao opioidni analgetik koji ima i brzo djelovanje i brzo povlačenje (vrijeme oporavka). Efikasno se primjenjuje tokom [[kraniotomija]], spinalne hirurgije, [[Kardiohirurgija|kardiohirurgije]] i zahvata gastričnog bypassa. Iako opioidi općenito djeluju slično u smislu ublažavanja [[Bol|bola]], farmakokinetika remifentanila omogućuje brži postoperativni oporavak. Remifentanil se može primjenjivati kao dio anestetičke tehnike TIVA ([[totalna intravenska anestezija]]) pomoću [[Kompjuter|kompjuterski]] kontrolisanih infuzijskih pumpi u postupku nazvanom TCI ([[ciljano kontrolirana infuzija]]). Ciljana koncentracija u plazmi unosi se u pumpu u jedinicama ng/mL, koja zatim izračunava stopu infuzije prema faktorima pacijenta, poput dobi i težine. Za indukciju se obično koriste nivoi od 40 ng/mL, ali općenito variraju između 3–8 ng/mL. Za određene hirurške procedure koje stvaraju posebno jake podražaje može biti potrebna razina do 15 ng/mL. Relativno kratko kontekstno-osjetljivo poluvrijeme eliminacije remifentanila omogućuje brzo postizanje željenog nivoa u [[Krv|krvi]], a iz istog razloga oporavak također nastupa brzo. To omogućava upotrebu remifentanila u posebnim okolnostima, poput [[Carski rez|carskog reza]]. Kratko kontekstno-osjetljivo poluvrijeme remifentanila čini ga idealnim za intenzivnu bol kratkog trajanja. Kao takav, uspješno se koristi za ublažavanje bola tokom poroda; međutim, nije toliko učinkovit kao epiduralna analgezija. U kombinaciji s [[Propofol|propofolom]], remifentanil se koristi za anesteziju pacijenata koji prolaze [[Elektrokonvulzivna terapija|elektrokonvulzivnu terapiju]]. === Dostupni oblici === Primjenjuje se u obliku remifentanil hidrohlorida, a kod odraslih se daje kao [[intravenska infuzija]] u dozama koje se kreću od 0,1 mikrogram po kilogramu tjelesne mase u minuti (μg/kg/min) do 0,5 μg/kg/min. Djeca mogu zahtijevati veće infuzijske stope (do 1,0 μg/kg/min). Klinički korisne infuzijske stope za sedaciju su 0,025–0,1 μg/kg/min (stope se prilagođavaju prema starosti pacijenta, težini bolesti i invazivnosti hirurškog zahvata). Male količine drugih sedativnih lijekova obično se istovremeno primjenjuju sa remifentanilom kako bi se postigla sedacija. Klinički korisne infuzijske stope u općoj anesteziji variraju, ali obično su 0,1–1 μg/kg/min. == Farmakologija == === Farmakokinetika === Remifentanil se smatra metabolički "mekim" lijekom, što znači da se vrlo brzo razlaže u neaktivni oblik. Za razliku od drugih sintetičkih opioida koji se razgrađuju u jetri, remifentanil ima estersku vezu koja se brzo hidrolizira pomoću nespecifičnih enzima u tkivima i plazmi. Zbog toga se ne nakuplja u organizmu, a njegovo poluvrijeme eliminacije ostaje oko 4 minute, čak i nakon infuzije koja traje 4 sata. Remifentanil se razlaže u remifentanil kiselinu, koja je praktično neaktivna – samo 1/4600 jačine originalnog lijeka. Zbog brzog metabolizma i kratkog trajanja djelovanja, remifentanil je omogućio fleksibilnije i preciznije primjene u anesteziji. Kada se koristi zajedno sa hipnotikom, može se davati u relativno visokim dozama, jer se lijek brzo eliminiše iz krvi nakon prekida infuzije. Efekti nestaju brzo, čak i nakon dugih infuzija. Zbog sinergijskog djelovanja remifentanila i hipnotika (npr. propofola), doza hipnotika se može značajno smanjiti. To često vodi ka stabilnijem krvnom pritisku i srčanoj funkciji tokom operacije, kao i bržem postoperativnom oporavku. === Farmakodinamika === Kod pacijenata na mehaničkoj ventilaciji, remifentanil može biti efikasniji od morfina u kontroli bola i sedaciji, ali ne i od fentanila. == Neželjeni efekti == Remifentanil je specifični agonist μ-receptora, što znači da smanjuje tonus simpatičkog nervnog sistema, izaziva respiratornu depresiju i analgeziju. Efekti lijeka uključuju smanjenje frekvencije srca, arterijskog pritiska, frekvencije disanja i plućnog volumena u zavisnosti od doze. Ponekad se javlja i rigidnost mišića. Najčešći neželjeni efekti koje pacijenti prijavljuju su vrtoglavica – često kratkotrajna, uobičajena kod drugih brzodelujućih sintetičkih fenilpiperdinskih opioida poput fentanila i alfentanila, jak svrab (pruritus) – uglavnom po licu. Ovi efekti se obično kontrolišu promjenom doze (smanjivanjem ili, u nekim slučajevima, povećanjem) ili davanjem drugih sedativa koji pomažu pacijentu da lakše podnese ili ne osjeti neželjena dejstva. Budući da je svrab djelimično uzrokovan povišenim nivoom histamina u krvi, nerijetko se daju antihistaminici poput difenhidramina (Benadryl). Međutim, ovo se radi pažljivo, jer može izazvati prekomjernu sedaciju. Mučnina se takođe može pojaviti, ali je obično kratkotrajna, jer remifentanil brzo napušta krvotok nakon prekida infuzije. === Potencijal za zloupotrebu === Kao i drugi μ-receptor agonisti (npr. morfin i kodein), remifentanil može izazvati euforiju i ima potencijal za zloupotrebu. Međutim, zbog brzog metabolizma i kratkog poluvremena djelovanja, rizik od zloupotrebe je prilično nizak. Ipak, postoje zabilježeni slučajevi zloupotrebe remifentanila. == Društvo i kultura == === Razvoj i plasman na tržište === Prije nego što je razvijen remifentanil, većina kratkodjelujućih hipnotika i amnestika imala je problem s dugotrajnom upotrebom – lijekovi bi se nakupljali u organizmu i izazivali nepoželjne dugotrajne efekte nakon operacije. Remifentanil je dizajniran da bude snažan anestetik s ultra-kratkim i predvidljivim trajanjem djelovanja, bez problema nakupljanja. Remifentanil je patentirala kompanija Glaxo Wellcome Inc, a FDA je odobrila njegovu upotrebu 12. jula 1996. Patent je istekao 10. septembra 2017. === Pravni status === U [[Hong Kong|Hong Kongu]], remifentanil je regulisan prema Rasporedu 1 Zakona o opasnim drogama (Poglavlje 134). Mogu ga koristiti samo zdravstveni radnici, a smije se koristiti i u univerzitetske istraživačke svrhe. Supstancu mogu izdavati farmaceuti, ali samo na odgovarajući propisani recept. Svako ko distribuira supstancu bez recepta može biti kažnjen sa 10.000 hongkonških dolara. Kazna za trgovinu ili proizvodnju supstance iznosi 5,000,000 HK$ i doživotnu kaznu zatvora. Posjedovanje supstance za ličnu upotrebu bez dozvole Departmana zdravlja ilegalno je i kažnjava se sa 1,000,000 HK$ i/ili 7 godina zatvora. U Sjedinjenim Američkim Državama, remifentanil je narkotik iz Rasporeda II (''Schedule II'') pod kontrolom DEA, sa brojem ACSCN 9739, a godišnja proizvodna kvota za 2013. iznosila je 3,750 grama, što je ostalo nepromijenjeno u odnosu na prethodnu godinu. == Tert-butil remifentanil == Zamjena metil-[[Ester|estera]] na dugom lancu sa tert-butil-esterom čini ovaj remifentanilni analog 150.000 puta jačim od morfina i 210 puta jačim od samog remifentanila, što ga svrstava među najjače poznate fentanil analoge. Tert-butil grupa takođe čini lijek otpornijim na hidrolizu i produžava njegovo poluvrijeme u tijelu. == Primjena u veterini == Poluvrijeme remifentanila kod pasa je 6 minuta. Ovo poluvrijeme se ne povećava ni sa većom dozom ni sa dugotrajnom upotrebom, pa je oporavak nakon primjene vrlo brz. Remifentanil je efikasniji kod pasa nego kod mačaka, mada se povećanjem doze kod mačaka može postići analgezija i smanjenje čula bola (anti-nocicepcija). [[Hiperalgezija]] i tolerancija su primijećene kod glodara i kunića, ali ne kod pasa i mačaka. Kod konja, remifentanil može pružiti dugotrajnu sedaciju kada se kombinuje sa [[Ksilazin|ksilazinom]] i koristi kao kontinuirana infuzija. == Reference == == Ubistva u šumi u Klanovicáma == Dana 15. decembra 2023. godine, u šumi Klánovice na istočnom obodu Praga, oko 25 kilometara od Karlovog Univerziteta, ubijeni su 32-godišnji muškarac i njegova dvomjesečna kćerka dok se nalazila u dječijim kolicima. Naknadnom istragom utvrđeno je da je počinilac, David Kozák, prije izvršenja ubistava samo jednom posjetio šumu Klánovice. Na dan pucnjave na Karlovom Univerzitetu, na svom računaru je napisao oproštajnu poruku u kojoj je detaljno opisao ubistva u Klánovicama, a oružje kojim su počinjena ubistva prethodno je sakrio u porodičnom dvorištu. Prema istrazi, Kozák je na dan zločina koristio javni prevoz, pri čemu je tokom presjedanja na drugom dijelu Praga isključio mobilni telefon. Sa sobom je nosio bež ruksak i bio naoružan s dva pištolja, Glock 45 i Berettu 71. Nakon ulaska u šumu, prvobitno je namjeravao napasti ženu s dvoje djece koju je vidio na igralištu uz glavnu šumsku stazu, ali je potom uočio muškarca s kolicima i procijenio da je on lakša meta. Pratio ga je kraće vrijeme, nakon čega je ispalio više hitaca iz pištolja Glock 45, opremljenog prigušivačem, usmrtivši muškarca, a potom je ispalio dva hica u kolica, pri čemu je ubijena njegova dvomjesečna kćerka. Nakon toga je pobjegao s mjesta događaja. Tokom bijega, Kozák se kretao pješke prema gradu Úvaly, zatim je autobusom otišao do željezničke stanice Klánovice, odakle je vozom napustio područje između 16:00 i 16:45 po srednjoevropskom vremenu. U jednom trenutku tokom bijega prošao je pored para s kolicima i razmatrao mogućnost napada, ali je odustao nakon što je u daljini čuo sirene. Policija je nakon zločina sprovela opsežnu potragu u šumi angažujući stotine službenika, dok je formirana i posebna operativna grupa za pronalazak počinioca. Kako nije bilo direktnih tragova, istraga je prvo usmjerena na vlasnike registrovanog vatrenog oružja koje je odgovaralo balističkim nalazima, čime je obuhvaćeno oko 30.000 osoba, a potom je krug sužen na približno 4.000 potencijalnih osumnjičenih, od kojih je oko 40 živjelo u blizini šume Klánovice. Dana 20. decembra policija je saopćila da i dalje nema konkretnih tragova, ali da se istraga nastavlja. U kasnijoj fazi, kada je isključen lični ili profesionalni motiv, istraga je razmatrala mogućnost nasumičnog napada. Prema navodima stručnih izvora, slučaj je upoređivan s ranijim ubistvima poznatim kao "šumska ubica“ iz 2005. godine, kada je bivši policajac ubio tri nasumične žrtve u šumskim područjima u okviru priprema za planirani napad u praškom metrou, koji je kasnije spriječen njegovim hapšenjem. Glavni istražitelj Jedinice za teške zločine u Pragu izjavio je da je, zbog činjenice da je Kozák živio u Srednjočeškoj regiji, koja ima odvojenu policijsku upravu od Praga, istraga bila za nekoliko dana prekasna da bi se potencijalno spriječio napad na Karlovom univerzitetu. '''Mircea Lucescu''' (29. juli 1945. – 7. april 2026) bio je bivši profesionalni rumunski fudbaler i trener. Lucescu je bio jedan od najuspješnijih igrača rumunskog ligaškog prvenstva, osvojivši sedam titula sa Dinamom iz Bukurešta. Također je nastupao za Științu iz Bukurešta i Corvinul Henedoaru, a upisao je i 64 nastupa za rumunsku fudbalsku reprezentaciju. Bio je kapiten te selekcije na FIFA SP 1970. Trenirao je razne timove u Rumuniji, Italiji, Turskoj, Ukrajini i Rusiji. Dobro je poznat po dvanestogodišnjem mandatu u Šahtjoru iz Donjecka, gdje je postao najuspješnii trener osvojivši sa klubom 8 titula u ukrajinskom prvenstvu, 6 kupova, 7 superkupova i UEFA kup 2008/09. Također je osvajao trofeje sa Šahtjorovim rivalom, Dinamom iz Kijeva, te titule A divizije sa klubovima iz Bukurešta, Dinamom i Rapidom. Sa Galatasarayem i Beşiktaşom osvojio je i tursko nacionalno prvenstvo. Proglašavan je za rumunskog trenera godine 2004, 2010, 2012, 2014 i 2021, a za trenera godine u Ukrajini 2006, kao i u periodu između 2008. i 2014. Primio je i nagradu u Rumuniji za trenera decenije 2013, a 2015. godine postao je peti čovjek koji je vodio klubove u 100 utakmica Lige prvaka, pridruživši se tako Alexu Fergusonu, Carlu Ancelottiju, Arsènu Wengeru i Josèu Mourinhu. Također je treći trener po osvojenom broju službenih trofeja (38). == Klupska karijera == Lucescu je rođen 29. jula 1945. u rumunskom glavnom gradu, Bukureštu. Počeo je igrati juniorski fudbal 1961. godine u Școala Sportivă 2 u Bukureštu. U Dinamo Bukurešt doveo ga je trener Traian Ionescu, gdje je debitovao u Diviziji A 21. juna 1964. u pobjedi 5–2 protiv Rapida iz Bukurešta. U svoje prve dvije sezone u Dinamu, Lucescu je osvojio prvenstvo u obje, odigravši ukupno tri utakmice u Diviziji A. Sljedeće dvije sezone bio je posuđen klubu Štiința Bukurešt u Diviziju B. Nakon završetka posudbe, vratio se među Crvene pse, s kojima je osvojio Kup Rumunije 1967/68, postigavši dva pogotka u pobjedi 3:1 u finalu protiv Rapida iz Bukurešta, nakon što ga je trener Bazil Marin uveo u igru u 77. minuti umjesto Nicolaea Nagyja. U naredna tri izdanja Kupa Rumunije klub je svaki put stigao do finala, a Lucescu je u finalu 1971. postigao dva gola. Ipak, u sva tri navrata njegova ekipa poražena je od rivala Steaue iz Bukurešta. Tokom boravka u klubu, Lucescu je osvojio i četiri ligaške titule. U sezoni prvog naslova, pod vodstvom trenera Nicolaea Dumitrua i Ionescua, upisao je 23 nastupa i postigao tri gola. U narednoj šampionskoj sezoni trener Ion Nunweiller koristio ga je u 28 utakmica, u kojima je postigao lični rekord od 12 golova. U trećoj sezoni osvajanja titule zabilježio je četiri pogotka u 31 nastupu, ponovo radeći s Dumitruom, dok je u posljednjoj šampionskoj sezoni odigrao 19 utakmica i postigao sedam golova pod vodstvom Nunweilera. Lucescu je ukupno proveo 12 sezona u Dinamu, u kojima je odigrao 250 utakmica u Diviziji A i postigao 57 golova, uključujući devet u derbijima protiv Steaue. Tokom tih godina odigrao je i 15 utakmica u evropskim takmičenjima, u kojima je postigao tri gola (uključujući tri nastupa u Kupu velesajamskih gradova). Postigao je gol protiv oba madridska velikana, Reala i Atlética, u Evropskom kupu, ali u oba slučaja Dinamo nije uspio proći dalje protiv Španaca. Zbog svojih nastupa u 1971, Lucescu je zauzeo četvrto mjesto u izboru za rumunskog fudbalera godine, a 1974. bio je drugi. U julu 1977. godine Lucescu je prešao u Corvinul Hunedoara, gdje je u januaru 1979. preuzeo i ulogu trenera, istovremeno ostajući aktivan igrač. Na kraju te sezone klub je ispao u Diviziju B, ali je Lucescu ostao vjeran ekipi i već nakon jedne godine izborio povratak u najviši rang. Imao je ključnu ulogu i u sezoni 1981/82, kada je Corvinul završio na trećem mjestu Divizije A, nakon čega je okončao igračku karijeru kako bi se u potpunosti posvetio trenerskom poslu. Tokom trenerskog mandata u Dinamu nakratko se vratio na teren, jer je veliki broj igrača bio pozvan u kamp reprezentacije Rumunije uoči Svjetskog prvenstva 1990. godine. Zbog toga se ponovo registrovao kao igrač i 16. maja 1990. ušao u igru u 76. minuti, zamijenivši Ionela Fulgu u remiju 1:1 protiv Sportula Studențesca iz Bukurešta. Te sezone osvojio je titulu i kao igrač i kao trener. Sa 44 godine, 9 mjeseci i 17 dana postao je najstariji igrač koji je nastupio u Diviziji A, takmičenju u kojem je ukupno upisao 362 nastupa i postigao 78 golova. Lucescu je tokom karijere imao i ponude iz inostranstva. Tokom 1970-ih često se povezivao s prelascima u strane klubove, ali ga je u tome sprječavao rumunski komunistički režim. U februaru 1970, tokom turneje reprezentacije po Brazilu na turniru u Rio de Janeiru, predsjednik Fluminensea poslao je zvaničan zahtjev rumunskim vlastima da ga dovede na posudbu. Ponuda je odbijena, jer je režim sportiste smatrao nacionalnim resursima i političkim simbolima, rijetko im dopuštajući odlazak u inostranstvo. Fudbaleri su tada viđeni kao ambasadori socijalističkog uspjeha, s očekivanjem da predstavljaju Rumuniju u svijetu, ali pod strogom kontrolom države i bez mogućnosti nastupa za strane klubove. Kasnije se njegovo ime dovodilo u vezu i s turskim Fenerbahçeom u dva navrata. U julu 1971. nastupio je na revijalnoj utakmici povodom oproštaja klupske legende Ogüna Altıparmaka, što je bio prvi znak interesa istanbulskog kluba. U augustu 1976. nosio je dres Fenerbahçea u prijateljskoj utakmici protiv Dnipropetrovska; navodno je transfer bio dogovoren, ali su vlasti ponovo spriječile njegov odlazak. == Reprezentativna karijera == Lucescu je za reprezentaciju Rumunije odigrao ukupno 64 utakmice, od čega je u 23 navrata bio kapiten, te je postigao devet golova. Debi je upisao pod vodstvom selektora Iliea Oană 2. novembra 1966. godine, u pobjedi 4:2 protiv Švicarske u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1968. U tim kvalifikacijama zabilježio je šest nastupa i postigao dva gola, oba u pobjedama protiv Kipra. Prvih deset nastupa za reprezentaciju ostvario je dok je još igrao u drugom rangu, za Științu iz Bukurešta. U uspješnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1970. nastupio je u šest utakmica. Na završnom turniru selektor Angelo Niculescu koristio ga je kao kapitena u sve tri utakmice grupne faze – pobjedi protiv Čehoslovačke te porazima od branitelja naslova Engleske i kasnijeg prvaka Brazila, nakon čega Rumunija nije uspjela proći dalje. Uoči posljednje utakmice protiv Brazila, Lucescu je vlastitim novcem kupio plavu opremu za ekipu, jer je Fudbalski savez Rumunije obezbijedio samo jedan komplet dresova, žute boje, iste kao i brazilski. Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 1972. odigrao je sedam utakmica i postigao dva gola, a Rumunija je stigla do četvrtfinala, gdje je eliminisana od Mađarske, koja je kasnije izborila plasman na završni turnir. U narednim godinama upisao je dva nastupa u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1974, tri utakmice uz jedan gol u pobjedi 3:1 protiv Grčke u Balkanskom kupu 1973–76, te šest nastupa i jedan pogodak u uvjerljivoj pobjedi 6:1 protiv Danske u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1976. Posljednji nastup za reprezentaciju zabilježio je 4. aprila 1979. godine u remiju 2:2 protiv Španije u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1980. Za doprinos reprezentaciji, posebno učešće na Svjetskom prvenstvu 1970, odlikovan je 25. marta 2008. godine, kada mu je tadašnji predsjednik Traian Băsescu dodijelio Orden „Meritul Sportiv“ III klase. == Trenerska karijera == === Corvinul Hunedoara === Lucescu je mnogo toga o trenerskom poslu naučio od Viorela Mateianua, čijim je metodama rada bio posebno impresioniran. Redovno je odlazio na treninge njegovog kluba Baia Mare, često ga moleći da ih produži kako bi mogao što više naučiti. Posjećivao ga je i kod kuće, gdje su znali provoditi noći razgovarajući o fudbalu i zajedno crtajući taktičke zamisli. Trenersku karijeru započeo je u januaru 1979. u Corvinulu, gdje je zamijenio Iliea Savua, istovremeno ostajući aktivan igrač. Debitovao je 28. februara iste godine u Kupu Rumunije, porazom 3:1 nakon produžetaka. Samo tri dana kasnije upisao je i prvi meč u prvenstvu, uz pobjedu 2:0 i postignut gol. Ipak, ekipa je na kraju sezone ispala u niži rang, ali je već naredne godine izborila povratak. Vrhunac tog perioda bio je treće mjesto u sezoni 1981/82, nakon čega se Lucescu posvetio radu s reprezentacijom, koju je vodio paralelno. U tom razdoblju pokazao je izuzetan dar za rad s mladima, afirmišući igrače poput Ioana Andonea, Mircee Rednica, Michaela Kleina i Dorina Mateuța. === Rumunija === Na klupi reprezentacije debitovao je 11. novembra 1981. remijem bez golova protiv Švicarske. Uspio je odvesti selekciju na Evropsko prvenstvo 1984, osvojivši tešku kvalifikacionu grupu ispred Italije, Čehoslovačke i Švedske. Na završnom turniru Rumunija je osvojila samo bod i nije prošla grupu. Bio je nadomak plasmana na Svjetsko prvenstvo 1986, ali je njegova ekipa ostala kratka za jedan bod. Reprezentaciju je napustio 1986. godine. Posebno se pamti da je upravo on dao debi Gheorgheu Hagiju sa 18 godina, a kasnije mu povjerio i kapitensku traku. === Dinamo București === Godine 1985. preuzeo je Dinamo, paralelno vodeći reprezentaciju. Već u prvoj sezoni osvojio je Kup Rumunije pobjedom nad velikim rivalom Steauom. Tokom gotovo pet godina stvorio je snažan tim kombinujući mlade igrače iz omladinskog pogona s već formiranim fudbalerima. Dinamo je pod njegovim vodstvom stigao do četvrtfinala Kupa pobjednika kupova, a potom osvojio i duplu krunu 1990. godine. === Pisa === Nakon revolucije 1989. odlazi u Italiju, gdje preuzima Pisu. Iako je dobro započeo sezonu, problemi s upravom i loši rezultati doveli su do otkaza 1991. godine. U tom periodu radio je s mladim Diegom Simeoneom i započeo saradnju na analitičkom pristupu fudbalu, uključujući razvoj jednog od prvih softvera za statistiku u sportu. === Brescia === U Bresci je brzo ostvario uspjeh, izborivši plasman u Seriju A. Klub je kasnije nekoliko puta ispadao i vraćao se u ligu, a osvojio je i Anglo-italijanski kup 1994. Posebno je zanimljivo da je tim bio poznat kao “rumunska Brescia”, jer je doveo više igrača iz svoje domovine. U tom periodu dao je priliku mladom Andrei Pirlu da trenira s prvim timom. === Reggiana === Kratko je vodio Reggianu 1996. godine, ali je zbog loših rezultata brzo smijenjen. === Rapid București === Povratkom u Rumuniju 1997. preuzeo je Rapid, s kojim je osvojio Kup, a zatim i prvenstvo 1999. – prvo nakon 32 godine čekanja. Dodao je i Superkup, potvrdivši dominaciju nad Steauom. === Inter Milan === Krajem 1998. preuzeo je Inter, radeći s velikim zvijezdama poput Ronalda i Roberta Baggia. Ekipa je stigla do četvrtfinala Lige prvaka, ali je eliminisana od Manchester Uniteda. Klub je napustio već 1999, između ostalog i zbog nesuglasica s Ronaldom. === Galatasaray === Godine 2000. dolazi u Galatasaray i odmah osvaja UEFA Superkup pobjedom nad Real Madridom. U narednim sezonama bilježi dobre evropske rezultate i osvaja tursko prvenstvo, ali uprkos tome biva smijenjen. === Beşiktaş === U Beşiktaşu ostvaruje veliki uspjeh, osvojivši titulu 2003. uz rekordni broj bodova. Ipak, nakon kontroverzi i pada forme naredne sezone, napušta klub. === Shakhtar Donetsk === Najveći trag ostavio je u Shakhtaru, koji je vodio čak 12 godina. Osvojio je brojne domaće trofeje i 2009. godine UEFA Kup, prvi evropski trofej u historiji kluba. Posebno uspješna bila je sezona 2010/11, kada je osvojio trostruku krunu i stigao do četvrtfinala Lige prvaka. Bio je poznat po radu s mladim Brazilcima, koje je razvijao u vrhunske igrače. Više puta proglašavan je trenerom godine u Ukrajini. === Zenit, Turska i Dynamo Kyiv === Godine 2016. preuzima Zenit i osvaja Superkup Rusije, ali ubrzo dobija otkaz. Kao selektor Turske nije uspio izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo. Godine 2020. preuzima Dynamo Kyiv, što izaziva negodovanje navijača zbog njegove prošlosti u Shakhtaru. Ipak, već u prvoj sezoni osvaja prvenstvo i Kup. Tokom rata u Ukrajini 2022. napušta zemlju radi sigurnosti. Klub napušta 2023. godine. === Povratak u Rumuniju === Na klupu reprezentacije Rumunije vraća se 2024. godine. U Ligi nacija ostvaruje odlične rezultate i plasman u viši rang, ali ne uspijeva izboriti odlazak na Svjetsko prvenstvo 2026. Nakon eliminacije u baražu protiv Turske, te zdravstvenih problema, podnosi ostavku u aprilu 2026. == Privatni život i smrt == Lucescu je fudbal smatrao centrom svog života, često naglašavajući da želi ostati u sportu do kraja. Govorio je više jezika i poticao igrače na obrazovanje i kulturno uzdizanje. Njegov sin Răzvan također je postao trener. Tokom života imao je i ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući srčane tegobe i tešku saobraćajnu nesreću. Početkom aprila 2026. hospitalizovan je zbog teških srčanih komplikacija. Preminuo je 7. aprila 2026. u Bukureštu, u 80. godini života. == Djela == Autor je i knjiga o fudbalu: * ''Miraj travnjaka'' (1981) * ''Rudarski život'' (2011) Arina Sabaljenka (rođena 5. maja 1998.) bjeloruska je profesionalna teniserka. Trenutno je broj 1 u pojedinačnoj konkurenciji na WTA rang listi, te prijašnja najbolje rangirana igračica u dublu. Sabaljenka je osvojila24 TWA singl ttule, među kojima su 4 Grand Slam turnira – po dvije na Australian Openu i US Openu – kao i 11 WTA 1000 turnira. Također je ovojila 6 titula u dublu, uključujući US Open 2019. i Australian Open 2021, oba puta s Elise Mertens. Sabaljenka je veću prepoznatljivost stekla 2017. kada je, zajedno s Aleksandrom Sasnovič, dovela reprezentaciju Bjelorusije do finala Fed Cupa, iako obje tada nisu bile među top 75 na rang listi. Sezone 2018. i 2019. završila je kao svjetski broj 11 u singlu. Nakon dva polufinala na Grand Slam turnirima 2021. godine, popela se na drugo mjesto, ali je 2022. imala problema s održavanjem tog nivoa igre. Godine 2023. osvojila je svoj prvi Grand Slam naslov na Australian Openu, bila finalistkinja US Opena i prvi put postala svjetski broj 1. Godine 2024. Sabaljenka je odbranila svoju Australian Open titulu i osvojila treći Grand Slam naslov na US Openu, završivši prvi put godinu kao prvorangirana igračica. Godine 2025. odbranila je titulu na US Openu i bila finalistkinja Astralian Opena i Roland Garrosa, zadržavši prvo mjesto tokom čitave sezone. U 2026. stigla je do osmog Grand Slam finala na Australian Openu i osvojila tzv. Sunshine Double (Indian Wells i Miami). Sabaljenka je redovno počela igrati dublove 2019. Sa Mertens kao partnerkom odmah je ostvarila uspjeh osvojvši Sunshine double iste godine. Kasnije su zajedno osvojile US Open, a Sabaljenka se prvi put plasirana na WTA Finals. Nakon što su Mertens i ona osvojile drugi Grand Slam na Australian Openu 2021, Sabaljenka je postala broj 1 u dublu, nakon čega se isključivo fokusirala na singl. Počeci Sabaljenka je rođena u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije. Njen otac, Sergej (preminuo 2019.), bio je hokejaš na ledu. Sabaljenka je počela igrati tenis sasvim slučajno. Izjavila je: "Jednog dana moj tata me je vozio negdje autom i usput je vidio teniske terene. Tako me je odveo tamo. Svidjelo mi se i uživala sam u tome — i tako je sve počelo." Počela je trenirati na Nacionalnoj teniskoj akademiji u Minsku kada je otvorena 2014. godine. Godine 2015. Bjeloruski teniski savez uvjerio je Sabaljenku i njen tim da se fokusiraju na igranje profesionalnih turnira nižeg nivoa umjesto juniorskih takmičenja, iako je još uvijek imala pravo nastupa u juniorskoj konkurenciji. Karijera Juniorska karijera Sabaljenka je kasno počela igrati na ITF juniorskim turnirima jer je u mlađim kategorijama nastupala na U14 i U16 Tennis Europe takmičenjima. Nije igrala u glavnom žrijebu nijednog ITF turnira sve do 2013, kada je sa 15 godina igrala n nižerangiranom Grade-4 Tallink kupu u Estoniji. Nikada nije igrala na juniorskim Grand Slam turnirima niti na drugim visokim Grade-A i Grade-1 takmičenja. Zbog nedostatka većeg broja bodova s tih većih turnira, najbolji plasman u karijeri bio joj je tek 225. mjesto. Sabaljenka je svoju prvu ITF titulu osvojila u dublu na najnižem nivou, Grade-5 Alatan Tour Cupu u Bjelorusiji krajem 2013, zajedno sa sunarodnjakinjom Verom Lapko. Tokom 2014. istakla se na Grade-4 turnirima, gdje je u junu stigla do svog prvog finala u singlu na Estonian Junior Openu, a u oktobru je osvojila svoju prvu singl titulu na MTV Total Junior Cupu u Finskoj. Na kraju sezone odbranila je titulu u dublu na Alatan Tour Cupu, ovog puta sa sunarodnjakinjom Nikom Šitkouskajom, a osvojila je i titulu u singlu. Godine 2015. igrala je samo na jednom turniru, Evropskom juniorskom prvenstvu. Kao turnir kategorije B1, to je bio najviši nivo juniorskog takmičenja na kojem je učestvovala. Izgubilaje u drugom kolu od prve nositeljice Markete Vondrušove. Period 2012–2016: Profesionalni i Fed Cup debi Sabaljenka je počela igrati na ITF Women's Circuitu 2014, čak i prije nego što je nastupala na ITF juniorskim turnirima. U dvije godine odigrala je svojih prvih 5 turnira u rodnom Minsku, ali ni na jednom nije osvojila pobjedu u glavnom žrijebu. Svoju prvu profesionalnu pobjedu zabilježila je krajem 2014. u Istanbulu. U narednoj sezoni, u oktobru, osvojila je prve dvije titule u uzastopnim sedmicama u Antaliji, obje na turnirima ranga 10.000 dolara. Također je osvojila i turnir sa glavnom nagradom od 25.000 dolara posljednje sedmice te godin. Ta titula ju je početkom 2016. prvi put uvela među najboljih 300 na WTA listi. Iste godine u aprilu debitovala je u Fed Cupu, gdje je poražena u svom jedinom meču. Također je osvojila i tada najveće titule, obje sa nagradom od 50.000 dolara (prva u Tianjinu uvela ju je među 200 najboljih u maju, dok joj je druga u Toyoti u novembru pomogla da sezonu završi kao 137. igračica svijeta). Godina 2017: Titula na WTA 125 i probijanje među 100 najboljih Uprkos određenom uspjehu početkom sezone u Fed Cupu, Sabaljenka je imala miran start godine. U februaru je prvi put igrala u glavnom žrijebu WTA Toura kao kvalifikantkinja na Dubai Openu; međutim, svoju prvu pobjedu na WTA Touru ostvarila je tek u julu na Wimbledonu. Na svom Grand Slam debiju ponovo je kroz kvalifikacije izborila glavni žrijeb i u prvom kolu pobijedila Irinu Hromačevu. Sabaljenka je ovaj uspjeh nastavila još jednom pobjedom na Washington Openu protiv 34. igračice svijeta, Lauren Davis, finalistkinje iz 2016. i tada najviše rangirane protivnice koju je pobijedila. Nakon poraza u kvalifikacijama US Opena, Sabaljenka je stigla do svog prvog WTA polufinala na Taškent Openu, gdje je između ostalih pobijedila treću nositeljicu i 53. igračicu svijeta, Tatjanu Mariju. Nekoliko sedmica kasnije nastupila je na Tianjin Openu kao 119. igračica svijeta, ali je uspjela doći do svog prvog WTA finala. Tamo se susrela sa svojim idolom iz djetinjstva, Marijom Šarapovom, ali je na kraju izgubila u dva tijesna seta. Zahvaljujući tom rezultatu, napredovala je na 76. mjesto i prvi put ušla među 100 najboljih na svijetu. Nakon tijesnog poraza u finalu Fed Cupa protiv Sjedinjenih Američkih Država, Sabaljenka je sezonu završila osvajanjem tada najveće titule u karijeri na Mumbai Openu, turniru iz serije WTA 125. Ova titula joj je osigurala 78. mjesto na kraju godine. '''Steam''' je [[Digitalna distribucija|digitalna platforma za distribuciju]] i prodaju [[Videoigra|videoigara]] koju je razvija [[Valve (korporacija)|korporacija Valve]]. Pokrenut je kao softverski klijent u septembru 2003. kako bi automatski obezbijedio ažuriranja za Valveove video-igre, a krajem 2005. proširen je na distribuciju igara drugih proizvođača. Nudi različite funkcije, kao što su [[Matchmaking|povezivanje igrača na serveru]] uz [[Valve Anti-Cheat]] (VAC) zaštitu, [[Servis društvenog umrežavanja|društvene mreže]] i usluge [[Streamovanje igara|streamovanja igara]]. Funkcije Steam klijenta uključuju održavanje ažuriranja, cloud skladištenje i opcije popu direktnih poruka, prikaza unutar igre (ovelay), foruma za diskusiju i virtuelnog tržišta [[Kolekcionarski predmet|kolekcionarskih predmeta]]. Prodavnica također nudi [[softver za produktivnost]], [[Muzika u videoigrama|muzički sadržaj iz igara]], videozapise, kao i prodaju hardvera kojeg Valve proizvodi ([[Valve Index]], [[Steam Deck]]). [[Aplikativni programski interfejs|Programski interfejs (API)]], Steamworks, objavljen je 2008, a programeri ga koriste kako bi u svoje proizvode integrisali Steam funkcije, poput [[Upravljanje digitalnim pravima|zaštite digitalnih prava (DRM)]]. Nekoliko izdavača igara počelo je distribuisati svoje proizvode na Steamu iste godine. Steam je prvobitno razvijen za [[Microsoft Windows|Windows]], ali je 2010. i 2013. prilagođen za [[macOS]] i [[Linux]]. Mobilna verzija Steama, koja omogućava korištenje njegovih online funkcije, objavljena je za [[iOS]] i [[Android (operativni sistem)|Android]] 2012. Steam je najveća digitalna platforma za distribuciju [[Računarska igra|računarskih igara]], sa udjelom na tržištu koji se 2013. prema ''[[IHS Screen Digest|IHS Screen Digestu]]'' procjenjivao na 75%. Do 2017, kupovine igara preko Steama dostigle su oko 4,3 milijarde američkih dolara, odnosno najmanje 18% globalne prodaje računarskih igara prema [[Steam Spy|''Steam Spyju'']]. Do 2021, usluga je imala više od 34.000 igara i preko 132 miliona [[Aktivni korisnik|aktivnih mjesečnih korisnika]]. Uspjeh Steama doveo je do razvoja [[Steam Machine]] gaming računara 2015, uključujući [[SteamOS]] (za Linux OS) i [[Steam Controller|Steam Controllera]]; zatim [[Steam Link]] uređaja za lokalni streaming igara; i 2022. prenosivog [[Steam Deck|Steam Decka]], prilagođenog za pokretanje Steam igara. '''Mioklonus''' je brzi kratki nevoljni nepravilni trzaj [[Mišić|mišića]], grupe mišića ili [[Zglob|zgloba]] (bez ritma) za razliku od [[Klonus|klonusa]] koji je ritmičan i pravilan. Javlja se kao prateći simptom kod velikog broja [[Neurološki poremećaj|neuroloških oboljenja]]. Sam termin mioklonus (myo - "mišić", clonus "grč") opisuje [[medicinski znak]] i, uopšteno, ne predstavlja [[Dijagnoza|dijagnozu]] [[Bolest|bolesti]]. Nastaju u [[Moždana kora|moždanoj kori]] (kortikalno), u drugim dijelovima mozga (subkortikalno) ili u [[Kičmena moždina|kičmenoj moždini]] (spinalno). Ubrajaju se u ekstrapiramidalne [[Hiperkinezija|hiperkinezije]], odnosno spadaju u hiperkinetičke poremećaje pokreta, zajedno sa [[Tremor|tremorom]] i [[Horeja|horejom]]. Ovi miokloni trzaji ili grčevi obično su uzrokovani naglim [[Mišićna kontrakcija|kontrakcijama mišića]] (pozitivni mioklonus) ili kratkotrajnim prekidima kontrakcije (negativni mioklonus). Najčešće se javljaju prilikom uspavljivanja ([[hipnički trzaj]]). Miokloni trzaji mogu se javiti i kod zdravih osoba i povremeno ih doživljava gotovo svako. Međutim, ako postanu učestaliji i rašireniji, mogu biti znak različitih neuroloških poremećaja. [[Štucanje]] je vrsta mioklonog trzaja koji posebno zahvata [[Dijafragma|dijafragmu]]. Kada je grč izazvan od strane druge osobe naziva se ''isprovocirani grč''. Napadi [[Drhtanje|drhtanja]] kod [[beba]] spadaju u ovu kategoriju. Miokloni trzaji mogu se javiti pojedinačno ili u nizu, u određenom obrascu ili bez obrasca. Pojavljivati se mogu rijetko ili više puta u jednoj minuti. Najčešće je mioklonus jedan od više znakova u širokom spektru poremećaja [[Nervni sistem|nervnog sistema]], kao što su [[multipla skleroza]], [[Parkinsonova bolest]], [[distonija]], [[cerebralna paraliza]], [[Alzheimerova bolest]], [[Gaucherova bolest]], [[subakutni sklerozirajući panencefalitis]], [[Creutzfeldt-Jakobova bolest,|Creutzfeldt-Jakobova bolest]], [[serotoninska toksičnost]], neki slučajevi [[Huntingtonova bolest|Huntingtonove bolesti]], kao i pojedini oblici [[Epilepsija|epilepsije]], te povremeno kod [[Intrakranijalna hipotenzija|intrakranijalne hipotenzije]]. U gotovo svim slučajevima u kojim je mioklonus uzrokovan oboljenjem [[Centralni nervni sistem|CNS-a,]] prethode mu drugi simptomi, kao npr. kod Creutzfeldt-Jakobove bolesti on je obično kasna klinička manifestacija koja se javlja nakon što pacijent već počne pokazivati izražene neurološke deficite. Anatomski, mioklonus može poticati iz lezija korteksa, subkorteksa ili kičmene moždine. Prisustvo mioklonusa iznad foramen magnuma praktično isključuje spinalni mioklonus; dalja lokalizacija zahtijeva dodatne pretrage, poput [[Elektromiografija|elektromiografije (EMG)]] i [[Elektroencefalografija|elektroencefalografije (EEG)]]. == Tipovi == Među najčešćim tipovima mioklonusa su akcijski, kortikalni refleksni, esencijalni, palatalni mioklonus, kao i oni koji se javljaju u progresivnim miokonim epilepsijama, retikuralni refleksni, spavački, te stimulusno-osjetljivi mioklonus. === Oblici epilepsije === '''Kortikalno refleksni mioklonus''' smatra se oblikom epilepsije koja potiče iz moždane kore – vanjskog sloja, ili "[[Siva masa|sive mase]]" mozga, odgovorne za veliki dio obrade informacija u mozgu. U ovom tipu mioklonusa trzaji obično zahvataju samo nekoliko mišića u jednom dijelu tijela, ali se mogu javiti i trzaji koji uključuju mnoge mišiće. Kortikalni refleksni mioklonus može se pojačati kada pacijenti pokušavaju izvesti određeni pokret ili kada dožive određeni podražaj. '''Esencijalni mioklonus''' javlja se bez prisustva epilepsije ili drugih očitih abnormalnosti u mozgu ili [[Živac|živcima]]. Može se pojaviti nasumično kod osoba bez porodične historije ili kod članova u jednoj [[Porodica|porodici]], što ukazuje da ponekad može biti nasljedni poremećaj. Esencijalni mioklonus obično je stabilan i ne pogoršava se s vremenom. Neki naučnici spekulišu da neki oblici esencijalnog mioklonusa mogu biti oblik epilepsije bez poznatog uzroka. '''Mioklonu epilepsiju kod adolescenata''' obično čine trzanje, prije svega mišića gornjih ekstremiteta. Ovo uključuje trzanje [[Ruka|ruku]], [[Rame|ramena]], [[Lakat|laktova]] i veoma rijetko [[Noga|nogu]]. '''[[Juvenilna mioklona epilepsija]]''' je među najčešćim tipovima epilepsije i može zahvatiti jednu od 14 osoba sa ovom bolešću. Napadi se obično javljaju nakon buđenja, a pojava ovog tipa epilepsije kod većine pacijenata da se uočiti oko [[Pubertet|puberteta]]. Primjena lijekova koji liječe više tipova napada obično je najefikasniji oblik tretmana. [[Lennox–Gastautov sindrom|'''Lennox–Gastautov sindrom (LGS)''']], ili dječja epileptička encefalopatija, rijedak je epileptički poremećaj koji čini 1–4% dječjih epilepsija. Sindrom se očituje mnogo težim simptomima, uključujući višestruke napade dnevno, [[poteškoće u učenju]] i abnormalne nalaze na elektroencefalogramu (EEG). Rani početak napada povezan je sa većim rizikom od kognitivnog oštećenja. '''[[Progresivna mioklonična epilepsija (PME)]]''' je grupa bolesti koje se karakterišu mioklonusom, epileptičkim napadima, [[Toničko-klonički napadi|toničko-kloničkim napadima]] i drugim ozbiljnim simptomima kao što su poteškoće s hodanjem ili govorom. Ovi rijetki poremećaji često se pogoršavaju s vremenom i mogu biti fatalni. Studije su identificirale barem tri oblika PME. Bolest Lafora nasljeđuje se kao [[Dominacija (genetika)|autosomno-recesivni poremećaj]], što znači da se bolest javlja samo kada dijete naslijedi dvije kopije defektnog gena, po jednu od svakog roditelja. [[Lafora bolest]] karakterišu mioklonus, epileptički napadi i [[demencija]] (progresivni gubitak pamćenja i drugih intelektualnih funkcija). Druga grupa PME bolesti, koja pripada klasi cerebralnih skladišnih bolesti, obično uključuje mioklonus, probleme sa vidom, demenciju i [[Distonija|distoniju]] (stalne kontrakcije mišića koje uzrokuju uvijanje ili abnormalne položaje tijela). Još jedna grupa PME poremećaja u klasi sistemskih degeneracija često je praćena akcijskim mioklonusom, napadima, te problemima s ravnotežom i hodanjem. Mnoge od ovih PME bolesti počinju u djetinjstvu ili adolescenciji, a liječenje obično nije dugoročno uspješno. '''Retikularni refleksni mioklonus''' smatra se oblikom generalizovane epilepsije koja potiče iz [[Moždano stablo|moždanog stabla]], dijela mozga koji se povezuje s kičmenom moždinom i kontroliše vitalne funkcije poput [[Disanje|disanja]] i rada srca. Miokloni trzaji obično zahvataju cijelo tijelo, pri čemu su mišići s obje strane tijela istovremeno pogođeni. Kod nekih osoba trzaji se javljaju samo u dijelu tijela, npr. nogama, pri čemu su svi mišići u tom dijelu uključeni u svaki trzaj. Retikularni refleksni mioklonus može biti izazvan ili voljnim pokretom ili vanjskim podražajem. === Dijafragmalni trzaj === Vrlo rijedan oblik uključuje [[Dijafragma|dijafragmalni]] trzaj, poznat i kao Sindrom plesača trbuha ili Van Leeuwenhoekova bolest. Prvi ga je opisao [[Antoni van Leeuwenhoek]] 1723. godine, koji je i sam imao ovo stanje. Ovu bolest karakteriše govori koji zvuči kao [[štucanje]] sa kratkim dahom. Spazmi mišića mogu se ponavljati na desetine puta dnevno. Brzina kontrakcija dijafragme kreće se između 35 i 480 kontrakcija u minuti, sa prosječnom brzinom od oko 150. Studije pokazuju da mogući uzroci mogu biti poremećaji u CNS-u i PNS-u, [[anksioznost]], nutritivni poremećaji i upotreba određenih medikamenata. Nijedan tretman nije se pokazao univerzalno učinkovitim, iako blokada ili presjecanje [[Frenični živac|freničnog živca]] može pružiti instantnu olakšicu kada farmakološko liječenje nije efektivno. Samo oko 50 ljudi širom svijeta ima dijagnozu dijafragmalnog trzaja. === Ostali oblici === * '''Akcioni mioklonus''' karakterišu trzaji mišića koji se javljaju ili pojačavaju pri voljnim pokretima ili čak namjeri za pokretom. Pokušaju preciznih i koordiniranih pokreta mogu pogoršati stanje. Akcioni mioklonus je najonesposobljavajući oblik mioklonusa i može zahvatiti ruke, noge, lice, pa čak i glas. Često se povezuje sa toničko-kloničkim napadima i difuznim neuronskim oboljenjima poput posthipoksične [[Encefalopatija|encefalopatije]], [[Uremija|uremije]] i različitih oblika PME, iako se u slučaju fokalnog moždanog deficita, ovo oboljenje može biti ograničeno na jedan ekstremitet. Ovaj tip mioklonusa često je uzrokovan oštećenjem mozga nastalim zbog nedostatka kisika i protoka krvi u mozak kada je disanje ili rad srca privremeno zaustavljeno. Prekomjerna eksitacija [[Senzomotorni korteks|senzomotornog korteksa]] (kortikalni refleksni mioklonus) ili [[Mrežasta formacija srednjeg mozga|mrežaste formacije]] (retikularni refleksni mioklonus) također može uzrokovati akcioni mioklonus. Smatra se da neurotransmiteri [[Serotonin|serotonina]] i [[Gama-aminobuterna kiselina|GABA]] uzrokuju ovaj nedostatak inhibicije, što može objasniti poboljšanja kod primjene prekursora serotonina. U proces su uključeni sistemi: cerebelodentatorubralni, piramidalni, ekstrapiramidalni, optički, auditivni, zadnje kolone i nuclei gracilis i cuneatus, [[kičmeno-moždani putevi]], motorički neuroni moždanih nerava i prednjih rogova kičmene moždine, kao i mišićna vlakna. * Palatalni mioklonus je regularna, ritmička kontrakcija jedne ili obje strane [[Mehko nepce|mekog nepca]]. Ove kontrakcije mogu biti praćene mioklonusom u drugim mišićima, uključujući [[Lice (anatomija)|lice]], [[Jezik (anatomija)|jezik]], [[grlo]] i dijafragmu. Kontrakcije su vrlo brze, javljaju se i do 150 puta u minuti i mogu trajati tokom sna. Obično se pojavljuje kod odraslih i može trajati neograničeno. Osobe sa palatalnim mioklonusom obično ga smatraju manjim problemom, iako se neki žale na povremeni zvuk kliktanja koji nastaje kontrakcijom mišića mekog nepca. * [[Mioklonus srednjeg uha]] javlja se u mišićima [[Srednje uho|srednjeg uha]], uključujući [[Mišić zatezač bubne opne|mišić zatezače bubne opne]] i [[mišić uzengije]]. Može zahvatiti i mišiće oko [[Eustachijeva cijev|Eustahijeve tube]], uključujući [[mišić zatezača mekog nepca]] i [[mišić podizača mekog nepca]], kao i [[trubno-ždrijelni mišić]]. Oboljeli ga opisuju kao kucajući zvuk/osjećaj u [[Uho|uhu]]. * Spinalni mioklonus je mioklonus koji potiče iz kičmene moždine, uključujući segmentalni i propriospinalni mioklonus. Propriospinalni mioklonus obično je uzrokovan torakalnim generatorom koji izaziva trzaj fleksije trupa. Često je izazvan [[Stimulus (fiziologija)|stimulusom]], s kašnjenjem zbog sporog provođenja kroz propriospinalna [[Nervno vlakno|nervna vlakna]]. * Mioklonus osjetljiv na podražaje izazvan je raznim vanjskim stimulusima poput [[Buka|buke]], [[Pokret|pokreta]] i [[Svjetlost|svjetla]]. Iznenađenje može povećati osjetljivost pacijenta. * Mioklonus u snu javlja se u početnim fazama [[San|sna]], naročito prilikom uspavljivanja, uključujući poznate primjere poput hipničkog trzaja. Neki oblici su osjetljivi na podražaje. Većina osoba rijetko osjeća smetnje, pa liječenje često nije potrebno. Ako je simptom kompleksnijeg i ometajućeg poremećaja, poput [[Sindrom nemirnih nogu|sindroma nemirnih nogu]], može biti potrebno medicinsko liječenje. Mioklonus se također može povezati sa osobama sa [[Touretteov sindrom|Tourettovim sindromom]]. == Znakovi i simptomi == Mioklonički napad opisuje se kao trzaji koji se javljaju u jednom ekstremitetu ili čak u cijelom tijelu. Osoba koja doživljava napad opisuje osjećaj kao nekontrolisane pokrete, slične blagom [[Električni udar|električnom udaru]]. Iznenadni trzaji ponekad mogu biti toliko snažni da malo [[dijete]] zbog njih može pasti. Mioklonički napad je nagla nevoljna kontrakcija grupe mišića. Trzaji mišića obično su simetrični, najčešće generalizovani, a mogu biti lokalizovani u rukama i ramenima, često istovremeno sa klimanjem glave; obje ruke mogu se odjednom ispružiti dok se istovremeno javlja klimanje glave. Simptomi mogu varirati među pacijentima. Ponekad se cijelo tijelo može trzati, slično [[Refleks iznenađenja|refleksu iznenađenja]]. Kao što je slučaj sa svim generalizovanim napadima, pacijent [[Svijest i poremećaji svijesti|nije svjestan]] tokom događaja, ali napad je toliko kratak osoba izgleda potpuno [[Svijest|svjesno]]. Kod refleksnih epilepsija, miokloničke napade mogu izazvati trepereća svjetla ili drugi spoljašnji podražaji (vidi [[fotosenzitivna epilepsija]]). Slični primjeri normalnog mioklonusa su podrigivanje i hipnički trzaji koje neki ljudi osjećaju prilikom uspavljivanja. Teški slučajevi patološkog mioklonusa mogu poremetiti kretanje i znatno ograničiti sposobnost osobe da spava, jede, govori ili hoda. Mioklonički trzaji se često javljaju kod osoba s [[Epilepsija|epilepsijom]]. == Uzroci == Mioklonus kod zdravih osoba ne ukazuje na ništa drugo osim na nasumičnu kontrakciju mišića (nije opasan). Mioklonus se također može razviti kao odgovor na infekciju, hiperosmolarnu hiperglikemijsku krizu, povredu glave ili kičmene moždine, moždani udar, stres, tumore mozga, zatajenje bubrega ili jetre, bolesti nakupljanja lipida, trovanje hemikalijama ili lijekovima, kao nuspojava određenih lijekova (poput tramadola, kinolona, benzodiazepina, gabapentina, sertralina, lamotrigina i opioida), ili uslijed drugih poremećaja. Mioklonus može biti simptom velikog broja neuroloških oboljenja i stanja, poput: * [[Multipla skleroza|multiple skleroze]] * [[Epilepsija|epilepsije]] * [[Parkinsonova bolest|Parkinsonovog oboljenja]] * [[Huntingtonova bolest|Huntingtonove bolesti]] * [[Demencija Lewyjevih tijela|demencije Lewyjevih tijela]] * [[Alzheimerova bolest|Alzheimerove bolesti]] * [[Frontotemporalna demencija|frontotemporalne demencije]] * [[Kortikobazna degeneracija|kortikobazne degeneracije]] * [[Creutzfeldt-Jakobova bolest,|Creutzfeldt-Jakobove bolesti]] * [[Lajmska bolest|Lajmske bolesti]] * [[Opsoclonus mioklonus sindrom|opsoclonus mioklonus sindroma]] * [[lupus]] i * [[MERRF sindrom|MERRF-a]] (miokloničke epilepsije s neurednim crvenim vlaknima) – rijetka [[mitohondrijska encefalomiopatija]] Noćni mioklonus može biti prisutan kod osoba s [[Fibromialgija|fibromialgijom]]. Benigne miokloničke pokrete često je moguće uočiti tokom indukcije opće anestezije intravenskim lijekovima, poput [[Etomidat|etomidata]] i [[Propofol|propofola]]. Pretpostavlja se da nastaju zbog smanjenog inhibicijskog signalizovanja od strane kranijalnih neurona. Dugotrajni nedostatak kisika u mozgu, odnosno [[hipoksija]], može rezultirati posthipoksičnim mioklonusom. Osobe s [[Benigni fascikularni sindrom|benignim fascikularnim sindromom]] često mogu doživjeti miokloničke trzaje udova, prstiju i palčeva. Trzaji mišićnih grupa, većine tijela ili niz trzaja u brzom nizu, zbog kojih osoba naglo uspravlja tijelo iz opuštenog sjedećeg položaja, ponekad se javljaju kod ambulantnih pacijenata liječenih visokim dozama [[Morfin|morfina]], [[Hidromorfin|hidromorfina]] i sličnih lijekova, a mogu biti znak visokih i/ili brzo rastućih nivoa ovih lijekova u serumu. Mioklonički trzaji izazvani drugim opioidima, poput [[Tramal|tramadola]] i [[Petidin|petidina]], mogu biti manje benigni. Lijekovi nevezani za opioide, poput [[Antiholinergici|antiholinergika]], također su poznati po tome da izazivaju miokloničke trzaje. == Liječenje == Primjenjuje se simptomatsko liječenje. Za kontrolu mioklonusa mogu se koristiti kombinacije lijekova. Kod ozbiljnijih stanja, s obzirom na kompleksne uzroke mioklonusa, liječenje može uključivati više lijekova koji pojedinačno imaju ograničen učinak, ali u kombinaciji djeluju snažnije jer utiču na različite moždane puteve ili mehanizme. Liječenje je najefikasnije kada je poznat osnovni uzrok i kada se može ciljano tretirati. Neki od lijekova koji se proučavaju u različitim kombinacijama uključuju klonazepam, natrijum-valproat, piracetam i primidon. Hormonska terapija može poboljšati odgovor na antimiokloničke lijekove kod nekih osoba. Neke studije su pokazale da doze 5-hidroksitriptofana (5-HTP) mogu dovesti do poboljšanja kod pacijenata s određenim tipovima akcionog mioklonusa i progresivne miokloničke epilepsije (PME). Razlike u učinku 5-HTP-a kod pacijenata s mioklonom još uvijek nisu objašnjene. Mnogi lijekovi koji se koriste za mioklonus, poput barbiturata, fenitoina i primidona, također se koriste za liječenje epilepsije. Barbiturati usporavaju centralni nervni sistem i imaju sedativni ili antikonvulzivni učinak. Fenitoin i primidon su učinkoviti antiepileptici, iako fenitoin može izazvati zatajenje jetre ili druge dugotrajne štetne efekte kod pacijenata s PME. Natrijum-valproat je alternativna terapija za mioklonus i može se koristiti samostalno ili u kombinaciji s klonazepamom. Neki pacijenti mogu imati neželjene reakcije na klonazepam i/ili natrijum-valproat. Kada pacijenti uzimaju više lijekova, prestanak primjene onih koji se sumnja da izazivaju mioklonus i tretman metaboličkih poremećaja može riješiti neke slučajeve mioklonusa. Kada je indicirano farmakološko liječenje, antikonvulzivi su primarna linija liječenja. Paradoksalne reakcije na terapiju su zabilježene – lijekovi na koje većina pacijenata reagira pozitivno kod drugih mogu pogoršati simptome. Ponekad to dovodi do greške povećavanja doza, umjesto smanjenja ili prekida lijeka. Liječenje mioklonusa fokusira se na lijekove koji mogu pomoći u smanjenju simptoma. Koriste se natrijum-valproat, klonazepam, antikonvulziv levetiracetam i piracetam. Doze klonazepama obično se postepeno povećavaju dok pacijent ne pokaže poboljšanje ili dok nuspojave ne postanu štetne. Pospanost i gubitak koordinacije su česte nuspojave. Korisni efekti klonazepama mogu vremenom slabiti ako pacijent razvije toleranciju na lijek. U oblicima mioklonusa gdje je zahvaćeno samo jedno područje, pa čak i kod nekoliko drugih oblika, botox injekcije (OnabotulinumtoxinA) mogu biti od pomoći. Hemijski transmiter odgovoran za izazivanje nevoljnih kontrakcija mišića blokiran je toksinima Botulinuma iz Botoxa. Hirurški zahvat također je opcija liječenja ako simptome izaziva tumor ili lezija u mozgu ili kičmenoj moždini. Operacija može korigovati simptome kod pacijenata kod kojih mioklonus zahvata dijelove lica ili uha. Dok se duboka moždana stimulacija (DBS) još proučava u vezi s mioklonusom, ona je već isprobana kod osoba s ovim i drugim poremećajima pokreta. == Epidemiologija == Mioklonus se može javiti kod osoba bez porodične historije, ali i među članovima iste porodice. Neki ljudi sa mioklonusom imaju članove porodice koji pate od esencijalnog tremora ili distonije (mioklonus-distonija). == Prognoza == Efekti mioklonusa kod pojedinca mogu varirati u zavisnosti od oblika bolesti i opšteg zdravstvenog stanja. U težim slučajevima, posebno onima koji ukazuju na osnovni poremećaj u mozgu ili nervima, pokreti mogu biti izrazito izobličeni i ograničiti sposobnost normalnog funkcionisanja, kao što su jedenje, govor i hodanje. U takvim slučajevima, terapija koja je inače efikasna, poput klonazepama i natrijum valproata, može izazvati neželjene reakcije na lijek, uključujući povećanu toleranciju i potrebu za većim dozama. Međutim, prognoza za jednostavnije oblike mioklonusa kod inače zdravih osoba može biti neutralna, jer bolest može uzrokovati malo ili nimalo poteškoća. U nekim slučajevima bolest počinje jednostavno, u jednom dijelu tijela, a zatim se širi. == Istraživanje == Istraživanja o mioklonusu podržava Nacionalni institut neuroloških oboljenja i moždanog udara. Glavni fokus istraživanja je na ulozi neurotransmitera i receptora uključenih u ovu bolest. Utvrđivanje da li abnormalnosti u tim putovima uzrokuju mioklonus može pomoći u razvoju terapije lijekovima i dijagnostičkih testova. Određivanje u kojoj mjeri genetika igra ulogu u tim abnormalnostima može dovesti do potencijalnih terapija za njihovo preokretanje, što bi moglo ispraviti gubitak inhibicije i istovremeno unaprijediti mehanizme u tijelu koji bi kompenzovali njihove efekte. == Etimologija == Riječ mioklonus nastala je kombinovanjem riječi myo- i clonus, što ukazuje na poremećaj kontrakcije mišića. Izgovara se /ˌmaɪˈɒklənəs/ ili /ˌmaɪəˈkloʊnəs, ˌmaɪoʊ-/. Zastupljenost ovih varijanti pokazuje razliku između američkog i britanskog engleskog. Varijanta sa naglaskom na slog -oc- jedini je izgovor koji se navodi u nekoliko glavnih američkih rječnika (medicinskih i opštih). Varijanta sa naglaskom na slog -clo- navodi se u britanskoj verziji Oxford Dictionaries online, ali ne i u američkoj verziji. == Također pogledajte == * Sindrom prekida uzimanja antidepresiva – simptomi koji se javljaju nakon prestanka uzimanja antidepresivnih lijekova * Sindrom benignih fascikulacija – nevoljno trzanje mišića u voljnim mišićima * Klonus – niz nevoljnih i ritmičnih kontrakcija i opuštanja mišića * Sindrom eksplodirajuće glave – abnormalna senzorna percepcija tokom sna * Fahr-ov sindrom – genetski poremećaj koji uključuje kalcifikaciju bazalnih ganglija * Fascikulacija – spontano, nevoljno trzanje mišića * Hipnagogija – stanje svijesti pri uspavljivanju * Hipnički trzaj – nevoljno trzanje prilikom uspavljivanja * Poremećaj periodičnih pokreta udova – poremećaj spavanja * Sindrom nemirnih nogu == Reference == '''Nacionalni konvent''' (francuski: ''Convention nationale'', [kɔ̃vɑ̃sjɔ̃ nɑsjɔnal]) bila je [[Konstituanta|ustavotvorna skupština]] [[Kraljevina Francuska|Kraljevine Francuske]] tokom jednog dana i [[Prva Francuska Republika|francuske Prve Republike]] tokom njene prve tri godine za vrijeme [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], nakon dvogodišnje [[Nacionalna ustavotvorna skupština|Nacionalne ustavotvorne skupštine]] i jednogodišnje [[Zakonodavna skupština Francuske|Zakonodavne skupštine]]. Stvoren je nakon ustanka 10. avgusta 1792. Bila je to prva francuska vlada ustrojena kao [[Republika|republička]], čime je u potpunosti napušten prethodni [[Monarhija|monarhijski sistem]]. Konvent je zasjedao kao jednodomna skupština od 20. septembra 1792. do 26. oktobra 1795. (4. [[Brimer|brimera]] IV prema kalendaru kojeg je Konvent usvojio). Konvent je nastao kada je Zakonodavna skupština odredila privremenu suspenziju kralja [[Luj XVI, kralj Francuske|Luja XVI]] i sazivanje Nacionalnog konventa radi izrade novog ustava bez monarhije. Druga velika novina bila je odluka da poslanici tog konventa treba da budu birani od svih Francuza koji su stariji od 21 godine, koji imaju prebivalište godinu dana i žive od svog rada. Nacionalni konvent je, dakle, bila prva francuska skupština izabrana [[Opšto pravo glasa za muškarce|opštim pravom glasa bez klasnih razlika]].<ref>Anchel, Robert (1911). "Convention, The National". In Chisholm, Hugh (ed.). ''Encyclopædia Britannica''. Vol. 7 (11. edicija). Cambridge University Press. str. 46.</ref> Iako je Konvent trajao do 1795, vlast je efektivno bila birana od strane Konventa i koncentrisana u malom Komitetu javnog spasa od aprila 1793. Osam mjeseci od jeseni 1793. do proljeća 1794, kada su [[Maximilien Robespierre]] i njegovi saveznici dominirali [[Komitet javnog spasa|Komitetom javnog spasa]], predstavljaju najradikalniju i najkrvaviju fazu Francuske revolucije, poznatu kao [[Jakobinska diktatura|Vladavina terora]]. Nakon pada Robespierrea, Konvent je trajao još godinu dana dok nije napisan novi ustav, uvodeći [[Francuski direktorijum]]. == Izbori == Indirektni izbori održani su od 2. do 10. septembra 1792. nakon izbora izbornih kolegijuma od strane primarnih skupština 26. avgusta.<ref>"[https://web.archive.org/web/20181222095403/http://www.archivespasdecalais.fr/Anniversaires/Du-2-au-10-septembre-1792-election-des-deputes-a-la-Convention-nationale Du 2 au 10 septembre 1792: élection des députés à la Convention nationale]". [http://www.archivespasdecalais.fr/Anniversaires/Du-2-au-10-septembre-1792-election-des-deputes-a-la-Convention-nationale Original] arhiviran 22. decembra 2018. Pristupljeno 2. 4. 2026. (jezik: ''francuski'')</ref> Uprkos uvođenju opšteg muškog prava glasa, izlaznost je bila niska,<ref>Thompson, J. M. (1959). ''The French Revolution''. Oxford: Basil Blackwell.</ref><sup>[</sup><ref>Konvent je, dakle, bio izabran od strane male manjine stanovništva, ali one koja je bila najodlučnija. To objašnjava dvosmislenost riječi "narodni" kada se primjenjuje na ovaj period: Francuska revolucija u "narodnom" smislu zasigurno nije bila narodna u smislu učešća naroda u javnim poslovima. Ali ako se riječ "narodni" shvati tako da je revolucionarna politika bila formirana pod pritiskom sans-kilotskog pokreta i organizovanih manjina, i da je od njih dobila egalitarni impuls, onda da, Revolucija je zaista ušla u svoju "narodnu" fazu.</ref><sup>]</sup> iako je došlo do povećanja u poređenju sa izborima 1791/92. glasalo je 11,9% znatno većeg biračkog tijela, u poređenju sa 10,2% znatno manjeg biračkog tijela 1791. Niska izlaznost bila je djelimično uzrokovana strahom od odmazde; u Parizu je Maximilien Robespierre predsjedavao izborima i, u saradnji sa radikalnom štampom, uspio da isključi svakog kandidata sa rojalističkim simpatijama.<ref>Jordan, David P. (1989). ''The Revolutionary Career of Maximilien Robespierre''. University of Chicago Press. str. 119. ISBN <bdi>978-0-226-41037-1</bdi>.</ref> U cijeloj Francuskoj, samo jedanaest primarnih skupština željelo je zadržati monarhiju. Sve izborne skupštine su prešutno glasale za "republiku", iako je samo Pariz koristio tu riječ.<ref>Thompson, J. M. (1959). ''The French Revolution''. Oxford: Basil Blackwell.</ref> Dana 20. septembra Konvent je održao svoju prvu sjednicu u "Sali sto Švicaraca"; sljedećeg dana prešla je u Salu Manjež, koja je imala malo prostora za javnost i lošu akustiku.<ref>{{Cite web|url=https://www.antoine-saint-just.fr/lieux/tuileries.html|title=Saint-Just: lieux de mémoire|website=www.antoine-saint-just.fr|access-date=2. 4. 2026}}</ref> Od 10. maja 1793. sastajali su se u Sali mašina, ogromnoj dvorani u kojoj su poslanici bili "razbacani". Sala mašina je imala galerije za publiku koja je često uticala na rasprave prekidima ili aplauzom.<ref>{{Cite web|url=https://history.hanover.edu/texts/natcon.html|title=National Convention|website=history.hanover.edu|access-date=2. 4. 2026}}</ref> Članovi Konventa dolazili su iz svih slojeva društva, ali najbrojniji su bili advokati. U Nacionalnoj ustavotvornoj skupštini sjedilo je 75 članova, a 183 u Zakonodavnoj skupštini. Ukupan broj poslanika bio je 749, ne računajući 33 iz francuskih kolonija, od kojih je samo dio stigao na vrijeme u Pariz. Thomas Paine i Anacharsis Cloots imenovani su u Konvent od strane Žirondinaca. Pored toga, novoformirani departmani pripojeni Francuskoj od 1782. do 1789. imali su pravo slati delegacije. Prema sopstvenim pravilima, Konvent je birao svog predsjednika svake dvije sedmice, a odlazeći predsjednik bio je podoban za ponovni izbor nakon isteka tog perioda. Obično su se sjednice održavale ujutro, ali su se često održavale i večernje sjednice, koje su se produžavale do kasno u noć. Ponekad, u izuzetnim okolnostima, Konvent se proglašavao u stalnom zasjedanju, zasjedavši više dana bez prekida. Za zakonodavne i administrativne svrhe Konvent je koristio komitete, sa ovlaštenjima manje ili šire proširenim i regulisanim uzastopnim zakonima. Najpoznatiji od tih komiteta uključuju Komitet javnog spasa i Komitet opšte bezbjednosti. == Politička podjela == Nacionalni konvent bio je sastavljen od tri glavne frakcije: Montanjari (Planina), Marais (Ravnica) i Žirondinci (Brisotini). Historičari se ne slažu u potpunosti oko sastava Konventa, ali trenutni konsenzu je da je Planina bila najveća frakciaj sa oko 302-309 poslanika. Žirondinci su imali između 178 i 227 poslanika, dok je Ravnica brojala između 153 i 250 poslanika. Ove tri frakcije, Planina je bila najjedinstvenja, dok je Ravnica bila najmanje usaglašena. Više od 94% članova Planine glasalo je isto o ključnim pitanjima; nasuprot njima, Žirondinci i Ravnica bili su znatno podijeljeniji. Samo oko 70% Žirondinaca i 58% članova Ravnice glasalo je isto o tim pitanjima. == Žirondinski konvent == === Žirondinci i Montanjari === Žirondinci su bili konzervativniji od Montanjara, iako su i dalje bili demokrate. Žirondinci su dobili ime po Žirondi, oblasti u Francuskoj iz koje su mnogi poslanici ove frakcije bili izabrani (iako su mnogi Žirondinci zapravo poticali iz Pariza). Također su bili poznati kao Brisotini, po svom najistaknutijem govorniku, Jacquesu Pierreu Brissotu. Montanjari su svoju podršku dobijali od Pariške komune i narodnih društava kao što su Jakobinski klub i Kordelijeri; ime su dobili po visokim klupama (tribinama) na kojima su sjedili dok je Konvent zasjedao. === Ravnica === Ravnica je bila treća frakcija u Konventu. Ime je dobila po svom mjestu u sali Konventa. Na početku su podržavali Žirondince, međutim kako je vrijeme prolazilo i Montanjari počeli da zagovaraju pogubljenje Luja XVI, Ravnica je počela da staje na njihovu stranu. === Suđenje kralju i pogubljenje === Jednoglasna odluka Konventa o proglašenju Francuske republike 21. septembra 1792. ostavila je otvorenim pitanje sudbine bivšeg kralja. Zbog toga je formirana komisija koja je trebala da ispita dokaze protiv njega, dok je Zakonodavni odbor Konventa razmatrao pravne aspekte mogućeg budućeg suđenja. Većina Montanjara bila je za presudu i pogubljenje, dok su Žirondinci bili podijeljeni po pitanju Lujeve sudbine: neki su smatrali da kralj ima nepovredivost, drugi su podržavali pomilovanje, a treći su zagovarali blažu kaznu ili progonstvo. Dana 13. novembra, Robespierre je izjavio da ustav koji je Luj prekršio, uprkos tome što mu garantuje nepovredivost, ne može biti korišten u njegovu odbranu. Robespierre je u tom periodu bio bolestan i malo je učestvovao osim što je podržavao vođu Montanjara, Louisa Antoinea de Saint-Justa, koji je održao svoj prvi veliki govor, iznoseći argumente protiv kraljeve nepovredivosti. Dana 20. novembra mišljenje se naglo okrenulo protiv Luja nakon otkrića tajnog skladišta sa 726 dokumenata, koji su sadržali njegovu ličnu prepisku sa bankarima i ministrima. Na suđenju, kralj je tvrdio da ne priznaje dokumente koji su očigledno bili potpisani njegovim rukom. === Kriza i pad Žirondinaca === Vojni neuspjesi u ratu protiv Prve koalicije, prelazak Charlesa Françoisa Dumourieza na stranu neprijatelja, kao i pobuna u Vendéeu (koja je počela u martu 1793), iskorišteni su od strane Montanjara i sanskilota da prikažu Žirondince kao slabe. Montanjari su predlagali oštre mjere, ali su Žirondinci oklijevali da ih prihvate. Na kraju su bili primorani da pristanu na formiranje Revolucionarnog tribunala i Komiteta javnog spasa, koje su predložili Montanjari. Društvene i ekonomske teškoće dodatno su pojačavale napetosti između ovih grupa. Konačni obračun, revolucija od 31. maja do 2. juna 1793. godine, bio je izazvan suđenjem Jean-Paul Maratu i hapšenjem sekcijskih aktivista. Dana 25. maja, Pariška komuna marširala je ka Konventu zahtevajući oslobađanje uhapšenih aktivista. == Montanjarski Konvent == === Revoluciona(rna) vlada === Parižani su 5. septembra pokušali ponoviti pobunu od 2. juna. Naoružane sekcije ponovo su opkolile Konvent kako bi zahtijevale formiranje unutrašnje revolucionarne vojske, hapšenje osumnjičenih i čistku u odborima. To je vjerovatno ključni dan o formiranju revolucionarne vlade: Konvent je popustio, ali je zadržao kontrolu nad događajima. Istog dana je na agendu stavljen "teror", a već sutradan u Komitet javne bezbjednosti izabrani su Collot d'Herbois i Billaud-Varenne. Dana 9. septembra formirana je revoluciona vojska, a 11. je donešen maksimum za žito i stočnu hranu, što je značilo opštu kontrolu cijena, ali i plata. Dana 14. septembra reorganizovan je Revolucioni tribunal, a 17. je usvojen zakon o osumnjičenima, a 20. septembra lokalnim revolucionarnim komitetima povjeren je zadatak sastavljanja njihovih spiskova. === Raspad frakcija === Još u septembru 1793. među revolucionarima postojala su dva jasno različita krila. Prvo krilo predstavljali su tzv. hebertisti, iako sam Jacques Hébert nikada nije bio zvanični vođa stranke koja je zagovarala rat do istrebljenja i usvojila program enragésa, navodno zato što su ga sans-culotti podržavali. Hebertisti su ranije stajali uz Montanjare dok god su mogli da se nadaju da će preko njih kontrolisati Konvent. Dominirali su u Klubu kordeljera, popunjavali Bouchotteove kancelarije i uglavnom su mogli voditi Komunu sa sobom. Drugo krilo činili su dantonisti, koji su nastali kao odgovor na sve veću centralizaciju revolucionarne vlade i diktaturu odbora. Dantoniste su uglavnom predvodili poslanici Konventa (a ne sans-culotti), uključujući Georgesa Dantona, Charlesa Delacroixa i Camillea Desmoulinsa. Na kraju, Komitet je potkopao sopstvenu podršku uklanjanjem i dantonista i hebertista, iako su obje grupe ranije podržavale Komitet. Primoravajući Konvent da dozvoli hapšenje žirondinaca i dantonista, Komitet je vjerovao da je uništio svoju glavnu opoziciju. Međutim, suđenja su pokazala nepoštovanje Komiteta prema članovima Konventa, od kojih su neki bili pogubljeni. Mnogi članovi Konventa koji su do sredine 1794. podržavali Komitet više ga nisu podržavali. Komitet je djelovao kao posrednik između Konventa i sans-culottesa iz kojih su obje strane crpile moć. Pogubljenjem hebertista i otuđivanjem sans-culottea, Komitet je postao nepotreban Skupštini. - - - Stanko Luka Karaman (8. decembar 1889 – 17. maj 1959) bio je jugoslovenski prirodnjak srpskog porijekla, istraživač amfipodnih i izopodnih rakova. Bio je biolog, zoolog, ihtiolog i muzeolog, koji je odigrao ključnu ulogu u razvoju prirodnih nauka i muzejske djelatnosti u Makedoniji. Osnivač je Prirodnjačkog muzeja i Zoološkog vrta u Skoplju i jedan od inicijatora uređenja gradskog parka uz rijeku Vardar. Biografija Stanko Karaman rođen je 8. decembra 1889. godine u Sarajevu, kao sin biologa i direktora srednje škole, Luke Karamana i njegove supruge Anke Miladinov, porijeklom iz Splita. Srednju školu završio je u Sarajevu 1912, nakon čega je započeo studij prirodnih nauka u Zagrebu i Napulju. Nakon prekida tokom Prvog svjetskog rata, studije je nastavio u Zagrebu, gdje je diplomirao 1920. godine, a doktorirao u januaru 1921. disertacijom o filogeniji šarana (Cyprinidae). Naučna aktivnost i dolazak u Makedoniju Nakon doktorata radio je kao asistent u Nacionalnom zoološkom muzeju i Zoološkom institutu u Zagrebu (1919–1924). Dva istraživačka putovanja u Makedoniju usmjerila su njegov daljnji naučni rad na to područje. Godine 1924. dolazi u Makedoniju i objavljuje monumentalnu studiju Pisces Macedoniae, prvi sistematski naučni rad o slatkovodnim ribama u zemlji. Tokom istraživanja identifikovao je i opisao 16 novih vrsta i podvrsta. Tokom karijere objavio je više od 100 naučnih radova (prema nekim izvorima 108), baveći se taksonomijom i ekologijom riba, vodozemaca, gmizavaca, šišmiša, te posebno slatkovodnih rakova iz redova Amphipoda i Isopoda. Opisao je oko 60 novih vrsta riba i oko 150 novih taksona slatkovodnih rakova, uglavnom endemskih. Bio je među prvim istraživačima slatkovodne podzemne faune i pećinskih ekosistema na Balkanu, te se smatra jednim od osnivača ove oblasti. Istraživanja vezana za malariju Godine 1924. imenovan je za parazitologa u Institutu za tropske bolesti u Skoplju. Istraživao je komarce i helmintijaze, te proveo šest mjeseci proučavajući područja pogođena malarijom. U radu Anopheles u Makedoniji i njihovo suzbijanje identifikovao je pet vrsta malarijskih komaraca i predložio mjere suzbijanja, uključujući biološke metode poput korištenja malih riba za uništavanje larvi. Također je proučavao žarišta malarije u Dalmaciji i metode njenog suzbijanja. Institucionalne i muzejske aktivnosti Godine 1926. osnovao je Muzej Južne Srbije (kasnije Makedonski muzej prirodne historije) u Skoplju, a 1928. i Zoološki vrt u Skoplju. Bio je dugogodišnji direktor muzeja, gdje je kao jedini naučni radnik organizirao prikupljanje i obradu materijala, te sarađivao s evropskim naučnicima. U isto vrijeme uređivao je i gradski park uz rijeku Vardar, pretvorivši zapušteno područje u park engleskog stila površine oko 120 hektara (današnji Gradski park). Kasniji život Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine napustio je Skoplje i boravio u Kragujevcu i Smederevu, gdje je do 1945. vodio Biološki institut. Nakon rata radio je u Splitu, a od 1950. do 1952. bio je šef Biološkog instituta Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti u Dubrovniku. Godine 1952. vratio se u Skoplje i nastavio rad u Prirodnjačkom muzeju. Penzionisao se 1957, ali je ostao aktivan u nauci do smrti 17. maja 1959. godine. Časopisi i urednički rad Bio je urednik Biltena Skopskog naučnog društva“ (1937–1941) te inicijator ili saradnik u pokretanju više naučnih publikacija, uključujući: Acta Musei Macedonici scientiarum naturalium Fragmenta Balcanica Izdanija Folia Balcanica Ove publikacije bile su ključne za razvoj nauke u Makedoniji i na Balkanu. Porodica Bio je oženjen biologinjom Zorom Karaman, s kojom je imao dva sina i kćerku. Njegov sin Gordan S. Karaman bio je također poznati biolog i karcinolog, univerzitetski profesor i autor brojnih naučnih radova. Počasti i priznanja Makedonska pošta je 2009. godine izdala je poštansku marku s njegovim likom, u znak priznanja za njegov doprinos nauci i muzejskoj djelatnosti. Nasljeđe u nauci Nekoliko vrsta nazvano je po njemu, kao što su Delamarella karamani (Harpacticoida), Stygophalangium karamani (Arachnida) i Macedonethes stankoi (Isopoda). Naziv karamani u nekim taksonima odnosi se i na njegovog sina Gordana S. Karamana. Stanko Luka Karaman (8. decembar 1889 – 17. maj 1959) bio je jugoslovenski prirodnjak srpskog porijekla, istraživač amfipodnih i izopodnih rakova. Bio je biolog, zoolog, ihtiolog i muzeolog, koji je odigrao važnu ulogu u razvoju prirodnih nauka i muzejske djelatnosti u Makedoniji. Osnivač je Prirodnjačkog muzeja i Zoološkog vrta u Skoplju i jedan od inicijatora uređenja gradskog parka uz rijeku Vardar. Biografija i obrazovanje Stanko Karaman rođen je 8. decembra 1889. godine u Sarajevu, kao sin biologa i direktora srednje škole, Luke Karamana i njegove supruge Anke Miladinov, porijeklom iz Splita. Srednju školu završio je u Sarajevu 1912, nakon čega je započeo studij prirodnih nauka u Zagrebu i Napulju. Nakon prekida tokom Prvog svjetskog rata, studije je nastavio u Zagrebu, gdje je diplomirao 1920. godine, a doktorirao u januaru 1921. disertacijom o filogeniji šarana (Cyprinidae). Naučni rad i istraživanja Nakon doktorata radio je kao asistent u Nacionalnom zoološkom muzeju i Zoološkom institutu u Zagrebu (1919–1924). Dva istraživačka putovanja u Makedoniju usmjerila su njegov daljnji naučni rad na to područje. Godine 1924. dolazi u Makedoniju i objavljuje monumentalnu studiju Pisces Macedoniae, prvi sistematski naučni rad o slatkovodnim ribama u zemlji. Tokom istraživanja identifikovao je i opisao 16 novih vrsta i podvrsta. Tokom karijere objavio je više od 100 naučnih radova (prema nekim izvorima 108), baveći se taksonomijom i ekologijom riba, vodozemaca, gmizavaca, šišmiša, te posebno slatkovodnih rakova iz redova Amphipoda i Isopoda. Opisao je oko 60 novih vrsta riba i oko 150 novih taksona slatkovodnih rakova, uglavnom endemskih. Bio je među prvim istraživačima slatkovodne podzemne faune i pećinskih ekosistema na Balkanu, te se smatra jednim od osnivača ove oblasti. Istraživanja vezana za malariju Godine 1924. imenovan je za parazitologa u Institutu za tropske bolesti u Skoplju. Istraživao je komarce i helmintijaze, te proveo šest mjeseci proučavajući područja pogođena malarijom. U radu Anopheles u Makedoniji i njihovo suzbijanje identifikovao je pet vrsta malarijskih komaraca i predložio mjere suzbijanja, uključujući biološke metode poput korištenja malih riba za uništavanje larvi. Također je proučavao žarišta malarije u Dalmaciji i metode njenog suzbijanja. Institucionalni rad i kasniji život Godine 1926. osnovao je Muzej Južne Srbije (kasnije Makedonski muzej prirodne historije) u Skoplju, a 1928. i Zoološki vrt u Skoplju. Bio je dugogodišnji direktor muzeja, gdje je kao jedini naučni radnik organizirao prikupljanje i obradu materijala, te sarađivao s evropskim naučnicima. U isto vrijeme uređivao je i gradski park uz rijeku Vardar, pretvorivši zapušteno područje u park engleskog stila površine oko 120 hektara (današnji Gradski park). Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine napustio je Skoplje i boravio u Kragujevcu i Smederevu, gdje je do 1945. vodio Biološki institut. Nakon rata radio je u Splitu, a od 1950. do 1952. bio je šef Biološkog instituta Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti u Dubrovniku. Godine 1952. vratio se u Skoplje i nastavio rad u Prirodnjačkom muzeju. Penzionisao se 1957, ali je ostao aktivan u nauci do smrti 17. maja 1959. godine. Publikacije, porodica i nasljeđe Bio je urednik Biltena Skopskog naučnog društva (1937–1941) te inicijator ili saradnik u pokretanju više naučnih publikacija, uključujući: Acta Musei Macedonici scientiarum naturalium Fragmenta Balcanica Izdanija Folia Balcanica Ove publikacije bile su ključne za razvoj nauke u Makedoniji i na Balkanu. Bio je oženjen biologinjom Zorom Karaman, s kojom je imao dva sina i kćerku. Njegov sin Gordan S. Karaman bio je također poznati biolog i karcinolog, univerzitetski profesor i autor brojnih naučnih radova. Makedonska pošta je 2009. godine izdala poštansku marku s njegovim likom, u znak priznanja za njegov doprinos nauci i muzejskoj djelatnosti. Nekoliko vrsta nazvano je po njemu, kao što su Delamarella karamani (Harpacticoida), Stygophalangium karamani (Arachnida) i Macedonethes stankoi (Isopoda). Naziv karamani u nekim taksonima odnosi se i na njegovog sina Gordana S. Karamana. Bosna i Hercegovina se po prvi put na FIFA Svjetskim prvenstvima pojavila 2014. godine u Brazilu, što j ujedno i prvi put da se ista selekcija našla na nekom velikom međunarodnom takmičenju. Budući da FIFA priznaje Srbiju kao zvaničnog nasljednika Jugoslavije, bosanskohercegovački igrači imali su važne uloge u historiji Svjetskog prvenstva i prije nezavisnosti 1992. godine. == Bosanskohercegovački igrači u jugoslovenskoj fudbalskoj reprezentaciji == Jugoslavija je u periodu između 1930. i 1990. na Svjetskim prvenstvima učestvovala ukupno 8 puta. Dok su u ranim izdanjima prvenstva uglavnom bili zastupljeni srbijanski igrači, sastavi su vremenom postajali sve raznovrsniji. Nekoliko bosanskohercegovačkih igrača bili su dio početnog sastava, ekipe koja je 1974. prošla grupnu fazu neporažena ispred Brazila. Napadač Dušan Bajević postigao je tri pogotka u jednoj od najvećih pobjeda u historiji Svjetskog prvenstva: Jugoslavija je pobijedila Zair sa 9:0. Odbrambeni igrač Josip Katalinski je također bio strijelac. Za reprezentaciju Jugoslavije te godine nastupili su i defanzivac Enver Hadžiabdić i golman Enver Marić. Kreativni vezni igrač Safet Sušić, kojeg mnogi smatraju najboljim bosanskohercegovačkim igračem svih vremena, bio je dio jugoslovenske fudbalske reprezentacije na SP u dva navrata: 1982. i 1990. godine. Tim koji je stigao do četvrtfinala 1990. predvodio je kapiten Zlatko Vujović, igrač bosansko-hrvatskog porijekla. == Nastupi na SP == Nakon što je Bosna i Hercegovina stekla nezavisnost od Jugoslavije 1. marta 1992. godine, ubrzo je formirana nacionalna fudbalska reprezentacija koja nije mogla učestvovati u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1994. jer svez još uvijek nije bio član FIFA-e. Tokom kvalifikacija za SP 1998, prvu domaću utakmicu BiH je odigrala protiv Hrvatske u Bolonji. Meč se igrao na neutralnom terenu zbog renoviranja stadiona Asim Ferhatović Hase u Sarajevu. BiH je zauzela treće mjesto u kvalifikacijama za SP 2006, pri čemu je ostvarila dva remija protiv Španije. Tokom kvalifikacija za SP 2010, BiH je prvi put stigla do baraža za neko veliko takmičenje, gdje je na kraju izgubila ukupnim rezultatom 2:0 od Portugala. Bosna i Hercegovina se po prvi put kao nezavisna država plasirala na Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2014. godine, nakon što je osvojila prvo mjesto u Grupi G. {| class="wikitable" style="text-align:center;" !Godina !Faza !Mjesto !OU !P !N !I !POG !PRG !Sastav |- |{{ZD|URU}} 1930 – {{ZD|ITA}} 1990 | colspan="9" |Dio Jugoslavije |- |{{ZD|SAD}} 1994 | colspan="9" |Nisu učestvovali |- |{{ZD|FRA}} 1998 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|JKO}} {{ZD|JAP}} 2002 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|NJE}} 2006 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|JAR}} 2010 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|BRA}} 2014 |Grupna faza |20 |3 |1 |0 |2 |4 |4 |Sastav |- |{{ZD|RUS}} 2018 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|KAT}} 2022 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|KAN}} {{ZD|MEX}} {{ZD|SAD}} 2026 |Grupna faza |TBD |– |– |– |– |– |– | |} {| class="wikitable" style="text-align:center;" ! Godina !! OU !! P !! N !! I !! POG !! PRG !! Mjesto |- | 1998 || 8 || 3 || 0 || 5 || 9 || 14 || 4 |- | 2002 || 8 || 2 || 2 || 4 || 12 || 12 || 4 |- | 2006 || 10 || 4 || 4 || 2 || 12 || 9 || 3 |- | 2010 || 12 || 6 || 1 || 5 || 25 || 15 || 2 (baraž) |- | 2014 || 10 || 8 || 1 || 1 || 30 || 6 || 1 |- | 2018 || 10 || 5 || 2 || 3 || 24 || 13 || 3 |- | 2022 || 8 || 1 || 4 || 3 || 9 || 12 || 4 |- | 2026 || 8 || 5 || 2 || 1 || 17 || 7 || 2 |} {{Nogometaš | imenogometaša = Aleksandar Stanković | slika = | punoime = | nadimak = | datumrođenja = {{datum rođenja i godine|2005|8|3|}} | rodnigrad = [[Milan]] | rodnadržava = [[Italija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | visina = 1,85 m | pozicija = [[Vezni igrač (nogomet)#Defanzivni vezni|Defanzivni vezni]] | trenutniklub = [[Club Brugge]] | brojnadresu = 25 }} '''Aleksandar Stanković''' (rođen 3. avgusta 2005) srbijanski je profesionalni fudbaler koji igra na pozicijama defanzivnog veznog ili centralnog beka. Trenutno nastupa za Club Brugge, koji se takmiči u prvog belgijskoj ligi i srbijansku fudbalsku reprezentaciju. Sin je nekadašnjeg reprezentativca Srbije i bivšeg fudbalera milanskog Intera, Dejana Stankovića. == Klupska karijera == === Inter Milan === Stanković je prvi put uvršten na spisak prve ekipe Intera 1. oktobra 2022, kada je bio na klupi za rezervne igrače u utakmici Serije A protiv AS Rome na stadionu San Siro. Iako nije ulazio u igru, bio je dio ekipe koja je osvojila Kup Italije 2022-23, pri čemu je njegova ekipa u finalu savladala Fiorentinu rezultatom 2:1. === Posudba u Luzern === U FC Luzern Stanković je prešao 3. jula 2024, na jednogodišnju posudbu uz opciju trajnog otkupa, kao i klauzulu o povratnom otkupu u korist matičnog Intera. Prvi pogodak za klub postigao je 26. oktobra iste godine, na utakmici u kojoj je Yverdon-Sport slavio rezultatom 3:2. === Club Brugge === Krajem jula 2025, Stanković je zvanično prešao u Club Brugge, potpisavši sa tim belgijskim prvoligašem ugovor do 2029. godine. Inter Milan je zadržao klauzulu o povratnom otkupu koja im omogućava da Stankovića vrate za 22 miliona eura 2026, odnosno za 25 miliona eura 2027. godine. Mjesec dana kasnije, 27. avgusta, postigao je svoj prvi pogodak za klub u pobjedi od 6:0 protiv Rangers FC u drugoj utakmici kvalifikacija za Ligu prvaka. == Reprezentativna karijera == Poziv srbijanske U15 reprezentacije dobio je u februaru 2020. Nastupao je za U16 i U17 selekcije, a prvi put kapitensku traku za omladinsku selekciju nosio je u maju 2021. Stanković je bio kapiten generacije koja je došla do polufinala Evropskog U17 prvenstva 2022. godine. Prvi poziv za U18 srbijansku reprezentaciju dobio je u septembru 2022, kada je kao kapiten nastupio u minimalnom porazu protiv italijanske selekcije. Četiri dana kasnije, protiv iste ekipe, postigao je prvi pogodak u pobjedi Srbije od 2:1. == Stil igre == Dok je predvodio U17 selekciju Srbije do polufinala Evropskog prvenstva za igrače do 17 godina, UEFA je na svojoj stranici opisala Stankovića kao igrača čiji su prekidi "prijetnja svakom protivniku", te kao kombinaciju "finoće i borbenosti u veznom redu, što jasno pokazuje zašto nosi kapitensku traku". == Privatni život == Njegov brat Filip je golman koji nastupa za ekipu Venecije. Braća su sinovi bivšeg veznog igrača milanskog Intera i reprezentacije Srbije, Dejana Stankovića. Njegova majka Ana je Slovenka, a porodica provodi vrijeme u Ljubljani. Njegov amidža po majci bivši je slovenački profesionalni fudbaler Milenko Ačimovič. Dana 11. oktobra 2025, Stanković je debitovao za seniorsku reprezentaciju Srbije u porazu kod kuće (0:1) od reprezentacije Albanije u utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. == Nagrade i postignuća == * Kup Italije: 2022-2023. * Superkup Italije 2023. == Reference == Okruzi u Rusiji, Sedmi kongres SKJ, Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i ostale Rezolucije, hemijski spojevi, aviokompanije, Spisak muzeja u gradovima sa više od 100.000 stanovnika, [en:List of freeware], List of free PC games, Platonski ugljikovodik, Prank call, Meralgia paraesthetica, Myokymia, Hemifacial spasm, Miloš Krasić, Nogometne pozicije, Nogometne formacije '''Doživotni predsjednik''' je titula koja se dodjeljuje ili koju sami predsjednici preuzimaju kako bi sebi obezbijedili neograničen mandat i produžili mandat do smrti ili penzionisanja. Ovaj položaj im omogućava formalnu zaštitu od mogućeg poraza na izborima, uključujući i od progona zbog službenih ili drugih zločina (zbog kojih bi mogli odgovarati gubitkom vlasti), putem formalnog predsjedničkog imuniteta. Ponekad titula nosiocu daje pravo da imenuje ili predloži nasljednika. Termin se često koristi za političke lidere koji nastoje legitimizovati svoju apsolutnu vlast, a koji u praksi vladaju kao monarsi. Doživotni predsjednik de facto se može smatrati autokratom i često je sinonim za diktatora. Korištenje titule „doživotni predsjednik“ umjesto tradicionalno autokratskog naslova, poput monarha, podrazumijeva subverziju liberalne demokratije od strane nosioca vlasti. U nekim slučajevima, doživotni predsjednik može uspostaviti samoproklamovanu monarhiju, kao što je učinio Henri Christophe na Haitiju. Među značajnim historijskim ličnostima koje su koristile strategiju doživotnog ili neograničenog mandata izdvajaju se Julije Cezar, rimski vojni vođa i državnik koji je 45. godine p. n. e. proglasio sebe "dictator perpetuusom" (doživotnim diktatorom) u Rimskoj Republici i Napoleon Bonaparte, francuski vojni lider i državnik, koji je 1802. godine proglašen prvim doživotnim konzulom , prije nego što je 1804. godine postao car Francuske. Mnogi lideri koji su se proglasili doživotnim predsjednicima zapravo nisu uspjeli da služe do kraja života. Većina je smijenjena prije smrti, dok su neki ubijeni dok su vršili dužnost. Međutim, neki su uspjeli da vladaju do svoje prirodne smrti, poput José Gaspara Rodrígueza de Francia (Paragvaj), Alexandra Pétiona i Françoisa Duvaliera (Haiti), Rafaela Carrere (Gvatemala), Saparmurrata Niyazova (Turkmenistan) i Josipa Broza Tita (Jugoslavija). Neki lideri nisu uspjeli da dobiju status doživotnog predsjednika; primjer za to je Mobutu Sese Seko iz Zaira, koji je 1972. godine pokušao da osigura takav mandat. Neki dugogodišnji autokratski predsjednici pogrešno se smatraju doživotnim predsjednicima. Oni nikada zvanično nisu dobili doživotni mandat i povremeno su učestvovali na izborima na kojima su ponovno birani. U većini slučajeva, to su bili fiktivni izbori koji su im garantovali nastavak vlasti. Doživotni predsjednici se mogu smatrati monarskim vladarima de facto. U prošlosti su neka državna uređenja imala karakter monarhija (npr. Vatikan), gdje je vladar biran od strane skupštine. Politolozi često imaju teškoće da razlikuju državu koju vodi doživotni predsjednik od monarhije, posebno kada se radi o nasljednoj ili porodičnoj diktaturi. {| class="wikitable" |+Doživotni predsjednici po državama !Država !Predsjednik !Zvanična titula !Titula na bosanskom jeziku !Bilješke |- |{{ZID|Njemačka|Nazi}} |Adolf Hitler |''Führer und Reichskanzler'' |Vođa i kancelar |Referendum o šefu države Trećeg Rajha održan je 19. avgusta 1934, nakon smrti predsjednika Paula von Hindenburga, kako bi se formalno spojile funkcije predsjednika i kancelara, a koje je nakon referenduma preuzeo Adolf Hitler. Glasanje koje je proteklo pod represivnim uslovima bez slobodne opozicije, rezultovalo je time da je 89,93% glasova podržalo Hitlerovu vlast. Referendumi u nacističkoj Njemačkoj služili su više kao propagandni instrument za demonstraciju jedinstva između režima i narodne zajednice nego kao stvarno demokratsko odlučivanje. |- |{{ZID|Argentina}} |Juan Carlos Onganía |''Presidente de facto de la Nación Argentina'' |de facto predsjednik Argentine |Doživotni predsjednik tokom prve faze civilno-vojne diktature poznate kao "Argentinska revolucija", od 29. juna 1966. do 8. juna 1970. |- |{{ZID|Bolivija}} |Simón Bolívar |''El Libertador'' |Oslobodilac |Prvi predsjednik Kolumbije. Zvanično titulu "El Libertador de Venezuela" dobio od vlasti u Caracasu 14. oktobra 1813. kao priznanje za njegovo vođstvo u oslobađanju teritorije od španske vlasti. Ova titula mu nije dodijeljena samoinicijativno, već kao formalno priznanje od lokalnih vlasti. Kasnije je titula potvrđena i od strane Kongresa Velike Kolumbije 1819, čime je postala zvanično priznati epitet za njegove zasluge u oslobađanju više južnoameričkih zemalja. Danas se "El Libertador" smatra historijski i državno priznatim nazivom koji simbolizuje njegovu ulogu u borbi za nezavisnost. |- | |José María Linares Lizarazu |''Presidente de la República de Bolivia'' |13. predsjednik Bolivije |Zvanično nosio titulu predsjednika Bolivije, obavljajući je od 9. septembra 1857. do 14. januara 1861. Tokom vlasti prvo je bio privremeni predsjednik (pro tempore), a od 31. marta 1858. sebe je proglasio diktatorom, ostavši na vlasti sve do svog svrgavanja 1861. godine. |- | |Manuel Isidoro Belzu Humérez |''Presidente de la República de Bolivia'' |11. predsjednik Bolivije |Bolivijski vojni oficir i 11. predsednik Bolivije od 1848. do 1855. Tokom njegove vlasti usvojeni su aktuelna nacionalna himna i zastava, a vlada je imala populistički karakter, podržavajući siromašno i domorodačko stanovništvo. Došao je na vlast vojnom silom, porazivši José Miguela de Velasca, a kasnije je legitimizirao položaj na izborima. Nakon penzionisanja njegov zet Jorge Córdova preuzeo je funkciju predsjednika, dok je Belzu kasnije ubijen 1865. u pokušaju da se vrati na vlast. |- | | | | | |- | | | | | |- | | | | | |} '''Primjeri doživotnih predsjednika po državama:''' * * '''Argentina:''' Juan Carlos Onganía * '''Bolivija:''' Simón Bolívar, Antonio José de Sucre, Andrés de Santa Cruz, Manuel Isidoro Belzu, José María Linares, Mariano Melgarejo, Germán Busch * '''Brazil:''' Getúlio Vargas * '''Centralnoafrička Republika:''' Jean-Bedel Bokassa, André Kolingba * '''Ciskei:''' Lennox Sebe * '''Sjeverna Koreja:''' Kim Il-sung („Večni predsjednik“), Kim Jong-il, Kim Jong-un * '''Španija:''' Francisco Franco („Caudillo“) * '''Ekvador:''' Diego Noboa * '''Francuska:''' Napoleon Bonaparte („Prvi konzul doživotno“), Philippe Pétain * '''Gana:''' Kwame Nkrumah * '''Gvatemala:''' Rafael Carrera * '''Ekvatorijalna Gvineja:''' Francisco Macías Nguema * '''Haiti:''' Toussaint Louverture, Jean-Jacques Dessalines, Henri Christophe, André Rigaud, Alexandre Pétion, Jean-Pierre Boyer, Jean-Baptiste Riché, Faustin Soulouque, Fabre Geffrard, Sylvain Salnave, François Duvalier, Jean-Claude Duvalier * '''Indonezija:''' Soekarno, Soeharto * '''Italija:''' Benito Mussolini * '''Iran:''' Rouhollah Khomeini, Ali Khamenei, Mojtaba Khamenei * '''Irak:''' Saddam Hussein * '''Libija:''' Mouammar Kadhafi * '''Malawi:''' Hastings Banda * '''Meksiko:''' Antonio López de Santa Anna * '''Uganda:''' Idi Amin Dada * '''Paragvaj:''' José Gaspar Rodríguez de Francia, Carlos Antonio López, Francisco Solano López * '''Peru:''' Simón Bolívar, Andrés de Santa Cruz, Felipe Santiago Salaverry, Manuel Ignacio de Vivanco * '''Samoa:''' Tupua Tamasese Mea’ole, Malietoa Tanumafili II * '''Tunis:''' Habib Bourguiba * '''Turkmenistan:''' Saparmurrat Niyazov * '''Jugoslavija:''' Josip Broz Tito * '''Zair:''' Mobutu Sese Seko '''Najduže vladavine doživotnih predsjednika:''' * Kim Il-sung – 45 godina, 9 mjeseci, 29 dana * Malietoa Tanumafili II – 45 godina, 4 mjeseca, 10 dana * Mouammar Kadhafi – 41 godina, 11 mjeseci, 22 dana * Francisco Franco – 39 godina, 1 mjesec, 19 dana * Ali Khamenei – 36 godina, 8 mjeseci, 24 dana * Soeharto – 30 godina, 1 mjesec, 15 dana * Mobutu Sese Seko – 25 godina, 6 mjeseci, 19 dana * Jean-Pierre Boyer – 24 godine, 11 mjeseci, 12 dana * Saddam Hussein – 23 godine, 8 mjeseci, 24 dana * Hastings Banda – 23 godine, 1 mjesec, 2 dana Ol Doinyo Lengai '''Transliteracija''' (grč. ''trans'' – "preko"; ''lit(t)era'' – "slovo") je proces prevođenja teksta iz jednog pisma u drugo, pri čemu se zadržava fonetska ili grafička ekvivalencija slova, a ne njihov značenjski sadržaj. Transliteracija se razlikuje od prevoda, jer se radi samo o prilagođavanju pisma, a ne jezika, zbog čega se u terminologiji često koristi i izraz ''preslovljavanje''. Ovaj postupak pretvaranja slova iz jednog sistema pisma u odgovarajuća slova drugog sistema pisma ne predstavlja direktno izvorne glasove, već zamjenjuje znakove njihovim ekvivalentom u drugom pismu. Zbog čestih dijakritičkih znakova koji su nerijetko potrebni, transliteracija se uglavnom primjenjuje u naučnim i stručno-tehničkim kontekstima. U bosanskom jeziku koriste se i latinica i ćirilica, pri čemu je latinica dominantna u javnoj upotrebi i svakodnevnom životu. Transliteracija se u domaćoj upotrebi koristi za prevođenje tekstova sa ćirilice na latinicu (i vice versa), prilagođavanje imena, geografskih pojmova i stručnih termina iz stranih jezika, kao i računarske i tipografske potrebe, gdje se različita pisma moraju prikazati konzistentno.<ref>Primjer: Ako baza podataka sadrži imena u oba pisma, pretraživanje po latinici bez transliteracije možda neće pronaći rezultate napisane ćirilicom. Transliteracija standardizuje prikaz i omogućava preciznije pretraživanje.</ref> '''Transliteracija''' (grč. ''trans'' – "preko"; ''lit(t)era'' – "slovo") je proces prevođenja teksta iz jednog pisma u drugo tako da se svako slovo ili znak zamjenjuje odgovarajućim znakom drugog pisma, bez mijenjanja značenja riječi. Cilj transliteracije je grafička ekvivalencija znakova, a ne reprodukcija izgovora. Zbog toga se transliteracija razlikuje od prevoda, jer se radi isključivo o prilagođavanju pisma, a ne jezika. U terminologiji se često koristi i izraz ''preslovljavanje''. Zbog čestih dijakritičkih znakova koji su nerijetko potrebni, transliteracija se uglavnom primjenjuje u naučnim, lingvističkim i stručno-tehničkim kontekstima. == Upotreba u bosanskom jeziku i primjeri == === Upotreba === U bosanskom jeziku koriste se i latinica i ćirilica, pri čemu je latinica dominantna u javnoj upotrebi i svakodnevnom životu. Transliteracija se primjenjuje u nekoliko svrha: # Prevođenje tekstova između pisama – npr. sa ćirilice na latinicu i obratno. # Prilagođavanje imena, geografskih pojmova i stručnih termina iz stranih jezika. # Računarske i tipografske potrebe, gdje se različita pisma moraju prikazati dosljedno radi čitljivosti, pretraživanja i obrade podataka. === Primjeri === {| class="wikitable" !Latinica !Ćirilica |- |Bosna i Hercegovina |Босна и Херцеговина |- |Sarajevo |Сарајево |- |Banja Luka |Бања Лука |- |Mostar |Мостар |- |Ćilim |Ћилим |} Islamic marital practices, Marriage in Islam, Islamsko bračno pravo Štuko dekoracija u islamskoj arhitekturi odnosi se na rezbareni ili oblikovani štuk i gipsani malter. Pojmovi štuko i malter u ovom kontekstu koriste se gotovo naizmjenično kako bi označili većinu vrsta ovakvih dekoracija s nešto različitim sastavima. Ova dekoracija se uglavnom koristila za prekrivanje zidova i površina, a glavni motivi bili su oni koji prevladavaju u islamskoj umjetnosti: geometrijski, arabeska, biljni, kaligrafski, kao i trodimenzionalni muqarnas. Gipsani malter bio je iznimno važan u islamskoj arhitektonskoj dekoraciji jer je relativno suha klima u velikom dijelu islamskog svijeta olakšavala korištenje ovog jeftinog i svestranog materijala u raznim prostorima. Štuko dekoracija već se koristila u drevna vremena u regiji Irana i u grčko-rimskom mediteranskom području. U islamskoj arhitekturi, štuko dekoracija pojavila se tokom omejadske dinastije (kasni 7-8. vijek) i doživjela daljnje inovacije i širenje tokom 9. vijeka pod Abasidima u Iraku, nakon čega se dalje širila islamskim svijetom i uključivala u regionalne arhitektonske stilove. Primjeri historijske rezbarene štuko dekracije nalaze se u Egiptu, Iranu, Afganistanu i Indiji, među ostalim područjima. Često se koristila u "maurskoj" ili zapadnoj islamskoj arhitekturi na Pirinejskom poluotoku (Al-Andalus) i dijelovima Sjeverne Afrike (Magrib), barem od razdoblja Taifa i lmoravida (11-12. vijek). Na Pirinejskom poluotoku dosegnula je kreativni vrhuna u maurskoj arhitekturi tokom dinastije Nasrid, koja je izgradila Alhambru. Mudejar arhitetura također je u širokoj mjeri koristila takav dekorativni stil. Španjolski izraz yesería ponekad se koristi u kontekstu islamske i mudejar arhitekture u Španiji. Italijanska saveznička vojska, odnosno Vojska Juga, nazivi su koji se primjenjuju na različite jedinice bivše Kraljevske italijanske vojske u razdoblju kada su se borile uz Saveznike tokom Drugog svjetskog rata od oktobra 1943. pa nadalje. U ovom razdoblju, prosaveznička Kraljevska italijanska mornarica i Kraljevsko italijansko ratno zrakoplovstvo bili su poznati pod nazivom Italijanska saveznička mornarica i Italijansko savezničko zrakoplovstvo. Od septembra 1943. italijanske snage naklonjene Silama Osovine postale su Nacionalna republikanska vojska novoosnovane Italijanske Socijalne Republike. Italijanska saveznička vojska nastala je kao rezultat savezničkog primirja s Italijom 8. septembra 1943; kralj Victor Emmanuel III smijenio je Benita Mussolinija s mjesta predsjednika vlade u julu 1943, nakon savezničke italije na južnu Italiju, te je umjesto njega imenovao maršala Italije, Pietra Badoglia, koji je potom stao na stranu Saveznika u borbi protiv snaga Socijalne Republike i njihovih njemačkih saveznika u sjevernoj Italiji. Italijanska saveznička vojska brojala je zmeđu 266.000 i 326.000 vojnika u Italijanskoj kampanji, od čega je 20.000 (kasnije broj povećan na 50.000, iako neki izvori navode broj i do 99.000) bilo u svojstvu borbenih jedinica, a između 150.000 i 190.000 činilo je pomoćne i logističke jedinice, uz 66.000 pripadnika zaduženih za kontrolu prometa i odbranu infrastrukture. Općenito gledano, Italijanska saveznička vojska činila je osminu borbenih snaga i četvrtinu ukupne sile 15. armijske skupine savezničkih snaga. == I motorizovana grupa == Prva formacija Savezničke vojske bila je I motorizovana grupa, formirana 27. novembra 1943. u San Pietro Vernoticu kod Brindisija. Jedinice I motorizovane grupe činili su bivši članovi 58. pješačke divizije Legnano i 18. pješačke divizije Messina. Dio vojnika koji su se pridružili jedinici uspio je izbjeći zarobljavanje i borbu na strani njemačkih snaga. Jedinica se sastojala od 295 oficira i 5387 vojnika, te je osnovana kako bi sa Saveznicima učestvovala u borbama protiv Njemačke i Italijanske Socijalne Republike. Komandant jedinice bio je oficir Vincenzno Dapino, koji je grupu vodio u njenom prvom vojnom zadatku u bici kod San Pietro Infine u decembru 1943. Ova akcija uveliko je doprinijela da Saveznici vrate povjerenje prema italijanskim vojnicima koji su se borili na njihovoj strani. Jedinica je pretrpila velike gubitke, te je ocijenjeno da je zadovoljila u izvršavanju njoj povjerenih zadataka. Nakon službe u sastavu američke Pete armije i reorganizacije, komandu nad I motorizovanom grupom preuzeo je general Umberto Utili, a jedinica je premještena u sastav Poljskog II korpusa na krajnjem lijevom krilu britanske Osme armije. Početkom 1944. jedinica je reorganizovana i proširena u Italijanski oslobodilački korpus. == Italijanski oslobodilački korpus == Dana 18. aprila 1944, I motorizovana grupa (koja je tada brojala 16.000 ljudi) preuzela je naziv Italijanski oslobodilački korpus, te biva podijeljena u dvije brigade. Oslobodilački korpus ojačan je 184. pješačkom divizijom Nembo, koja je brojala 6000 vojnika, a njom je komandovao general Umberto Utili. Početkom 1944, jedinica od 5000 italijanskih vojnika borila se na Gustavovoj liniji kod Monte Casina i pokazala se uspješnom u borbi. Italijani su ponovo pretrpili velike gubitke. == Italijanska saveznička vojska od kraja 1944. do 1945. == Nakon bitke kod Filottrana u julu 1944, italijanska vlada predložila je proširenje svojih vojnih kontingenata u okviru savezničkih snaga. Prijedlog je prihvaćen, te je u septembru 1944. oslobodilački korpus povučen sa fronta i prve linije radi opremanja britanskom opremom, uključujući britanske uniforme ''Battledress'' i kacige tipa ''Brodie''. Dana 24. septembra 1944, Korpus je raspušten, a njegovo osoblje i jedinice iskorištene su za formiranje prvih borbenih grupa. "Legnano" i "Folgore". Ubrzo su osnovane još četiri borbene grupe: "Cremona", "Friuli", "Mantova" i "Piceno". Te su grupe bile veličinom jednake slabijim divizijama. Predviđeni sastav svake iznosio je 432 oficira, 8578 podoficira i vojnika, 116 poljskih topova, 170 minobacača, 502 laka mitaljeza i 1277 motornih vozila. Borbene grupe dobile su nazive prema starim divizijama Kraljevske vojske, te su djelimično slijedile sistem numeriranja starih pukovnija. Ove su grupe funkcionisale u okviru američkih i britanskih jedinica na Gotskoj liniji. Borbeni raspored Italijanske savezničke vojske u aprilu 1945. bio je sljedeći: Načelnik stožera Vrhovne komande oružanih snaga bio je maršal Giovanni Messe, dok je načelnik stožera Kopnene vojske bio general-pukovnik Paolo Berardi. Svaki pješački puk imao je tri pješačka bataljona, četu minobacača naoružanu britanskim ML 3-inčnim minobacačima i protivtenkovsku četu naoružanu britanskim topovima QF 6pdr. Artiljerijski pukovi sastojali su se od četiri artiljerijska odreda s britanskim topovima QF 25pdr, jednog protivtenkovskog odreda s britanskim topovima QF 17pdr, te jednog protivzračnog odreda naoružanog britanskim verzijama topova Bofors 40 mm. Borbena grupa "Cremona", s vojnicima iz 44. pješadijske divizije "Cremona", pridodana Britanskom V korpusu – general-major Clemente Primieri. * 21. pješadijski puk "Cremona" * 22. pješadijski puk "Cremona" * 7. artiljerijski puk * CXLIV inženjerijski bataljon == Inhibitori enzima == Inhibicija enzimske reakcije, ili jednostavno inhibicija enzima, predstavlja sprečavanje aktivnosti enzima djelovanjem molekula nazvanih inhibitori enzima. Inhibitor enzima je molekula koja se veže za enzim i smanjuje njegovu aktivnost. Spoznaja da blokiranje aktivnosti određenih enzima može uništiti patogene organizme ili ispraviti metaboličke poremećaje dovela je do razvoja brojnih lijekova koji djeluju upravo kao inhibitori enzima. Osim u medicini, koriste se i kao pesticidi. Važno je naglasiti da nisu sve molekule koje se vežu za enzim inhibitori: aktivatori enzima povećavaju enzimsku aktivnost, dok se supstrati vežu za enzim i u okviru normalnog katalitičkog ciklusa pretvaraju u proizvode. === Način djelovanja === Inhibitor može spriječiti vezivanje supstrata za aktivno mjesto enzima ili ometati katalitički proces. Prema načinu vezivanja, inhibitori se dijele na: * '''Reverzibilne''' * '''Ireverzibilne''' Ireverzibilni inhibitori obično reagiraju s enzimom i hemijski ga mijenjaju, često stvaranjem kovalentne veze. Na taj način trajno mijenjaju ključne aminokiselinske ostatke potrebne za enzimsku aktivnost. Reverzibilni inhibitori se, nasuprot tome, vežu nekovalentnim interakcijama i njihovo djelovanje zavisi od toga da li se vežu za slobodan enzim, kompleks enzim–supstrat ili za oba oblika. Mnogi lijekovi su upravo inhibitori enzima, zbog čega je njihovo otkrivanje i optimizacija jedno od najvažnijih područja istraživanja u biohemiji i farmakologiji. Medicinski inhibitori procjenjuju se prema svojoj specifičnosti (minimalno vezivanje za druge proteine) i potentnosti, koja se izražava konstantom disocijacije. Visoka specifičnost i potentnost obično znače manje neželjenih efekata i nižu toksičnost. === Prirodni inhibitori === Inhibitori enzima postoje i u prirodi te imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma. U metaboličkim putevima često dolazi do negativne povratne sprege, gdje krajnji proizvod inhibira enzim ranije u lancu reakcija, čime se održava ćelijska homeostaza. Neki ćelijski proteini specifično se vežu za enzime (npr. proteaze ili nukleaze) i blokiraju njihovu aktivnost kako bi zaštitili ćeliju. Prirodni inhibitori mogu biti i otrovi koji služe za odbranu od predatora ili za savladavanje plijena. ---- == Vrste reverzibilne inhibicije == === 1. Konkurentna inhibicija === Kod konkurentne inhibicije inhibitor se veže za aktivno mjesto enzima i takmiči se sa supstratom. Budući da je često slične građe kao supstrat, zauzima njegovo mjesto i sprječava normalno vezivanje. * Povećava vrijednost '''Km''' * Ne utiče na '''Vmax''' === 2. Nekonkurentna inhibicija === Inhibitor se veže za drugo mjesto na enzimu (ne na aktivno mjesto), pa se može vezati istovremeno sa supstratom. * Smanjuje '''Vmax''' * Ne mijenja '''Km''' === 3. Parcijalna (djelimična) inhibicija === Slična je nekonkurentnoj, ali kompleks enzim–inhibitor–supstrat zadržava određeni stepen katalitičke aktivnosti. * Smanjuje '''Vmax''' * '''Km''' ostaje nepromijenjen === 4. Mješovita inhibicija === Ima osobine konkurentne i nekonkurentne inhibicije. Inhibitor se može vezati i za slobodan enzim i za kompleks enzim–supstrat. * Smanjuje '''Vmax''' * Mijenja '''Km''' ---- == Inhibitori samoubice == Inhibitori samoubice (suicidalni inhibitori) su molekule koje se tokom reakcije ugrađuju u enzim i trajno ga deaktiviraju. Primjer je acetilsalicilna kiselina (aspirin), koja inhibira enzim ciklooksigenazu i time smanjuje sintezu prostaglandina odgovornih za bol i upalu. Također, cijanid inhibira enzim citohrom c oksidazu, blokirajući ćelijsko disanje. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u košarci 2027. godine odredit će 31 reprezentaciju koja će učestvovati na FIBA Svjetskom košarkaškom prvenstvu 2027, dok domaćin, Katar, automatski ostvaruje plasman na prvenstvo. == Raspored kvalifikacijskih prozora == Slično kao i tokom kvalifikacija za FIBA Svjetsko prvenstvo 2019. i SP 2023, utakmice će se igrati u šest kvalifikacijskih prozora tokom perioda od 15 mjeseci u svim regijama FIBA-e. U kvalifikacijskom procesu učestvovat će 80 nacionalnih reprezentacija. Raspored šest kvalifikacijskih prozora je sljedeći: {| class="wikitable" !Prozor !Datum |- align="center" |1 |24. novembar – 2. decembar 2025. |- align="center" |2 |23. februar – 3. mart 2026. |- align="center" |3 |29. juni – 7. juli 2026. |- align="center" |4 |24. avgust – 1 septembar 2026. |- align="center" |5 |23. novembar – 1 decembar 2026. |- align="center" |6 |22. februar – 2. mart 2027. |} == Kvalifikovane reprezentacije == {| class="wikitable sortable" ! rowspan="2" |Reprezentacija ! rowspan="2" |Način kvalifikacije ! rowspan="2" |Datum kvalifikacije ! colspan="4" data-sort-type="number" |Nastup(i) ! rowspan="2" |Prethodni najbolji rezultat{{efn|'''Bold''' text indicates they hosted that edition.}} ! rowspan="2" |FIBA rank{{efn|World ranking at start of tournament.}} |- !{{Tooltip|Ukupno|Uključujući ovo izdanje}} !{{abbr|Prvi|Prvi nastup}} !{{abbr|Zadnji|Zadnji nastup}} !{{abbr|Niz|Aktuelni niz uzastopnih nastupa}} |- |{{ZD|Katar}} [[Košarkaška reprezentacija Katara|Katar]] | align="center" |Domaćin | align="center" |28. april 2023. | align="center" |{{abbr|2|Katar zadnji put nastupao 2006.}} | colspan="2" align="center" |[[Svjetsko prvenstvo u košarci 2006.|2006]] | align="center" |1 |{{sort|21|21. mjesto}} ([[Svjetsko prvenstvo u košarci 2006.|2006]]) | align="center" |– |} == Format == Format kvalifikacija za FIBA SP 2027 ostao je nepromijenjen, sa šest kvalifikacionih prozora tokom period od 15 mjeseci u 4 regije: Afrika, Amerika, Azija (uključujući Okeaniju) i Evropa. Kvalifikacije će se održavati od novembra 2025. do marta 2027, a 80 reprezentacija takmičiće se za mjesto na SP. Put ka SP 2027. počeo je u februaru 2024. početkom evropskih pretkvalifikacija koje su trajale do avgusta 2024. Žrijeb za kvalifikacije održan je 13. maja 2025. u Dohi. {| class="wikitable" style="text-align:center;" ! rowspan="2" |FIBA zona ! colspan="2" |Turnir kvalifikacija ! colspan="3" |SP automatski plasman |- !Divizija A <small>najbolje rangirani timovi</small> !Divizija B <small>maksimalan mogući broj učesnika</small> ! !Plasman domaćinima ! |- | align="left" |[[:en:FIBA_Africa|FIBA Afrika]] |16 |2 |5 |0 |'''5''' |- | align="left" |[[:en:FIBA_Americas|FIBA Amerika]] |16 |2 |7 |0 |'''7''' |- | align="left" |[[:en:FIBA_Asia|FIBA Azija]] [[:en:FIBA_Oceania|FIBA Okeanija]] |16 |17 |7 |1 |'''8''' |- | align="left" |[[:en:FIBA_Europe|FIBA Evropa]] |32 |13 |12 |0 |'''12''' |- !Ukupno !80 !114 !31 !1 !32 |} Dana 28. februara 2026. godine, vrhovni vođa Islamske Republike Iran, Ali Khamenei, ubijen je tokom izraelsko-američkih zračnih napada na Iran u području Teherana. Iranska vlada smrt je službeno potvrdila 1. marta 2026. Operacija je izvedena tokom intenzivnih vojnih sukoba između Izraela i Irana. Napad je proveden uz saradnju sa CIA-om, koja je prikupljala obavještajne podatke o lokacijama gdje se nalaze iranski visokorangirani dužnosnici. Prema dostupim satelitskim snimcima, Khameneijeva rezidencija u Teheranu teško je oštećena tokom napada. Nakon inicijalnih izraelskih izvješća da je Khamenei ubijen u operaciji, američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjain Netanyahu ponovili su da je Khamenei mrtav. Poslije potvrde iranskih državnih medija o njegovoj smrti, vlada je proglasila 40 dana žalosti i 7 dana državnih praznika. Novinska agencija Fars New Agency objavila je da su u napadima također poginuli Khameneijeva kćerka, zet, unuka i snaha. Smrt vođe Irana bila je razlog slavlja za mnoge iranske civile. U brojnim državama organizovani su protestni skupovi, a na pojedinim mjestima došlo je i do izbijanja nereda povodom njegove smrti. Prema neimenovanim izvorima iz američke administracije, sličan plan za atentat tokom Dvanaestodnevnog rata bio je odbijen od strane predsjednika Trumpa 15. juna 2025. godine. == Pripreme == Prema izvještajima ''The Telegrapha'' i ''The Washington Posta'', saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman obavio je više telefonskih poziva s američkim predsjednikom Trumpom, pozivajući ga da napadne Iran, navodeći da bi "Iran postao jači i opasniji ako Washington ne izvrši udar odmah". Princ Khalid bin Salman, brat prijestolonasljednika Mohammeda i saudijski ministar odbrane, navodno je na sastanku s američkim zvaničnicima upozorio na rizike od neizvršavanja napada na Iran. Nakon Dvanaestodnevnog rata u junu 2025. godine, Khamenei se sve više povlačio u osamu, a bunker u njegovom kompleksu bio je toliko dubok da je liftu trebalo više od pet minuta da stigne do njega, zbog čega su prilike za udar bile veoma rijetke. Mjesecima prije napada, CIA je pratila lokacije i obrasce kretanja Khameneija, te je saznala da će se održati sastanak visokih zvaničnika kojem će on prisustvovati. Prema pisanju ''Reutersa'', Sjedinjene Države i Izrael pripremili su pokretanje napada u trenutku kada se Khamenei sastao sa svojim višim savjetnicima, od kojih je najmanje pet poginulo zajedno s njim. Izraelski zvaničnici izjavili su da je Khamenei viđen iznad zemlje u svojoj upadljivoj službenoj rezidenciji neposredno prije atentata. Istovremeno, napadi su izvedeni na još najmanje dvije lokacije u gradu kako bi se osigurao uspjeh operacije. == Zračni napadi == Dana 28. februara 2026, više mjesta u Iranu pogođeno je raketama SAD-a i Izraela u sklopu vone operacije s ciljem sprječavanja nuklearnih i raketnih programa u toj zemlji, kao i pokretanju smjene režima. Napad je izvršen u 8:10 po lokalnom vremenu i opisan je kao "masivni, izuzetni smion dnevni napad" koji je "odmah pogodio visoke dužnosnike". Udar na Khameneijevu rezidenciju bio je jedinstven jer je izvršen tokom dana, s time da su izraelski avioni bacili 30 bombi na to mjesto. Udari su bili usmjereni na strateške objekte i važne iranske dužnosnike, uključujući Khameneijevu rezidenciju, koja je bila među onim najteže pogođenim izraelskim udarima u Teheranu; satelitski snimci sugerišu da je zgrada teško oštećena. Dana 28. februara 2026. godine, Izrael i Sjedinjene Američke Države pokrenuli su zajednički napad na nekoliko lokacija u Iranu. Operacija, kojoj je Izrael dao kodno ime Lavlja rika, a Ministarstvo odbrane SAD-a Operacija Epski bijes, ciljala je ključne zvaničnike, vojne zapovjednike i objekte. Napad je uključivao i atentat na vrhovnog vođu Alija Khameneija. Tokom 2024, vojna eskalacija između Izraela i Irana kulminirala je u dva navrata razmjenom vatre, a 2025. godine vodili su dvanaestodnevni rat koji je također uključivao američke napade s ciljem uništavanja iranskih nuklearnih postrojenja. U sedmicama prije napada 2026. godine, Iran i SAD bili su uključeni u indirektne nuklearne pregovore uz posredovanje Omana, a druga runda pregovora bila je zakazana u Ženevi. Napadu je prethodilo najveće gomilanje američke vojske na Bliskom istoku još od invazije na Irak 2003. godine. Napad je započeo udarima u gradovima Teheranu, Isfahanu, Komu, Karadži i Kermanšahu. Ubijeno je nekoliko zvaničnika iranske vlade, uključujući sekretara Vrhovnog savjeta nacionalne bezbjednosti Alija Shamkhanija, kao i Khameneija; preneseno je da su neki iranski civili slavili smrt dotičnog, čije je sjedište uništeno. Dok su primijećene eksplozije, izraelski ministar odbrane Israel Katz potvrdio je napad IDF-a. Trump je u videu postavljenom na Truth Socialu objavio da su Sjedinjene Države pokrenule udare na Iran zajedno s Izraelom. U znak odmazde, Iran je lansirao desetine svojih dronova i balističkih projektila širom Perzijskog zaliva, pored ciljanja Izraela kao i američkih vojnih baza u Jordanu, Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, Iraku, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Iran je navodno pokrenuo i napade na objekte civilne avijacije, uključujući međunarodne aerodrome u Kuvajtu i UAE. Uzvratni udari usmrtili su jednog civila u Izraelu i četvoro u Siriji. Nadalje, Huti sa sjedištem u Jemenu objavili su da će nastaviti svoje napade u Crvenom moru. Eskalacija u Perzijskom zalivu rezultovala je zastojem u globalnoj isporuci nafte. Trump je izjavio da je cilj operacije uništiti iranske raketne i vojnu infrastrukturu, spriječiti Iran u nabavci nuklearnog oružja i, u konačnici, srušiti režim. Ujedinjene nacije i nekoliko neuključenih zemalja osudili su početne udare zbog narušavanja stabilnosti Bliskog istoka, dok su drugi osudili iranske uzvratne udare na druge nacije u regionu. Kritičari operacije su je također nazvali nezakonitom prema domaćem i međunarodnom pravu. == Pozadina == Povlačenje Sjedinjenih Država iz Zajedničkog sveobuhvatnog akcionog plana 2018. godine dovelo je do ponovnog uvođenja sankcija Iranu i zaokreta ka upotrebi sile umjesto diplomatije u odnosima između SAD-a i njihovih saveznika sa Iranom. Trumpova administracija usvojila je strategiju "maksimalnog pritiska". Ponovno uvođenje američkih sankcija ozbiljno je uticalo na iransku ekonomiju. Iranski rijal pao je za 20%. Međunarodne banke koje su trgovale sa Iranom platile su visoke kazne. Sve velike evropske kompanije odustale su od poslovanja sa Iranom iz straha od američke kazne. Sankcije su gurnule milione Iranaca u siromaštvo i smanjile njihovu kupovnu moć u pogledu uvoznih osnovnih dobara, kao što su hrana i lijekovi, istovremeno podstičući inflaciju, nezaposlenost i propadanje infrastrukture. Tenzije između Irana, Sjedinjenih Država i Izraela porasle su od napada na Izrael 7. oktobra i početka rata u Gazi 2023. godine, u kojem je Izrael oslabio milicije koje podržava Iran širom Bliskog istoka, uključujući Hamas u Gazi, Hezbolah u Libanu i druge. Izrael i Iran razmijenili su udare u aprilu i oktobru 2024. godine, te su bili uključeni u kratki rat 2025. godine koji je također obuhvatio američki zračni napad s ciljem uništavanja iranskih nuklearnih postrojenja. === Antivladini protesti u Iranu i prvobitno raspoređivanje američkih snaga === Počevši od kraja decembra 2025. godine, u Iranu su izbili masovni antivladini protesti širom zemlje, prvenstveno podstaknuti ekonomskom krizom, kolapsom rijala i rastom cijena. Protesti, koji su uključivali pozive na promjenu režima, postali su najveći po razmjerama od revolucije 1979. godine, proširivši se na više od 100 gradova širom zemlje. Iranska vlada je odgovorila nasilnom represijom, uključujući masakre nad demonstrantima, pri čemu su se najsmrtonosniji incidenti dogodili 8. i 10. januara 2026. Novinska agencija aktivista za ljudska prava sa sjedištem u SAD-u procijenila je broj poginulih na 7.000, iranska vlada je saopštila da je broj mrtvih 3.117, dok su Donald Trump i drugi naveli da broj poginulih odgovara brojci od 32.000 ljudi. AP News je izvijestio da je vladina prekomjerna upotreba nasilja izazvala očaj u iranskoj javnosti i pobudila nadu kod nekih građana u američki napad. Nekoliko naučnika je tvrdilo da se iranska vlada sada suočava sa krhkim stanjem koje bi moglo dovesti do njenog pada. Dana 13. januara 2026. godine, američki predsjednik Donald Trump izrazio je podršku demonstrantima, a kasnije, 23. januara, Trump je najavio da američka "armada" kreće ka Bliskom istoku, uključujući nosače aviona USS Abraham Lincoln i USS Gerald R. Ford, te nekoliko razarača sa vođenim projektilima. Američki i evropski zvaničnici izjavili su da je Washington postavio Iranu tri ključna zahtjeva: trajni prekid svakog obogaćivanja uranijumom, stroga ograničenja iranskog programa balističkih raketa i potpunu obustavu podrške regionalnim proxy grupama kao što su Hamas, Hezbolah i Huti. Planiranje predložene serije napada također je započelo u koordinaciji sa izraelskim obavještajnim agencijama. === Nuklearni pregovori i jačanje američkog vojnog prisustva === Dana 6. februara 2026. godine, Iran i SAD su održali indirektne nuklearne pregovore u glavnom gradu Omana, Muskatu. Iran je naglasio da napredak zavisi od konsultacija u matičnim prijestonicama. Druga runda razgovora zakazana je u Ženevi. Između 15. i 20. februara, Iran je povećao izvoz nafte na trostruko veći nivo od uobičajenog i smanjio zalihe nafte. Neposredno prije početka udara, 27. februara 2026. godine, ministar vanjskih poslova Omana Badr Al-Busaidi izjavio je da je postignut "iskorak" i da je Iran pristao na to da uslov koji se tiče obogaćivanja uranijumom, kao i na potpunu verifikaciju od strane Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA); nadalje, Iran je pristao da nepovratno spusti nivo trenutno obogaćenog uranijuma na "najniži mogući nivo". Al-Busaidi je rekao da je mir "nadohvat ruke". Početkom februara 2026. godine, SAD su također rasporedile drugi nosač aviona, USS Gerald R. Ford, na Bliski istok kako bi pojačale pritisak na Iran. Dana 11. februara 2026. godine, 47. godišnjica revolucije iz 1979. obilježena je provladinim skupovima i snažnom antiameričkom retorikom. Trump je 13. februara 2026. izjavio da bi promjena režima u Iranu bila "najbolja stvar koja bi se mogla desiti". Dan kasnije, 14. februara, američki zvaničnici su rekli Reutersu da se američka vojska priprema za opsežnu kampanju koja uključuje višesedmične, kontinuirane operacije protiv Irana koje bi mogle ciljati državnu i sigurnosnu infrastrukturu. Do 19. februara, američko vojno gomilanje opisano je kao najveće na Bliskom istoku još od invazije na Irak 2003. godine. Tokom govora o stanju nacije 24. februara 2026. godine, Trump je optužio Iran za obnavljanje napora u izradi nuklearnog oružja, osuđujući te navodne ambicije kao "zlokobne" i tvrdeći da je Iran također razvio sve naprednije raketne sposobnosti koje bi mogle ugroziti SAD, Evropu i američke baze u inostranstvu. Upozorio je da su SAD spremne djelovati ako bude potrebno. Grupa osam (Gang of Eight), koju čini osam lidera u Kongresu SAD-a koji se obično obavještavaju o povjerljivim obavještajnim pitanjima, bila je upoznata s napadom prije njegovog početka. Također, u to vrijeme, Bloomberg News je tvrdio da NATO letjelice za rano upozoravanje i kontrolu (AWACS) nadziru Iran s aerodroma Konya. Do kraja februara, zvaničnici Trumpove administracije iznijeli su brojne nedokazane tvrdnje da je Iran ponovo pokrenuo svoj nuklearni program, da ima dovoljno materijala za izradu bombe u roku od nekoliko dana i da razvija rakete dugog dometa koje bi uskoro mogle pogoditi Sjedinjene Države. Ove izjave osporili su američki i evropski vladini zvaničnici, međunarodne grupe za praćenje naoružanja i američke obavještajne agencije. Odbrambena obavještajna agencija (DIA) ranije je zaključila da će proći najmanje decenija prije nego što Iran stekne tehničke vještine za proizvodnju raketa koje mogu dosegnuti Sjedinjene Države; Ministarstvo odbrane Sjedinjenih Država procijenilo je da je iranski nuklearni program unazađen za dvije godine nakon ranijih udara na iranska nuklearna postrojenja u junu 2025. godine. Međutim, 27. februara je objavljeno da je IAEA otkrila da je Iran sakrio visoko obogaćeni uranijum u podzemnom objektu koji nije oštećen u prethodnoj rundi napada, a IAEA je saopštila da ne može biti sigurna da je iranski nuklearni program "isključivo mirnodopski". Prije napada, JD Vance, potpredsjednik Sjedinjenih Država, branio je udar na Iran. Na pitanje da li bi podržao promjenu režima u Iranu, uprkos ranijim kritikama rata u Iraku, rekao je da život "ima svakakve lude obrte". ''The Washington Post'' je izvijestio da je odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da napadne Iran uslijedila nakon što su saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman i izraelska vlada više puta lobirali kod njega da povuče taj potez. ''The Guardian'' je nekoliko dana prije napada izvijestio da će odluka zavisiti od rezultata sastanka u Ženevi, na kojem će SAD predvoditi Steve Witkoff i Jared Kushner. Charles Wald, penzionisani general vazduhoplovstva i zamjenik komandanta Evropske komande SAD-a koji sada radi u Jevrejskom institutu za nacionalnu sigurnost Amerike (JINSA), izjavio je da bi dovođenje nosača aviona klase ''Gerald R. Ford'' na Bliski istok pomoglo u odbrani Izraela od Irana. Također je naveo da, ako pregovori SAD-a i Irana ne završe dobro, "biće duplo gore nego kada Obama nije uradio ništa u Siriji povodom hemijskog oružja". Prema jednom američkom izvoru, Trump je odobrio udar nakon što su SAD primile obavještajne podatke da Iran planira preventivno lansiranje raketa. Prije napada, Khamenei je u svom govoru upućenom sljedbenicima početkom februara, koji je objavila web stranica vrhovnog vođe Irana, upozorio Sjedinjene Države da će, "ako ovaj put započnu rat, to biti regionalni rat". == Sukob == Evo tačnog prijevoda navedenog teksta na ijekavicu: '''Početni izraelski i američki udari''' '''Udari lansirani sa američkih brodova''' U udarima je korištena kombinacija američkih projektila, dronova i izraelskih borbenih aviona. Po prvi put su u borbi upotrijebljeni jeftini jurišni dronovi za jednokratnu upotrebu jedinice ''Task Force Scorpion Strike''. Američki ratni brodovi lansirali su projektile ''Tomahawk'', dok je vojska SAD-a koristila lansere ''HIMARS''. Takođe je korišteno neobjavljeno dalekometno oružje koje se ispaljuje izvan dometa neprijateljske odbrane (''standoff weapons''). Izviješteno je o eksplozijama dok je ministar odbrane Israel Katz potvrdio izraelski napad. ''The Times of Israel'' je prenio da je Katz udare nazvao "preventivnim napadom" s namjerom da se "uklone prijetnje državi Izrael". Među ciljevima je bio i okrug u Teheranu u kojem inače boravi iranski vrhovni vođa Ali Khamenei; tu se nalaze i predsjednička palata i Vijeće nacionalne bezbjednosti. Potvrđeno je da je sedam projektila pogodilo ovo područje. Američki zvaničnici potvrdili su da su udari koordinisani sa SAD-om. Izraelsko vazduhoplovstvo (IAF) saopštilo je da je pogodilo 500 vojnih ciljeva u zapadnom i centralnom Iranu, uključujući protivzračnu odbranu i raketne lansere, koristeći približno 200 borbenih aviona, što je najveći borbeni nalet u njegovoj istoriji. Izrael je početne udare nazvao kodnim imenom "Operacija Postanak" (hebrejski: ''מטס בראשית''). Izrael je potom proglasio vanredno stanje, navodeći da očekuje iranski napad. Sirene su se oglasile u Izraelu dok je vlada upozoravala građane da ostanu u zaštićenim zonama. Američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee podstakao je američke državljane u Izraelu da odmah preduzmu mjere nakon što čuju sirenu, a američki predsjednik Donald Trump upozorio je da bi moglo biti gubitaka američkih života. Izraelsko ministarstvo zdravlja premjestilo je svoje bolnice pod zemlju. Prema izvještaju ''Iran Internationala'', portparol izraelske vojske na perzijskom jeziku, potpukovnik Kamal Penhasi, uputio je hitno upozorenje iranskim civilima koji žive u blizini vojne industrije i infrastrukture da se odmah evakuišu, navodeći: "Vaše prisustvo u ovim područjima dovodi vaš život u opasnost." Prema riječima jednog američkog zvaničnika, desetine američkih udara izveli su avioni stacionirani širom Bliskog istoka sa jednog ili više nosača aviona. ''Reuters'' je izvijestio da su udari izvedeni iz vazduha i sa mora. Izraelski vojni zvaničnici izjavili su da je njihovim udarima prethodilo višemjesečno planiranje, što im je omogućilo da precizno odrede ciljeve, postignu "taktičko iznenađenje" i dobiju podršku SAD-a. Izrael je kasnije saopštio da je u početnim udarima korišteno preko 1.200 bombi u roku od 24 sata. Prema izvještajima, ciljana su i iranska mornarička plovila. Agencija ''Fars'' i ''CNN'' izvijestili su o novim eksplozijama u drugim gradovima u Iranu, uključujući Kom, Kermanšah, Isfahan i Karadž. U Teheranu je javljeno da su se raketni udari dogodili u Univerzitetskoj ulici, u oblasti Džomhuri i u sjevernoj oblasti Sejed Handan. Komunikacijske usluge širom Teherana ometene su nakon napada, a ''Netblocks'' je izvijestio o gotovo potpunom mraku na internetu. Prema ''BBC''-ju, tokom udara pogođeni su ured vrhovnog vođe Alija Khameneija i predsjednički ured Masouda Pezeshkiana u Teheranu. ''Channel 12'', pozivajući se na neimenovane izraelske izvore, naveo je da Izrael procjenjuje kako postoje "sve veće indicije" da je Khamenei vjerovatno ubijen u izraelskom udaru ili da je "u najmanju ruku povrijeđen". ''Reuters'' je citirao neimenovanog izraelskog zvaničnika koji je izjavio da je Khameneijevo tijelo pronađeno, čime je potvrđena smrt. Portparol iračkih Snaga narodne mobilizacije rekao je da su dvojica njihovih boraca ubijena, dok su još trojica ranjena tokom udara u Džurf al-Sakharu, južno od Bagdada. Prema ''Iran Internationalu'', koji citira Iransku studentsku novinsku agenciju, hiljade pripadnika IRGC-a, uključujući nekoliko visokih zvaničnika, ubijeno je ili ranjeno prilikom napada na nekoliko vojnih baza. Izviješteno je da je pogođen i lučki grad Bušehr; međutim, nije jasno da li je nuklearni reaktor pretrpio bilo kakvu štetu. ''CNN'' je izvijestio da je vrijeme napada simbolički značajno u judaizmu jer je izveden uoči predstojećeg praznika Purima 2. marta. ==== Initial Israeli and American strikes ==== [[/wiki/File:U.S._Forces_Launch_Operation_Epic_Fury.webm|lijevo|mini|250x250piksel|Napadi s američkih brodova]] Zračni napadi na Iran počeli su oko 9:45 ujutro po iranskom vremenu (1:15 ujutro po istočnoameričkom vremenu) u subotu, 28. februara; subota je prvi dan sedmice u Iranu i redovan radni dan. U udarima je korištena kombinacija američkih projektila, dronova i izraelskih borbenih aviona. Po prvi put su u borbi upotrijebljeni jeftini jurišni dronovi za jednokratnu upotrebu jedinice ''Task Force Scorpion Strike''. Američki ratni brodovi lansirali su projektile ''Tomahawk'', dok je vojska SAD-a koristila lansere ''HIMARS''. Također je korišteno neobjavljeno dalekometno oružje koje se ispaljuje izvan dometa neprijateljske odbrane (engl: ''standoff'' ''oružje''). Eksplozije su prijavljene kada je ministar odbrane Israel Katz potvrdio izraelski napad. ''The Times of Israel'' je prenio da je Katz udare nazvao "preventivnim napadom" s namjerom da se "uklone prijetnje državi Izrael". Među ciljevima je bio i okrug u Teheranu u kojem inače boravi iranski vrhovni vođa Ali Khamenei; tu se nalaze i predsjednička palata i Vijeće nacionalne bezbjednosti. Potvrđeno je da je sedam projektila pogodilo ovo područje. Američki zvaničnici potvrdili su da su udari koordinisani sa SAD-om. Izraelsko vazduhoplovstvo (IAF) saopštilo je da je pogodilo 500 vojnih ciljeva u zapadnom i centralnom Iranu, uključujući protivzračnu odbranu i raketne lansere, koristeći približno 200 borbenih aviona, što je najveći borbeni nalet u njegovoj historiji. Izrael je početne udare nazvao kodnim imenom "Operacija Postanak" . Izrael je potom proglasio vanredno stanje, navodeći da očekuje iranski napad. Sirene su se oglasile u Izraelu dok je vlada upozoravala građane da ostanu u zaštićenim zonama. Američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee podstakao je američke državljane u Izraelu da odmah preduzmu mjere nakon što čuju sirene, a američki predsjednik Donald Trump upozorio je da bi moglo biti "gubitaka američkih života". Izraelsko ministarstvo zdravlja premjestilo je svoje bolnice pod zemlju. Prema izvještaju ''Iran Internationala'', portparol izraelske vojske na perzijskom jeziku, potpukovnik Kamal Penhasi, uputio je hitno upozorenje iranskim civilima koji žive u blizini vojne industrije i infrastrukture da se odmah evakuišu, navodeći: "Vaše prisustvo u ovim područjima dovodi vaš život u opasnost." Prema riječima jednog američkog zvaničnika, desetine američkih udara izveli su avioni stacionirani širom Bliskog istoka sa jednog ili više nosača aviona. ''Reuters'' je izvijestio da su udari izvedeni iz vazduha i sa mora. Izraelski vojni zvaničnici izjavili su da je njihovim udarima prethodilo višemjesečno planiranje, što im je omogućilo da precizno odrede ciljeve, postignu "taktičko iznenađenje" i dobiju podršku SAD-a. Izrael je kasnije saopštio da je u početnim udarima korišteno preko 1.200 bombi u razmaku od 24 sata. Prema izvještajima, ciljana su i iranska mornarička plovila. Agencija ''Fars'' i ''CNN'' izvijestili su o novim eksplozijama u drugim gradovima u Iranu, uključujući Kom, Kermanšah, Isfahan i Karadž. U Teheranu je javljeno da su se raketni udari dogodili u Univerzitetskoj ulici, u oblasti Džomhuri i u sjevernoj oblasti Sejed Handan. Komunikacijske usluge širom Teherana ometene su nakon napada, a ''Netblocks'' je izvijestio o gotovo potpunom mraku na internetu. Prema ''BBC''-ju, tokom udara pogođeni su ured vrhovnog vođe Alija Khameneija i predsjednički ured Masouda Pezeshkiana u Teheranu. ''Channel 12'', pozivajući se na neimenovane izraelske izvore, naveo je da Izrael procjenjuje kako postoje "sve veće indicije" da je Khamenei vjerovatno ubijen u izraelskom udaru ili da je "u najmanju ruku povrijeđen". ''Reuters'' je citirao neimenovanog izraelskog zvaničnika koji je izjavio da je Khameneijevo tijelo pronađeno, čime je potvrđena smrt. Portparol iračkih Snaga narodne mobilizacije rekao je da su dvojica njihovih boraca ubijena, dok su još trojica ranjena tokom udara u Džurf al-Sakharu, južno od Bagdada. Prema ''Iran Internationalu'', koji citira Iransku studentsku novinsku agenciju, hiljade pripadnika IRGC-a, uključujući nekoliko visokih zvaničnika, ubijeno je ili ranjeno prilikom napada na nekoliko vojnih baza. Izviješteno je da je pogođen i lučki grad Bušehr; međutim, nije jasno da li je nuklearni reaktor pretrpio bilo kakvu štetu. ''CNN'' je izvijestio da je vrijeme napada simbolički značajno u judaizmu jer je izveden uoči predstojećeg praznika Purima 2. marta. === Izjave američkih i izraelskih lidera o njihovim ciljevima === Dana 28. februara u 2:30 ujutro po istočnoameričkom vremenu, američki predsjednik Donald Trump objavio je osmominutnu video izjavu, rekavši da je svrha američkih udara u Iranu efektivna promjena režima. Trump je izjavio da iranske "prijeteće aktivnosti" ugrožavaju SAD i njihove saveznike. Naveo je iransku talačku krizu, podršku proxy grupama kao što su Hamas i Hezbolah, ubijanje demonstranata i navodnu težnju za nuklearnim oružjem. Naveo je da u sukobu "životi hrabrih američkih heroja mogu biti izgubljeni i da možemo imati žrtve. To se često dešava u ratu". Pozvao je pripadnike IRGC-a da "polože oružje i dobiju potpuni imunitet ili se, u suprotnom, suoče sa sigurnom smrću". Obraćajući se iranskoj javnosti, rekao je: "Kada završimo, preuzmite svoju vladu. Biće vaša da je uzmete. Ovo će vjerovatno biti vaša jedina prilika generacijama." Dodao je: "Dugi niz godina tražili ste pomoć Amerike, ali je nikada niste dobili... Pa da vidimo kako ćete odgovoriti. Amerika vas podržava nadmoćnom snagom i razornom silom", zaključivši: "Sada je vrijeme da preuzmete kontrolu nad svojom sudbinom... Ovo je trenutak za akciju. Ne dozvolite da prođe." Ubrzo nakon toga, Benjamin Netanyahu objavio je video izjavu u kojoj je rekao da su Izrael i Sjedinjene Države pokrenuli udare protiv Irana "kako bi uklonili egzistencijalnu prijetnju" koju predstavlja ono što je nazvao "terorističkim režimom u Iranu". Netanyahu je optužio iransko rukovodstvo za decenije neprijateljstva, rekavši da "već 47 godina ajatolahov režim uzvikuje 'Smrt Izraelu' i 'Smrt Americi'", te ga je opisao kao "ubilački teroristički režim" kojem se "ne smije dozvoliti da se naoruža nuklearnim oružjem". Rekao je da će zajednička američko-izraelska akcija "stvoriti uslove da hrabri iranski narod uzme sudbinu u svoje ruke" i pozvao je narod Irana da "zbaci jaram tiranije". Evo tačnog prijevoda na ijekavicu: === Iranski odgovor i raketni napadi na ratištu u Perzijskom zalivu === Iran je ciljao više američkih vojnih baza širom regije Perzijskog zaliva. Bahrein je aktivirao sirene za zračnu opasnost kako bi upozorio na iranski napad na američke vojne baze unutar države, dok su arapski mediji javili da su u glavnom gradu Manami uočeni dim i eksplozije. Bahrein je kasnije potvrdio udare i naveo da je meta bilo sjedište Pete flote SAD-a. Eksplozije su također prijavljene na Međunarodnom aerodromu u Kuvajtu i u Abu Dhabiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nakon napada projektilima i dronovima na Kuvajt, tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je na raport Mohammada Toutounchija, ambasadora Irana u Kuvajtu. Prema izvještaju CNN-a, IRGC je saopštio da je Iran ciljao četiri američke baze na Bliskom istoku: zračnu bazu Al Udeid u Kataru, zračnu bazu Ali Al Salem u Kuvajtu (u kojoj su bili italijanski vojnici), zračnu bazu Al Dhafra u UAE i sjedište Pete flote američke mornarice u Bahreinu, a objavljen je i video snimak na kojem se vidi kako se uzdiže dim iz pravca baze u Bahreinu. Saudijska Arabija je potvrdila da je bilo iranskih napada na Rijad i njenu Istočnu provinciju. Tvrdila je da je uspješno presrela iranske napade usmjerene na ta područja i navela da će Kraljevina "preduzeti sve neophodne mjere" da se odbrani, "uključujući opciju odgovora na agresiju". Dodatni izvještaji navode da su UAE, nakon uspješnog presretanja određenog broja iranskih projektila, izjavili da je jedan civil azijske nacionalnosti poginuo od krhotina presretača koje su pale na stambeno područje. Katar je saopštio da je presreo najmanje dva talasa raketnih napada, navodeći da nije bilo prijavljenih žrtava niti materijalne štete. Devetospratnica je pogođena projektilima u sjevernom Izraelu, pri čemu je povrijeđena jedna osoba. Udari su također prijavljeni u Haifi i Tel Avivu. Izvještaji tvrde da su projektili iz Irana pogodili jordanske teritorije i glavni grad Aman. Jordan je saopštio da su njegove oružane snage oborile dva iranska balistička projektila koji su ciljali njegovu teritoriju i da je obradio 54 prijave o padu krhotina koje su izazvale materijalnu štetu, ali bez žrtava. U Siriji su krhotine iranskog balističkog projektila pale na stambenu zgradu u gradu Suwayda, usmrtivši najmanje četiri civila. Stambene četvrti Dubaija u blizini Dubai Marine i Dubai Palme pogođene su udarima, što je uzrokovalo požar u hotelu ''Fairmont The Palm'' i četiri povrede, kao i u stambenoj zgradi na periferiji Dohe. Lokalni izvori kažu da je Iran koristio dronove ''Shahed'', koji su jedno od najsmrtonosnijih oružja koje koristi režim, kao i njegove proxy grupe poput Hamasa i Hezbolaha. UAE su saopštili da su presreli "novi talas" iranskih projektila i da su "fragmenti od presretanja" pali u Abu Dhabiju i Dubaiju, uzrokujući štetu na hotelu ''Burj Al Arab''. Udari na Međunarodni aerodrom Kuvajt izazvali su nekoliko nedefinisanih povreda. U Bahreinu je tokom večeri prijavljeno da je toranj u stambenoj četvrti pogođen iranskim dronom. U regiji Kurdistan u Iraku, iranski zračni napadi ciljali su infrastrukturu koja ugošćuje američko vojno i civilno osoblje, uključujući Međunarodni aerodrom Erbil i Generalni konzulat SAD-a u Erbilu. Međutim, prema izvještajima lokalnih medija, većina projektila i dronova je presretnuta. Kasnije tokom dana, Izrael je saopštio da je započeo novi talas napada na iransku zračnu odbranu i raketne lansere u centralnom Iranu. === 1. mart === ==== Američki napadi ==== Dana 1. marta, Izrael je izvršio još jedan talas udara na iranske ciljeve u sklopu svoje tekuće kampanje, ciljajući sami centar prijestonice. Iranski mediji izvijestili su o snažnim eksplozijama. Trump je u objavi na mreži ''Truth Social'' naveo: "Iran je upravo izjavio da će danas udariti veoma jako, jače nego što su ikada ranije. Bolje im je da to ne čine, jer ako to urade, udarićemo ih snagom kakva nikada ranije nije viđena!" Najviši iranski zvaničnik za bezbjednost, Ali Larijani, najavio je formiranje privremenog rukovodećeg vijeća i optužio SAD i Izrael za pokušaj rasparčavanja Irana. Upozorio je "secesionističke grupe" na teške posljedice ako preduzmu bilo kakve akcije. Predsjednik iranskog parlamenta, Mohammad Baqer Qalibaf, zaprijetio je Trumpu i Netanyahuu, rekavši da su prešli crvenu liniju i da će "platiti za to". Revolucionarni sud u Teheranu je bombardovan, a njegova zgrada je uništena. ==== Iranska odmazda ==== Ujutro 1. marta, izvještaji su potvrdili da je Iran lansirao projektile i dronove na Izrael, UAE, Katar, Kuvajt, Bahrein, Jordan i Saudijsku Arabiju. Kasniji izvještaji zabilježili su da su iz Irana ispaljeni projektili na sjedište Pete flote u Bahreinu. Svjedoci su vidjeli dim od presretanja projektila iznad Dubaija i tamne oblake koji se uzdižu iz luke Jebel Ali. == Žrtve == === Ubistvo Alija Khameneija === Neposredno prije ponoći u Iranu 28. februara, neimenovani izraelski zvaničnik izjavio je da je Khamenei ubijen u zračnim udarima, te da su obavještajni izvori pronašli i identifikovali njegovo tijelo. Netanyahu je takođe naveo da postoje naznake o njegovoj pogibiji, iako je iransko ministarstvo vanjskih poslova to osporilo. Izraelski zvaničnici tvrde da je tijelo pronađeno u ruševinama. Nekoliko sati ranije, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi tvrdio je da su Khamenei i predsjednik Pezeshkian "koliko ona zna" živi. Donald Trump je na mreži ''Truth Social'' napisao: "Khamenei, jedan od najzlijih ljudi u istoriji, je mrtav [...] Nije uspio izbjeći našu obavještajnu službu i visoko sofisticirane sisteme praćenja." Agencija ''Fars'' javila je da su u udarima poginuli i Khameneijeva kćerka, zet, unuka i snaha. Rano ujutro 1. marta, iranski državni mediji potvrdili su smrt i proglasili 40 dana žalosti. === Vojska i zvaničnici === Izraelski i regionalni izvori navode da su vjerovatno ubijeni ministar odbrane Aziz Nasirzadeh i komandant IRGC-a Mohammad Pakpour. IDF je kasnije potvrdio smrt sedam bezbjednosnih lidera, uključujući Alija Shamkhanija. Potvrđeno je i da je 1. marta ubijen načelnik generalštaba Abdolrahim Mousavi. CENTCOM je saopštio da SAD nemaju gubitaka i da su neutralisale stotine iranskih napada. U Iraku su dva člana Snaga narodne mobilizacije poginula, dok su tri povrijeđena u izraelskom napadu. Kasniji izvještaj ''The New York Timesa'' naveo je brojku od troje mrtvih. Centralna komanda Sjedinjenih Američkih Država (CENTCOM) saopštila je da nije pretrpjela gubitke, uz napomenu da lakša oštećenja na njihovim objektima nisu omela operacije, te da su neutralisali nekoliko stotina iranskih napada dronovima i projektilima. ''CBS News'' je izvijestio da su "obavještajni i vojni izvori rekli za ''CBS News'' u subotu naveče [28. februara 2026.]“ da je 40 iranskih zvaničnika ubijeno u udarima, ali da "nije jasno da li su se ti zvaničnici nalazili na jednoj ili na više lokacija". === Civili === Oko 17:30 po srednjoevropskom vremenu prvog dana udara, Crveni polumjesec je izvijestio da je u Iranu poginuo 201 civil, dok je 747 povrijeđeno. Dodatne žrtve su zabilježene nakon iranskih uzvratnih napada. Prvi povezani iranski vazdušni udar ciljao je zgradu u Izraelu, pri čemu je povrijeđen jedan izraelski civil. Magen David Adom (izraelska hitna pomoć) izvijestila je da je u početnim iranskim napadima povrijeđeno 89 osoba, od kojih troje direktno, a ostali indirektno. Kasniji direktan pogodak u Tel Avivu usmrtio je jednu ženu i povrijedio još 20 osoba, od kojih jednu teško. Četiri osobe su poginule u Siriji od iranskog projektila. Jedan muškarac u UAE poginuo je u iranskom uzvratnom napadu, a prijavljene su i četiri povrede tokom udara na stambena područja u Dubaiju. Dva studenta su poginula u napadu u Teheranu. === Vazdušni udar na školu u Minabu === Prema izvorima u iranskoj vladi, osnovna škola za djevojčice pogođena je u izraelskim i američkim napadima na Minab. Izvještaji navode da je u udaru poginulo 108 učenica, dok ih je 92 ranjeno. ''The Washington Post'' je izvijestio da nema nezavisne potvrde o broju poginulih, dok su profili iranske opozicije na internetu naveli da je udar bio posljedica neuspješnog lansiranja rakete IRGC-a (Iranske revolucionarne garde). Portparol iranskog ministarstva vanjskih poslova nazvao je ovaj napad zločinom. == Uticaj == '''Vanredno stanje u Izraelu''' Izrael je proglasio vanredno stanje na teritoriji cijele države, navodeći da su napadi na Iran bili najveći koje je do sada izveo. Israel Katz je u saopćenju naveo: "Na osnovu ovlaštenja iz člana 9C(b)(1) Zakona o civilnoj odbrani iz 5711–1951. godine, i nakon što sam se uvjerio da postoji velika vjerovatnoća napada na civilno stanovništvo, proglašavam posebno stanje na unutrašnjem frontu na cijeloj teritoriji države.“ ''The New York Times'' je izvijestio da su škole i radna mjesta u Izraelu zatvoreni, a javna okupljanja otkazana. '''Ponovni prekid interneta u Iranu''' Usred obnovljenog "gotovo potpunog" prekida interneta u Iranu, NetBlocks je saopćio da je internet povezanost pala na 4% uobičajenog nivoa. '''Zatvaranje zračnog prostora''' Zračni prostor Irana bio je uglavnom bez civilnih letjelica nakon napada, dok su države regije zatvorile svoje zračne prostore. Bahrein, Irak, Izrael, Kuvajt, Katar, Sirija i Ujedinjeni Arapski Emirati zatvorili su svoje zračne prostore nakon napada, a više putničkih aviona preusmjereno je na druge destinacije. Međunarodne aviokompanije, među kojima su Air India, Biman Bangladesh Airlines, British Airways, Cathay Pacific Airways, IndiGo, Lufthansa, Virgin Atlantic i Wizz Air obustavile su letove prema Bliskom istoku na različite vremenske periode zbog sukoba, kao i regionalne kompanije, uključujući Kuwait Airways i Qatar Airways. '''Zatvaranje Hormuškog moreuza''' Prema izvještaju agencije ''Reuters'', pozivajući se na zvaničnika ''Operacije'' ''Aspides'', Islamska revolucionarna garda zatvorila je Hormuški moreuz za pomorski saobraćaj, prema obavještenjima emitovanim putem pomorskog VHF radija. Zvaničnik Evropske unije naveo je da brodovi primaju poruke u kojima se ističe da "nijednom brodu nije dozvoljen prolaz kroz Hormuški moreuz". == Reakcije == === Iran === Ministarstvo vanjskih poslova Irana obećalo je odgovor nakon što su iranske snage izvele napade na američke baze širom Perzijski zaljev. Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost Irana saopćilo je da je zemlja bila meta "brutalne zračne operacije" koju su izvele Sjedinjene Američke Države i Izrael, navodeći da se "ovo ponovo dogodilo tokom pregovora, a neprijatelj zamišlja da će se otporni iranski narod predati njihovim sitnim zahtjevima kroz ove kukavičke poteze." Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi napade je nazvao "potpuno ničim izazvanim, nezakonitim i nelegitimnim" === Civili === Reakcije na napade unutar Irana bile su uglavnom pozitivne, iako mjestimično podijeljene. The Daily Telegraph i Iran International objavili su snimke na kojima se vidi dio građana kako slavi napade, izražavajući nadu da će oni dovesti do kraja vladajućeg režima. Na snimcima su se mogli vidjeti građani kako se smiju i slave, dok su pojedini uzvikivali "Smrt Khameneiju" i "Smrt vilajetu". Prema izvještajima, u više iranskih gradova zabilježeni su vatrometi u znak slavlja, dok su studenti uzvikivali "Volim Trumpa". Istovremeno su The New York Times, Reuters, Al Jazeera i Radio Free Europe/Radio Liberty objavili fotografije provladinih skupova na kojima su demonstranti nosili zastave Islamske Republike i portrete Alija Khameneija, protestvujući protiv američkog i izraelskog napada. Dio građana krivio je režim za izbijanje rata, dok su drugi izražavali zabrinutost da bi mogao opstati. U područjima pogođenim napadima zabilježena je i određena panika. Nakon što su se pojavile vijesti o smrti Alija Khameneija, brojni građani izašli su na ulice slaveći u atmosferi "radosti, šoka i nevjerice", iako su sigurnosne snage raspoređene kako bi spriječile moguće nemire, uz obnovljeni prekid interneta. Uprkos tome, društvenim mrežama kružili su snimci slavlja iz gradova Karadž, Kazvin, Širaz, Kermanšah, Isfahan i Sanandadž. Pojavili su se i snimci na kojima se vidi kako sigurnosne snage pucaju na okupljene građane. === Dijaspora i opozicija === Poslije američko-izraelskih zračnih udara na Iran, Iranci u dijaspori širom svijeta izrazili su podršku promjeni režima. Održani su skupovi podrške na kojima su učesnici mahali antirežimskim simbolima. Iranski opozicioni lider u egzilu Reza Pahlavi, koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama, usklađen je s Izraelom i SAD-om, te je pripremio prijelaznu vladu spremnu da preuzme vlast u slučaju pada Islamske Republike. Pozvao je građane unutar Irana da se pripreme za nastavak protesta dok se Islamska Republika "urušava", te apelirao na vojsku i sigurnosne snage da stanu uz narod. Američku akciju opisao je kao "humanitarnu intervenciju", pozivajući predsjednika Donald Trump da izbjegne civilne žrtve. Pahlavi je predstavio inicijativu "Iran Prosperity Project", povezanu s organizacijom National Union for Democracy in Iran, koja predviđa plan upravljanja tokom prvih 180 dana nakon mogućeg kolapsa Islamske Republike, uključujući mjere ekonomske stabilizacije i institucionalne obnove. Maryam Rajavi, liderica Nacionalnog vijeća otpora Irana sa sjedištem u Francuskoj i Albaniji, političkog krila organizacije People's Mojahedin Organization of Iran, najavila je formiranje paralelne prijelazne vlade, te odbacila i Islamsku Republiku i projekat Iran Prosperity Project. === Sjedinjene Američke Države === Predsjednik Donald Trump potvrdio je da je američka vojska započela "velike borbene operacije" u Iranu, opisujući ih kao "opsežnu i kontinuiranu operaciju s ciljem sprječavanja da ova radikalna diktatura prijeti Americi". U videu objavljenom na platformi Truth Social naveo je da je cilj "zaštititi američki narod eliminacijom neposrednih prijetnji iranskog režima". Dodao je da će pregovori s Iranom biti lakši nakon atentata na Alija Khameneija. Reakcije američkih zakonodavaca bile su podijeljene. Republikanski senator Lindsey Graham podržao je akciju, kao i senator John Thune, te demokratski senator John Fetterman. Protiv su se izjasnili, između ostalih, republikanka Marjorie Taylor Greene i demokratski zastupnik Jim Himes. Senator Tim Kaine pozvao je na ograničavanje predsjedničkih ovlasti za pokretanje rata bez saglasnosti Kongresa, uz podršku senatora Randa Paula, Chucka Schumera, te vođe manjine u Predstavničkom domu Hakeema Jeffriesa i senatora Andyja Kima. === Izrael === Premijer Benjamin Netanyahu izjavio je da je cilj napada "uklanjanje egzistencijalne prijetnje koju predstavlja teroristički režim u Iranu", dodajući da će "zajednička akcija stvoriti uslove da hrabri iranski narod preuzme svoju sudbinu u svoje ruke". Ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar izjavio je da je vojna akcija protiv Irana bila hitno potrebna "uprkos značajnim rizicima", navodeći da bi odgađanje "omogućilo iranskom režimu da dostigne nivo imuniteta za svoj nuklearni program i započne masovnu proizvodnju balističkih projektila dugog dometa". === Međunarodne reakcije === ==== Međunarodne organizacije ==== * Ujedinjene nacije: Generalni sekretar António Guterres osudio je napade, navodeći da "upotreba sile od strane Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana, te naknadna iranska odmazda širom regije, podrivaju međunarodni mir i sigurnost." * Evropska unija: Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Vijeća Antonio Costa nazvali su sukob "veoma zabrinjavajućim" i pozvali na suzdržanost. * NATO: Portparol alijanse izjavio je da pomno prate situaciju, dok je visoki zvaničnik za ''Stars and Stripes'' rekao da je budnost protivraketne odbrane povećana kako bi se zaštitile države članice u slučaju širenja iranskih napada. '''Locardov princip''' u forenzici kaže da će počinilac krivičnog djela nešto donijeti na mjesto zločina i nešto odnijeti sa njega, te da se oba elementa mogu koristiti kao forenzički dokaz. Dr. Edmond Locard (1877–1966) bio je pionir forenzičke nauke, poznat i kao "Sherlock Holmes iz Lyona". Osnovni princip forenzike formulisao je riječima: "Svaki kontakt ostavlja trag". To se općenito tumači na način da pri kontaktu između dva predmeta dolazi do razmjene materijala. Paul L. Kirk princip je izrazio ovako:<blockquote>Gdje god da kroči, šta god da dotakne, šta god da ostavi, čak i nesvjesno, služit će kao nijemi svjedok protiv njega. Ne samo njegovi otisci prstiju ili stopala, već i njegova kosa, vlakna s njegove odjeće, staklo koje razbije, trag alata koji ostavi, boja koju ogrebe, krv ili sperma koju ostavi ili pokupi. Sve to i još mnogo toga nijemo svjedoči protiv njega. To je dokaz koji ne zaboravlja. Ne zbunjuje ga uzbuđenje trenutka. Ne izostaje kao što izostaju ljudski svjedoci. To je činjenični dokaz. Materijalni dokaz ne može pogriješiti, ne može lagati, ne može izostati u potpunosti. Samo ljudski propust da ga pronađe, prouči i razumije može umanjiti njegovu vrijednost.</blockquote> Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša institucija za tumačenje i zaštitu Ustava Bosne i Hercegovine. Kao nezavisan i samostalan organ, Sud ima ključnu ulogu u očuvanju ustavnog poretka, rješavanju ustavnih sporova između različitih nivoa vlasti, kao i u zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda zagarantovanih Ustavom i međunarodnim pravnim instrumentima. Odluke Ustavnog suda su konačne, obavezujuće i neposredno izvršive na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Pored osnovne funkcije zaštite ustavnosti, Ustavni sud u određenim vrstama postupaka ostvaruje neposrednu vezu sa sudskom i zakonodavnom vlašću. U okviru svoje apelacione nadležnosti odlučuje o žalbama protiv odluka vrhovnih sudova entiteta, čime u tim predmetima djeluje kao posljednja sudska instanca u državi. Istovremeno, Sud ima isključivu nadležnost za odlučivanje o svim sporovima koji proizlaze iz Ustava Bosne i Hercegovine, uključujući sporove između entiteta, između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, kao i sporove između institucija Bosne i Hercegovine. Ustavno sudstvo u Bosni i Hercegovini ima dugu tradiciju koja potiče iz perioda bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustavom iz 1963. godine uspostavljen je sistem ustavnih sudova, što je tada predstavljalo izuzetak među socijalističkim državama. Pored saveznog ustavnog suda, ustavni sudovi postojali su i na nivou republika, kao i u autonomnim pokrajinama Kosovu i Vojvodini. Ustavni sud Bosne i Hercegovine prvi put je konstituiran 15. februara 1964. godine, a njegov kontinuitet je potvrđen i Ustavom iz 1974. godine. U tom periodu Sud je prvenstveno bio nadležan za apstraktnu kontrolu ustavnosti i zakonitosti, rješavanje sporova između društveno-političkih zajednica, te sukoba nadležnosti između sudova i drugih organa vlasti. Savremeni Ustavni sud Bosne i Hercegovine uspostavljen je Ustavom Bosne i Hercegovine, koji je stupio na snagu 14. decembra 1995. godine kao Aneks IV Općeg okvirnog sporazuma za mir. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda proglašena je direktno primjenjivom i ima pravnu snagu iznad svih domaćih zakona. Sud je započeo s radom nakon izbora i imenovanja sudija, održavanjem prve sjednice u maju 1997. godine. == Nadležnosti == Nadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine propisane su Ustavom Bosne i Hercegovine i obuhvataju više oblasti ustavnosudske zaštite. Sud odlučuje o ustavnim sporovima između entiteta, između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, kao i između institucija Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud vrši apstraktnu kontrolu ustavnosti, ocjenjujući da li su zakoni i drugi propisi entiteta u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. U okviru apelacione nadležnosti, Sud razmatra ustavne žalbe protiv odluka redovnih sudova, uključujući i presude vrhovnih sudova entiteta, čime osigurava zaštitu prava i sloboda zagarantovanih Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Ustavni sud je nadležan i za odlučivanje po prethodnim pitanjima koja mu upute drugi sudovi, kada je potrebno ocijeniti ustavnost ili zakonitost propisa od čije primjene zavisi ishod konkretnog sudskog postupka. Također, Sud odlučuje u postupcima zaštite vitalnog nacionalnog interesa, kada su u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iscrpljeni svi ustavni mehanizmi odlučivanja. == Sastav i izbor sudija == Ustavni sud Bosne i Hercegovine čini devet sudija. Četvero sudija bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a dvoje Narodna skupština Republike Srpske, dok troje sudija imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, uz konsultacije s Predsjedništvom Bosne i Hercegovine. Sudije koje imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti državljani susjednih država. Za sudije Ustavnog suda mogu biti imenovani istaknuti pravnici visokog profesionalnog i moralnog ugleda. Sudije prvog saziva imenovane su na mandat od pet godina, dok sudije kasnijih saziva obavljaju dužnost do navršene 70. godine života, osim u slučaju ostavke ili razrješenja. == Organizacija i rad Suda == Sudije Ustavnog suda između sebe tajnim glasanjem biraju predsjednika i tri potpredsjednika. Rukovodstvo Suda bira se po principu rotacije, a mandat predsjednika traje tri godine. Rad Suda uređen je posebnim pravilima koja regulišu unutrašnju organizaciju, postupke odlučivanja i druga pitanja od značaja za funkcionisanje Suda. Ustavni sud odlučuje u plenarnoj sjednici i vijećima, u skladu sa pravilima Suda. Većina svih sudija čini kvorum za rad i odlučivanje. Odluke se donose većinom glasova svih sudija, osim u slučajevima kada je pravilima propisan drugačiji način odlučivanja. == Imunitet i razrješenje sudija == Sudije Ustavnog suda uživaju imunitet u obavljanju svoje funkcije, u skladu s aktima koje donosi Sud. Funkcija sudije nespojiva je s članstvom u političkim strankama, obavljanjem zakonodavne, izvršne ili druge sudske funkcije, kao i s drugim djelatnostima koje mogu ugroziti nezavisnost i nepristranost sudije. Sudija može biti razriješen dužnosti prije isteka mandata u slučaju ostavke, krivične osude na zatvorsku kaznu, trajnog gubitka sposobnosti za obavljanje funkcije ili obavljanja nespojivih javnih ili profesionalnih dužnosti. Odluku o razrješenju donose ostale sudije konsenzusom. == Odlučivanje i objavljivanje odluka == Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine su konačne i obavezujuće. Objavljuju se u ''Službenom glasniku Bosne i Hercegovine'', kao i u službenim glasilima entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. == Sjedište == Sjedište Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalazi se u Sarajevu. Sjednice se u pravilu održavaju u sjedištu Suda, ali Sud može odlučiti da se sjednica održi i na drugom mjestu. '''Intratekalno''' (lat. ''intra'' – "unutar nečega", grč. ''theka'' ''–'' "kapsula" ili "ovojnica"; skraćeno ''i.'' ''th'') medicinski je termin koji označava lokalizaciju unutar prostora ispunjenog [[Likvor|likvorom]] između arahnoidee i pie mater, tzv. subarahnoidalnog prostora. Intratekalna injekcija predstavlja poseban oblik parenteralne primjene lijekova. Na taj način se, putem lumbalne punkcije, naprimjer u sklopu hemoterapije, mogu primjenjivati lijekovu poput antibiotika (kod moždanog apscesa), anestezioloških postupaka (spinalna anestezija) ili analgetske terapije. Također je moguće kontinuirano davanje lijekova u likvorski prostor pomoću pumpe za doziranje lijekova. == Dijagnostički značaj == Intratekalna proizvodnja antitijela označava stvaranje antitijela u likvoru i ima dijagnostički značaj kod nekih bolesti centralnog nervnog sistema, poput multiple skleroze i nekih infekcija ili upalnih stanja mozga i kičmene moždine. == Intratekalna primjena lijekova == Intratekalna primjena lijekova predstavlja poseban oblik parenteralne terapije kod kojeg se lijek direktno ubrizgava u likvorski prostor, najčešće putem lumbalne punkcije ili pomoću intratekalnog katetera povezanog s vanjskom ili implantabilnom pumpom. Ova metoda omogućava direktno djelovanje lijeka na CNS i zaobilazi krvno-moždanu barijeru, koja često onemogućava prolazak lijekova primijenjenih oralno ili intravenski. Lijekovi koji se daju intratekalno moraju biti posebno pripremljeni, bez konzervansa i potencijalno štetnih pomoćnih supstanci, zbog osjetljivosti nervnog tkiva. == Primjena intratekalne terapije == === Anestezija i terapija bola === Intratekalna primjena anestetika i analgetika koristi se u obliku: * jednokratne doze (npr. spinalna anestezija) * kontinuirane infuzije pomoću katetera i pumpe Najčešće se koristi kombinacija lokalnog anestetika i dodatnih lijekova radi produženja i pojačavanja analgezije. ==== Alfa-adrenergički agonisti ==== Lijekovi poput '''klonidina''' i '''deksmedetomidina''' mogu produžiti trajanje anestezije i analgezije, ali nose povećan rizik od hipotenzije. ==== Opioidi ==== * '''Lipofilni opioidi''' (fentanil, sufentanil) – kratkotrajna analgezija * '''Hidrofilni opioidi''' (morfij, diamorfin, hidromorfon) – dugotrajna analgezija (do 24 sata) Potrebna je pažnja zbog rizika od hipoventilacije, naročito kod viših doza. Ostale moguće nuspojave uključuju mučninu, povraćanje, svrab i zadržavanje mokraće. ==== Atipični analgetici ==== * '''Zikonotid''', neopioidni analgetik za teške hronične bolove. ---- === Liječenje infekcija === Intratekalna primjena se koristi kod teških infekcija centralnog nervnog sistema, posebno nakon neurohirurških zahvata. * '''Antibiotici''' – npr. kod moždanog apscesa * '''Antifungalni lijekovi''' – '''amfotericin B''' za gljivične infekcije CNS-a ---- === Hemoterapija === Intratekalna hemoterapija koristi se za liječenje malignih oboljenja CNS-a. Trenutno su odobrena četiri lijeka: * metotreksat * citarabin * hidrokortizon * tiotepa '''Primjena vinka-alkaloida (npr. vinkristina) intratekalno gotovo je uvijek smrtonosna i strogo je zabranjena.''' ---- === Baklofen === '''Intratekalni baklofen''' koristi se kod teške spastičnosti, naročito kod cerebralne paralize. Lijek se primjenjuje pomoću implantabilne pumpe. Iako efikasan, ovaj način terapije nosi rizik od infekcija i potencijalno opasnih kvarova pumpe. ---- === Antisens terapija === Intratekalna primjena '''antisens oligonukleotida''' koristi se u liječenju neurodegenerativnih bolesti uzrokovanih mutacijom jednog proteina. Primjer je liječenje '''spinalne mišićne atrofije''' lijekom ''nusinersen''. ---- === Terapija mezenhimalnim matičnim ćelijama === Eksperimentalna terapija hroničnih povreda kičmene moždine uključuje intratekalnu primjenu mezenhimalnih matičnih ćelija, najčešće iz masnog tkiva ili koštane srži. Cilj je smanjenje upale, sprječavanje glijalnog ožiljka i poticanje regeneracije aksona. Istraživanja na životinjama i kliničke studije pokazale su poboljšanje motoričke kontrole i osjeta ispod mjesta povrede. ---- == Intratekalna pseudodostava == Intratekalna pseudodostava je tehnika u kojoj je lijek zatvoren u poroznoj kapsuli koja je u kontaktu s likvorom. Lijek se ne oslobađa direktno u likvor, već djeluje unutar kapsule, čime se postiže lokalni efekat uz smanjenje sistemskih nuspojava. ---- == Vidi također == * Intratekalna pumpa * Lumbalna punkcija * Spinalna anestezija * Theca * Thekalna vreća * Historija neuraksijalne anestezije Peterhof (gradsko naselje), Moždane ovojnice == Ivan Raos == '''Ivan Raos''' (Medov Dolac kraj Imotskoga, 1. siječnja 1921. – Split, 7. srpnja 1987.) bio je hrvatski književnik – pjesnik, prozaik i dramatičar – jedan od najplodnijih modernih hrvatskih pisaca. Njegovo stvaralaštvo obilježavaju zavičajnost, autobiografizam, oslonjenost na usmenu književnost te izražena društvena i nacionalna angažiranost. ---- == Djetinjstvo == Ivan Raos rođen je 1921. godine u Medovu Dolcu kraj Imotskoga. Djetinjstvo provedeno u ruralnoj sredini Imotske krajine snažno je obilježilo njegovo književno stvaralaštvo. Svijet zavičaja, seoski običaji, usmena književnost, pučka mudrost i svakodnevni život ruralne zajednice trajno su prisutni u njegovim djelima, osobito u autobiografskom romanu ''Vječno nasmijano nebo'' (1957), prvom dijelu trilogije ''Vječno žalosni smijeh''. ---- == Školovanje i mladost == Nakon osnovnog obrazovanja Raos odlazi u Split, gdje završava klasičnu gimnaziju. Školovanje u splitskom sjemeništu i proces intelektualnog, umjetničkog i osobnog sazrijevanja tematizira u romanu ''Žalosni Gospin vrt'' (1962). Mladenačko razdoblje, provedeno u socijalno obilježenom ambijentu splitskog geta, prikazano je u romanu ''Smijeh izgubljenih djevojaka'' (1965), trećem dijelu autobiografske trilogije, s naglašenom socijalnom dimenzijom. ---- == Početci književnog rada == Književno djelovanje započeo je početkom 1940-ih godina. Prvu pjesničku zbirku ''Utjeha noći'' objavio je 1942. godine zajedno s Petrom Meštrovićem. Slijedile su zbirke pjesama u prozi ''Grold Taquart'' i ''Pjesan Nikodemova'' (1943). U tom se razdoblju okušava u različitim pjesničkim i proznim formama, uključujući pjesme u prozi i prozne pjesme. ---- == Radni vijek i profesionalni put == Do 1948. obavljao je različite poslove, među ostalim kao pipničar, perač posuđa, učitelj i novinar. Te se godine zaposlio u Nakladnom zavodu Hrvatske, gdje je radio kao akviziter, lektor, korektor i tehnički urednik. U toj je ustanovi ostao do 1967., kada postaje slobodni književnik. ---- == Zrelo književno stvaralaštvo == Najveći dio Raosova opusa čini proza, u kojoj realističke postupke nadopunjuje modernističkim elementima, monološkom ispovijesti, pripovijedanjem u prvom licu i iskoracima prema fantastici. Zbirka novela ''Guadamada i druge neobične priče'' (1956) smatra se pretečom hrvatske fantastične proze. U kasnijim novelama i pripovijetkama, poput zbirki ''Izabrat ćeš gore'' (1964) i ''60 pripovijedaka'' (1980), prevladava usmeno kazivanje i monološki oblik pripovijedanja. Roman ''Volio sam kiše i konjanike'' (1956) oblikovan je kao ispovijest svećenika na samrti, dok je ''Korak u stranu'' povjeravanje pripovjedača nepoznatom sugovorniku. Ta su djela, zajedno s romanom ''Tamo negdje neke oči'', objedinjena u knjizi ''Na početku kraj'' (1969). ---- == Autobiografska trilogija ''Vječno žalosni smijeh'' == Autobiografska trilogija ''Vječno žalosni smijeh'' jedno je od središnjih mjesta Raosova opusa. Prvi dio, ''Vječno nasmijano nebo'' (1957), donosi kronološki poredane epizode djetinjstva u Medovu Dolcu, ispripovijedane iz perspektive infantilnog pripovjedača te predstavlja bogatu riznicu usmenih oblika, običaja i svakodnevice ruralne zajednice. Drugi dio, ''Žalosni Gospin vrt'' (1962), tematizira školovanje u splitskom sjemeništu i proces sazrijevanja, dok treći dio, ''Smijeh izgubljenih djevojaka'' (1965), prikazuje mladenaštvo provedeno u Splitu s naglašenim socijalnim aspektima. ---- == Prosjaci i sinovi == Roman ''Prosjaci i sinovi'' (1971) Raosovo je najpoznatije djelo. Riječ je o pikarskom romanu koji kroz nizanje doživljaja prosjaka, skitnica i narodnih lukavaca donosi socijalno-povijesni prikaz Imotske krajine, Dalmatinske zagore i južne Hrvatske. U romanu su prisutni usmeni žanrovi, pučka mudrost, poganska mitološka tradicija i kršćanski duhovni motivi. Djelo je izazvalo burne reakcije tadašnje javnosti, a poslužilo je i kao predložak za istoimenu televizijsku seriju u režiji Antuna Vrdoljaka. ---- == Kasniji rad i posljednja djela == U kasnijem razdoblju Raos piše roman ''Zloduh vlasti'', u kojem se bavi temom moći i njezina utjecaja na pojedinca i društvo. Roman je dovršio 1986., a objavljen je posmrtno 1997. Također se okušao u popularnim književnim žanrovima, uključujući kriminalističke romane ''Crna limuzina 58526'' (1960) i ''Mrtvaci ne poziraju'' (1961), objavljene pod pseudonimima, kao i pučki roman ''Župnik na kamenu'' (1975) te povijesnu fikciju ''Kraljičin vitez'' (1976). ---- == Dramski rad == Raos je autor niza dramskih tekstova. Među najznačajnijima su drama s tezom ''Dvije kristalne čaše'' (1953) i herojska tragedija u tri dijela ''Autodafe moga oca'' (1957), kao i drame ''I plovi bijeli oblak'' (1954) i ''Navik on živi ki zgine pošteno'' (1971). ---- == Svjetonazor i značaj == Ivan Raos bio je izrazito neovisan pisac, kritičan prema društvenim i političkim poredcima. U svojim je djelima otvoreno i bez uljepšavanja pisao o socijalnoj bijedi, povijesnim traumama i sudbini hrvatskoga naroda. Njegovo stvaralaštvo snažno je obilježeno kršćanskom etikom i duhovnošću, zbog čega su njegova djela često bila osporavana, a ponekad i zabranjivana. '''Mark Andreas Sheppard''' (rođen 30. maja 1964) je engleski glumac i muzičar. Poznat je po ulozi demona (kralja pakla) Crowleya u seriji Supernatural, kao i po ulogama; advokata Roma Lampkin u rebootu Battlestar Galactice, Interpolovom detektivu Jamesu Sterlingu u seriji Leverag, te sitnog kriminalca lorda Bagera u seriji Firely. Takođe glumi Whilloughbyja Kiplinga u Doom Patrolu. {{Infokutija osoba | ime = Mark Sheppard | slika = Mark Sheppard (54103647172).jpg | opis = Sheppard 2024. godine | ime_pri_rođenju = Mark Andreas Sheppard | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1964|05|30}} | mjesto_rođenja = London, [[Engleska]] | datum_smrti = | mjesto_smrti = | zanimanje = {{Flatlist| * Glumac * muzičar }} | godine_aktivnosti = 1976–sada | supružnik = {{Plainlist| * {{Brak|Sarah Louise Fudge|2015}} * {{Brak|Jessica Sheppard|2004|2014|razlog=razvod}} }} | partner = | djeca = 3 | potpis = }} == Djetinjstvo == Rođen je u Londonu, Engleska. Otac mu je glumac W. Morgan Sheppard, a majka Regina Lisa (djevojačko Scherer) Sheppard. Irskog je i njemačkog porijekla. Fredrik Bajer (21. april 1837, Vester Egede kod Næstveda – 22. januar 1922, Kopenhagen) bio je danski oficir, političar, parlamentarac, pisac, nastavnik i jedan od najznačajnijih skandinavskih pacifista. Za svoj izuzetan doprinos međunarodnom mirovnom pokretu i zalaganje za mirno rješavanje međunarodnih sukoba, naročito kroz rad u Bureau International Permanent de la Paix (Stalni međunarodni mirovni biro), čiji je bio prvi predsjednik, dobio je Nobelovu nagradu za mir 1908. godine, zajedno sa švedskim mirovnim aktivistom Klasom Pontusom Arnoldsonom. == Rani život i obrazovanje == Fredrik Bajer rođen je u porodici evangelističkog sveštenika Alfreda Bajera (1807–1880) i Cecilije Luiz Krone (1815–1900). Bio je najstariji od četvoro djece. U crkvenim knjigama njegovo ime je prvobitno bilo zabilježeno kao ''Fredrik Beÿer''. Od 1848. do 1854. pohađao je Akademiju u Sorøu, ali je neposredno prije mature napustio školovanje kako bi započeo vojnu karijeru. Upisao je Vojnu akademiju u Kopenhagenu, koju je završio 1856. godine. Nakon toga je raspoređen u konjicu sa činom potporučnika. == Vojna služba i preokret ka pacifizmu == Bajer je učestvovao u Prusko-austrijskom, odnosno Njemačko-danskom ratu 1864. godine kao poručnik, u kojem je stekao čin natporučnika. Iskustvo rata snažno je uticalo na njegovo političko i moralno opredjeljenje, te je 1865. godine napustio vojnu službu i odlučio da se posveti mirovnom radu. Nastanio se u Kopenhagenu, gdje je radio kao učitelj, prevodilac, pisac i publicista, izdržavajući sebe i porodicu. == Politička karijera i društveni angažman == Godine 1867. Bajer se pridružio Međunarodnoj ligi za mir Frédérica Passyja i aktivno radio na širenju mirovnih ideja u Skandinaviji. Od 1872. do 1895. bio je poslanik u danskom parlamentu (Folketingu) kao predstavnik ljevičarskih liberala (''Det forenede Venstre''). U parlamentarnom radu posebno se zalagao za: * ravnopravnost žena i politička prava žena * socijalne reforme * uvođenje proporcionalnog izbornog sistema * slobodnu trgovinu i smanjenje carinskih barijera * zamjenu stalne vojske narodnim milicijama * neutralnost Danske i jaču saradnju skandinavskih zemalja Zajedno sa suprugom Matildom Bajer, istaknutom feministkinjom i pacifistkinjom, 1871. godine suosnovao je Dansko žensko udruženje, dok je Matilda bila njegova prva predsjednica. == Mirovni pokret i međunarodni rad == Godine 1882. Bajer je osnovao Savez za neutralnost Danske, koji je 1885. prerastao u Dansko mirovno udruženje, čiji je predsjednik bio od 1884. do 1892. Bio je učesnik prvog skandinavskog mirovnog kongresa 1885. godine, kao i gotovo svih svjetskih mirovnih kongresa od 1889. godine nadalje. Na Mirovnom kongresu u Rimu, 13. novembra 1891, bio je jedan od osnivača Bureau International Permanent de la Paix, sa sjedištem u Bernu. Izabran je za prvog predsjednika ove organizacije i tu funkciju obavljao je do 1907. godine, nakon čega je postao njen počasni predsjednik. Autor je obimnog publicističkog i književnog opusa posvećenog arbitraži, međunarodnom pravu i liberalnom pacifizmu. Bio je i osnivač Nordijskog društva slobodnih država i urednik njegovog lista ''Folkevennen''. == Nobelova nagrada i posljednje godine == Za napore u mirovnom rješavanju pitanja norveško-švedske unije i dugogodišnji međunarodni mirovni angažman, Bajer je 1908. godine dobio Nobelovu nagradu za mir, koju je podijelio sa Klasom Pontusom Arnoldsonom. U govoru prilikom dodjele nagrade kritički se osvrnuo na slabu organizovanost mirovnih pokreta. Izbijanje Prvog svjetskog rata 1914. godine duboko ga je razočaralo i navelo da se povuče iz aktivnog mirovnog rada. Preminuo je 1922. godine u Kopenhagenu. == Naslijeđe == Fredrik Bajer sahranjen je na groblju Bispebjerg u Kopenhagenu. Njegova lična arhiva i rukopisi čuvaju se u Kraljevskoj biblioteci u Kopenhagenu, dok se dio njegove prepiske nalazi u Kraljevskoj biblioteci u Stokholmu. Danske mirovne i ženske organizacije podigle su mu 1923. godine spomenik (rad vajara Einara Utzon-Franka), koji se danas nalazi u Amorparku, u blizini Trga Fredrika Bajera, nazvanog po njemu 1935. godine. Njegovi portreti i skulpture nalaze se u više muzeja i zbirki. Bajerove Životne uspomene objavljene su 1909. godine. '''Kontroverza''' je stanje dugotrajne javne rasprave ili polemike, obično u vezi s pitanjem oko kojem postoje suprotstavljena mišljenja ili gledišta. Riječ potiče iz latinskog jezika (''controversia''), nastale od ''controversus'', što znači okrenut u suprotnom smjeru, a označavala je i retoričku vježbu koja se praktikovala u starom Rimu. == Pravni aspekt == U teoriji prava, kontroverza se razlikuje od sudskog predmeta. Dok sudski predmeti obuhvataju sve vrste postupaka, uključujući krivične i građanske, kontroverza predstavlja isključivo građanskopravni postupak. Naprimjer, Klauzula o slučaju ili kontroverzi iz 3. člana Ustava Sjedinjenih Američkih Država (Odjeljak 2, Stav 1) propisuje da se "sudska vlast proteže... na kontroverze u kojima su SAD stranka". Ova klauzula tumači se kao zahtjev da savezni sudovi SAD-a ne mogu razmatrati predmete koji ne predstavljaju stvarnu kontroverzu, odnosno stvarni spor između suprotstavljenih strana koje su podobne za sudsko rješavanje. Osim što se definiše obim nadležnosti saveznog sudstva, ova odredba također zabranjuje sudovima izdavanje savjetodavnh mišljenja, kao i razmatranje predmeta koji su preuranjeni (kada kontroverza još nije nastala) ili bespredmetni (kada je kontroverza već riješena). == Benfordov zakon == <blockquote>''Glavni članak: Benfordov zakon o kontroverzi''</blockquote>Benfordov zakon o kontroverzi, kako ga je 1980. godine formulisao astrofizičar i autor naučne fantastike Gregory Bentford, glasi: strast je obrnuto proporcionalna količini dostupnih stvarnih informacija. Drugim riječima, ovaj zakon tvrdi da što je manje činjeničnih informacija dostupno o nekoj temi, to se oko te teme može razviti veći stepen kontroverze, dok s povećanjem količine dostupnih činjenica nivo kontroverze opada. Tako su, naprimjer, kontroverze u fizici uglavnom ograničene na oblasti u kojima eksperimenti još uvijek nisu mogući, dok su kontroverze u politici gotovo neizbježne, jer zajednice često moraju donositi odluke o smjerovima djelovanja na osnovu nedovoljnih informacija. == Psihološke osnove == Kontroverze se često smatraju posljedicom nedostatka povjerenja među stranama u sporu, što implicira i Benfordov zakon kontroverze, koji govori isključivo o nedostatku informacija (strast je obrnuto proporcionalna količini dostupnih stvarnih informacija). Naprimjer, u analizama političke kontroverze oko antropogenih klimatskih promjena, koja je naročito izražena u Sjedinjenim Američkim Državama, predloženo je da se protivljenje naučnom konsenzusu javlja zbog nedovoljne informisanosti o toj temi. Međutim, istraživanje provedeno na uzorku od 1.540 odraslih osoba u SAD-u pokazalo je da nivo naučne pismenosti korelira sa jačinom stava o klimatskim promjenama, ali ne i s tim na kojoj se strani debate ispitanici nalaze. Zagonetna pojava da dvije osobe, izložene istim činjenicama, mogu doći do potpuno različitih zaključaka često se objašnjava pojmom ograničene racionalnosti, naročito u radovima Daniela Kahnemana. Prema ovom pristupu, većina prosudbi donosi se pomoću brzodjelujućih heuristika koje su učinkovite u svakodnevnim situacijama, ali nisu pogodne za donošenje odluka o složenim pitanjima poput klimatskih promjena. Posebno je istaknuto da je usidravanje (''anchoring'') relevantno u kontroverzama o klimatskim promjenama, jer je utvrđeno da su pojedinci skloniji vjerovanju u klimatske promjene ako je vanjska temperatura viša, ako su prethodno podstaknuti da razmišljaju o toplini ili ako im se prilikom razmatranja budućih porasta temperature predoče više temperaturne vrijednosti. U drugim kontroverzama, poput one vezane za HPV vakcinu, ista evidencija dovodila je do donošenja radikalno različitih zaključaka. Kahan i saradnici objasnili su ovaj fenomen pomoću kognitivnih pristrasnosti, naročito pristrasne asimilacije i heuristike vjerodostojnosti. Slični efekti u rezonovanju uočeni su i u nenaučnim kontroverzama, kao što je rasprava o kontroli oružja u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao i kod drugih kontroverzi, često se pretpostavlja da bi izlaganje empirijskim činjenicama bilo dovoljno da se rasprava konačno razriješi. Međutim, računarske simulacije kulturnih zajednica pokazale su da se uvjerenja unutar izolovanih podgrupa polariziraju, zasnovano na pogrešnom uvjerenju zajednice da ima nesmetan pristup "temeljnoj istini". Takvo povjerenje u sposobnost grupe da dođe do istine može se objasniti uspjehom zaključivanja zasnovanog na mudrosti mase, ali u odsustvu stvarnog pristupa temeljnoj istini, kao što je bio slučaj u ovom modelu, ovaj metod ne uspijeva. Bayesova teorija odlučivanja omogućava da se ovi neuspjesi racionalnosti opišu kao dio statistički optimizovanog sistema donošenja odluka. Eksperimenti i računarski modeli u oblasti multisenzorne integracije pokazali su da se senzorne informacije iz različitih čula integrišu na statistički optimalan način. Pored toga, čini se da vrste zaključivanja kojima se različiti senzorski ulazi pripisuju jednom izvoru podrazumijevaju Bayesovo zaključivanje o uzročnom porijeklu senzornih podražaja. Stoga se čini neurobiološki vjerovatnim da mozak implementira postupke donošenja odluka koji su bliski optimalnim u smislu Bayesovog zaključivanja. Brocas i Carrillo predložili su model donošenja odluka zasnovan na bučnim (nesigurnim) senzornim ulazima, u kojem se uvjerenja o stanju svijeta ažuriraju pomoću Bayesovog ažuriranja, a odluke se donose kada uvjerenja pređu određeni prag. Oni pokazuju da ovaj model, kada je opimizovan za jednokoračno donošenje odluka, dovodi do usidravanja uvjerenja i polarizacije stavova, upravo onako kako je opisano u kontekstu kontroverzi o globalnom zagrijavanju. Uprkos identičnim dokazima koji se predočavaju, prethodna uvjerenja (ili informacije koje su prve predstavljene) imaju presudan utjecaj na formirana uvjerenja. Dodatno, preferencije aktera (odnosno nagrade koje smatraju vrijednim) također utiču na promjenu uvjerenja, što objašnjava pristrasnu asimilaciju (poznatu i kao potvrdnu pristrasnost – ''confirmation bias''). Ovaj model omogućava da se nastanak kontroverzi posmatra kao posljedica sistema donošenja odluka optimizovanog za jednokoračne odluke, a ne kao rezultat ograničenog rasuđivanja u okviru Kahnemanove ograničene racionalnosti. '''Suverenitet''' se generalno definiše kao vrhovni i nezavisni kontrolni i zakonodavni autoritet nad određenom teritorijom, uključujući i pravo na donošenje zakona. On se izražava kroz sposobnost vršenja vlasti i regulisanja pravnog poretka. Suverenitet obuhvata unutrašnju hijerarhiju unutar države, kao i vanjsku autonomiju, koja označava sposobnost države da djeluje samostalno u međunarodnim odnosima. U okviru svake države, suverenitet pripada osobi, tijelu ili instituciji koja posjeduje konačnu vlast nad građanima i ovlaštenje da mijenja postojeće zakone. U političkoj teoriji, pojam suvereniteta označava vrhovnu legitimnu vlast nad određenom političkom cjelinom. Prema međunarodnom pravu, sve suverene države smatraju se jednakima, a nijedna država nema pravo da se miješa u unutrašnje poslove druge suverene države. Dok Član 2(7) Povelje Ujedinjenih nacija eksplicitno priznaje suverenitet država i uspostavlja princip nemiješanja u unutrašnje poslove suverenih država, ovlasti Vijeća sigurnosti UN-a prema Poglavlju VII predviđaju upotrebu sile protiv države kada je to neophodno za očuvanje ili uspostavu međunarodnog mira. Osim toga, nedavno usvojena Deklaracija o odgovornosti za zaštitu (R2P) ovlašćuje Ujedinjene nacije da intervenišu kako bi "spriječile humanitarnu katastrofu" u državi čija vlada ne može ili ne želi djelovati. Općenito se smatra da država ima suverenitet nad teritorijom kada je dosljedno vršila državnu vlast na toj teritoriji bez prigovora drugih država. De jure suverenitet odnosi se na zakonsko pravo države da to čini, dok de facto suverenitet označava stvarnu sposobnost države da provodi vlast. Pitanje de jure i de facto suvereniteta postaje posebno značajno kada se očekivanje da oba oblika suvereniteta koegzistiraju na istom mjestu i u isto vrijeme ne ispuni, ili kada se nadležnosti nalaze u različitim organizacijama. == Etimologija == Naziv potiče od nepotvrđene latinske riječi superanus (izvedenica od latinskog super - nad), što znači vladar ili poglavar. == Koncepti == Pojam suvereniteta imao je kroz historiju višestruke kontradiktorne komponente, različite definicije i raznovrsne, nekonzistentne primjene. Trenutni koncept državnog suvereniteta obuhvata četiri osnovna aspekta: teritoriju, stanovništvo, vlast i priznanje. Prema Stephenu D. Krasneru, pojam suvereniteta može se razumjeti i na četiri različita načina: * '''Domaći suverenitet''' – stvarna kontrola nad državom koju vrši vlast organizovana unutar ove države. * '''Suverenitet''' '''međuzavisnosti''' – stvarna kontrola kretanja preko granica države. * '''Međunarodni pravni suverenitet''' – formalno priznanje od strane drugih suverenih država. * '''Vestfalski suverenitet''' – u državi ne postoji druga vlast osim domaće suverene (takve druge vlasti mogu biti, npr. političke organizacije ili bilo koji drugi vanjski agent). Često se ova četiri aspekta pojavljuju zajedno, ali to nije nužno – oni ne utiču jedan na drugog, a postoje i historijski primjeri država koje nisu bile suverene u jednom aspektu, dok su istovremeno imale suverenitet u nekom drugom aspektu. Prema Immanuelu Wallersteinu, još jedna fundamentalna osobina suvereniteta je da predstavlja zahtjev koji mora biti priznat da bi imao smisla:<blockquote>Suverenitet je hipotetska razmjena u kojoj dvije potencijalne (ili stvarne) sukobljene strane, poštujući de facto stvarnost moći, razmjenjuju takva priznanja kao svoju najmanje skupu strategiju.</blockquote>Postoje još dva dodatna aspekta suvereniteta koja zaslužuju razmatranje: empirijski i pravni suverenitet. Empirijski suverenitet odnosi se na legitimnost onoga ko upravlja državom i legitimnost načina na koji vrši svoju vlast. Primjeri uključuju situacije u Evropi gdje su plemići imali pravo na privatna ovlaštenja, dok je ustav Katalonije priznao takva prava, što predstavlja empirijski suverenitet. Prema Davidu Samuelu, ovo je važan aspekt države jer mora postojati određena osoba ili grupa pojedinaca koja djeluje u ime naroda države. Pravni suverenitet naglašava važnost priznavanja prava države od strane drugih država da slobodno vrši svoju vlast uz minimalno miješanje. Naprimjer, Jackson, Rosberg i Jones objašnjavaju kako su suverenitet i opstanak afričkih država više zavisili od pravnog priznanja nego od materijalne pomoći. Douglass North ističe da institucije traže strukturu, a ova dva oblika suvereniteta mogu biti metoda za uspostavljanje takve strukture. U određenom periodu, Ujedinjene nacije su pridavale veliki značaj pravnom suverenitetu i često su nastojale da ojačaju njegov princip. U novije vrijeme, UN se okreće uspostavljanju empirijskog suvereniteta. Michael Barnett navodi da je to uglavnom posljedica perioda posle Hladnog ata, jer su UN smatrale da države treba da uspostave mir unutar svojih teritorija kako bi osigurale mirne međudržavne odnose. Teoretičari su primijetili da je u tom periodu pažnja često bila usmjerena na to kako jače unutrašnje strukture doprinose miru među državama. Naprimjer, Zaum tvrdi da je mnogim slabim i siromašnim državama koje su pogođene Hladnim ratom pružena pomoć kako bi razvile nedostatne kapacitete suvereniteta kroz ovaj pod-aspekt tzv. "empirijske državnosti". == Historija == === Klasični period === Rimski pravnik Ulpijan je primijetio sljedeće: * "Narod je prenio sav svoj imperium i moć na cara." (''Cum lege regia, quae de imperio eius lata est, populus ei et in eum omne suum imperium et potestatem conferat'' – Digest I.4.1) * "Zakoni ne obavezuju cara." (''Princeps legibus solutus est'' – Digest I.3.31) * "Odluka cara ima pravnu snagu." (''Quod principi placuit legis habet vigorem'' – Digest I.4.1) Ulpijan je ovom izjavom izrazio ideju da car vrši relativno apsolutnu formu suvereniteta koja proizilazi iz volje naroda, iako sam pojam suverenitet nije izričito koristio. === Srednji vijek === Ulpijanove izjave bile su poznate u srednjovjekovnoj Evropi; suverenitet je u to vrijeme bio važan koncept. Srednjovjekovni monarsi nisu bili suvereni, ili barem ne u punom smislu te riječi, jer su bili ograničeni i dijelili su vlast sa feudalnom aristokratijom. Osim toga, obje strane bile su snažno ograničene običajima. Suverenitet je u srednjem vijeku postojao kao de jure pravo plemstva i kraljevskih porodica. === Reformacija === Suverenitet se ponovo pojavio kao pojam pred kraj 16. stoljeća, u vrijeme kada su graanski ratovi stvorili potrebu za snažnijom centralnom vlasti, dok su monarsi počeli koncentrisati moć u svoje ruke na štetu plemstva, a moderna nacionalna država počela je da se oblikuje. Jean Bodin, djelimično kao reakciju na haos francuskih vjerskih ratova, razvio je teorije suvereniteta koje su zagovarale snažnu centralnu vlast u oblku apsolutne monarhije. U svom djelu iz 1576. godine, ''Les Six Livres de la République'' (''Šest knjiga o Republici''), Bodin tvrdi da je suverenitet svojstven prirodi države i mora biti: * Apsolutan: po ovom pitanju, naveo je da suverena vlast mora biti ograničena obavezama i uslovima, ali da mora moći donositi zakone bez pristanka svojih podanika, ne smije biti vezana zakonima svojih prethodnika i, što je o njemu logično, ne može biti obavezana vlastitim zakonima. * Vječan: suverenitet se ne može privremeno delegirati, npr. snažnom vođi u vanrednim okolnostima ili državnom službeniku. Bodin je smatrao da suverenitet mora biti vječan, jer svako ko ima moć da postavi vremensko ograničenje vlasti mora biti iznad same vlasti, što bi bilo nemoguće ako je vlast apsolurna. Ovo djelo često se smatra prvim evropskim tekstom koji teorijski razrađuje pojam državnog suvereniteta. ---- --------- ---- ------ '''Cezarov građanski rat''' (49–45. p.n.e.) vodio se u kasnoj fazi Rimske Republike između dviju suprotstavljenih strana predvođenih Julijem Cezarom i Pompejem. Glavni povod sukoba bile su političke napetosti oko Cezarove uloge u Republici nakon što je trebao završiti svoje guvernersko razdoblje u Galiji i vratiti se u Rim. Prije izbijanja građanskog rata, Julije Cezar proveo je gotovo deset godina vodeći vojne pohode i osvajanja u Galiji, čime je stekao ogromnu moć i slavu, ali i izazvao zabrinutost među rimskim političarima. Krajem 50. godine prije nove ere, političke napetosti između njega i njegovog bivšeg saveznika Pompeja počele su se nagomilavati, jer ni Cezar ni Pompej nisu bili spremni na kompromis. Ova sve veća napetost kulminirala je kada je Pompej, uz podršku svojih političkih saveznika, uspio uvjeriti Senat da izda naredbu prema kojoj se Cezar mora odreći svojih vojnih zapovjedništava i povući iz svojih provincija. Umjesto da posluša ovu odluku, Cezar je odlučio da se ne povuče i prešao je granicu prema Italiji, čime je praktično otvorio put prema Rimu i označio početak građanskog rata. Građanski rat proširio se na različite dijelove Rimskog svijeta, uključujući Italiju, Iliriju, Grčku, Egipat, sjevernu Afriku i Hispaniju. Ključni događaji odigrali su se u Grčkoj 48. godine prije nove ere. Tamo je Pompej inicijalno pobijedio Cezara u bici kod Dyrrhachiuma, no kasnije je Cezar nadjačao Pompejeve snage u odlučujućoj bici kod Farsala, nakon koje se Pompejeva vojska raspala. Nakon poraza, mnogi istaknuti Pompejevi sljedbenici, poznati kao Pompejci, predali su se, među njima i Marka Junija Bruta te Cicerona. Međutim, neki od njih nastavili su borbu, među kojima su bili Katon Mlađi i Metel Scipion. Sam Pompej pobjegao je u Egipat, gdje je ubrzo nakon dolaska ubijen. Nakon što je konsolidirao vlast u Grčkoj i Egiptu, Julije Cezar vodio je vojnu ekspediciju u Malu Aziju prije nego što se okrenuo prema Sjevernoj Africi. Tamo je 46. godine prije nove ere u bici kod Tapsa porazio Metela Scipiona, jednog od preostalih vođa Pompejevih snaga. Nakon Cezarove pobjede, Katon Mlađi i Metel Scipion odlučili su okončati vlastite živote, odbivši predati se. Sljedeće godine, 45. prije nove ere, Cezar je prešao u Španiju, gdje se u bici kod Munde suočio s posljednjim preostalim Pompejcevima pod vodstvom njegovog bivšeg poručnika Tita Labijena. Njegova pobjeda u ovoj bici praktično je eliminirala svaku organiziranu vojnu opoziciju. Nakon tih uspjeha, Senat je 44. godine prije nove ere proglasio Cezara diktatorom perpetuo, što je značilo da ima neograničenu vlast „za uvijek“. Njegova koncentracija moći izazvala je snažno nezadovoljstvo u senatskim redovima, te je ubrzo ubijen u atentatu koji su izveli grupa senatora, među kojima je bio i Markus Junije Brutus. Građanski rat koji je prethodio ovim događajima smatra se jednom od ključnih prekretnica u povijesti Rima. Mnogi povjesničari ga vide kao neposredni uzrok kraja Rimske Republike, jer je doveo do polarizacije političkih snaga i prekida u normalnom funkcioniranju republikanske vlade. Cezarova sveobuhvatna vojna i politička pobjeda stvorila je vakuum moći koji je trajao nakon njegove smrti. Tijekom sljedećih godina njegov nasljednik Oktavijan postupno je preuzeo potpunu kontrolu nad Rimom, što je na kraju rezultiralo uspostavom Rimskog Carstva, a Oktavijan je postao prvi rimski car pod imenom August. == Pozadina == Dodatne informacije: Prvi trijumvirat i Galski ratovi Glavno pitanje koje se postavljalo u periodu prije rata bilo je kako Cezar, koji je bio u Galiji gotovo deset godina prije 49. godine prije nove ere, ponovo biti integriran u političko tkivo Rima nakon što je akumulirao ogromnu moć i bogatstvo u Galiji. Počevši od 58. godine prije nove ere, godinu dana nakon svog konzulstva 59. godine, Cezar je obavljao prokonzulstvo Cisalpinske Galije zajedno s Ilirikom prema odredbama ''lex Vatinia'' i Transalpske Galije, po nalogu Senata.  Cezar se udružio s Krasom i Pompejem u takozvanom Prvom trijumviratu tokom svog konzulstva.  Savez trojice muškaraca "izazvao je oštro restrukturiranje saveza i poravnanja" s privremenom koristi za njih, ali dugoročnom štetom, jer su se aristokratske grupe ujedinile u opoziciji.  Kratkoročne koristi za njih trojicu proizašle su iz njihovih vlastitih ciljeva: ratifikacije Pompejevog istočnog naselja i agrarnih mjera koje su uključivale Pompeja i Krasa. Politički savez između njih trojice počeo se raspadati sredinom 50-ih godina prije nove ere, ali je stavljen na čekanje ponovnim pregovorima i zajedničkim konzulstvom Pompeja i Krasa 55. godine prije nove ere.  Njihovo zajedničko konzulstvo dodijelilo je konzulima nove provincijske komande, pri čemu je Pompej dobio Hispaniju dok je Kras otišao u Siriju da se bori protiv Parta; Cezar je, sa svoje strane, obnovio svoj prokonzulski mandat u Galiji. Nakon Krasovog odlaska iz Rima krajem 55. godine prije nove ere i nakon njegove smrti u bitci 53. godine prije nove ere, savez se počeo jasnije raspadati. Smrću Krasa i Julije (Cezarove kćeri i Pompejeve supruge) 54. godine prije nove ere, ravnoteža moći između Pompeja i Cezara se urušila i "sukob između [njih dvojice] se stoga mogao činiti neizbježnim".  Od 61. godine prije nove ere, glavna politička linija razdora u Rimu uravnotežila je utjecaj Pompeja, što je dovelo do njegovog traženja saveznika izvan jezgre senatorske aristokracije, tj. Krasa i Cezara; ali porast anarhičnog političkog nasilja od 55. do 52. godine prije nove ere konačno je prisilio Senat da se udruži s Pompejem kako bi uspostavio red.  Slom reda 53. i 52. godine prije nove ere bio je izuzetno uznemirujući: ljudi poput Publija Klodija Pulhera i Tita Anija Mila bili su "u suštini nezavisni agenti" koji su vodili velike nasilne ulične bande u vrlo nestabilnom političkom okruženju.  To je dovelo do Pompejevog isključivog konzulstva 52. godine prije nove ere, kada je preuzeo isključivu kontrolu nad gradom bez sazivanja izborne skupštine. Politička agitacija za oduzimanje Cezarove komande i oduzimanje legija već je započela u proljeće 51. pne.: M. Klaudije Marcel je te godine tvrdio da osvajanje Alezije i pobjeda nad Vercingetoriksom znače da je Cezarova ''provincija'' (tj. zadatak) u Galiji završena i da je stoga njegova komanda istekla.  Također je tvrdio da Cezarova očekivana želja da se kandiduje za drugi konzulat ''u odsustvu'' više nije opravdana nakon njegove pobjede.  Bez obzira na to, Senat je odbacio Marcelov prijedlog, kao i njegov kasniji prijedlog da se Cezarov mandat u Galiji proglasi završenim 1. marta 50. pne.  U to vrijeme, Pompej je također odigrao ključnu ulogu u odbacivanju predloženih prijedloga. Nakon ljeta 50. godine, "pozicije su se učvrstile i događaji su nepovratno napredovali prema kataklizmi", a Pompej je sada odbijao Cezarovu kandidaturu za drugo konzulstvo sve dok se nije odrekao svoje vojske i provincija.  Senat je u cjelini bio relativno miran, snažno podržavajući prijedlog Cezarovog saveznika C. Scribonija Curia , koji je tada bio tribun plebsa , da i Pompej i Cezar predaju svoje vojske i komande.  Prijedlog je usvojen u Senatu sa 370 glasova za i 22 protiv 1. decembra 50. godine prije nove ere,  Pompej i konzul su ga odbacili. Konzul, C. Claudije Marcello, tada je iskoristio glasine da se Cezar sprema napasti Italiju i zadužio Pompeja da brani grad i Republiku. Jedan od razloga zašto je Cezar odlučio krenuti u rat bio je taj što bi bio procesuiran zbog pravnih nepravilnosti tokom svog konzulstva 59. godine prije nove ere i kršenja raznih zakona koje je Pompej donio krajem 50-ih, što bi imalo za posljedicu sramotno progonstvo.  Međutim, teorija o krivičnom gonjenju koja proizlazi iz djela Svetonija i Polija nalazi se na "vrlo sumnjivoj teritoriji"  i "krajnje sumnjiva".  Ne postoje dokazi iz perioda 50-49. godine prije nove ere da je iko ozbiljno planirao suditi Cezaru.  Cezarov izbor da se bori u građanskom ratu bio je motiviran uglavnom njegovim spoticanjem u nastojanjima da postigne drugo konzulstvo i trijumf, u kojem bi neuspjeh u tome ugrozio njegovu političku budućnost.  Štaviše, rat 49. godine prije nove ere bio je povoljan za Cezara, koji je nastavio vojne pripreme dok su Pompej i republikanci jedva počeli s pripremama. Čak i u davna vremena, uzroci rata bili su zagonetni i zbunjujući, a specifični motivi "nigdje se nisu mogli pronaći".  Postojali su razni izgovori, poput Cezarove tvrdnje da brani prava tribuna nakon što su pobjegli iz grada, što je bila "previše očigledna prevara".  Cezarovo vlastito objašnjenje bilo je da će zaštititi svoja lična ''dostojanstva'' ; i Cezara i Pompeja je pokretao ponos, pri čemu je Cezar odbijao da se "pokorno pokori hvalisanju konzervativaca, a kamoli maltretiranju Pompeja", kako Gruen kaže, a Pompej je slično odbijao da prihvati Cezarove prijedloge, iznesene kao da su direktive.  Postojala je mala svjesna želja za ratom do posljednjih sedmica 50. godine prije nove ere, ali " ''boni'' su se zarobili... u politički škripac iz kojeg nisu mogli izaći dostojanstveno osim agresivnim samopotvrđivanjem", dok Cezar nije mogao "dopustiti da se [njegov status i ugled] sruše kroz pokornost". == Građanski rat == U mjesecima koji su prethodili januaru 49. godine prije nove ere, i Cezar i anticezarijevci, sastavljeni od Pompeja, Katona i drugih, izgledali su kao da vjeruju da će druga strana popustiti ili, ako to ne uspije, ponuditi prihvatljive uslove.  Povjerenje između njih dvojice je narušeno u posljednjih nekoliko godina, a ponovljeni ciklusi prepirki na ivici sukoba umanjili su šanse za kompromis. Dana 1. januara 49. godine prije nove ere, Cezar je izjavio da bi bio spreman dati ostavku ako bi to učinili i drugi komandanti, ali, Gruenovim riječima, "ne bi tolerisao nikakvu nejednakost u svojim [Cezarovim i Pompejevim] snagama",  izgledajući kao da prijeti ratom ako se njegovi uslovi ne ispune.  Cezarovi predstavnici u gradu sastali su se sa senatskim vođama sa pomirljivijom porukom, pri čemu je Cezar bio spreman odreći se Transalpske Galije ako bi mu se dozvolilo da zadrži dvije legije i pravo da se kandiduje za konzula bez odricanja od svog ''imperijuma'' (i, time, prava na trijumf), ali Katon je odbacio ove uslove, izjavivši da neće pristati ni na šta osim ako se to javno ne predstavi Senatu. Senat je bio uvjeren uoči rata (7. januara 49. p.n.e.) - dok su Pompej i Cezar nastavili okupljati trupe - da zahtijeva od Cezara da se odrekne svog položaja ili da bude proglašen neprijateljem države.  Nekoliko dana kasnije, Senat je također oduzeo Cezaru dozvolu da se kandiduje na izborima u odsustvu i imenovao nasljednika Cezarovog prokonzula u Galiji; dok su procezarijanski tribuni stavili veto na ove prijedloge, Senat ih je ignorisao i pokrenuo senatus ''consultum ultimum'' , ovlastivši magistrate da poduzmu sve mjere potrebne za osiguranje sigurnosti države.  Kao odgovor, nekoliko tih procezarijanskih tribuna, dramatizirajući svoju tešku situaciju, pobjeglo je iz grada u Cezarov logor. === Početak rata === ==== Prelazak Rubikona ==== Vidi također: Prelazak Rubikona Desetog ili 11. januara, Cezar je prešao Rubikon ,  malu rijeku koja označava granicu između provincije Cisalpinske Galije na sjeveru i same Italije na jugu. Svetonije tvrdi da je , prelazeći Rubikon , Cezar uzviknuo ''alea iacta est'' ("kocka je bačena"), iako Plutarh tvrdi da je Cezar govorio na grčkom citirajući pjesnika Menandra sa ''anerriphtho kubos'' ("ἀνερρίφθω κύβος", "neka se kocka baci");  Cezarovi komentari uopće ne spominju Rubikon.  Ovo je označilo formalni početak neprijateljstava, a Cezar je "nesumnjivo bio pobunjenik". S obje strane, obični vojnici slijedili su svoje vođe: "galske legije su slušale svog zaštitnika i dobročinitelja [koji] je zaslužio res ''publica'' ... drugi su slijedili Pompeja i konzule [koji] su predstavljali ''res publica'' ".  Cezar se pobrinuo da se obrati svojim ljudima: prema vlastitom iskazu, govorio je o nepravdama koje su mu nanijeli njegovi politički neprijatelji, kako ga je Pompej izdao, i uglavnom se fokusirao na to kako su prava tribuna zgažena ignoriranjem tribunskih veta Senata, paradirajući tribune koji su pobjegli iz grada pred trupama prerušeni u svoje prerušavanja. U ''senatus consultum ultimum'' , Cezar je tvrdio da je to nepotrebno i da bi trebalo biti ograničeno samo na okolnosti u kojima je Rim bio pod direktnom prijetnjom. Za većinu Rimljana, izbor strane bio je težak. Samo mali broj ljudi bio je posvećen jednoj ili drugoj strani na početku neprijateljstava. Na primjer, Gaj Klaudije Marcel, koji je kao konzul 50. godine prije nove ere zadužio Pompeja za odbranu grada, izabrao je neutralnost.  Tada mladi Marko Junije Brut , čijeg je oca Pompej podmuklo ubio tokom Brutovog djetinjstva, čija je majka bila Cezarova ljubavnica i koji je odrastao u kući Katona Mlađeg , odlučio je napustiti grad,  postavivši položaj u Kilikiji, a odatle u Pompejev logor.  Cezarov najpouzdaniji poručnik u Galiji, Tit Labijen, također je prebjegao od Cezara Pompeju, moguće zbog Cezarovog gomilanja vojnih slava ili ranije odanosti Pompeju. ==== Marš na Rim ==== Cezarov tajming je bio dalekovid: Italija je bila potpuno nespremna za invaziju.  Cezar je osvojio Ariminum (današnji Rimini ) bez otpora, budući da su se njegovi ljudi već infiltrirali u grad; u brzom slijedu je osvojio još tri grada.  Vijest o Cezarovom upadu u Italiju stigla je do Rima oko 17. januara.  Kao odgovor, Pompej je "izdao edikt u kojem je proglasio stanje građanskog rata, naredio svim senatorima da ga slijede, [i] izjavio da će svakoga ko ostane smatrati Cezarovim pristalicom".  Pompej i njegovi saveznici napustili su grad zajedno s mnogim neopredijeljenim senatorima, bojeći se krvavih odmazdi prethodnih građanskih ratova; drugi senatori su jednostavno napustili Rim i otišli u svoje seoske vile, nadajući se da će ostati neprimjetni. Krajem januara, Cezar i Pompej su pregovarali, a Cezar je predložio da se njih dvojica vrate u svoje provincije (što bi od Pompeja zahtijevalo da otputuje u Španiju) i zatim raspuste svoje snage. Pompej je prihvatio te uslove pod uslovom da se odmah povuku iz Italije i podnesu spor na arbitražu Senata, što je Cezar odbio jer bi ga to stavilo na milost i nemilost neprijateljski raspoloženih senatora, a istovremeno bi se odreklo svih prednosti svoje iznenadne invazije.  Cezar je nastavio napredovati. Nakon susreta s pet kohorti pod komandom Kvinta Minucija Terma kod Iguvija, Termove snage su dezertirale. Cezar je brzo zauzeo Picenum, područje iz kojeg je Pompejeva porodica porijeklom. Iako su se Cezarove trupe jednom sukobile s lokalnim snagama, srećom po njega, stanovništvo nije bilo neprijateljski raspoloženo: njegove trupe su se suzdržavale od pljačke, a njegovi protivnici su imali "malo popularnosti u narodu".  U februaru 49. godine prije nove ere, Cezar je primio pojačanje i zauzeo Askulum kada je lokalni garnizon dezertirao. Tek kada je stigao u Korfinijum, naišao je na ozbiljan otpor predvođen Lucijem Domicijem Ahenobarbom , kojeg je Senat nedavno imenovao za guvernera Galije.  Pompej je pozvao Ahenobarba da se povuče na jug i pridruži mu se, ali Ahenobarb je odgovorio zahtjevima za podršku; bez obzira na to, Cezar se pripremio za opsadu.  Nakon što je Ahenobarb primio pismo od Pompeja u kojem mu je odbijena podrška, tvrdio je da pomoć stiže, ali je uhvaćen u planiranju ličnog bijega; kao odgovor, njegovi ljudi su ga uhapsili i poslali izaslanike da se predaju Cezaru nakon kratke sedmodnevne opsade.  Među predatima bilo je pedesetak senatora i konjanika, a svima im je Cezar dozvolio da odu. Kada su korfinijumski lokalni magistrati predali oko šest miliona sestercija koje je Ahenobarb donio da plati svojim ljudima, Cezar ih je vratio ljudima i zatražio od njih da polože zakletvu vjernosti, što su oni i učinili. Cezarovo napredovanje niz jadransku obalu bilo je iznenađujuće blago i disciplinovano: njegovi vojnici nisu pljačkali sela kao što su to činili tokom Društvenog rata nekoliko decenija ranije. Niti se Cezar osvetio svojim političkim neprijateljima kao što su to učinili Sula i Marius. Politika milosti bila je također vrlo praktična: Cezarova mirnoća spriječila je stanovništvo Italije da se okrene protiv njega.  U isto vrijeme, Pompej je planirao pobjeći na istok u Grčku gdje bi mogao okupiti ogromnu vojsku iz istočnih provincija. Stoga je pobjegao u Brundisium (današnji Brindisi ), rekvirirajući trgovačke brodove za putovanje Jadranom. Cezar je progonio Pompeja do Brundizija, stigavši ​​9. marta sa šest legija. Do tada je većina Pompejevih snaga otišla, a zaštitnica od dvije legije čekala je transport. Dok je Cezar pokušavao blokirati luku zemljanim radovima i ponovo otvoriti pregovore, zemljani radovi nisu bili uspješni i Pompej je odbio pregovarati, pobjegavši ​​na istok sa gotovo svim svojim ljudima i svim brodovima u regiji. === Španija i Afrika === Dodatne informacije: Opsada Masilije , bitka kod Ilerde , bitka kod Utike (49. pne) i bitka kod rijeke Bagradas (49. pne) Nakon ovog neuspjeha i iskoristivši Pompejev bijeg na istok, Cezar je marširao na zapad prema Hispaniji . Dok je bio u Italiji, sazvao je sastanak preostalog Senata 1. aprila; odaziv je bio slab. Tamo je Cezar ponovio svoje pritužbe i zatražio da se pošalju senatorski izaslanici da pregovaraju s Pompejem; iako je prijedlog usvojen, niko se nije dobrovoljno javio. Sazvan je i sastanak concilium ''plebis'' ; iako je Cezar svakom građaninu obećao poklon od 300 sestercija i garanciju opskrbe žitom, prijem je bio prigušen.  Kada je jedan od tribuna, Lucije Cecilije Metel, uložio veto protiv Cezarovog pokušaja opljačkanja državne blagajne , Cezar je prijetio Metelovom životu sve dok nije popustio.  Neki naučnici smatraju da ovaj događaj pokazuje neiskrenost Cezarovog zagovaranja prava tribuna na početku građanskog rata.  U napadu je zaplijenjeno oko 15 hiljada zlatnih poluga, 30 hiljada srebrnih poluga i 30 miliona sestercija.  Taj događaj je bio dovoljno neugodan da je izostavljen iz Cezarovih ''Komentara'' o građanskom ratu. Ostavivši Marka Antonija na čelu Italije, a pretora Lepida u Rimu, Cezar se uputio na zapad prema Španiji, ogorčen zbog neugodnih epizoda pred Senatom i Metelom.  Usput je započeo opsadu Masilije kada mu je grad zabranio ulazak i došao je pod komandu spomenutog Domicija Ahenobarba. Ostavivši opsadu, Cezar je nastavio prema Španiji s malom tjelohraniteljicom i 900 njemačkih pomoćnih konjanika.  Stigao je u junu 49. i kod Ilerde porazio je pompejevu vojsku pod komandom legata Lucija Afranija i Marka Petreja . Pompejev preostali legat u Španiji, Marko Terencije Varon, predao se ubrzo nakon toga, stavljajući cijelu Španiju pod Cezarovu kontrolu. Istovremeno s Cezarovom invazijom na Španiju, poslao je svog poručnika Curia da napadne Siciliju i Afriku uz pomoć Gaja Kaninija Rebilusa , gdje su njegove snage odlučno poražene u bici na rijeci Bagradas u augustu 49. godine prije nove ere. Curion je poginuo u bici. Vrativši se u Rim u decembru 49. godine prije nove ere, Cezar je ostavio Kvinta Kasija Longina da komanduje Španijom  i dao ga je pretoru Marku Emiliju Lepidu da ga imenuje diktatorom .  Kao diktator, proveo je izbore za konzulstvo 48. godine prije nove ere prije nego što je iskoristio diktatorske ovlasti za donošenje zakona kojima se iz progonstva povlače oni koje su Pompejevi sudovi osudili 52. godine prije nove ere, izuzev Tita Anija Mila , i vraćaju politička prava djeci žrtava Sulanovih proskripcija.  Održavanje diktature bio bi jedini način da izbjegne odustajanje od svog ''imperijuma'' , legija, ''provincija'' i prava na trijumf dok je unutar ''pomerijuma'' .  Kandidujući se na istim izborima koje je proveo, osvojio je drugi mandat kao konzul, a Publije Servilije Vatija Isaurikus mu je bio kolega. Dao je ostavku na diktaturu nakon jedanaest dana.  Cezar je zatim nastavio progon Pompeja preko Jadrana === Makedonska kampanja === Glavni članak: Cezarova invazija na Makedoniju Dodatne informacije: Bitka kod Dyrrhachiuma (48. p.n.e.) , Opsada Gomphija i Bitka kod Farsala Po dolasku u Brundizij, Cezar nije imao dovoljno transportnih brodova da preveze cijelu svoju snagu, što je značilo da bi bila potrebna višestruka putovanja preko Jadrana; to je zakomplicirala pompejska flota stacionirana na istočnoj strani Jadrana pod komandom Marka Kalpurnija Bibula .  Isplovljavajući 4. januara 48. godine prije nove ere - u stvarnosti, zbog odstupanja od rimskog kalendara , kasna jesen  - Cezar je iznenadio Pompejce, Pompejeve trupe raspršene po zimovnicima, a Bibulova flota nije bila spremna.  Bibulova flota, međutim, brzo je stupila u akciju i zarobila neke od Cezarovih transportnih brodova dok su se vraćali u Brundizij, ostavljajući Cezara nasukanog sa oko sedam legija i malo hrane.  Cezar je zatim krenuo prema Apoloniji uz malo lokalnog otpora, što mu je omogućilo da osigura bazu i neke zalihe hrane; vidjevši da je glavna pompejska baza za snabdijevanje bila u Draču, Cezar je napredovao prema njoj, ali se povukao kada je Pompej stigao prvi sa nadmoćnijim snagama. Nakon što je 10. aprila primio ostatak svoje vojske iz Italije pod komandom Marka Antonija, Cezar je ponovo krenuo prema Draču, što je dovelo do bitke kod Drača . Nakon pokušaja zaobilaženja pompejskih branilaca, Cezar je pokušao zauzeti vitalno pompejsko logističko središte Drač, ali nije uspio nakon što ga je Pompej okupirao i okolna uzvišenja.  Kao odgovor, Cezar je opsjedao Pompejev logor i izgradio ophodnju oko njega, sve dok, nakon višemjesečnih okršaja, Pompej nije uspio probiti Cezarove utvrđene linije i prisiliti Cezara na strateško povlačenje prema Tesaliji. Nakon pobjede, nastojeći poštedjeti Italiju od invazije, spriječiti Cezara da porazi snage Scipiona Nasike koje su stigle iz Sirije, i pod pritiskom svojih previše samouvjerenih saveznika koji su ga optuživali za produženje rata kako bi proširio svoju komandu,  Pompej je nastojao uvesti Cezara u odlučujuću bitku.  Nakon susreta sa sirijskim pojačanjima Scipiona Nasike, Pompej je početkom augusta poveo svoje snage za Cezarom, tražeći povoljno tlo za bitku.  Nakon nekoliko dana konjičkih okršaja, Cezar je uspio namamiti Pompeja s brda i prisiliti ga na bitku na ravnici Farsala .  Tokom bitke, bočni manevar koji je predvodio Labijen nije uspio protiv rezervne linije Cezarovih trupa, što je dovelo do sloma pompejske pješadije protiv Cezarovih veterana.  Ubrzo nakon bitke i negdje u oktobru, Cezar je po drugi put imenovan diktatorom , na cijelu godinu. Pompej, očajavajući zbog poraza, pobjegao je sa svojim savjetnicima u Mitilinu, a odatle u Kilikiju gdje je održao ratno vijeće; u isto vrijeme, Katonove pristalice su se pregrupirale na Korkiri i odatle otišle u Libiju.  Drugi, uključujući Marka Junija Bruta, tražili su Cezarovo pomilovanje, putujući preko močvara do Larise gdje ga je Cezar potom ljubazno dočekao u svom logoru.  Pompejevo ratno vijeće odlučilo je pobjeći u Egipat,  koji mu je prethodne godine pružio vojnu pomoć. === Egipatska dinastička borba === Dodatne informacije: Aleksandrijski rat i Kleopatra Kada je Pompej stigao u Egipat , dočekala ga je gostoljubiva delegacija sastavljena od nekoliko Egipćana i dva rimska oficira koji su služili s njim godinama ranije. Ubrzo nakon ulaska u njihov brod, ubijen je pred svojom ženom i prijateljima na palubi.  Cezar je energično progonio Pompeja jer su ga njegova vještina i mreža klijenata činili najvećom prijetnjom; putujući prvo u Aziju, a zatim na Kipar i Egipat,  stigao je tri dana nakon Pompejevog ubistva.  Tamo mu je predstavljena Pompejeva glava, zajedno s njegovim pečatnim prstenom; Cezar je zaplakao kada je vidio prsten i odmaknuo se od glave: "njegovo gađenje i tuga su možda bili iskreni, jer se od početka ponosio svojom milosti". Egipat je do tada bio upleten u ponovljene građanske ratove, u kojima je često arbitrirao Rim – dijelom i zahvaljujući ogromnom mitu koje su egipatski monarsi davali rimskim vođama – što je narušilo nezavisnost kraljevstva.  Dok je bio u Egiptu, Cezar se počeo uplitati u dinastički spor između Ptolomeja XIII i Kleopatre , koji su u testamentu (registrovanom u Rimu) posljednjeg egipatskog kralja ( Ptolomeja XII Auleta ) proglašeni suvladarima.  Do 48. godine prije nove ere, odnosi između dva suvladara su se narušili, a njih dvojica su se međusobno pratili vojskama na suprotnim stranama Nila. Cezar je zahtijevao isplatu od deset miliona denara velikog duga koji mu je obećao prethodni kralj; zahtjev gotovo sigurno motiviran "ogromnim finansijskim obavezama" potrebnim za isplatu njegovih trupa; također je izjavio da će arbitrirati u sporu oko nasljeđivanja između Ptolomeja XIII i Kleopatre.  Kao odgovor, Potin (eunuh regent Ptolomeja XIII) je očigledno pozvao vojsku u grad i opsjedao Cezarovu okupaciju kraljevske četvrti; Cezar je pozvao pojačanje iz rimske Azije. Dok je bio pod opsadom Aleksandrije , Cezar je upoznao Kleopatru i postao njen ljubavnik kada se ona krišom sakrila u kraljevsku četvrt. Otprilike u to vrijeme, Cezar je također donio svoju odluku o dinastičkom sporu: uslovi testamenta bili su jasni i oboje bi morali biti suvladari. Ptolomej XIII je bio impresioniran, vjerovatno već svjestan Cezarove i Kleopatrine veze.  Nakon nekoliko mjeseci opsade, Cezarove snage su zamijetile snage pod Mitridatom iz Pergama iz Sirije, dovodeći Egipćane u bitku s Cezarovim snagama gdje su Egipćani bili potpuno poraženi. Ptolomej XIII je pobjegao, ali se utopio kada se njegov brod prevrnuo. Nakon pobjede, Cezar je dao rimsku provinciju Kipar Egiptu, vjerovatno osigurao isplatu svog finansijskog zahtjeva i povjerio Kleopatri (zajedno s novim suvladarom Ptolemejem XIV Filopatorom , Kleopatrinim mlađim bratom) vlast nad Egiptom.  Iako Cezarov ''Aleksandrijski rat'' implicira da je odmah napustio Egipat, on je zapravo ostao oko tri mjeseca krstareći s Kleopatrom duž Nila, uglavnom da se odmori, a možda i djelimično da jasno pokaže podršku Rima Kleopatrinom novom režimu. Vijesti o krizi u Aziji nagovorile su Cezara da napusti Egipat sredinom 47. godine prije nove ere, u koje vrijeme izvori sugeriraju da je Kleopatra već bila trudna. Ostavio je za sobom tri legije pod komandom sina jednog od svojih oslobođenika kako bi osigurao Kleopatrinu vlast.  Kleopatra je vjerovatno rodila dijete, koje je nazvala "Ptolomej Cezar", a koje su Aleksandrijci zvali "Cezarion", krajem juna.  Cezar je vjerovao da je dijete njegovo, jer je dozvolio korištenje imena. === Rat protiv Farnaka === Dodatne informacije: Bitka kod Nikopolja (48. pne) , bitka kod Zele i Farnak II od Ponta Svjestan građanskog rata, Farnak II je želio povratiti očeve zemlje izgubljene tokom Trećeg mitridatovog rata i odmah je napao velike dijelove Kapadokije, Armenije, istočnog Ponta i Male Kolhide.  Rimski izvori ga prikazuju okrutno, naređujući kastraciju svih zarobljenih Rimljana; ovi napadi su bili neosporni nakon što je Pompej ispraznio istok za trupe sve dok se Cezarov legat Gnej Domicije Kalvin nije bezuspješno borio s njim u blizini Nikopolja u decembru 48. godine prije nove ere s neiskusnom vojskom. Cezar se iz Egipta kretao na sjever duž istočne mediteranske obale, krećući se direktno prema Farnakovoj invaziji, nastojeći zaštititi svoj ugled, koji bi znatno pretrpio ako strana invazija ostane nekažnjena.  Farnak je pokušao pregovarati s Cezarom, koji je odbio sve pregovore, podsjećajući ga na njegov tretman rimskih zarobljenika. Cezar je od njega zahtijevao da se odmah povuče sa svih okupiranih teritorija, vrati im plijen i oslobodi sve zarobljenike. Kada su Rimljani stigli blizu grada Zele na vrhu brda, Farnak je pokrenuo sveopći napad dok su se Rimljani ukopavali. Napad je izazvao zbunjenost među Cezarovim snagama, ali su se one brzo oporavile i potisnule Farnakove snage nizbrdo. Nakon proboja na Cezarovoj desnoj strani, Farnakova vojska je poražena. Pobjegao je natrag u svoje kraljevstvo, ali je odmah ubijen.  Cijela kampanja je trajala samo nekoliko sedmica. Cezarova pobjeda bila je toliko brza da je u pismu prijatelju u Rimu, našalio se " ''Veni, vidi, vici'' " ("Dođoh, vidjeh, pobijedih"), oznaka koja se ponavljala na transparentima koji su nošeni tokom njegovog pontskog trijumfa; također je ismijavao Pompeja što je stekao ime boreći se protiv tako slabih neprijatelja. === Kratak povratak u Rim i pobuna === Međutim, u Rimu, tokom ovih egipatskih i pontskih kampanja, politika se nastavila. Publije Kornelije Dolabela služio je kao jedan od tribuna 47. godine prije nove ere.  Tokom svog mandata, predložio je ukidanje svih dugova i odustajanje od plaćanja stanarine. To je navelo Antonija, koji je služio kao Cezarov ''magister equitum'' u diktaturi, da interveniše protiv prijedloga.  Kada je Antonije otišao u Kampaniju da se pozabavi pobunom u Cezarovoj Devetoj i Desetoj legiji, u Rimu se ponovo rasplamsalo nasilje u porodici, što je navelo Senat da pozove na ''senatus consultum ultimum,'' ali nedostatak prisutnih magistrata sa ''imperijumom'' značio je da niko nije mogao da ga sprovede; tek nakon nekog vremena Antonije se vratio, uspostavljajući red uz ozbiljne gubitke života, nanoseći ozbiljan udarac svojoj popularnosti. Istovremeno, Katon je predvodio svoje snage iz Cirenaike preko pustinje do Afrike (današnji Tunis), povezujući se s Metelom Scipionom; oni su, zajedno s Labijenom, naveli jednog od Cezarovih guvernera u Hispaniji Ulterior na prebjeg . Cezar se vratio u Italiju i Rim krajem 47. godine prije nove ere, sastajući se u Brundisijumu s Ciceronom i pomilujući ga, koji je izgubio nadu u Pompejevu pobjedu nakon Pompejeve smrti.  Po povratku, jasno je stavio do znanja da je izgubio povjerenje u Antonija, ali iznenađujuće ne i u Dolabelu. Cezar je izabrao sufektne magistrate za 47. godinu i magistrate za novu godinu (46. godine prije nove ere); svoje ljude je rasporedio u svećeničke kolegije i sufektne magistrate, proširivši broj pretora s osam na deset, kako bi ih nagradio za njihovu odanost.  Što se njega tiče, odbio je nastaviti diktaturu, umjesto toga preuzevši konzulat s Lepidom kao kolegom. Pobunjenici u Kampaniji nisu se smirili Cezarovim povratkom. Cezar je poslao jednog od svojih poručnika, budućeg historičara Gaja Salustija Krispa (također imenovanog za pretora 46. godine prije nove ere), da pregovara s ljudima, ali Salustija je zamalo ubila rulja.  Cezar je zatim lično otišao pred trupe, koje su se tada približavale Rimu pod oružjem; odmah ih je otpustio, obećao da će dobiti svoju zemlju i penzijske bonuse te ih nazvao ''kviritima'' (građanima).  Njegovi ljudi, šokirani njihovim ležernim otpuštanjem, molili su Cezara da ih vrati u službu; glumeći nevoljkost, dozvolio je da ga nagovore i napravio je bilješke kako bi vođe pobune doveo u izložene i opasne položaje u predstojećoj kampanji. Dok je bio u Italiji, konfiskovao je i prodao po tržišnoj cijeni imovinu Pompeja i protivnika koji su sada mrtvi ili još uvijek nepomilovani, prije nego što je posudio još sredstava.  Dolabelline prijedloge za otpis duga rješavao je odbijajući ih prihvatiti, tvrdeći da bi ga njegovi veliki dugovi učinili glavnim korisnikom takvog plana.  Odluka o prodaji konfiskovane imovine po tržišnoj cijeni razočarala je neke od Cezarovih saveznika, ali je također ukazivala na njegove teške finansijske probleme. === Afrička kampanja === Dodatne informacije: Bitka kod Ruspine i Bitka kod Tapsusa Cezar je naredio svojim ljudima da se okupe u Lilibeju na Siciliji krajem decembra. U ovaj štab je postavio maloljetnog člana porodice Scipio - izvjesnog Scipio Salvita ili Salucija - zbog mita da se nijedan Scipio ne može pobijediti u Africi.  Tamo je okupio šest legija i krenuo prema Africi 25. decembra 47. godine prije nove ere.  Tranzit je poremećen olujom i jakim vjetrovima; samo oko 3.500 legionara i 150 konjanika iskrcalo se s njim u blizini neprijateljske luke Hadrumentum .  Apokrifno se zna da je prilikom iskrcavanja Cezar pao na plažu, ali je uspio uspješno nasmijati loš znak kada je zgrabio dvije šake pijeska, uzvikujući "Uhvatio sam te, Afriko!". ==== Ruspina ==== Na početku kampanje, Cezarove snage su bile znatno nadbrojane: Metel Scipion je predvodio deset legija (vjerovatno slabih poput Cezarovih legija) i velike kontingente savezničke konjice pod kraljem Jubom I od Numidije , koji je također predvodio oko 120 ratnih slonova.  Zahvaljujući iznenađenju, Cezar je imao potrebno vrijeme da pronađe i reorganizuje svoje raštrkane snage, a također je poslao naredbe Siciliji da se vrati s pojačanjima.  Pošto su Pompejci već stekli većinu dostupnih zaliha hrane, Cezar je bio prisiljen da se brzo kreće. Zaobišao je Hadrumentum nakon što je odbio da se preda i uspostavio baze u Ruspini, gdje je predvodio veliku grupu za sakupljanje hrane koja se potom upustila u sukob sa snagama pod Labijenom.  Cezarove neiskusne trupe su se veći dio dana kolebale pod napadom numidske konjice prije nego što su se povukle nakon kontranapada, što je rezultiralo strateškim porazom, jer je Cezar bio spriječen da sakuplja hranu. S oskudnim zalihama, Cezar je utvrdio svoj logor u Ruspini dok se Metel Scipion pridružio Labijenovim snagama samo tri milje od Cezarove pozicije. Njihov saveznik, kralj Juba, također se pomaknuo da se poveže s njima, ali je bio prisiljen da se premjesti na zapad kada je njegovo kraljevstvo napao njegov rival, Boko II iz Mauretanije, sa snagama koje je predvodio rimski plaćenik Publije Sittije , koji je pobjegao iz Rima nakon sloma druge Katilinarove zavjere .  Ovo je bila sreća za Cezara, koji to nije organizovao.  Scipionove snage su patile od endemskog dezerterstva; međutim, Cezar je zauzeo defanzivni pristup sve dok mu nisu stigle dvije legije, 800 galskih konjanika i značajne zalihe hrane, nakon čega je ponovo preuzeo ofanzivu. Nakon nekoliko okršaja između Cezara i Metela Scipiona oko nekih brda na periferiji grada i pompejskog izvora vode u Uziti, Metel Scipion je dobio pojačanje od Jubine savezničke konjice i teške pješadije. Nakon još borbi za terenske prednosti oko Uzite, Cezarove snage su pojačale veteranske legije koje su se pobunile u Kampaniji.  S obzirom na to da mu je ponestalo zaliha i da su šanse za zauzimanje Uzite bile male, Cezar je odlučio da se povuče, zauzevši neke zalihe hrane prije nego što je nastavio i opsjedao Taps. ==== Tapsus i povratak ==== Time je Cezar prisilio Pompejce da se formiraju za bitku. S obzirom na to da je dobar teren sužavao front, ograničavajući Metulovu brojčanu prednost, Cezar je krenuo da se obrati svojim ljudima, koji su spontano napali protivničke linije, iznenadili ih i brzo ih porazili.  Plutarh, međutim, izvještava da je Cezar osjetio nadolazeći epileptični napad i da je odveden na odmor, što je dovelo do konfuznog napada.  U svakom slučaju, Metulove Scipionove snage su bile poražene, s izuzetno nejednakim žrtvama: oko 10.000 mrtvih Pompejaca za oko 50 žrtava.  Metel Scipion i ostatak pompejskog vođstva uspjeli su, međutim, pobjeći, iako je većina završila mrtva u roku od nekoliko sedmica, bilo od samoubistva ili pogubljenja nakon zarobljavanja: Metel Scipion pokušao je pobjeći morem, ali je izvršio samoubistvo kada su ga presreli cezarovi brodovi; Juba i pompejski oficir po imenu Marko Petreje dogovorili su pakt o samoubistvu u borbi jedan na jedan.  Labijen je uspio pobjeći i otići u Hispaniju, gdje se pridružio Gneju i Sekstu Pompeju. Tokom kampanje pred Tapsom, Katon Mlađi je držao grad Utiku i nije prisustvovao bitci; kada je obaviješten o porazu, konsultovao se sa svojim vojnicima, kojih je bilo samo tri stotine i bili su beznadežno brojčano nadjačani.  Nakon večere, Katon je uzeo mač i zario se u stomak; na buku je pozvan doktor, ali Katon je rastrgao konce i "počeo čupati vlastitu utrobu", umirući prije nego što ga je iko mogao zaustaviti. Cezar je bio razočaran što neće moći pomilovati Katona, koji je počinio samoubistvo prvenstveno "iz želje da izbjegne milost svog neprijatelja".  Zatim je ostao u Africi kako bi riješio poslove u regiji, podvrgavajući zajednice koje su podržavale Pompeja kaznenim kaznama. Također je imao kratku aferu s Eunojom , suprugom kralja Boguda od Mauretanije.  U junu 46. napustio je Afriku i otišao u Rim, prvo se zaustavivši na Sardiniji,  a zatim se vratio u grad krajem jula. === Druga španska kampanja i njen kraj === Nakon Cezarovog povratka u Rim, proslavio je četiri trijumfa: nad Galijom, Egiptom, Azijom i Afrikom. Pobjeda nad drugim Rimljanima u Africi "taktično je smatrana" pobjedom nad Jubinom Numidijom.  Proslave su počele 21. septembra i trajale su do 2. oktobra, uz raskošne parade zarobljenika i opljačkanog blaga.  Cezar je, kao trijumfator, također proslavio ovu priliku dajući sebi pravo da mu prethode sedamdeset dva liktora - daleko više od uobičajenih dvanaest konzula i uobičajenih dvadeset četiri diktatora - simbolizirajući da je tri puta držao diktaturu.  Održavane su i masovne igre i javni banketi; Cezar je također dao ogromne donacije svojim ljudima, ekvivalentne više od šesnaest godina plate, a još više za centurione i oficire. Glavni izvor za kampanju u Španiji poznat je kao ''Španski rat'' (ili ''Bellum Hispaniense'' ) i vjerovatno ga je napisao jedan od Cezarovih oficira, "ali je daleko najmanje zadovoljavajuća od knjiga dodanih njegovim ''Komentarima'' ".  Elizabeth Rawson, u knjizi ''Cambridge Antique History'' , opisuje "nespretnog pripovjedača".  Druge kritike usmjerene su na pisanje: njegov "poluobrazovani latinski", njegov status "najnepismenije i najrazdražujuće knjige u klasičnoj književnosti", sa "vrlo jadnim stilom" i "lošim imitacijama Cezarove lucidnosti". ==== Rana kampanja ==== Cezar je, međutim, otišao u Španiju u novembru 46. godine prije nove ere, kako bi tamo svladao opoziciju.  Njegovo imenovanje Kvinta Kasija Longina nakon prve kampanje u Španiji dovelo je do pobune: Kasijeva pohlepa i... "neugodan" temperament doveli su do toga da su mnogi provincijalci i trupe otvoreno prešli na stranu Pompeja, dijelom okupljeni od strane Pompejevih sinova Gneja i Seksta .  Pompejcima su se pridružile i druge izbjeglice iz Tapsa, uključujući Labijena. Nakon što je primio loše vijesti s poluotoka, otišao je s jednom iskusnom legijom, jer su mnogi njegovi veterani bili otpušteni, i stavio Italiju u ruke svog novog ''magistra viteštva'' Lepida .  Predvodio je ukupno osam legija, što je izazvalo strahove da bi ga mogla poraziti zastrašujuća snaga Gneja Pompeja od više od trinaest legija i dodatnih pomoćnih trupa.  Španska kampanja bila je prepuna zločina, Cezar je svoje neprijatelje tretirao kao pobunjenike; Cezarovi ljudi su ukrašavali svoja utvrđenja odrubljenim glavama i masakrirali neprijateljske vojnike. Cezar je prvo stigao u Španiju i oslobodio Uliju od opsade. Zatim je marširao protiv Kordube, u kojoj je bio garnizon Seksta Pompeja, koji je zatražio pojačanje od svog brata Gneja.  Gnej je isprva odbio bitku na Labijenov savjet, prisiljavajući Cezara na zimsku opsadu grada, koja je na kraju otkazana nakon malog napretka; Cezar je zatim krenuo u opsadu Ategue, praćen Gnejevom vojskom.  Međutim, značajna dezerterstva su počela uzimati danak pompejskim snagama: Ategua se predala 19. februara 45. godine prije nove ere, čak i nakon što je njen pompejski komandant masakrirao osumnjičene prebjege i njihove porodice na zidinama.  Gnejeve Pompejeve snage su se nakon toga povukle iz Ategue, a Cezar ih je slijedio. ==== Munda ==== Dodatne informacije: Bitka kod Munde i Bitka kod Laura Dezerterstva su prisilila Gneja Pompeja da pruži bitku na grebenu blizu Munde.  Cezar, tražeći odlučujući ishod, dao je bitku, poslavši svoje ljude da marširaju uz greben kako bi se sukobili s Pompejcima u ogorčenoj borbi; Cezarove snage su se pokolebale, a Cezar je požurio u prve linije kako bi lično okupio svoje ljude. Kada je Cezarova Deseta legija (s njegove desne strane) probila pompejansku liniju, Labijen je poveo legiju da popuni prazninu. Međutim, bok je već bio razbijen od strane cezarove konjice, koja je cijelu pompejansku vojsku natjerala u bijeg.  Borbe su bile dovoljno žestoke da Plutarh prenosi da je Cezar rekao svojim prijateljima "često se borio za pobjedu, ali sada prvo za svoj život".  Svetonije tvrdi da je Cezar u očaju razmišljao o samoubistvu.  Cezar je pretrpio oko hiljadu mrtvih, "visok postotak od vojske koja je vjerovatno brojala mnogo više od 25.000-30.000 ljudi". Labijen je ubijen na bojnom polju; Gnej Pompej je pobjegao, ali je ubrzo nakon toga zarobljen i pogubljen.  Dok je Sekst Pompej uspio pobjeći u skrivanje, a s druge strane Mediterana u Siriji došlo je do male pobune pod Kvintom Cecilijem Basom koja je potrajala,  građanski rat je bio završen. ==== Povratak ==== Pobjeda je potaknula Senat u Rimu da proglasi pedeset dana zahvalnosti, da Cezaru titulu "Oslobodilac" i posveti hram Slobodi.  U narednim mjesecima ulizički Senat dodijelio je daljnje počasti, uključujući pravo sjedenja na posebnoj stolici između konzula u Senatu, postavljanje Cezarove statue od slonovače na Kapitolu blizu kraljeva i u hramu Kvirinu.  Mjesec njegovog rođenja, ''Quinctilis'' , preimenovan je u njegovu čast (na kraju je postao moderni juli); osnovan je hram njegovoj milosti, dobio je trajno ime ''Imperator'' i titulu ''parens patriae'' (otac svoje zemlje). Cezar se vratio u Rim preko južne Galije i Narbona Marcija .  Tokom povratka, osnovao je niz kolonija za svoje veterane, nagradio svoje vojnike i pristalice te dodijelio latinska prava raznim galskim gradovima.  Također se sastao i pomirio s Markom Antonijem.  Dok je bio u Cisalpinskoj Galiji, obećao je i Marku Juniju Brutu pretorsko mjesto za 44. godinu prije nove ere i moguće konzulstvo 41. godine. Ušao je u Rim otprilike godinu dana nakon što ga je napustio u oktobru 45. godine prije nove ere, kako bi proslavio trijumf nad sugrađanima, ostavljajući pomalo loš utisak.  Također je dozvolio dvojici svojih legata, Kvintu Pediju i Kvintu Fabiju Maksimu , da također održe trijumfe.  Nijedna od ovih proslava nije bila popularna kod kritičara u Senatu.  Ni Cezarovo obezvređivanje konzulstva i drugih funkcija u ime političkih usluga nije bilo popularno: na primjer, posljednjeg dana u godini, konzul je umro, što je navelo Cezara da sazove izbore kako bi jednog od svojih saveznika, Gaja Kaninija Rebilusa , postavio za konzula na nekoliko sati poslijepodne, što je navelo Ciceron da piše prijatelju "kad bi to mogao vidjeti, plakao bi". Cezar je, sa svoje strane, po povratku počeo planirati ambicioznu kampanju u Dakiju i Partiju . == Posljedice == Vidi također: Atentat na Julija Cezara Cezarovo imenovanje za diktaturu tokom građanskog rata , prvo privremeno - a zatim trajno početkom 44. godine prije nove ere  - zajedno s njegovom de facto i vjerovatno neodređenom polubožanskom monarhijskom vlašću,  dovelo je do zavjere koja je uspješno završila njegovim atentatom na Martovske ide 44. godine prije nove ere, tri dana prije nego što je Cezar otišao na istok u Partiju.  Među zavjerenicima bilo je mnogo cezarskih oficira koji su pružili izvrsnu službu tokom građanskih ratova, kao i ljudi koje je Cezar pomilovao. Neki naučnici, poput Ericha Gruena , smatraju Cezarov građanski rat kao podsticajni događaj za slom republike. Iz ove perspektive, građanski rat – izazvan pogrešnom procjenom, a ne namjerom – uzrokovao je slom republike pokretanjem dugoročnog poremećaja funkcionisanja republikanske političke kulture.  Drugi građanski rat smatraju simptomom sloma republike, bilo u smislu otuđenja republike od različitih interesnih grupa (prema Peteru Bruntu ) ili u smislu produžene političke "krize bez alternative" gdje republikanske institucije nisu bile u stanju da sprovedu potrebne reforme iznutra, a istovremeno su bile takvog statusa da se nijedna alternativa nije ozbiljno razmatrala (prema Christianu Meieru ). '''Antarktička ledena ploča''' kontinentalni je glečer koji pokriva 98% antarktičkog kontinenta, sa površinom od 14 miliona kvadratnih kilometara (5,4 miliona kvadratnih milja) i prosječnom debljinom od preko 2 kilometra (1, 2 milje). To je najveći od dva postojeća ledena pokrivača na Zemlji, sa 26,5 miliona kubnih kilometara (6,4 miliona kubnih milja) leda, što je ekvivalentno 61% ukupne slatke vode na Zemlji. Njegova površina je gotovo neprekidna, a jedine oblasti bez leda na kontinentu su suhe doline, nunataci (vrhovi planina iznad leda) u antarktičkim planinskim lancima i rijetki priobalni stjenski izdanci. Često se, zbog velikih razlika u masi glečera, protoku leda i topografiji između njih, dijeli na Antarktičko poluostrvo, Istočnu antarktičku ledenu ploču i Zapadnu antarktičku ledenu ploču. Pošto je Istočna antarktička ledena ploča više od 10 puta veća od Zapadne i nalazi se na većoj nadmorskoj visini, manje je podložna klimatskim promjenama od Zapadne. U 20. vijeku, Istočna ploča bila je jedna od rijetki mjesta na Zemlji gdje je primjećeno blago hlađenje umjesto zagrijavanja, dok je Zapadna od 1950-ih do 2000. bilježila zagrijevanje od preko 0,1 °C po deceniji, sa prosječnim trendom zagijavanja od >0,05 °C po deceniji od 1957. preko cijelog kontinenta. Početkom 2020-ih i dalje postoji neto dobitak mase u Istočnoj ploči, zbog povećanih padavina koje su se zaledile na ledenoj ploči), dok je gubitak leda iz Zapadne ploče, posebno sa glečera Thwaites i Pine Island, mnogo veći. Do 2100. godine, samo gubitak leda iz Antarktika mogao bi podići globalni nivo mora za oko 11 cm (5 inča). Zapadna antarktička ledena ploča (WAIS) nalazi se duboko ispod nivoa mora, što je čini podložnom nestabilnostima morskih ledenih ploča – ovaj proces je teško precizno predvidjeti u modelima. Ako do nestabilnosti dođe prije 2100. godine, porast nivoa mora izazvan Antarktikom mogao bi se povećati za dodatne desetine centimetara, posebno pri velikom globalnom zatopljenju. Topljenje leda takođe stvara velike količine svježe otopljene vode – oko 1100–1500 milijardi tona godišnje. Ova voda razblažuje slanu antarktičku dubinsku vodu, slabi donju cirkulacionu ćeliju Južnog okeana i može doprinijeti njenom eventualnom kolapsu, iako će se to vjerovatno odvijati postepeno, tokom stoljeća. Paleoklimatska istraživanja i poboljšano modeliranje pokazuju da je vrlo vjerovatno da će Zapadna antarktička ledena ploča nestati čak i ako globalno zagrijavanje više ne bude napredovalo, te da bi nju moglo spasiti jedino smanjenje zagrijavanja za 2 °C ispod nivoa do 2020. godine. Smatra se da bi potpuno nestajanje ploče trajalo između 2 i 13 hiljada godina, iako nekoliko vijekova visokih emisija može skratiti ovaj period na oko 500 godina. Ako se ploča sruši, ali planinski ledeni vrhovi ostanu, nivo mora bi poratao za 3,3 m, a ako se i oni otope – za 4,3 m. Izostatičko podizanje tla moglo bi dodatno povećati niv mora za oko 1 m tokom narednih hiljadu godina. S druge strane, Istočna antarktička ledena ploča je veoma stabilna. Trenutno zagrijavanje može povećati nivo mora samo za oko 0,5–0,9 m, što je mali dio od ukupno 53,3 m leda u cijeloj ploči. Pri zagrijavanju od oko 3 °C, osjetljive oblasti poput Wilkes i Aurora bazena mogle bi se srušiti tokom narednih 2000 godina, što bi podiglo nivo mora za ukupno 6,4 m. Potpuno topljenje i nestanak cjelokupne ploče zahtijevalo bi globalno zagrijavanje između 5 °C i 10 °C. == Geografija == ''Više informacija: [[Geografija Antarktika]]'' Antarktička ledena ploča pokriva površinu od gotovo 14 miliona km² i sadrži 26,5 miliona km³ leda. Kubni kilometar leda teži približno 0,92 gigatona, što znači da pokrivač teži oko 24.380.000 gigatona. To je ekvivalentno oko 61% sve slatke vode na Zemlji. Jedini drugi postojeći ledeni pokrivač je Grenlandski ledeni pokrivač u Arktiku. Antarktička ledena ploča podijeljena je Transantarktičkim planinama na dvije nejednake sekcije: Istočnu antarktičku ledenu ploču (EAIS) i manju Zapadnu antarktičku ledenu ploču (WAIS). Neki glaciolozi smatraju da ploča nad relativno malim Antarktičkim poluostrvom (takođe u Zapadnom Antarktiku) predstavlja treću ledenu ploču zbog vrlo različitih drenažnih bazena od WAIS-a. Prosječna debljina ovih ledenih ploča je oko 2 km. Čak su i Transantarktičke planine uglavnom prekrivene ledom, s izuzetkom nekih vrhova i suhih pustinja McMurdo. Neke priobalne oblasti takođe imaju tijene koje nisu prekrivene ledom. '''Drugo izdanje''' takmičenja u [[Skijaški skokovi|skijaškim skokovima]], [[Turneja 4 skakaonice|Turneje 4 skakaonice]], održano je 31. decembra u [[Oberstdorf|Oberstdorfu]], 1. januara u [[Garmisch-Partenkirchen|Garmisch-Partenkirchenu]], a 3. januara skokovi u [[Innsbruck|Innsbrucku]]. Skokovi u [[Bischofshofen|Bischofshofenu]] održani su 6. januara. Ukupni pobjednik bio je [[Norvežani|Norvežanin]] [[Olaf B. Bjørnstad]], koji je pobijedio u tri od četiri takmičenja. Titulu je branio [[Austrijanci|Austrijanac]] [[Josef Bradl]], koji je važio za glavnog favorita, pobjedivši tek na zadnjim skokovima u Bischofshofenu, zauzevši treće mjesto u ukupnom poretku. Bila je to prva turneja koja je koristila tradicionalni redoslijed takmičenja: Oberstdorf u decembru, novogdišnje takmičenje u Garmisch-Partenkirchenu, zatim Innsbruck, te finale u Bischofshofenu na Bogojavljanje. == Oberstdorf == * '''Datum''': 31. decembar 1953. * '''Država''': {{ZID|Njemačka}} * '''Skakaonica''': [[Schattenberg (skakaonica)|Schattenberg]]<ref>[http://www.fis-ski.com/de/606/612.html?sector=JP&raceid=848 Zvanični FIS rezultati {{Simboli jezika|de|njemački}} {{Simboli jezika|en|engleski}} {{Simboli jezika|fr|francuski}}]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> {| width="100%" | valign="top" width="50%" | {| class="wikitable" style="text-align:center" width="100%" |- ! width="10%" | Plasman ! width="45%" | Ime ! width="15%" | Bodovi ! width="15%" | 1. serija ! width="15%" | 2. serija |- bgcolor="#F7F6A8" | {{0}}1. | align="left" | {{ZD|FIN}} [[Olaf B. Bjørnstad]] | 222,0 || || |- bgcolor="#DCE5E5" | {{0}}2. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Josef Bradll]] | 220,5 || || |- bgcolor="#FFDAB9" | {{0}}3. | align="left" | {{ZD|FIN}} [[Aulis Kallakorpi]] | 216,0 || || |- | {{0}}4. | align="left" | {{ZD|NOR}} [[Arne Ellingsen]] | 215,5 || || |- | {{0}}5. | align="left" | {{ZD|JUG}} [[Albin Rogelj]] | 207,0 || || |- | {{0}}6. | align="left" | {{ZD|FIN}} [[Eino Kirjonen]] | 206,0 || || |- | {{0}}7. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Franz Dengg]] | 204,0 || || |- | {{0}}8. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Franz Eder]] | 202,0 || || |- | 9. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} [[Arne Nilsson]] | 201,0 || || |- | 9. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Toni Brutscher]] | 201,0 || || |} | valign="top" width="50%" | {| class="wikitable" style="text-align:center" width="100%" |- ! width="10%" | Plasman ! width="45%" | Ime ! ! width="15%" | Bodovi ! width="15%" | 1. serija ! width="15%" | 2. serija |- | 11. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} Toivo Lauren | | 200,0 || || |- | 12. | align="left" | {{ZD|NJE}} Josef "Sepp" Kleisl | | 197,0 || || |- | 13. | align="left" | {{ZD|AUT}} Albin Plank | | 196,0 || || |- | 14. | align="left" | {{ZD|AUT}} Ferdl Kerber | | 194,0 || || |- | 16. | align="left" | {{ZD|NJE}} Max Bolkart | | 190,0 || || |- | 17. | align="left" | {{ZD|NJE}} Josef "Sepp" Weiler | | 189,5 || || |- | 18. | align="left" | {{ZD|AUT}} Lois Leodolter | | 188,5 || || |- | 19. | align="left" | {{ZD|KAN}} Jeremy Baig | | 188,5 || || |- | 20. | align="left" | {{ZD|AUT}} Walter Steinegger | | 188,0 || || |- | 21. | align="left" | {{ZD|NOR}} Arnfin Bergman | | 187,5 || || |- | 24. | align="left" | {{ZD|NJE}} Helmut Böck | | 178,0 || || |} |} == Garmisch-Partenkirchen== * '''Datum''': 1. januar 1953. * '''Država''': {{ZID|Njemačka}} * '''Skakaonica''': [[Velika olimpijska skakaonica (Garmisch-Partenkirchen)|Velika olimpijska]]<ref>[http://www.fis-ski.com/de/606/612.html?sector=JP&raceid=848 Zvanični FIS rezultati {{Simboli jezika|de|njemački}} {{Simboli jezika|en|engleski}} {{Simboli jezika|fr|francuski}}]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> {| width="100%" | valign="top" width="50%" | {| class="wikitable" style="text-align:center" width="100%" |- ! width="10%" | Plasman ! width="45%" | Ime ! width="15%" | Bodovi ! width="15%" | 1. serija ! width="15%" | 2. serija |- bgcolor="#F7F6A8" | {{0}}1. | align="left" | {{ZD|NOR}} [[Olaf B. Bjørnstad]] | 226 || || |- bgcolor="#DCE5E5" | {{0}}2. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Josef Bradl]] | 220,5 || 77,0&nbsp;m || 81,5&nbsp;m |- bgcolor="#FFDAB9" | {{0}}3. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Toni Brutscher]] | 219,5 || 78,0&nbsp;m || 79,5&nbsp;m |- | {{0}}4. | align="left" | {{ZD|NOR}} [[Halvor Næs]] | 218,5 || 78,5&nbsp;m || 77,0&nbsp;m |- | {{0}}5. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} [[Toivo Lauren]] | 215,0 || 77,0&nbsp;m || 79,5&nbsp;m |- | {{0}}6. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Sepp Weiler]] | 212,5 || 74,0&nbsp;m || 78,0&nbsp;m |- | {{0}}7. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Sepp Hohenleitner]] | 209,5 || 73,0&nbsp;m || 78,5&nbsp;m |- | {{0}}8. | align="left" | {{ZD|NOR}} [[Erling Kroken]] | 209,0 || 73,0&nbsp;m || 78,0&nbsp;m |- | {{0}}9. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Walter Steinegger]] | 204,5 || 72,0&nbsp;m || 77,0&nbsp;m |- | 10. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Franz Dengg]] | 198,0 || 71,0&nbsp;m || 75,0&nbsp;m |- | 11. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} [[Arne Nilsson]] | 197,0 || || |- | 12. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Ferdl Kerber]] | 188,0 || 71,5&nbsp;m || 71,0&nbsp;m |- | 13. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Heini Klopfer]] | 182,0 || || |} | valign="top" width="50%" | {| class="wikitable" style="text-align:center" width="100%" |- ! width="10%" | Plasman ! width="45%" | Ime ! width="15%" | Bodovi ! width="15%" | 1. serija ! width="15%" | 2. serija |- | rowspan="2" | 14. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} [[Harry Bergqvist]] | 180,5 || 74,5&nbsp;m || 78,0&nbsp;m |- | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Albin Plank]] | 180,5 || 62,0&nbsp;m || 69,0&nbsp;m |- | 16. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Rudolf Dietrich|Rudi Dietrich]] | 180,0 || 67,0&nbsp;m || 73,0&nbsp;m |- | 17. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} [[Karl Holmström]] | 178,5 || || |- | 18. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Robert Engel]] | 176,0 || || |- | 19. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Toni Eisgruber]] | 175,5 || || |- | 20. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Willi Fischer (ski-skakač)|Willi Fischer]] | 174,0 || || |- | 21. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Hans Karg]] | 170,0 || || |- | 22. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Friedl Brandner]] | 166,0 || || |- | 23. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Hermann Anwander]] | 161,0 || || |- | 24. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Fritz Ruepp]] | 156,0 || || |- | 25. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Willy Gotthold]] | 148,5 || || |} |} Papinska konklava 2025. Papinska konklava održana je 7. i 8. maja 2025, kako bi se izabrao novi papa, nasljednik Pape Franje, koji je umro 21. aprila 2025. Od 135 podobnih kardinala sa pravom glasa, prisustvovali su svi osim dvojice. Na četvrtom glasanju, konklava je izabrala kardinala Roberta Francisa Prevosta, prefekta Dikasterija za biskupe i predsjednika Papinske komisije za Latinsku Ameriku. Nakon prihvatanja izbora, uzeo je ime Lav XIV. == Izborni proces == Proces izbora pape započeo je 21. aprila 2025, kratko nakon smrti Pape Franje. Kao i na papinskoj konklavi 2013, dekan i prodekan Kardinalskog zbora bili su stariji od 80 godina i nisu mogli sudjelovati. Najstariji kardinal mlađi od 80 godina, Pietro Parolin, predsjedavao je konklavom. === Vrijeme i procedura === Prema Universi Dominici gregis, apostolskoj konstituciji Ivana Pavla II. iz 1996, odnosno modifikovanom motopropriju Normas nonnullas Benedikta XVI. iz 2013, kardinali su imali najmanje 15 dana za sazivanje konklave nakon što je Stolica postala upražnjena. Oni su imali diskreciono pravo da započnu konklavu ranije ili najkasnije 20 dana nakon što mjesto pape postane upražnjeno. Dana 28. aprila 2025, dva dana nakon Franjine sahrane, peta generalna kongregacija kardinala odredila je 7. maj 2025. za početak konklave. === Kardinali elektori === Kardinali stariji od 80 godina nisu mogli sudjelovati u izboru novog pape. Dana 21. aprila 2025. bilo je ukupno 252 kardinala, a 135 njih je bilo mlađe od 80 godina, samim time s pravom glasa. Od tih 135 kardinala s pravom glasa, 80% je imenovao papa Franjo. Od proglašavanja Romano Pontifici eligendo i Universi Dominici gregis 1975. godine, maksimalni broj kardinala elektora je određen na 120. Konklava 2025. bila je prva konklava u kojoj je ovaj broj premašen na dan kada je Stolica postala upražnjena. Prema kanonskom pravu, svaki kardinal mlađi od 80 godina koji se nije odrekao ili izgubio pravo glasa imao je pravo biranja na konklavi. Papa koji je izabrao više od 120 kardinala elektora, kao što je to učinio Papa Franjo, u praksi poništava ograničenje iz 1975. Dana 30. aprila 2025, generalna kongregacija kardinala potvrdila je da svi prisutni kardinali elektori mogu glasati na konklavi koja započinje 7. maja. Nepodobni kardinali su ipak mogli prisustvovati generalnim kongregacijama i učestvovati u raspravama koje su prethodile konklavi. Iako kardinali imaju ovlasi da biraju bilo kog katolika koji je kršten, posljednji put kada je jedan "nekardinal" bio izabran bilo je na papinskoj konklavi 1378. godine. === Neučestvovanje === Nakon što je rekao da će pokušati učestvovati u konklavi, kardinal Giovanni Angelo Becciu iz Italije, koji se odrekao svojih kardinalskih prava zbog finansijskog skandala, izjavio je da će poštovati želju Pape Franje i suzdržati se od učešća. Zdravstveni problemi spriječili su kardinale Antonija Cañizaresa Lloveru iz Španije i Johna Njuea iz Kenije da učestvuju u konklavi, čime je broj učesnika smanjen na 133. Za izbor pape bila su potrebna 89 glasa, odnosno dvotrećinska većina. Ovo je bio najveći broj kardinala koji su ikada učestvovali u jednoj konklavi. == Nagađanja == Franjina hospitalizacija u februaru i martu 2025. potaknula je spekulacije o predstojećoj konklavi. Zbog velikog međunarodnog širenja članstva u Kardinalskom zboru pod Papom Franjom, broj kardinala porastao je na 252, sa preko 140 neevropskih kardinala koji su izabrani za vrijeme njegovog pontifikata, neki posmatrači sugerisali su da je moguć izbor neevropskog pape. Prvobitno je planirano da konklava 2025. ima 135 elektora iz 71 zemlje, dok je konklava 2013. i 2005. imala 115 elektora iz 48, odnosno 52 zemlje. Neki od kardinala učesnika nisu govorili talijanski, radni jezik Rimske kurije. Vodeći se talijanskom izrekom "debeo papa, mršav papa", neki komentatori predviđali su da će Franjin nasljednik biti konzervativniji, zbog zabrinutosti oko uplitanja u proces izbora, koje je zabranio Ivan Pavao II, te neprijateljskog preuzimanja od strane ultrakonzervativnih političara i katolika. Što se tiče 3. i 4. generalne kongregacije, među kardinalima je navodno postojala želja za desetogodišnjim papom, nekim u kasnim sedamdesetim, s iskustvom u Rimskoj kuriji, ko bi bio više fokusiran na unutrašnje poslove. Neki su smatrali da je mlađi papa vjerovatniji izbor, dok su drugi smatrali da su kardinali poput Pierbattista Pizzaballa i Roberta Prevosta premladi. Mnogi kardinali su izrazili nadu za kratkom konklavom kao 2005. i 2013. godine. S obzirom na složenost i heterogenost ove konklave, u poređenju s onom koja je Papu Franju izabrala za dva dana 2013, kardinal Rainer Woelki očekivao je da će konklava 2025 potrajati duže; kardinali Louis Raphaël I Sako i Gregorio Rosa Chávez očekivali su kraću dvodnevnu ili trodnevnu konklavu, za koju je potonji napomenuo da će trajati "maksimalno tri dana". ---- ---- ---- ---- ----'''Starlingov princip''' navodi da kretanje tečnosti kroz polupropusni krvni sud, poput kapilara ili malh venula, zavisi od [[Pritisak|hidrostatskog pritiska]] i koloidnog osmotskog pritiska (onkotskog), s obje strane polupropusne barijere koja propušta filtrat, usporavajući izlazak većih molekula, poput proteina, iz krvotoka. Pošto svi krvni sudovi dopuštaju određeni stepen curenja proteina, pravi balans preko membrane ne može se postići, te dolazi do kontinuiranog protoka vode sa malim rastvorima. Svojstva molekulske filtracije zida kapilara leže u nedavno otkrivenom endokapilarnom sloju, a ne u dimenzijama pora kroz ili između endotelskih ćelija. Ovaj vlaknasti matriksni endokapilarni sloj naziva se endotelni glikokaliks. Starlingova jednačina opisuje ovaj odnos u matematičkom obliku i može se primijeniti na mnoge biološke i nebiološke polupropusne membrane. == Jednačina == Starlingova jednačina primijenjena na zid krvnog suda glasi: : <math>\ J_v = L_\mathrm{p} S ( [P_\mathrm{c} - P_\mathrm{i}] - \sigma[\pi_\mathrm{p} - \pi_\mathrm{g}] )</math> gdje je: * <math> J_v </math> volumen filtracije rastvarača kroz endotel po sekundi. * <math> [P_\mathrm{c} - P_\mathrm{i}] - \sigma[\pi_\mathrm{p} - \pi_\mathrm{g}] </math> ukupna pokretačka sila. ** <math> P_c </math> kapilarni [[hidrostatski pritisak]] ** <math> P_i </math> intersticijski hidrostatski pritisak ** <math> \pi_p </math> onkotski pritisak plazmatskih proteina. ** <math> \pi_g </math> subglikokaliksni onkotski pritisak, koji se mijenja obrnuto proporcionalno sa <math> J_v </math> i tako stabilizuje <math> J_v </math>. ** <math> L_p </math> hidraulička propusnost membrane ** <math> S </math> površina za filtraciju, određena pukotinama u "tight junction" ljepilu koje povezuje endotelske ćelije na njihovim ivicama. ** <math> \sigma </math> Stavermanov refleksni koeficijent, koji zavisi od stanja endotelnog glikokaliksa iznad pukotina između spojeva. Pritisci se uobičajeno mjere u '''milimetrima živinog stuba (mmHg)''', a koeficijent filtracije u '''mililitrima po minuti po milimetru živinog stuba (ml·min⁻¹·mmHg⁻¹)'''. Brzina kojom se tečnost filtrira kroz vaskularni endotel (transendotelna filtracija) određena je zbirom dvije sile koje guraju van, '''kapilarnog pritiska (P_c)''' i '''koloidnog osmotskog pritiska ispod endotelnog glikokaliksa (π_g)''', te dvije sile koje apsorbuju, '''onkotskog pritiska plazmatskih proteina (π_p)''' i '''intersticijskog pritiska (P_i)'''. '''Starlingova jednačina''' je prva od dvije '''Kedem–Katchalski jednačine''', koje primjenjuju termodinamiku van ravnoteže na teoriju osmotskog pritiska kroz membrane koje su barem djelomično propusne za rastvor odgovoran za razliku osmotskog pritiska. Druga Kedem–Katchalski jednačina objašnjava '''transendotelni transport rastvora (J_s)'''. Danas se zna da '''prosječni kolodni osmotski pritisak intersticijske tečnosti nema značajan uticaj na J_v'''. Razlika kolodnog osmotskog pritiska koja se suprotstavlja filtraciji sada se definiše kao '''π' minus subglikokaliksni π_g'''. '''Subglikokaliksni prostor''' je vrlo mala, ali životno važna mikrodomena ukupnog intersticijskog prostora. Koncentracija rastvorljivih proteina u toj mikrodomeni, koja određuje π_g, približno je nula dok postoji adekvatna filtracija koja ih ispira iz interendotelnih pukotina. Iz tog razloga je '''J_v mnogo manji nego što je ranije izračunato i strogo je regulisan'''. Svaki privremeni porast plazmatskog kolodnog osmotskog pritiska ili pad kapilarnog hidrostatskog pritiska dovoljan da izazove obrnuti (negativni) J_v dovodi do neometane difuzije intersticijskih proteina u subglikokaliksni prostor, smanjujući razliku kolodnog osmotskog pritiska koja je pokretala apsorpciju tečnosti u kapilaru. Ovisnost π_g o lokalnom J_v nazvana je '''Model Glikokaliksa''' ili '''Michel-Weinbaum model''', u čast dvojice naučnika koji su nezavisno opisali filtracijsku funkciju glikokaliksa. '''Michel-Weinbaum model''' objašnjava kako većina kontinuiranih kapilara održava stanje stabilne filtracije duž cijele dužine većinu vremena. Privremeni poremećaji Starlingovih sila brzo se vraćaju u stanje stabilne filtracije. '''Koeficijent filtracije''' Glavni članak: Koeficijent filtracije U nekim tekstovima, proizvod '''hidrauličke propusnosti''' i '''površine membrane''' naziva se '''filtracijski koeficijent K_fc'''.[potrebna citacija] '''Refleksni koeficijent''' '''Stavermanov refleksni koeficijent, σ''', je bezdimenzionalna konstanta koja je specifična za propusnost membrane za određeni rastvor.[4] '''Starlingova jednačina''', napisana bez σ, opisuje protok rastvarača kroz membranu koja je nepropusna za rastvore sadržane u otopini.[5] '''σ_n''' koriguje djelomičnu propusnost polupropusne membrane za rastvor n.[5] Gdje je '''σ blizu 1''', plazmatska membrana je manje propusna za označene čestice (npr. veće molekule poput albumina i drugih plazmatskih proteina), koje mogu prolaziti kroz endotelni sloj, iz područja više koncentracije u područje niže koncentracije, sporije, dok voda i manji rastvori prolaze kroz glikokaliksni filter u ekstravaskularni prostor.[5] '''Glomerulski kapilari''' imaju refleksni koeficijent blizu 1, jer normalno nijedan protein ne prelazi u glomerulski filtrat. Suprotno tome, '''hepatijski sinusoidni kapilari''' nemaju refleksni koeficijent jer su potpuno propusni za proteine. Intersticijska tečnost jetre unutar '''Space of Disse''' ima isti kolodni osmotski pritisak kao plazma, pa se sinteza albumina u hepatocitima može regulisati. '''Približne vrijednosti''' Ispod su tipične vrijednosti za varijable u '''Starlingovoj jednačini''', koje regulišu neto '''J_v''' na oko 0,1 ml po sekundi, 5–6 ml po minuti ili oko 8 litara dnevno. {| class="wikitable" !Lokacija !P_c (mmHg)[6] !P_i (mmHg)[6] !σπ_c (mmHg)[6] !σπ_g (mmHg)[6] |- |Arteriolarni kraj kapilara | +35 |−2 | +28 |zavisi od lokalnog J_v |- |Venula | +15 |−2 | +28 |zavisi od lokalnog J_v |} '''Specifični organi''' '''Bubrezi''' Glomerulski kapilari imaju kontinuirani sloj glikokaliksa u zdravlju, a ukupna transendotelna stopa filtracije rastvarača ('''J_v''') prema bubrežnim tubulima je obično oko 125 ml/min (oko 180 litara/dan). Glomerulski kapilarni '''J_v''' je poznatiji kao '''glomerulska filtracija (GFR)'''. '''Pluća''' Starlingova jednačina može opisati kretanje tečnosti iz plućnih kapilara u alveolarni prostor zraka.[7][8] '''Klinički značaj''' Woodcock i Woodcock su 2012. pokazali da revidirana Starlingova jednačina ('''steady-state Starling principle''') pruža naučno objašnjenje kliničkih opažanja u vezi sa intravenskom terapijom tečnošću.[9] Tradicionalno učenje o filtraciji i apsorpciji tečnosti unutar jedne kapilare je zamijenjeno konceptom vitalne cirkulacije '''ekstracelularne intersticijske tečnosti''' koja teče paralelno sa cirkulacijom krvi. Infuzija intravenskih tečnosti koja povećava '''plazmatski kolodni osmotski pritisak''' (kolodna terapija) ima mnogo manji uticaj na plazmatski volumen nego što se prvobitno očekivalo, djelimično zato što početno smanjena stopa filtracije omogućava porast koncentracije proteina u subglikokaliks prostoru, vraćajući razliku kolodnog osmotskog pritiska i transendotelnog protoka rastvarača na nivo stabilne ravnoteže unutar jednog sata. Prevencija i liječenje edema (prekomjerne intersticijske tečnosti) zavisi od '''normalizacije P_c''' i optimizacije protoka limfe. '''Istorija''' Starlingova jednačina je dobila ime po britanskom fiziologu '''Ernestu Starlingu''', koji je također poznat po '''Frank–Starlingovom zakonu srca'''.[10] Starling se može pripisati i zaslugom za identifikaciju da je “apsorpcija izotoničnih rastvora soli (iz ekstravaskularnog prostora) od strane krvnih žila određena osmotskim pritiskom serumskih proteina” još 1896. godine.[10] '''Vidi također''' '''Shéyaa Bin Abraham-Joseph''' (rođen 22. oktobra 1992.), poznatiji kao '''21 Savage''', britanski je reper sa adresom u Atlanti, Georgia. Rođen u Londonu, odrastao je u Sjedinjenim Američkim Državama. Muzičku karijeru započeo je 2013. godine, izbacivši tri mixtapea koji su naišli na regionalno priznanje. Probio se zajednički EP-jm sa producentom Metro Boominom, pod nazivom Savage Mode (2016), koji je zauzeo 23. mjesto na Billboard 200 listi. Glavni singlovi ''"X"'' (sa Futureom) i ''"No Heart"'' našli su se u top 40 na Billboard Hot 100 listi. Kasnije iste godine dodatno je zapažen kao gost na Drakeovom singlu ''"Sneakin'"''. U januaru 2017. godine potpisao je ugovor sa Epic Records. Njegov prvi studijski album, Issa Album (2017), dostigao je drugo mjesto na Billboard 200 listi, dok je glavni singl ''"Bank Account"'' dosegao 12. mjesto na Billboard Hot 100. Iste godine objavio je i zajednički album Without Warning (2017.) sa Metro Boominom i reperom Offsetom, te je i gostovao na Post Maloneovom singlu ''"Rockstar"'', koji je zauzeo prvo mjesto na Billboard Hot 100 i dobio dvije nominacije na 61. dodjeli Grammy nagrada za pjesmu godine i najbolju rep pjesmu. Njegov drugi album, I Am > I Was (2018), bio je prvi koji je debitovao na prvom mjestu Billboard 200, a singl ''"A Lot"'' (sa J. Coleom) osvojio je Grammy za najbolju rep pjesmu. Godine 2020. on i Metro Boomin objavili su nastavak EP-a, Savage Mode II, koji je također debitovao na prvom mjestu Billboard 200 i donio top 10 singlove ''"Runnin"'' i ''"Mr. Right Now"'' (sa Drakeom). Godine 2022. gostovao je na Drakeovom singlu "Jimmy Cooks", što je bila njegova prva pjesma koja je debitovala na prvom mjestu Hot 100. Kasnije te godine, sa Drakeom je izdao zajednički album "Her Loss", koji je također zauzeo prvo mjesto Billboard 200, čime je postao njegov treći projekat na vrhu liste. Njegov treći solo album, American Dream iz 2024, bio je njegov četvrti uzaspni album na prvom mjestu i donio top 10 pjesme na Billboard Hot 100: Redrum i Nee-Nah. 21 Savage uhapšen je od strane američke imigracione službe (ICE), 3. februara 2019. Zvaničnici su otkrili da je britanski državljanin koji je u SAD ušao u julu 2005. nezakonio ostao nakon isteka H-4 vize 2006. godine. Dobio je kauciju 12. februara i pušten je narednog dana, dok je čekao ishod ubrzanog deportacionog ročišta, koje je prvobitno bilo zakazano za 9. april, ali je kasnije odgođeno na neodređeno vrijeme. Advokati 21 Savagea tvrdil su da je on legalno boravio u SAD godinama prije isteka H-4 vize 2005. godine. Godine 2023, 21 Savage posteao je legalni stalni stanovnik SAD-a i dobio je zelenu kartu. Godine 2022. 21 Savage je gostovao na Drakeovom singlu ''"Jimmy Cooks"'', što je bila njegova prva pjesma koja je debitovala na prvom mjestu Hot 100. Kasnije iste godine zajedno sa Drakeom izdao je zajednički album '''Her Loss''', koji je također zauzeo prvo mjesto Billboard 200, čime je postao njegov treći projekat na vrhu liste. Njegov treći solo album, '''American Dream''' (2024), bio je njegov četvrti uzastopni album na prvom mjestu i donio top 10 singlove na Billboard Hot 100: ''"Redrum"'' i ''"Née-Nah"''. Što se tiče imigracionog statusa, 21 Savage je uhapšen od strane američke imigracione službe (ICE) 3. februara 2019. Zvaničnici su otkrili da je britanski državljanin koji je u SAD ušao u julu 2005. i nezakonito ostao nakon isteka H-4 vize 2006. Dobio je kauciju 12. februara i pušten je narednog dana, dok je čekao ishod ubrzanog deportacionog ročišta, prvobitno zakazanog za 9. april, ali kasnije odgođenog na neodređeno vrijeme. Njegovi advokati tvrdili su da je legalno boravio u SAD godinama prije isteka H-4 vize. Godine 2023. 21 Savage je postao legalni stalni stanovnik SAD-a i dobio zelenu kartu. <references /> '''Operacija Južno koplje''' predstavlja vojnu i nadzornu kampanju Sjedinjenih Američkih Država, čiji je deklarirani cilj "otkrivanje, ometanje i razgradnja transnacionalnih kriminalnih i nezakonitih pomorskih mreža", prema navodima administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. Pojedini analitičari smatraju da operacija predstavlja hibrid borbe protiv terorizma i rata protiv droge, dok drugi tvrde da je među implicitnim ciljevima bilo i uklanjanje Nicolása Madura s vlasti u Venecueli. == Početak kampanje == Usred zabrinutosti Trumpove administracije zbog krijumčarenja droge u SAD, kao i pojačanih napetosti između SAD-a i Venecuele tokom venecuelanske krize, Sjedinjene Američke Države su sredinom augusta 2025. započele raspoređivanje vojnih snaga u Karipskom moru. U septembru su počeli zračni napadi na plovila za koja američka administracija tvrdi da su pod kontrolom narkoterorističkih mreža koje krijumčare drogu u SAD. Do kraja novembra, nakon što je Kartel Sunca proglašen stranom terorističkom organizacijom i posebno označenom globalnom terorističkom organizacijom, operacija je ušla u novu fazu. U decembru je administracija SAD-a proglasila vladu Nicolása Madura stranom terorističkom organizacijom i započela ukrcavanje na sankcionirane tankera se sirovom naftom, te njhovu pljenidbu. Krajem decembra izveden je prvi američki napad na kopneni cilj unutar Venecuele. Dana 3. januara 2026. američke snage bombardovale su ciljeve u Caracasu i drugim lokacijama, te su zarobile Nicolása Madura i prebacile ga izvan zemlje. == Formalno imenovanje i flota == Operacija je službeno imenovana 13. novembra 2025. od strane Petea Hegsetha, američkog ministra obrane, kao proširenje operacije istog naziva koju je najavila Ratna mornarica SAD 28. januara 2025. godine. Operacija koristi '''hibridnu flotu plovila''' opremljenih robotskim i autonomnim sistemima radi otkrivanja i borbe protiv navodnih mreža krijumčarenja droge u zapadnoj hemisferi. == Porijeklo i historija == Ratna mornarica SAD-a najavila je operaciju u januaru 2025. koristeći Četvrtu flotu, fokusirajući se na integraciju „robotskih i autonomnih sistema s tradicionalnim pomorskim snagama“.[33][34] Prema ''Miami Heraldu'', Foster Edwards, direktor Hibridne flote, opisao je Southern Spear kao značajan korak u razvoju hibridne flote, s ciljem operacionalizacije kombinacije robotskih i autonomnih sistema radi nadzora ilegalnog krijumčarenja, te razvoja novih tehnika i procedura za integraciju ovih sistema u pomorsko okruženje.[33] Operacija je koristila '''besposadna plovila kompanije Saildrone''' za praćenje ilegalnih aktivnosti u Karipskom i Tihom okeanu,[35][36] dok su besposadni čamci za rizične misije već do juna 2025. korišteni za prikupljanje obavještajnih podataka.[37] U oktobru 2025., '''Zapovjedništvo Južnih snaga SAD-a (USSOUTHCOM)''' formiralo je zajedničku operativnu grupu sa sjedištem u štabu II marinske ekspedicione snage (II MEF), s ciljem suzbijanja djelovanja narkokartela u regiji.[39][40] Jedinica je kasnije poznata kao Zajednička operativna grupa '''Southern Spear''', a njene aktivnosti koordinirane su s Četvrtom flotom.[33][41] U novembru 2025., nakon planiranja raspoređivanja robotskih površinskih plovila, manjih presretačkih čamaca i bespilotnih zračnih letjelica, Pete Hegseth je službeno predstavio Zajedničku operativnu grupu. Operacija je obuhvatala kopnene, zračne i logističke snage radi koordinacije i jačanja protunarkotičkih aktivnosti širom zapadne hemisfere.[38] Sjedište grupe je u '''Pomorskoj bazi Mayport na Floridi''', a operacije su započele kasnije u novembru.[33] ''The New York Times'' opisao je predsjedavajućeg Združenog generalštaba SAD-a, Dana Cainea, kao „glavnog arhitekta“ operacije.[16] == Terorističke i druge oznake == Tri dana nakon predstavljanja operacije, Marco Rubio, američki državni sekretar, najavio je da će SAD proglasiti '''Kartel Sunca''', za koji tvrde da ga vodi Nicolás Maduro, Stranom terorističkom organizacijom.[43][44] Rubio je naveo da su karteli „odgovorni za terorističko nasilje širom hemisfere i za krijumčarenje droge u SAD i Evropu“. Maduro je negirao optužbe.[43] ''Miami Herald'' je naveo da bi ova odluka efektivno označila Madura i visoke zvaničnike, uključujući ministra unutrašnjih poslova Diosdado Cabella i ministra odbrane Vladimira Padrina Lópeza, kao teroriste.[45] SAD su 16. decembra 2025. proglasile '''Gulf Clan (Clan del Golfo)''' stranom terorističkom organizacijom.[46][47] Dana 15. decembra 2025., Trump je potpisao izvršnu naredbu kojom se '''fentanil proglašava oružjem masovnog uništenja'''.[48] Dva dana kasnije, najavio je da će Madurovu administraciju proglasiti Stranom terorističkom organizacijom.[49] == Kampanja i operacije == Sredinom augusta 2025. SAD su počele raspoređivati trupe u Karipskom moru.[50] Do kraja novembra, SAD su imale najveće vojne prisustvo u regiji od Kubanske raketne krize 1962.[51] Američke snage su napadale i potapale plovila navodno korištena za krijumčarenje droge u Karipskom moru i Istočnom Pacifiku.[52] U roku nekoliko dana od predstavljanja operacije, zajedničke operacije SAD-a i Dominikanske Republike rezultirale su zapljenom čamaca za krijumčarenje kokaina.[1][54] # novembra, nekoliko '''B-52 Stratofortress''' bombardera letjelo je u blizini obale Venezuele radi demonstracije bombarderskog napada.[51] # decembra SAD počinju zaplijenu i presretanje tankera sa venezuelanskom naftom, a 17. decembra Trump naredio “blokadu” sankcioniranih tankera.[29][57][58][59] Prvi napad na kopneni cilj u Venecueli izveden je 26. decembra 2025. – pomorski objekt navodno korišten za ukrcaj droga pogođen je dron napadom CIA-e, bez žrtava.[60][61] # januara 2026., eksplozije i nisko leteći avioni prijavljeni su u Caracasu i drugim dijelovima zemlje, a Maduro je zarobljen u '''Operaciji Absolute Resolve'''.[62] == Učešće saveznih država i logistička podrška == === Saveznici SAD-a === Osim Trinidad i Tobaga, CNN je 19. novembra naveo da su '''Dominikanska Republika, El Salvador, Gvajana, Panama i Portoriko''' pružili podršku, dok su '''Argentina, Ekvador i Paragvaj''' iskazali političku podršku.[1] '''Dominikanska Republika''': Zajedničke akcije s američkim agencijama rezultirale su zapljenom velike količine kokaina.[63][64] 26. novembra, predsjednik Luis Abinader odobrio je privremenu upotrebu zračne baze San Isidro i međunarodnog aerodroma Las Americas za američke protunarkotičke operacije.[65][66] Do sredine decembra, SAD su premjestile specijalizovane vojne resurse u Portoriko i Dominikansku Republiku za podršku ciljanim kopnenim napadima, zapljeni tankera i provedbi embarga.[67][68][69][70] '''El Salvador''': Prema izvještaju ''The New York Timesa'', SAD su sredinom oktobra počele operirati iz El Salvadora s tri aviona – AC-130J Ghostrider, P-8A Poseidon i C-40 Clipper – što je vjerovatno prvi put da je strana država omogućila SAD-u korištenje aviona za moguće vojne napade u regiji.[2][71] '''Trinidad i Tobago''': Razarač Gravely stigao je 26. oktobra 2025. za četverodnevnu obuku s američkim marinama.[72][73] Dodatne vježbe najavljene su u novembru.[74][75] U novembru instaliran je radar za zračni nadzor, a u decembru su odobreni američki vojni avioni za logističke operacije i rotacije osoblja.[76][77][78] === Saveznici Venezuele === '''Maduro''' je tražio vojnu podršku od Rusije, Kine i Irana radi obrane protiv SAD-a.[79][80] '''Kuba''' je obezbijedila sigurnosne i kontraobavještajne snage, dok '''Kina''' i '''Iran''' pružaju ograničenu pomoć zbog vlastitih problema.[13][80][82] # oktobra, '''ruski transportni avion Il-76''' s Pantsir-S1 i Buk-M2E sistemima sletio je u Venezuelu za vojnu podršku.[79][80][83] U decembru 2025., Maduro je pozvao kolumbijsko društvo, uključujući vojsku, da brani zemlju od američke agresije. Predsjednik Kolumbije, Gustavo Petro, odbacio je zahtjev i naglasio da Maduro nije narkokartelski lider.[84][85] == Analiza == Neki analitičari smatraju da operacija predstavlja hibrid borbe protiv terorizma i rata protiv droge.[86][87][88] Pino Arlacchi, bivši direktor UN-ove Agencije za droge i kriminal, tvrdi da prikazivanje Venezuele kao “države droge” predstavlja geopolitički motivisanu kampanju SAD-a i ističe da je saradnja venecuelanske vlade u borbi protiv droge među najboljima u Južnoj Americi.[89][90] Članak Savjeta za međunarodne odnose (CFR) iz decembra 2025. tvrdi da opseg i intenzitet operacije ukazuju da su ciljevi Trumpove administracije širi od borbe protiv droge, uključujući i plan za uklanjanje Madura.[91] == Reakcije == Prema ''Foreign Policy'', anketa među Latinoamerikancima širom Amerike (uključujući SAD i Kanadu) iz oktobra 2025. pokazala je „prilično visok nivo podrške“ američkoj vojnoj intervenciji u Venezueli s ciljem uklanjanja Madura i njegove vlade, pri čemu su Latinoamerikanci bili skloniji podržati takav scenario od samih američkih ispitanika.[92][93] Sezona šumskih požara u 2025. obuhvata šumske požare na više kontinenata. U nastavku slijedi spisak šumskih požara iz cijelog svijeta u 2025. godini. == Afrika == * Požar na Stolnoj planini 2025. godine == Azija == * Šumski požar u Ofunatu * Šumski požari u Južnoj Koreji 2025. godine * Požari na Zapadnoj obali u Izraelu 2025. godine * Šumski požari u Siriji 2025. godine * Šumski požari u Turskoj 2025. godine * Šumski požari u Rusiji 2025. godine 7c8k4fqsg6nmpzphbdoq9grxlpcchh4 3829863 3829624 2026-04-13T09:34:29Z Tulum387 155909 Započet članak Spisak izbora u 2026. 3829863 wikitext text/x-wiki Ispod je spisak izbora koji su održani ili će biti održani 2026. godine. * [[Izbori za Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija 2026.]] * [[Nacionalni izborni kalendar 2026.]] * [[Lokalni izborni kalendar 2026.]] == Afrika == * {{ZID|Alžir}} ** [[Parlamentarni izbori u Alžiru 2026.|Parlamentarni izbori u Alžiru]] (juni) * {{ZID|Benin}} ** [[Parlamentarni izbori u Beninu 2026.|Parlamentarni izbori u Beninu]] (11. januar) ** [[Predsjednički izbori u Beninu 2026.|Predsjednički izbori u Beninu]] (12. april) * {{ZID|Džibuti}} ** [[Predsjednički izbori u Džibutiju 2026.|Predsjednički izbori u Džibutiju]] (10. april) * {{ZID|Etiopija}} ** [[Opći izbori u Etiopiji 2026.|Opći izbori u Etiopiji]] (1. juni) * {{ZID|Gambija}} ** [[Predsjednički izbori u Gambiji 2026.|Predsjednički izbori u Gambiji]] (5. decembar) * {{ZID|Gvineja}} ** [[Parlamentarni izbori u Gvineji 2026.|Parlamentarni izbori u Gvineji]] (24. maj) * {{ZID|Gvineja Bisau}} ** [[Opći izbori u Gvineji Bisau 2026.|Opći izbori u Gvineji Bisau]] (6. decembar) * {{ZID|Južni Sudan}} ** [[Opći izbori u Južnom Sudanu 2026.|Opći izbori u Južnom Sudanu]] (22. decembar) * {{ZID|Južnoafrička Republika}} ** [[Lokalni izbori u Južnoj Africi 2026.|Lokalni izbori u Južnoj Africi]] (2. novembar) * {{ZID|Kamerun}} ** [[Parlamentarni izbori u Kamerunu 2026.|Parlamentarni izbori u Kamerunu]] * {{ZID|Libija}} ** [[Predsjednički izbori u Libiji 2026.|Predsjednički izbori u Libiji]] (april) ** [[Parlamentarni izbori u Libiji 2026.|Parlamentarni izbori u Libiji]] (april) * {{ZID|Maroko}} ** [[Opći izbori u Maroku 2026.|Opći izbori u Maroku]] (23. septembar) * {{ZID|Republika Kongo}} ** [[Predsjednički izbori u Republici Kongo 2026.|Predsjednički izbori u Republici Kongo]] (15. mart) * {{ZID|Somaliland}} ** [[Lokalni izbori u Somalilandu 2026.|Lokalni izbori u Somalilandu]] * {{ZID|Sveti Toma i Princip}} ** [[Predsjednički izbori na Svetom Tomi i Principu 2026.|Predsjednički izbori na Svetom Tomi i Principu]] (19. juli) ** [[Parlamentarni izbori na Svetom Tomi i Principu 2026.|Parlamentarni izbori na Svetom Tomi i Principu]] (27. septembar) * {{ZID|Uganda}} ** [[Opći izbori u Ugandi 2026.|Opći izbori u Ugandi]] (15. januar) * {{ZID|Zambija}} ** [[Opći izbori u Zambiji 2026.|Opći izbori u Zambiji]] (13. august) * {{ZID|Zapadna Sahara}} ** [[Legislativni izbori u Zapadnoj Sahari 2026.|Legislativni izbori u Zapadnoj Sahari]] * {{ZID|Zelenortska Ostrva}} ** [[Parlamentarni izbori na Zelenortskim Ostrvima 2026.|Parlamentarni izbori na Zelenortskim Ostrvima]] (17. maj) ** [[Predsjednički izbori na Zelenortskim Ostrvima 2026.|Predsjednički izbori na Zelenortskim Ostrvima]] (15. novembar) == Amerika == * {{ZID|Antigva i Barbuda}} ** [[Opći izbori u Antigvi i Barbudi 2026.|Opći izbori u Antigvi i Barbudi (30. april)]] * {{ZID|Bahami}} ** [[Opći izbori na Bahamima 2026.|Opći izbori na Bahamima (12. maj)]] * {{ZID|Barbados}} ** [[Opći izbori na Barbadosu 2026.|Opći izbori na Barbadosu (11. februar)]] * {{ZID|Bolivija}} ** [[Regionalni izbori u Boliviji 2026.|Regionalni izbori u Boliviji]] (22. mart – prvi krug i 19. april – drugi krug) * {{ZID|Brazil}} * [[Opći izbori u Brazilu 2026.|Opći izbori u Brazilu]] (4. oktobar – prvi krug i 25. oktobar – mogući drugi krug) * [[Guvernerski izbori u Brazilu 2026.|Guvernerski izbori u Brazilu]] (4. oktobar – prvi krug i 25. oktobar – mogući drugi krug) * {{ZID|Haiti}} ** [[Opći izbori na Haitiju 2026.|Opći izbori na Haitiju]] (30. august – prvi krug i 6. decembar – mogući drugi krug) * {{ZID|Kanada}} ** [[Opći izbori u Quebecu 2026.|Opći izbori u Quebecu]] ** [[Lokalni izbori u Britanskoj Kolumbiji 2026.|Lokalni izbori u Britanskoj Kolumbiji]] ** [[Lokalni izbori u Ontariju 2026.|Lokalni izbori u Ontariju]] ** [[Lokalni izbori na Ostrvu Princa Edvarda 2026.|Lokalni izbori na Ostrvu Princa Edvarda]] ** [[Lokalni izbori u Manitobi 2026.|Lokalni izbori u Manitobi]] ** [[Lokalni izbori u New Brunswicku 2026.|Lokalni izbori u New Brunswicku]] * {{ZID|Kolumbija}} ** [[Parlamentarni izbori u Kolumbiji 2026.|Parlamentarni izbori u Kolumbiji]] (8. mart) ** [[Predsjednički izbori u Kolumbiji 2026.|Predsjednički izbori u Kolumbiji]] (31. maj) * {{ZID|Kostarika}} ** [[Opći izbori na Kostariki 2026.|Opći izbori na Kostariki]] (1. februar) * {{ZID|Peru}} ** [[Opći izbori u Peruu 2026.|Opći izbori u Peruu]] (12. april) * {{ZID|Sjedinjene Američke Države}} * [[Izbori u Sjedinjenim Američkim Državama 2026.|Izbori u Sjedinjenim Američkim Državama]] (3. novembar) ** [[Izbori za guvernere u Sjedinjenim Američkim Državama 2026.|Izbori za guvernere u Sjedinjenim Američkim Državama]] ** [[Izbori za Predstavnički dom Sjedinjenih Američkih Država 2026.|Izbori za Predstavnički dom Sjedinjenih Američkih Država]] ** [[Izbori za Senat Sjedinjenih Američkih Država 2026.|Izbori za Senat Sjedinjenih Američkih Država]] ** [[Izbori za državna zakonodavna tijela u Sjedinjenim Američkim Državama 2026.|Izbori za državna zakonodavna tijela u Sjedinjenim Američkim Državama]] * {{ZID|Trinidad i Tobago}} ** [[Parlamentarni izboru u Trinidadu i Tobagu 2026.|Parlamentarni izboru u Trinidadu i Tobagu]] (12. januar) == Azija == * {{ZID|Bahrein}} ** [[Opći izbori u Bahreinu 2026.|Opći izbori u Bahreinu]] * {{ZID|Bangladeš}} ** [[Opći izbori u Bangladešu 2026.|Opći izbori u Bangladešu]] (12. februar) ** [[Ustavni referendum u Bangladešu]] (12. februar) * {{ZID|Indija}} ** [[Izbori u Indiji 2026.|Izbori u Indiji]] *** [[Izbori za zakonodavnu skupštinu Assama 2026.|Izbori za zakonodavnu skupštinu Assama]] (9. april) *** [[Izbori za zakonodavnu skupštinu Kerale 2026.|Izbori za zakonodavnu skupštinu Kerale]] (9. april) *** [[Izbori za zakonodavnu skupštinu Puducherryja 2026.|Izbori za zakonodavnu skupštinu Puducherryja]] (9. april) *** [[Izbori za zakonodavnu skupštinu Tamil Nadua 2026.|Izbori za zakonodavnu skupštinu Tamil Nadua]] (23. april) *** [[Izbori za zakonodavnu skupštinu Zapadnog Bengala 2026.|Izbori za zakonodavnu skupštinu Zapadnog Bengala]] (23–29. april) * {{ZID|Iran}} ** [[Izbori za vrhovnog vođu Irana 2026.|Izbor za vrhovnog vođu Irana]] (3–8. mart) * {{ZID|Irak}} ** [[Predsjednički izbori u Iraku 2026.|Predsjednički izbori u Iraku]] * {{ZID|Izrael}} ** [[Parlamentarni izbori u Izraelu 2026.|Parlamentarni izbori u Izraelu]] (oktobar) * {{ZID|Japan}} ** [[Opći izbori u Japanu 2026.|Opći izbori u Japanu]] (8. februar) ** [[Lokalni izbori u Japanu 2026.|Lokalni izbori u Japanu]] * {{ZID|Laos}} ** [[Parlamentarni izbori u Laosu 2026.|Parlamentarni izbori u Laosu]] (22. februar) * {{ZID|Mijanmar}} ** [[Opći izbori u Mijanmaru 2025/26.]] (11. januar – druga faza i 25. januar – treća faza) ** Predsjednički izbori u Mjanmaru (3. april) * {{ZID|Nepal}} ** [[Opći izbori u Nepalu 2026.|Opći izbori u Nepalu]] (5. mart) * {{ZID|Sjeverna Koreja}} ** [[Parlamentarni izbori u Sjevernoj Koreji 2026.|Parlamentarni izbori u Sjevernoj Koreji]] (15. mart) * {{ZID|Palestina}} ** [[Lokalni izbori u Palestini 2026.|Lokalni izbori u Palestini]] (25. april) * {{ZID|Pakistan}} ** [[Opći izbori u Azad Kašmiru 2026.|Opći izbori u Azad Kašmiru]] ** [[Izbori za skupštinu Gilgit-Baltistana 2026.|Izbori za skupštinu Gilgit-Baltistana]] * {{ZID|Filipini}} ** [[Izbori za parlament Bangsamoro 2026.|Izbori za parlament Bangsamoro]] (14. septembar) ** [[Seoski i omladinski izbori na Filipinima 2026.|Seoski i omladinski izbori na Filipinima]] (2. novembar) * {{ZID|Južna Koreja}} ** [[Lokalni izbori u Južnoj Koreji 2026.|Lokalni izbori u Južnoj Koreji]] (3. juni) * {{ZID|Tajvan}} ** [[Lokalni izbori na Tajvanu 2026.|Lokalni izbori na Tajvanu]] (28. novembar) * {{ZID|Tajland}} ** Opći izbori u Tajlandu (8. februar) ** Ustavni referendum u Tajlandu (8. februar) ** Izbori za guvernera Bangkoka (5. juli) ** Izbori za gradsko vijeće Bangkoka (5. juli) * {{ZID|Vijetnam}} ** [[Parlamentarni izbori u Vijetnamu 2026.|Parlamentarni izbori u Vijetnamu]] (15. mart) == Evropa == * {{ZID|Armenija}} * Parlamentarni izbori u Armeniji (7. juni) * {{ZID|Bosna i Hercegovina}} * Opći izbori u Bosni i Hercegovini (4. oktobar) * {{ZID|Bugarska}} * Parlamentarni izbori u Bugarskoj (19. april) * Predsjednički izbori u Bugarskoj (novembar) * {{ZID|Kipar}} * Parlamentarni izbori na Kipru (24. maj) * {{ZID|Češka}} * Lokalni izbori u Češkoj (9–10. oktobar) * Izbori za Senat Češke (9–10. oktobar – prvi krug i 16–17. oktobar – mogući drugi krug) * {{ZID|Danska}} * Opći izbori u Danskoj (24. mart) * Opći izbori na Farskim Otocima (26. mart) * {{ZID|Estonija}} ** Predsjednički izbori u Estoniji (2. septembar) * {{ZID|Francuska}} ** Lokalni izbori u Francuskoj (15. mart – prvi krug i 22. mart – mogući drugi krug) ** Lokalni izbori u Lyonu ** Lokalni izbori u Marseilleu ** Lokalni izbori u Nici ** Lokalni izbori u Parizu ** Lokalni izbori u Toulouseu ** Izbori za Senat Francuske (septembar) * {{ZID|Njemačka}} ** Pokrajinski izbori u Baden-Württembergu (8. mart) ** Pokrajinski izbori u Porajnju-Falačkoj (22. mart) ** Pokrajinski izbori u Saskoj-Anhaltu (6. septembar) ** Pokrajinski izbori u Berlinu (20. septembar) ** Pokrajinski izbori u Mecklenburg-Zapadnom Pomorju (20. septembar) * {{ZID|Mađarska}} Parlamentarni izbori u Mađarskoj (12. april) * {{ZID|Island}} Lokalni izbori na Islandu (16. maj) Referendum o članstvu Islanda u EU (29. august) * {{ZID|Ostrvo Man}} Opći izbori na Otoku Man (24. septembar) * {{ZID|Italija}} Ustavni referendum u Italiji (22–23. mart) Lokalni izbori u Italiji (24–25. maj – prvi krug i 7–8. juni – drugi krug) * {{ZID|Kosovo}} Predsjednički izbori na Kosovu Parlamentarni izbori na Kosovu * {{ZID|Latvija}} Parlamentarni izbori u Latviji * {{ZID|Crna Gora}} Lokalni izbori u Crnoj Gori * {{ZID|Nizozemska}} Lokalni izbori u Nizozemskoj (18. mart) * {{ZID|Sjeverni Kipar}} Parlamentarni izbori u Sjevernom Kipru * {{ZID|Portugal}} Predsjednički izbori u Portugalu (18. januar – prvi krug i 8. februar – drugi krug) * {{ZID|Rusija}} Zakonodavni izbori u Rusiji Regionalni izbori u Rusiji * {{ZID|Slovačka}} Lokalni izbori u Slovačkoj Regionalni izbori u Slovačkoj * {{ZID|Slovenija}} Parlamentarni izbori u Sloveniji (22. mart) * {{ZID|Španija}} Regionalni izbori u Aragonu (8. februar) Regionalni izbori u Kastilji i Leonu (15. mart) Regionalni izbori u Andaluziji (17. maj) * {{ZID|Švedska}} Opći izbori u Švedskoj (13. septembar) Lokalni izbori u Švedskoj * Transnistrija Predsjednički izbori u Transnistriji * {{ZID|Ujedinjeno Kraljevstvo}} Dopunski izbori Gorton i Denton (26. februar) Lokalni izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu (7. maj) Izbori za škotski parlament (7. maj) Izbori za Senedd (7. maj) == Okeanija == * {{ZID|Australija}} ** [[Pokrajinski izbori u Južnoj Australiji 2026.|Pokrajinski izbori u Južnoj Australiji]] (21. mart) ** [[Pokrajinski izbori u Victoriji 2026.|Pokrajinski izbori u Victoriji]] (28. novembar) * {{ZID|Cookova Ostrva}} ** [[Opći izbori na Cookovim Ostrvima 2026.|Opći izbori na Cookovim Ostrvima]] * {{ZID|Fidži}} ** [[Opći izbori na Fidžiju 2026.|Opći izbori na Fidžiju]] * {{ZID|Nova Kaledonija}} ** [[Legisativni izbori u Novoj Kaledoniji 2026.|Legisativni izbori u Novoj Kaledoniji]] * {{ZID|Novi Zeland}} ** [[Opći izbori na Novom Zelandu 2026.|Opći izbori na Novom Zelandu]] (7. novembar) * [[Niue]] ** [[Opći izbori u Niueu 2026.|Opći izbori u Niueu]] (2. maj) * {{ZID|Tokelau}} ** [[Opći izbori u Tokelauu 2026.|Opći izbori u Tokelauu]] (5. februar) '''Victoria Aleksanyan''' (rođena 1987. u Erevanu, Armenija) armenska je filmska režiserka i suosnivačica IFCA – Zajednice nezavisnih filmskih stvaralaca Armenije. Aleksanyan je napisala, režirala i producirala niz kratkih filmova. == Obrazovanje == Aleksanyan ima zvanje magistre likovnih umjetnosti iz filma sa Univerziteta Columbia, te diplomu iz ekonomske novinarske struke sa Rusko-armenskog univerziteta. Dobila je postprodukcijsku stipendiju na Baden-Württemberg Filmskoj akademiji. == Karijera == Aleksanyan je započela svoju karijeru kao novinarka, radeći u nekoliko kulturnih časopisa u Armeniji. Nakon što je diplomirala na Rusko-armenskom univerzitetu i stekla magistarsku diplomu iz novinarstva, njen profesionalni put dobio je umjetnički smjer. Pridružila se jednom projektu pozorišta na otvorenom u Norveškoj kao blogerka i izvođačica, a ubrzo zatim se preselila u New York kako bi studirala film na Univerzitetu Columbia. U novembru 2018. Aleksanyan je realizovala Filmmaking Learning Lab za Tumo Centar za kreativne tehnologije u Gyumriju i održala jednomjesečnu intenzivnu edukativnu filmsku radionicu, koja je rezultovala produkcijom zajedničkog kratkog filma pod nazivom "Gyumri, my love", koji su kreirali Tumo studenti. Također je bila članica Nezavisnog filmskog odbora pri Nacionalnom centru za kinematografiju, gdje je pregledala i ocjenjivala filmske projekte i scenarije za Državni konkurs za finansiranje 2018. godine. Sada je Aleksanyan suosnivačica, prikupljačica sredstava i članica Upravnog odbora IFCA-e, Zajednice nezavisnih filmskih stvaralaca Armenije. '''Tina Trstenjak''' (rođena 24. avgusta 1990. u Celju) je bivša slovenska džudistkinja koja se takmičila u kategoriji do 63 kg. Trenirala je u klubu Judo Klub Z'Dezele Celje. Nakon Olimpijskih igara 2020. završila je takmičarsku karijeru i kasnije postala sudija. == Uspjesi == === Svjetsko prvenstvo === * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Svjetskom prvenstvu u Bakuu 2017. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti 2017. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu u Astani 2015. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Svjetskom prvenstvu u Chelyabusku 2014. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Juniorskom svjetskom prvenstvu u Parizu 2009. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Juniorskom svjetskom prvenstvu u Bangkoku 2008. === Evropsko prvenstvo === * {{Gold1}} Zlatna medalja na Evropskom prvenstvu u Lisabonu 2021. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Evropskom prvenstvu u Tel Avivu 2018. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Evropskom prvenstvu u Varšavi 2017. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Evropskom prvenstvu u Kazanju 2016. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Evropskom prvenstvu u Bakuu 2015. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Evropskom prvenstvu u Montpellieru 2014. * {{Bronze3}} Timska bronzana medalja na Evropskom prvenstvu u Montpellieru 2014. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Evropskom prvenstvu u Budimpešti 2013. === Državno prvenstvo Slovenije === * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2020. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2019. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2018. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2017 . * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2015. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2014. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2013. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2012. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2011. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2010. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2009. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2007. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Državnom prvenstvu Slovenije 2006. === Ostala takmičenja === * {{Gold1}} Zlatna medalja na Budapest Grand Slamu 2020. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Düsseldorf Grand Slam 2020. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Paris Grand Slamu 2020. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Abu Dhabi Grand Slamu 2019. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Paris Grand Slamu 2019. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Abu Dhabi Grand Slamu 2018. * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Paris Grand Slam 2018. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Paris Grand Slamu 2017. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Paris Grand Slamu 2015 . * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Tokyo Grand Slamu 2017 . * {{Bronze3}} Bronzana medalja na Tokyo Grand Slamu 2016. * {{Silver2}} Srebrena medalja na Tokyo Grand Slamu 2015. * {{Gold1}} Zlatna medalja na Tokyo Grand Slamu 2014 . {{Infokutija lijek | Naziv lijeka = Remifentanil | Druga_imena = metil 1-(2-metoksikarboniletil)-4-(fenil-propanoil-amino)-piperidin-4-karboksilat | Grupa = Opioid | Trgovačka imena = Ultiva | ATC kodovi = N01AH06 ([[Svjetska zdravstvena organizacija|SZO]]) | CAS_registarski_broj = 132875-61-7 | Dostupnost bez recepta = ne | Strukturna formula = [[Datoteka:Remifentanil-2D-skeletal.svg|170px]] | IUPAC ime = | Sumarna formula = C<sub>20</sub>H<sub>28</sub>N<sub>2</sub>O<sub>5</sub> | Tačka topljenja = 5&nbsp;°C | Tačka ključanja = | Molarna masa = 376,447 g/mol | Biološka raspoloživost = 100% (IV/IM) | Metabolizam = razgrađen od strane nespecifičnih esteraza u plazmi i tkivima | Poluvrijeme eliminacije = 1-20 min | Izlučivanje = }} '''Remifentanil''', koji se prodaje pod trgovačkim imenom '''Ultiva''', je snažni, kratkodjelujući sintetički [[Opioid|opioidni]] [[analgetik]]. Daje se pacijentima tokom operacije kako bi se ublažila bol, te kao dodatak [[Anestezija|anestetiku]]. Remifentanil se koristi za [[Sedacija|sedaciju]], kao i u kombinaciji s drugim lijekovima za primjenu u [[Opća anestezija|općoj anesteziji]]. Upotreba remifentanila omogućila je primjenu anestezije s visokim dozama opioida i niskim dozama [[Hipnotik|hipnotika]], zbog sinergijskog djelovanja između remifentanila i različitih hipnotičkih lijekova, te isparljivih anestetika. == Medicinska primjena == Remifentanil se koristi kao opioidni analgetik koji ima i brzo djelovanje i brzo povlačenje (vrijeme oporavka). Efikasno se primjenjuje tokom [[kraniotomija]], spinalne hirurgije, [[Kardiohirurgija|kardiohirurgije]] i zahvata gastričnog bypassa. Iako opioidi općenito djeluju slično u smislu ublažavanja [[Bol|bola]], farmakokinetika remifentanila omogućuje brži postoperativni oporavak. Remifentanil se može primjenjivati kao dio anestetičke tehnike TIVA ([[totalna intravenska anestezija]]) pomoću [[Kompjuter|kompjuterski]] kontrolisanih infuzijskih pumpi u postupku nazvanom TCI ([[ciljano kontrolirana infuzija]]). Ciljana koncentracija u plazmi unosi se u pumpu u jedinicama ng/mL, koja zatim izračunava stopu infuzije prema faktorima pacijenta, poput dobi i težine. Za indukciju se obično koriste nivoi od 40 ng/mL, ali općenito variraju između 3–8 ng/mL. Za određene hirurške procedure koje stvaraju posebno jake podražaje može biti potrebna razina do 15 ng/mL. Relativno kratko kontekstno-osjetljivo poluvrijeme eliminacije remifentanila omogućuje brzo postizanje željenog nivoa u [[Krv|krvi]], a iz istog razloga oporavak također nastupa brzo. To omogućava upotrebu remifentanila u posebnim okolnostima, poput [[Carski rez|carskog reza]]. Kratko kontekstno-osjetljivo poluvrijeme remifentanila čini ga idealnim za intenzivnu bol kratkog trajanja. Kao takav, uspješno se koristi za ublažavanje bola tokom poroda; međutim, nije toliko učinkovit kao epiduralna analgezija. U kombinaciji s [[Propofol|propofolom]], remifentanil se koristi za anesteziju pacijenata koji prolaze [[Elektrokonvulzivna terapija|elektrokonvulzivnu terapiju]]. === Dostupni oblici === Primjenjuje se u obliku remifentanil hidrohlorida, a kod odraslih se daje kao [[intravenska infuzija]] u dozama koje se kreću od 0,1 mikrogram po kilogramu tjelesne mase u minuti (μg/kg/min) do 0,5 μg/kg/min. Djeca mogu zahtijevati veće infuzijske stope (do 1,0 μg/kg/min). Klinički korisne infuzijske stope za sedaciju su 0,025–0,1 μg/kg/min (stope se prilagođavaju prema starosti pacijenta, težini bolesti i invazivnosti hirurškog zahvata). Male količine drugih sedativnih lijekova obično se istovremeno primjenjuju sa remifentanilom kako bi se postigla sedacija. Klinički korisne infuzijske stope u općoj anesteziji variraju, ali obično su 0,1–1 μg/kg/min. == Farmakologija == === Farmakokinetika === Remifentanil se smatra metabolički "mekim" lijekom, što znači da se vrlo brzo razlaže u neaktivni oblik. Za razliku od drugih sintetičkih opioida koji se razgrađuju u jetri, remifentanil ima estersku vezu koja se brzo hidrolizira pomoću nespecifičnih enzima u tkivima i plazmi. Zbog toga se ne nakuplja u organizmu, a njegovo poluvrijeme eliminacije ostaje oko 4 minute, čak i nakon infuzije koja traje 4 sata. Remifentanil se razlaže u remifentanil kiselinu, koja je praktično neaktivna – samo 1/4600 jačine originalnog lijeka. Zbog brzog metabolizma i kratkog trajanja djelovanja, remifentanil je omogućio fleksibilnije i preciznije primjene u anesteziji. Kada se koristi zajedno sa hipnotikom, može se davati u relativno visokim dozama, jer se lijek brzo eliminiše iz krvi nakon prekida infuzije. Efekti nestaju brzo, čak i nakon dugih infuzija. Zbog sinergijskog djelovanja remifentanila i hipnotika (npr. propofola), doza hipnotika se može značajno smanjiti. To često vodi ka stabilnijem krvnom pritisku i srčanoj funkciji tokom operacije, kao i bržem postoperativnom oporavku. === Farmakodinamika === Kod pacijenata na mehaničkoj ventilaciji, remifentanil može biti efikasniji od morfina u kontroli bola i sedaciji, ali ne i od fentanila. == Neželjeni efekti == Remifentanil je specifični agonist μ-receptora, što znači da smanjuje tonus simpatičkog nervnog sistema, izaziva respiratornu depresiju i analgeziju. Efekti lijeka uključuju smanjenje frekvencije srca, arterijskog pritiska, frekvencije disanja i plućnog volumena u zavisnosti od doze. Ponekad se javlja i rigidnost mišića. Najčešći neželjeni efekti koje pacijenti prijavljuju su vrtoglavica – često kratkotrajna, uobičajena kod drugih brzodelujućih sintetičkih fenilpiperdinskih opioida poput fentanila i alfentanila, jak svrab (pruritus) – uglavnom po licu. Ovi efekti se obično kontrolišu promjenom doze (smanjivanjem ili, u nekim slučajevima, povećanjem) ili davanjem drugih sedativa koji pomažu pacijentu da lakše podnese ili ne osjeti neželjena dejstva. Budući da je svrab djelimično uzrokovan povišenim nivoom histamina u krvi, nerijetko se daju antihistaminici poput difenhidramina (Benadryl). Međutim, ovo se radi pažljivo, jer može izazvati prekomjernu sedaciju. Mučnina se takođe može pojaviti, ali je obično kratkotrajna, jer remifentanil brzo napušta krvotok nakon prekida infuzije. === Potencijal za zloupotrebu === Kao i drugi μ-receptor agonisti (npr. morfin i kodein), remifentanil može izazvati euforiju i ima potencijal za zloupotrebu. Međutim, zbog brzog metabolizma i kratkog poluvremena djelovanja, rizik od zloupotrebe je prilično nizak. Ipak, postoje zabilježeni slučajevi zloupotrebe remifentanila. == Društvo i kultura == === Razvoj i plasman na tržište === Prije nego što je razvijen remifentanil, većina kratkodjelujućih hipnotika i amnestika imala je problem s dugotrajnom upotrebom – lijekovi bi se nakupljali u organizmu i izazivali nepoželjne dugotrajne efekte nakon operacije. Remifentanil je dizajniran da bude snažan anestetik s ultra-kratkim i predvidljivim trajanjem djelovanja, bez problema nakupljanja. Remifentanil je patentirala kompanija Glaxo Wellcome Inc, a FDA je odobrila njegovu upotrebu 12. jula 1996. Patent je istekao 10. septembra 2017. === Pravni status === U [[Hong Kong|Hong Kongu]], remifentanil je regulisan prema Rasporedu 1 Zakona o opasnim drogama (Poglavlje 134). Mogu ga koristiti samo zdravstveni radnici, a smije se koristiti i u univerzitetske istraživačke svrhe. Supstancu mogu izdavati farmaceuti, ali samo na odgovarajući propisani recept. Svako ko distribuira supstancu bez recepta može biti kažnjen sa 10.000 hongkonških dolara. Kazna za trgovinu ili proizvodnju supstance iznosi 5,000,000 HK$ i doživotnu kaznu zatvora. Posjedovanje supstance za ličnu upotrebu bez dozvole Departmana zdravlja ilegalno je i kažnjava se sa 1,000,000 HK$ i/ili 7 godina zatvora. U Sjedinjenim Američkim Državama, remifentanil je narkotik iz Rasporeda II (''Schedule II'') pod kontrolom DEA, sa brojem ACSCN 9739, a godišnja proizvodna kvota za 2013. iznosila je 3,750 grama, što je ostalo nepromijenjeno u odnosu na prethodnu godinu. == Tert-butil remifentanil == Zamjena metil-[[Ester|estera]] na dugom lancu sa tert-butil-esterom čini ovaj remifentanilni analog 150.000 puta jačim od morfina i 210 puta jačim od samog remifentanila, što ga svrstava među najjače poznate fentanil analoge. Tert-butil grupa takođe čini lijek otpornijim na hidrolizu i produžava njegovo poluvrijeme u tijelu. == Primjena u veterini == Poluvrijeme remifentanila kod pasa je 6 minuta. Ovo poluvrijeme se ne povećava ni sa većom dozom ni sa dugotrajnom upotrebom, pa je oporavak nakon primjene vrlo brz. Remifentanil je efikasniji kod pasa nego kod mačaka, mada se povećanjem doze kod mačaka može postići analgezija i smanjenje čula bola (anti-nocicepcija). [[Hiperalgezija]] i tolerancija su primijećene kod glodara i kunića, ali ne kod pasa i mačaka. Kod konja, remifentanil može pružiti dugotrajnu sedaciju kada se kombinuje sa [[Ksilazin|ksilazinom]] i koristi kao kontinuirana infuzija. == Reference == == Ubistva u šumi u Klanovicáma == Dana 15. decembra 2023. godine, u šumi Klánovice na istočnom obodu Praga, oko 25 kilometara od Karlovog Univerziteta, ubijeni su 32-godišnji muškarac i njegova dvomjesečna kćerka dok se nalazila u dječijim kolicima. Naknadnom istragom utvrđeno je da je počinilac, David Kozák, prije izvršenja ubistava samo jednom posjetio šumu Klánovice. Na dan pucnjave na Karlovom Univerzitetu, na svom računaru je napisao oproštajnu poruku u kojoj je detaljno opisao ubistva u Klánovicama, a oružje kojim su počinjena ubistva prethodno je sakrio u porodičnom dvorištu. Prema istrazi, Kozák je na dan zločina koristio javni prevoz, pri čemu je tokom presjedanja na drugom dijelu Praga isključio mobilni telefon. Sa sobom je nosio bež ruksak i bio naoružan s dva pištolja, Glock 45 i Berettu 71. Nakon ulaska u šumu, prvobitno je namjeravao napasti ženu s dvoje djece koju je vidio na igralištu uz glavnu šumsku stazu, ali je potom uočio muškarca s kolicima i procijenio da je on lakša meta. Pratio ga je kraće vrijeme, nakon čega je ispalio više hitaca iz pištolja Glock 45, opremljenog prigušivačem, usmrtivši muškarca, a potom je ispalio dva hica u kolica, pri čemu je ubijena njegova dvomjesečna kćerka. Nakon toga je pobjegao s mjesta događaja. Tokom bijega, Kozák se kretao pješke prema gradu Úvaly, zatim je autobusom otišao do željezničke stanice Klánovice, odakle je vozom napustio područje između 16:00 i 16:45 po srednjoevropskom vremenu. U jednom trenutku tokom bijega prošao je pored para s kolicima i razmatrao mogućnost napada, ali je odustao nakon što je u daljini čuo sirene. Policija je nakon zločina sprovela opsežnu potragu u šumi angažujući stotine službenika, dok je formirana i posebna operativna grupa za pronalazak počinioca. Kako nije bilo direktnih tragova, istraga je prvo usmjerena na vlasnike registrovanog vatrenog oružja koje je odgovaralo balističkim nalazima, čime je obuhvaćeno oko 30.000 osoba, a potom je krug sužen na približno 4.000 potencijalnih osumnjičenih, od kojih je oko 40 živjelo u blizini šume Klánovice. Dana 20. decembra policija je saopćila da i dalje nema konkretnih tragova, ali da se istraga nastavlja. U kasnijoj fazi, kada je isključen lični ili profesionalni motiv, istraga je razmatrala mogućnost nasumičnog napada. Prema navodima stručnih izvora, slučaj je upoređivan s ranijim ubistvima poznatim kao "šumska ubica“ iz 2005. godine, kada je bivši policajac ubio tri nasumične žrtve u šumskim područjima u okviru priprema za planirani napad u praškom metrou, koji je kasnije spriječen njegovim hapšenjem. Glavni istražitelj Jedinice za teške zločine u Pragu izjavio je da je, zbog činjenice da je Kozák živio u Srednjočeškoj regiji, koja ima odvojenu policijsku upravu od Praga, istraga bila za nekoliko dana prekasna da bi se potencijalno spriječio napad na Karlovom univerzitetu. '''Mircea Lucescu''' (29. juli 1945. – 7. april 2026) bio je bivši profesionalni rumunski fudbaler i trener. Lucescu je bio jedan od najuspješnijih igrača rumunskog ligaškog prvenstva, osvojivši sedam titula sa Dinamom iz Bukurešta. Također je nastupao za Științu iz Bukurešta i Corvinul Henedoaru, a upisao je i 64 nastupa za rumunsku fudbalsku reprezentaciju. Bio je kapiten te selekcije na FIFA SP 1970. Trenirao je razne timove u Rumuniji, Italiji, Turskoj, Ukrajini i Rusiji. Dobro je poznat po dvanestogodišnjem mandatu u Šahtjoru iz Donjecka, gdje je postao najuspješnii trener osvojivši sa klubom 8 titula u ukrajinskom prvenstvu, 6 kupova, 7 superkupova i UEFA kup 2008/09. Također je osvajao trofeje sa Šahtjorovim rivalom, Dinamom iz Kijeva, te titule A divizije sa klubovima iz Bukurešta, Dinamom i Rapidom. Sa Galatasarayem i Beşiktaşom osvojio je i tursko nacionalno prvenstvo. Proglašavan je za rumunskog trenera godine 2004, 2010, 2012, 2014 i 2021, a za trenera godine u Ukrajini 2006, kao i u periodu između 2008. i 2014. Primio je i nagradu u Rumuniji za trenera decenije 2013, a 2015. godine postao je peti čovjek koji je vodio klubove u 100 utakmica Lige prvaka, pridruživši se tako Alexu Fergusonu, Carlu Ancelottiju, Arsènu Wengeru i Josèu Mourinhu. Također je treći trener po osvojenom broju službenih trofeja (38). == Klupska karijera == Lucescu je rođen 29. jula 1945. u rumunskom glavnom gradu, Bukureštu. Počeo je igrati juniorski fudbal 1961. godine u Școala Sportivă 2 u Bukureštu. U Dinamo Bukurešt doveo ga je trener Traian Ionescu, gdje je debitovao u Diviziji A 21. juna 1964. u pobjedi 5–2 protiv Rapida iz Bukurešta. U svoje prve dvije sezone u Dinamu, Lucescu je osvojio prvenstvo u obje, odigravši ukupno tri utakmice u Diviziji A. Sljedeće dvije sezone bio je posuđen klubu Štiința Bukurešt u Diviziju B. Nakon završetka posudbe, vratio se među Crvene pse, s kojima je osvojio Kup Rumunije 1967/68, postigavši dva pogotka u pobjedi 3:1 u finalu protiv Rapida iz Bukurešta, nakon što ga je trener Bazil Marin uveo u igru u 77. minuti umjesto Nicolaea Nagyja. U naredna tri izdanja Kupa Rumunije klub je svaki put stigao do finala, a Lucescu je u finalu 1971. postigao dva gola. Ipak, u sva tri navrata njegova ekipa poražena je od rivala Steaue iz Bukurešta. Tokom boravka u klubu, Lucescu je osvojio i četiri ligaške titule. U sezoni prvog naslova, pod vodstvom trenera Nicolaea Dumitrua i Ionescua, upisao je 23 nastupa i postigao tri gola. U narednoj šampionskoj sezoni trener Ion Nunweiller koristio ga je u 28 utakmica, u kojima je postigao lični rekord od 12 golova. U trećoj sezoni osvajanja titule zabilježio je četiri pogotka u 31 nastupu, ponovo radeći s Dumitruom, dok je u posljednjoj šampionskoj sezoni odigrao 19 utakmica i postigao sedam golova pod vodstvom Nunweilera. Lucescu je ukupno proveo 12 sezona u Dinamu, u kojima je odigrao 250 utakmica u Diviziji A i postigao 57 golova, uključujući devet u derbijima protiv Steaue. Tokom tih godina odigrao je i 15 utakmica u evropskim takmičenjima, u kojima je postigao tri gola (uključujući tri nastupa u Kupu velesajamskih gradova). Postigao je gol protiv oba madridska velikana, Reala i Atlética, u Evropskom kupu, ali u oba slučaja Dinamo nije uspio proći dalje protiv Španaca. Zbog svojih nastupa u 1971, Lucescu je zauzeo četvrto mjesto u izboru za rumunskog fudbalera godine, a 1974. bio je drugi. U julu 1977. godine Lucescu je prešao u Corvinul Hunedoara, gdje je u januaru 1979. preuzeo i ulogu trenera, istovremeno ostajući aktivan igrač. Na kraju te sezone klub je ispao u Diviziju B, ali je Lucescu ostao vjeran ekipi i već nakon jedne godine izborio povratak u najviši rang. Imao je ključnu ulogu i u sezoni 1981/82, kada je Corvinul završio na trećem mjestu Divizije A, nakon čega je okončao igračku karijeru kako bi se u potpunosti posvetio trenerskom poslu. Tokom trenerskog mandata u Dinamu nakratko se vratio na teren, jer je veliki broj igrača bio pozvan u kamp reprezentacije Rumunije uoči Svjetskog prvenstva 1990. godine. Zbog toga se ponovo registrovao kao igrač i 16. maja 1990. ušao u igru u 76. minuti, zamijenivši Ionela Fulgu u remiju 1:1 protiv Sportula Studențesca iz Bukurešta. Te sezone osvojio je titulu i kao igrač i kao trener. Sa 44 godine, 9 mjeseci i 17 dana postao je najstariji igrač koji je nastupio u Diviziji A, takmičenju u kojem je ukupno upisao 362 nastupa i postigao 78 golova. Lucescu je tokom karijere imao i ponude iz inostranstva. Tokom 1970-ih često se povezivao s prelascima u strane klubove, ali ga je u tome sprječavao rumunski komunistički režim. U februaru 1970, tokom turneje reprezentacije po Brazilu na turniru u Rio de Janeiru, predsjednik Fluminensea poslao je zvaničan zahtjev rumunskim vlastima da ga dovede na posudbu. Ponuda je odbijena, jer je režim sportiste smatrao nacionalnim resursima i političkim simbolima, rijetko im dopuštajući odlazak u inostranstvo. Fudbaleri su tada viđeni kao ambasadori socijalističkog uspjeha, s očekivanjem da predstavljaju Rumuniju u svijetu, ali pod strogom kontrolom države i bez mogućnosti nastupa za strane klubove. Kasnije se njegovo ime dovodilo u vezu i s turskim Fenerbahçeom u dva navrata. U julu 1971. nastupio je na revijalnoj utakmici povodom oproštaja klupske legende Ogüna Altıparmaka, što je bio prvi znak interesa istanbulskog kluba. U augustu 1976. nosio je dres Fenerbahçea u prijateljskoj utakmici protiv Dnipropetrovska; navodno je transfer bio dogovoren, ali su vlasti ponovo spriječile njegov odlazak. == Reprezentativna karijera == Lucescu je za reprezentaciju Rumunije odigrao ukupno 64 utakmice, od čega je u 23 navrata bio kapiten, te je postigao devet golova. Debi je upisao pod vodstvom selektora Iliea Oană 2. novembra 1966. godine, u pobjedi 4:2 protiv Švicarske u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1968. U tim kvalifikacijama zabilježio je šest nastupa i postigao dva gola, oba u pobjedama protiv Kipra. Prvih deset nastupa za reprezentaciju ostvario je dok je još igrao u drugom rangu, za Științu iz Bukurešta. U uspješnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1970. nastupio je u šest utakmica. Na završnom turniru selektor Angelo Niculescu koristio ga je kao kapitena u sve tri utakmice grupne faze – pobjedi protiv Čehoslovačke te porazima od branitelja naslova Engleske i kasnijeg prvaka Brazila, nakon čega Rumunija nije uspjela proći dalje. Uoči posljednje utakmice protiv Brazila, Lucescu je vlastitim novcem kupio plavu opremu za ekipu, jer je Fudbalski savez Rumunije obezbijedio samo jedan komplet dresova, žute boje, iste kao i brazilski. Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 1972. odigrao je sedam utakmica i postigao dva gola, a Rumunija je stigla do četvrtfinala, gdje je eliminisana od Mađarske, koja je kasnije izborila plasman na završni turnir. U narednim godinama upisao je dva nastupa u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1974, tri utakmice uz jedan gol u pobjedi 3:1 protiv Grčke u Balkanskom kupu 1973–76, te šest nastupa i jedan pogodak u uvjerljivoj pobjedi 6:1 protiv Danske u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1976. Posljednji nastup za reprezentaciju zabilježio je 4. aprila 1979. godine u remiju 2:2 protiv Španije u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1980. Za doprinos reprezentaciji, posebno učešće na Svjetskom prvenstvu 1970, odlikovan je 25. marta 2008. godine, kada mu je tadašnji predsjednik Traian Băsescu dodijelio Orden „Meritul Sportiv“ III klase. == Trenerska karijera == === Corvinul Hunedoara === Lucescu je mnogo toga o trenerskom poslu naučio od Viorela Mateianua, čijim je metodama rada bio posebno impresioniran. Redovno je odlazio na treninge njegovog kluba Baia Mare, često ga moleći da ih produži kako bi mogao što više naučiti. Posjećivao ga je i kod kuće, gdje su znali provoditi noći razgovarajući o fudbalu i zajedno crtajući taktičke zamisli. Trenersku karijeru započeo je u januaru 1979. u Corvinulu, gdje je zamijenio Iliea Savua, istovremeno ostajući aktivan igrač. Debitovao je 28. februara iste godine u Kupu Rumunije, porazom 3:1 nakon produžetaka. Samo tri dana kasnije upisao je i prvi meč u prvenstvu, uz pobjedu 2:0 i postignut gol. Ipak, ekipa je na kraju sezone ispala u niži rang, ali je već naredne godine izborila povratak. Vrhunac tog perioda bio je treće mjesto u sezoni 1981/82, nakon čega se Lucescu posvetio radu s reprezentacijom, koju je vodio paralelno. U tom razdoblju pokazao je izuzetan dar za rad s mladima, afirmišući igrače poput Ioana Andonea, Mircee Rednica, Michaela Kleina i Dorina Mateuța. === Rumunija === Na klupi reprezentacije debitovao je 11. novembra 1981. remijem bez golova protiv Švicarske. Uspio je odvesti selekciju na Evropsko prvenstvo 1984, osvojivši tešku kvalifikacionu grupu ispred Italije, Čehoslovačke i Švedske. Na završnom turniru Rumunija je osvojila samo bod i nije prošla grupu. Bio je nadomak plasmana na Svjetsko prvenstvo 1986, ali je njegova ekipa ostala kratka za jedan bod. Reprezentaciju je napustio 1986. godine. Posebno se pamti da je upravo on dao debi Gheorgheu Hagiju sa 18 godina, a kasnije mu povjerio i kapitensku traku. === Dinamo București === Godine 1985. preuzeo je Dinamo, paralelno vodeći reprezentaciju. Već u prvoj sezoni osvojio je Kup Rumunije pobjedom nad velikim rivalom Steauom. Tokom gotovo pet godina stvorio je snažan tim kombinujući mlade igrače iz omladinskog pogona s već formiranim fudbalerima. Dinamo je pod njegovim vodstvom stigao do četvrtfinala Kupa pobjednika kupova, a potom osvojio i duplu krunu 1990. godine. === Pisa === Nakon revolucije 1989. odlazi u Italiju, gdje preuzima Pisu. Iako je dobro započeo sezonu, problemi s upravom i loši rezultati doveli su do otkaza 1991. godine. U tom periodu radio je s mladim Diegom Simeoneom i započeo saradnju na analitičkom pristupu fudbalu, uključujući razvoj jednog od prvih softvera za statistiku u sportu. === Brescia === U Bresci je brzo ostvario uspjeh, izborivši plasman u Seriju A. Klub je kasnije nekoliko puta ispadao i vraćao se u ligu, a osvojio je i Anglo-italijanski kup 1994. Posebno je zanimljivo da je tim bio poznat kao “rumunska Brescia”, jer je doveo više igrača iz svoje domovine. U tom periodu dao je priliku mladom Andrei Pirlu da trenira s prvim timom. === Reggiana === Kratko je vodio Reggianu 1996. godine, ali je zbog loših rezultata brzo smijenjen. === Rapid București === Povratkom u Rumuniju 1997. preuzeo je Rapid, s kojim je osvojio Kup, a zatim i prvenstvo 1999. – prvo nakon 32 godine čekanja. Dodao je i Superkup, potvrdivši dominaciju nad Steauom. === Inter Milan === Krajem 1998. preuzeo je Inter, radeći s velikim zvijezdama poput Ronalda i Roberta Baggia. Ekipa je stigla do četvrtfinala Lige prvaka, ali je eliminisana od Manchester Uniteda. Klub je napustio već 1999, između ostalog i zbog nesuglasica s Ronaldom. === Galatasaray === Godine 2000. dolazi u Galatasaray i odmah osvaja UEFA Superkup pobjedom nad Real Madridom. U narednim sezonama bilježi dobre evropske rezultate i osvaja tursko prvenstvo, ali uprkos tome biva smijenjen. === Beşiktaş === U Beşiktaşu ostvaruje veliki uspjeh, osvojivši titulu 2003. uz rekordni broj bodova. Ipak, nakon kontroverzi i pada forme naredne sezone, napušta klub. === Shakhtar Donetsk === Najveći trag ostavio je u Shakhtaru, koji je vodio čak 12 godina. Osvojio je brojne domaće trofeje i 2009. godine UEFA Kup, prvi evropski trofej u historiji kluba. Posebno uspješna bila je sezona 2010/11, kada je osvojio trostruku krunu i stigao do četvrtfinala Lige prvaka. Bio je poznat po radu s mladim Brazilcima, koje je razvijao u vrhunske igrače. Više puta proglašavan je trenerom godine u Ukrajini. === Zenit, Turska i Dynamo Kyiv === Godine 2016. preuzima Zenit i osvaja Superkup Rusije, ali ubrzo dobija otkaz. Kao selektor Turske nije uspio izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo. Godine 2020. preuzima Dynamo Kyiv, što izaziva negodovanje navijača zbog njegove prošlosti u Shakhtaru. Ipak, već u prvoj sezoni osvaja prvenstvo i Kup. Tokom rata u Ukrajini 2022. napušta zemlju radi sigurnosti. Klub napušta 2023. godine. === Povratak u Rumuniju === Na klupu reprezentacije Rumunije vraća se 2024. godine. U Ligi nacija ostvaruje odlične rezultate i plasman u viši rang, ali ne uspijeva izboriti odlazak na Svjetsko prvenstvo 2026. Nakon eliminacije u baražu protiv Turske, te zdravstvenih problema, podnosi ostavku u aprilu 2026. == Privatni život i smrt == Lucescu je fudbal smatrao centrom svog života, često naglašavajući da želi ostati u sportu do kraja. Govorio je više jezika i poticao igrače na obrazovanje i kulturno uzdizanje. Njegov sin Răzvan također je postao trener. Tokom života imao je i ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući srčane tegobe i tešku saobraćajnu nesreću. Početkom aprila 2026. hospitalizovan je zbog teških srčanih komplikacija. Preminuo je 7. aprila 2026. u Bukureštu, u 80. godini života. == Djela == Autor je i knjiga o fudbalu: * ''Miraj travnjaka'' (1981) * ''Rudarski život'' (2011) Arina Sabaljenka (rođena 5. maja 1998.) bjeloruska je profesionalna teniserka. Trenutno je broj 1 u pojedinačnoj konkurenciji na WTA rang listi, te prijašnja najbolje rangirana igračica u dublu. Sabaljenka je osvojila24 TWA singl ttule, među kojima su 4 Grand Slam turnira – po dvije na Australian Openu i US Openu – kao i 11 WTA 1000 turnira. Također je ovojila 6 titula u dublu, uključujući US Open 2019. i Australian Open 2021, oba puta s Elise Mertens. Sabaljenka je veću prepoznatljivost stekla 2017. kada je, zajedno s Aleksandrom Sasnovič, dovela reprezentaciju Bjelorusije do finala Fed Cupa, iako obje tada nisu bile među top 75 na rang listi. Sezone 2018. i 2019. završila je kao svjetski broj 11 u singlu. Nakon dva polufinala na Grand Slam turnirima 2021. godine, popela se na drugo mjesto, ali je 2022. imala problema s održavanjem tog nivoa igre. Godine 2023. osvojila je svoj prvi Grand Slam naslov na Australian Openu, bila finalistkinja US Opena i prvi put postala svjetski broj 1. Godine 2024. Sabaljenka je odbranila svoju Australian Open titulu i osvojila treći Grand Slam naslov na US Openu, završivši prvi put godinu kao prvorangirana igračica. Godine 2025. odbranila je titulu na US Openu i bila finalistkinja Astralian Opena i Roland Garrosa, zadržavši prvo mjesto tokom čitave sezone. U 2026. stigla je do osmog Grand Slam finala na Australian Openu i osvojila tzv. Sunshine Double (Indian Wells i Miami). Sabaljenka je redovno počela igrati dublove 2019. Sa Mertens kao partnerkom odmah je ostvarila uspjeh osvojvši Sunshine double iste godine. Kasnije su zajedno osvojile US Open, a Sabaljenka se prvi put plasirana na WTA Finals. Nakon što su Mertens i ona osvojile drugi Grand Slam na Australian Openu 2021, Sabaljenka je postala broj 1 u dublu, nakon čega se isključivo fokusirala na singl. Počeci Sabaljenka je rođena u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije. Njen otac, Sergej (preminuo 2019.), bio je hokejaš na ledu. Sabaljenka je počela igrati tenis sasvim slučajno. Izjavila je: "Jednog dana moj tata me je vozio negdje autom i usput je vidio teniske terene. Tako me je odveo tamo. Svidjelo mi se i uživala sam u tome — i tako je sve počelo." Počela je trenirati na Nacionalnoj teniskoj akademiji u Minsku kada je otvorena 2014. godine. Godine 2015. Bjeloruski teniski savez uvjerio je Sabaljenku i njen tim da se fokusiraju na igranje profesionalnih turnira nižeg nivoa umjesto juniorskih takmičenja, iako je još uvijek imala pravo nastupa u juniorskoj konkurenciji. Karijera Juniorska karijera Sabaljenka je kasno počela igrati na ITF juniorskim turnirima jer je u mlađim kategorijama nastupala na U14 i U16 Tennis Europe takmičenjima. Nije igrala u glavnom žrijebu nijednog ITF turnira sve do 2013, kada je sa 15 godina igrala n nižerangiranom Grade-4 Tallink kupu u Estoniji. Nikada nije igrala na juniorskim Grand Slam turnirima niti na drugim visokim Grade-A i Grade-1 takmičenja. Zbog nedostatka većeg broja bodova s tih većih turnira, najbolji plasman u karijeri bio joj je tek 225. mjesto. Sabaljenka je svoju prvu ITF titulu osvojila u dublu na najnižem nivou, Grade-5 Alatan Tour Cupu u Bjelorusiji krajem 2013, zajedno sa sunarodnjakinjom Verom Lapko. Tokom 2014. istakla se na Grade-4 turnirima, gdje je u junu stigla do svog prvog finala u singlu na Estonian Junior Openu, a u oktobru je osvojila svoju prvu singl titulu na MTV Total Junior Cupu u Finskoj. Na kraju sezone odbranila je titulu u dublu na Alatan Tour Cupu, ovog puta sa sunarodnjakinjom Nikom Šitkouskajom, a osvojila je i titulu u singlu. Godine 2015. igrala je samo na jednom turniru, Evropskom juniorskom prvenstvu. Kao turnir kategorije B1, to je bio najviši nivo juniorskog takmičenja na kojem je učestvovala. Izgubilaje u drugom kolu od prve nositeljice Markete Vondrušove. Period 2012–2016: Profesionalni i Fed Cup debi Sabaljenka je počela igrati na ITF Women's Circuitu 2014, čak i prije nego što je nastupala na ITF juniorskim turnirima. U dvije godine odigrala je svojih prvih 5 turnira u rodnom Minsku, ali ni na jednom nije osvojila pobjedu u glavnom žrijebu. Svoju prvu profesionalnu pobjedu zabilježila je krajem 2014. u Istanbulu. U narednoj sezoni, u oktobru, osvojila je prve dvije titule u uzastopnim sedmicama u Antaliji, obje na turnirima ranga 10.000 dolara. Također je osvojila i turnir sa glavnom nagradom od 25.000 dolara posljednje sedmice te godin. Ta titula ju je početkom 2016. prvi put uvela među najboljih 300 na WTA listi. Iste godine u aprilu debitovala je u Fed Cupu, gdje je poražena u svom jedinom meču. Također je osvojila i tada najveće titule, obje sa nagradom od 50.000 dolara (prva u Tianjinu uvela ju je među 200 najboljih u maju, dok joj je druga u Toyoti u novembru pomogla da sezonu završi kao 137. igračica svijeta). Godina 2017: Titula na WTA 125 i probijanje među 100 najboljih Uprkos određenom uspjehu početkom sezone u Fed Cupu, Sabaljenka je imala miran start godine. U februaru je prvi put igrala u glavnom žrijebu WTA Toura kao kvalifikantkinja na Dubai Openu; međutim, svoju prvu pobjedu na WTA Touru ostvarila je tek u julu na Wimbledonu. Na svom Grand Slam debiju ponovo je kroz kvalifikacije izborila glavni žrijeb i u prvom kolu pobijedila Irinu Hromačevu. Sabaljenka je ovaj uspjeh nastavila još jednom pobjedom na Washington Openu protiv 34. igračice svijeta, Lauren Davis, finalistkinje iz 2016. i tada najviše rangirane protivnice koju je pobijedila. Nakon poraza u kvalifikacijama US Opena, Sabaljenka je stigla do svog prvog WTA polufinala na Taškent Openu, gdje je između ostalih pobijedila treću nositeljicu i 53. igračicu svijeta, Tatjanu Mariju. Nekoliko sedmica kasnije nastupila je na Tianjin Openu kao 119. igračica svijeta, ali je uspjela doći do svog prvog WTA finala. Tamo se susrela sa svojim idolom iz djetinjstva, Marijom Šarapovom, ali je na kraju izgubila u dva tijesna seta. Zahvaljujući tom rezultatu, napredovala je na 76. mjesto i prvi put ušla među 100 najboljih na svijetu. Nakon tijesnog poraza u finalu Fed Cupa protiv Sjedinjenih Američkih Država, Sabaljenka je sezonu završila osvajanjem tada najveće titule u karijeri na Mumbai Openu, turniru iz serije WTA 125. Ova titula joj je osigurala 78. mjesto na kraju godine. '''Steam''' je [[Digitalna distribucija|digitalna platforma za distribuciju]] i prodaju [[Videoigra|videoigara]] koju je razvija [[Valve (korporacija)|korporacija Valve]]. Pokrenut je kao softverski klijent u septembru 2003. kako bi automatski obezbijedio ažuriranja za Valveove video-igre, a krajem 2005. proširen je na distribuciju igara drugih proizvođača. Nudi različite funkcije, kao što su [[Matchmaking|povezivanje igrača na serveru]] uz [[Valve Anti-Cheat]] (VAC) zaštitu, [[Servis društvenog umrežavanja|društvene mreže]] i usluge [[Streamovanje igara|streamovanja igara]]. Funkcije Steam klijenta uključuju održavanje ažuriranja, cloud skladištenje i opcije popu direktnih poruka, prikaza unutar igre (ovelay), foruma za diskusiju i virtuelnog tržišta [[Kolekcionarski predmet|kolekcionarskih predmeta]]. Prodavnica također nudi [[softver za produktivnost]], [[Muzika u videoigrama|muzički sadržaj iz igara]], videozapise, kao i prodaju hardvera kojeg Valve proizvodi ([[Valve Index]], [[Steam Deck]]). [[Aplikativni programski interfejs|Programski interfejs (API)]], Steamworks, objavljen je 2008, a programeri ga koriste kako bi u svoje proizvode integrisali Steam funkcije, poput [[Upravljanje digitalnim pravima|zaštite digitalnih prava (DRM)]]. Nekoliko izdavača igara počelo je distribuisati svoje proizvode na Steamu iste godine. Steam je prvobitno razvijen za [[Microsoft Windows|Windows]], ali je 2010. i 2013. prilagođen za [[macOS]] i [[Linux]]. Mobilna verzija Steama, koja omogućava korištenje njegovih online funkcije, objavljena je za [[iOS]] i [[Android (operativni sistem)|Android]] 2012. Steam je najveća digitalna platforma za distribuciju [[Računarska igra|računarskih igara]], sa udjelom na tržištu koji se 2013. prema ''[[IHS Screen Digest|IHS Screen Digestu]]'' procjenjivao na 75%. Do 2017, kupovine igara preko Steama dostigle su oko 4,3 milijarde američkih dolara, odnosno najmanje 18% globalne prodaje računarskih igara prema [[Steam Spy|''Steam Spyju'']]. Do 2021, usluga je imala više od 34.000 igara i preko 132 miliona [[Aktivni korisnik|aktivnih mjesečnih korisnika]]. Uspjeh Steama doveo je do razvoja [[Steam Machine]] gaming računara 2015, uključujući [[SteamOS]] (za Linux OS) i [[Steam Controller|Steam Controllera]]; zatim [[Steam Link]] uređaja za lokalni streaming igara; i 2022. prenosivog [[Steam Deck|Steam Decka]], prilagođenog za pokretanje Steam igara. '''Mioklonus''' je brzi kratki nevoljni nepravilni trzaj [[Mišić|mišića]], grupe mišića ili [[Zglob|zgloba]] (bez ritma) za razliku od [[Klonus|klonusa]] koji je ritmičan i pravilan. Javlja se kao prateći simptom kod velikog broja [[Neurološki poremećaj|neuroloških oboljenja]]. Sam termin mioklonus (myo - "mišić", clonus "grč") opisuje [[medicinski znak]] i, uopšteno, ne predstavlja [[Dijagnoza|dijagnozu]] [[Bolest|bolesti]]. Nastaju u [[Moždana kora|moždanoj kori]] (kortikalno), u drugim dijelovima mozga (subkortikalno) ili u [[Kičmena moždina|kičmenoj moždini]] (spinalno). Ubrajaju se u ekstrapiramidalne [[Hiperkinezija|hiperkinezije]], odnosno spadaju u hiperkinetičke poremećaje pokreta, zajedno sa [[Tremor|tremorom]] i [[Horeja|horejom]]. Ovi miokloni trzaji ili grčevi obično su uzrokovani naglim [[Mišićna kontrakcija|kontrakcijama mišića]] (pozitivni mioklonus) ili kratkotrajnim prekidima kontrakcije (negativni mioklonus). Najčešće se javljaju prilikom uspavljivanja ([[hipnički trzaj]]). Miokloni trzaji mogu se javiti i kod zdravih osoba i povremeno ih doživljava gotovo svako. Međutim, ako postanu učestaliji i rašireniji, mogu biti znak različitih neuroloških poremećaja. [[Štucanje]] je vrsta mioklonog trzaja koji posebno zahvata [[Dijafragma|dijafragmu]]. Kada je grč izazvan od strane druge osobe naziva se ''isprovocirani grč''. Napadi [[Drhtanje|drhtanja]] kod [[beba]] spadaju u ovu kategoriju. Miokloni trzaji mogu se javiti pojedinačno ili u nizu, u određenom obrascu ili bez obrasca. Pojavljivati se mogu rijetko ili više puta u jednoj minuti. Najčešće je mioklonus jedan od više znakova u širokom spektru poremećaja [[Nervni sistem|nervnog sistema]], kao što su [[multipla skleroza]], [[Parkinsonova bolest]], [[distonija]], [[cerebralna paraliza]], [[Alzheimerova bolest]], [[Gaucherova bolest]], [[subakutni sklerozirajući panencefalitis]], [[Creutzfeldt-Jakobova bolest,|Creutzfeldt-Jakobova bolest]], [[serotoninska toksičnost]], neki slučajevi [[Huntingtonova bolest|Huntingtonove bolesti]], kao i pojedini oblici [[Epilepsija|epilepsije]], te povremeno kod [[Intrakranijalna hipotenzija|intrakranijalne hipotenzije]]. U gotovo svim slučajevima u kojim je mioklonus uzrokovan oboljenjem [[Centralni nervni sistem|CNS-a,]] prethode mu drugi simptomi, kao npr. kod Creutzfeldt-Jakobove bolesti on je obično kasna klinička manifestacija koja se javlja nakon što pacijent već počne pokazivati izražene neurološke deficite. Anatomski, mioklonus može poticati iz lezija korteksa, subkorteksa ili kičmene moždine. Prisustvo mioklonusa iznad foramen magnuma praktično isključuje spinalni mioklonus; dalja lokalizacija zahtijeva dodatne pretrage, poput [[Elektromiografija|elektromiografije (EMG)]] i [[Elektroencefalografija|elektroencefalografije (EEG)]]. == Tipovi == Među najčešćim tipovima mioklonusa su akcijski, kortikalni refleksni, esencijalni, palatalni mioklonus, kao i oni koji se javljaju u progresivnim miokonim epilepsijama, retikuralni refleksni, spavački, te stimulusno-osjetljivi mioklonus. === Oblici epilepsije === '''Kortikalno refleksni mioklonus''' smatra se oblikom epilepsije koja potiče iz moždane kore – vanjskog sloja, ili "[[Siva masa|sive mase]]" mozga, odgovorne za veliki dio obrade informacija u mozgu. U ovom tipu mioklonusa trzaji obično zahvataju samo nekoliko mišića u jednom dijelu tijela, ali se mogu javiti i trzaji koji uključuju mnoge mišiće. Kortikalni refleksni mioklonus može se pojačati kada pacijenti pokušavaju izvesti određeni pokret ili kada dožive određeni podražaj. '''Esencijalni mioklonus''' javlja se bez prisustva epilepsije ili drugih očitih abnormalnosti u mozgu ili [[Živac|živcima]]. Može se pojaviti nasumično kod osoba bez porodične historije ili kod članova u jednoj [[Porodica|porodici]], što ukazuje da ponekad može biti nasljedni poremećaj. Esencijalni mioklonus obično je stabilan i ne pogoršava se s vremenom. Neki naučnici spekulišu da neki oblici esencijalnog mioklonusa mogu biti oblik epilepsije bez poznatog uzroka. '''Mioklonu epilepsiju kod adolescenata''' obično čine trzanje, prije svega mišića gornjih ekstremiteta. Ovo uključuje trzanje [[Ruka|ruku]], [[Rame|ramena]], [[Lakat|laktova]] i veoma rijetko [[Noga|nogu]]. '''[[Juvenilna mioklona epilepsija]]''' je među najčešćim tipovima epilepsije i može zahvatiti jednu od 14 osoba sa ovom bolešću. Napadi se obično javljaju nakon buđenja, a pojava ovog tipa epilepsije kod većine pacijenata da se uočiti oko [[Pubertet|puberteta]]. Primjena lijekova koji liječe više tipova napada obično je najefikasniji oblik tretmana. [[Lennox–Gastautov sindrom|'''Lennox–Gastautov sindrom (LGS)''']], ili dječja epileptička encefalopatija, rijedak je epileptički poremećaj koji čini 1–4% dječjih epilepsija. Sindrom se očituje mnogo težim simptomima, uključujući višestruke napade dnevno, [[poteškoće u učenju]] i abnormalne nalaze na elektroencefalogramu (EEG). Rani početak napada povezan je sa većim rizikom od kognitivnog oštećenja. '''[[Progresivna mioklonična epilepsija (PME)]]''' je grupa bolesti koje se karakterišu mioklonusom, epileptičkim napadima, [[Toničko-klonički napadi|toničko-kloničkim napadima]] i drugim ozbiljnim simptomima kao što su poteškoće s hodanjem ili govorom. Ovi rijetki poremećaji često se pogoršavaju s vremenom i mogu biti fatalni. Studije su identificirale barem tri oblika PME. Bolest Lafora nasljeđuje se kao [[Dominacija (genetika)|autosomno-recesivni poremećaj]], što znači da se bolest javlja samo kada dijete naslijedi dvije kopije defektnog gena, po jednu od svakog roditelja. [[Lafora bolest]] karakterišu mioklonus, epileptički napadi i [[demencija]] (progresivni gubitak pamćenja i drugih intelektualnih funkcija). Druga grupa PME bolesti, koja pripada klasi cerebralnih skladišnih bolesti, obično uključuje mioklonus, probleme sa vidom, demenciju i [[Distonija|distoniju]] (stalne kontrakcije mišića koje uzrokuju uvijanje ili abnormalne položaje tijela). Još jedna grupa PME poremećaja u klasi sistemskih degeneracija često je praćena akcijskim mioklonusom, napadima, te problemima s ravnotežom i hodanjem. Mnoge od ovih PME bolesti počinju u djetinjstvu ili adolescenciji, a liječenje obično nije dugoročno uspješno. '''Retikularni refleksni mioklonus''' smatra se oblikom generalizovane epilepsije koja potiče iz [[Moždano stablo|moždanog stabla]], dijela mozga koji se povezuje s kičmenom moždinom i kontroliše vitalne funkcije poput [[Disanje|disanja]] i rada srca. Miokloni trzaji obično zahvataju cijelo tijelo, pri čemu su mišići s obje strane tijela istovremeno pogođeni. Kod nekih osoba trzaji se javljaju samo u dijelu tijela, npr. nogama, pri čemu su svi mišići u tom dijelu uključeni u svaki trzaj. Retikularni refleksni mioklonus može biti izazvan ili voljnim pokretom ili vanjskim podražajem. === Dijafragmalni trzaj === Vrlo rijedan oblik uključuje [[Dijafragma|dijafragmalni]] trzaj, poznat i kao Sindrom plesača trbuha ili Van Leeuwenhoekova bolest. Prvi ga je opisao [[Antoni van Leeuwenhoek]] 1723. godine, koji je i sam imao ovo stanje. Ovu bolest karakteriše govori koji zvuči kao [[štucanje]] sa kratkim dahom. Spazmi mišića mogu se ponavljati na desetine puta dnevno. Brzina kontrakcija dijafragme kreće se između 35 i 480 kontrakcija u minuti, sa prosječnom brzinom od oko 150. Studije pokazuju da mogući uzroci mogu biti poremećaji u CNS-u i PNS-u, [[anksioznost]], nutritivni poremećaji i upotreba određenih medikamenata. Nijedan tretman nije se pokazao univerzalno učinkovitim, iako blokada ili presjecanje [[Frenični živac|freničnog živca]] može pružiti instantnu olakšicu kada farmakološko liječenje nije efektivno. Samo oko 50 ljudi širom svijeta ima dijagnozu dijafragmalnog trzaja. === Ostali oblici === * '''Akcioni mioklonus''' karakterišu trzaji mišića koji se javljaju ili pojačavaju pri voljnim pokretima ili čak namjeri za pokretom. Pokušaju preciznih i koordiniranih pokreta mogu pogoršati stanje. Akcioni mioklonus je najonesposobljavajući oblik mioklonusa i može zahvatiti ruke, noge, lice, pa čak i glas. Često se povezuje sa toničko-kloničkim napadima i difuznim neuronskim oboljenjima poput posthipoksične [[Encefalopatija|encefalopatije]], [[Uremija|uremije]] i različitih oblika PME, iako se u slučaju fokalnog moždanog deficita, ovo oboljenje može biti ograničeno na jedan ekstremitet. Ovaj tip mioklonusa često je uzrokovan oštećenjem mozga nastalim zbog nedostatka kisika i protoka krvi u mozak kada je disanje ili rad srca privremeno zaustavljeno. Prekomjerna eksitacija [[Senzomotorni korteks|senzomotornog korteksa]] (kortikalni refleksni mioklonus) ili [[Mrežasta formacija srednjeg mozga|mrežaste formacije]] (retikularni refleksni mioklonus) također može uzrokovati akcioni mioklonus. Smatra se da neurotransmiteri [[Serotonin|serotonina]] i [[Gama-aminobuterna kiselina|GABA]] uzrokuju ovaj nedostatak inhibicije, što može objasniti poboljšanja kod primjene prekursora serotonina. U proces su uključeni sistemi: cerebelodentatorubralni, piramidalni, ekstrapiramidalni, optički, auditivni, zadnje kolone i nuclei gracilis i cuneatus, [[kičmeno-moždani putevi]], motorički neuroni moždanih nerava i prednjih rogova kičmene moždine, kao i mišićna vlakna. * Palatalni mioklonus je regularna, ritmička kontrakcija jedne ili obje strane [[Mehko nepce|mekog nepca]]. Ove kontrakcije mogu biti praćene mioklonusom u drugim mišićima, uključujući [[Lice (anatomija)|lice]], [[Jezik (anatomija)|jezik]], [[grlo]] i dijafragmu. Kontrakcije su vrlo brze, javljaju se i do 150 puta u minuti i mogu trajati tokom sna. Obično se pojavljuje kod odraslih i može trajati neograničeno. Osobe sa palatalnim mioklonusom obično ga smatraju manjim problemom, iako se neki žale na povremeni zvuk kliktanja koji nastaje kontrakcijom mišića mekog nepca. * [[Mioklonus srednjeg uha]] javlja se u mišićima [[Srednje uho|srednjeg uha]], uključujući [[Mišić zatezač bubne opne|mišić zatezače bubne opne]] i [[mišić uzengije]]. Može zahvatiti i mišiće oko [[Eustachijeva cijev|Eustahijeve tube]], uključujući [[mišić zatezača mekog nepca]] i [[mišić podizača mekog nepca]], kao i [[trubno-ždrijelni mišić]]. Oboljeli ga opisuju kao kucajući zvuk/osjećaj u [[Uho|uhu]]. * Spinalni mioklonus je mioklonus koji potiče iz kičmene moždine, uključujući segmentalni i propriospinalni mioklonus. Propriospinalni mioklonus obično je uzrokovan torakalnim generatorom koji izaziva trzaj fleksije trupa. Često je izazvan [[Stimulus (fiziologija)|stimulusom]], s kašnjenjem zbog sporog provođenja kroz propriospinalna [[Nervno vlakno|nervna vlakna]]. * Mioklonus osjetljiv na podražaje izazvan je raznim vanjskim stimulusima poput [[Buka|buke]], [[Pokret|pokreta]] i [[Svjetlost|svjetla]]. Iznenađenje može povećati osjetljivost pacijenta. * Mioklonus u snu javlja se u početnim fazama [[San|sna]], naročito prilikom uspavljivanja, uključujući poznate primjere poput hipničkog trzaja. Neki oblici su osjetljivi na podražaje. Većina osoba rijetko osjeća smetnje, pa liječenje često nije potrebno. Ako je simptom kompleksnijeg i ometajućeg poremećaja, poput [[Sindrom nemirnih nogu|sindroma nemirnih nogu]], može biti potrebno medicinsko liječenje. Mioklonus se također može povezati sa osobama sa [[Touretteov sindrom|Tourettovim sindromom]]. == Znakovi i simptomi == Mioklonički napad opisuje se kao trzaji koji se javljaju u jednom ekstremitetu ili čak u cijelom tijelu. Osoba koja doživljava napad opisuje osjećaj kao nekontrolisane pokrete, slične blagom [[Električni udar|električnom udaru]]. Iznenadni trzaji ponekad mogu biti toliko snažni da malo [[dijete]] zbog njih može pasti. Mioklonički napad je nagla nevoljna kontrakcija grupe mišića. Trzaji mišića obično su simetrični, najčešće generalizovani, a mogu biti lokalizovani u rukama i ramenima, često istovremeno sa klimanjem glave; obje ruke mogu se odjednom ispružiti dok se istovremeno javlja klimanje glave. Simptomi mogu varirati među pacijentima. Ponekad se cijelo tijelo može trzati, slično [[Refleks iznenađenja|refleksu iznenađenja]]. Kao što je slučaj sa svim generalizovanim napadima, pacijent [[Svijest i poremećaji svijesti|nije svjestan]] tokom događaja, ali napad je toliko kratak osoba izgleda potpuno [[Svijest|svjesno]]. Kod refleksnih epilepsija, miokloničke napade mogu izazvati trepereća svjetla ili drugi spoljašnji podražaji (vidi [[fotosenzitivna epilepsija]]). Slični primjeri normalnog mioklonusa su podrigivanje i hipnički trzaji koje neki ljudi osjećaju prilikom uspavljivanja. Teški slučajevi patološkog mioklonusa mogu poremetiti kretanje i znatno ograničiti sposobnost osobe da spava, jede, govori ili hoda. Mioklonički trzaji se često javljaju kod osoba s [[Epilepsija|epilepsijom]]. == Uzroci == Mioklonus kod zdravih osoba ne ukazuje na ništa drugo osim na nasumičnu kontrakciju mišića (nije opasan). Mioklonus se također može razviti kao odgovor na infekciju, hiperosmolarnu hiperglikemijsku krizu, povredu glave ili kičmene moždine, moždani udar, stres, tumore mozga, zatajenje bubrega ili jetre, bolesti nakupljanja lipida, trovanje hemikalijama ili lijekovima, kao nuspojava određenih lijekova (poput tramadola, kinolona, benzodiazepina, gabapentina, sertralina, lamotrigina i opioida), ili uslijed drugih poremećaja. Mioklonus može biti simptom velikog broja neuroloških oboljenja i stanja, poput: * [[Multipla skleroza|multiple skleroze]] * [[Epilepsija|epilepsije]] * [[Parkinsonova bolest|Parkinsonovog oboljenja]] * [[Huntingtonova bolest|Huntingtonove bolesti]] * [[Demencija Lewyjevih tijela|demencije Lewyjevih tijela]] * [[Alzheimerova bolest|Alzheimerove bolesti]] * [[Frontotemporalna demencija|frontotemporalne demencije]] * [[Kortikobazna degeneracija|kortikobazne degeneracije]] * [[Creutzfeldt-Jakobova bolest,|Creutzfeldt-Jakobove bolesti]] * [[Lajmska bolest|Lajmske bolesti]] * [[Opsoclonus mioklonus sindrom|opsoclonus mioklonus sindroma]] * [[lupus]] i * [[MERRF sindrom|MERRF-a]] (miokloničke epilepsije s neurednim crvenim vlaknima) – rijetka [[mitohondrijska encefalomiopatija]] Noćni mioklonus može biti prisutan kod osoba s [[Fibromialgija|fibromialgijom]]. Benigne miokloničke pokrete često je moguće uočiti tokom indukcije opće anestezije intravenskim lijekovima, poput [[Etomidat|etomidata]] i [[Propofol|propofola]]. Pretpostavlja se da nastaju zbog smanjenog inhibicijskog signalizovanja od strane kranijalnih neurona. Dugotrajni nedostatak kisika u mozgu, odnosno [[hipoksija]], može rezultirati posthipoksičnim mioklonusom. Osobe s [[Benigni fascikularni sindrom|benignim fascikularnim sindromom]] često mogu doživjeti miokloničke trzaje udova, prstiju i palčeva. Trzaji mišićnih grupa, većine tijela ili niz trzaja u brzom nizu, zbog kojih osoba naglo uspravlja tijelo iz opuštenog sjedećeg položaja, ponekad se javljaju kod ambulantnih pacijenata liječenih visokim dozama [[Morfin|morfina]], [[Hidromorfin|hidromorfina]] i sličnih lijekova, a mogu biti znak visokih i/ili brzo rastućih nivoa ovih lijekova u serumu. Mioklonički trzaji izazvani drugim opioidima, poput [[Tramal|tramadola]] i [[Petidin|petidina]], mogu biti manje benigni. Lijekovi nevezani za opioide, poput [[Antiholinergici|antiholinergika]], također su poznati po tome da izazivaju miokloničke trzaje. == Liječenje == Primjenjuje se simptomatsko liječenje. Za kontrolu mioklonusa mogu se koristiti kombinacije lijekova. Kod ozbiljnijih stanja, s obzirom na kompleksne uzroke mioklonusa, liječenje može uključivati više lijekova koji pojedinačno imaju ograničen učinak, ali u kombinaciji djeluju snažnije jer utiču na različite moždane puteve ili mehanizme. Liječenje je najefikasnije kada je poznat osnovni uzrok i kada se može ciljano tretirati. Neki od lijekova koji se proučavaju u različitim kombinacijama uključuju klonazepam, natrijum-valproat, piracetam i primidon. Hormonska terapija može poboljšati odgovor na antimiokloničke lijekove kod nekih osoba. Neke studije su pokazale da doze 5-hidroksitriptofana (5-HTP) mogu dovesti do poboljšanja kod pacijenata s određenim tipovima akcionog mioklonusa i progresivne miokloničke epilepsije (PME). Razlike u učinku 5-HTP-a kod pacijenata s mioklonom još uvijek nisu objašnjene. Mnogi lijekovi koji se koriste za mioklonus, poput barbiturata, fenitoina i primidona, također se koriste za liječenje epilepsije. Barbiturati usporavaju centralni nervni sistem i imaju sedativni ili antikonvulzivni učinak. Fenitoin i primidon su učinkoviti antiepileptici, iako fenitoin može izazvati zatajenje jetre ili druge dugotrajne štetne efekte kod pacijenata s PME. Natrijum-valproat je alternativna terapija za mioklonus i može se koristiti samostalno ili u kombinaciji s klonazepamom. Neki pacijenti mogu imati neželjene reakcije na klonazepam i/ili natrijum-valproat. Kada pacijenti uzimaju više lijekova, prestanak primjene onih koji se sumnja da izazivaju mioklonus i tretman metaboličkih poremećaja može riješiti neke slučajeve mioklonusa. Kada je indicirano farmakološko liječenje, antikonvulzivi su primarna linija liječenja. Paradoksalne reakcije na terapiju su zabilježene – lijekovi na koje većina pacijenata reagira pozitivno kod drugih mogu pogoršati simptome. Ponekad to dovodi do greške povećavanja doza, umjesto smanjenja ili prekida lijeka. Liječenje mioklonusa fokusira se na lijekove koji mogu pomoći u smanjenju simptoma. Koriste se natrijum-valproat, klonazepam, antikonvulziv levetiracetam i piracetam. Doze klonazepama obično se postepeno povećavaju dok pacijent ne pokaže poboljšanje ili dok nuspojave ne postanu štetne. Pospanost i gubitak koordinacije su česte nuspojave. Korisni efekti klonazepama mogu vremenom slabiti ako pacijent razvije toleranciju na lijek. U oblicima mioklonusa gdje je zahvaćeno samo jedno područje, pa čak i kod nekoliko drugih oblika, botox injekcije (OnabotulinumtoxinA) mogu biti od pomoći. Hemijski transmiter odgovoran za izazivanje nevoljnih kontrakcija mišića blokiran je toksinima Botulinuma iz Botoxa. Hirurški zahvat također je opcija liječenja ako simptome izaziva tumor ili lezija u mozgu ili kičmenoj moždini. Operacija može korigovati simptome kod pacijenata kod kojih mioklonus zahvata dijelove lica ili uha. Dok se duboka moždana stimulacija (DBS) još proučava u vezi s mioklonusom, ona je već isprobana kod osoba s ovim i drugim poremećajima pokreta. == Epidemiologija == Mioklonus se može javiti kod osoba bez porodične historije, ali i među članovima iste porodice. Neki ljudi sa mioklonusom imaju članove porodice koji pate od esencijalnog tremora ili distonije (mioklonus-distonija). == Prognoza == Efekti mioklonusa kod pojedinca mogu varirati u zavisnosti od oblika bolesti i opšteg zdravstvenog stanja. U težim slučajevima, posebno onima koji ukazuju na osnovni poremećaj u mozgu ili nervima, pokreti mogu biti izrazito izobličeni i ograničiti sposobnost normalnog funkcionisanja, kao što su jedenje, govor i hodanje. U takvim slučajevima, terapija koja je inače efikasna, poput klonazepama i natrijum valproata, može izazvati neželjene reakcije na lijek, uključujući povećanu toleranciju i potrebu za većim dozama. Međutim, prognoza za jednostavnije oblike mioklonusa kod inače zdravih osoba može biti neutralna, jer bolest može uzrokovati malo ili nimalo poteškoća. U nekim slučajevima bolest počinje jednostavno, u jednom dijelu tijela, a zatim se širi. == Istraživanje == Istraživanja o mioklonusu podržava Nacionalni institut neuroloških oboljenja i moždanog udara. Glavni fokus istraživanja je na ulozi neurotransmitera i receptora uključenih u ovu bolest. Utvrđivanje da li abnormalnosti u tim putovima uzrokuju mioklonus može pomoći u razvoju terapije lijekovima i dijagnostičkih testova. Određivanje u kojoj mjeri genetika igra ulogu u tim abnormalnostima može dovesti do potencijalnih terapija za njihovo preokretanje, što bi moglo ispraviti gubitak inhibicije i istovremeno unaprijediti mehanizme u tijelu koji bi kompenzovali njihove efekte. == Etimologija == Riječ mioklonus nastala je kombinovanjem riječi myo- i clonus, što ukazuje na poremećaj kontrakcije mišića. Izgovara se /ˌmaɪˈɒklənəs/ ili /ˌmaɪəˈkloʊnəs, ˌmaɪoʊ-/. Zastupljenost ovih varijanti pokazuje razliku između američkog i britanskog engleskog. Varijanta sa naglaskom na slog -oc- jedini je izgovor koji se navodi u nekoliko glavnih američkih rječnika (medicinskih i opštih). Varijanta sa naglaskom na slog -clo- navodi se u britanskoj verziji Oxford Dictionaries online, ali ne i u američkoj verziji. == Također pogledajte == * Sindrom prekida uzimanja antidepresiva – simptomi koji se javljaju nakon prestanka uzimanja antidepresivnih lijekova * Sindrom benignih fascikulacija – nevoljno trzanje mišića u voljnim mišićima * Klonus – niz nevoljnih i ritmičnih kontrakcija i opuštanja mišića * Sindrom eksplodirajuće glave – abnormalna senzorna percepcija tokom sna * Fahr-ov sindrom – genetski poremećaj koji uključuje kalcifikaciju bazalnih ganglija * Fascikulacija – spontano, nevoljno trzanje mišića * Hipnagogija – stanje svijesti pri uspavljivanju * Hipnički trzaj – nevoljno trzanje prilikom uspavljivanja * Poremećaj periodičnih pokreta udova – poremećaj spavanja * Sindrom nemirnih nogu == Reference == '''Nacionalni konvent''' (francuski: ''Convention nationale'', [kɔ̃vɑ̃sjɔ̃ nɑsjɔnal]) bila je [[Konstituanta|ustavotvorna skupština]] [[Kraljevina Francuska|Kraljevine Francuske]] tokom jednog dana i [[Prva Francuska Republika|francuske Prve Republike]] tokom njene prve tri godine za vrijeme [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], nakon dvogodišnje [[Nacionalna ustavotvorna skupština|Nacionalne ustavotvorne skupštine]] i jednogodišnje [[Zakonodavna skupština Francuske|Zakonodavne skupštine]]. Stvoren je nakon ustanka 10. avgusta 1792. Bila je to prva francuska vlada ustrojena kao [[Republika|republička]], čime je u potpunosti napušten prethodni [[Monarhija|monarhijski sistem]]. Konvent je zasjedao kao jednodomna skupština od 20. septembra 1792. do 26. oktobra 1795. (4. [[Brimer|brimera]] IV prema kalendaru kojeg je Konvent usvojio). Konvent je nastao kada je Zakonodavna skupština odredila privremenu suspenziju kralja [[Luj XVI, kralj Francuske|Luja XVI]] i sazivanje Nacionalnog konventa radi izrade novog ustava bez monarhije. Druga velika novina bila je odluka da poslanici tog konventa treba da budu birani od svih Francuza koji su stariji od 21 godine, koji imaju prebivalište godinu dana i žive od svog rada. Nacionalni konvent je, dakle, bila prva francuska skupština izabrana [[Opšto pravo glasa za muškarce|opštim pravom glasa bez klasnih razlika]].<ref>Anchel, Robert (1911). "Convention, The National". In Chisholm, Hugh (ed.). ''Encyclopædia Britannica''. Vol. 7 (11. edicija). Cambridge University Press. str. 46.</ref> Iako je Konvent trajao do 1795, vlast je efektivno bila birana od strane Konventa i koncentrisana u malom Komitetu javnog spasa od aprila 1793. Osam mjeseci od jeseni 1793. do proljeća 1794, kada su [[Maximilien Robespierre]] i njegovi saveznici dominirali [[Komitet javnog spasa|Komitetom javnog spasa]], predstavljaju najradikalniju i najkrvaviju fazu Francuske revolucije, poznatu kao [[Jakobinska diktatura|Vladavina terora]]. Nakon pada Robespierrea, Konvent je trajao još godinu dana dok nije napisan novi ustav, uvodeći [[Francuski direktorijum]]. == Izbori == Indirektni izbori održani su od 2. do 10. septembra 1792. nakon izbora izbornih kolegijuma od strane primarnih skupština 26. avgusta.<ref>"[https://web.archive.org/web/20181222095403/http://www.archivespasdecalais.fr/Anniversaires/Du-2-au-10-septembre-1792-election-des-deputes-a-la-Convention-nationale Du 2 au 10 septembre 1792: élection des députés à la Convention nationale]". [http://www.archivespasdecalais.fr/Anniversaires/Du-2-au-10-septembre-1792-election-des-deputes-a-la-Convention-nationale Original] arhiviran 22. decembra 2018. Pristupljeno 2. 4. 2026. (jezik: ''francuski'')</ref> Uprkos uvođenju opšteg muškog prava glasa, izlaznost je bila niska,<ref>Thompson, J. M. (1959). ''The French Revolution''. Oxford: Basil Blackwell.</ref><sup>[</sup><ref>Konvent je, dakle, bio izabran od strane male manjine stanovništva, ali one koja je bila najodlučnija. To objašnjava dvosmislenost riječi "narodni" kada se primjenjuje na ovaj period: Francuska revolucija u "narodnom" smislu zasigurno nije bila narodna u smislu učešća naroda u javnim poslovima. Ali ako se riječ "narodni" shvati tako da je revolucionarna politika bila formirana pod pritiskom sans-kilotskog pokreta i organizovanih manjina, i da je od njih dobila egalitarni impuls, onda da, Revolucija je zaista ušla u svoju "narodnu" fazu.</ref><sup>]</sup> iako je došlo do povećanja u poređenju sa izborima 1791/92. glasalo je 11,9% znatno većeg biračkog tijela, u poređenju sa 10,2% znatno manjeg biračkog tijela 1791. Niska izlaznost bila je djelimično uzrokovana strahom od odmazde; u Parizu je Maximilien Robespierre predsjedavao izborima i, u saradnji sa radikalnom štampom, uspio da isključi svakog kandidata sa rojalističkim simpatijama.<ref>Jordan, David P. (1989). ''The Revolutionary Career of Maximilien Robespierre''. University of Chicago Press. str. 119. ISBN <bdi>978-0-226-41037-1</bdi>.</ref> U cijeloj Francuskoj, samo jedanaest primarnih skupština željelo je zadržati monarhiju. Sve izborne skupštine su prešutno glasale za "republiku", iako je samo Pariz koristio tu riječ.<ref>Thompson, J. M. (1959). ''The French Revolution''. Oxford: Basil Blackwell.</ref> Dana 20. septembra Konvent je održao svoju prvu sjednicu u "Sali sto Švicaraca"; sljedećeg dana prešla je u Salu Manjež, koja je imala malo prostora za javnost i lošu akustiku.<ref>{{Cite web|url=https://www.antoine-saint-just.fr/lieux/tuileries.html|title=Saint-Just: lieux de mémoire|website=www.antoine-saint-just.fr|access-date=2. 4. 2026}}</ref> Od 10. maja 1793. sastajali su se u Sali mašina, ogromnoj dvorani u kojoj su poslanici bili "razbacani". Sala mašina je imala galerije za publiku koja je često uticala na rasprave prekidima ili aplauzom.<ref>{{Cite web|url=https://history.hanover.edu/texts/natcon.html|title=National Convention|website=history.hanover.edu|access-date=2. 4. 2026}}</ref> Članovi Konventa dolazili su iz svih slojeva društva, ali najbrojniji su bili advokati. U Nacionalnoj ustavotvornoj skupštini sjedilo je 75 članova, a 183 u Zakonodavnoj skupštini. Ukupan broj poslanika bio je 749, ne računajući 33 iz francuskih kolonija, od kojih je samo dio stigao na vrijeme u Pariz. Thomas Paine i Anacharsis Cloots imenovani su u Konvent od strane Žirondinaca. Pored toga, novoformirani departmani pripojeni Francuskoj od 1782. do 1789. imali su pravo slati delegacije. Prema sopstvenim pravilima, Konvent je birao svog predsjednika svake dvije sedmice, a odlazeći predsjednik bio je podoban za ponovni izbor nakon isteka tog perioda. Obično su se sjednice održavale ujutro, ali su se često održavale i večernje sjednice, koje su se produžavale do kasno u noć. Ponekad, u izuzetnim okolnostima, Konvent se proglašavao u stalnom zasjedanju, zasjedavši više dana bez prekida. Za zakonodavne i administrativne svrhe Konvent je koristio komitete, sa ovlaštenjima manje ili šire proširenim i regulisanim uzastopnim zakonima. Najpoznatiji od tih komiteta uključuju Komitet javnog spasa i Komitet opšte bezbjednosti. == Politička podjela == Nacionalni konvent bio je sastavljen od tri glavne frakcije: Montanjari (Planina), Marais (Ravnica) i Žirondinci (Brisotini). Historičari se ne slažu u potpunosti oko sastava Konventa, ali trenutni konsenzu je da je Planina bila najveća frakciaj sa oko 302-309 poslanika. Žirondinci su imali između 178 i 227 poslanika, dok je Ravnica brojala između 153 i 250 poslanika. Ove tri frakcije, Planina je bila najjedinstvenja, dok je Ravnica bila najmanje usaglašena. Više od 94% članova Planine glasalo je isto o ključnim pitanjima; nasuprot njima, Žirondinci i Ravnica bili su znatno podijeljeniji. Samo oko 70% Žirondinaca i 58% članova Ravnice glasalo je isto o tim pitanjima. == Žirondinski konvent == === Žirondinci i Montanjari === Žirondinci su bili konzervativniji od Montanjara, iako su i dalje bili demokrate. Žirondinci su dobili ime po Žirondi, oblasti u Francuskoj iz koje su mnogi poslanici ove frakcije bili izabrani (iako su mnogi Žirondinci zapravo poticali iz Pariza). Također su bili poznati kao Brisotini, po svom najistaknutijem govorniku, Jacquesu Pierreu Brissotu. Montanjari su svoju podršku dobijali od Pariške komune i narodnih društava kao što su Jakobinski klub i Kordelijeri; ime su dobili po visokim klupama (tribinama) na kojima su sjedili dok je Konvent zasjedao. === Ravnica === Ravnica je bila treća frakcija u Konventu. Ime je dobila po svom mjestu u sali Konventa. Na početku su podržavali Žirondince, međutim kako je vrijeme prolazilo i Montanjari počeli da zagovaraju pogubljenje Luja XVI, Ravnica je počela da staje na njihovu stranu. === Suđenje kralju i pogubljenje === Jednoglasna odluka Konventa o proglašenju Francuske republike 21. septembra 1792. ostavila je otvorenim pitanje sudbine bivšeg kralja. Zbog toga je formirana komisija koja je trebala da ispita dokaze protiv njega, dok je Zakonodavni odbor Konventa razmatrao pravne aspekte mogućeg budućeg suđenja. Većina Montanjara bila je za presudu i pogubljenje, dok su Žirondinci bili podijeljeni po pitanju Lujeve sudbine: neki su smatrali da kralj ima nepovredivost, drugi su podržavali pomilovanje, a treći su zagovarali blažu kaznu ili progonstvo. Dana 13. novembra, Robespierre je izjavio da ustav koji je Luj prekršio, uprkos tome što mu garantuje nepovredivost, ne može biti korišten u njegovu odbranu. Robespierre je u tom periodu bio bolestan i malo je učestvovao osim što je podržavao vođu Montanjara, Louisa Antoinea de Saint-Justa, koji je održao svoj prvi veliki govor, iznoseći argumente protiv kraljeve nepovredivosti. Dana 20. novembra mišljenje se naglo okrenulo protiv Luja nakon otkrića tajnog skladišta sa 726 dokumenata, koji su sadržali njegovu ličnu prepisku sa bankarima i ministrima. Na suđenju, kralj je tvrdio da ne priznaje dokumente koji su očigledno bili potpisani njegovim rukom. === Kriza i pad Žirondinaca === Vojni neuspjesi u ratu protiv Prve koalicije, prelazak Charlesa Françoisa Dumourieza na stranu neprijatelja, kao i pobuna u Vendéeu (koja je počela u martu 1793), iskorišteni su od strane Montanjara i sanskilota da prikažu Žirondince kao slabe. Montanjari su predlagali oštre mjere, ali su Žirondinci oklijevali da ih prihvate. Na kraju su bili primorani da pristanu na formiranje Revolucionarnog tribunala i Komiteta javnog spasa, koje su predložili Montanjari. Društvene i ekonomske teškoće dodatno su pojačavale napetosti između ovih grupa. Konačni obračun, revolucija od 31. maja do 2. juna 1793. godine, bio je izazvan suđenjem Jean-Paul Maratu i hapšenjem sekcijskih aktivista. Dana 25. maja, Pariška komuna marširala je ka Konventu zahtevajući oslobađanje uhapšenih aktivista. == Montanjarski Konvent == === Revoluciona(rna) vlada === Parižani su 5. septembra pokušali ponoviti pobunu od 2. juna. Naoružane sekcije ponovo su opkolile Konvent kako bi zahtijevale formiranje unutrašnje revolucionarne vojske, hapšenje osumnjičenih i čistku u odborima. To je vjerovatno ključni dan o formiranju revolucionarne vlade: Konvent je popustio, ali je zadržao kontrolu nad događajima. Istog dana je na agendu stavljen "teror", a već sutradan u Komitet javne bezbjednosti izabrani su Collot d'Herbois i Billaud-Varenne. Dana 9. septembra formirana je revoluciona vojska, a 11. je donešen maksimum za žito i stočnu hranu, što je značilo opštu kontrolu cijena, ali i plata. Dana 14. septembra reorganizovan je Revolucioni tribunal, a 17. je usvojen zakon o osumnjičenima, a 20. septembra lokalnim revolucionarnim komitetima povjeren je zadatak sastavljanja njihovih spiskova. === Raspad frakcija === Još u septembru 1793. među revolucionarima postojala su dva jasno različita krila. Prvo krilo predstavljali su tzv. hebertisti, iako sam Jacques Hébert nikada nije bio zvanični vođa stranke koja je zagovarala rat do istrebljenja i usvojila program enragésa, navodno zato što su ga sans-culotti podržavali. Hebertisti su ranije stajali uz Montanjare dok god su mogli da se nadaju da će preko njih kontrolisati Konvent. Dominirali su u Klubu kordeljera, popunjavali Bouchotteove kancelarije i uglavnom su mogli voditi Komunu sa sobom. Drugo krilo činili su dantonisti, koji su nastali kao odgovor na sve veću centralizaciju revolucionarne vlade i diktaturu odbora. Dantoniste su uglavnom predvodili poslanici Konventa (a ne sans-culotti), uključujući Georgesa Dantona, Charlesa Delacroixa i Camillea Desmoulinsa. Na kraju, Komitet je potkopao sopstvenu podršku uklanjanjem i dantonista i hebertista, iako su obje grupe ranije podržavale Komitet. Primoravajući Konvent da dozvoli hapšenje žirondinaca i dantonista, Komitet je vjerovao da je uništio svoju glavnu opoziciju. Međutim, suđenja su pokazala nepoštovanje Komiteta prema članovima Konventa, od kojih su neki bili pogubljeni. Mnogi članovi Konventa koji su do sredine 1794. podržavali Komitet više ga nisu podržavali. Komitet je djelovao kao posrednik između Konventa i sans-culottesa iz kojih su obje strane crpile moć. Pogubljenjem hebertista i otuđivanjem sans-culottea, Komitet je postao nepotreban Skupštini. - - - Stanko Luka Karaman (8. decembar 1889 – 17. maj 1959) bio je jugoslovenski prirodnjak srpskog porijekla, istraživač amfipodnih i izopodnih rakova. Bio je biolog, zoolog, ihtiolog i muzeolog, koji je odigrao ključnu ulogu u razvoju prirodnih nauka i muzejske djelatnosti u Makedoniji. Osnivač je Prirodnjačkog muzeja i Zoološkog vrta u Skoplju i jedan od inicijatora uređenja gradskog parka uz rijeku Vardar. Biografija Stanko Karaman rođen je 8. decembra 1889. godine u Sarajevu, kao sin biologa i direktora srednje škole, Luke Karamana i njegove supruge Anke Miladinov, porijeklom iz Splita. Srednju školu završio je u Sarajevu 1912, nakon čega je započeo studij prirodnih nauka u Zagrebu i Napulju. Nakon prekida tokom Prvog svjetskog rata, studije je nastavio u Zagrebu, gdje je diplomirao 1920. godine, a doktorirao u januaru 1921. disertacijom o filogeniji šarana (Cyprinidae). Naučna aktivnost i dolazak u Makedoniju Nakon doktorata radio je kao asistent u Nacionalnom zoološkom muzeju i Zoološkom institutu u Zagrebu (1919–1924). Dva istraživačka putovanja u Makedoniju usmjerila su njegov daljnji naučni rad na to područje. Godine 1924. dolazi u Makedoniju i objavljuje monumentalnu studiju Pisces Macedoniae, prvi sistematski naučni rad o slatkovodnim ribama u zemlji. Tokom istraživanja identifikovao je i opisao 16 novih vrsta i podvrsta. Tokom karijere objavio je više od 100 naučnih radova (prema nekim izvorima 108), baveći se taksonomijom i ekologijom riba, vodozemaca, gmizavaca, šišmiša, te posebno slatkovodnih rakova iz redova Amphipoda i Isopoda. Opisao je oko 60 novih vrsta riba i oko 150 novih taksona slatkovodnih rakova, uglavnom endemskih. Bio je među prvim istraživačima slatkovodne podzemne faune i pećinskih ekosistema na Balkanu, te se smatra jednim od osnivača ove oblasti. Istraživanja vezana za malariju Godine 1924. imenovan je za parazitologa u Institutu za tropske bolesti u Skoplju. Istraživao je komarce i helmintijaze, te proveo šest mjeseci proučavajući područja pogođena malarijom. U radu Anopheles u Makedoniji i njihovo suzbijanje identifikovao je pet vrsta malarijskih komaraca i predložio mjere suzbijanja, uključujući biološke metode poput korištenja malih riba za uništavanje larvi. Također je proučavao žarišta malarije u Dalmaciji i metode njenog suzbijanja. Institucionalne i muzejske aktivnosti Godine 1926. osnovao je Muzej Južne Srbije (kasnije Makedonski muzej prirodne historije) u Skoplju, a 1928. i Zoološki vrt u Skoplju. Bio je dugogodišnji direktor muzeja, gdje je kao jedini naučni radnik organizirao prikupljanje i obradu materijala, te sarađivao s evropskim naučnicima. U isto vrijeme uređivao je i gradski park uz rijeku Vardar, pretvorivši zapušteno područje u park engleskog stila površine oko 120 hektara (današnji Gradski park). Kasniji život Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine napustio je Skoplje i boravio u Kragujevcu i Smederevu, gdje je do 1945. vodio Biološki institut. Nakon rata radio je u Splitu, a od 1950. do 1952. bio je šef Biološkog instituta Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti u Dubrovniku. Godine 1952. vratio se u Skoplje i nastavio rad u Prirodnjačkom muzeju. Penzionisao se 1957, ali je ostao aktivan u nauci do smrti 17. maja 1959. godine. Časopisi i urednički rad Bio je urednik Biltena Skopskog naučnog društva“ (1937–1941) te inicijator ili saradnik u pokretanju više naučnih publikacija, uključujući: Acta Musei Macedonici scientiarum naturalium Fragmenta Balcanica Izdanija Folia Balcanica Ove publikacije bile su ključne za razvoj nauke u Makedoniji i na Balkanu. Porodica Bio je oženjen biologinjom Zorom Karaman, s kojom je imao dva sina i kćerku. Njegov sin Gordan S. Karaman bio je također poznati biolog i karcinolog, univerzitetski profesor i autor brojnih naučnih radova. Počasti i priznanja Makedonska pošta je 2009. godine izdala je poštansku marku s njegovim likom, u znak priznanja za njegov doprinos nauci i muzejskoj djelatnosti. Nasljeđe u nauci Nekoliko vrsta nazvano je po njemu, kao što su Delamarella karamani (Harpacticoida), Stygophalangium karamani (Arachnida) i Macedonethes stankoi (Isopoda). Naziv karamani u nekim taksonima odnosi se i na njegovog sina Gordana S. Karamana. Stanko Luka Karaman (8. decembar 1889 – 17. maj 1959) bio je jugoslovenski prirodnjak srpskog porijekla, istraživač amfipodnih i izopodnih rakova. Bio je biolog, zoolog, ihtiolog i muzeolog, koji je odigrao važnu ulogu u razvoju prirodnih nauka i muzejske djelatnosti u Makedoniji. Osnivač je Prirodnjačkog muzeja i Zoološkog vrta u Skoplju i jedan od inicijatora uređenja gradskog parka uz rijeku Vardar. Biografija i obrazovanje Stanko Karaman rođen je 8. decembra 1889. godine u Sarajevu, kao sin biologa i direktora srednje škole, Luke Karamana i njegove supruge Anke Miladinov, porijeklom iz Splita. Srednju školu završio je u Sarajevu 1912, nakon čega je započeo studij prirodnih nauka u Zagrebu i Napulju. Nakon prekida tokom Prvog svjetskog rata, studije je nastavio u Zagrebu, gdje je diplomirao 1920. godine, a doktorirao u januaru 1921. disertacijom o filogeniji šarana (Cyprinidae). Naučni rad i istraživanja Nakon doktorata radio je kao asistent u Nacionalnom zoološkom muzeju i Zoološkom institutu u Zagrebu (1919–1924). Dva istraživačka putovanja u Makedoniju usmjerila su njegov daljnji naučni rad na to područje. Godine 1924. dolazi u Makedoniju i objavljuje monumentalnu studiju Pisces Macedoniae, prvi sistematski naučni rad o slatkovodnim ribama u zemlji. Tokom istraživanja identifikovao je i opisao 16 novih vrsta i podvrsta. Tokom karijere objavio je više od 100 naučnih radova (prema nekim izvorima 108), baveći se taksonomijom i ekologijom riba, vodozemaca, gmizavaca, šišmiša, te posebno slatkovodnih rakova iz redova Amphipoda i Isopoda. Opisao je oko 60 novih vrsta riba i oko 150 novih taksona slatkovodnih rakova, uglavnom endemskih. Bio je među prvim istraživačima slatkovodne podzemne faune i pećinskih ekosistema na Balkanu, te se smatra jednim od osnivača ove oblasti. Istraživanja vezana za malariju Godine 1924. imenovan je za parazitologa u Institutu za tropske bolesti u Skoplju. Istraživao je komarce i helmintijaze, te proveo šest mjeseci proučavajući područja pogođena malarijom. U radu Anopheles u Makedoniji i njihovo suzbijanje identifikovao je pet vrsta malarijskih komaraca i predložio mjere suzbijanja, uključujući biološke metode poput korištenja malih riba za uništavanje larvi. Također je proučavao žarišta malarije u Dalmaciji i metode njenog suzbijanja. Institucionalni rad i kasniji život Godine 1926. osnovao je Muzej Južne Srbije (kasnije Makedonski muzej prirodne historije) u Skoplju, a 1928. i Zoološki vrt u Skoplju. Bio je dugogodišnji direktor muzeja, gdje je kao jedini naučni radnik organizirao prikupljanje i obradu materijala, te sarađivao s evropskim naučnicima. U isto vrijeme uređivao je i gradski park uz rijeku Vardar, pretvorivši zapušteno područje u park engleskog stila površine oko 120 hektara (današnji Gradski park). Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine napustio je Skoplje i boravio u Kragujevcu i Smederevu, gdje je do 1945. vodio Biološki institut. Nakon rata radio je u Splitu, a od 1950. do 1952. bio je šef Biološkog instituta Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti u Dubrovniku. Godine 1952. vratio se u Skoplje i nastavio rad u Prirodnjačkom muzeju. Penzionisao se 1957, ali je ostao aktivan u nauci do smrti 17. maja 1959. godine. Publikacije, porodica i nasljeđe Bio je urednik Biltena Skopskog naučnog društva (1937–1941) te inicijator ili saradnik u pokretanju više naučnih publikacija, uključujući: Acta Musei Macedonici scientiarum naturalium Fragmenta Balcanica Izdanija Folia Balcanica Ove publikacije bile su ključne za razvoj nauke u Makedoniji i na Balkanu. Bio je oženjen biologinjom Zorom Karaman, s kojom je imao dva sina i kćerku. Njegov sin Gordan S. Karaman bio je također poznati biolog i karcinolog, univerzitetski profesor i autor brojnih naučnih radova. Makedonska pošta je 2009. godine izdala poštansku marku s njegovim likom, u znak priznanja za njegov doprinos nauci i muzejskoj djelatnosti. Nekoliko vrsta nazvano je po njemu, kao što su Delamarella karamani (Harpacticoida), Stygophalangium karamani (Arachnida) i Macedonethes stankoi (Isopoda). Naziv karamani u nekim taksonima odnosi se i na njegovog sina Gordana S. Karamana. Bosna i Hercegovina se po prvi put na FIFA Svjetskim prvenstvima pojavila 2014. godine u Brazilu, što j ujedno i prvi put da se ista selekcija našla na nekom velikom međunarodnom takmičenju. Budući da FIFA priznaje Srbiju kao zvaničnog nasljednika Jugoslavije, bosanskohercegovački igrači imali su važne uloge u historiji Svjetskog prvenstva i prije nezavisnosti 1992. godine. == Bosanskohercegovački igrači u jugoslovenskoj fudbalskoj reprezentaciji == Jugoslavija je u periodu između 1930. i 1990. na Svjetskim prvenstvima učestvovala ukupno 8 puta. Dok su u ranim izdanjima prvenstva uglavnom bili zastupljeni srbijanski igrači, sastavi su vremenom postajali sve raznovrsniji. Nekoliko bosanskohercegovačkih igrača bili su dio početnog sastava, ekipe koja je 1974. prošla grupnu fazu neporažena ispred Brazila. Napadač Dušan Bajević postigao je tri pogotka u jednoj od najvećih pobjeda u historiji Svjetskog prvenstva: Jugoslavija je pobijedila Zair sa 9:0. Odbrambeni igrač Josip Katalinski je također bio strijelac. Za reprezentaciju Jugoslavije te godine nastupili su i defanzivac Enver Hadžiabdić i golman Enver Marić. Kreativni vezni igrač Safet Sušić, kojeg mnogi smatraju najboljim bosanskohercegovačkim igračem svih vremena, bio je dio jugoslovenske fudbalske reprezentacije na SP u dva navrata: 1982. i 1990. godine. Tim koji je stigao do četvrtfinala 1990. predvodio je kapiten Zlatko Vujović, igrač bosansko-hrvatskog porijekla. == Nastupi na SP == Nakon što je Bosna i Hercegovina stekla nezavisnost od Jugoslavije 1. marta 1992. godine, ubrzo je formirana nacionalna fudbalska reprezentacija koja nije mogla učestvovati u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1994. jer svez još uvijek nije bio član FIFA-e. Tokom kvalifikacija za SP 1998, prvu domaću utakmicu BiH je odigrala protiv Hrvatske u Bolonji. Meč se igrao na neutralnom terenu zbog renoviranja stadiona Asim Ferhatović Hase u Sarajevu. BiH je zauzela treće mjesto u kvalifikacijama za SP 2006, pri čemu je ostvarila dva remija protiv Španije. Tokom kvalifikacija za SP 2010, BiH je prvi put stigla do baraža za neko veliko takmičenje, gdje je na kraju izgubila ukupnim rezultatom 2:0 od Portugala. Bosna i Hercegovina se po prvi put kao nezavisna država plasirala na Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2014. godine, nakon što je osvojila prvo mjesto u Grupi G. {| class="wikitable" style="text-align:center;" !Godina !Faza !Mjesto !OU !P !N !I !POG !PRG !Sastav |- |{{ZD|URU}} 1930 – {{ZD|ITA}} 1990 | colspan="9" |Dio Jugoslavije |- |{{ZD|SAD}} 1994 | colspan="9" |Nisu učestvovali |- |{{ZD|FRA}} 1998 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|JKO}} {{ZD|JAP}} 2002 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|NJE}} 2006 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|JAR}} 2010 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|BRA}} 2014 |Grupna faza |20 |3 |1 |0 |2 |4 |4 |Sastav |- |{{ZD|RUS}} 2018 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|KAT}} 2022 | colspan="9" |Nisu se kvalifikovali |- |{{ZD|KAN}} {{ZD|MEX}} {{ZD|SAD}} 2026 |Grupna faza |TBD |– |– |– |– |– |– | |} {| class="wikitable" style="text-align:center;" ! Godina !! OU !! P !! N !! I !! POG !! PRG !! Mjesto |- | 1998 || 8 || 3 || 0 || 5 || 9 || 14 || 4 |- | 2002 || 8 || 2 || 2 || 4 || 12 || 12 || 4 |- | 2006 || 10 || 4 || 4 || 2 || 12 || 9 || 3 |- | 2010 || 12 || 6 || 1 || 5 || 25 || 15 || 2 (baraž) |- | 2014 || 10 || 8 || 1 || 1 || 30 || 6 || 1 |- | 2018 || 10 || 5 || 2 || 3 || 24 || 13 || 3 |- | 2022 || 8 || 1 || 4 || 3 || 9 || 12 || 4 |- | 2026 || 8 || 5 || 2 || 1 || 17 || 7 || 2 |} {{Nogometaš | imenogometaša = Aleksandar Stanković | slika = | punoime = | nadimak = | datumrođenja = {{datum rođenja i godine|2005|8|3|}} | rodnigrad = [[Milan]] | rodnadržava = [[Italija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | visina = 1,85 m | pozicija = [[Vezni igrač (nogomet)#Defanzivni vezni|Defanzivni vezni]] | trenutniklub = [[Club Brugge]] | brojnadresu = 25 }} '''Aleksandar Stanković''' (rođen 3. avgusta 2005) srbijanski je profesionalni fudbaler koji igra na pozicijama defanzivnog veznog ili centralnog beka. Trenutno nastupa za Club Brugge, koji se takmiči u prvog belgijskoj ligi i srbijansku fudbalsku reprezentaciju. Sin je nekadašnjeg reprezentativca Srbije i bivšeg fudbalera milanskog Intera, Dejana Stankovića. == Klupska karijera == === Inter Milan === Stanković je prvi put uvršten na spisak prve ekipe Intera 1. oktobra 2022, kada je bio na klupi za rezervne igrače u utakmici Serije A protiv AS Rome na stadionu San Siro. Iako nije ulazio u igru, bio je dio ekipe koja je osvojila Kup Italije 2022-23, pri čemu je njegova ekipa u finalu savladala Fiorentinu rezultatom 2:1. === Posudba u Luzern === U FC Luzern Stanković je prešao 3. jula 2024, na jednogodišnju posudbu uz opciju trajnog otkupa, kao i klauzulu o povratnom otkupu u korist matičnog Intera. Prvi pogodak za klub postigao je 26. oktobra iste godine, na utakmici u kojoj je Yverdon-Sport slavio rezultatom 3:2. === Club Brugge === Krajem jula 2025, Stanković je zvanično prešao u Club Brugge, potpisavši sa tim belgijskim prvoligašem ugovor do 2029. godine. Inter Milan je zadržao klauzulu o povratnom otkupu koja im omogućava da Stankovića vrate za 22 miliona eura 2026, odnosno za 25 miliona eura 2027. godine. Mjesec dana kasnije, 27. avgusta, postigao je svoj prvi pogodak za klub u pobjedi od 6:0 protiv Rangers FC u drugoj utakmici kvalifikacija za Ligu prvaka. == Reprezentativna karijera == Poziv srbijanske U15 reprezentacije dobio je u februaru 2020. Nastupao je za U16 i U17 selekcije, a prvi put kapitensku traku za omladinsku selekciju nosio je u maju 2021. Stanković je bio kapiten generacije koja je došla do polufinala Evropskog U17 prvenstva 2022. godine. Prvi poziv za U18 srbijansku reprezentaciju dobio je u septembru 2022, kada je kao kapiten nastupio u minimalnom porazu protiv italijanske selekcije. Četiri dana kasnije, protiv iste ekipe, postigao je prvi pogodak u pobjedi Srbije od 2:1. == Stil igre == Dok je predvodio U17 selekciju Srbije do polufinala Evropskog prvenstva za igrače do 17 godina, UEFA je na svojoj stranici opisala Stankovića kao igrača čiji su prekidi "prijetnja svakom protivniku", te kao kombinaciju "finoće i borbenosti u veznom redu, što jasno pokazuje zašto nosi kapitensku traku". == Privatni život == Njegov brat Filip je golman koji nastupa za ekipu Venecije. Braća su sinovi bivšeg veznog igrača milanskog Intera i reprezentacije Srbije, Dejana Stankovića. Njegova majka Ana je Slovenka, a porodica provodi vrijeme u Ljubljani. Njegov amidža po majci bivši je slovenački profesionalni fudbaler Milenko Ačimovič. Dana 11. oktobra 2025, Stanković je debitovao za seniorsku reprezentaciju Srbije u porazu kod kuće (0:1) od reprezentacije Albanije u utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. == Nagrade i postignuća == * Kup Italije: 2022-2023. * Superkup Italije 2023. == Reference == Okruzi u Rusiji, Sedmi kongres SKJ, Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i ostale Rezolucije, hemijski spojevi, aviokompanije, Spisak muzeja u gradovima sa više od 100.000 stanovnika, [en:List of freeware], List of free PC games, Platonski ugljikovodik, Prank call, Meralgia paraesthetica, Myokymia, Hemifacial spasm, Miloš Krasić, Nogometne pozicije, Nogometne formacije '''Doživotni predsjednik''' je titula koja se dodjeljuje ili koju sami predsjednici preuzimaju kako bi sebi obezbijedili neograničen mandat i produžili mandat do smrti ili penzionisanja. Ovaj položaj im omogućava formalnu zaštitu od mogućeg poraza na izborima, uključujući i od progona zbog službenih ili drugih zločina (zbog kojih bi mogli odgovarati gubitkom vlasti), putem formalnog predsjedničkog imuniteta. Ponekad titula nosiocu daje pravo da imenuje ili predloži nasljednika. Termin se često koristi za političke lidere koji nastoje legitimizovati svoju apsolutnu vlast, a koji u praksi vladaju kao monarsi. Doživotni predsjednik de facto se može smatrati autokratom i često je sinonim za diktatora. Korištenje titule „doživotni predsjednik“ umjesto tradicionalno autokratskog naslova, poput monarha, podrazumijeva subverziju liberalne demokratije od strane nosioca vlasti. U nekim slučajevima, doživotni predsjednik može uspostaviti samoproklamovanu monarhiju, kao što je učinio Henri Christophe na Haitiju. Među značajnim historijskim ličnostima koje su koristile strategiju doživotnog ili neograničenog mandata izdvajaju se Julije Cezar, rimski vojni vođa i državnik koji je 45. godine p. n. e. proglasio sebe "dictator perpetuusom" (doživotnim diktatorom) u Rimskoj Republici i Napoleon Bonaparte, francuski vojni lider i državnik, koji je 1802. godine proglašen prvim doživotnim konzulom , prije nego što je 1804. godine postao car Francuske. Mnogi lideri koji su se proglasili doživotnim predsjednicima zapravo nisu uspjeli da služe do kraja života. Većina je smijenjena prije smrti, dok su neki ubijeni dok su vršili dužnost. Međutim, neki su uspjeli da vladaju do svoje prirodne smrti, poput José Gaspara Rodrígueza de Francia (Paragvaj), Alexandra Pétiona i Françoisa Duvaliera (Haiti), Rafaela Carrere (Gvatemala), Saparmurrata Niyazova (Turkmenistan) i Josipa Broza Tita (Jugoslavija). Neki lideri nisu uspjeli da dobiju status doživotnog predsjednika; primjer za to je Mobutu Sese Seko iz Zaira, koji je 1972. godine pokušao da osigura takav mandat. Neki dugogodišnji autokratski predsjednici pogrešno se smatraju doživotnim predsjednicima. Oni nikada zvanično nisu dobili doživotni mandat i povremeno su učestvovali na izborima na kojima su ponovno birani. U većini slučajeva, to su bili fiktivni izbori koji su im garantovali nastavak vlasti. Doživotni predsjednici se mogu smatrati monarskim vladarima de facto. U prošlosti su neka državna uređenja imala karakter monarhija (npr. Vatikan), gdje je vladar biran od strane skupštine. Politolozi često imaju teškoće da razlikuju državu koju vodi doživotni predsjednik od monarhije, posebno kada se radi o nasljednoj ili porodičnoj diktaturi. {| class="wikitable" |+Doživotni predsjednici po državama !Država !Predsjednik !Zvanična titula !Titula na bosanskom jeziku !Bilješke |- |{{ZID|Njemačka|Nazi}} |Adolf Hitler |''Führer und Reichskanzler'' |Vođa i kancelar |Referendum o šefu države Trećeg Rajha održan je 19. avgusta 1934, nakon smrti predsjednika Paula von Hindenburga, kako bi se formalno spojile funkcije predsjednika i kancelara, a koje je nakon referenduma preuzeo Adolf Hitler. Glasanje koje je proteklo pod represivnim uslovima bez slobodne opozicije, rezultovalo je time da je 89,93% glasova podržalo Hitlerovu vlast. Referendumi u nacističkoj Njemačkoj služili su više kao propagandni instrument za demonstraciju jedinstva između režima i narodne zajednice nego kao stvarno demokratsko odlučivanje. |- |{{ZID|Argentina}} |Juan Carlos Onganía |''Presidente de facto de la Nación Argentina'' |de facto predsjednik Argentine |Doživotni predsjednik tokom prve faze civilno-vojne diktature poznate kao "Argentinska revolucija", od 29. juna 1966. do 8. juna 1970. |- |{{ZID|Bolivija}} |Simón Bolívar |''El Libertador'' |Oslobodilac |Prvi predsjednik Kolumbije. Zvanično titulu "El Libertador de Venezuela" dobio od vlasti u Caracasu 14. oktobra 1813. kao priznanje za njegovo vođstvo u oslobađanju teritorije od španske vlasti. Ova titula mu nije dodijeljena samoinicijativno, već kao formalno priznanje od lokalnih vlasti. Kasnije je titula potvrđena i od strane Kongresa Velike Kolumbije 1819, čime je postala zvanično priznati epitet za njegove zasluge u oslobađanju više južnoameričkih zemalja. Danas se "El Libertador" smatra historijski i državno priznatim nazivom koji simbolizuje njegovu ulogu u borbi za nezavisnost. |- | |José María Linares Lizarazu |''Presidente de la República de Bolivia'' |13. predsjednik Bolivije |Zvanično nosio titulu predsjednika Bolivije, obavljajući je od 9. septembra 1857. do 14. januara 1861. Tokom vlasti prvo je bio privremeni predsjednik (pro tempore), a od 31. marta 1858. sebe je proglasio diktatorom, ostavši na vlasti sve do svog svrgavanja 1861. godine. |- | |Manuel Isidoro Belzu Humérez |''Presidente de la República de Bolivia'' |11. predsjednik Bolivije |Bolivijski vojni oficir i 11. predsednik Bolivije od 1848. do 1855. Tokom njegove vlasti usvojeni su aktuelna nacionalna himna i zastava, a vlada je imala populistički karakter, podržavajući siromašno i domorodačko stanovništvo. Došao je na vlast vojnom silom, porazivši José Miguela de Velasca, a kasnije je legitimizirao položaj na izborima. Nakon penzionisanja njegov zet Jorge Córdova preuzeo je funkciju predsjednika, dok je Belzu kasnije ubijen 1865. u pokušaju da se vrati na vlast. |- | | | | | |- | | | | | |- | | | | | |} '''Primjeri doživotnih predsjednika po državama:''' * * '''Argentina:''' Juan Carlos Onganía * '''Bolivija:''' Simón Bolívar, Antonio José de Sucre, Andrés de Santa Cruz, Manuel Isidoro Belzu, José María Linares, Mariano Melgarejo, Germán Busch * '''Brazil:''' Getúlio Vargas * '''Centralnoafrička Republika:''' Jean-Bedel Bokassa, André Kolingba * '''Ciskei:''' Lennox Sebe * '''Sjeverna Koreja:''' Kim Il-sung („Večni predsjednik“), Kim Jong-il, Kim Jong-un * '''Španija:''' Francisco Franco („Caudillo“) * '''Ekvador:''' Diego Noboa * '''Francuska:''' Napoleon Bonaparte („Prvi konzul doživotno“), Philippe Pétain * '''Gana:''' Kwame Nkrumah * '''Gvatemala:''' Rafael Carrera * '''Ekvatorijalna Gvineja:''' Francisco Macías Nguema * '''Haiti:''' Toussaint Louverture, Jean-Jacques Dessalines, Henri Christophe, André Rigaud, Alexandre Pétion, Jean-Pierre Boyer, Jean-Baptiste Riché, Faustin Soulouque, Fabre Geffrard, Sylvain Salnave, François Duvalier, Jean-Claude Duvalier * '''Indonezija:''' Soekarno, Soeharto * '''Italija:''' Benito Mussolini * '''Iran:''' Rouhollah Khomeini, Ali Khamenei, Mojtaba Khamenei * '''Irak:''' Saddam Hussein * '''Libija:''' Mouammar Kadhafi * '''Malawi:''' Hastings Banda * '''Meksiko:''' Antonio López de Santa Anna * '''Uganda:''' Idi Amin Dada * '''Paragvaj:''' José Gaspar Rodríguez de Francia, Carlos Antonio López, Francisco Solano López * '''Peru:''' Simón Bolívar, Andrés de Santa Cruz, Felipe Santiago Salaverry, Manuel Ignacio de Vivanco * '''Samoa:''' Tupua Tamasese Mea’ole, Malietoa Tanumafili II * '''Tunis:''' Habib Bourguiba * '''Turkmenistan:''' Saparmurrat Niyazov * '''Jugoslavija:''' Josip Broz Tito * '''Zair:''' Mobutu Sese Seko '''Najduže vladavine doživotnih predsjednika:''' * Kim Il-sung – 45 godina, 9 mjeseci, 29 dana * Malietoa Tanumafili II – 45 godina, 4 mjeseca, 10 dana * Mouammar Kadhafi – 41 godina, 11 mjeseci, 22 dana * Francisco Franco – 39 godina, 1 mjesec, 19 dana * Ali Khamenei – 36 godina, 8 mjeseci, 24 dana * Soeharto – 30 godina, 1 mjesec, 15 dana * Mobutu Sese Seko – 25 godina, 6 mjeseci, 19 dana * Jean-Pierre Boyer – 24 godine, 11 mjeseci, 12 dana * Saddam Hussein – 23 godine, 8 mjeseci, 24 dana * Hastings Banda – 23 godine, 1 mjesec, 2 dana Ol Doinyo Lengai '''Transliteracija''' (grč. ''trans'' – "preko"; ''lit(t)era'' – "slovo") je proces prevođenja teksta iz jednog pisma u drugo, pri čemu se zadržava fonetska ili grafička ekvivalencija slova, a ne njihov značenjski sadržaj. Transliteracija se razlikuje od prevoda, jer se radi samo o prilagođavanju pisma, a ne jezika, zbog čega se u terminologiji često koristi i izraz ''preslovljavanje''. Ovaj postupak pretvaranja slova iz jednog sistema pisma u odgovarajuća slova drugog sistema pisma ne predstavlja direktno izvorne glasove, već zamjenjuje znakove njihovim ekvivalentom u drugom pismu. Zbog čestih dijakritičkih znakova koji su nerijetko potrebni, transliteracija se uglavnom primjenjuje u naučnim i stručno-tehničkim kontekstima. U bosanskom jeziku koriste se i latinica i ćirilica, pri čemu je latinica dominantna u javnoj upotrebi i svakodnevnom životu. Transliteracija se u domaćoj upotrebi koristi za prevođenje tekstova sa ćirilice na latinicu (i vice versa), prilagođavanje imena, geografskih pojmova i stručnih termina iz stranih jezika, kao i računarske i tipografske potrebe, gdje se različita pisma moraju prikazati konzistentno.<ref>Primjer: Ako baza podataka sadrži imena u oba pisma, pretraživanje po latinici bez transliteracije možda neće pronaći rezultate napisane ćirilicom. Transliteracija standardizuje prikaz i omogućava preciznije pretraživanje.</ref> '''Transliteracija''' (grč. ''trans'' – "preko"; ''lit(t)era'' – "slovo") je proces prevođenja teksta iz jednog pisma u drugo tako da se svako slovo ili znak zamjenjuje odgovarajućim znakom drugog pisma, bez mijenjanja značenja riječi. Cilj transliteracije je grafička ekvivalencija znakova, a ne reprodukcija izgovora. Zbog toga se transliteracija razlikuje od prevoda, jer se radi isključivo o prilagođavanju pisma, a ne jezika. U terminologiji se često koristi i izraz ''preslovljavanje''. Zbog čestih dijakritičkih znakova koji su nerijetko potrebni, transliteracija se uglavnom primjenjuje u naučnim, lingvističkim i stručno-tehničkim kontekstima. == Upotreba u bosanskom jeziku i primjeri == === Upotreba === U bosanskom jeziku koriste se i latinica i ćirilica, pri čemu je latinica dominantna u javnoj upotrebi i svakodnevnom životu. Transliteracija se primjenjuje u nekoliko svrha: # Prevođenje tekstova između pisama – npr. sa ćirilice na latinicu i obratno. # Prilagođavanje imena, geografskih pojmova i stručnih termina iz stranih jezika. # Računarske i tipografske potrebe, gdje se različita pisma moraju prikazati dosljedno radi čitljivosti, pretraživanja i obrade podataka. === Primjeri === {| class="wikitable" !Latinica !Ćirilica |- |Bosna i Hercegovina |Босна и Херцеговина |- |Sarajevo |Сарајево |- |Banja Luka |Бања Лука |- |Mostar |Мостар |- |Ćilim |Ћилим |} Islamic marital practices, Marriage in Islam, Islamsko bračno pravo Štuko dekoracija u islamskoj arhitekturi odnosi se na rezbareni ili oblikovani štuk i gipsani malter. Pojmovi štuko i malter u ovom kontekstu koriste se gotovo naizmjenično kako bi označili većinu vrsta ovakvih dekoracija s nešto različitim sastavima. Ova dekoracija se uglavnom koristila za prekrivanje zidova i površina, a glavni motivi bili su oni koji prevladavaju u islamskoj umjetnosti: geometrijski, arabeska, biljni, kaligrafski, kao i trodimenzionalni muqarnas. Gipsani malter bio je iznimno važan u islamskoj arhitektonskoj dekoraciji jer je relativno suha klima u velikom dijelu islamskog svijeta olakšavala korištenje ovog jeftinog i svestranog materijala u raznim prostorima. Štuko dekoracija već se koristila u drevna vremena u regiji Irana i u grčko-rimskom mediteranskom području. U islamskoj arhitekturi, štuko dekoracija pojavila se tokom omejadske dinastije (kasni 7-8. vijek) i doživjela daljnje inovacije i širenje tokom 9. vijeka pod Abasidima u Iraku, nakon čega se dalje širila islamskim svijetom i uključivala u regionalne arhitektonske stilove. Primjeri historijske rezbarene štuko dekracije nalaze se u Egiptu, Iranu, Afganistanu i Indiji, među ostalim područjima. Često se koristila u "maurskoj" ili zapadnoj islamskoj arhitekturi na Pirinejskom poluotoku (Al-Andalus) i dijelovima Sjeverne Afrike (Magrib), barem od razdoblja Taifa i lmoravida (11-12. vijek). Na Pirinejskom poluotoku dosegnula je kreativni vrhuna u maurskoj arhitekturi tokom dinastije Nasrid, koja je izgradila Alhambru. Mudejar arhitetura također je u širokoj mjeri koristila takav dekorativni stil. Španjolski izraz yesería ponekad se koristi u kontekstu islamske i mudejar arhitekture u Španiji. Italijanska saveznička vojska, odnosno Vojska Juga, nazivi su koji se primjenjuju na različite jedinice bivše Kraljevske italijanske vojske u razdoblju kada su se borile uz Saveznike tokom Drugog svjetskog rata od oktobra 1943. pa nadalje. U ovom razdoblju, prosaveznička Kraljevska italijanska mornarica i Kraljevsko italijansko ratno zrakoplovstvo bili su poznati pod nazivom Italijanska saveznička mornarica i Italijansko savezničko zrakoplovstvo. Od septembra 1943. italijanske snage naklonjene Silama Osovine postale su Nacionalna republikanska vojska novoosnovane Italijanske Socijalne Republike. Italijanska saveznička vojska nastala je kao rezultat savezničkog primirja s Italijom 8. septembra 1943; kralj Victor Emmanuel III smijenio je Benita Mussolinija s mjesta predsjednika vlade u julu 1943, nakon savezničke italije na južnu Italiju, te je umjesto njega imenovao maršala Italije, Pietra Badoglia, koji je potom stao na stranu Saveznika u borbi protiv snaga Socijalne Republike i njihovih njemačkih saveznika u sjevernoj Italiji. Italijanska saveznička vojska brojala je zmeđu 266.000 i 326.000 vojnika u Italijanskoj kampanji, od čega je 20.000 (kasnije broj povećan na 50.000, iako neki izvori navode broj i do 99.000) bilo u svojstvu borbenih jedinica, a između 150.000 i 190.000 činilo je pomoćne i logističke jedinice, uz 66.000 pripadnika zaduženih za kontrolu prometa i odbranu infrastrukture. Općenito gledano, Italijanska saveznička vojska činila je osminu borbenih snaga i četvrtinu ukupne sile 15. armijske skupine savezničkih snaga. == I motorizovana grupa == Prva formacija Savezničke vojske bila je I motorizovana grupa, formirana 27. novembra 1943. u San Pietro Vernoticu kod Brindisija. Jedinice I motorizovane grupe činili su bivši članovi 58. pješačke divizije Legnano i 18. pješačke divizije Messina. Dio vojnika koji su se pridružili jedinici uspio je izbjeći zarobljavanje i borbu na strani njemačkih snaga. Jedinica se sastojala od 295 oficira i 5387 vojnika, te je osnovana kako bi sa Saveznicima učestvovala u borbama protiv Njemačke i Italijanske Socijalne Republike. Komandant jedinice bio je oficir Vincenzno Dapino, koji je grupu vodio u njenom prvom vojnom zadatku u bici kod San Pietro Infine u decembru 1943. Ova akcija uveliko je doprinijela da Saveznici vrate povjerenje prema italijanskim vojnicima koji su se borili na njihovoj strani. Jedinica je pretrpila velike gubitke, te je ocijenjeno da je zadovoljila u izvršavanju njoj povjerenih zadataka. Nakon službe u sastavu američke Pete armije i reorganizacije, komandu nad I motorizovanom grupom preuzeo je general Umberto Utili, a jedinica je premještena u sastav Poljskog II korpusa na krajnjem lijevom krilu britanske Osme armije. Početkom 1944. jedinica je reorganizovana i proširena u Italijanski oslobodilački korpus. == Italijanski oslobodilački korpus == Dana 18. aprila 1944, I motorizovana grupa (koja je tada brojala 16.000 ljudi) preuzela je naziv Italijanski oslobodilački korpus, te biva podijeljena u dvije brigade. Oslobodilački korpus ojačan je 184. pješačkom divizijom Nembo, koja je brojala 6000 vojnika, a njom je komandovao general Umberto Utili. Početkom 1944, jedinica od 5000 italijanskih vojnika borila se na Gustavovoj liniji kod Monte Casina i pokazala se uspješnom u borbi. Italijani su ponovo pretrpili velike gubitke. == Italijanska saveznička vojska od kraja 1944. do 1945. == Nakon bitke kod Filottrana u julu 1944, italijanska vlada predložila je proširenje svojih vojnih kontingenata u okviru savezničkih snaga. Prijedlog je prihvaćen, te je u septembru 1944. oslobodilački korpus povučen sa fronta i prve linije radi opremanja britanskom opremom, uključujući britanske uniforme ''Battledress'' i kacige tipa ''Brodie''. Dana 24. septembra 1944, Korpus je raspušten, a njegovo osoblje i jedinice iskorištene su za formiranje prvih borbenih grupa. "Legnano" i "Folgore". Ubrzo su osnovane još četiri borbene grupe: "Cremona", "Friuli", "Mantova" i "Piceno". Te su grupe bile veličinom jednake slabijim divizijama. Predviđeni sastav svake iznosio je 432 oficira, 8578 podoficira i vojnika, 116 poljskih topova, 170 minobacača, 502 laka mitaljeza i 1277 motornih vozila. Borbene grupe dobile su nazive prema starim divizijama Kraljevske vojske, te su djelimično slijedile sistem numeriranja starih pukovnija. Ove su grupe funkcionisale u okviru američkih i britanskih jedinica na Gotskoj liniji. Borbeni raspored Italijanske savezničke vojske u aprilu 1945. bio je sljedeći: Načelnik stožera Vrhovne komande oružanih snaga bio je maršal Giovanni Messe, dok je načelnik stožera Kopnene vojske bio general-pukovnik Paolo Berardi. Svaki pješački puk imao je tri pješačka bataljona, četu minobacača naoružanu britanskim ML 3-inčnim minobacačima i protivtenkovsku četu naoružanu britanskim topovima QF 6pdr. Artiljerijski pukovi sastojali su se od četiri artiljerijska odreda s britanskim topovima QF 25pdr, jednog protivtenkovskog odreda s britanskim topovima QF 17pdr, te jednog protivzračnog odreda naoružanog britanskim verzijama topova Bofors 40 mm. Borbena grupa "Cremona", s vojnicima iz 44. pješadijske divizije "Cremona", pridodana Britanskom V korpusu – general-major Clemente Primieri. * 21. pješadijski puk "Cremona" * 22. pješadijski puk "Cremona" * 7. artiljerijski puk * CXLIV inženjerijski bataljon == Inhibitori enzima == Inhibicija enzimske reakcije, ili jednostavno inhibicija enzima, predstavlja sprečavanje aktivnosti enzima djelovanjem molekula nazvanih inhibitori enzima. Inhibitor enzima je molekula koja se veže za enzim i smanjuje njegovu aktivnost. Spoznaja da blokiranje aktivnosti određenih enzima može uništiti patogene organizme ili ispraviti metaboličke poremećaje dovela je do razvoja brojnih lijekova koji djeluju upravo kao inhibitori enzima. Osim u medicini, koriste se i kao pesticidi. Važno je naglasiti da nisu sve molekule koje se vežu za enzim inhibitori: aktivatori enzima povećavaju enzimsku aktivnost, dok se supstrati vežu za enzim i u okviru normalnog katalitičkog ciklusa pretvaraju u proizvode. === Način djelovanja === Inhibitor može spriječiti vezivanje supstrata za aktivno mjesto enzima ili ometati katalitički proces. Prema načinu vezivanja, inhibitori se dijele na: * '''Reverzibilne''' * '''Ireverzibilne''' Ireverzibilni inhibitori obično reagiraju s enzimom i hemijski ga mijenjaju, često stvaranjem kovalentne veze. Na taj način trajno mijenjaju ključne aminokiselinske ostatke potrebne za enzimsku aktivnost. Reverzibilni inhibitori se, nasuprot tome, vežu nekovalentnim interakcijama i njihovo djelovanje zavisi od toga da li se vežu za slobodan enzim, kompleks enzim–supstrat ili za oba oblika. Mnogi lijekovi su upravo inhibitori enzima, zbog čega je njihovo otkrivanje i optimizacija jedno od najvažnijih područja istraživanja u biohemiji i farmakologiji. Medicinski inhibitori procjenjuju se prema svojoj specifičnosti (minimalno vezivanje za druge proteine) i potentnosti, koja se izražava konstantom disocijacije. Visoka specifičnost i potentnost obično znače manje neželjenih efekata i nižu toksičnost. === Prirodni inhibitori === Inhibitori enzima postoje i u prirodi te imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma. U metaboličkim putevima često dolazi do negativne povratne sprege, gdje krajnji proizvod inhibira enzim ranije u lancu reakcija, čime se održava ćelijska homeostaza. Neki ćelijski proteini specifično se vežu za enzime (npr. proteaze ili nukleaze) i blokiraju njihovu aktivnost kako bi zaštitili ćeliju. Prirodni inhibitori mogu biti i otrovi koji služe za odbranu od predatora ili za savladavanje plijena. ---- == Vrste reverzibilne inhibicije == === 1. Konkurentna inhibicija === Kod konkurentne inhibicije inhibitor se veže za aktivno mjesto enzima i takmiči se sa supstratom. Budući da je često slične građe kao supstrat, zauzima njegovo mjesto i sprječava normalno vezivanje. * Povećava vrijednost '''Km''' * Ne utiče na '''Vmax''' === 2. Nekonkurentna inhibicija === Inhibitor se veže za drugo mjesto na enzimu (ne na aktivno mjesto), pa se može vezati istovremeno sa supstratom. * Smanjuje '''Vmax''' * Ne mijenja '''Km''' === 3. Parcijalna (djelimična) inhibicija === Slična je nekonkurentnoj, ali kompleks enzim–inhibitor–supstrat zadržava određeni stepen katalitičke aktivnosti. * Smanjuje '''Vmax''' * '''Km''' ostaje nepromijenjen === 4. Mješovita inhibicija === Ima osobine konkurentne i nekonkurentne inhibicije. Inhibitor se može vezati i za slobodan enzim i za kompleks enzim–supstrat. * Smanjuje '''Vmax''' * Mijenja '''Km''' ---- == Inhibitori samoubice == Inhibitori samoubice (suicidalni inhibitori) su molekule koje se tokom reakcije ugrađuju u enzim i trajno ga deaktiviraju. Primjer je acetilsalicilna kiselina (aspirin), koja inhibira enzim ciklooksigenazu i time smanjuje sintezu prostaglandina odgovornih za bol i upalu. Također, cijanid inhibira enzim citohrom c oksidazu, blokirajući ćelijsko disanje. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u košarci 2027. godine odredit će 31 reprezentaciju koja će učestvovati na FIBA Svjetskom košarkaškom prvenstvu 2027, dok domaćin, Katar, automatski ostvaruje plasman na prvenstvo. == Raspored kvalifikacijskih prozora == Slično kao i tokom kvalifikacija za FIBA Svjetsko prvenstvo 2019. i SP 2023, utakmice će se igrati u šest kvalifikacijskih prozora tokom perioda od 15 mjeseci u svim regijama FIBA-e. U kvalifikacijskom procesu učestvovat će 80 nacionalnih reprezentacija. Raspored šest kvalifikacijskih prozora je sljedeći: {| class="wikitable" !Prozor !Datum |- align="center" |1 |24. novembar – 2. decembar 2025. |- align="center" |2 |23. februar – 3. mart 2026. |- align="center" |3 |29. juni – 7. juli 2026. |- align="center" |4 |24. avgust – 1 septembar 2026. |- align="center" |5 |23. novembar – 1 decembar 2026. |- align="center" |6 |22. februar – 2. mart 2027. |} == Kvalifikovane reprezentacije == {| class="wikitable sortable" ! rowspan="2" |Reprezentacija ! rowspan="2" |Način kvalifikacije ! rowspan="2" |Datum kvalifikacije ! colspan="4" data-sort-type="number" |Nastup(i) ! rowspan="2" |Prethodni najbolji rezultat{{efn|'''Bold''' text indicates they hosted that edition.}} ! rowspan="2" |FIBA rank{{efn|World ranking at start of tournament.}} |- !{{Tooltip|Ukupno|Uključujući ovo izdanje}} !{{abbr|Prvi|Prvi nastup}} !{{abbr|Zadnji|Zadnji nastup}} !{{abbr|Niz|Aktuelni niz uzastopnih nastupa}} |- |{{ZD|Katar}} [[Košarkaška reprezentacija Katara|Katar]] | align="center" |Domaćin | align="center" |28. april 2023. | align="center" |{{abbr|2|Katar zadnji put nastupao 2006.}} | colspan="2" align="center" |[[Svjetsko prvenstvo u košarci 2006.|2006]] | align="center" |1 |{{sort|21|21. mjesto}} ([[Svjetsko prvenstvo u košarci 2006.|2006]]) | align="center" |– |} == Format == Format kvalifikacija za FIBA SP 2027 ostao je nepromijenjen, sa šest kvalifikacionih prozora tokom period od 15 mjeseci u 4 regije: Afrika, Amerika, Azija (uključujući Okeaniju) i Evropa. Kvalifikacije će se održavati od novembra 2025. do marta 2027, a 80 reprezentacija takmičiće se za mjesto na SP. Put ka SP 2027. počeo je u februaru 2024. početkom evropskih pretkvalifikacija koje su trajale do avgusta 2024. Žrijeb za kvalifikacije održan je 13. maja 2025. u Dohi. {| class="wikitable" style="text-align:center;" ! rowspan="2" |FIBA zona ! colspan="2" |Turnir kvalifikacija ! colspan="3" |SP automatski plasman |- !Divizija A <small>najbolje rangirani timovi</small> !Divizija B <small>maksimalan mogući broj učesnika</small> ! !Plasman domaćinima ! |- | align="left" |[[:en:FIBA_Africa|FIBA Afrika]] |16 |2 |5 |0 |'''5''' |- | align="left" |[[:en:FIBA_Americas|FIBA Amerika]] |16 |2 |7 |0 |'''7''' |- | align="left" |[[:en:FIBA_Asia|FIBA Azija]] [[:en:FIBA_Oceania|FIBA Okeanija]] |16 |17 |7 |1 |'''8''' |- | align="left" |[[:en:FIBA_Europe|FIBA Evropa]] |32 |13 |12 |0 |'''12''' |- !Ukupno !80 !114 !31 !1 !32 |} Dana 28. februara 2026. godine, vrhovni vođa Islamske Republike Iran, Ali Khamenei, ubijen je tokom izraelsko-američkih zračnih napada na Iran u području Teherana. Iranska vlada smrt je službeno potvrdila 1. marta 2026. Operacija je izvedena tokom intenzivnih vojnih sukoba između Izraela i Irana. Napad je proveden uz saradnju sa CIA-om, koja je prikupljala obavještajne podatke o lokacijama gdje se nalaze iranski visokorangirani dužnosnici. Prema dostupim satelitskim snimcima, Khameneijeva rezidencija u Teheranu teško je oštećena tokom napada. Nakon inicijalnih izraelskih izvješća da je Khamenei ubijen u operaciji, američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjain Netanyahu ponovili su da je Khamenei mrtav. Poslije potvrde iranskih državnih medija o njegovoj smrti, vlada je proglasila 40 dana žalosti i 7 dana državnih praznika. Novinska agencija Fars New Agency objavila je da su u napadima također poginuli Khameneijeva kćerka, zet, unuka i snaha. Smrt vođe Irana bila je razlog slavlja za mnoge iranske civile. U brojnim državama organizovani su protestni skupovi, a na pojedinim mjestima došlo je i do izbijanja nereda povodom njegove smrti. Prema neimenovanim izvorima iz američke administracije, sličan plan za atentat tokom Dvanaestodnevnog rata bio je odbijen od strane predsjednika Trumpa 15. juna 2025. godine. == Pripreme == Prema izvještajima ''The Telegrapha'' i ''The Washington Posta'', saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman obavio je više telefonskih poziva s američkim predsjednikom Trumpom, pozivajući ga da napadne Iran, navodeći da bi "Iran postao jači i opasniji ako Washington ne izvrši udar odmah". Princ Khalid bin Salman, brat prijestolonasljednika Mohammeda i saudijski ministar odbrane, navodno je na sastanku s američkim zvaničnicima upozorio na rizike od neizvršavanja napada na Iran. Nakon Dvanaestodnevnog rata u junu 2025. godine, Khamenei se sve više povlačio u osamu, a bunker u njegovom kompleksu bio je toliko dubok da je liftu trebalo više od pet minuta da stigne do njega, zbog čega su prilike za udar bile veoma rijetke. Mjesecima prije napada, CIA je pratila lokacije i obrasce kretanja Khameneija, te je saznala da će se održati sastanak visokih zvaničnika kojem će on prisustvovati. Prema pisanju ''Reutersa'', Sjedinjene Države i Izrael pripremili su pokretanje napada u trenutku kada se Khamenei sastao sa svojim višim savjetnicima, od kojih je najmanje pet poginulo zajedno s njim. Izraelski zvaničnici izjavili su da je Khamenei viđen iznad zemlje u svojoj upadljivoj službenoj rezidenciji neposredno prije atentata. Istovremeno, napadi su izvedeni na još najmanje dvije lokacije u gradu kako bi se osigurao uspjeh operacije. == Zračni napadi == Dana 28. februara 2026, više mjesta u Iranu pogođeno je raketama SAD-a i Izraela u sklopu vone operacije s ciljem sprječavanja nuklearnih i raketnih programa u toj zemlji, kao i pokretanju smjene režima. Napad je izvršen u 8:10 po lokalnom vremenu i opisan je kao "masivni, izuzetni smion dnevni napad" koji je "odmah pogodio visoke dužnosnike". Udar na Khameneijevu rezidenciju bio je jedinstven jer je izvršen tokom dana, s time da su izraelski avioni bacili 30 bombi na to mjesto. Udari su bili usmjereni na strateške objekte i važne iranske dužnosnike, uključujući Khameneijevu rezidenciju, koja je bila među onim najteže pogođenim izraelskim udarima u Teheranu; satelitski snimci sugerišu da je zgrada teško oštećena. Dana 28. februara 2026. godine, Izrael i Sjedinjene Američke Države pokrenuli su zajednički napad na nekoliko lokacija u Iranu. Operacija, kojoj je Izrael dao kodno ime Lavlja rika, a Ministarstvo odbrane SAD-a Operacija Epski bijes, ciljala je ključne zvaničnike, vojne zapovjednike i objekte. Napad je uključivao i atentat na vrhovnog vođu Alija Khameneija. Tokom 2024, vojna eskalacija između Izraela i Irana kulminirala je u dva navrata razmjenom vatre, a 2025. godine vodili su dvanaestodnevni rat koji je također uključivao američke napade s ciljem uništavanja iranskih nuklearnih postrojenja. U sedmicama prije napada 2026. godine, Iran i SAD bili su uključeni u indirektne nuklearne pregovore uz posredovanje Omana, a druga runda pregovora bila je zakazana u Ženevi. Napadu je prethodilo najveće gomilanje američke vojske na Bliskom istoku još od invazije na Irak 2003. godine. Napad je započeo udarima u gradovima Teheranu, Isfahanu, Komu, Karadži i Kermanšahu. Ubijeno je nekoliko zvaničnika iranske vlade, uključujući sekretara Vrhovnog savjeta nacionalne bezbjednosti Alija Shamkhanija, kao i Khameneija; preneseno je da su neki iranski civili slavili smrt dotičnog, čije je sjedište uništeno. Dok su primijećene eksplozije, izraelski ministar odbrane Israel Katz potvrdio je napad IDF-a. Trump je u videu postavljenom na Truth Socialu objavio da su Sjedinjene Države pokrenule udare na Iran zajedno s Izraelom. U znak odmazde, Iran je lansirao desetine svojih dronova i balističkih projektila širom Perzijskog zaliva, pored ciljanja Izraela kao i američkih vojnih baza u Jordanu, Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, Iraku, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Iran je navodno pokrenuo i napade na objekte civilne avijacije, uključujući međunarodne aerodrome u Kuvajtu i UAE. Uzvratni udari usmrtili su jednog civila u Izraelu i četvoro u Siriji. Nadalje, Huti sa sjedištem u Jemenu objavili su da će nastaviti svoje napade u Crvenom moru. Eskalacija u Perzijskom zalivu rezultovala je zastojem u globalnoj isporuci nafte. Trump je izjavio da je cilj operacije uništiti iranske raketne i vojnu infrastrukturu, spriječiti Iran u nabavci nuklearnog oružja i, u konačnici, srušiti režim. Ujedinjene nacije i nekoliko neuključenih zemalja osudili su početne udare zbog narušavanja stabilnosti Bliskog istoka, dok su drugi osudili iranske uzvratne udare na druge nacije u regionu. Kritičari operacije su je također nazvali nezakonitom prema domaćem i međunarodnom pravu. == Pozadina == Povlačenje Sjedinjenih Država iz Zajedničkog sveobuhvatnog akcionog plana 2018. godine dovelo je do ponovnog uvođenja sankcija Iranu i zaokreta ka upotrebi sile umjesto diplomatije u odnosima između SAD-a i njihovih saveznika sa Iranom. Trumpova administracija usvojila je strategiju "maksimalnog pritiska". Ponovno uvođenje američkih sankcija ozbiljno je uticalo na iransku ekonomiju. Iranski rijal pao je za 20%. Međunarodne banke koje su trgovale sa Iranom platile su visoke kazne. Sve velike evropske kompanije odustale su od poslovanja sa Iranom iz straha od američke kazne. Sankcije su gurnule milione Iranaca u siromaštvo i smanjile njihovu kupovnu moć u pogledu uvoznih osnovnih dobara, kao što su hrana i lijekovi, istovremeno podstičući inflaciju, nezaposlenost i propadanje infrastrukture. Tenzije između Irana, Sjedinjenih Država i Izraela porasle su od napada na Izrael 7. oktobra i početka rata u Gazi 2023. godine, u kojem je Izrael oslabio milicije koje podržava Iran širom Bliskog istoka, uključujući Hamas u Gazi, Hezbolah u Libanu i druge. Izrael i Iran razmijenili su udare u aprilu i oktobru 2024. godine, te su bili uključeni u kratki rat 2025. godine koji je također obuhvatio američki zračni napad s ciljem uništavanja iranskih nuklearnih postrojenja. === Antivladini protesti u Iranu i prvobitno raspoređivanje američkih snaga === Počevši od kraja decembra 2025. godine, u Iranu su izbili masovni antivladini protesti širom zemlje, prvenstveno podstaknuti ekonomskom krizom, kolapsom rijala i rastom cijena. Protesti, koji su uključivali pozive na promjenu režima, postali su najveći po razmjerama od revolucije 1979. godine, proširivši se na više od 100 gradova širom zemlje. Iranska vlada je odgovorila nasilnom represijom, uključujući masakre nad demonstrantima, pri čemu su se najsmrtonosniji incidenti dogodili 8. i 10. januara 2026. Novinska agencija aktivista za ljudska prava sa sjedištem u SAD-u procijenila je broj poginulih na 7.000, iranska vlada je saopštila da je broj mrtvih 3.117, dok su Donald Trump i drugi naveli da broj poginulih odgovara brojci od 32.000 ljudi. AP News je izvijestio da je vladina prekomjerna upotreba nasilja izazvala očaj u iranskoj javnosti i pobudila nadu kod nekih građana u američki napad. Nekoliko naučnika je tvrdilo da se iranska vlada sada suočava sa krhkim stanjem koje bi moglo dovesti do njenog pada. Dana 13. januara 2026. godine, američki predsjednik Donald Trump izrazio je podršku demonstrantima, a kasnije, 23. januara, Trump je najavio da američka "armada" kreće ka Bliskom istoku, uključujući nosače aviona USS Abraham Lincoln i USS Gerald R. Ford, te nekoliko razarača sa vođenim projektilima. Američki i evropski zvaničnici izjavili su da je Washington postavio Iranu tri ključna zahtjeva: trajni prekid svakog obogaćivanja uranijumom, stroga ograničenja iranskog programa balističkih raketa i potpunu obustavu podrške regionalnim proxy grupama kao što su Hamas, Hezbolah i Huti. Planiranje predložene serije napada također je započelo u koordinaciji sa izraelskim obavještajnim agencijama. === Nuklearni pregovori i jačanje američkog vojnog prisustva === Dana 6. februara 2026. godine, Iran i SAD su održali indirektne nuklearne pregovore u glavnom gradu Omana, Muskatu. Iran je naglasio da napredak zavisi od konsultacija u matičnim prijestonicama. Druga runda razgovora zakazana je u Ženevi. Između 15. i 20. februara, Iran je povećao izvoz nafte na trostruko veći nivo od uobičajenog i smanjio zalihe nafte. Neposredno prije početka udara, 27. februara 2026. godine, ministar vanjskih poslova Omana Badr Al-Busaidi izjavio je da je postignut "iskorak" i da je Iran pristao na to da uslov koji se tiče obogaćivanja uranijumom, kao i na potpunu verifikaciju od strane Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA); nadalje, Iran je pristao da nepovratno spusti nivo trenutno obogaćenog uranijuma na "najniži mogući nivo". Al-Busaidi je rekao da je mir "nadohvat ruke". Početkom februara 2026. godine, SAD su također rasporedile drugi nosač aviona, USS Gerald R. Ford, na Bliski istok kako bi pojačale pritisak na Iran. Dana 11. februara 2026. godine, 47. godišnjica revolucije iz 1979. obilježena je provladinim skupovima i snažnom antiameričkom retorikom. Trump je 13. februara 2026. izjavio da bi promjena režima u Iranu bila "najbolja stvar koja bi se mogla desiti". Dan kasnije, 14. februara, američki zvaničnici su rekli Reutersu da se američka vojska priprema za opsežnu kampanju koja uključuje višesedmične, kontinuirane operacije protiv Irana koje bi mogle ciljati državnu i sigurnosnu infrastrukturu. Do 19. februara, američko vojno gomilanje opisano je kao najveće na Bliskom istoku još od invazije na Irak 2003. godine. Tokom govora o stanju nacije 24. februara 2026. godine, Trump je optužio Iran za obnavljanje napora u izradi nuklearnog oružja, osuđujući te navodne ambicije kao "zlokobne" i tvrdeći da je Iran također razvio sve naprednije raketne sposobnosti koje bi mogle ugroziti SAD, Evropu i američke baze u inostranstvu. Upozorio je da su SAD spremne djelovati ako bude potrebno. Grupa osam (Gang of Eight), koju čini osam lidera u Kongresu SAD-a koji se obično obavještavaju o povjerljivim obavještajnim pitanjima, bila je upoznata s napadom prije njegovog početka. Također, u to vrijeme, Bloomberg News je tvrdio da NATO letjelice za rano upozoravanje i kontrolu (AWACS) nadziru Iran s aerodroma Konya. Do kraja februara, zvaničnici Trumpove administracije iznijeli su brojne nedokazane tvrdnje da je Iran ponovo pokrenuo svoj nuklearni program, da ima dovoljno materijala za izradu bombe u roku od nekoliko dana i da razvija rakete dugog dometa koje bi uskoro mogle pogoditi Sjedinjene Države. Ove izjave osporili su američki i evropski vladini zvaničnici, međunarodne grupe za praćenje naoružanja i američke obavještajne agencije. Odbrambena obavještajna agencija (DIA) ranije je zaključila da će proći najmanje decenija prije nego što Iran stekne tehničke vještine za proizvodnju raketa koje mogu dosegnuti Sjedinjene Države; Ministarstvo odbrane Sjedinjenih Država procijenilo je da je iranski nuklearni program unazađen za dvije godine nakon ranijih udara na iranska nuklearna postrojenja u junu 2025. godine. Međutim, 27. februara je objavljeno da je IAEA otkrila da je Iran sakrio visoko obogaćeni uranijum u podzemnom objektu koji nije oštećen u prethodnoj rundi napada, a IAEA je saopštila da ne može biti sigurna da je iranski nuklearni program "isključivo mirnodopski". Prije napada, JD Vance, potpredsjednik Sjedinjenih Država, branio je udar na Iran. Na pitanje da li bi podržao promjenu režima u Iranu, uprkos ranijim kritikama rata u Iraku, rekao je da život "ima svakakve lude obrte". ''The Washington Post'' je izvijestio da je odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da napadne Iran uslijedila nakon što su saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman i izraelska vlada više puta lobirali kod njega da povuče taj potez. ''The Guardian'' je nekoliko dana prije napada izvijestio da će odluka zavisiti od rezultata sastanka u Ženevi, na kojem će SAD predvoditi Steve Witkoff i Jared Kushner. Charles Wald, penzionisani general vazduhoplovstva i zamjenik komandanta Evropske komande SAD-a koji sada radi u Jevrejskom institutu za nacionalnu sigurnost Amerike (JINSA), izjavio je da bi dovođenje nosača aviona klase ''Gerald R. Ford'' na Bliski istok pomoglo u odbrani Izraela od Irana. Također je naveo da, ako pregovori SAD-a i Irana ne završe dobro, "biće duplo gore nego kada Obama nije uradio ništa u Siriji povodom hemijskog oružja". Prema jednom američkom izvoru, Trump je odobrio udar nakon što su SAD primile obavještajne podatke da Iran planira preventivno lansiranje raketa. Prije napada, Khamenei je u svom govoru upućenom sljedbenicima početkom februara, koji je objavila web stranica vrhovnog vođe Irana, upozorio Sjedinjene Države da će, "ako ovaj put započnu rat, to biti regionalni rat". == Sukob == Evo tačnog prijevoda navedenog teksta na ijekavicu: '''Početni izraelski i američki udari''' '''Udari lansirani sa američkih brodova''' U udarima je korištena kombinacija američkih projektila, dronova i izraelskih borbenih aviona. Po prvi put su u borbi upotrijebljeni jeftini jurišni dronovi za jednokratnu upotrebu jedinice ''Task Force Scorpion Strike''. Američki ratni brodovi lansirali su projektile ''Tomahawk'', dok je vojska SAD-a koristila lansere ''HIMARS''. Takođe je korišteno neobjavljeno dalekometno oružje koje se ispaljuje izvan dometa neprijateljske odbrane (''standoff weapons''). Izviješteno je o eksplozijama dok je ministar odbrane Israel Katz potvrdio izraelski napad. ''The Times of Israel'' je prenio da je Katz udare nazvao "preventivnim napadom" s namjerom da se "uklone prijetnje državi Izrael". Među ciljevima je bio i okrug u Teheranu u kojem inače boravi iranski vrhovni vođa Ali Khamenei; tu se nalaze i predsjednička palata i Vijeće nacionalne bezbjednosti. Potvrđeno je da je sedam projektila pogodilo ovo područje. Američki zvaničnici potvrdili su da su udari koordinisani sa SAD-om. Izraelsko vazduhoplovstvo (IAF) saopštilo je da je pogodilo 500 vojnih ciljeva u zapadnom i centralnom Iranu, uključujući protivzračnu odbranu i raketne lansere, koristeći približno 200 borbenih aviona, što je najveći borbeni nalet u njegovoj istoriji. Izrael je početne udare nazvao kodnim imenom "Operacija Postanak" (hebrejski: ''מטס בראשית''). Izrael je potom proglasio vanredno stanje, navodeći da očekuje iranski napad. Sirene su se oglasile u Izraelu dok je vlada upozoravala građane da ostanu u zaštićenim zonama. Američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee podstakao je američke državljane u Izraelu da odmah preduzmu mjere nakon što čuju sirenu, a američki predsjednik Donald Trump upozorio je da bi moglo biti gubitaka američkih života. Izraelsko ministarstvo zdravlja premjestilo je svoje bolnice pod zemlju. Prema izvještaju ''Iran Internationala'', portparol izraelske vojske na perzijskom jeziku, potpukovnik Kamal Penhasi, uputio je hitno upozorenje iranskim civilima koji žive u blizini vojne industrije i infrastrukture da se odmah evakuišu, navodeći: "Vaše prisustvo u ovim područjima dovodi vaš život u opasnost." Prema riječima jednog američkog zvaničnika, desetine američkih udara izveli su avioni stacionirani širom Bliskog istoka sa jednog ili više nosača aviona. ''Reuters'' je izvijestio da su udari izvedeni iz vazduha i sa mora. Izraelski vojni zvaničnici izjavili su da je njihovim udarima prethodilo višemjesečno planiranje, što im je omogućilo da precizno odrede ciljeve, postignu "taktičko iznenađenje" i dobiju podršku SAD-a. Izrael je kasnije saopštio da je u početnim udarima korišteno preko 1.200 bombi u roku od 24 sata. Prema izvještajima, ciljana su i iranska mornarička plovila. Agencija ''Fars'' i ''CNN'' izvijestili su o novim eksplozijama u drugim gradovima u Iranu, uključujući Kom, Kermanšah, Isfahan i Karadž. U Teheranu je javljeno da su se raketni udari dogodili u Univerzitetskoj ulici, u oblasti Džomhuri i u sjevernoj oblasti Sejed Handan. Komunikacijske usluge širom Teherana ometene su nakon napada, a ''Netblocks'' je izvijestio o gotovo potpunom mraku na internetu. Prema ''BBC''-ju, tokom udara pogođeni su ured vrhovnog vođe Alija Khameneija i predsjednički ured Masouda Pezeshkiana u Teheranu. ''Channel 12'', pozivajući se na neimenovane izraelske izvore, naveo je da Izrael procjenjuje kako postoje "sve veće indicije" da je Khamenei vjerovatno ubijen u izraelskom udaru ili da je "u najmanju ruku povrijeđen". ''Reuters'' je citirao neimenovanog izraelskog zvaničnika koji je izjavio da je Khameneijevo tijelo pronađeno, čime je potvrđena smrt. Portparol iračkih Snaga narodne mobilizacije rekao je da su dvojica njihovih boraca ubijena, dok su još trojica ranjena tokom udara u Džurf al-Sakharu, južno od Bagdada. Prema ''Iran Internationalu'', koji citira Iransku studentsku novinsku agenciju, hiljade pripadnika IRGC-a, uključujući nekoliko visokih zvaničnika, ubijeno je ili ranjeno prilikom napada na nekoliko vojnih baza. Izviješteno je da je pogođen i lučki grad Bušehr; međutim, nije jasno da li je nuklearni reaktor pretrpio bilo kakvu štetu. ''CNN'' je izvijestio da je vrijeme napada simbolički značajno u judaizmu jer je izveden uoči predstojećeg praznika Purima 2. marta. ==== Initial Israeli and American strikes ==== [[/wiki/File:U.S._Forces_Launch_Operation_Epic_Fury.webm|lijevo|mini|250x250piksel|Napadi s američkih brodova]] Zračni napadi na Iran počeli su oko 9:45 ujutro po iranskom vremenu (1:15 ujutro po istočnoameričkom vremenu) u subotu, 28. februara; subota je prvi dan sedmice u Iranu i redovan radni dan. U udarima je korištena kombinacija američkih projektila, dronova i izraelskih borbenih aviona. Po prvi put su u borbi upotrijebljeni jeftini jurišni dronovi za jednokratnu upotrebu jedinice ''Task Force Scorpion Strike''. Američki ratni brodovi lansirali su projektile ''Tomahawk'', dok je vojska SAD-a koristila lansere ''HIMARS''. Također je korišteno neobjavljeno dalekometno oružje koje se ispaljuje izvan dometa neprijateljske odbrane (engl: ''standoff'' ''oružje''). Eksplozije su prijavljene kada je ministar odbrane Israel Katz potvrdio izraelski napad. ''The Times of Israel'' je prenio da je Katz udare nazvao "preventivnim napadom" s namjerom da se "uklone prijetnje državi Izrael". Među ciljevima je bio i okrug u Teheranu u kojem inače boravi iranski vrhovni vođa Ali Khamenei; tu se nalaze i predsjednička palata i Vijeće nacionalne bezbjednosti. Potvrđeno je da je sedam projektila pogodilo ovo područje. Američki zvaničnici potvrdili su da su udari koordinisani sa SAD-om. Izraelsko vazduhoplovstvo (IAF) saopštilo je da je pogodilo 500 vojnih ciljeva u zapadnom i centralnom Iranu, uključujući protivzračnu odbranu i raketne lansere, koristeći približno 200 borbenih aviona, što je najveći borbeni nalet u njegovoj historiji. Izrael je početne udare nazvao kodnim imenom "Operacija Postanak" . Izrael je potom proglasio vanredno stanje, navodeći da očekuje iranski napad. Sirene su se oglasile u Izraelu dok je vlada upozoravala građane da ostanu u zaštićenim zonama. Američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee podstakao je američke državljane u Izraelu da odmah preduzmu mjere nakon što čuju sirene, a američki predsjednik Donald Trump upozorio je da bi moglo biti "gubitaka američkih života". Izraelsko ministarstvo zdravlja premjestilo je svoje bolnice pod zemlju. Prema izvještaju ''Iran Internationala'', portparol izraelske vojske na perzijskom jeziku, potpukovnik Kamal Penhasi, uputio je hitno upozorenje iranskim civilima koji žive u blizini vojne industrije i infrastrukture da se odmah evakuišu, navodeći: "Vaše prisustvo u ovim područjima dovodi vaš život u opasnost." Prema riječima jednog američkog zvaničnika, desetine američkih udara izveli su avioni stacionirani širom Bliskog istoka sa jednog ili više nosača aviona. ''Reuters'' je izvijestio da su udari izvedeni iz vazduha i sa mora. Izraelski vojni zvaničnici izjavili su da je njihovim udarima prethodilo višemjesečno planiranje, što im je omogućilo da precizno odrede ciljeve, postignu "taktičko iznenađenje" i dobiju podršku SAD-a. Izrael je kasnije saopštio da je u početnim udarima korišteno preko 1.200 bombi u razmaku od 24 sata. Prema izvještajima, ciljana su i iranska mornarička plovila. Agencija ''Fars'' i ''CNN'' izvijestili su o novim eksplozijama u drugim gradovima u Iranu, uključujući Kom, Kermanšah, Isfahan i Karadž. U Teheranu je javljeno da su se raketni udari dogodili u Univerzitetskoj ulici, u oblasti Džomhuri i u sjevernoj oblasti Sejed Handan. Komunikacijske usluge širom Teherana ometene su nakon napada, a ''Netblocks'' je izvijestio o gotovo potpunom mraku na internetu. Prema ''BBC''-ju, tokom udara pogođeni su ured vrhovnog vođe Alija Khameneija i predsjednički ured Masouda Pezeshkiana u Teheranu. ''Channel 12'', pozivajući se na neimenovane izraelske izvore, naveo je da Izrael procjenjuje kako postoje "sve veće indicije" da je Khamenei vjerovatno ubijen u izraelskom udaru ili da je "u najmanju ruku povrijeđen". ''Reuters'' je citirao neimenovanog izraelskog zvaničnika koji je izjavio da je Khameneijevo tijelo pronađeno, čime je potvrđena smrt. Portparol iračkih Snaga narodne mobilizacije rekao je da su dvojica njihovih boraca ubijena, dok su još trojica ranjena tokom udara u Džurf al-Sakharu, južno od Bagdada. Prema ''Iran Internationalu'', koji citira Iransku studentsku novinsku agenciju, hiljade pripadnika IRGC-a, uključujući nekoliko visokih zvaničnika, ubijeno je ili ranjeno prilikom napada na nekoliko vojnih baza. Izviješteno je da je pogođen i lučki grad Bušehr; međutim, nije jasno da li je nuklearni reaktor pretrpio bilo kakvu štetu. ''CNN'' je izvijestio da je vrijeme napada simbolički značajno u judaizmu jer je izveden uoči predstojećeg praznika Purima 2. marta. === Izjave američkih i izraelskih lidera o njihovim ciljevima === Dana 28. februara u 2:30 ujutro po istočnoameričkom vremenu, američki predsjednik Donald Trump objavio je osmominutnu video izjavu, rekavši da je svrha američkih udara u Iranu efektivna promjena režima. Trump je izjavio da iranske "prijeteće aktivnosti" ugrožavaju SAD i njihove saveznike. Naveo je iransku talačku krizu, podršku proxy grupama kao što su Hamas i Hezbolah, ubijanje demonstranata i navodnu težnju za nuklearnim oružjem. Naveo je da u sukobu "životi hrabrih američkih heroja mogu biti izgubljeni i da možemo imati žrtve. To se često dešava u ratu". Pozvao je pripadnike IRGC-a da "polože oružje i dobiju potpuni imunitet ili se, u suprotnom, suoče sa sigurnom smrću". Obraćajući se iranskoj javnosti, rekao je: "Kada završimo, preuzmite svoju vladu. Biće vaša da je uzmete. Ovo će vjerovatno biti vaša jedina prilika generacijama." Dodao je: "Dugi niz godina tražili ste pomoć Amerike, ali je nikada niste dobili... Pa da vidimo kako ćete odgovoriti. Amerika vas podržava nadmoćnom snagom i razornom silom", zaključivši: "Sada je vrijeme da preuzmete kontrolu nad svojom sudbinom... Ovo je trenutak za akciju. Ne dozvolite da prođe." Ubrzo nakon toga, Benjamin Netanyahu objavio je video izjavu u kojoj je rekao da su Izrael i Sjedinjene Države pokrenuli udare protiv Irana "kako bi uklonili egzistencijalnu prijetnju" koju predstavlja ono što je nazvao "terorističkim režimom u Iranu". Netanyahu je optužio iransko rukovodstvo za decenije neprijateljstva, rekavši da "već 47 godina ajatolahov režim uzvikuje 'Smrt Izraelu' i 'Smrt Americi'", te ga je opisao kao "ubilački teroristički režim" kojem se "ne smije dozvoliti da se naoruža nuklearnim oružjem". Rekao je da će zajednička američko-izraelska akcija "stvoriti uslove da hrabri iranski narod uzme sudbinu u svoje ruke" i pozvao je narod Irana da "zbaci jaram tiranije". Evo tačnog prijevoda na ijekavicu: === Iranski odgovor i raketni napadi na ratištu u Perzijskom zalivu === Iran je ciljao više američkih vojnih baza širom regije Perzijskog zaliva. Bahrein je aktivirao sirene za zračnu opasnost kako bi upozorio na iranski napad na američke vojne baze unutar države, dok su arapski mediji javili da su u glavnom gradu Manami uočeni dim i eksplozije. Bahrein je kasnije potvrdio udare i naveo da je meta bilo sjedište Pete flote SAD-a. Eksplozije su također prijavljene na Međunarodnom aerodromu u Kuvajtu i u Abu Dhabiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nakon napada projektilima i dronovima na Kuvajt, tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je na raport Mohammada Toutounchija, ambasadora Irana u Kuvajtu. Prema izvještaju CNN-a, IRGC je saopštio da je Iran ciljao četiri američke baze na Bliskom istoku: zračnu bazu Al Udeid u Kataru, zračnu bazu Ali Al Salem u Kuvajtu (u kojoj su bili italijanski vojnici), zračnu bazu Al Dhafra u UAE i sjedište Pete flote američke mornarice u Bahreinu, a objavljen je i video snimak na kojem se vidi kako se uzdiže dim iz pravca baze u Bahreinu. Saudijska Arabija je potvrdila da je bilo iranskih napada na Rijad i njenu Istočnu provinciju. Tvrdila je da je uspješno presrela iranske napade usmjerene na ta područja i navela da će Kraljevina "preduzeti sve neophodne mjere" da se odbrani, "uključujući opciju odgovora na agresiju". Dodatni izvještaji navode da su UAE, nakon uspješnog presretanja određenog broja iranskih projektila, izjavili da je jedan civil azijske nacionalnosti poginuo od krhotina presretača koje su pale na stambeno područje. Katar je saopštio da je presreo najmanje dva talasa raketnih napada, navodeći da nije bilo prijavljenih žrtava niti materijalne štete. Devetospratnica je pogođena projektilima u sjevernom Izraelu, pri čemu je povrijeđena jedna osoba. Udari su također prijavljeni u Haifi i Tel Avivu. Izvještaji tvrde da su projektili iz Irana pogodili jordanske teritorije i glavni grad Aman. Jordan je saopštio da su njegove oružane snage oborile dva iranska balistička projektila koji su ciljali njegovu teritoriju i da je obradio 54 prijave o padu krhotina koje su izazvale materijalnu štetu, ali bez žrtava. U Siriji su krhotine iranskog balističkog projektila pale na stambenu zgradu u gradu Suwayda, usmrtivši najmanje četiri civila. Stambene četvrti Dubaija u blizini Dubai Marine i Dubai Palme pogođene su udarima, što je uzrokovalo požar u hotelu ''Fairmont The Palm'' i četiri povrede, kao i u stambenoj zgradi na periferiji Dohe. Lokalni izvori kažu da je Iran koristio dronove ''Shahed'', koji su jedno od najsmrtonosnijih oružja koje koristi režim, kao i njegove proxy grupe poput Hamasa i Hezbolaha. UAE su saopštili da su presreli "novi talas" iranskih projektila i da su "fragmenti od presretanja" pali u Abu Dhabiju i Dubaiju, uzrokujući štetu na hotelu ''Burj Al Arab''. Udari na Međunarodni aerodrom Kuvajt izazvali su nekoliko nedefinisanih povreda. U Bahreinu je tokom večeri prijavljeno da je toranj u stambenoj četvrti pogođen iranskim dronom. U regiji Kurdistan u Iraku, iranski zračni napadi ciljali su infrastrukturu koja ugošćuje američko vojno i civilno osoblje, uključujući Međunarodni aerodrom Erbil i Generalni konzulat SAD-a u Erbilu. Međutim, prema izvještajima lokalnih medija, većina projektila i dronova je presretnuta. Kasnije tokom dana, Izrael je saopštio da je započeo novi talas napada na iransku zračnu odbranu i raketne lansere u centralnom Iranu. === 1. mart === ==== Američki napadi ==== Dana 1. marta, Izrael je izvršio još jedan talas udara na iranske ciljeve u sklopu svoje tekuće kampanje, ciljajući sami centar prijestonice. Iranski mediji izvijestili su o snažnim eksplozijama. Trump je u objavi na mreži ''Truth Social'' naveo: "Iran je upravo izjavio da će danas udariti veoma jako, jače nego što su ikada ranije. Bolje im je da to ne čine, jer ako to urade, udarićemo ih snagom kakva nikada ranije nije viđena!" Najviši iranski zvaničnik za bezbjednost, Ali Larijani, najavio je formiranje privremenog rukovodećeg vijeća i optužio SAD i Izrael za pokušaj rasparčavanja Irana. Upozorio je "secesionističke grupe" na teške posljedice ako preduzmu bilo kakve akcije. Predsjednik iranskog parlamenta, Mohammad Baqer Qalibaf, zaprijetio je Trumpu i Netanyahuu, rekavši da su prešli crvenu liniju i da će "platiti za to". Revolucionarni sud u Teheranu je bombardovan, a njegova zgrada je uništena. ==== Iranska odmazda ==== Ujutro 1. marta, izvještaji su potvrdili da je Iran lansirao projektile i dronove na Izrael, UAE, Katar, Kuvajt, Bahrein, Jordan i Saudijsku Arabiju. Kasniji izvještaji zabilježili su da su iz Irana ispaljeni projektili na sjedište Pete flote u Bahreinu. Svjedoci su vidjeli dim od presretanja projektila iznad Dubaija i tamne oblake koji se uzdižu iz luke Jebel Ali. == Žrtve == === Ubistvo Alija Khameneija === Neposredno prije ponoći u Iranu 28. februara, neimenovani izraelski zvaničnik izjavio je da je Khamenei ubijen u zračnim udarima, te da su obavještajni izvori pronašli i identifikovali njegovo tijelo. Netanyahu je takođe naveo da postoje naznake o njegovoj pogibiji, iako je iransko ministarstvo vanjskih poslova to osporilo. Izraelski zvaničnici tvrde da je tijelo pronađeno u ruševinama. Nekoliko sati ranije, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi tvrdio je da su Khamenei i predsjednik Pezeshkian "koliko ona zna" živi. Donald Trump je na mreži ''Truth Social'' napisao: "Khamenei, jedan od najzlijih ljudi u istoriji, je mrtav [...] Nije uspio izbjeći našu obavještajnu službu i visoko sofisticirane sisteme praćenja." Agencija ''Fars'' javila je da su u udarima poginuli i Khameneijeva kćerka, zet, unuka i snaha. Rano ujutro 1. marta, iranski državni mediji potvrdili su smrt i proglasili 40 dana žalosti. === Vojska i zvaničnici === Izraelski i regionalni izvori navode da su vjerovatno ubijeni ministar odbrane Aziz Nasirzadeh i komandant IRGC-a Mohammad Pakpour. IDF je kasnije potvrdio smrt sedam bezbjednosnih lidera, uključujući Alija Shamkhanija. Potvrđeno je i da je 1. marta ubijen načelnik generalštaba Abdolrahim Mousavi. CENTCOM je saopštio da SAD nemaju gubitaka i da su neutralisale stotine iranskih napada. U Iraku su dva člana Snaga narodne mobilizacije poginula, dok su tri povrijeđena u izraelskom napadu. Kasniji izvještaj ''The New York Timesa'' naveo je brojku od troje mrtvih. Centralna komanda Sjedinjenih Američkih Država (CENTCOM) saopštila je da nije pretrpjela gubitke, uz napomenu da lakša oštećenja na njihovim objektima nisu omela operacije, te da su neutralisali nekoliko stotina iranskih napada dronovima i projektilima. ''CBS News'' je izvijestio da su "obavještajni i vojni izvori rekli za ''CBS News'' u subotu naveče [28. februara 2026.]“ da je 40 iranskih zvaničnika ubijeno u udarima, ali da "nije jasno da li su se ti zvaničnici nalazili na jednoj ili na više lokacija". === Civili === Oko 17:30 po srednjoevropskom vremenu prvog dana udara, Crveni polumjesec je izvijestio da je u Iranu poginuo 201 civil, dok je 747 povrijeđeno. Dodatne žrtve su zabilježene nakon iranskih uzvratnih napada. Prvi povezani iranski vazdušni udar ciljao je zgradu u Izraelu, pri čemu je povrijeđen jedan izraelski civil. Magen David Adom (izraelska hitna pomoć) izvijestila je da je u početnim iranskim napadima povrijeđeno 89 osoba, od kojih troje direktno, a ostali indirektno. Kasniji direktan pogodak u Tel Avivu usmrtio je jednu ženu i povrijedio još 20 osoba, od kojih jednu teško. Četiri osobe su poginule u Siriji od iranskog projektila. Jedan muškarac u UAE poginuo je u iranskom uzvratnom napadu, a prijavljene su i četiri povrede tokom udara na stambena područja u Dubaiju. Dva studenta su poginula u napadu u Teheranu. === Vazdušni udar na školu u Minabu === Prema izvorima u iranskoj vladi, osnovna škola za djevojčice pogođena je u izraelskim i američkim napadima na Minab. Izvještaji navode da je u udaru poginulo 108 učenica, dok ih je 92 ranjeno. ''The Washington Post'' je izvijestio da nema nezavisne potvrde o broju poginulih, dok su profili iranske opozicije na internetu naveli da je udar bio posljedica neuspješnog lansiranja rakete IRGC-a (Iranske revolucionarne garde). Portparol iranskog ministarstva vanjskih poslova nazvao je ovaj napad zločinom. == Uticaj == '''Vanredno stanje u Izraelu''' Izrael je proglasio vanredno stanje na teritoriji cijele države, navodeći da su napadi na Iran bili najveći koje je do sada izveo. Israel Katz je u saopćenju naveo: "Na osnovu ovlaštenja iz člana 9C(b)(1) Zakona o civilnoj odbrani iz 5711–1951. godine, i nakon što sam se uvjerio da postoji velika vjerovatnoća napada na civilno stanovništvo, proglašavam posebno stanje na unutrašnjem frontu na cijeloj teritoriji države.“ ''The New York Times'' je izvijestio da su škole i radna mjesta u Izraelu zatvoreni, a javna okupljanja otkazana. '''Ponovni prekid interneta u Iranu''' Usred obnovljenog "gotovo potpunog" prekida interneta u Iranu, NetBlocks je saopćio da je internet povezanost pala na 4% uobičajenog nivoa. '''Zatvaranje zračnog prostora''' Zračni prostor Irana bio je uglavnom bez civilnih letjelica nakon napada, dok su države regije zatvorile svoje zračne prostore. Bahrein, Irak, Izrael, Kuvajt, Katar, Sirija i Ujedinjeni Arapski Emirati zatvorili su svoje zračne prostore nakon napada, a više putničkih aviona preusmjereno je na druge destinacije. Međunarodne aviokompanije, među kojima su Air India, Biman Bangladesh Airlines, British Airways, Cathay Pacific Airways, IndiGo, Lufthansa, Virgin Atlantic i Wizz Air obustavile su letove prema Bliskom istoku na različite vremenske periode zbog sukoba, kao i regionalne kompanije, uključujući Kuwait Airways i Qatar Airways. '''Zatvaranje Hormuškog moreuza''' Prema izvještaju agencije ''Reuters'', pozivajući se na zvaničnika ''Operacije'' ''Aspides'', Islamska revolucionarna garda zatvorila je Hormuški moreuz za pomorski saobraćaj, prema obavještenjima emitovanim putem pomorskog VHF radija. Zvaničnik Evropske unije naveo je da brodovi primaju poruke u kojima se ističe da "nijednom brodu nije dozvoljen prolaz kroz Hormuški moreuz". == Reakcije == === Iran === Ministarstvo vanjskih poslova Irana obećalo je odgovor nakon što su iranske snage izvele napade na američke baze širom Perzijski zaljev. Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost Irana saopćilo je da je zemlja bila meta "brutalne zračne operacije" koju su izvele Sjedinjene Američke Države i Izrael, navodeći da se "ovo ponovo dogodilo tokom pregovora, a neprijatelj zamišlja da će se otporni iranski narod predati njihovim sitnim zahtjevima kroz ove kukavičke poteze." Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi napade je nazvao "potpuno ničim izazvanim, nezakonitim i nelegitimnim" === Civili === Reakcije na napade unutar Irana bile su uglavnom pozitivne, iako mjestimično podijeljene. The Daily Telegraph i Iran International objavili su snimke na kojima se vidi dio građana kako slavi napade, izražavajući nadu da će oni dovesti do kraja vladajućeg režima. Na snimcima su se mogli vidjeti građani kako se smiju i slave, dok su pojedini uzvikivali "Smrt Khameneiju" i "Smrt vilajetu". Prema izvještajima, u više iranskih gradova zabilježeni su vatrometi u znak slavlja, dok su studenti uzvikivali "Volim Trumpa". Istovremeno su The New York Times, Reuters, Al Jazeera i Radio Free Europe/Radio Liberty objavili fotografije provladinih skupova na kojima su demonstranti nosili zastave Islamske Republike i portrete Alija Khameneija, protestvujući protiv američkog i izraelskog napada. Dio građana krivio je režim za izbijanje rata, dok su drugi izražavali zabrinutost da bi mogao opstati. U područjima pogođenim napadima zabilježena je i određena panika. Nakon što su se pojavile vijesti o smrti Alija Khameneija, brojni građani izašli su na ulice slaveći u atmosferi "radosti, šoka i nevjerice", iako su sigurnosne snage raspoređene kako bi spriječile moguće nemire, uz obnovljeni prekid interneta. Uprkos tome, društvenim mrežama kružili su snimci slavlja iz gradova Karadž, Kazvin, Širaz, Kermanšah, Isfahan i Sanandadž. Pojavili su se i snimci na kojima se vidi kako sigurnosne snage pucaju na okupljene građane. === Dijaspora i opozicija === Poslije američko-izraelskih zračnih udara na Iran, Iranci u dijaspori širom svijeta izrazili su podršku promjeni režima. Održani su skupovi podrške na kojima su učesnici mahali antirežimskim simbolima. Iranski opozicioni lider u egzilu Reza Pahlavi, koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama, usklađen je s Izraelom i SAD-om, te je pripremio prijelaznu vladu spremnu da preuzme vlast u slučaju pada Islamske Republike. Pozvao je građane unutar Irana da se pripreme za nastavak protesta dok se Islamska Republika "urušava", te apelirao na vojsku i sigurnosne snage da stanu uz narod. Američku akciju opisao je kao "humanitarnu intervenciju", pozivajući predsjednika Donald Trump da izbjegne civilne žrtve. Pahlavi je predstavio inicijativu "Iran Prosperity Project", povezanu s organizacijom National Union for Democracy in Iran, koja predviđa plan upravljanja tokom prvih 180 dana nakon mogućeg kolapsa Islamske Republike, uključujući mjere ekonomske stabilizacije i institucionalne obnove. Maryam Rajavi, liderica Nacionalnog vijeća otpora Irana sa sjedištem u Francuskoj i Albaniji, političkog krila organizacije People's Mojahedin Organization of Iran, najavila je formiranje paralelne prijelazne vlade, te odbacila i Islamsku Republiku i projekat Iran Prosperity Project. === Sjedinjene Američke Države === Predsjednik Donald Trump potvrdio je da je američka vojska započela "velike borbene operacije" u Iranu, opisujući ih kao "opsežnu i kontinuiranu operaciju s ciljem sprječavanja da ova radikalna diktatura prijeti Americi". U videu objavljenom na platformi Truth Social naveo je da je cilj "zaštititi američki narod eliminacijom neposrednih prijetnji iranskog režima". Dodao je da će pregovori s Iranom biti lakši nakon atentata na Alija Khameneija. Reakcije američkih zakonodavaca bile su podijeljene. Republikanski senator Lindsey Graham podržao je akciju, kao i senator John Thune, te demokratski senator John Fetterman. Protiv su se izjasnili, između ostalih, republikanka Marjorie Taylor Greene i demokratski zastupnik Jim Himes. Senator Tim Kaine pozvao je na ograničavanje predsjedničkih ovlasti za pokretanje rata bez saglasnosti Kongresa, uz podršku senatora Randa Paula, Chucka Schumera, te vođe manjine u Predstavničkom domu Hakeema Jeffriesa i senatora Andyja Kima. === Izrael === Premijer Benjamin Netanyahu izjavio je da je cilj napada "uklanjanje egzistencijalne prijetnje koju predstavlja teroristički režim u Iranu", dodajući da će "zajednička akcija stvoriti uslove da hrabri iranski narod preuzme svoju sudbinu u svoje ruke". Ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar izjavio je da je vojna akcija protiv Irana bila hitno potrebna "uprkos značajnim rizicima", navodeći da bi odgađanje "omogućilo iranskom režimu da dostigne nivo imuniteta za svoj nuklearni program i započne masovnu proizvodnju balističkih projektila dugog dometa". === Međunarodne reakcije === ==== Međunarodne organizacije ==== * Ujedinjene nacije: Generalni sekretar António Guterres osudio je napade, navodeći da "upotreba sile od strane Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana, te naknadna iranska odmazda širom regije, podrivaju međunarodni mir i sigurnost." * Evropska unija: Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Vijeća Antonio Costa nazvali su sukob "veoma zabrinjavajućim" i pozvali na suzdržanost. * NATO: Portparol alijanse izjavio je da pomno prate situaciju, dok je visoki zvaničnik za ''Stars and Stripes'' rekao da je budnost protivraketne odbrane povećana kako bi se zaštitile države članice u slučaju širenja iranskih napada. '''Locardov princip''' u forenzici kaže da će počinilac krivičnog djela nešto donijeti na mjesto zločina i nešto odnijeti sa njega, te da se oba elementa mogu koristiti kao forenzički dokaz. Dr. Edmond Locard (1877–1966) bio je pionir forenzičke nauke, poznat i kao "Sherlock Holmes iz Lyona". Osnovni princip forenzike formulisao je riječima: "Svaki kontakt ostavlja trag". To se općenito tumači na način da pri kontaktu između dva predmeta dolazi do razmjene materijala. Paul L. Kirk princip je izrazio ovako:<blockquote>Gdje god da kroči, šta god da dotakne, šta god da ostavi, čak i nesvjesno, služit će kao nijemi svjedok protiv njega. Ne samo njegovi otisci prstiju ili stopala, već i njegova kosa, vlakna s njegove odjeće, staklo koje razbije, trag alata koji ostavi, boja koju ogrebe, krv ili sperma koju ostavi ili pokupi. Sve to i još mnogo toga nijemo svjedoči protiv njega. To je dokaz koji ne zaboravlja. Ne zbunjuje ga uzbuđenje trenutka. Ne izostaje kao što izostaju ljudski svjedoci. To je činjenični dokaz. Materijalni dokaz ne može pogriješiti, ne može lagati, ne može izostati u potpunosti. Samo ljudski propust da ga pronađe, prouči i razumije može umanjiti njegovu vrijednost.</blockquote> Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša institucija za tumačenje i zaštitu Ustava Bosne i Hercegovine. Kao nezavisan i samostalan organ, Sud ima ključnu ulogu u očuvanju ustavnog poretka, rješavanju ustavnih sporova između različitih nivoa vlasti, kao i u zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda zagarantovanih Ustavom i međunarodnim pravnim instrumentima. Odluke Ustavnog suda su konačne, obavezujuće i neposredno izvršive na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Pored osnovne funkcije zaštite ustavnosti, Ustavni sud u određenim vrstama postupaka ostvaruje neposrednu vezu sa sudskom i zakonodavnom vlašću. U okviru svoje apelacione nadležnosti odlučuje o žalbama protiv odluka vrhovnih sudova entiteta, čime u tim predmetima djeluje kao posljednja sudska instanca u državi. Istovremeno, Sud ima isključivu nadležnost za odlučivanje o svim sporovima koji proizlaze iz Ustava Bosne i Hercegovine, uključujući sporove između entiteta, između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, kao i sporove između institucija Bosne i Hercegovine. Ustavno sudstvo u Bosni i Hercegovini ima dugu tradiciju koja potiče iz perioda bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustavom iz 1963. godine uspostavljen je sistem ustavnih sudova, što je tada predstavljalo izuzetak među socijalističkim državama. Pored saveznog ustavnog suda, ustavni sudovi postojali su i na nivou republika, kao i u autonomnim pokrajinama Kosovu i Vojvodini. Ustavni sud Bosne i Hercegovine prvi put je konstituiran 15. februara 1964. godine, a njegov kontinuitet je potvrđen i Ustavom iz 1974. godine. U tom periodu Sud je prvenstveno bio nadležan za apstraktnu kontrolu ustavnosti i zakonitosti, rješavanje sporova između društveno-političkih zajednica, te sukoba nadležnosti između sudova i drugih organa vlasti. Savremeni Ustavni sud Bosne i Hercegovine uspostavljen je Ustavom Bosne i Hercegovine, koji je stupio na snagu 14. decembra 1995. godine kao Aneks IV Općeg okvirnog sporazuma za mir. Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda proglašena je direktno primjenjivom i ima pravnu snagu iznad svih domaćih zakona. Sud je započeo s radom nakon izbora i imenovanja sudija, održavanjem prve sjednice u maju 1997. godine. == Nadležnosti == Nadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine propisane su Ustavom Bosne i Hercegovine i obuhvataju više oblasti ustavnosudske zaštite. Sud odlučuje o ustavnim sporovima između entiteta, između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, kao i između institucija Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud vrši apstraktnu kontrolu ustavnosti, ocjenjujući da li su zakoni i drugi propisi entiteta u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. U okviru apelacione nadležnosti, Sud razmatra ustavne žalbe protiv odluka redovnih sudova, uključujući i presude vrhovnih sudova entiteta, čime osigurava zaštitu prava i sloboda zagarantovanih Ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Ustavni sud je nadležan i za odlučivanje po prethodnim pitanjima koja mu upute drugi sudovi, kada je potrebno ocijeniti ustavnost ili zakonitost propisa od čije primjene zavisi ishod konkretnog sudskog postupka. Također, Sud odlučuje u postupcima zaštite vitalnog nacionalnog interesa, kada su u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iscrpljeni svi ustavni mehanizmi odlučivanja. == Sastav i izbor sudija == Ustavni sud Bosne i Hercegovine čini devet sudija. Četvero sudija bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a dvoje Narodna skupština Republike Srpske, dok troje sudija imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, uz konsultacije s Predsjedništvom Bosne i Hercegovine. Sudije koje imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti državljani susjednih država. Za sudije Ustavnog suda mogu biti imenovani istaknuti pravnici visokog profesionalnog i moralnog ugleda. Sudije prvog saziva imenovane su na mandat od pet godina, dok sudije kasnijih saziva obavljaju dužnost do navršene 70. godine života, osim u slučaju ostavke ili razrješenja. == Organizacija i rad Suda == Sudije Ustavnog suda između sebe tajnim glasanjem biraju predsjednika i tri potpredsjednika. Rukovodstvo Suda bira se po principu rotacije, a mandat predsjednika traje tri godine. Rad Suda uređen je posebnim pravilima koja regulišu unutrašnju organizaciju, postupke odlučivanja i druga pitanja od značaja za funkcionisanje Suda. Ustavni sud odlučuje u plenarnoj sjednici i vijećima, u skladu sa pravilima Suda. Većina svih sudija čini kvorum za rad i odlučivanje. Odluke se donose većinom glasova svih sudija, osim u slučajevima kada je pravilima propisan drugačiji način odlučivanja. == Imunitet i razrješenje sudija == Sudije Ustavnog suda uživaju imunitet u obavljanju svoje funkcije, u skladu s aktima koje donosi Sud. Funkcija sudije nespojiva je s članstvom u političkim strankama, obavljanjem zakonodavne, izvršne ili druge sudske funkcije, kao i s drugim djelatnostima koje mogu ugroziti nezavisnost i nepristranost sudije. Sudija može biti razriješen dužnosti prije isteka mandata u slučaju ostavke, krivične osude na zatvorsku kaznu, trajnog gubitka sposobnosti za obavljanje funkcije ili obavljanja nespojivih javnih ili profesionalnih dužnosti. Odluku o razrješenju donose ostale sudije konsenzusom. == Odlučivanje i objavljivanje odluka == Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine su konačne i obavezujuće. Objavljuju se u ''Službenom glasniku Bosne i Hercegovine'', kao i u službenim glasilima entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. == Sjedište == Sjedište Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalazi se u Sarajevu. Sjednice se u pravilu održavaju u sjedištu Suda, ali Sud može odlučiti da se sjednica održi i na drugom mjestu. '''Intratekalno''' (lat. ''intra'' – "unutar nečega", grč. ''theka'' ''–'' "kapsula" ili "ovojnica"; skraćeno ''i.'' ''th'') medicinski je termin koji označava lokalizaciju unutar prostora ispunjenog [[Likvor|likvorom]] između arahnoidee i pie mater, tzv. subarahnoidalnog prostora. Intratekalna injekcija predstavlja poseban oblik parenteralne primjene lijekova. Na taj način se, putem lumbalne punkcije, naprimjer u sklopu hemoterapije, mogu primjenjivati lijekovu poput antibiotika (kod moždanog apscesa), anestezioloških postupaka (spinalna anestezija) ili analgetske terapije. Također je moguće kontinuirano davanje lijekova u likvorski prostor pomoću pumpe za doziranje lijekova. == Dijagnostički značaj == Intratekalna proizvodnja antitijela označava stvaranje antitijela u likvoru i ima dijagnostički značaj kod nekih bolesti centralnog nervnog sistema, poput multiple skleroze i nekih infekcija ili upalnih stanja mozga i kičmene moždine. == Intratekalna primjena lijekova == Intratekalna primjena lijekova predstavlja poseban oblik parenteralne terapije kod kojeg se lijek direktno ubrizgava u likvorski prostor, najčešće putem lumbalne punkcije ili pomoću intratekalnog katetera povezanog s vanjskom ili implantabilnom pumpom. Ova metoda omogućava direktno djelovanje lijeka na CNS i zaobilazi krvno-moždanu barijeru, koja često onemogućava prolazak lijekova primijenjenih oralno ili intravenski. Lijekovi koji se daju intratekalno moraju biti posebno pripremljeni, bez konzervansa i potencijalno štetnih pomoćnih supstanci, zbog osjetljivosti nervnog tkiva. == Primjena intratekalne terapije == === Anestezija i terapija bola === Intratekalna primjena anestetika i analgetika koristi se u obliku: * jednokratne doze (npr. spinalna anestezija) * kontinuirane infuzije pomoću katetera i pumpe Najčešće se koristi kombinacija lokalnog anestetika i dodatnih lijekova radi produženja i pojačavanja analgezije. ==== Alfa-adrenergički agonisti ==== Lijekovi poput '''klonidina''' i '''deksmedetomidina''' mogu produžiti trajanje anestezije i analgezije, ali nose povećan rizik od hipotenzije. ==== Opioidi ==== * '''Lipofilni opioidi''' (fentanil, sufentanil) – kratkotrajna analgezija * '''Hidrofilni opioidi''' (morfij, diamorfin, hidromorfon) – dugotrajna analgezija (do 24 sata) Potrebna je pažnja zbog rizika od hipoventilacije, naročito kod viših doza. Ostale moguće nuspojave uključuju mučninu, povraćanje, svrab i zadržavanje mokraće. ==== Atipični analgetici ==== * '''Zikonotid''', neopioidni analgetik za teške hronične bolove. ---- === Liječenje infekcija === Intratekalna primjena se koristi kod teških infekcija centralnog nervnog sistema, posebno nakon neurohirurških zahvata. * '''Antibiotici''' – npr. kod moždanog apscesa * '''Antifungalni lijekovi''' – '''amfotericin B''' za gljivične infekcije CNS-a ---- === Hemoterapija === Intratekalna hemoterapija koristi se za liječenje malignih oboljenja CNS-a. Trenutno su odobrena četiri lijeka: * metotreksat * citarabin * hidrokortizon * tiotepa '''Primjena vinka-alkaloida (npr. vinkristina) intratekalno gotovo je uvijek smrtonosna i strogo je zabranjena.''' ---- === Baklofen === '''Intratekalni baklofen''' koristi se kod teške spastičnosti, naročito kod cerebralne paralize. Lijek se primjenjuje pomoću implantabilne pumpe. Iako efikasan, ovaj način terapije nosi rizik od infekcija i potencijalno opasnih kvarova pumpe. ---- === Antisens terapija === Intratekalna primjena '''antisens oligonukleotida''' koristi se u liječenju neurodegenerativnih bolesti uzrokovanih mutacijom jednog proteina. Primjer je liječenje '''spinalne mišićne atrofije''' lijekom ''nusinersen''. ---- === Terapija mezenhimalnim matičnim ćelijama === Eksperimentalna terapija hroničnih povreda kičmene moždine uključuje intratekalnu primjenu mezenhimalnih matičnih ćelija, najčešće iz masnog tkiva ili koštane srži. Cilj je smanjenje upale, sprječavanje glijalnog ožiljka i poticanje regeneracije aksona. Istraživanja na životinjama i kliničke studije pokazale su poboljšanje motoričke kontrole i osjeta ispod mjesta povrede. ---- == Intratekalna pseudodostava == Intratekalna pseudodostava je tehnika u kojoj je lijek zatvoren u poroznoj kapsuli koja je u kontaktu s likvorom. Lijek se ne oslobađa direktno u likvor, već djeluje unutar kapsule, čime se postiže lokalni efekat uz smanjenje sistemskih nuspojava. ---- == Vidi također == * Intratekalna pumpa * Lumbalna punkcija * Spinalna anestezija * Theca * Thekalna vreća * Historija neuraksijalne anestezije Peterhof (gradsko naselje), Moždane ovojnice == Ivan Raos == '''Ivan Raos''' (Medov Dolac kraj Imotskoga, 1. siječnja 1921. – Split, 7. srpnja 1987.) bio je hrvatski književnik – pjesnik, prozaik i dramatičar – jedan od najplodnijih modernih hrvatskih pisaca. Njegovo stvaralaštvo obilježavaju zavičajnost, autobiografizam, oslonjenost na usmenu književnost te izražena društvena i nacionalna angažiranost. ---- == Djetinjstvo == Ivan Raos rođen je 1921. godine u Medovu Dolcu kraj Imotskoga. Djetinjstvo provedeno u ruralnoj sredini Imotske krajine snažno je obilježilo njegovo književno stvaralaštvo. Svijet zavičaja, seoski običaji, usmena književnost, pučka mudrost i svakodnevni život ruralne zajednice trajno su prisutni u njegovim djelima, osobito u autobiografskom romanu ''Vječno nasmijano nebo'' (1957), prvom dijelu trilogije ''Vječno žalosni smijeh''. ---- == Školovanje i mladost == Nakon osnovnog obrazovanja Raos odlazi u Split, gdje završava klasičnu gimnaziju. Školovanje u splitskom sjemeništu i proces intelektualnog, umjetničkog i osobnog sazrijevanja tematizira u romanu ''Žalosni Gospin vrt'' (1962). Mladenačko razdoblje, provedeno u socijalno obilježenom ambijentu splitskog geta, prikazano je u romanu ''Smijeh izgubljenih djevojaka'' (1965), trećem dijelu autobiografske trilogije, s naglašenom socijalnom dimenzijom. ---- == Početci književnog rada == Književno djelovanje započeo je početkom 1940-ih godina. Prvu pjesničku zbirku ''Utjeha noći'' objavio je 1942. godine zajedno s Petrom Meštrovićem. Slijedile su zbirke pjesama u prozi ''Grold Taquart'' i ''Pjesan Nikodemova'' (1943). U tom se razdoblju okušava u različitim pjesničkim i proznim formama, uključujući pjesme u prozi i prozne pjesme. ---- == Radni vijek i profesionalni put == Do 1948. obavljao je različite poslove, među ostalim kao pipničar, perač posuđa, učitelj i novinar. Te se godine zaposlio u Nakladnom zavodu Hrvatske, gdje je radio kao akviziter, lektor, korektor i tehnički urednik. U toj je ustanovi ostao do 1967., kada postaje slobodni književnik. ---- == Zrelo književno stvaralaštvo == Najveći dio Raosova opusa čini proza, u kojoj realističke postupke nadopunjuje modernističkim elementima, monološkom ispovijesti, pripovijedanjem u prvom licu i iskoracima prema fantastici. Zbirka novela ''Guadamada i druge neobične priče'' (1956) smatra se pretečom hrvatske fantastične proze. U kasnijim novelama i pripovijetkama, poput zbirki ''Izabrat ćeš gore'' (1964) i ''60 pripovijedaka'' (1980), prevladava usmeno kazivanje i monološki oblik pripovijedanja. Roman ''Volio sam kiše i konjanike'' (1956) oblikovan je kao ispovijest svećenika na samrti, dok je ''Korak u stranu'' povjeravanje pripovjedača nepoznatom sugovorniku. Ta su djela, zajedno s romanom ''Tamo negdje neke oči'', objedinjena u knjizi ''Na početku kraj'' (1969). ---- == Autobiografska trilogija ''Vječno žalosni smijeh'' == Autobiografska trilogija ''Vječno žalosni smijeh'' jedno je od središnjih mjesta Raosova opusa. Prvi dio, ''Vječno nasmijano nebo'' (1957), donosi kronološki poredane epizode djetinjstva u Medovu Dolcu, ispripovijedane iz perspektive infantilnog pripovjedača te predstavlja bogatu riznicu usmenih oblika, običaja i svakodnevice ruralne zajednice. Drugi dio, ''Žalosni Gospin vrt'' (1962), tematizira školovanje u splitskom sjemeništu i proces sazrijevanja, dok treći dio, ''Smijeh izgubljenih djevojaka'' (1965), prikazuje mladenaštvo provedeno u Splitu s naglašenim socijalnim aspektima. ---- == Prosjaci i sinovi == Roman ''Prosjaci i sinovi'' (1971) Raosovo je najpoznatije djelo. Riječ je o pikarskom romanu koji kroz nizanje doživljaja prosjaka, skitnica i narodnih lukavaca donosi socijalno-povijesni prikaz Imotske krajine, Dalmatinske zagore i južne Hrvatske. U romanu su prisutni usmeni žanrovi, pučka mudrost, poganska mitološka tradicija i kršćanski duhovni motivi. Djelo je izazvalo burne reakcije tadašnje javnosti, a poslužilo je i kao predložak za istoimenu televizijsku seriju u režiji Antuna Vrdoljaka. ---- == Kasniji rad i posljednja djela == U kasnijem razdoblju Raos piše roman ''Zloduh vlasti'', u kojem se bavi temom moći i njezina utjecaja na pojedinca i društvo. Roman je dovršio 1986., a objavljen je posmrtno 1997. Također se okušao u popularnim književnim žanrovima, uključujući kriminalističke romane ''Crna limuzina 58526'' (1960) i ''Mrtvaci ne poziraju'' (1961), objavljene pod pseudonimima, kao i pučki roman ''Župnik na kamenu'' (1975) te povijesnu fikciju ''Kraljičin vitez'' (1976). ---- == Dramski rad == Raos je autor niza dramskih tekstova. Među najznačajnijima su drama s tezom ''Dvije kristalne čaše'' (1953) i herojska tragedija u tri dijela ''Autodafe moga oca'' (1957), kao i drame ''I plovi bijeli oblak'' (1954) i ''Navik on živi ki zgine pošteno'' (1971). ---- == Svjetonazor i značaj == Ivan Raos bio je izrazito neovisan pisac, kritičan prema društvenim i političkim poredcima. U svojim je djelima otvoreno i bez uljepšavanja pisao o socijalnoj bijedi, povijesnim traumama i sudbini hrvatskoga naroda. Njegovo stvaralaštvo snažno je obilježeno kršćanskom etikom i duhovnošću, zbog čega su njegova djela često bila osporavana, a ponekad i zabranjivana. '''Mark Andreas Sheppard''' (rođen 30. maja 1964) je engleski glumac i muzičar. Poznat je po ulozi demona (kralja pakla) Crowleya u seriji Supernatural, kao i po ulogama; advokata Roma Lampkin u rebootu Battlestar Galactice, Interpolovom detektivu Jamesu Sterlingu u seriji Leverag, te sitnog kriminalca lorda Bagera u seriji Firely. Takođe glumi Whilloughbyja Kiplinga u Doom Patrolu. {{Infokutija osoba | ime = Mark Sheppard | slika = Mark Sheppard (54103647172).jpg | opis = Sheppard 2024. godine | ime_pri_rođenju = Mark Andreas Sheppard | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1964|05|30}} | mjesto_rođenja = London, [[Engleska]] | datum_smrti = | mjesto_smrti = | zanimanje = {{Flatlist| * Glumac * muzičar }} | godine_aktivnosti = 1976–sada | supružnik = {{Plainlist| * {{Brak|Sarah Louise Fudge|2015}} * {{Brak|Jessica Sheppard|2004|2014|razlog=razvod}} }} | partner = | djeca = 3 | potpis = }} == Djetinjstvo == Rođen je u Londonu, Engleska. Otac mu je glumac W. Morgan Sheppard, a majka Regina Lisa (djevojačko Scherer) Sheppard. Irskog je i njemačkog porijekla. Fredrik Bajer (21. april 1837, Vester Egede kod Næstveda – 22. januar 1922, Kopenhagen) bio je danski oficir, političar, parlamentarac, pisac, nastavnik i jedan od najznačajnijih skandinavskih pacifista. Za svoj izuzetan doprinos međunarodnom mirovnom pokretu i zalaganje za mirno rješavanje međunarodnih sukoba, naročito kroz rad u Bureau International Permanent de la Paix (Stalni međunarodni mirovni biro), čiji je bio prvi predsjednik, dobio je Nobelovu nagradu za mir 1908. godine, zajedno sa švedskim mirovnim aktivistom Klasom Pontusom Arnoldsonom. == Rani život i obrazovanje == Fredrik Bajer rođen je u porodici evangelističkog sveštenika Alfreda Bajera (1807–1880) i Cecilije Luiz Krone (1815–1900). Bio je najstariji od četvoro djece. U crkvenim knjigama njegovo ime je prvobitno bilo zabilježeno kao ''Fredrik Beÿer''. Od 1848. do 1854. pohađao je Akademiju u Sorøu, ali je neposredno prije mature napustio školovanje kako bi započeo vojnu karijeru. Upisao je Vojnu akademiju u Kopenhagenu, koju je završio 1856. godine. Nakon toga je raspoređen u konjicu sa činom potporučnika. == Vojna služba i preokret ka pacifizmu == Bajer je učestvovao u Prusko-austrijskom, odnosno Njemačko-danskom ratu 1864. godine kao poručnik, u kojem je stekao čin natporučnika. Iskustvo rata snažno je uticalo na njegovo političko i moralno opredjeljenje, te je 1865. godine napustio vojnu službu i odlučio da se posveti mirovnom radu. Nastanio se u Kopenhagenu, gdje je radio kao učitelj, prevodilac, pisac i publicista, izdržavajući sebe i porodicu. == Politička karijera i društveni angažman == Godine 1867. Bajer se pridružio Međunarodnoj ligi za mir Frédérica Passyja i aktivno radio na širenju mirovnih ideja u Skandinaviji. Od 1872. do 1895. bio je poslanik u danskom parlamentu (Folketingu) kao predstavnik ljevičarskih liberala (''Det forenede Venstre''). U parlamentarnom radu posebno se zalagao za: * ravnopravnost žena i politička prava žena * socijalne reforme * uvođenje proporcionalnog izbornog sistema * slobodnu trgovinu i smanjenje carinskih barijera * zamjenu stalne vojske narodnim milicijama * neutralnost Danske i jaču saradnju skandinavskih zemalja Zajedno sa suprugom Matildom Bajer, istaknutom feministkinjom i pacifistkinjom, 1871. godine suosnovao je Dansko žensko udruženje, dok je Matilda bila njegova prva predsjednica. == Mirovni pokret i međunarodni rad == Godine 1882. Bajer je osnovao Savez za neutralnost Danske, koji je 1885. prerastao u Dansko mirovno udruženje, čiji je predsjednik bio od 1884. do 1892. Bio je učesnik prvog skandinavskog mirovnog kongresa 1885. godine, kao i gotovo svih svjetskih mirovnih kongresa od 1889. godine nadalje. Na Mirovnom kongresu u Rimu, 13. novembra 1891, bio je jedan od osnivača Bureau International Permanent de la Paix, sa sjedištem u Bernu. Izabran je za prvog predsjednika ove organizacije i tu funkciju obavljao je do 1907. godine, nakon čega je postao njen počasni predsjednik. Autor je obimnog publicističkog i književnog opusa posvećenog arbitraži, međunarodnom pravu i liberalnom pacifizmu. Bio je i osnivač Nordijskog društva slobodnih država i urednik njegovog lista ''Folkevennen''. == Nobelova nagrada i posljednje godine == Za napore u mirovnom rješavanju pitanja norveško-švedske unije i dugogodišnji međunarodni mirovni angažman, Bajer je 1908. godine dobio Nobelovu nagradu za mir, koju je podijelio sa Klasom Pontusom Arnoldsonom. U govoru prilikom dodjele nagrade kritički se osvrnuo na slabu organizovanost mirovnih pokreta. Izbijanje Prvog svjetskog rata 1914. godine duboko ga je razočaralo i navelo da se povuče iz aktivnog mirovnog rada. Preminuo je 1922. godine u Kopenhagenu. == Naslijeđe == Fredrik Bajer sahranjen je na groblju Bispebjerg u Kopenhagenu. Njegova lična arhiva i rukopisi čuvaju se u Kraljevskoj biblioteci u Kopenhagenu, dok se dio njegove prepiske nalazi u Kraljevskoj biblioteci u Stokholmu. Danske mirovne i ženske organizacije podigle su mu 1923. godine spomenik (rad vajara Einara Utzon-Franka), koji se danas nalazi u Amorparku, u blizini Trga Fredrika Bajera, nazvanog po njemu 1935. godine. Njegovi portreti i skulpture nalaze se u više muzeja i zbirki. Bajerove Životne uspomene objavljene su 1909. godine. '''Kontroverza''' je stanje dugotrajne javne rasprave ili polemike, obično u vezi s pitanjem oko kojem postoje suprotstavljena mišljenja ili gledišta. Riječ potiče iz latinskog jezika (''controversia''), nastale od ''controversus'', što znači okrenut u suprotnom smjeru, a označavala je i retoričku vježbu koja se praktikovala u starom Rimu. == Pravni aspekt == U teoriji prava, kontroverza se razlikuje od sudskog predmeta. Dok sudski predmeti obuhvataju sve vrste postupaka, uključujući krivične i građanske, kontroverza predstavlja isključivo građanskopravni postupak. Naprimjer, Klauzula o slučaju ili kontroverzi iz 3. člana Ustava Sjedinjenih Američkih Država (Odjeljak 2, Stav 1) propisuje da se "sudska vlast proteže... na kontroverze u kojima su SAD stranka". Ova klauzula tumači se kao zahtjev da savezni sudovi SAD-a ne mogu razmatrati predmete koji ne predstavljaju stvarnu kontroverzu, odnosno stvarni spor između suprotstavljenih strana koje su podobne za sudsko rješavanje. Osim što se definiše obim nadležnosti saveznog sudstva, ova odredba također zabranjuje sudovima izdavanje savjetodavnh mišljenja, kao i razmatranje predmeta koji su preuranjeni (kada kontroverza još nije nastala) ili bespredmetni (kada je kontroverza već riješena). == Benfordov zakon == <blockquote>''Glavni članak: Benfordov zakon o kontroverzi''</blockquote>Benfordov zakon o kontroverzi, kako ga je 1980. godine formulisao astrofizičar i autor naučne fantastike Gregory Bentford, glasi: strast je obrnuto proporcionalna količini dostupnih stvarnih informacija. Drugim riječima, ovaj zakon tvrdi da što je manje činjeničnih informacija dostupno o nekoj temi, to se oko te teme može razviti veći stepen kontroverze, dok s povećanjem količine dostupnih činjenica nivo kontroverze opada. Tako su, naprimjer, kontroverze u fizici uglavnom ograničene na oblasti u kojima eksperimenti još uvijek nisu mogući, dok su kontroverze u politici gotovo neizbježne, jer zajednice često moraju donositi odluke o smjerovima djelovanja na osnovu nedovoljnih informacija. == Psihološke osnove == Kontroverze se često smatraju posljedicom nedostatka povjerenja među stranama u sporu, što implicira i Benfordov zakon kontroverze, koji govori isključivo o nedostatku informacija (strast je obrnuto proporcionalna količini dostupnih stvarnih informacija). Naprimjer, u analizama političke kontroverze oko antropogenih klimatskih promjena, koja je naročito izražena u Sjedinjenim Američkim Državama, predloženo je da se protivljenje naučnom konsenzusu javlja zbog nedovoljne informisanosti o toj temi. Međutim, istraživanje provedeno na uzorku od 1.540 odraslih osoba u SAD-u pokazalo je da nivo naučne pismenosti korelira sa jačinom stava o klimatskim promjenama, ali ne i s tim na kojoj se strani debate ispitanici nalaze. Zagonetna pojava da dvije osobe, izložene istim činjenicama, mogu doći do potpuno različitih zaključaka često se objašnjava pojmom ograničene racionalnosti, naročito u radovima Daniela Kahnemana. Prema ovom pristupu, većina prosudbi donosi se pomoću brzodjelujućih heuristika koje su učinkovite u svakodnevnim situacijama, ali nisu pogodne za donošenje odluka o složenim pitanjima poput klimatskih promjena. Posebno je istaknuto da je usidravanje (''anchoring'') relevantno u kontroverzama o klimatskim promjenama, jer je utvrđeno da su pojedinci skloniji vjerovanju u klimatske promjene ako je vanjska temperatura viša, ako su prethodno podstaknuti da razmišljaju o toplini ili ako im se prilikom razmatranja budućih porasta temperature predoče više temperaturne vrijednosti. U drugim kontroverzama, poput one vezane za HPV vakcinu, ista evidencija dovodila je do donošenja radikalno različitih zaključaka. Kahan i saradnici objasnili su ovaj fenomen pomoću kognitivnih pristrasnosti, naročito pristrasne asimilacije i heuristike vjerodostojnosti. Slični efekti u rezonovanju uočeni su i u nenaučnim kontroverzama, kao što je rasprava o kontroli oružja u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao i kod drugih kontroverzi, često se pretpostavlja da bi izlaganje empirijskim činjenicama bilo dovoljno da se rasprava konačno razriješi. Međutim, računarske simulacije kulturnih zajednica pokazale su da se uvjerenja unutar izolovanih podgrupa polariziraju, zasnovano na pogrešnom uvjerenju zajednice da ima nesmetan pristup "temeljnoj istini". Takvo povjerenje u sposobnost grupe da dođe do istine može se objasniti uspjehom zaključivanja zasnovanog na mudrosti mase, ali u odsustvu stvarnog pristupa temeljnoj istini, kao što je bio slučaj u ovom modelu, ovaj metod ne uspijeva. Bayesova teorija odlučivanja omogućava da se ovi neuspjesi racionalnosti opišu kao dio statistički optimizovanog sistema donošenja odluka. Eksperimenti i računarski modeli u oblasti multisenzorne integracije pokazali su da se senzorne informacije iz različitih čula integrišu na statistički optimalan način. Pored toga, čini se da vrste zaključivanja kojima se različiti senzorski ulazi pripisuju jednom izvoru podrazumijevaju Bayesovo zaključivanje o uzročnom porijeklu senzornih podražaja. Stoga se čini neurobiološki vjerovatnim da mozak implementira postupke donošenja odluka koji su bliski optimalnim u smislu Bayesovog zaključivanja. Brocas i Carrillo predložili su model donošenja odluka zasnovan na bučnim (nesigurnim) senzornim ulazima, u kojem se uvjerenja o stanju svijeta ažuriraju pomoću Bayesovog ažuriranja, a odluke se donose kada uvjerenja pređu određeni prag. Oni pokazuju da ovaj model, kada je opimizovan za jednokoračno donošenje odluka, dovodi do usidravanja uvjerenja i polarizacije stavova, upravo onako kako je opisano u kontekstu kontroverzi o globalnom zagrijavanju. Uprkos identičnim dokazima koji se predočavaju, prethodna uvjerenja (ili informacije koje su prve predstavljene) imaju presudan utjecaj na formirana uvjerenja. Dodatno, preferencije aktera (odnosno nagrade koje smatraju vrijednim) također utiču na promjenu uvjerenja, što objašnjava pristrasnu asimilaciju (poznatu i kao potvrdnu pristrasnost – ''confirmation bias''). Ovaj model omogućava da se nastanak kontroverzi posmatra kao posljedica sistema donošenja odluka optimizovanog za jednokoračne odluke, a ne kao rezultat ograničenog rasuđivanja u okviru Kahnemanove ograničene racionalnosti. '''Suverenitet''' se generalno definiše kao vrhovni i nezavisni kontrolni i zakonodavni autoritet nad određenom teritorijom, uključujući i pravo na donošenje zakona. On se izražava kroz sposobnost vršenja vlasti i regulisanja pravnog poretka. Suverenitet obuhvata unutrašnju hijerarhiju unutar države, kao i vanjsku autonomiju, koja označava sposobnost države da djeluje samostalno u međunarodnim odnosima. U okviru svake države, suverenitet pripada osobi, tijelu ili instituciji koja posjeduje konačnu vlast nad građanima i ovlaštenje da mijenja postojeće zakone. U političkoj teoriji, pojam suvereniteta označava vrhovnu legitimnu vlast nad određenom političkom cjelinom. Prema međunarodnom pravu, sve suverene države smatraju se jednakima, a nijedna država nema pravo da se miješa u unutrašnje poslove druge suverene države. Dok Član 2(7) Povelje Ujedinjenih nacija eksplicitno priznaje suverenitet država i uspostavlja princip nemiješanja u unutrašnje poslove suverenih država, ovlasti Vijeća sigurnosti UN-a prema Poglavlju VII predviđaju upotrebu sile protiv države kada je to neophodno za očuvanje ili uspostavu međunarodnog mira. Osim toga, nedavno usvojena Deklaracija o odgovornosti za zaštitu (R2P) ovlašćuje Ujedinjene nacije da intervenišu kako bi "spriječile humanitarnu katastrofu" u državi čija vlada ne može ili ne želi djelovati. Općenito se smatra da država ima suverenitet nad teritorijom kada je dosljedno vršila državnu vlast na toj teritoriji bez prigovora drugih država. De jure suverenitet odnosi se na zakonsko pravo države da to čini, dok de facto suverenitet označava stvarnu sposobnost države da provodi vlast. Pitanje de jure i de facto suvereniteta postaje posebno značajno kada se očekivanje da oba oblika suvereniteta koegzistiraju na istom mjestu i u isto vrijeme ne ispuni, ili kada se nadležnosti nalaze u različitim organizacijama. == Etimologija == Naziv potiče od nepotvrđene latinske riječi superanus (izvedenica od latinskog super - nad), što znači vladar ili poglavar. == Koncepti == Pojam suvereniteta imao je kroz historiju višestruke kontradiktorne komponente, različite definicije i raznovrsne, nekonzistentne primjene. Trenutni koncept državnog suvereniteta obuhvata četiri osnovna aspekta: teritoriju, stanovništvo, vlast i priznanje. Prema Stephenu D. Krasneru, pojam suvereniteta može se razumjeti i na četiri različita načina: * '''Domaći suverenitet''' – stvarna kontrola nad državom koju vrši vlast organizovana unutar ove države. * '''Suverenitet''' '''međuzavisnosti''' – stvarna kontrola kretanja preko granica države. * '''Međunarodni pravni suverenitet''' – formalno priznanje od strane drugih suverenih država. * '''Vestfalski suverenitet''' – u državi ne postoji druga vlast osim domaće suverene (takve druge vlasti mogu biti, npr. političke organizacije ili bilo koji drugi vanjski agent). Često se ova četiri aspekta pojavljuju zajedno, ali to nije nužno – oni ne utiču jedan na drugog, a postoje i historijski primjeri država koje nisu bile suverene u jednom aspektu, dok su istovremeno imale suverenitet u nekom drugom aspektu. Prema Immanuelu Wallersteinu, još jedna fundamentalna osobina suvereniteta je da predstavlja zahtjev koji mora biti priznat da bi imao smisla:<blockquote>Suverenitet je hipotetska razmjena u kojoj dvije potencijalne (ili stvarne) sukobljene strane, poštujući de facto stvarnost moći, razmjenjuju takva priznanja kao svoju najmanje skupu strategiju.</blockquote>Postoje još dva dodatna aspekta suvereniteta koja zaslužuju razmatranje: empirijski i pravni suverenitet. Empirijski suverenitet odnosi se na legitimnost onoga ko upravlja državom i legitimnost načina na koji vrši svoju vlast. Primjeri uključuju situacije u Evropi gdje su plemići imali pravo na privatna ovlaštenja, dok je ustav Katalonije priznao takva prava, što predstavlja empirijski suverenitet. Prema Davidu Samuelu, ovo je važan aspekt države jer mora postojati određena osoba ili grupa pojedinaca koja djeluje u ime naroda države. Pravni suverenitet naglašava važnost priznavanja prava države od strane drugih država da slobodno vrši svoju vlast uz minimalno miješanje. Naprimjer, Jackson, Rosberg i Jones objašnjavaju kako su suverenitet i opstanak afričkih država više zavisili od pravnog priznanja nego od materijalne pomoći. Douglass North ističe da institucije traže strukturu, a ova dva oblika suvereniteta mogu biti metoda za uspostavljanje takve strukture. U određenom periodu, Ujedinjene nacije su pridavale veliki značaj pravnom suverenitetu i često su nastojale da ojačaju njegov princip. U novije vrijeme, UN se okreće uspostavljanju empirijskog suvereniteta. Michael Barnett navodi da je to uglavnom posljedica perioda posle Hladnog ata, jer su UN smatrale da države treba da uspostave mir unutar svojih teritorija kako bi osigurale mirne međudržavne odnose. Teoretičari su primijetili da je u tom periodu pažnja često bila usmjerena na to kako jače unutrašnje strukture doprinose miru među državama. Naprimjer, Zaum tvrdi da je mnogim slabim i siromašnim državama koje su pogođene Hladnim ratom pružena pomoć kako bi razvile nedostatne kapacitete suvereniteta kroz ovaj pod-aspekt tzv. "empirijske državnosti". == Historija == === Klasični period === Rimski pravnik Ulpijan je primijetio sljedeće: * "Narod je prenio sav svoj imperium i moć na cara." (''Cum lege regia, quae de imperio eius lata est, populus ei et in eum omne suum imperium et potestatem conferat'' – Digest I.4.1) * "Zakoni ne obavezuju cara." (''Princeps legibus solutus est'' – Digest I.3.31) * "Odluka cara ima pravnu snagu." (''Quod principi placuit legis habet vigorem'' – Digest I.4.1) Ulpijan je ovom izjavom izrazio ideju da car vrši relativno apsolutnu formu suvereniteta koja proizilazi iz volje naroda, iako sam pojam suverenitet nije izričito koristio. === Srednji vijek === Ulpijanove izjave bile su poznate u srednjovjekovnoj Evropi; suverenitet je u to vrijeme bio važan koncept. Srednjovjekovni monarsi nisu bili suvereni, ili barem ne u punom smislu te riječi, jer su bili ograničeni i dijelili su vlast sa feudalnom aristokratijom. Osim toga, obje strane bile su snažno ograničene običajima. Suverenitet je u srednjem vijeku postojao kao de jure pravo plemstva i kraljevskih porodica. === Reformacija === Suverenitet se ponovo pojavio kao pojam pred kraj 16. stoljeća, u vrijeme kada su graanski ratovi stvorili potrebu za snažnijom centralnom vlasti, dok su monarsi počeli koncentrisati moć u svoje ruke na štetu plemstva, a moderna nacionalna država počela je da se oblikuje. Jean Bodin, djelimično kao reakciju na haos francuskih vjerskih ratova, razvio je teorije suvereniteta koje su zagovarale snažnu centralnu vlast u oblku apsolutne monarhije. U svom djelu iz 1576. godine, ''Les Six Livres de la République'' (''Šest knjiga o Republici''), Bodin tvrdi da je suverenitet svojstven prirodi države i mora biti: * Apsolutan: po ovom pitanju, naveo je da suverena vlast mora biti ograničena obavezama i uslovima, ali da mora moći donositi zakone bez pristanka svojih podanika, ne smije biti vezana zakonima svojih prethodnika i, što je o njemu logično, ne može biti obavezana vlastitim zakonima. * Vječan: suverenitet se ne može privremeno delegirati, npr. snažnom vođi u vanrednim okolnostima ili državnom službeniku. Bodin je smatrao da suverenitet mora biti vječan, jer svako ko ima moć da postavi vremensko ograničenje vlasti mora biti iznad same vlasti, što bi bilo nemoguće ako je vlast apsolurna. Ovo djelo često se smatra prvim evropskim tekstom koji teorijski razrađuje pojam državnog suvereniteta. ---- --------- ---- ------ '''Cezarov građanski rat''' (49–45. p.n.e.) vodio se u kasnoj fazi Rimske Republike između dviju suprotstavljenih strana predvođenih Julijem Cezarom i Pompejem. Glavni povod sukoba bile su političke napetosti oko Cezarove uloge u Republici nakon što je trebao završiti svoje guvernersko razdoblje u Galiji i vratiti se u Rim. Prije izbijanja građanskog rata, Julije Cezar proveo je gotovo deset godina vodeći vojne pohode i osvajanja u Galiji, čime je stekao ogromnu moć i slavu, ali i izazvao zabrinutost među rimskim političarima. Krajem 50. godine prije nove ere, političke napetosti između njega i njegovog bivšeg saveznika Pompeja počele su se nagomilavati, jer ni Cezar ni Pompej nisu bili spremni na kompromis. Ova sve veća napetost kulminirala je kada je Pompej, uz podršku svojih političkih saveznika, uspio uvjeriti Senat da izda naredbu prema kojoj se Cezar mora odreći svojih vojnih zapovjedništava i povući iz svojih provincija. Umjesto da posluša ovu odluku, Cezar je odlučio da se ne povuče i prešao je granicu prema Italiji, čime je praktično otvorio put prema Rimu i označio početak građanskog rata. Građanski rat proširio se na različite dijelove Rimskog svijeta, uključujući Italiju, Iliriju, Grčku, Egipat, sjevernu Afriku i Hispaniju. Ključni događaji odigrali su se u Grčkoj 48. godine prije nove ere. Tamo je Pompej inicijalno pobijedio Cezara u bici kod Dyrrhachiuma, no kasnije je Cezar nadjačao Pompejeve snage u odlučujućoj bici kod Farsala, nakon koje se Pompejeva vojska raspala. Nakon poraza, mnogi istaknuti Pompejevi sljedbenici, poznati kao Pompejci, predali su se, među njima i Marka Junija Bruta te Cicerona. Međutim, neki od njih nastavili su borbu, među kojima su bili Katon Mlađi i Metel Scipion. Sam Pompej pobjegao je u Egipat, gdje je ubrzo nakon dolaska ubijen. Nakon što je konsolidirao vlast u Grčkoj i Egiptu, Julije Cezar vodio je vojnu ekspediciju u Malu Aziju prije nego što se okrenuo prema Sjevernoj Africi. Tamo je 46. godine prije nove ere u bici kod Tapsa porazio Metela Scipiona, jednog od preostalih vođa Pompejevih snaga. Nakon Cezarove pobjede, Katon Mlađi i Metel Scipion odlučili su okončati vlastite živote, odbivši predati se. Sljedeće godine, 45. prije nove ere, Cezar je prešao u Španiju, gdje se u bici kod Munde suočio s posljednjim preostalim Pompejcevima pod vodstvom njegovog bivšeg poručnika Tita Labijena. Njegova pobjeda u ovoj bici praktično je eliminirala svaku organiziranu vojnu opoziciju. Nakon tih uspjeha, Senat je 44. godine prije nove ere proglasio Cezara diktatorom perpetuo, što je značilo da ima neograničenu vlast „za uvijek“. Njegova koncentracija moći izazvala je snažno nezadovoljstvo u senatskim redovima, te je ubrzo ubijen u atentatu koji su izveli grupa senatora, među kojima je bio i Markus Junije Brutus. Građanski rat koji je prethodio ovim događajima smatra se jednom od ključnih prekretnica u povijesti Rima. Mnogi povjesničari ga vide kao neposredni uzrok kraja Rimske Republike, jer je doveo do polarizacije političkih snaga i prekida u normalnom funkcioniranju republikanske vlade. Cezarova sveobuhvatna vojna i politička pobjeda stvorila je vakuum moći koji je trajao nakon njegove smrti. Tijekom sljedećih godina njegov nasljednik Oktavijan postupno je preuzeo potpunu kontrolu nad Rimom, što je na kraju rezultiralo uspostavom Rimskog Carstva, a Oktavijan je postao prvi rimski car pod imenom August. == Pozadina == Dodatne informacije: Prvi trijumvirat i Galski ratovi Glavno pitanje koje se postavljalo u periodu prije rata bilo je kako Cezar, koji je bio u Galiji gotovo deset godina prije 49. godine prije nove ere, ponovo biti integriran u političko tkivo Rima nakon što je akumulirao ogromnu moć i bogatstvo u Galiji. Počevši od 58. godine prije nove ere, godinu dana nakon svog konzulstva 59. godine, Cezar je obavljao prokonzulstvo Cisalpinske Galije zajedno s Ilirikom prema odredbama ''lex Vatinia'' i Transalpske Galije, po nalogu Senata.  Cezar se udružio s Krasom i Pompejem u takozvanom Prvom trijumviratu tokom svog konzulstva.  Savez trojice muškaraca "izazvao je oštro restrukturiranje saveza i poravnanja" s privremenom koristi za njih, ali dugoročnom štetom, jer su se aristokratske grupe ujedinile u opoziciji.  Kratkoročne koristi za njih trojicu proizašle su iz njihovih vlastitih ciljeva: ratifikacije Pompejevog istočnog naselja i agrarnih mjera koje su uključivale Pompeja i Krasa. Politički savez između njih trojice počeo se raspadati sredinom 50-ih godina prije nove ere, ali je stavljen na čekanje ponovnim pregovorima i zajedničkim konzulstvom Pompeja i Krasa 55. godine prije nove ere.  Njihovo zajedničko konzulstvo dodijelilo je konzulima nove provincijske komande, pri čemu je Pompej dobio Hispaniju dok je Kras otišao u Siriju da se bori protiv Parta; Cezar je, sa svoje strane, obnovio svoj prokonzulski mandat u Galiji. Nakon Krasovog odlaska iz Rima krajem 55. godine prije nove ere i nakon njegove smrti u bitci 53. godine prije nove ere, savez se počeo jasnije raspadati. Smrću Krasa i Julije (Cezarove kćeri i Pompejeve supruge) 54. godine prije nove ere, ravnoteža moći između Pompeja i Cezara se urušila i "sukob između [njih dvojice] se stoga mogao činiti neizbježnim".  Od 61. godine prije nove ere, glavna politička linija razdora u Rimu uravnotežila je utjecaj Pompeja, što je dovelo do njegovog traženja saveznika izvan jezgre senatorske aristokracije, tj. Krasa i Cezara; ali porast anarhičnog političkog nasilja od 55. do 52. godine prije nove ere konačno je prisilio Senat da se udruži s Pompejem kako bi uspostavio red.  Slom reda 53. i 52. godine prije nove ere bio je izuzetno uznemirujući: ljudi poput Publija Klodija Pulhera i Tita Anija Mila bili su "u suštini nezavisni agenti" koji su vodili velike nasilne ulične bande u vrlo nestabilnom političkom okruženju.  To je dovelo do Pompejevog isključivog konzulstva 52. godine prije nove ere, kada je preuzeo isključivu kontrolu nad gradom bez sazivanja izborne skupštine. Politička agitacija za oduzimanje Cezarove komande i oduzimanje legija već je započela u proljeće 51. pne.: M. Klaudije Marcel je te godine tvrdio da osvajanje Alezije i pobjeda nad Vercingetoriksom znače da je Cezarova ''provincija'' (tj. zadatak) u Galiji završena i da je stoga njegova komanda istekla.  Također je tvrdio da Cezarova očekivana želja da se kandiduje za drugi konzulat ''u odsustvu'' više nije opravdana nakon njegove pobjede.  Bez obzira na to, Senat je odbacio Marcelov prijedlog, kao i njegov kasniji prijedlog da se Cezarov mandat u Galiji proglasi završenim 1. marta 50. pne.  U to vrijeme, Pompej je također odigrao ključnu ulogu u odbacivanju predloženih prijedloga. Nakon ljeta 50. godine, "pozicije su se učvrstile i događaji su nepovratno napredovali prema kataklizmi", a Pompej je sada odbijao Cezarovu kandidaturu za drugo konzulstvo sve dok se nije odrekao svoje vojske i provincija.  Senat je u cjelini bio relativno miran, snažno podržavajući prijedlog Cezarovog saveznika C. Scribonija Curia , koji je tada bio tribun plebsa , da i Pompej i Cezar predaju svoje vojske i komande.  Prijedlog je usvojen u Senatu sa 370 glasova za i 22 protiv 1. decembra 50. godine prije nove ere,  Pompej i konzul su ga odbacili. Konzul, C. Claudije Marcello, tada je iskoristio glasine da se Cezar sprema napasti Italiju i zadužio Pompeja da brani grad i Republiku. Jedan od razloga zašto je Cezar odlučio krenuti u rat bio je taj što bi bio procesuiran zbog pravnih nepravilnosti tokom svog konzulstva 59. godine prije nove ere i kršenja raznih zakona koje je Pompej donio krajem 50-ih, što bi imalo za posljedicu sramotno progonstvo.  Međutim, teorija o krivičnom gonjenju koja proizlazi iz djela Svetonija i Polija nalazi se na "vrlo sumnjivoj teritoriji"  i "krajnje sumnjiva".  Ne postoje dokazi iz perioda 50-49. godine prije nove ere da je iko ozbiljno planirao suditi Cezaru.  Cezarov izbor da se bori u građanskom ratu bio je motiviran uglavnom njegovim spoticanjem u nastojanjima da postigne drugo konzulstvo i trijumf, u kojem bi neuspjeh u tome ugrozio njegovu političku budućnost.  Štaviše, rat 49. godine prije nove ere bio je povoljan za Cezara, koji je nastavio vojne pripreme dok su Pompej i republikanci jedva počeli s pripremama. Čak i u davna vremena, uzroci rata bili su zagonetni i zbunjujući, a specifični motivi "nigdje se nisu mogli pronaći".  Postojali su razni izgovori, poput Cezarove tvrdnje da brani prava tribuna nakon što su pobjegli iz grada, što je bila "previše očigledna prevara".  Cezarovo vlastito objašnjenje bilo je da će zaštititi svoja lična ''dostojanstva'' ; i Cezara i Pompeja je pokretao ponos, pri čemu je Cezar odbijao da se "pokorno pokori hvalisanju konzervativaca, a kamoli maltretiranju Pompeja", kako Gruen kaže, a Pompej je slično odbijao da prihvati Cezarove prijedloge, iznesene kao da su direktive.  Postojala je mala svjesna želja za ratom do posljednjih sedmica 50. godine prije nove ere, ali " ''boni'' su se zarobili... u politički škripac iz kojeg nisu mogli izaći dostojanstveno osim agresivnim samopotvrđivanjem", dok Cezar nije mogao "dopustiti da se [njegov status i ugled] sruše kroz pokornost". == Građanski rat == U mjesecima koji su prethodili januaru 49. godine prije nove ere, i Cezar i anticezarijevci, sastavljeni od Pompeja, Katona i drugih, izgledali su kao da vjeruju da će druga strana popustiti ili, ako to ne uspije, ponuditi prihvatljive uslove.  Povjerenje između njih dvojice je narušeno u posljednjih nekoliko godina, a ponovljeni ciklusi prepirki na ivici sukoba umanjili su šanse za kompromis. Dana 1. januara 49. godine prije nove ere, Cezar je izjavio da bi bio spreman dati ostavku ako bi to učinili i drugi komandanti, ali, Gruenovim riječima, "ne bi tolerisao nikakvu nejednakost u svojim [Cezarovim i Pompejevim] snagama",  izgledajući kao da prijeti ratom ako se njegovi uslovi ne ispune.  Cezarovi predstavnici u gradu sastali su se sa senatskim vođama sa pomirljivijom porukom, pri čemu je Cezar bio spreman odreći se Transalpske Galije ako bi mu se dozvolilo da zadrži dvije legije i pravo da se kandiduje za konzula bez odricanja od svog ''imperijuma'' (i, time, prava na trijumf), ali Katon je odbacio ove uslove, izjavivši da neće pristati ni na šta osim ako se to javno ne predstavi Senatu. Senat je bio uvjeren uoči rata (7. januara 49. p.n.e.) - dok su Pompej i Cezar nastavili okupljati trupe - da zahtijeva od Cezara da se odrekne svog položaja ili da bude proglašen neprijateljem države.  Nekoliko dana kasnije, Senat je također oduzeo Cezaru dozvolu da se kandiduje na izborima u odsustvu i imenovao nasljednika Cezarovog prokonzula u Galiji; dok su procezarijanski tribuni stavili veto na ove prijedloge, Senat ih je ignorisao i pokrenuo senatus ''consultum ultimum'' , ovlastivši magistrate da poduzmu sve mjere potrebne za osiguranje sigurnosti države.  Kao odgovor, nekoliko tih procezarijanskih tribuna, dramatizirajući svoju tešku situaciju, pobjeglo je iz grada u Cezarov logor. === Početak rata === ==== Prelazak Rubikona ==== Vidi također: Prelazak Rubikona Desetog ili 11. januara, Cezar je prešao Rubikon ,  malu rijeku koja označava granicu između provincije Cisalpinske Galije na sjeveru i same Italije na jugu. Svetonije tvrdi da je , prelazeći Rubikon , Cezar uzviknuo ''alea iacta est'' ("kocka je bačena"), iako Plutarh tvrdi da je Cezar govorio na grčkom citirajući pjesnika Menandra sa ''anerriphtho kubos'' ("ἀνερρίφθω κύβος", "neka se kocka baci");  Cezarovi komentari uopće ne spominju Rubikon.  Ovo je označilo formalni početak neprijateljstava, a Cezar je "nesumnjivo bio pobunjenik". S obje strane, obični vojnici slijedili su svoje vođe: "galske legije su slušale svog zaštitnika i dobročinitelja [koji] je zaslužio res ''publica'' ... drugi su slijedili Pompeja i konzule [koji] su predstavljali ''res publica'' ".  Cezar se pobrinuo da se obrati svojim ljudima: prema vlastitom iskazu, govorio je o nepravdama koje su mu nanijeli njegovi politički neprijatelji, kako ga je Pompej izdao, i uglavnom se fokusirao na to kako su prava tribuna zgažena ignoriranjem tribunskih veta Senata, paradirajući tribune koji su pobjegli iz grada pred trupama prerušeni u svoje prerušavanja. U ''senatus consultum ultimum'' , Cezar je tvrdio da je to nepotrebno i da bi trebalo biti ograničeno samo na okolnosti u kojima je Rim bio pod direktnom prijetnjom. Za većinu Rimljana, izbor strane bio je težak. Samo mali broj ljudi bio je posvećen jednoj ili drugoj strani na početku neprijateljstava. Na primjer, Gaj Klaudije Marcel, koji je kao konzul 50. godine prije nove ere zadužio Pompeja za odbranu grada, izabrao je neutralnost.  Tada mladi Marko Junije Brut , čijeg je oca Pompej podmuklo ubio tokom Brutovog djetinjstva, čija je majka bila Cezarova ljubavnica i koji je odrastao u kući Katona Mlađeg , odlučio je napustiti grad,  postavivši položaj u Kilikiji, a odatle u Pompejev logor.  Cezarov najpouzdaniji poručnik u Galiji, Tit Labijen, također je prebjegao od Cezara Pompeju, moguće zbog Cezarovog gomilanja vojnih slava ili ranije odanosti Pompeju. ==== Marš na Rim ==== Cezarov tajming je bio dalekovid: Italija je bila potpuno nespremna za invaziju.  Cezar je osvojio Ariminum (današnji Rimini ) bez otpora, budući da su se njegovi ljudi već infiltrirali u grad; u brzom slijedu je osvojio još tri grada.  Vijest o Cezarovom upadu u Italiju stigla je do Rima oko 17. januara.  Kao odgovor, Pompej je "izdao edikt u kojem je proglasio stanje građanskog rata, naredio svim senatorima da ga slijede, [i] izjavio da će svakoga ko ostane smatrati Cezarovim pristalicom".  Pompej i njegovi saveznici napustili su grad zajedno s mnogim neopredijeljenim senatorima, bojeći se krvavih odmazdi prethodnih građanskih ratova; drugi senatori su jednostavno napustili Rim i otišli u svoje seoske vile, nadajući se da će ostati neprimjetni. Krajem januara, Cezar i Pompej su pregovarali, a Cezar je predložio da se njih dvojica vrate u svoje provincije (što bi od Pompeja zahtijevalo da otputuje u Španiju) i zatim raspuste svoje snage. Pompej je prihvatio te uslove pod uslovom da se odmah povuku iz Italije i podnesu spor na arbitražu Senata, što je Cezar odbio jer bi ga to stavilo na milost i nemilost neprijateljski raspoloženih senatora, a istovremeno bi se odreklo svih prednosti svoje iznenadne invazije.  Cezar je nastavio napredovati. Nakon susreta s pet kohorti pod komandom Kvinta Minucija Terma kod Iguvija, Termove snage su dezertirale. Cezar je brzo zauzeo Picenum, područje iz kojeg je Pompejeva porodica porijeklom. Iako su se Cezarove trupe jednom sukobile s lokalnim snagama, srećom po njega, stanovništvo nije bilo neprijateljski raspoloženo: njegove trupe su se suzdržavale od pljačke, a njegovi protivnici su imali "malo popularnosti u narodu".  U februaru 49. godine prije nove ere, Cezar je primio pojačanje i zauzeo Askulum kada je lokalni garnizon dezertirao. Tek kada je stigao u Korfinijum, naišao je na ozbiljan otpor predvođen Lucijem Domicijem Ahenobarbom , kojeg je Senat nedavno imenovao za guvernera Galije.  Pompej je pozvao Ahenobarba da se povuče na jug i pridruži mu se, ali Ahenobarb je odgovorio zahtjevima za podršku; bez obzira na to, Cezar se pripremio za opsadu.  Nakon što je Ahenobarb primio pismo od Pompeja u kojem mu je odbijena podrška, tvrdio je da pomoć stiže, ali je uhvaćen u planiranju ličnog bijega; kao odgovor, njegovi ljudi su ga uhapsili i poslali izaslanike da se predaju Cezaru nakon kratke sedmodnevne opsade.  Među predatima bilo je pedesetak senatora i konjanika, a svima im je Cezar dozvolio da odu. Kada su korfinijumski lokalni magistrati predali oko šest miliona sestercija koje je Ahenobarb donio da plati svojim ljudima, Cezar ih je vratio ljudima i zatražio od njih da polože zakletvu vjernosti, što su oni i učinili. Cezarovo napredovanje niz jadransku obalu bilo je iznenađujuće blago i disciplinovano: njegovi vojnici nisu pljačkali sela kao što su to činili tokom Društvenog rata nekoliko decenija ranije. Niti se Cezar osvetio svojim političkim neprijateljima kao što su to učinili Sula i Marius. Politika milosti bila je također vrlo praktična: Cezarova mirnoća spriječila je stanovništvo Italije da se okrene protiv njega.  U isto vrijeme, Pompej je planirao pobjeći na istok u Grčku gdje bi mogao okupiti ogromnu vojsku iz istočnih provincija. Stoga je pobjegao u Brundisium (današnji Brindisi ), rekvirirajući trgovačke brodove za putovanje Jadranom. Cezar je progonio Pompeja do Brundizija, stigavši ​​9. marta sa šest legija. Do tada je većina Pompejevih snaga otišla, a zaštitnica od dvije legije čekala je transport. Dok je Cezar pokušavao blokirati luku zemljanim radovima i ponovo otvoriti pregovore, zemljani radovi nisu bili uspješni i Pompej je odbio pregovarati, pobjegavši ​​na istok sa gotovo svim svojim ljudima i svim brodovima u regiji. === Španija i Afrika === Dodatne informacije: Opsada Masilije , bitka kod Ilerde , bitka kod Utike (49. pne) i bitka kod rijeke Bagradas (49. pne) Nakon ovog neuspjeha i iskoristivši Pompejev bijeg na istok, Cezar je marširao na zapad prema Hispaniji . Dok je bio u Italiji, sazvao je sastanak preostalog Senata 1. aprila; odaziv je bio slab. Tamo je Cezar ponovio svoje pritužbe i zatražio da se pošalju senatorski izaslanici da pregovaraju s Pompejem; iako je prijedlog usvojen, niko se nije dobrovoljno javio. Sazvan je i sastanak concilium ''plebis'' ; iako je Cezar svakom građaninu obećao poklon od 300 sestercija i garanciju opskrbe žitom, prijem je bio prigušen.  Kada je jedan od tribuna, Lucije Cecilije Metel, uložio veto protiv Cezarovog pokušaja opljačkanja državne blagajne , Cezar je prijetio Metelovom životu sve dok nije popustio.  Neki naučnici smatraju da ovaj događaj pokazuje neiskrenost Cezarovog zagovaranja prava tribuna na početku građanskog rata.  U napadu je zaplijenjeno oko 15 hiljada zlatnih poluga, 30 hiljada srebrnih poluga i 30 miliona sestercija.  Taj događaj je bio dovoljno neugodan da je izostavljen iz Cezarovih ''Komentara'' o građanskom ratu. Ostavivši Marka Antonija na čelu Italije, a pretora Lepida u Rimu, Cezar se uputio na zapad prema Španiji, ogorčen zbog neugodnih epizoda pred Senatom i Metelom.  Usput je započeo opsadu Masilije kada mu je grad zabranio ulazak i došao je pod komandu spomenutog Domicija Ahenobarba. Ostavivši opsadu, Cezar je nastavio prema Španiji s malom tjelohraniteljicom i 900 njemačkih pomoćnih konjanika.  Stigao je u junu 49. i kod Ilerde porazio je pompejevu vojsku pod komandom legata Lucija Afranija i Marka Petreja . Pompejev preostali legat u Španiji, Marko Terencije Varon, predao se ubrzo nakon toga, stavljajući cijelu Španiju pod Cezarovu kontrolu. Istovremeno s Cezarovom invazijom na Španiju, poslao je svog poručnika Curia da napadne Siciliju i Afriku uz pomoć Gaja Kaninija Rebilusa , gdje su njegove snage odlučno poražene u bici na rijeci Bagradas u augustu 49. godine prije nove ere. Curion je poginuo u bici. Vrativši se u Rim u decembru 49. godine prije nove ere, Cezar je ostavio Kvinta Kasija Longina da komanduje Španijom  i dao ga je pretoru Marku Emiliju Lepidu da ga imenuje diktatorom .  Kao diktator, proveo je izbore za konzulstvo 48. godine prije nove ere prije nego što je iskoristio diktatorske ovlasti za donošenje zakona kojima se iz progonstva povlače oni koje su Pompejevi sudovi osudili 52. godine prije nove ere, izuzev Tita Anija Mila , i vraćaju politička prava djeci žrtava Sulanovih proskripcija.  Održavanje diktature bio bi jedini način da izbjegne odustajanje od svog ''imperijuma'' , legija, ''provincija'' i prava na trijumf dok je unutar ''pomerijuma'' .  Kandidujući se na istim izborima koje je proveo, osvojio je drugi mandat kao konzul, a Publije Servilije Vatija Isaurikus mu je bio kolega. Dao je ostavku na diktaturu nakon jedanaest dana.  Cezar je zatim nastavio progon Pompeja preko Jadrana === Makedonska kampanja === Glavni članak: Cezarova invazija na Makedoniju Dodatne informacije: Bitka kod Dyrrhachiuma (48. p.n.e.) , Opsada Gomphija i Bitka kod Farsala Po dolasku u Brundizij, Cezar nije imao dovoljno transportnih brodova da preveze cijelu svoju snagu, što je značilo da bi bila potrebna višestruka putovanja preko Jadrana; to je zakomplicirala pompejska flota stacionirana na istočnoj strani Jadrana pod komandom Marka Kalpurnija Bibula .  Isplovljavajući 4. januara 48. godine prije nove ere - u stvarnosti, zbog odstupanja od rimskog kalendara , kasna jesen  - Cezar je iznenadio Pompejce, Pompejeve trupe raspršene po zimovnicima, a Bibulova flota nije bila spremna.  Bibulova flota, međutim, brzo je stupila u akciju i zarobila neke od Cezarovih transportnih brodova dok su se vraćali u Brundizij, ostavljajući Cezara nasukanog sa oko sedam legija i malo hrane.  Cezar je zatim krenuo prema Apoloniji uz malo lokalnog otpora, što mu je omogućilo da osigura bazu i neke zalihe hrane; vidjevši da je glavna pompejska baza za snabdijevanje bila u Draču, Cezar je napredovao prema njoj, ali se povukao kada je Pompej stigao prvi sa nadmoćnijim snagama. Nakon što je 10. aprila primio ostatak svoje vojske iz Italije pod komandom Marka Antonija, Cezar je ponovo krenuo prema Draču, što je dovelo do bitke kod Drača . Nakon pokušaja zaobilaženja pompejskih branilaca, Cezar je pokušao zauzeti vitalno pompejsko logističko središte Drač, ali nije uspio nakon što ga je Pompej okupirao i okolna uzvišenja.  Kao odgovor, Cezar je opsjedao Pompejev logor i izgradio ophodnju oko njega, sve dok, nakon višemjesečnih okršaja, Pompej nije uspio probiti Cezarove utvrđene linije i prisiliti Cezara na strateško povlačenje prema Tesaliji. Nakon pobjede, nastojeći poštedjeti Italiju od invazije, spriječiti Cezara da porazi snage Scipiona Nasike koje su stigle iz Sirije, i pod pritiskom svojih previše samouvjerenih saveznika koji su ga optuživali za produženje rata kako bi proširio svoju komandu,  Pompej je nastojao uvesti Cezara u odlučujuću bitku.  Nakon susreta sa sirijskim pojačanjima Scipiona Nasike, Pompej je početkom augusta poveo svoje snage za Cezarom, tražeći povoljno tlo za bitku.  Nakon nekoliko dana konjičkih okršaja, Cezar je uspio namamiti Pompeja s brda i prisiliti ga na bitku na ravnici Farsala .  Tokom bitke, bočni manevar koji je predvodio Labijen nije uspio protiv rezervne linije Cezarovih trupa, što je dovelo do sloma pompejske pješadije protiv Cezarovih veterana.  Ubrzo nakon bitke i negdje u oktobru, Cezar je po drugi put imenovan diktatorom , na cijelu godinu. Pompej, očajavajući zbog poraza, pobjegao je sa svojim savjetnicima u Mitilinu, a odatle u Kilikiju gdje je održao ratno vijeće; u isto vrijeme, Katonove pristalice su se pregrupirale na Korkiri i odatle otišle u Libiju.  Drugi, uključujući Marka Junija Bruta, tražili su Cezarovo pomilovanje, putujući preko močvara do Larise gdje ga je Cezar potom ljubazno dočekao u svom logoru.  Pompejevo ratno vijeće odlučilo je pobjeći u Egipat,  koji mu je prethodne godine pružio vojnu pomoć. === Egipatska dinastička borba === Dodatne informacije: Aleksandrijski rat i Kleopatra Kada je Pompej stigao u Egipat , dočekala ga je gostoljubiva delegacija sastavljena od nekoliko Egipćana i dva rimska oficira koji su služili s njim godinama ranije. Ubrzo nakon ulaska u njihov brod, ubijen je pred svojom ženom i prijateljima na palubi.  Cezar je energično progonio Pompeja jer su ga njegova vještina i mreža klijenata činili najvećom prijetnjom; putujući prvo u Aziju, a zatim na Kipar i Egipat,  stigao je tri dana nakon Pompejevog ubistva.  Tamo mu je predstavljena Pompejeva glava, zajedno s njegovim pečatnim prstenom; Cezar je zaplakao kada je vidio prsten i odmaknuo se od glave: "njegovo gađenje i tuga su možda bili iskreni, jer se od početka ponosio svojom milosti". Egipat je do tada bio upleten u ponovljene građanske ratove, u kojima je često arbitrirao Rim – dijelom i zahvaljujući ogromnom mitu koje su egipatski monarsi davali rimskim vođama – što je narušilo nezavisnost kraljevstva.  Dok je bio u Egiptu, Cezar se počeo uplitati u dinastički spor između Ptolomeja XIII i Kleopatre , koji su u testamentu (registrovanom u Rimu) posljednjeg egipatskog kralja ( Ptolomeja XII Auleta ) proglašeni suvladarima.  Do 48. godine prije nove ere, odnosi između dva suvladara su se narušili, a njih dvojica su se međusobno pratili vojskama na suprotnim stranama Nila. Cezar je zahtijevao isplatu od deset miliona denara velikog duga koji mu je obećao prethodni kralj; zahtjev gotovo sigurno motiviran "ogromnim finansijskim obavezama" potrebnim za isplatu njegovih trupa; također je izjavio da će arbitrirati u sporu oko nasljeđivanja između Ptolomeja XIII i Kleopatre.  Kao odgovor, Potin (eunuh regent Ptolomeja XIII) je očigledno pozvao vojsku u grad i opsjedao Cezarovu okupaciju kraljevske četvrti; Cezar je pozvao pojačanje iz rimske Azije. Dok je bio pod opsadom Aleksandrije , Cezar je upoznao Kleopatru i postao njen ljubavnik kada se ona krišom sakrila u kraljevsku četvrt. Otprilike u to vrijeme, Cezar je također donio svoju odluku o dinastičkom sporu: uslovi testamenta bili su jasni i oboje bi morali biti suvladari. Ptolomej XIII je bio impresioniran, vjerovatno već svjestan Cezarove i Kleopatrine veze.  Nakon nekoliko mjeseci opsade, Cezarove snage su zamijetile snage pod Mitridatom iz Pergama iz Sirije, dovodeći Egipćane u bitku s Cezarovim snagama gdje su Egipćani bili potpuno poraženi. Ptolomej XIII je pobjegao, ali se utopio kada se njegov brod prevrnuo. Nakon pobjede, Cezar je dao rimsku provinciju Kipar Egiptu, vjerovatno osigurao isplatu svog finansijskog zahtjeva i povjerio Kleopatri (zajedno s novim suvladarom Ptolemejem XIV Filopatorom , Kleopatrinim mlađim bratom) vlast nad Egiptom.  Iako Cezarov ''Aleksandrijski rat'' implicira da je odmah napustio Egipat, on je zapravo ostao oko tri mjeseca krstareći s Kleopatrom duž Nila, uglavnom da se odmori, a možda i djelimično da jasno pokaže podršku Rima Kleopatrinom novom režimu. Vijesti o krizi u Aziji nagovorile su Cezara da napusti Egipat sredinom 47. godine prije nove ere, u koje vrijeme izvori sugeriraju da je Kleopatra već bila trudna. Ostavio je za sobom tri legije pod komandom sina jednog od svojih oslobođenika kako bi osigurao Kleopatrinu vlast.  Kleopatra je vjerovatno rodila dijete, koje je nazvala "Ptolomej Cezar", a koje su Aleksandrijci zvali "Cezarion", krajem juna.  Cezar je vjerovao da je dijete njegovo, jer je dozvolio korištenje imena. === Rat protiv Farnaka === Dodatne informacije: Bitka kod Nikopolja (48. pne) , bitka kod Zele i Farnak II od Ponta Svjestan građanskog rata, Farnak II je želio povratiti očeve zemlje izgubljene tokom Trećeg mitridatovog rata i odmah je napao velike dijelove Kapadokije, Armenije, istočnog Ponta i Male Kolhide.  Rimski izvori ga prikazuju okrutno, naređujući kastraciju svih zarobljenih Rimljana; ovi napadi su bili neosporni nakon što je Pompej ispraznio istok za trupe sve dok se Cezarov legat Gnej Domicije Kalvin nije bezuspješno borio s njim u blizini Nikopolja u decembru 48. godine prije nove ere s neiskusnom vojskom. Cezar se iz Egipta kretao na sjever duž istočne mediteranske obale, krećući se direktno prema Farnakovoj invaziji, nastojeći zaštititi svoj ugled, koji bi znatno pretrpio ako strana invazija ostane nekažnjena.  Farnak je pokušao pregovarati s Cezarom, koji je odbio sve pregovore, podsjećajući ga na njegov tretman rimskih zarobljenika. Cezar je od njega zahtijevao da se odmah povuče sa svih okupiranih teritorija, vrati im plijen i oslobodi sve zarobljenike. Kada su Rimljani stigli blizu grada Zele na vrhu brda, Farnak je pokrenuo sveopći napad dok su se Rimljani ukopavali. Napad je izazvao zbunjenost među Cezarovim snagama, ali su se one brzo oporavile i potisnule Farnakove snage nizbrdo. Nakon proboja na Cezarovoj desnoj strani, Farnakova vojska je poražena. Pobjegao je natrag u svoje kraljevstvo, ali je odmah ubijen.  Cijela kampanja je trajala samo nekoliko sedmica. Cezarova pobjeda bila je toliko brza da je u pismu prijatelju u Rimu, našalio se " ''Veni, vidi, vici'' " ("Dođoh, vidjeh, pobijedih"), oznaka koja se ponavljala na transparentima koji su nošeni tokom njegovog pontskog trijumfa; također je ismijavao Pompeja što je stekao ime boreći se protiv tako slabih neprijatelja. === Kratak povratak u Rim i pobuna === Međutim, u Rimu, tokom ovih egipatskih i pontskih kampanja, politika se nastavila. Publije Kornelije Dolabela služio je kao jedan od tribuna 47. godine prije nove ere.  Tokom svog mandata, predložio je ukidanje svih dugova i odustajanje od plaćanja stanarine. To je navelo Antonija, koji je služio kao Cezarov ''magister equitum'' u diktaturi, da interveniše protiv prijedloga.  Kada je Antonije otišao u Kampaniju da se pozabavi pobunom u Cezarovoj Devetoj i Desetoj legiji, u Rimu se ponovo rasplamsalo nasilje u porodici, što je navelo Senat da pozove na ''senatus consultum ultimum,'' ali nedostatak prisutnih magistrata sa ''imperijumom'' značio je da niko nije mogao da ga sprovede; tek nakon nekog vremena Antonije se vratio, uspostavljajući red uz ozbiljne gubitke života, nanoseći ozbiljan udarac svojoj popularnosti. Istovremeno, Katon je predvodio svoje snage iz Cirenaike preko pustinje do Afrike (današnji Tunis), povezujući se s Metelom Scipionom; oni su, zajedno s Labijenom, naveli jednog od Cezarovih guvernera u Hispaniji Ulterior na prebjeg . Cezar se vratio u Italiju i Rim krajem 47. godine prije nove ere, sastajući se u Brundisijumu s Ciceronom i pomilujući ga, koji je izgubio nadu u Pompejevu pobjedu nakon Pompejeve smrti.  Po povratku, jasno je stavio do znanja da je izgubio povjerenje u Antonija, ali iznenađujuće ne i u Dolabelu. Cezar je izabrao sufektne magistrate za 47. godinu i magistrate za novu godinu (46. godine prije nove ere); svoje ljude je rasporedio u svećeničke kolegije i sufektne magistrate, proširivši broj pretora s osam na deset, kako bi ih nagradio za njihovu odanost.  Što se njega tiče, odbio je nastaviti diktaturu, umjesto toga preuzevši konzulat s Lepidom kao kolegom. Pobunjenici u Kampaniji nisu se smirili Cezarovim povratkom. Cezar je poslao jednog od svojih poručnika, budućeg historičara Gaja Salustija Krispa (također imenovanog za pretora 46. godine prije nove ere), da pregovara s ljudima, ali Salustija je zamalo ubila rulja.  Cezar je zatim lično otišao pred trupe, koje su se tada približavale Rimu pod oružjem; odmah ih je otpustio, obećao da će dobiti svoju zemlju i penzijske bonuse te ih nazvao ''kviritima'' (građanima).  Njegovi ljudi, šokirani njihovim ležernim otpuštanjem, molili su Cezara da ih vrati u službu; glumeći nevoljkost, dozvolio je da ga nagovore i napravio je bilješke kako bi vođe pobune doveo u izložene i opasne položaje u predstojećoj kampanji. Dok je bio u Italiji, konfiskovao je i prodao po tržišnoj cijeni imovinu Pompeja i protivnika koji su sada mrtvi ili još uvijek nepomilovani, prije nego što je posudio još sredstava.  Dolabelline prijedloge za otpis duga rješavao je odbijajući ih prihvatiti, tvrdeći da bi ga njegovi veliki dugovi učinili glavnim korisnikom takvog plana.  Odluka o prodaji konfiskovane imovine po tržišnoj cijeni razočarala je neke od Cezarovih saveznika, ali je također ukazivala na njegove teške finansijske probleme. === Afrička kampanja === Dodatne informacije: Bitka kod Ruspine i Bitka kod Tapsusa Cezar je naredio svojim ljudima da se okupe u Lilibeju na Siciliji krajem decembra. U ovaj štab je postavio maloljetnog člana porodice Scipio - izvjesnog Scipio Salvita ili Salucija - zbog mita da se nijedan Scipio ne može pobijediti u Africi.  Tamo je okupio šest legija i krenuo prema Africi 25. decembra 47. godine prije nove ere.  Tranzit je poremećen olujom i jakim vjetrovima; samo oko 3.500 legionara i 150 konjanika iskrcalo se s njim u blizini neprijateljske luke Hadrumentum .  Apokrifno se zna da je prilikom iskrcavanja Cezar pao na plažu, ali je uspio uspješno nasmijati loš znak kada je zgrabio dvije šake pijeska, uzvikujući "Uhvatio sam te, Afriko!". ==== Ruspina ==== Na početku kampanje, Cezarove snage su bile znatno nadbrojane: Metel Scipion je predvodio deset legija (vjerovatno slabih poput Cezarovih legija) i velike kontingente savezničke konjice pod kraljem Jubom I od Numidije , koji je također predvodio oko 120 ratnih slonova.  Zahvaljujući iznenađenju, Cezar je imao potrebno vrijeme da pronađe i reorganizuje svoje raštrkane snage, a također je poslao naredbe Siciliji da se vrati s pojačanjima.  Pošto su Pompejci već stekli većinu dostupnih zaliha hrane, Cezar je bio prisiljen da se brzo kreće. Zaobišao je Hadrumentum nakon što je odbio da se preda i uspostavio baze u Ruspini, gdje je predvodio veliku grupu za sakupljanje hrane koja se potom upustila u sukob sa snagama pod Labijenom.  Cezarove neiskusne trupe su se veći dio dana kolebale pod napadom numidske konjice prije nego što su se povukle nakon kontranapada, što je rezultiralo strateškim porazom, jer je Cezar bio spriječen da sakuplja hranu. S oskudnim zalihama, Cezar je utvrdio svoj logor u Ruspini dok se Metel Scipion pridružio Labijenovim snagama samo tri milje od Cezarove pozicije. Njihov saveznik, kralj Juba, također se pomaknuo da se poveže s njima, ali je bio prisiljen da se premjesti na zapad kada je njegovo kraljevstvo napao njegov rival, Boko II iz Mauretanije, sa snagama koje je predvodio rimski plaćenik Publije Sittije , koji je pobjegao iz Rima nakon sloma druge Katilinarove zavjere .  Ovo je bila sreća za Cezara, koji to nije organizovao.  Scipionove snage su patile od endemskog dezerterstva; međutim, Cezar je zauzeo defanzivni pristup sve dok mu nisu stigle dvije legije, 800 galskih konjanika i značajne zalihe hrane, nakon čega je ponovo preuzeo ofanzivu. Nakon nekoliko okršaja između Cezara i Metela Scipiona oko nekih brda na periferiji grada i pompejskog izvora vode u Uziti, Metel Scipion je dobio pojačanje od Jubine savezničke konjice i teške pješadije. Nakon još borbi za terenske prednosti oko Uzite, Cezarove snage su pojačale veteranske legije koje su se pobunile u Kampaniji.  S obzirom na to da mu je ponestalo zaliha i da su šanse za zauzimanje Uzite bile male, Cezar je odlučio da se povuče, zauzevši neke zalihe hrane prije nego što je nastavio i opsjedao Taps. ==== Tapsus i povratak ==== Time je Cezar prisilio Pompejce da se formiraju za bitku. S obzirom na to da je dobar teren sužavao front, ograničavajući Metulovu brojčanu prednost, Cezar je krenuo da se obrati svojim ljudima, koji su spontano napali protivničke linije, iznenadili ih i brzo ih porazili.  Plutarh, međutim, izvještava da je Cezar osjetio nadolazeći epileptični napad i da je odveden na odmor, što je dovelo do konfuznog napada.  U svakom slučaju, Metulove Scipionove snage su bile poražene, s izuzetno nejednakim žrtvama: oko 10.000 mrtvih Pompejaca za oko 50 žrtava.  Metel Scipion i ostatak pompejskog vođstva uspjeli su, međutim, pobjeći, iako je većina završila mrtva u roku od nekoliko sedmica, bilo od samoubistva ili pogubljenja nakon zarobljavanja: Metel Scipion pokušao je pobjeći morem, ali je izvršio samoubistvo kada su ga presreli cezarovi brodovi; Juba i pompejski oficir po imenu Marko Petreje dogovorili su pakt o samoubistvu u borbi jedan na jedan.  Labijen je uspio pobjeći i otići u Hispaniju, gdje se pridružio Gneju i Sekstu Pompeju. Tokom kampanje pred Tapsom, Katon Mlađi je držao grad Utiku i nije prisustvovao bitci; kada je obaviješten o porazu, konsultovao se sa svojim vojnicima, kojih je bilo samo tri stotine i bili su beznadežno brojčano nadjačani.  Nakon večere, Katon je uzeo mač i zario se u stomak; na buku je pozvan doktor, ali Katon je rastrgao konce i "počeo čupati vlastitu utrobu", umirući prije nego što ga je iko mogao zaustaviti. Cezar je bio razočaran što neće moći pomilovati Katona, koji je počinio samoubistvo prvenstveno "iz želje da izbjegne milost svog neprijatelja".  Zatim je ostao u Africi kako bi riješio poslove u regiji, podvrgavajući zajednice koje su podržavale Pompeja kaznenim kaznama. Također je imao kratku aferu s Eunojom , suprugom kralja Boguda od Mauretanije.  U junu 46. napustio je Afriku i otišao u Rim, prvo se zaustavivši na Sardiniji,  a zatim se vratio u grad krajem jula. === Druga španska kampanja i njen kraj === Nakon Cezarovog povratka u Rim, proslavio je četiri trijumfa: nad Galijom, Egiptom, Azijom i Afrikom. Pobjeda nad drugim Rimljanima u Africi "taktično je smatrana" pobjedom nad Jubinom Numidijom.  Proslave su počele 21. septembra i trajale su do 2. oktobra, uz raskošne parade zarobljenika i opljačkanog blaga.  Cezar je, kao trijumfator, također proslavio ovu priliku dajući sebi pravo da mu prethode sedamdeset dva liktora - daleko više od uobičajenih dvanaest konzula i uobičajenih dvadeset četiri diktatora - simbolizirajući da je tri puta držao diktaturu.  Održavane su i masovne igre i javni banketi; Cezar je također dao ogromne donacije svojim ljudima, ekvivalentne više od šesnaest godina plate, a još više za centurione i oficire. Glavni izvor za kampanju u Španiji poznat je kao ''Španski rat'' (ili ''Bellum Hispaniense'' ) i vjerovatno ga je napisao jedan od Cezarovih oficira, "ali je daleko najmanje zadovoljavajuća od knjiga dodanih njegovim ''Komentarima'' ".  Elizabeth Rawson, u knjizi ''Cambridge Antique History'' , opisuje "nespretnog pripovjedača".  Druge kritike usmjerene su na pisanje: njegov "poluobrazovani latinski", njegov status "najnepismenije i najrazdražujuće knjige u klasičnoj književnosti", sa "vrlo jadnim stilom" i "lošim imitacijama Cezarove lucidnosti". ==== Rana kampanja ==== Cezar je, međutim, otišao u Španiju u novembru 46. godine prije nove ere, kako bi tamo svladao opoziciju.  Njegovo imenovanje Kvinta Kasija Longina nakon prve kampanje u Španiji dovelo je do pobune: Kasijeva pohlepa i... "neugodan" temperament doveli su do toga da su mnogi provincijalci i trupe otvoreno prešli na stranu Pompeja, dijelom okupljeni od strane Pompejevih sinova Gneja i Seksta .  Pompejcima su se pridružile i druge izbjeglice iz Tapsa, uključujući Labijena. Nakon što je primio loše vijesti s poluotoka, otišao je s jednom iskusnom legijom, jer su mnogi njegovi veterani bili otpušteni, i stavio Italiju u ruke svog novog ''magistra viteštva'' Lepida .  Predvodio je ukupno osam legija, što je izazvalo strahove da bi ga mogla poraziti zastrašujuća snaga Gneja Pompeja od više od trinaest legija i dodatnih pomoćnih trupa.  Španska kampanja bila je prepuna zločina, Cezar je svoje neprijatelje tretirao kao pobunjenike; Cezarovi ljudi su ukrašavali svoja utvrđenja odrubljenim glavama i masakrirali neprijateljske vojnike. Cezar je prvo stigao u Španiju i oslobodio Uliju od opsade. Zatim je marširao protiv Kordube, u kojoj je bio garnizon Seksta Pompeja, koji je zatražio pojačanje od svog brata Gneja.  Gnej je isprva odbio bitku na Labijenov savjet, prisiljavajući Cezara na zimsku opsadu grada, koja je na kraju otkazana nakon malog napretka; Cezar je zatim krenuo u opsadu Ategue, praćen Gnejevom vojskom.  Međutim, značajna dezerterstva su počela uzimati danak pompejskim snagama: Ategua se predala 19. februara 45. godine prije nove ere, čak i nakon što je njen pompejski komandant masakrirao osumnjičene prebjege i njihove porodice na zidinama.  Gnejeve Pompejeve snage su se nakon toga povukle iz Ategue, a Cezar ih je slijedio. ==== Munda ==== Dodatne informacije: Bitka kod Munde i Bitka kod Laura Dezerterstva su prisilila Gneja Pompeja da pruži bitku na grebenu blizu Munde.  Cezar, tražeći odlučujući ishod, dao je bitku, poslavši svoje ljude da marširaju uz greben kako bi se sukobili s Pompejcima u ogorčenoj borbi; Cezarove snage su se pokolebale, a Cezar je požurio u prve linije kako bi lično okupio svoje ljude. Kada je Cezarova Deseta legija (s njegove desne strane) probila pompejansku liniju, Labijen je poveo legiju da popuni prazninu. Međutim, bok je već bio razbijen od strane cezarove konjice, koja je cijelu pompejansku vojsku natjerala u bijeg.  Borbe su bile dovoljno žestoke da Plutarh prenosi da je Cezar rekao svojim prijateljima "često se borio za pobjedu, ali sada prvo za svoj život".  Svetonije tvrdi da je Cezar u očaju razmišljao o samoubistvu.  Cezar je pretrpio oko hiljadu mrtvih, "visok postotak od vojske koja je vjerovatno brojala mnogo više od 25.000-30.000 ljudi". Labijen je ubijen na bojnom polju; Gnej Pompej je pobjegao, ali je ubrzo nakon toga zarobljen i pogubljen.  Dok je Sekst Pompej uspio pobjeći u skrivanje, a s druge strane Mediterana u Siriji došlo je do male pobune pod Kvintom Cecilijem Basom koja je potrajala,  građanski rat je bio završen. ==== Povratak ==== Pobjeda je potaknula Senat u Rimu da proglasi pedeset dana zahvalnosti, da Cezaru titulu "Oslobodilac" i posveti hram Slobodi.  U narednim mjesecima ulizički Senat dodijelio je daljnje počasti, uključujući pravo sjedenja na posebnoj stolici između konzula u Senatu, postavljanje Cezarove statue od slonovače na Kapitolu blizu kraljeva i u hramu Kvirinu.  Mjesec njegovog rođenja, ''Quinctilis'' , preimenovan je u njegovu čast (na kraju je postao moderni juli); osnovan je hram njegovoj milosti, dobio je trajno ime ''Imperator'' i titulu ''parens patriae'' (otac svoje zemlje). Cezar se vratio u Rim preko južne Galije i Narbona Marcija .  Tokom povratka, osnovao je niz kolonija za svoje veterane, nagradio svoje vojnike i pristalice te dodijelio latinska prava raznim galskim gradovima.  Također se sastao i pomirio s Markom Antonijem.  Dok je bio u Cisalpinskoj Galiji, obećao je i Marku Juniju Brutu pretorsko mjesto za 44. godinu prije nove ere i moguće konzulstvo 41. godine. Ušao je u Rim otprilike godinu dana nakon što ga je napustio u oktobru 45. godine prije nove ere, kako bi proslavio trijumf nad sugrađanima, ostavljajući pomalo loš utisak.  Također je dozvolio dvojici svojih legata, Kvintu Pediju i Kvintu Fabiju Maksimu , da također održe trijumfe.  Nijedna od ovih proslava nije bila popularna kod kritičara u Senatu.  Ni Cezarovo obezvređivanje konzulstva i drugih funkcija u ime političkih usluga nije bilo popularno: na primjer, posljednjeg dana u godini, konzul je umro, što je navelo Cezara da sazove izbore kako bi jednog od svojih saveznika, Gaja Kaninija Rebilusa , postavio za konzula na nekoliko sati poslijepodne, što je navelo Ciceron da piše prijatelju "kad bi to mogao vidjeti, plakao bi". Cezar je, sa svoje strane, po povratku počeo planirati ambicioznu kampanju u Dakiju i Partiju . == Posljedice == Vidi također: Atentat na Julija Cezara Cezarovo imenovanje za diktaturu tokom građanskog rata , prvo privremeno - a zatim trajno početkom 44. godine prije nove ere  - zajedno s njegovom de facto i vjerovatno neodređenom polubožanskom monarhijskom vlašću,  dovelo je do zavjere koja je uspješno završila njegovim atentatom na Martovske ide 44. godine prije nove ere, tri dana prije nego što je Cezar otišao na istok u Partiju.  Među zavjerenicima bilo je mnogo cezarskih oficira koji su pružili izvrsnu službu tokom građanskih ratova, kao i ljudi koje je Cezar pomilovao. Neki naučnici, poput Ericha Gruena , smatraju Cezarov građanski rat kao podsticajni događaj za slom republike. Iz ove perspektive, građanski rat – izazvan pogrešnom procjenom, a ne namjerom – uzrokovao je slom republike pokretanjem dugoročnog poremećaja funkcionisanja republikanske političke kulture.  Drugi građanski rat smatraju simptomom sloma republike, bilo u smislu otuđenja republike od različitih interesnih grupa (prema Peteru Bruntu ) ili u smislu produžene političke "krize bez alternative" gdje republikanske institucije nisu bile u stanju da sprovedu potrebne reforme iznutra, a istovremeno su bile takvog statusa da se nijedna alternativa nije ozbiljno razmatrala (prema Christianu Meieru ). '''Antarktička ledena ploča''' kontinentalni je glečer koji pokriva 98% antarktičkog kontinenta, sa površinom od 14 miliona kvadratnih kilometara (5,4 miliona kvadratnih milja) i prosječnom debljinom od preko 2 kilometra (1, 2 milje). To je najveći od dva postojeća ledena pokrivača na Zemlji, sa 26,5 miliona kubnih kilometara (6,4 miliona kubnih milja) leda, što je ekvivalentno 61% ukupne slatke vode na Zemlji. Njegova površina je gotovo neprekidna, a jedine oblasti bez leda na kontinentu su suhe doline, nunataci (vrhovi planina iznad leda) u antarktičkim planinskim lancima i rijetki priobalni stjenski izdanci. Često se, zbog velikih razlika u masi glečera, protoku leda i topografiji između njih, dijeli na Antarktičko poluostrvo, Istočnu antarktičku ledenu ploču i Zapadnu antarktičku ledenu ploču. Pošto je Istočna antarktička ledena ploča više od 10 puta veća od Zapadne i nalazi se na većoj nadmorskoj visini, manje je podložna klimatskim promjenama od Zapadne. U 20. vijeku, Istočna ploča bila je jedna od rijetki mjesta na Zemlji gdje je primjećeno blago hlađenje umjesto zagrijavanja, dok je Zapadna od 1950-ih do 2000. bilježila zagrijevanje od preko 0,1 °C po deceniji, sa prosječnim trendom zagijavanja od >0,05 °C po deceniji od 1957. preko cijelog kontinenta. Početkom 2020-ih i dalje postoji neto dobitak mase u Istočnoj ploči, zbog povećanih padavina koje su se zaledile na ledenoj ploči), dok je gubitak leda iz Zapadne ploče, posebno sa glečera Thwaites i Pine Island, mnogo veći. Do 2100. godine, samo gubitak leda iz Antarktika mogao bi podići globalni nivo mora za oko 11 cm (5 inča). Zapadna antarktička ledena ploča (WAIS) nalazi se duboko ispod nivoa mora, što je čini podložnom nestabilnostima morskih ledenih ploča – ovaj proces je teško precizno predvidjeti u modelima. Ako do nestabilnosti dođe prije 2100. godine, porast nivoa mora izazvan Antarktikom mogao bi se povećati za dodatne desetine centimetara, posebno pri velikom globalnom zatopljenju. Topljenje leda takođe stvara velike količine svježe otopljene vode – oko 1100–1500 milijardi tona godišnje. Ova voda razblažuje slanu antarktičku dubinsku vodu, slabi donju cirkulacionu ćeliju Južnog okeana i može doprinijeti njenom eventualnom kolapsu, iako će se to vjerovatno odvijati postepeno, tokom stoljeća. Paleoklimatska istraživanja i poboljšano modeliranje pokazuju da je vrlo vjerovatno da će Zapadna antarktička ledena ploča nestati čak i ako globalno zagrijavanje više ne bude napredovalo, te da bi nju moglo spasiti jedino smanjenje zagrijavanja za 2 °C ispod nivoa do 2020. godine. Smatra se da bi potpuno nestajanje ploče trajalo između 2 i 13 hiljada godina, iako nekoliko vijekova visokih emisija može skratiti ovaj period na oko 500 godina. Ako se ploča sruši, ali planinski ledeni vrhovi ostanu, nivo mora bi poratao za 3,3 m, a ako se i oni otope – za 4,3 m. Izostatičko podizanje tla moglo bi dodatno povećati niv mora za oko 1 m tokom narednih hiljadu godina. S druge strane, Istočna antarktička ledena ploča je veoma stabilna. Trenutno zagrijavanje može povećati nivo mora samo za oko 0,5–0,9 m, što je mali dio od ukupno 53,3 m leda u cijeloj ploči. Pri zagrijavanju od oko 3 °C, osjetljive oblasti poput Wilkes i Aurora bazena mogle bi se srušiti tokom narednih 2000 godina, što bi podiglo nivo mora za ukupno 6,4 m. Potpuno topljenje i nestanak cjelokupne ploče zahtijevalo bi globalno zagrijavanje između 5 °C i 10 °C. == Geografija == ''Više informacija: [[Geografija Antarktika]]'' Antarktička ledena ploča pokriva površinu od gotovo 14 miliona km² i sadrži 26,5 miliona km³ leda. Kubni kilometar leda teži približno 0,92 gigatona, što znači da pokrivač teži oko 24.380.000 gigatona. To je ekvivalentno oko 61% sve slatke vode na Zemlji. Jedini drugi postojeći ledeni pokrivač je Grenlandski ledeni pokrivač u Arktiku. Antarktička ledena ploča podijeljena je Transantarktičkim planinama na dvije nejednake sekcije: Istočnu antarktičku ledenu ploču (EAIS) i manju Zapadnu antarktičku ledenu ploču (WAIS). Neki glaciolozi smatraju da ploča nad relativno malim Antarktičkim poluostrvom (takođe u Zapadnom Antarktiku) predstavlja treću ledenu ploču zbog vrlo različitih drenažnih bazena od WAIS-a. Prosječna debljina ovih ledenih ploča je oko 2 km. Čak su i Transantarktičke planine uglavnom prekrivene ledom, s izuzetkom nekih vrhova i suhih pustinja McMurdo. Neke priobalne oblasti takođe imaju tijene koje nisu prekrivene ledom. '''Drugo izdanje''' takmičenja u [[Skijaški skokovi|skijaškim skokovima]], [[Turneja 4 skakaonice|Turneje 4 skakaonice]], održano je 31. decembra u [[Oberstdorf|Oberstdorfu]], 1. januara u [[Garmisch-Partenkirchen|Garmisch-Partenkirchenu]], a 3. januara skokovi u [[Innsbruck|Innsbrucku]]. Skokovi u [[Bischofshofen|Bischofshofenu]] održani su 6. januara. Ukupni pobjednik bio je [[Norvežani|Norvežanin]] [[Olaf B. Bjørnstad]], koji je pobijedio u tri od četiri takmičenja. Titulu je branio [[Austrijanci|Austrijanac]] [[Josef Bradl]], koji je važio za glavnog favorita, pobjedivši tek na zadnjim skokovima u Bischofshofenu, zauzevši treće mjesto u ukupnom poretku. Bila je to prva turneja koja je koristila tradicionalni redoslijed takmičenja: Oberstdorf u decembru, novogdišnje takmičenje u Garmisch-Partenkirchenu, zatim Innsbruck, te finale u Bischofshofenu na Bogojavljanje. == Oberstdorf == * '''Datum''': 31. decembar 1953. * '''Država''': {{ZID|Njemačka}} * '''Skakaonica''': [[Schattenberg (skakaonica)|Schattenberg]]<ref>[http://www.fis-ski.com/de/606/612.html?sector=JP&raceid=848 Zvanični FIS rezultati {{Simboli jezika|de|njemački}} {{Simboli jezika|en|engleski}} {{Simboli jezika|fr|francuski}}]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> {| width="100%" | valign="top" width="50%" | {| class="wikitable" style="text-align:center" width="100%" |- ! width="10%" | Plasman ! width="45%" | Ime ! width="15%" | Bodovi ! width="15%" | 1. serija ! width="15%" | 2. serija |- bgcolor="#F7F6A8" | {{0}}1. | align="left" | {{ZD|FIN}} [[Olaf B. Bjørnstad]] | 222,0 || || |- bgcolor="#DCE5E5" | {{0}}2. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Josef Bradll]] | 220,5 || || |- bgcolor="#FFDAB9" | {{0}}3. | align="left" | {{ZD|FIN}} [[Aulis Kallakorpi]] | 216,0 || || |- | {{0}}4. | align="left" | {{ZD|NOR}} [[Arne Ellingsen]] | 215,5 || || |- | {{0}}5. | align="left" | {{ZD|JUG}} [[Albin Rogelj]] | 207,0 || || |- | {{0}}6. | align="left" | {{ZD|FIN}} [[Eino Kirjonen]] | 206,0 || || |- | {{0}}7. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Franz Dengg]] | 204,0 || || |- | {{0}}8. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Franz Eder]] | 202,0 || || |- | 9. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} [[Arne Nilsson]] | 201,0 || || |- | 9. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Toni Brutscher]] | 201,0 || || |} | valign="top" width="50%" | {| class="wikitable" style="text-align:center" width="100%" |- ! width="10%" | Plasman ! width="45%" | Ime ! ! width="15%" | Bodovi ! width="15%" | 1. serija ! width="15%" | 2. serija |- | 11. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} Toivo Lauren | | 200,0 || || |- | 12. | align="left" | {{ZD|NJE}} Josef "Sepp" Kleisl | | 197,0 || || |- | 13. | align="left" | {{ZD|AUT}} Albin Plank | | 196,0 || || |- | 14. | align="left" | {{ZD|AUT}} Ferdl Kerber | | 194,0 || || |- | 16. | align="left" | {{ZD|NJE}} Max Bolkart | | 190,0 || || |- | 17. | align="left" | {{ZD|NJE}} Josef "Sepp" Weiler | | 189,5 || || |- | 18. | align="left" | {{ZD|AUT}} Lois Leodolter | | 188,5 || || |- | 19. | align="left" | {{ZD|KAN}} Jeremy Baig | | 188,5 || || |- | 20. | align="left" | {{ZD|AUT}} Walter Steinegger | | 188,0 || || |- | 21. | align="left" | {{ZD|NOR}} Arnfin Bergman | | 187,5 || || |- | 24. | align="left" | {{ZD|NJE}} Helmut Böck | | 178,0 || || |} |} == Garmisch-Partenkirchen== * '''Datum''': 1. januar 1953. * '''Država''': {{ZID|Njemačka}} * '''Skakaonica''': [[Velika olimpijska skakaonica (Garmisch-Partenkirchen)|Velika olimpijska]]<ref>[http://www.fis-ski.com/de/606/612.html?sector=JP&raceid=848 Zvanični FIS rezultati {{Simboli jezika|de|njemački}} {{Simboli jezika|en|engleski}} {{Simboli jezika|fr|francuski}}]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> {| width="100%" | valign="top" width="50%" | {| class="wikitable" style="text-align:center" width="100%" |- ! width="10%" | Plasman ! width="45%" | Ime ! width="15%" | Bodovi ! width="15%" | 1. serija ! width="15%" | 2. serija |- bgcolor="#F7F6A8" | {{0}}1. | align="left" | {{ZD|NOR}} [[Olaf B. Bjørnstad]] | 226 || || |- bgcolor="#DCE5E5" | {{0}}2. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Josef Bradl]] | 220,5 || 77,0&nbsp;m || 81,5&nbsp;m |- bgcolor="#FFDAB9" | {{0}}3. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Toni Brutscher]] | 219,5 || 78,0&nbsp;m || 79,5&nbsp;m |- | {{0}}4. | align="left" | {{ZD|NOR}} [[Halvor Næs]] | 218,5 || 78,5&nbsp;m || 77,0&nbsp;m |- | {{0}}5. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} [[Toivo Lauren]] | 215,0 || 77,0&nbsp;m || 79,5&nbsp;m |- | {{0}}6. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Sepp Weiler]] | 212,5 || 74,0&nbsp;m || 78,0&nbsp;m |- | {{0}}7. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Sepp Hohenleitner]] | 209,5 || 73,0&nbsp;m || 78,5&nbsp;m |- | {{0}}8. | align="left" | {{ZD|NOR}} [[Erling Kroken]] | 209,0 || 73,0&nbsp;m || 78,0&nbsp;m |- | {{0}}9. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Walter Steinegger]] | 204,5 || 72,0&nbsp;m || 77,0&nbsp;m |- | 10. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Franz Dengg]] | 198,0 || 71,0&nbsp;m || 75,0&nbsp;m |- | 11. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} [[Arne Nilsson]] | 197,0 || || |- | 12. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Ferdl Kerber]] | 188,0 || 71,5&nbsp;m || 71,0&nbsp;m |- | 13. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Heini Klopfer]] | 182,0 || || |} | valign="top" width="50%" | {| class="wikitable" style="text-align:center" width="100%" |- ! width="10%" | Plasman ! width="45%" | Ime ! width="15%" | Bodovi ! width="15%" | 1. serija ! width="15%" | 2. serija |- | rowspan="2" | 14. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} [[Harry Bergqvist]] | 180,5 || 74,5&nbsp;m || 78,0&nbsp;m |- | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Albin Plank]] | 180,5 || 62,0&nbsp;m || 69,0&nbsp;m |- | 16. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Rudolf Dietrich|Rudi Dietrich]] | 180,0 || 67,0&nbsp;m || 73,0&nbsp;m |- | 17. | align="left" | {{ZD|ŠVE}} [[Karl Holmström]] | 178,5 || || |- | 18. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Robert Engel]] | 176,0 || || |- | 19. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Toni Eisgruber]] | 175,5 || || |- | 20. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Willi Fischer (ski-skakač)|Willi Fischer]] | 174,0 || || |- | 21. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Hans Karg]] | 170,0 || || |- | 22. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Friedl Brandner]] | 166,0 || || |- | 23. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Hermann Anwander]] | 161,0 || || |- | 24. | align="left" | {{ZD|AUT}} [[Fritz Ruepp]] | 156,0 || || |- | 25. | align="left" | {{ZD|NJE}} [[Willy Gotthold]] | 148,5 || || |} |} Papinska konklava 2025. Papinska konklava održana je 7. i 8. maja 2025, kako bi se izabrao novi papa, nasljednik Pape Franje, koji je umro 21. aprila 2025. Od 135 podobnih kardinala sa pravom glasa, prisustvovali su svi osim dvojice. Na četvrtom glasanju, konklava je izabrala kardinala Roberta Francisa Prevosta, prefekta Dikasterija za biskupe i predsjednika Papinske komisije za Latinsku Ameriku. Nakon prihvatanja izbora, uzeo je ime Lav XIV. == Izborni proces == Proces izbora pape započeo je 21. aprila 2025, kratko nakon smrti Pape Franje. Kao i na papinskoj konklavi 2013, dekan i prodekan Kardinalskog zbora bili su stariji od 80 godina i nisu mogli sudjelovati. Najstariji kardinal mlađi od 80 godina, Pietro Parolin, predsjedavao je konklavom. === Vrijeme i procedura === Prema Universi Dominici gregis, apostolskoj konstituciji Ivana Pavla II. iz 1996, odnosno modifikovanom motopropriju Normas nonnullas Benedikta XVI. iz 2013, kardinali su imali najmanje 15 dana za sazivanje konklave nakon što je Stolica postala upražnjena. Oni su imali diskreciono pravo da započnu konklavu ranije ili najkasnije 20 dana nakon što mjesto pape postane upražnjeno. Dana 28. aprila 2025, dva dana nakon Franjine sahrane, peta generalna kongregacija kardinala odredila je 7. maj 2025. za početak konklave. === Kardinali elektori === Kardinali stariji od 80 godina nisu mogli sudjelovati u izboru novog pape. Dana 21. aprila 2025. bilo je ukupno 252 kardinala, a 135 njih je bilo mlađe od 80 godina, samim time s pravom glasa. Od tih 135 kardinala s pravom glasa, 80% je imenovao papa Franjo. Od proglašavanja Romano Pontifici eligendo i Universi Dominici gregis 1975. godine, maksimalni broj kardinala elektora je određen na 120. Konklava 2025. bila je prva konklava u kojoj je ovaj broj premašen na dan kada je Stolica postala upražnjena. Prema kanonskom pravu, svaki kardinal mlađi od 80 godina koji se nije odrekao ili izgubio pravo glasa imao je pravo biranja na konklavi. Papa koji je izabrao više od 120 kardinala elektora, kao što je to učinio Papa Franjo, u praksi poništava ograničenje iz 1975. Dana 30. aprila 2025, generalna kongregacija kardinala potvrdila je da svi prisutni kardinali elektori mogu glasati na konklavi koja započinje 7. maja. Nepodobni kardinali su ipak mogli prisustvovati generalnim kongregacijama i učestvovati u raspravama koje su prethodile konklavi. Iako kardinali imaju ovlasi da biraju bilo kog katolika koji je kršten, posljednji put kada je jedan "nekardinal" bio izabran bilo je na papinskoj konklavi 1378. godine. === Neučestvovanje === Nakon što je rekao da će pokušati učestvovati u konklavi, kardinal Giovanni Angelo Becciu iz Italije, koji se odrekao svojih kardinalskih prava zbog finansijskog skandala, izjavio je da će poštovati želju Pape Franje i suzdržati se od učešća. Zdravstveni problemi spriječili su kardinale Antonija Cañizaresa Lloveru iz Španije i Johna Njuea iz Kenije da učestvuju u konklavi, čime je broj učesnika smanjen na 133. Za izbor pape bila su potrebna 89 glasa, odnosno dvotrećinska većina. Ovo je bio najveći broj kardinala koji su ikada učestvovali u jednoj konklavi. == Nagađanja == Franjina hospitalizacija u februaru i martu 2025. potaknula je spekulacije o predstojećoj konklavi. Zbog velikog međunarodnog širenja članstva u Kardinalskom zboru pod Papom Franjom, broj kardinala porastao je na 252, sa preko 140 neevropskih kardinala koji su izabrani za vrijeme njegovog pontifikata, neki posmatrači sugerisali su da je moguć izbor neevropskog pape. Prvobitno je planirano da konklava 2025. ima 135 elektora iz 71 zemlje, dok je konklava 2013. i 2005. imala 115 elektora iz 48, odnosno 52 zemlje. Neki od kardinala učesnika nisu govorili talijanski, radni jezik Rimske kurije. Vodeći se talijanskom izrekom "debeo papa, mršav papa", neki komentatori predviđali su da će Franjin nasljednik biti konzervativniji, zbog zabrinutosti oko uplitanja u proces izbora, koje je zabranio Ivan Pavao II, te neprijateljskog preuzimanja od strane ultrakonzervativnih političara i katolika. Što se tiče 3. i 4. generalne kongregacije, među kardinalima je navodno postojala želja za desetogodišnjim papom, nekim u kasnim sedamdesetim, s iskustvom u Rimskoj kuriji, ko bi bio više fokusiran na unutrašnje poslove. Neki su smatrali da je mlađi papa vjerovatniji izbor, dok su drugi smatrali da su kardinali poput Pierbattista Pizzaballa i Roberta Prevosta premladi. Mnogi kardinali su izrazili nadu za kratkom konklavom kao 2005. i 2013. godine. S obzirom na složenost i heterogenost ove konklave, u poređenju s onom koja je Papu Franju izabrala za dva dana 2013, kardinal Rainer Woelki očekivao je da će konklava 2025 potrajati duže; kardinali Louis Raphaël I Sako i Gregorio Rosa Chávez očekivali su kraću dvodnevnu ili trodnevnu konklavu, za koju je potonji napomenuo da će trajati "maksimalno tri dana". ---- ---- ---- ---- ----'''Starlingov princip''' navodi da kretanje tečnosti kroz polupropusni krvni sud, poput kapilara ili malh venula, zavisi od [[Pritisak|hidrostatskog pritiska]] i koloidnog osmotskog pritiska (onkotskog), s obje strane polupropusne barijere koja propušta filtrat, usporavajući izlazak većih molekula, poput proteina, iz krvotoka. Pošto svi krvni sudovi dopuštaju određeni stepen curenja proteina, pravi balans preko membrane ne može se postići, te dolazi do kontinuiranog protoka vode sa malim rastvorima. Svojstva molekulske filtracije zida kapilara leže u nedavno otkrivenom endokapilarnom sloju, a ne u dimenzijama pora kroz ili između endotelskih ćelija. Ovaj vlaknasti matriksni endokapilarni sloj naziva se endotelni glikokaliks. Starlingova jednačina opisuje ovaj odnos u matematičkom obliku i može se primijeniti na mnoge biološke i nebiološke polupropusne membrane. == Jednačina == Starlingova jednačina primijenjena na zid krvnog suda glasi: : <math>\ J_v = L_\mathrm{p} S ( [P_\mathrm{c} - P_\mathrm{i}] - \sigma[\pi_\mathrm{p} - \pi_\mathrm{g}] )</math> gdje je: * <math> J_v </math> volumen filtracije rastvarača kroz endotel po sekundi. * <math> [P_\mathrm{c} - P_\mathrm{i}] - \sigma[\pi_\mathrm{p} - \pi_\mathrm{g}] </math> ukupna pokretačka sila. ** <math> P_c </math> kapilarni [[hidrostatski pritisak]] ** <math> P_i </math> intersticijski hidrostatski pritisak ** <math> \pi_p </math> onkotski pritisak plazmatskih proteina. ** <math> \pi_g </math> subglikokaliksni onkotski pritisak, koji se mijenja obrnuto proporcionalno sa <math> J_v </math> i tako stabilizuje <math> J_v </math>. ** <math> L_p </math> hidraulička propusnost membrane ** <math> S </math> površina za filtraciju, određena pukotinama u "tight junction" ljepilu koje povezuje endotelske ćelije na njihovim ivicama. ** <math> \sigma </math> Stavermanov refleksni koeficijent, koji zavisi od stanja endotelnog glikokaliksa iznad pukotina između spojeva. Pritisci se uobičajeno mjere u '''milimetrima živinog stuba (mmHg)''', a koeficijent filtracije u '''mililitrima po minuti po milimetru živinog stuba (ml·min⁻¹·mmHg⁻¹)'''. Brzina kojom se tečnost filtrira kroz vaskularni endotel (transendotelna filtracija) određena je zbirom dvije sile koje guraju van, '''kapilarnog pritiska (P_c)''' i '''koloidnog osmotskog pritiska ispod endotelnog glikokaliksa (π_g)''', te dvije sile koje apsorbuju, '''onkotskog pritiska plazmatskih proteina (π_p)''' i '''intersticijskog pritiska (P_i)'''. '''Starlingova jednačina''' je prva od dvije '''Kedem–Katchalski jednačine''', koje primjenjuju termodinamiku van ravnoteže na teoriju osmotskog pritiska kroz membrane koje su barem djelomično propusne za rastvor odgovoran za razliku osmotskog pritiska. Druga Kedem–Katchalski jednačina objašnjava '''transendotelni transport rastvora (J_s)'''. Danas se zna da '''prosječni kolodni osmotski pritisak intersticijske tečnosti nema značajan uticaj na J_v'''. Razlika kolodnog osmotskog pritiska koja se suprotstavlja filtraciji sada se definiše kao '''π' minus subglikokaliksni π_g'''. '''Subglikokaliksni prostor''' je vrlo mala, ali životno važna mikrodomena ukupnog intersticijskog prostora. Koncentracija rastvorljivih proteina u toj mikrodomeni, koja određuje π_g, približno je nula dok postoji adekvatna filtracija koja ih ispira iz interendotelnih pukotina. Iz tog razloga je '''J_v mnogo manji nego što je ranije izračunato i strogo je regulisan'''. Svaki privremeni porast plazmatskog kolodnog osmotskog pritiska ili pad kapilarnog hidrostatskog pritiska dovoljan da izazove obrnuti (negativni) J_v dovodi do neometane difuzije intersticijskih proteina u subglikokaliksni prostor, smanjujući razliku kolodnog osmotskog pritiska koja je pokretala apsorpciju tečnosti u kapilaru. Ovisnost π_g o lokalnom J_v nazvana je '''Model Glikokaliksa''' ili '''Michel-Weinbaum model''', u čast dvojice naučnika koji su nezavisno opisali filtracijsku funkciju glikokaliksa. '''Michel-Weinbaum model''' objašnjava kako većina kontinuiranih kapilara održava stanje stabilne filtracije duž cijele dužine većinu vremena. Privremeni poremećaji Starlingovih sila brzo se vraćaju u stanje stabilne filtracije. '''Koeficijent filtracije''' Glavni članak: Koeficijent filtracije U nekim tekstovima, proizvod '''hidrauličke propusnosti''' i '''površine membrane''' naziva se '''filtracijski koeficijent K_fc'''.[potrebna citacija] '''Refleksni koeficijent''' '''Stavermanov refleksni koeficijent, σ''', je bezdimenzionalna konstanta koja je specifična za propusnost membrane za određeni rastvor.[4] '''Starlingova jednačina''', napisana bez σ, opisuje protok rastvarača kroz membranu koja je nepropusna za rastvore sadržane u otopini.[5] '''σ_n''' koriguje djelomičnu propusnost polupropusne membrane za rastvor n.[5] Gdje je '''σ blizu 1''', plazmatska membrana je manje propusna za označene čestice (npr. veće molekule poput albumina i drugih plazmatskih proteina), koje mogu prolaziti kroz endotelni sloj, iz područja više koncentracije u područje niže koncentracije, sporije, dok voda i manji rastvori prolaze kroz glikokaliksni filter u ekstravaskularni prostor.[5] '''Glomerulski kapilari''' imaju refleksni koeficijent blizu 1, jer normalno nijedan protein ne prelazi u glomerulski filtrat. Suprotno tome, '''hepatijski sinusoidni kapilari''' nemaju refleksni koeficijent jer su potpuno propusni za proteine. Intersticijska tečnost jetre unutar '''Space of Disse''' ima isti kolodni osmotski pritisak kao plazma, pa se sinteza albumina u hepatocitima može regulisati. '''Približne vrijednosti''' Ispod su tipične vrijednosti za varijable u '''Starlingovoj jednačini''', koje regulišu neto '''J_v''' na oko 0,1 ml po sekundi, 5–6 ml po minuti ili oko 8 litara dnevno. {| class="wikitable" !Lokacija !P_c (mmHg)[6] !P_i (mmHg)[6] !σπ_c (mmHg)[6] !σπ_g (mmHg)[6] |- |Arteriolarni kraj kapilara | +35 |−2 | +28 |zavisi od lokalnog J_v |- |Venula | +15 |−2 | +28 |zavisi od lokalnog J_v |} '''Specifični organi''' '''Bubrezi''' Glomerulski kapilari imaju kontinuirani sloj glikokaliksa u zdravlju, a ukupna transendotelna stopa filtracije rastvarača ('''J_v''') prema bubrežnim tubulima je obično oko 125 ml/min (oko 180 litara/dan). Glomerulski kapilarni '''J_v''' je poznatiji kao '''glomerulska filtracija (GFR)'''. '''Pluća''' Starlingova jednačina može opisati kretanje tečnosti iz plućnih kapilara u alveolarni prostor zraka.[7][8] '''Klinički značaj''' Woodcock i Woodcock su 2012. pokazali da revidirana Starlingova jednačina ('''steady-state Starling principle''') pruža naučno objašnjenje kliničkih opažanja u vezi sa intravenskom terapijom tečnošću.[9] Tradicionalno učenje o filtraciji i apsorpciji tečnosti unutar jedne kapilare je zamijenjeno konceptom vitalne cirkulacije '''ekstracelularne intersticijske tečnosti''' koja teče paralelno sa cirkulacijom krvi. Infuzija intravenskih tečnosti koja povećava '''plazmatski kolodni osmotski pritisak''' (kolodna terapija) ima mnogo manji uticaj na plazmatski volumen nego što se prvobitno očekivalo, djelimično zato što početno smanjena stopa filtracije omogućava porast koncentracije proteina u subglikokaliks prostoru, vraćajući razliku kolodnog osmotskog pritiska i transendotelnog protoka rastvarača na nivo stabilne ravnoteže unutar jednog sata. Prevencija i liječenje edema (prekomjerne intersticijske tečnosti) zavisi od '''normalizacije P_c''' i optimizacije protoka limfe. '''Istorija''' Starlingova jednačina je dobila ime po britanskom fiziologu '''Ernestu Starlingu''', koji je također poznat po '''Frank–Starlingovom zakonu srca'''.[10] Starling se može pripisati i zaslugom za identifikaciju da je “apsorpcija izotoničnih rastvora soli (iz ekstravaskularnog prostora) od strane krvnih žila određena osmotskim pritiskom serumskih proteina” još 1896. godine.[10] '''Vidi također''' '''Shéyaa Bin Abraham-Joseph''' (rođen 22. oktobra 1992.), poznatiji kao '''21 Savage''', britanski je reper sa adresom u Atlanti, Georgia. Rođen u Londonu, odrastao je u Sjedinjenim Američkim Državama. Muzičku karijeru započeo je 2013. godine, izbacivši tri mixtapea koji su naišli na regionalno priznanje. Probio se zajednički EP-jm sa producentom Metro Boominom, pod nazivom Savage Mode (2016), koji je zauzeo 23. mjesto na Billboard 200 listi. Glavni singlovi ''"X"'' (sa Futureom) i ''"No Heart"'' našli su se u top 40 na Billboard Hot 100 listi. Kasnije iste godine dodatno je zapažen kao gost na Drakeovom singlu ''"Sneakin'"''. U januaru 2017. godine potpisao je ugovor sa Epic Records. Njegov prvi studijski album, Issa Album (2017), dostigao je drugo mjesto na Billboard 200 listi, dok je glavni singl ''"Bank Account"'' dosegao 12. mjesto na Billboard Hot 100. Iste godine objavio je i zajednički album Without Warning (2017.) sa Metro Boominom i reperom Offsetom, te je i gostovao na Post Maloneovom singlu ''"Rockstar"'', koji je zauzeo prvo mjesto na Billboard Hot 100 i dobio dvije nominacije na 61. dodjeli Grammy nagrada za pjesmu godine i najbolju rep pjesmu. Njegov drugi album, I Am > I Was (2018), bio je prvi koji je debitovao na prvom mjestu Billboard 200, a singl ''"A Lot"'' (sa J. Coleom) osvojio je Grammy za najbolju rep pjesmu. Godine 2020. on i Metro Boomin objavili su nastavak EP-a, Savage Mode II, koji je također debitovao na prvom mjestu Billboard 200 i donio top 10 singlove ''"Runnin"'' i ''"Mr. Right Now"'' (sa Drakeom). Godine 2022. gostovao je na Drakeovom singlu "Jimmy Cooks", što je bila njegova prva pjesma koja je debitovala na prvom mjestu Hot 100. Kasnije te godine, sa Drakeom je izdao zajednički album "Her Loss", koji je također zauzeo prvo mjesto Billboard 200, čime je postao njegov treći projekat na vrhu liste. Njegov treći solo album, American Dream iz 2024, bio je njegov četvrti uzaspni album na prvom mjestu i donio top 10 pjesme na Billboard Hot 100: Redrum i Nee-Nah. 21 Savage uhapšen je od strane američke imigracione službe (ICE), 3. februara 2019. Zvaničnici su otkrili da je britanski državljanin koji je u SAD ušao u julu 2005. nezakonio ostao nakon isteka H-4 vize 2006. godine. Dobio je kauciju 12. februara i pušten je narednog dana, dok je čekao ishod ubrzanog deportacionog ročišta, koje je prvobitno bilo zakazano za 9. april, ali je kasnije odgođeno na neodređeno vrijeme. Advokati 21 Savagea tvrdil su da je on legalno boravio u SAD godinama prije isteka H-4 vize 2005. godine. Godine 2023, 21 Savage posteao je legalni stalni stanovnik SAD-a i dobio je zelenu kartu. Godine 2022. 21 Savage je gostovao na Drakeovom singlu ''"Jimmy Cooks"'', što je bila njegova prva pjesma koja je debitovala na prvom mjestu Hot 100. Kasnije iste godine zajedno sa Drakeom izdao je zajednički album '''Her Loss''', koji je također zauzeo prvo mjesto Billboard 200, čime je postao njegov treći projekat na vrhu liste. Njegov treći solo album, '''American Dream''' (2024), bio je njegov četvrti uzastopni album na prvom mjestu i donio top 10 singlove na Billboard Hot 100: ''"Redrum"'' i ''"Née-Nah"''. Što se tiče imigracionog statusa, 21 Savage je uhapšen od strane američke imigracione službe (ICE) 3. februara 2019. Zvaničnici su otkrili da je britanski državljanin koji je u SAD ušao u julu 2005. i nezakonito ostao nakon isteka H-4 vize 2006. Dobio je kauciju 12. februara i pušten je narednog dana, dok je čekao ishod ubrzanog deportacionog ročišta, prvobitno zakazanog za 9. april, ali kasnije odgođenog na neodređeno vrijeme. Njegovi advokati tvrdili su da je legalno boravio u SAD godinama prije isteka H-4 vize. Godine 2023. 21 Savage je postao legalni stalni stanovnik SAD-a i dobio zelenu kartu. <references /> '''Operacija Južno koplje''' predstavlja vojnu i nadzornu kampanju Sjedinjenih Američkih Država, čiji je deklarirani cilj "otkrivanje, ometanje i razgradnja transnacionalnih kriminalnih i nezakonitih pomorskih mreža", prema navodima administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. Pojedini analitičari smatraju da operacija predstavlja hibrid borbe protiv terorizma i rata protiv droge, dok drugi tvrde da je među implicitnim ciljevima bilo i uklanjanje Nicolása Madura s vlasti u Venecueli. == Početak kampanje == Usred zabrinutosti Trumpove administracije zbog krijumčarenja droge u SAD, kao i pojačanih napetosti između SAD-a i Venecuele tokom venecuelanske krize, Sjedinjene Američke Države su sredinom augusta 2025. započele raspoređivanje vojnih snaga u Karipskom moru. U septembru su počeli zračni napadi na plovila za koja američka administracija tvrdi da su pod kontrolom narkoterorističkih mreža koje krijumčare drogu u SAD. Do kraja novembra, nakon što je Kartel Sunca proglašen stranom terorističkom organizacijom i posebno označenom globalnom terorističkom organizacijom, operacija je ušla u novu fazu. U decembru je administracija SAD-a proglasila vladu Nicolása Madura stranom terorističkom organizacijom i započela ukrcavanje na sankcionirane tankera se sirovom naftom, te njhovu pljenidbu. Krajem decembra izveden je prvi američki napad na kopneni cilj unutar Venecuele. Dana 3. januara 2026. američke snage bombardovale su ciljeve u Caracasu i drugim lokacijama, te su zarobile Nicolása Madura i prebacile ga izvan zemlje. == Formalno imenovanje i flota == Operacija je službeno imenovana 13. novembra 2025. od strane Petea Hegsetha, američkog ministra obrane, kao proširenje operacije istog naziva koju je najavila Ratna mornarica SAD 28. januara 2025. godine. Operacija koristi '''hibridnu flotu plovila''' opremljenih robotskim i autonomnim sistemima radi otkrivanja i borbe protiv navodnih mreža krijumčarenja droge u zapadnoj hemisferi. == Porijeklo i historija == Ratna mornarica SAD-a najavila je operaciju u januaru 2025. koristeći Četvrtu flotu, fokusirajući se na integraciju „robotskih i autonomnih sistema s tradicionalnim pomorskim snagama“.[33][34] Prema ''Miami Heraldu'', Foster Edwards, direktor Hibridne flote, opisao je Southern Spear kao značajan korak u razvoju hibridne flote, s ciljem operacionalizacije kombinacije robotskih i autonomnih sistema radi nadzora ilegalnog krijumčarenja, te razvoja novih tehnika i procedura za integraciju ovih sistema u pomorsko okruženje.[33] Operacija je koristila '''besposadna plovila kompanije Saildrone''' za praćenje ilegalnih aktivnosti u Karipskom i Tihom okeanu,[35][36] dok su besposadni čamci za rizične misije već do juna 2025. korišteni za prikupljanje obavještajnih podataka.[37] U oktobru 2025., '''Zapovjedništvo Južnih snaga SAD-a (USSOUTHCOM)''' formiralo je zajedničku operativnu grupu sa sjedištem u štabu II marinske ekspedicione snage (II MEF), s ciljem suzbijanja djelovanja narkokartela u regiji.[39][40] Jedinica je kasnije poznata kao Zajednička operativna grupa '''Southern Spear''', a njene aktivnosti koordinirane su s Četvrtom flotom.[33][41] U novembru 2025., nakon planiranja raspoređivanja robotskih površinskih plovila, manjih presretačkih čamaca i bespilotnih zračnih letjelica, Pete Hegseth je službeno predstavio Zajedničku operativnu grupu. Operacija je obuhvatala kopnene, zračne i logističke snage radi koordinacije i jačanja protunarkotičkih aktivnosti širom zapadne hemisfere.[38] Sjedište grupe je u '''Pomorskoj bazi Mayport na Floridi''', a operacije su započele kasnije u novembru.[33] ''The New York Times'' opisao je predsjedavajućeg Združenog generalštaba SAD-a, Dana Cainea, kao „glavnog arhitekta“ operacije.[16] == Terorističke i druge oznake == Tri dana nakon predstavljanja operacije, Marco Rubio, američki državni sekretar, najavio je da će SAD proglasiti '''Kartel Sunca''', za koji tvrde da ga vodi Nicolás Maduro, Stranom terorističkom organizacijom.[43][44] Rubio je naveo da su karteli „odgovorni za terorističko nasilje širom hemisfere i za krijumčarenje droge u SAD i Evropu“. Maduro je negirao optužbe.[43] ''Miami Herald'' je naveo da bi ova odluka efektivno označila Madura i visoke zvaničnike, uključujući ministra unutrašnjih poslova Diosdado Cabella i ministra odbrane Vladimira Padrina Lópeza, kao teroriste.[45] SAD su 16. decembra 2025. proglasile '''Gulf Clan (Clan del Golfo)''' stranom terorističkom organizacijom.[46][47] Dana 15. decembra 2025., Trump je potpisao izvršnu naredbu kojom se '''fentanil proglašava oružjem masovnog uništenja'''.[48] Dva dana kasnije, najavio je da će Madurovu administraciju proglasiti Stranom terorističkom organizacijom.[49] == Kampanja i operacije == Sredinom augusta 2025. SAD su počele raspoređivati trupe u Karipskom moru.[50] Do kraja novembra, SAD su imale najveće vojne prisustvo u regiji od Kubanske raketne krize 1962.[51] Američke snage su napadale i potapale plovila navodno korištena za krijumčarenje droge u Karipskom moru i Istočnom Pacifiku.[52] U roku nekoliko dana od predstavljanja operacije, zajedničke operacije SAD-a i Dominikanske Republike rezultirale su zapljenom čamaca za krijumčarenje kokaina.[1][54] # novembra, nekoliko '''B-52 Stratofortress''' bombardera letjelo je u blizini obale Venezuele radi demonstracije bombarderskog napada.[51] # decembra SAD počinju zaplijenu i presretanje tankera sa venezuelanskom naftom, a 17. decembra Trump naredio “blokadu” sankcioniranih tankera.[29][57][58][59] Prvi napad na kopneni cilj u Venecueli izveden je 26. decembra 2025. – pomorski objekt navodno korišten za ukrcaj droga pogođen je dron napadom CIA-e, bez žrtava.[60][61] # januara 2026., eksplozije i nisko leteći avioni prijavljeni su u Caracasu i drugim dijelovima zemlje, a Maduro je zarobljen u '''Operaciji Absolute Resolve'''.[62] == Učešće saveznih država i logistička podrška == === Saveznici SAD-a === Osim Trinidad i Tobaga, CNN je 19. novembra naveo da su '''Dominikanska Republika, El Salvador, Gvajana, Panama i Portoriko''' pružili podršku, dok su '''Argentina, Ekvador i Paragvaj''' iskazali političku podršku.[1] '''Dominikanska Republika''': Zajedničke akcije s američkim agencijama rezultirale su zapljenom velike količine kokaina.[63][64] 26. novembra, predsjednik Luis Abinader odobrio je privremenu upotrebu zračne baze San Isidro i međunarodnog aerodroma Las Americas za američke protunarkotičke operacije.[65][66] Do sredine decembra, SAD su premjestile specijalizovane vojne resurse u Portoriko i Dominikansku Republiku za podršku ciljanim kopnenim napadima, zapljeni tankera i provedbi embarga.[67][68][69][70] '''El Salvador''': Prema izvještaju ''The New York Timesa'', SAD su sredinom oktobra počele operirati iz El Salvadora s tri aviona – AC-130J Ghostrider, P-8A Poseidon i C-40 Clipper – što je vjerovatno prvi put da je strana država omogućila SAD-u korištenje aviona za moguće vojne napade u regiji.[2][71] '''Trinidad i Tobago''': Razarač Gravely stigao je 26. oktobra 2025. za četverodnevnu obuku s američkim marinama.[72][73] Dodatne vježbe najavljene su u novembru.[74][75] U novembru instaliran je radar za zračni nadzor, a u decembru su odobreni američki vojni avioni za logističke operacije i rotacije osoblja.[76][77][78] === Saveznici Venezuele === '''Maduro''' je tražio vojnu podršku od Rusije, Kine i Irana radi obrane protiv SAD-a.[79][80] '''Kuba''' je obezbijedila sigurnosne i kontraobavještajne snage, dok '''Kina''' i '''Iran''' pružaju ograničenu pomoć zbog vlastitih problema.[13][80][82] # oktobra, '''ruski transportni avion Il-76''' s Pantsir-S1 i Buk-M2E sistemima sletio je u Venezuelu za vojnu podršku.[79][80][83] U decembru 2025., Maduro je pozvao kolumbijsko društvo, uključujući vojsku, da brani zemlju od američke agresije. Predsjednik Kolumbije, Gustavo Petro, odbacio je zahtjev i naglasio da Maduro nije narkokartelski lider.[84][85] == Analiza == Neki analitičari smatraju da operacija predstavlja hibrid borbe protiv terorizma i rata protiv droge.[86][87][88] Pino Arlacchi, bivši direktor UN-ove Agencije za droge i kriminal, tvrdi da prikazivanje Venezuele kao “države droge” predstavlja geopolitički motivisanu kampanju SAD-a i ističe da je saradnja venecuelanske vlade u borbi protiv droge među najboljima u Južnoj Americi.[89][90] Članak Savjeta za međunarodne odnose (CFR) iz decembra 2025. tvrdi da opseg i intenzitet operacije ukazuju da su ciljevi Trumpove administracije širi od borbe protiv droge, uključujući i plan za uklanjanje Madura.[91] == Reakcije == Prema ''Foreign Policy'', anketa među Latinoamerikancima širom Amerike (uključujući SAD i Kanadu) iz oktobra 2025. pokazala je „prilično visok nivo podrške“ američkoj vojnoj intervenciji u Venezueli s ciljem uklanjanja Madura i njegove vlade, pri čemu su Latinoamerikanci bili skloniji podržati takav scenario od samih američkih ispitanika.[92][93] Sezona šumskih požara u 2025. obuhvata šumske požare na više kontinenata. U nastavku slijedi spisak šumskih požara iz cijelog svijeta u 2025. godini. == Afrika == * Požar na Stolnoj planini 2025. godine == Azija == * Šumski požar u Ofunatu * Šumski požari u Južnoj Koreji 2025. godine * Požari na Zapadnoj obali u Izraelu 2025. godine * Šumski požari u Siriji 2025. godine * Šumski požari u Turskoj 2025. godine * Šumski požari u Rusiji 2025. godine r4b9unl62y3l7f9982odd5p77mkibvf Referendum o autonomiji Sandžaka 0 507759 3829849 3787172 2026-04-13T08:08:39Z Z1KA 87045 [[Kategorija:Bošnjačko nacionalno vijeće (Srbija)]] uklonjena; [[Kategorija:Bošnjaci u Srbiji]] dodata (uz pomoć [[Wikipedia:HotCat|HotCat]]a) 3829849 wikitext text/x-wiki {{Infokutija referendum | ime = Referendum o autonomiji Sandžaka | naslov = Da li ste za potpunu političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka sa pravom priključenja jednoj od suverenih republika? | slika = Sandžak region (cropped).png | širina_slike = 150px | alt_slike = Zamišljena teritorija autonomne regije Sandžak | opis_slike = Zamišljena teritorija autonomne regije [[Sandžak]]. | zastava = Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg | država = SFRJ | datum = {{Razmak između datuma|1991|10|25|1991|10|27|df=yes}} | da = 183302 | ne = 1982 | nevažeći = 153 | ukupno = 185437 | elektorat = 264156 | izlaznost_procenat = 70,2 | veb-sajt = [https://www.bnv.org.rs/onama.php bnv.org.rs/onama.php] }} '''Referendum o autonomiji Sandžaka''' bio je [[referendum]] o političkoj i teritorijalnoj autonomiji regije održan između 25. i 27. oktobra 1991, na inicijativu [[Bošnjačko nacionalno vijeće (Srbija)|Muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka]] (MNVS).<ref>{{Cite web|url=https://www.bnv.org.rs/onama.php|title=O nama - Bošnjačko nacionalno vijeće|last=|first=|website=bnv.org.rs|publisher=[[Bošnjačko nacionalno vijeće (Srbija)|Bošnjačko nacionalno vijeće]]|access-date=27. 7. 2024}}</ref> Referendum je organizovan u 12 općina u kojima živi [[Bošnjaci Sandžaka|bošnjačko stanovništvo]], a prostorno je obuhvatao kulturno-historijsku geopolitičku regiju [[Sandžak]] u [[Socijalistička Republika Srbija|SR Srbiji]] i [[Socijalistička Republika Crna Gora|SR Crnoj Gori]]. Cilj referenduma bio je ispitivanje volje naroda o uspostavljanju autonomije Sandžaka i potencijalnoj mogućnosti njegovog priključenja jednoj od suverenih republika tadašnje [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]], vjerovatno misleći [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|SR Bosni i Hercegovini]].<ref>{{Cite web|url=https://pesd.princeton.edu/node/731|title=Sandžak {{!}} The Princeton Encyclopedia of Self-Determination|website=pesd.princeton.edu|language=en|access-date=19. 6. 2025}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.ifimes.org/en/researches/sandzak-a-region-that-is-connecting-or-dividing-serbia-and-montenegro/2991|title=SANDZAK – A REGION THAT IS CONNECTING OR DIVIDING SERBIA AND MONTENEGRO?|website=www.ifimes.org|language=en|access-date=19. 6. 2025}}</ref> == Historija == === Osnivane Muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka === [[Bošnjačko nacionalno vijeće (Srbija)|Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka]] (MNVS) osnovano je u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]] 11. maja 1991.{{sfn|BNV}}{{sfn|Dimitrijević|2002|p=392}} Za prvog predsjednika izabran je bio [[Sulejman Ugljanin]].{{sfn|BNV}} MNVS su činile [[Stranka demokratske akcije Sandžaka]] (SDA S) i druge bošnjačke političke stranke, kao i druga udruženja, islamska zajednica i nestranački pojedinci.{{sfn|Ahrens|2007|p=225}} Istog dana, MNVS je izjavio da vlade [[Socijalistička Republika Srbija|Srbije]] i [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crne Gore]] promoviraju "[[Velika Srbija|velikosrpsku ideologiju]]" i traže "fizičko istrebljenje" sandžačkih muslimana kako bi kopnena granica između [[Srbi|Srba]] u Srbiji i [[Srbi u Crnoj Gori|Crnoj Gori]] bila potpuno nesmetana. Također, tvrdio je da je MNVS jedini legitimni predstavnik sandžačkih muslimana. MNVS je tražio autonomiju za Sandžak u slučaju [[Raspad Jugoslavije|raspada Jugoslavije]] i pozvao muslimane da se naoružaju u slučaju [[Građanski rat|građanskog rata]]. Najavio je formiranje skupštine, izvršnog vijeća, službi javne sigurnosti i uvođenje obavezne vojne službe, obećavajući suspenziju svih ostalih jugoslavenskih državnih organa u slučaju raspada Jugoslavije ili građanskog rata.{{sfn|Ahrens|2007|pp=225&ndash;226}} === Referendum === Dana 10. jula 1991. [[Stranka demokratske akcije Sandžaka|SDA Sandžaka]] (tada SDA Novi Pazar), pod rukovodstvom [[Sulejman Ugljanin|Sulejmana Ugljanina]], uputilo je pismo koje traži od saveznih organa raspisivanje referenduma o autonomiji Sandžaka rukovodstvu [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]], [[Republika Srbija (1992–2006)|Srbije]] i [[Republika Crna Gora (1992–2006)|Crne Gore]], kao i [[State Department]]u, [[Evropski parlament|Evropskom parlamentu]] itd. S obzirom da odgovor nije došao, 3 mjeseca kasnije, 11. oktobra 1991, MNVS donosi odluku o raspisivanju neobavezujućeg referenduma koji će se održati od 25. do 27. oktobra 1991. Centralnu komisiju za sprovođenje referenduma činili su: predsjednik [[Rasim Ljajić]], zamjenik [[Fevzija Murić]] i članovi [[Azem Hajdarević]], [[Hadija Jakupović]] i [[Kasim Zoranić]]. Između 25. i 27. oktobra 1991,{{sfn|BNV}} MNVS je organizovao '''referendum za autonomiju Sandžaka''', pitajući glasače da li su za ''"potpunu političku i teritorijalnu autonomiju"'' regije sa ''"pravom priključenja jednoj od suverenih republika?"'', vjerovatno misleći [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|SR Bosni i Hercegovini]]. Vlasti Srbije su proglasile referendum neustavnim.<ref>{{Cite book|title=Muslim identity and the Balkan state|date=|publisher=Hurst|year=1997|isbn=978-1-85065-276-2|editor-last=Poulton|editor-first=Hugh|series=IMMA book series|location=[[London]]|pages=175}}</ref>{{sfn|Poulton|Taji-Farouki|1997|p=175}} Referendum je organizovan uz podršku [[Stranka demokratske akcije|Stranke demokratske akcije]] (SDA) u BiH, iako je to MNVS negirao.{{sfn|Poulton|Taji-Farouki|1997|p=177}} MNVS je tvrdio da je 264.156 ljudi u [[Sandžak]]u, ostatku Jugoslavije i iz inozemstva zatražilo da budu uvršteni na birački spisak.{{sfn|Ahrens|2007|p=226}} Izlaznost je bila 70,2%, a 99% je glasalo za političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka s pravom pridruživanja nekoj od jugoslavenskih republika.{{sfn|BNV}} Ugljanin je tvrdio da je na referendumu učestvovalo 97% sandžačkih muslimana i 33% [[Albanci|Albanaca]], ali gotovo nijedan kršćanin. Također je rekao da će MNVS odlučiti kojoj će se jugoslavenskoj republici Sandžak pridružiti, ovisno o daljnjem razvoju događaja.{{sfn|Ahrens|2007|p=226}} === Postreferendumski period === Krajem novembra 1991, MNVS je izabrao novu administraciju za regiju koja je djelovala kao [[vlada u sjeni]].{{sfn|Poulton|Taji-Farouki|1997|p=177}} Sekretar [[Stranka demokratske akcije Sandžaka|Stranke demokratske akcije Sandžaka]], [[Rasim Ljajić]], imenovan je za [[Predsjednik vlade|premijer]]a, dok je Ugljanin ostao predsjednik MNVS-a. SDA S je zadržala većinu mjesta u novoj vladi, koja je uključivala i Liberalnu bošnjačku organizaciju i Stranku nacionalne jednakosti.{{sfn|Bugajski|1994|p=161}} Također u januaru 1992, MNVS je usvojio rezoluciju kojom poziva sandžačke muslimane da se usprotive regrutaciji za [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavensku narodnu armiju]] (JNA).{{sfn|Ahrens|2007|p=231}} Nakon što je [[Evropska ekonomska zajednica|Evropska zajednica]] priznala nezavisnost nekoliko bivših jugoslavenskih republika u decembru 1991, Ugljanin je poslao rezultate referenduma [[Nizozemska|nizozemskom]] [[Ministarstvo vanjskih poslova Nizozemske|ministru vanjskih poslova]] [[Hans van den Broek|Hansu van den Broeku]] tražeći "priznanje i puni međunarodni i pravni subjektivitet Sandžaka".{{sfn|Ahrens|2007|p=226}} U januaru 1992, MNVS je proglasio stvaranje "posebnog statusa" za Sandžak koji bi regiji dao dalekosežnu autonomiju. Inicijativu nisu priznale ni jugoslavenska vlada ni vlada Srbije.{{sfn|Bugajski|1994|p=161}} U naknadnom pismu upućenom Evropskom ministarskom vijeću od 5. aprila 1992, Ugljanin je, pod utjecajem skorog osnivanja [[Savezna Republika Jugoslavija|Savezne Republike Jugoslavije]] (nakon što su [[Slovenija]], [[Hrvatska]], [[Republika Bosna i Hercegovina]] i [[Sjeverna Makedonija|Makedonija]] proglasile nezavisnost), a pozivajući se na [[Rat u Bosni i Hercegovini|rat u Bosni]] [[Rat u Bosni i Hercegovini|i Hercegovini]], ponovo zatražio priznanje Sandžaka, kao i raspoređivanje vojnika [[Ujedinjene nacije|Ujedinjenih nacija]] i uspostavljanje međunarodnog prisustva u regiji.{{sfn|Ahrens|2007|p=226}} Dana 18. aprila, Konferencija muslimanskih intelektualaca Sandžaka, Crne Gore i Srbije protestovala je protiv osnivanja [[Savezna Republika Jugoslavija|Savezne Republike Jugoslavije]], tvrdeći da se to dogodilo protiv volje muslimana u zemlji i pozivajući na njeno nepriznavanje.{{sfn|Ahrens|2007|p=226}} MNVS je 28. aprila usvojio rezoluciju kojom se negira postojanje SR Jugoslavije i insistira da se muslimanima Sandžaka dozvoli da se pridruže republici po svom izboru, što je u ovom slučaju bila [[Republika Bosna i Hercegovina]], sa većinskim muslimanskim stanovništvom.{{sfn|Ahrens|2007|p=214}} Dana 16. augusta 1992, MNVS je otišao korak dalje. Pozivajući se na svoje skoro učešće na Londonskoj konferenciji u augustu 1992, MNVS je najavio potpuni bojkot [[Srbija i Crna Gora|Srbije i Crne Gore]], uključujući i njihove republičke skupštine, sve dok Sandžak ne dobije zvanični status i ne prestane "državni terorizam". MNVS je pozvao na bojkot prijevremenih parlamentarnih izbora u [[Parlamentarni izbori u SR Jugoslaviji 1992. (maj)|maju 1992]],{{sfn|Sandžačke novine|29 July 2011}} [[Parlamentarni izbori u SR Jugoslaviji 1992. (decembar)|decembru 1992]].{{sfn|Ahrens|2007|pp=226&ndash;227}} i [[Parlamentarni izbori u SR Jugoslaviji 1993.|decembru 1993]].{{sfn|Sandžačke novine|29 July 2011}} Većina muslimana nije učestvovala na izborima, kao ni [[Albanci na Kosovu]].{{sfn|Ahrens|2007|p=214}} Dana 6. juna 1993, MNVS je usvojio ''Memorandum o uspostavljanju posebnog statusa za Sandžak unutar'' ''[[Savezna Republika Jugoslavija|SR Jugoslavije]] ([[Republika Srbija (1992–2006)|Srbija]] i [[Republika Crna Gora (1992–2006)|Crna Gora]])'', kojim se težilo dalekosežnoj autonomiji. Memorandum, za koji je predviđeno da ga potpišu [[Savezna Republika Jugoslavija|SR Jugoslavija]], MNVS, [[Republika Bosna i Hercegovina]] i [[Badinterova komisija]], ostao je mrtvo slovo na papiru.{{sfn|Ahrens|2007|p=227}} Godine 1996, stranke i udruženja sandžačkih muslimana usvojile su naziv "Bošnjaci" umjesto "Muslimani" nakon iste odluke [[Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca]] održanog u Sarajevu 1993.{{sfn|Ahrens|2007|p=227}} Stoga je naziv MNVS promijenjen u Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka (BNVS).{{sfn|Dimitrijević|2002|p=392}} Nakon završetka [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u BiH]] 1995, Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka usvojilo je ''Memorandum o autonomiji Sandžaka i posebnim odnosima s Bosnom i Hercegovinom'' 19. jula 1999.{{sfn|BNV}}{{sfn|Sandžačke novine|29 July 2011}} Tokom [[Predsjednički izbori u SR Jugoslaviji 2000.|predsjedničkih izbora 2000.]] održanih u septembru, BNVS je podržao [[Demokratska opozicija Srbije|Demokratsku opoziciju Srbije]], pozivajući Bošnjake da glasaju za zajedničkog kandidata opozicije. Izbori su kulminirali svrgavanjem [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] tokom takozvane [[Svrgavanje Slobodana Miloševića|Buldožer revolucije]].{{sfn|BNV}} == Rezultati == Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka je tvrdilo da je 264.156 ljudi iz [[Sandžak]]a, ostatku SFR Jugoslavije i iz inozemstva zatražilo da budu uvršteni na birački spisak.{{sfn|Ahrens|2007|p=226}} Tvrdilo je da je izlaznost bila 185.437 (70,19%), a da je 185.284 (99,92%) glasalo za autonomiju.{{sfn|BNV}} {| class="wikitable" ! colspan="4" |Glasova ! rowspan="2" |Nevažeći glasova ! rowspan="2" |Ukupno glasova ! rowspan="2" |Registrovanih glasača ! rowspan="2" |Izlaznost ! rowspan="2" |Rezultat |- !Za !% !Protiv !% |- | style="text-align:center;" |183.302 | style="text-align:center;" |98,93 | style="text-align:center;" |1.982 | style="text-align:center;" |1,07 | style="text-align:center;" |153 | style="text-align:center;" |'''185.437''' | style="text-align:center;" |264.156 | style="text-align:center;" |70,19% |[[Datoteka:Checkmark_on_Circle.png|54x54piksel|bez okvira]] |} == Također pogledajte == * [[Stranka demokratske akcije Sandžaka]] * [[Raspad Jugoslavije]] * [[Referendum o nezavisnosti Slovenije]] * [[Referendum o nezavisnosti Hrvatske]] * [[Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine]] * [[Sporazum Karadžić – Filipović]] == Reference == {{Refspisak}} === Literatura === {{Refbegin}} * {{cite book|last=Ahrens|first=Geert-Hinrich|title=Diplomacy on the Edge: Containment of Ethnic Conflict and the Minorities Working Group of the Conferences on Yugoslavia|url=https://archive.org/details/diplomacyonedgec0000ahre|publisher=Woodrow Wilson Center Press|year=2007|isbn=978-0801885570|location=Washington, D. C.}} * {{cite book|last=Bugajski|first=Janusz|url=https://archive.org/details/ethnicpoliticsin0000buga|title=Ethnic Politics in Eastern Europe: A Guide to Nationality Policies, Organizations, and Parties|publisher=M. E. Sharpe|year=1994|isbn=1563242826|location=Amonk, NY|url-access=registration}} * {{cite book|last=Dimitrijević|first=Nenad|title=Managing Multiethnic Local Communities in the Countries of the Former Yugoslavia|publisher=Local Government and Public Service Reform Initiative/Open Society Institute|year=2002|isbn=9637316663|location=Budapest}} * {{cite book|last1=Poulton|first1=Hugh|title=Muslim Identity and the Balkan State|last2=Taji-Farouki|first2=Suha|publisher=C. Hurst & Co. Publishers|year=1997|isbn=1850652767|location=London}} * {{cite news|title=Prvi rezultati izbora za nacionalne savete manjina |url=http://www.blic.rs/Vesti/Politika/506087/Prvi-rezultati-izbora-za-nacionalne-savete-manjina |language=Serbian |newspaper=Blic |date=27. 10. 2014 |access-date=4. 6. 2015 |ref={{harvid|Blic|27 October 2014}}}} * {{cite web |url=http://www.bnv.org.rs/o-nama/ |title=O nama |language=Bosnian |publisher=Bosniac National Council |date= |access-date=6. 6. 2015 |ref={{harvid|BNV}} |archive-url=https://web.archive.org/web/20150612111043/http://www.bnv.org.rs/o-nama/ |archive-date=12. 6. 2015 |url-status=dead }} * {{cite news |title=Političko organizovanje sandžačkih Bošnjaka krajem XX i početkom XXI stoljeća |url=http://www.sandzacke.rs/vijesti/politicko-organizovanje-sandzackih-bosnjaka-krajem-xx-i-pocetkom-xxi-stoljeca/ |language=Bosnian |newspaper=Sandžačke novine |date=29. 7. 2011 |access-date=7. 6. 2015 |ref={{harvid|Sandžačke novine|29 July 2011}} |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150717225530/http://www.sandzacke.rs/vijesti/politicko-organizovanje-sandzackih-bosnjaka-krajem-xx-i-pocetkom-xxi-stoljeca/ |archive-date=17. 7. 2015 }} {{Refend}} {{Referendumi u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Sandžak]] [[Kategorija:Referendumi u Jugoslaviji|Sandžak]] [[Kategorija:Referendumi u Srbiji]] [[Kategorija:Referendumi u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Referendumi u 1991.]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:Politička historija Crne Gore]] [[Kategorija:1991. u Srbiji]] [[Kategorija:1991. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1991. u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Separatizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Separatizam u Srbiji]] [[Kategorija:Separatizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Politika SFRJ]] [[Kategorija:Raspad Jugoslavije]] [[Kategorija:Bošnjaci u Srbiji]] [[Kategorija:Stranka demokratske akcije Sandžaka]] 6hr5u3avsq5b9riixwia7mfheihuwre Korisnik:Tulum387/To-do lista 2 513388 3829826 3829243 2026-04-13T07:07:46Z Tulum387 155909 3829826 wikitext text/x-wiki To-do listom predviđeni su članci kojima treba djelimična ili potpuna dorada ili koji trebaju biti kreirani na Wikipediji na bosanskom jeziku. {| class="wikitable" |+Imaš malo vremena? Iskoristi ga pametno :) !<5 minuta !>5 minuta !>30 minuta !>1 sata |- |[[Posebno:Nedavne izmjene]] |[[:Kategorija:Održavanje Wikipedije]] |Sređivanje početka članka, wikilinkovi, izvori, infokutije, kategorizacija |Započinjanje članka i finaliziranje istog nakon objavljivanja skice |- |[[Posebno:Nasumična stranica]] (proofreading) |Referenciranje postojećih članaka |Sistematsko sređivanje jedne kategorije (npr. politički pojmovi, zastave država) |Sve navedeno sa lijeve strane |- |Dodavanje barem jedne reference |Proofreading osnovnih pojmova i proširivanje |Kategorija:Posebno:A-Z |Planiranje WikiProjekata po temi |- |"Uvoz bookmarksa" na TDL |Linkovanje pojmova sa stranicama na dužim člancima |Samostalni projekat trčkaranja po započetim člancima i dokumentacija crvenih poveznica u TDL | |} [[Pucnjava u Pragu 2023.]] - doraditi '''Politika i država''': aktuelni i bivši predsjednici/e država, sve države svijeta (aktuelne, bivše, nepotvrđene i nepriznate zemlje i entiteti, zavisne teritorije i oblasti, samoproglašene, upitne teritorije), monarsi, kraljevi, kraljice, carevi, carice, premijeri i kancelari vlade, kolektivna vlast, izvršni odbori, vijeća, vršitelji dužnosti, guverneri anglofonskih država, politička teorija i sistemi, osnovni pojmovi države, država, suverenost, ustav, vladavina prava, sekularizam, legitimitet, oblici vlasti i režimi, republika, monarhija, unitarna država, federacija, demokratija, autoritarizam, totalitarizam, oligarhija, teokratija, hibridni režimi, podjela vlasti, izvršna vlast, premijer/predsjednik vlade, sudska vlast, vrhovni sud, niži sudovi, zakonodavna vlast, parlament, kongres, skupština, sistem međusobne kontrole vlasti (checks and balances), principi organizacije države, nezavisnost sudstva, transparentnost, odgovornost vlasti, de(centralizacija), javne institucije, birokratija, pravo glasa: kriterij, dob, izuzeci, ostvarivanje, podjela, izborni sistemi i tehnologije, većinsko (first past the post), proporcionalno, mješoviti, referendum: lokalni, državni, savjetodavni, mandat, trajanje funkcije, limit mandata, političke ideologije: liberalizam, konzervatizam, socijalizam, nacionalizam, populizam, fašizam, komunizam, anarhizam, socijalni liberalizam, politički sistemi najvećih država svijeta, vlasti najvećih država svijeta, opozicija najvećih država svijeta, zatvori najvećih država svijeta, mafija i organizovani kriminal u državama, politički akteri i praksa, nezavisni kandidat, ljevica, desnica, politički kompas, koalicije i savezi, lobiranje i interesne grupe, korupcija i transparentnost, propaganda, cenzura, aktivizam i građansko društvo, međunarodna politika i odnosi sa drugim državama, sa fokusom na ambasade BiH, diplomatija, ambasade i konzulati, ambasadori i konzuli, međunarodni ugovori i sporazumi, bilateralni ugovori vrijedni enciklopedije, zanimljivi slučajevi čije rješavanje je uključivalo saradnju 2 ili više država ili međunarodnu intervenciju, sankcije, embargo, soft power, hard power, ljudska prava i slobode, deklaracije, dekreti, UN (UNHCR, UNPROFOR, IFOR, SFOR), građanske slobode, individualne slobode, sloboda govora, sloboda medija, organizacije medija u BiH, pravo na protest, manjinska prava, diskriminacija i zaštita manjina, krize i vanredna stanja, državni udar, revolucija, građanski rat, ratno pravo, humanitarne intervencije, državni simboli, zastave država, grbovi, himne, glavni gradovi, nacionalni motoi, nacionalni praznici, nacionalne boje, nacionalni običaji, nacionalna kuhinja, granice jedne države sa drugom, premijeri Velike Britanije, Mihajlo Gruševski, Baaba Maal, Kulturna revolucija, Napad sarinom u tokijskom metrou, [[Netflix, Inc.]] Opći izbori u Danskoj 2026. *Regencije u Indoneziji *Direktna akcija (direct action) *Nyam-Osoryn Uchral == Medicina i zdravlje == === Osnove medicine === * Apoteka * Dom zdravlja * Vitalni znaci * Simptomi i znakovi * Anatomija i fiziologija * Homeostaza * Septikemija * Bakterijemija === Anatomija i neuroznanost === * Nervni sistem * Neurofiziologija * Neuroimaging * Neurokognicija === Neurologija (posebna velika kategorija) === * Neurološka oboljenja * Neuroimunologija * Epilepsija i napadi * Kognitivni poremećaji === Dijagnostika i testovi === * Neuropsihološki testovi * MRI sekvence * Skale i score sistemi === Bolesti i sindromi (A–Z) === * Autoimune bolesti * Infekcije * Tumori * Genetski sindromi === Terapija i lijekovi === * Lijekovi * Vakcine * Hirurški zahvati * Farmakologija * Lamotrigin lacosamid levetiracetam antiepileptici david berkowitz spisak serijskih ubica norovirus rotavirus bakterioloske pretrage clostridium difficile zaboravnost izolacija (medicinski) pantoprazol kaliumbromid escitalopram mirtazapin rosuvastatin carbamazepin gabapentin ondansetron ibuprofen paracetamol lorazepam dimetinden malet - fenistil perampanel kalium verla bisohexal brivaracetam candesartan aspiirn pregabalin qutiapin memantin vit b12 dekristol ltyhroxin hydromorphon metamizol frisium fampridin cetirizin prednisolon cotrimazol losartan vancomycin, ciklofosfamid == Biografije, kultura i umjetnost == Kulturna baština === Biografije (A–Z) === * Političari * Umjetnici * Sportisti i stari sportski kolektivi (ugašeni) * Naučnici === Film i književnost === * Filmski festivali * Pisci i pjesnici * Pjesme i manifesti == Geografija, priroda i okolina == === Geografija svijeta === * Jezera (podjela prema veličini, dubini, vodi i po svemu ostalom što je moguće) * Rijeke (po veličini, ušću, top 100 po dužini, slivu, hidrologiji, njihovi bazeni itd) * Planine (podjela po kontinentima, top 100 po visini, najpoznatiji vrhovi, podjela po turizmu) === Priroda i biologija === * Vrste riba * Domorodački narodi * Nacionalni parkovi == Društvo, sociologija i svakodnevni život == === Društveni pojmovi === * Kusur [en: Change (money)] * Zavist, mržnja, ljubav * Grijeh, moral i etika === Stanovanje i infrastruktura === * Kuća, koliba, zgrada * Kredit * Državne institucije * Pošta === Sport i rekreacija === * Pogledati listu sportova na en.wiki * Reprezentacije država * Sportisti * Stadioni (fudbal, ragbi, američki fudbal) * Dvorane (košarka, rukomet, hokej) * Tereni (tenis, golf) == Referentni spiskovi i meta kategorije == * Spiskovi (A–Z) * Godine p.n.e / n.e * Latinski pravni termini * Saobraćajni znakovi Glumci i glumice, režiseri, scenaristi, Sabrina Ferilli, Mljeveno meso, Old School (film iz 2003.), Kritička teorija (Critical theory), Herbert Marcuse, Kolektivna tužba (Class action), Nekontaktirani narodi (Uncontacted peoples), Ishi, Opći izbori u BiH (sve godine preći), Željeznička stanica Santiago de Compostela, August Dillmann, Glamorgan, Morganucodon'','' Besançon'','' Poljski pokret otpora u Drugom svjetskom ratu, Bataljon lovaca Ardena, Andrzej Małkowski, Le Mourillon, Berducedo, Eddie Vedder, Karl Mannheim, Alain Bosquet, Francuski, italijanski, ruski i drugi evropski mislioci, pjesnici, sociolozi, filozofi, psiholozi, kritičari društva, profesori i ugledne ličnosti svog vremena, Odnosi između države A i države B Hrana i kuhinja, majonez, senf, kečap, povrće u ishrani, vegani, vegetarijanci, kulinarstvo, piskavica, zeleni začini, arapska, perzijska kuhinja, Pjesma o Sidu, pesto, riža, tjestenina, fast food, restorani, doner, bosanskohercegovačka kuhinja i kulinarstvo, Veb-kamera, kalendar, tastatura, miš, podloga za miš, Ciudad de la Paz, Zastava Ekvadora, Sudije, fudbaleri, golmani i treneri liga petica od 2000. do 2025., Luksuzni brendovi (Arc'teryx - Zegna), Geografija jedne države, Ekonomija jedne države, godine od 0-3000, Sreća, General Motors i drugi proizvođači motornih vozila, avioni, kamioni, Paradoks svemoći, opklade ateista, ateizam, agnosticizam, Gore Tex i slični materijali tipa Vibram, Christopher Isherwood, zimski sportovi i rezultati slaloma, neurološka oboljenja od mijastenije gravis pa nadalje, igrice. SKOKOVI!!!, Legislative districts of..., Ajdin Hrustić, Sportisti bosanskohercegovačkih korijena u dijaspori, Ortovox, Mammut, Marmot, Mermer i drugi materijali, Palliative care, palliative therapy (de), 1001 Books You Must Read Before You Die, filmovi i serije, Zulfikar Ali Bhutto, Hans-Joachim Marseille, Historija američkih domorodaca i proširivanje članaka od Bika Koji Sjedi, pa do Buffalo Billa, Svjetska sportska društa, Kviz, Transjugularni intrahepatični portosistemski šant, Nogometna reprezentacija Nizozemske, Islam u Bosni i Hercegovini - spisak džamija BiH, Squadrismo, Dorada članaka o seriji Supernatural skladno pravopisnim standardima u bosanskom jeziku. Najpoznatije zgrade od Bosne i Hercegovine, pa nadalje. g3xe4qul34zt3k3nmz1jxw17das5y3b Līga Glāzere 0 516945 3829636 3688022 2026-04-12T12:35:33Z AnToni 2325 /* Olimpijske igre */ 3829636 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biatlonac | ime = Līga Glāzere | slika = | puno ime = | država = {{ZID|Latvija}} | datum rođenja = {{Datum rođenja i godine|1986|12|20}} | mjesto rođenja = [[Vecpiebalga]] | država rođenja = [[SSSR]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | zanimanje = | klub = | trener = | visina = 166 | težina = 60 <!-- Olimpijske igre --> | nastup OI = '''1''' ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|2010.]]) | medalje OI = '''0''' | zlato OI = 0 <!-- Svjetska prvenstva --> | nastup SP = '''3''' ([[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007.|2007]], [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008.|2008]], [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|2009.]]) | medalje SP = '''0''' | zlato SP = 0 <!-- Svjetski kup --> | nastup SK = [[Svjetski kup u biatlonu 2006/2007.|2006/07.]] | pobjede SK = '''0''' | plasman SK = | pobjede u dis = <!-- Evropski kup --> | nastup EK = [[IBU kup 2005/2006.|2005/06.]] | pobjede EK ='''0''' | plasman EK = '''56''' ([[IBU kup 2007/2008.|2007/08.]]) | kraj karijere = 2010. <!--Status: a=aktivan; k=kažnjen; n=neaktivan; p=pauzira; ne=nepoznat; u=umro; po=povukao se iz karijere; --> | status = neaktivna <!-- medalje --> | medalje = |ažurirano = 14. 2. 2025. }} '''Līga Glāzere''' rođena 20. decembra 1986. u [[Vecpiebalga]]u nekadašnja je [[Latvija|latvijska]] [[biatlon]]ka.<ref name="sportsrefprofile">{{cite web|title=Līga Glāzere|url=https://www.sports-reference.com/olympics/athletes/gl/liga-glazere-1.html|archive-date=18. 4. 2020|language=en|access-date=14. 2. 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20200418083742/https://www.sports-reference.com/olympics/athletes/gl/liga-glazere-1.html|url-status=bot: unknown}}</ref> == Karijera == === Olimpijske igre === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" |- ! Olimpijske igre !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}} !! {{Tooltip|Pot.|Potjera}} !! {{Tooltip|MS|Masovni start}} !! {{Tooltip|Št.|Štafeta}} |- |align=left | {{NaziviOI|Z|2010}} ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|Biatlon]]) | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – 15 km|77]] | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – 7,5 km|68]] | | | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – štafeta (žene)|18]] |} Glāzere je nastupila samo jednom na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|olimpijskim igrama]] i to na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|ZOI 2010.]] Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je 68-o mjesto na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|ZOI 2010.]] u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – 7,5 km|utrci na 7,5&nbsp;km]], kada je s jednim promašajem i zaostatkom od 2:52.1&nbsp;min bila sporija od pobjednice [[Slovačka na Zimskim olimpijskim igrama 2006.|slovačke biatlonke]] [[Anastasija Kuzmina|Anastasije Kuzmine]], koja je završila utrku s jednim promašajem. Na ZOI 2010. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – štafeta (žene)|štafeti]] osvojila je zadnje 18-o mjesto u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – štafeta (žene)|štafeti]] s [[Gerda Krūmiņa|Gerdom Krūmiņom]], [[Madara Līduma|Madarom Līdumom]] i [[Žanna Juškāne|Žannom Juškāne]]. === Svjetska prvenstva === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" ! Svjetsko prvenstvo !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}} !! {{Tooltip|Pot.|Potjera}} !! {{Tooltip|Mas.|Masovni start}} !! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}} !! {{Tooltip|MŠ.|Mješovita štafeta}} |- | align="left" | {{NaziviSPB|2007}} | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – 15 km|87]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – 7,5 km|79]] | | | | |- | align="left" | {{NaziviSPB|2008}} | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – 15 km|86]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – 7,5 km|85]] | | | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – štafeta (žene)|20]] | |- | align="left" | {{NaziviSPB|2009}} | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 15 km|65]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 7,5 km|78]] | | | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – štafeta (žene)|20]] | |} Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetskim prvenstvima u biatlonu]], od [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007.|SP 2007.]] do [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|SP 2009]], Līga Glāzere je nastupila tri puta, ali nije osvojila ni jednu medalju. Najbolji rezultat u pojedinačnoj konkurenciji joj je 65-o mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|SP 2009.]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 15 km|utrci na 15&nbsp;km]], kada je s tri promašaja i zaostatkom od 8:00.53&nbsp;min bila sporija od pobjednice, njemačke biatlonke [[Kati Wilhelm]], koja je završila utrku s jednim promašajem. U ekipnim utrkama su joj najbolji rezultati dva 20-a mjesta: na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008.|SP 2008.]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – štafeta (žene)|štafeti]] s [[Madara Līduma|Madarom Līdumom]], [[Ilmārs Bricis|Ilmārsom Bricisom]] i [[Edgars Piksons|Edgarsom Piksonsom]]; te na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|SP 2009.]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – štafeta (žene)|štafeti]] u istom sastavu. === Svjetski kup === Prvi nastup Glāzere u [[Svjetski kup u biatlonu|Svjetskom kupu]] bio je u sezoni [[Svjetski kup u biatlonu 2006/2007.|2006/07.]] u švedskom [[Östersund]]u 1. decembra 2006. u utrci na 7,5&nbsp;km, kada je osvojila 91-o mjesto s pet promašaja i zaostatkom od 7:43.9&nbsp;min u odnosu na pobjednicu [[Magdalena Gwizdon|Magdalenu Gwizdon]]. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je 57-o mjesto u [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2019.|sezoni SK 2008/09.]] u [[Kanada|kanadskom]] [[Whistler]]u 11. marta 2009. u utrci na 15&nbsp;km s dva promašaja i zaostatkom od 7:16.6&nbsp;s iza pobjednice njemačke biatlonke [[Simone Hauswald]], koja je utrku završila bez promašaja, a u ekipnim utrkama je u [[Oberhof]]u 3. januara 2008. u [[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|sezoni SK 2007/08.]] s [[Madara Līduma|Madarom Līdumom]], [[Gerda Krūmiņa|Gerdom Krūmiņom]] i [[Žanna Juškāne|Žannom Juškāne]], osvojila deseto mjesto. == Prestanak karijere == Aktivnim bavljem biatlonom prestala se baviti 2010. == Napomene == {{napspisak}} == Vanjski linkovi == {{Biatlon portal}} * {{Commonscat-inline}} * {{Sport365|452}} * [http://biathlonresults.com/ Zvanična banka podataka IBU-a] == Reference == {{refspisak}} {{DEFAULTSORT:Glāzere, Līga}} [[Kategorija:Latvijski biatlonci]] [[Kategorija:Rođeni 1986.]] [[Kategorija:Biografije, Vecpiebalga]] [[Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2010.]] [[Kategorija:Latvijski olimpijci u biatlonu]] [[Kategorija:Živi ljudi]] gzem4wklhpps1kuu4mk1m4m2pe14xez Firefly Aerospace Blue Ghost 0 517226 3829630 3763610 2026-04-12T12:30:56Z Tulum387 155909 3829630 wikitext text/x-wiki {{Infobox spacecraft class|name=Blue Ghost|names_list=|image=Blue Ghost Mission 1 rendering.jpg|image_caption=Render [[Blue Ghost Mission 1]] na Mjesecu|manufacturer=[[Firefly Aerospace]]|designer=Firefly Aerospace|country=United States|operator=Firefly Aerospace|applications=Lunar payload delivery and support|spacecraft_type=[[Lunar lander]]|spacecraft_bus=|design_life=|launch_mass=|dry_mass=|payload_capacity=150 kg<ref>{{cite web | url=https://techcrunch.com/2023/11/06/fireflys-blue-ghost-lander-represents-a-big-bet-on-a-future-lunar-economy/ | title=Firefly's Blue Ghost lander represents a big bet on a future lunar economy | date=6. 11. 2023 |author=Aria Alamalhodaei |publisher=TechCrunch}}</ref>|volume=|dimensions=|power=650W|batteries=|equipment=|length=|diameter=|status=Testing|built=1|orders=3|launched=1|operational=0|retired=|failed=|lost=|first=|last=|lastretired=|derivedfrom=|derivatives=|flown_with=|insignia=|insignia_caption=|insignia_size=|bottom_image=|bottom_image_size=|bottom_image_caption=|programme=[[Commercial Lunar Payload Services]] (CLPS)|previous=|next=}} '''Firefly Aerospace Blue Ghost''' , ili jednostavno '''Blue Ghost''', je klasa [[Lunarni lender|lunarnih lendera]] dizajniranih i proizvedenih u kompaniji Firefly Aerospace. Firefly planira upravljati sletanjima Blue Ghost-a za isporuku malih [[teret]]a na površinu [[Mjesec (satelit)|Mjeseca]]. Prva misija Blue Ghost lansirana je u 1:11&nbsp;am EST (06:11 UTC) 15. januara 2025.<ref>{{Cite web|url=https://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraft/display.action?id=BLUEGHOST|title=Blue Ghost Mission 1 (Firefly)|publisher=NASA NSSDCA|access-date=13. 5. 2024|archive-date=18. 6. 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240618145838/https://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraft/display.action?id=BLUEGHOST|url-status=dead}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.theroanokestar.com/2024/11/18/to-the-moon-and-back-va-tech-alumnus-prepares-for-blue-ghost-mission-one/|title=To The Moon and Back: VA Tech Alumnus Prepares for Blue Ghost Mission One|last=Stuart|date=18. 11. 2024|website=The Roanoke Star|language=en-US|access-date=19. 11. 2024}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.nasa.gov/news-release/nasa-invites-media-to-firefly-blue-ghost-mission-1-launch-to-moon/?utm_source=TWITTER&utm_medium=NASAArtemis&utm_campaign=NASASocial&linkId=667907586|title=NASA Invites Media to Firefly Blue Ghost Mission 1 Launch to Moon - NASA|website=www.nasa.gov|language=en-US|access-date=26. 11. 2024}}</ref><ref name=":0">{{Cite tweet|date=7. 1. 2025|title=Buckle up! Our road trip to the Moon is set to launch at 1:11 a.m. EST on Wednesday, Jan. 15|user=Firefly_Space|number=1876641220845244788}}</ref> Uspješno je sletio na Mjesec 2. marta 2025.<ref>{{Cite web|url=https://www.cnn.com/2025/02/01/science/blue-ghost-moon-eclipse-pictures/index.html|title=Blue Ghost lunar lander is documenting its journey to the moon. The views are breathtaking|last=Nicioli|first=Taylor|date=1. 2. 2025|website=CNN|language=en|access-date=3. 2. 2025}}</ref> Ime je dobio po svicu ''Phusis reticulata'', poznatom kao Plavi duh. == Reference == {{Refspisak}}{{Mjesečeve svemirske letjelice}} [[Kategorija:Misije na Mjesec]] [[Kategorija:Privatni svemirski letovi]] 7iy8heve0dqbjjrrfla5xtylug3oytp Péter Magyar 0 522674 3829771 3731300 2026-04-12T21:18:32Z Bakir123 110053 3829771 wikitext text/x-wiki {{Infokutija politički vođa | slika = Péter Magyar MEP (2024).jpg | redoslijed = Član [[Evropski parlament|Evropskog parlamenta]] | vrijeme_na_vlasti = 16. juli 2024 – | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1981|03|16|df=yes}} | mjesto_rođenja = [[Budimpešta]], [[Mađarska]] | politička_stranka = [[Tisza (stranka)|Tisza]] (od 2024) <br> [[Fidesz]] (2002–2024) | supruga = {{brak|[[Judit Varga]]|2006|2023}} | djeca = 3 | potpis = Péter Magyar signature.svg }} '''Péter Magyar'''<ref>{{Cite web|url=https://www.europarl.europa.eu/meps/en/256868/PETER_MAGYAR/cv|title=Curriculum vitae {{!}} Péter MAGYAR {{!}} MEPs {{!}} European Parliament|date=1981-03-16|website=www.europarl.europa.eu|language=en|access-date=2025-06-30}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://hungarynewsinenglish.com/p/who-is-peter-magyar-and-the-tisza-party|title=Who is Péter Magyar and the TISZA Party?|last=English|first=Hungary News in|website=Hungary News In English|language=en|access-date=2025-06-30}}</ref> (rođen 16. marta 1981.) je mađarski advokat i političar koji je član [[Evropski parlament|Evropskog parlamenta]] od 2024. Ujedno je i član i aktuelni predsjednik stranke [[Tisza (stranka)|Tisza]] (Poštovanje i sloboda) od 2024. Bivši član mađarske vladajuće stranke [[Fidesz]] i bivši suprug bivše ministrice pravde [[Judit Varga|Judit Varge]], Magyar je privukao pažnju cijele zemlje u [[Skandal s predsjedničkim pomilovanjem Katalin Novák|februaru 2024.]] kada je javno objavio ostavku na sve vladine pozicije nakon što je izrazio duboko nezadovoljstvo načinom na koji je Fidesz upravljao zemljom. Dana 15. marta 2024, najavio je svoju želju da formira novu političku platformu za građane nezadovoljne i vladom i opozicijom establišmenta. Preuzeo je ranije nepoznatu Partiju poštovanja i slobode (Tisztelet és Szabadság, TISZA) i kandidovao se na [[Izbori za Evropski parlament u Mađarskoj 2024.|izborima za Evropski parlament 2024.]] Njegova stranka je zauzela drugo mjesto iza Fidesza, osvojivši skoro 30%, što je bio najveći broj i procenat glasova bilo koje stranke koja nije Fidesz od 2006. U aprilu 2026, Tisza je porazila dugogodišnjeg premijera [[Viktor Orbán|Viktora Orbána]] i njegov Fidesz na [[Mađarski parlamentarni izbori 2026.|mađarskim parlamentarnim izborima]].<ref>{{Cite web |url=https://www.bbc.com/news/live/c2d8zw2d3rkt |title=Viktor Orbán concedes with Hungarian opposition on course for landslide election win |date=12. 4. 2026 |work=[[BBC]] |language=en}}</ref> ==Reference== {{Refspisak}} ==Vanjski linkovi== *{{Commonscat-inline|Péter Magyar}} {{DEFAULTSORT:Magyar, Péter}} [[Kategorija:Rođeni 1981.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Biografije, Budimpešta]] [[Kategorija:Mađarski političari]] gq88443tr73fkrlbrm2405h15hzmxhm 3829773 3829771 2026-04-12T21:59:31Z Bakir123 110053 3829773 wikitext text/x-wiki {{Infokutija politički vođa | slika = Péter Magyar MEP (2024).jpg | redoslijed = Član [[Evropski parlament|Evropskog parlamenta]] | vrijeme_na_vlasti = 16. juli 2024 – | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1981|03|16|df=yes}} | mjesto_rođenja = [[Budimpešta]], [[Mađarska]] | politička_stranka = [[Tisza (stranka)|Tisza]] (od 2024) <br> [[Fidesz]] (2002–2024) | supruga = {{brak|[[Judit Varga]]|2006|2023}} | djeca = 3 | potpis = Péter Magyar signature.svg }} '''Péter Magyar'''<ref>{{Cite web|url=https://www.europarl.europa.eu/meps/en/256868/PETER_MAGYAR/cv|title=Curriculum vitae {{!}} Péter MAGYAR {{!}} MEPs {{!}} European Parliament|date=1981-03-16|website=www.europarl.europa.eu|language=en|access-date=2025-06-30}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://hungarynewsinenglish.com/p/who-is-peter-magyar-and-the-tisza-party|title=Who is Péter Magyar and the TISZA Party?|last=English|first=Hungary News in|website=Hungary News In English|language=en|access-date=2025-06-30}}</ref> (rođen 16. marta 1981) jest mađarski advokat i političar koji je član [[Evropski parlament|Evropskog parlamenta]] od 2024. Ujedno je i član i aktuelni predsjednik stranke [[Tisza (stranka)|Tisza]] (Poštovanje i sloboda) od 2024. Bivši član mađarske vladajuće stranke [[Fidesz]] i bivši suprug bivše ministrice pravde [[Judit Varga|Judit Varge]], Magyar je privukao pažnju cijele zemlje u [[Skandal s predsjedničkim pomilovanjem Katalin Novák|februaru 2024.]] kada je javno objavio ostavku na sve vladine pozicije nakon što je izrazio duboko nezadovoljstvo načinom na koji je Fidesz upravljao zemljom. Dana 15. marta 2024, najavio je svoju želju da formira novu političku platformu za građane nezadovoljne i vladom i opozicijom establišmenta. Preuzeo je ranije nepoznatu Partiju poštovanja i slobode (Tisztelet és Szabadság, TISZA) i kandidovao se na [[Izbori za Evropski parlament u Mađarskoj 2024.|izborima za Evropski parlament 2024.]] Njegova stranka je zauzela drugo mjesto iza Fidesza, osvojivši skoro 30%, što je bio najveći broj i procenat glasova bilo koje stranke koja nije Fidesz od 2006. U aprilu 2026, Tisza je porazila dugogodišnjeg premijera [[Viktor Orbán|Viktora Orbána]] i njegov Fidesz na [[Mađarski parlamentarni izbori 2026.|mađarskim parlamentarnim izborima]].<ref>{{Cite web |url=https://www.bbc.com/news/live/c2d8zw2d3rkt |title=Viktor Orbán concedes with Hungarian opposition on course for landslide election win |date=12. 4. 2026 |work=[[BBC]] |language=en}}</ref> ==Reference== {{Refspisak}} ==Vanjski linkovi== *{{Commonscat-inline|Péter Magyar}} {{DEFAULTSORT:Magyar, Péter}} [[Kategorija:Rođeni 1981.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Biografije, Budimpešta]] [[Kategorija:Mađarski političari]] hhvrzey2vsfxvegr7n5whbzl46f3jir 3829776 3829773 2026-04-12T22:07:52Z Bakir123 110053 3829776 wikitext text/x-wiki {{Infokutija politički vođa | slika = Péter Magyar MEP (2024).jpg | redoslijed = Član [[Evropski parlament|Evropskog parlamenta]] | vrijeme_na_vlasti = 16. juli 2024 – | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1981|03|16|df=yes}} | mjesto_rođenja = [[Budimpešta]], [[Mađarska]] | politička_stranka = [[Tisza (stranka)|Tisza]] (od 2024) <br> [[Fidesz]] (2002–2024) | supruga = {{brak|[[Judit Varga]]|2006|2023}} | djeca = 3 | potpis = Péter Magyar signature.svg }} '''Péter Magyar'''<ref>{{Cite web|url=https://www.europarl.europa.eu/meps/en/256868/PETER_MAGYAR/cv|title=Curriculum vitae {{!}} Péter MAGYAR {{!}} MEPs {{!}} European Parliament|date=1981-03-16|website=www.europarl.europa.eu|language=en|access-date=2025-06-30}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://hungarynewsinenglish.com/p/who-is-peter-magyar-and-the-tisza-party|title=Who is Péter Magyar and the TISZA Party?|last=English|first=Hungary News in|website=Hungary News In English|language=en|access-date=2025-06-30}}</ref> (rođen 16. marta 1981) jest mađarski advokat i političar koji je član [[Evropski parlament|Evropskog parlamenta]], kao i predsjednik stranke [[Tisza (stranka)|Tisza]] od 2024. Bivši član mađarske vladajuće stranke [[Fidesz]] i bivši suprug bivše ministrice pravde [[Judit Varga|Judit Varge]], Magyar je privukao pažnju cijele zemlje u februaru 2024. kada je javno objavio ostavku na sve vladine pozicije nakon što je izrazio duboko nezadovoljstvo načinom na koji je Fidesz upravljao zemljom. Dana 15. marta 2024, najavio je svoju želju da formira novu političku platformu za građane nezadovoljne i vladom i opozicijom establišmenta. Preuzeo je ranije nepoznatu Partiju poštovanja i slobode (Tisztelet és Szabadság, TISZA) i kandidovao se na [[Izbori za Evropski parlament u Mađarskoj 2024.|izborima za Evropski parlament 2024.]] Njegova stranka je zauzela drugo mjesto iza Fidesza, osvojivši skoro 30%, što je bio najveći broj i procenat glasova bilo koje stranke koja nije Fidesz od 2006. U aprilu 2026, Tisza je porazila dugogodišnjeg premijera [[Viktor Orbán|Viktora Orbána]] i njegov Fidesz na [[Mađarski parlamentarni izbori 2026.|mađarskim parlamentarnim izborima]].<ref>{{Cite web |url=https://www.bbc.com/news/live/c2d8zw2d3rkt |title=Viktor Orbán concedes with Hungarian opposition on course for landslide election win |date=12. 4. 2026 |work=[[BBC]] |language=en}}</ref> ==Reference== {{Refspisak}} ==Vanjski linkovi== *{{Commonscat-inline|Péter Magyar}} {{DEFAULTSORT:Magyar, Péter}} [[Kategorija:Rođeni 1981.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Biografije, Budimpešta]] [[Kategorija:Mađarski političari]] e4ly1toew151jam790em6u86ciplj5w Super Mario Bros. Film 0 529838 3829783 3822510 2026-04-12T23:53:42Z WSPro 180246 3829783 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | slika = Super Mario Bros. Film poster.jpg }} '''''Super Mario Bros. Film''''' ([[engleski|eng.]] ''The Super Mario Bros. Movie''), [[Sjedinjene Američke Države|američko]]-[[japan]]ski je [[Računalna animacija|računalno-animirani]] [[pustolovni film]] iz [[2023.]] godine koji su režirali [[Aaron Horvath]], [[Michael Jelenic]], a napisao [[Matthew Fogel]]. Film je nastao u studiu [[Universal Pictures]]a, [[Nintendo|Nintenda]] i [[Illumination|Illumination Entertainment]]a, a proizveli su ga [[Chris Meledandri]] i [[Shigeru Miyamoto]], dok ga je distribuirao Universal. Film je temeljen na [[videoigra|videoigri]] [[Super Mario Bros.]], koju je osmislio Miyamoto. Premijerno je prikazan [[5. travnja]] 2023. godine u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] i drugim područjima, [[6. travnja]] u Hrvatskoj, a [[28. travnja]] 2023. godine u Japanu. Film je dobio pozitivne kritike i postao veliki tržišni uspjeh, zaradivši 671 milijuna američkih dolara širom svijeta.{{Nedostaje referenca}} Film je dostupan na platformi [[SkyShowtime]] od [[5. studenoga]] 2023. sa hrvatskom sinkronizacijom.<ref>{{Cite web|date=2. studenoga 2023.|title=Novi filmovi i serije stižu na streaming servise. Imamo vodič za SkyShowtime, HBO Max, Netflix…|url=https://grazia.hr/novi-filmovi-i-serije/|url-status=live|access-date=5. studenoga 2023.|website=grazia.hr}}</ref> == Radnja == Film prati braću Maria i Luigija, dvojicu vodoinstalatera iz [[New York (grad)|New Yorka]] koji se slučajno nađu u fantastičnomu svijetu „Kraljevstva gljiva”. Tamo upoznaju kraljevnu Peach ([[Breskva]]), koju je oteo zli kralj Bowser, koji želi iskoristiti moć [[kovanica]] da bi pokorio sve svjetove. Mario i Luigi moraju se udružiti s raznim likovima iz Kraljevstva, kao što su Toad ([[Kornjača]]), Donkey Kong i Cranky Kong, kako bi spasili princezu i zaustavili Bowsera. == Glavne uloge i sinkronizacija == {| class="wikitable" !Lik !Izvorni glas !Hrvatski glas |- |Mario |[[Chris Pratt]] |[[Tin Rožman]] |- |Luigi |[[Charlie Day]] |[[Ognjen Milovanović]] |- |Princeza Peach |[[Anya Taylor-Joy]] |[[Vini Jurčić]] |- |Toad |[[Keegan-Michael Key]] |[[Daniel Dizdar]] |- |Bowser |[[Jack Black]] |[[Fabijan Pavao Medvešek]] |- |Donkey Kong |[[Seth Rogen]] |[[Goran Vrbanić]] |- |Cranky Kong |[[Fred Armisen]] |[[Duško Valentić]] |- |Spike |[[Sebastian Maniscalco|Sebastian Maniscalc]] |[[Marko Juraga]] |- |Kamek |[[Kevin Michael Richardson]] |[[Pero Juričić]] |- |Kralj pingvina |[[Khary Payton]] |[[Robert Ugrina]] |- |Mariov otac ||[[Charles Martinet]] |[[Boris Barberić]] |- |Luigijev otac | |- |Giuseppe | |} === Ostali glasovi === * [[Robert Ugrina]] * [[Iskra Jirsak]] * [[Marko Juraga]] * [[Lovro Juraga]] * [[Mia Krajcar]] * [[Boris Barberić]] * [[Nikica Viličić]] * [[Dražen Bratulić]] * [[Mirta Zečević]] * [[Leon Žilavi]] === Sinkronizacija === * Sinkronizacija: Rubikon Sound Factory * Prijevod i redateljica dijaloga: [[Lea Anastazija Fleger]] == Budućnost == ==== Nastavak ==== U svibnju 2021. Furukawa je izjavio da je [[Nintendo]] zainteresiran za produkciju više [[Animirani film|animiranih filmova]] temeljenih na svojim intelektualnim vlasništvima ako film o ''Super Mario Bros.'' postigne uspjeh.<ref>{{Cite web|last=Evangelista|first=Chris|date=4. 5. 2021|title=More Nintendo Animated Movies On The Way Following Illumination's 'Super Mario'|url=https://www.slashfilm.com/580860/more-nintendo-animated-movies/|access-date=12. 9. 2025|website=SlashFilm|language=en-US}}</ref> Uoči izlaska filma, u razgovoru za naslovnicu [[Variety]]ja, producent Meledandri upitan je o mogućim nastavcima ili projektima temeljenima na drugim Nintendovim naslovima te je odgovorio: „Naš je fokus sada u potpunosti na predstavljanju filma publici i u ovom trenutku nismo spremni govoriti o onome što dolazi u budućnosti”.<ref>{{Cite web|last=Lang|first=Ethan Shanfeld,Brent|date=4. 4. 2023|title=Mario Powers Up: How Nintendo Visionary Shigeru Miyamoto and Illumination’s Chris Meledandri Plan to Super Smash Hollywood|url=https://variety.com/2023/film/features/super-mario-bros-movie-shigeru-miyamoto-interview-1235572488/|access-date=12. 9. 2025|website=Variety|language=en-US}}</ref> Dana [[21. travnja]] [[2023.]], nakon komercijalnog uspjeha filma, Nintendo je naveo da će biti još filmova temeljenih na njihovim naslovima, iako izravno nisu potvrdili nastavak filma ''Super Mario Bros. Film''.<ref>{{Cite web|last=Onder|first=Cade|date=21. 4. 2023|title=Nintendo Confirms More Video Game Movies in the Works|url=https://comicbook.com/gaming/news/nintendo-more-video-game-movies-super-mario-bros/|access-date=12. 9. 2025|website=ComicBook.com|language=en-US}}</ref> U lipnju 2023. Pratt je izjavio da će vijesti o nastavku stići „uskoro”, ali da je razvoj projekta zaustavljen zbog štrajka Writers Guild of America 2023., napomenuvši da će se nastaviti tek kada se „scenaristi budu osjećali ugodno krenuti dalje”.<ref>{{Cite web|date=10. 6. 2023|title=Chris Pratt says Super Mario Bros Movie 2 has been delayed by writers' strike|url=https://www.digitalspy.com/movies/a44160239/chris-pratt-super-mario-bros-2-delayed/|access-date=12. 9. 2025|website=Digital Spy|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web|date=14. 6. 2023|title=Want A Super Mario Bros. Movie Sequel? Chris Pratt Teases News Coming "Soon"|url=https://www.syfy.com/syfy-wire/chris-pratt-teases-sequel-to-the-super-mario-bros-movie|access-date=12. 9. 2025|website=SYFY|language=en-US}}</ref> U studenome je otkriveno da [[Universal Pictures|Universal]] planira izgraditi širu filmsku franšizu oko filma te je ujedno potvrđen nastavak.<ref>{{Cite web|title=Universal Confirms 'Super Mario Bros' Will Become A Franchise|url=https://www.cultureslate.com/news/universal-confirms-super-mario-bros-will-become-a-franchise|access-date=12. 9. 2025|website=CultureSlate|language=en-US}}</ref> Dana [[10. ožujka]] [[2024.]], u sklopu proslave Dana Marija, Miyamoto i Meledandri službeno su najavili „novi film o Super Mariu”, s datumom izlaska [[3. travnja]] [[2026.]] u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]] i dodatnim datumima diljem travnja u drugim teritorijima.<ref name=":0">{{Cite web|last=Lang|first=Brent|date=10. 3. 2024|title=New ‘Super Mario Bros.’ World Animated Movie in the Works From Illumination, Nintendo|url=https://variety.com/2024/film/news/new-animated-super-mario-bros-world-movie-nintendo-illumination-release-date-1235936648/|access-date=12. 9. 2025|website=Variety|language=en-US}}</ref> Horvath, Jelenic i Fogel vratit će se kao koredatelji i scenarist; Meledandri je izjavio da je tim studija [[Illumination]] u procesu izrade storyboarda i „razvoja scenografije za nova okruženja”.<ref name=":0" /> U listopadu 2024. Keegan-Michael Key spomenuo je da će nastavak biti „šireg opsega” te će sadržavati „neke nove likove koji su stari favoriti i neke za koje mislim da su stvarno duboki rezovi”.<ref>{{Cite web|date=30. 9. 2024|title=The Super Mario Bros. Movie 2 Features More Easter Eggs for Hardcore Fans|url=https://www.mensjournal.com/streaming/the-super-mario-bros-movie-2|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20241001212907/https://www.mensjournal.com/streaming/the-super-mario-bros-movie-2|archive-date=1. 10. 2024|access-date=12. 9. 2025|website=mensjournal.com}}</ref> Dana [[13. svibnja]] [[2025.]] [[NBCUniversal]] je naveo nastavak pod naslovom ''Super Mario World'', koji je kasnije uklonjen.<ref>{{Cite news|date=14. 5. 2025|title=Next Super Mario movie title quietly announced then quickly removed by NBCUniversal|language=en|work=Eurogamer.net|url=https://www.eurogamer.net/next-super-mario-movie-title-quietly-announced-then-quickly-removed-by-nbcuniversal|access-date=12. 9. 2025}}</ref> Nintendo je u rujnu 2025. potvrdio da će novi film biti ''The Super Mario Galaxy Movie''.<ref>{{Cite web|last=Phillips|first=Tom|date=12. 9. 2025|title=Mario Movie Sequel Domain Names Spotted Ahead of Nintendo Direct|url=https://www.ign.com/articles/mario-movie-sequel-domain-names-spotted-ahead-of-nintendo-direct|access-date=12. 9. 2025|website=IGN|language=en}}</ref> == Reference == {{refspisak}} == Vanjski linkovi == * {{IMDb title|id=6718170|title=Super Mario Bros. Film}} {{Mario (franšiza)}} [[Kategorija:Filmovi iz 2023.]] [[Kategorija:Filmovi na engleskom jeziku]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Američki avanturistički filmovi]] [[Kategorija:Japanski filmovi]] [[Kategorija:Japanski animirani filmovi]] [[Kategorija:IMAX filmovi]] [[Kategorija:Super Mario Bros. Film| ]] [[Kategorija:Filmovi o Mariou]] [[Kategorija:Franšiza Mario]] [[Kategorija:Filmovi Illuminationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Universal Picturesa]] [[Kategorija:Filmovi Universal Picturesa]] j6bc6sptn97kzjqw3b3gvu3jkshkvvv Super Mario Galaxy Film 0 529840 3829784 3822511 2026-04-12T23:59:54Z WSPro 180246 3829784 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | slika = Super Mario Galaxy Film poster.jpeg }} '''''Super Mario Galaxy Film''''' ([[engleski|eng]]. ''The Super Mario Galaxy Movie'') je [[Animirani film|animirani]] [[Pustolovni film|pustolovno]]-[[Komedija (film)|humoristični]] film temeljen na [[Nintendo|Nintendovoj]] franšizi videoigara o [[Super Mario|Super Mariu]] i nastavak filma [[Super Mario Bros. Film]] (2023). Produciraju ga [[Universal Pictures]], [[Illumination]] i [[Nintendo]], a distribuira Universal. Redatelji su [[Aaron Horvath]] i [[Michael Jelenic]], dok je scenarist [[Matthew Fogel]]. U glumačko-glasovnoj postavi ponovno se pojavljuju [[Chris Pratt]], [[Anya Taylor-Joy]], [[Charlie Day]], [[Jack Black]], [[Keegan-Michael Key]] i [[Kevin Michael Richardson]], reprizirajući svoje uloge iz prvog filma.<ref name=":1">{{Cite web|last=Moreau|first=Jack Dunn,Jordan|date=2025-09-12|title=‘Super Mario Bros. 2’ Officially Titled ‘Super Mario Galaxy Movie’|url=https://variety.com/2025/film/news/super-mario-galaxy-movie-sequel-1236515440/|access-date=2025-09-12|website=Variety|language=en-US}}</ref> Predsjednik Nintenda [[Shuntaro Furukawa]] izjavio je u svibnju [[2021.]] da je tvrtka zainteresirana za produkciju više animiranih filmova temeljenih na svojim naslovima ako ''Super Mario Bros. Film'' bude uspješan. Izvršni direktor Illuminationa i producent [[Chris Meledandri]] upitan je uoči izlaska filma u travnju [[2023.]] o mogućnosti nastavka. Novi film o Mariu službeno je najavljen u ožujku [[2024.]], pri čemu su potvrđeni povratak Horvatha i Jelenica kao redatelja te Fogela kao scenarista. Naslov filma službeno je otkriven u rujnu 2025. Film bi trebao biti objavljen u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] [[3. travnja]] [[2026.]] godine. == Glasovna postava i likovi == * [[Chris Pratt]] kao Mario, siromašni talijansko-američki vodoinstalater iz Brooklyna, New Yorka * [[Anya Taylor-Joy]] kao princeza Peach, vladarica Kraljevstva gljiva i Marijev romantični interes * [[Charlie Day]] kao Luigi, Marijev plašljivi mlađi i viši brat te kolega vodoinstalater * [[Jack Black]] kao Bowser, kralj Koopa, koji vlada Mračnim zemljama * [[Keegan-Michael Key]] kao Toad, stanovnik Kraljevstva gljiva * [[Kevin Michael Richardson]] kao Kamek, Magikoopa koji služi kao Bowserov savjetnik i doušnik == Glavne uloge i sinkronizacija == {| class="wikitable" !Lik !Izvorni glas !Hrvatski glas |- |Mario |[[Chris Pratt]] |[[Tin Rožman]] |- |Luigi |[[Charlie Day]] |[[Ognjen Milovanović]] |- |Bowser |[[Jack Black]] |[[Fabijan Pavao Medvešek]] |- |Bowser Jr. |[[Benny Safdie]] |[[Kan Priselac Novačić]] |- |Princeza Peach |[[Anya Taylor-Joy]] |[[Vini Jurčić]] |- |Rosalina |[[Brie Larson]] |[[Lana Meniga]] |- |Kamek |[[Kevin Michael Richardson]] |[[Pero Juričić]] |- |Wart |[[Luis Guzmán]] |[[Ervin Baučić]] |- |R.O.B. |[[Ed Skudder]] |[[Ivan Đuričić]] |- |Fox McCloud |[[Glen Powell]] |[[Hrvoje Klobučar]] |- |Kraljica Bee |[[Issa Rae]] |[[Mirta Zečević]] |- |Lumalee |[[Juliet Jelenic]] |[[Luna Baučić]] |} === Ostali glasovi === * [[Ana Ćapalija]] * [[Robert Ugrina]] * [[Goran Malus]] * [[Jan Kovačić]] * [[Goran Vrbanić]] * [[Kosta Jevtić]] * [[Lukas Bekec]] * [[Nikola Sijerić]] * [[Lav Hranjec]] * [[Ana Fraculj]] * [[Zita Manojlović]] * [[Sara Carević]] === Sinkronizacija === * Sinkronizacija: Rubikon Sound Factory * Prijevod, adaptacija i redateljica dijaloga: [[Lea Anastazija Fleger]] * Snimatelj zvuka: [[Roland Rostohar]] == Produkcija == U svibnju 2021. Furukawa je izjavio da je [[Nintendo]] zainteresiran za produkciju više [[Animirani film|animiranih filmova]] temeljenih na svojim intelektualnim vlasništvima ako film o ''Super Mario Bros.'' postigne uspjeh.<ref>{{Cite web|last=Evangelista|first=Chris|date=2021-05-04|title=More Nintendo Animated Movies On The Way Following Illumination's 'Super Mario'|url=https://www.slashfilm.com/580860/more-nintendo-animated-movies/|access-date=2025-09-12|website=SlashFilm|language=en-US}}</ref> Uoči izlaska filma, u razgovoru za naslovnicu [[Variety|Varietyja]], producent Meledandri upitan je o mogućim nastavcima ili projektima temeljenima na drugim Nintendovim naslovima te je odgovorio: „Naš je fokus sada u potpunosti na predstavljanju filma publici i u ovom trenutku nismo spremni govoriti o onome što dolazi u budućnosti”.<ref>{{Cite web|last=Lang|first=Ethan Shanfeld,Brent|date=2023-04-04|title=Mario Powers Up: How Nintendo Visionary Shigeru Miyamoto and Illumination’s Chris Meledandri Plan to Super Smash Hollywood|url=https://variety.com/2023/film/features/super-mario-bros-movie-shigeru-miyamoto-interview-1235572488/|access-date=2025-09-12|website=Variety|language=en-US}}</ref> Dana [[21. travnja]] [[2023.]], nakon komercijalnog uspjeha filma, Nintendo je naveo da će biti još filmova temeljenih na njihovim naslovima, iako izravno nisu potvrdili nastavak filma ''Super Mario Bros. Film''.<ref>{{Cite web|last=Onder|first=Cade|date=2023-04-21|title=Nintendo Confirms More Video Game Movies in the Works|url=https://comicbook.com/gaming/news/nintendo-more-video-game-movies-super-mario-bros/|access-date=2025-09-12|website=ComicBook.com|language=en-US}}</ref> U lipnju 2023. Pratt je izjavio da će vijesti o nastavku stići „uskoro”, ali da je razvoj projekta zaustavljen zbog štrajka Writers Guild of America 2023., napomenuvši da će se nastaviti tek kada se „scenaristi budu osjećali ugodno krenuti dalje”.<ref>{{Cite web|date=2023-06-10|title=Chris Pratt says Super Mario Bros Movie 2 has been delayed by writers' strike|url=https://www.digitalspy.com/movies/a44160239/chris-pratt-super-mario-bros-2-delayed/|access-date=2025-09-12|website=Digital Spy|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web|date=2023-06-14|title=Want A Super Mario Bros. Movie Sequel? Chris Pratt Teases News Coming "Soon"|url=https://www.syfy.com/syfy-wire/chris-pratt-teases-sequel-to-the-super-mario-bros-movie|access-date=2025-09-12|website=SYFY|language=en-US}}</ref> U studenome je otkriveno da [[Universal Studios|Universal]] planira izgraditi širu filmsku franšizu oko filma te je ujedno potvrđen nastavak.<ref>{{Cite web|title=Universal Confirms 'Super Mario Bros' Will Become A Franchise|url=https://www.cultureslate.com/news/universal-confirms-super-mario-bros-will-become-a-franchise|access-date=2025-09-12|website=CultureSlate|language=en-US}}</ref> Dana [[10. ožujka]] [[2024.]], u sklopu proslave Dana Marija, Miyamoto i Meledandri službeno su najavili „novi film o Super Mariu”, s datumom izlaska [[3. travnja]] [[2026.]] u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]] i dodatnim datumima diljem travnja u drugim teritorijima.<ref name=":0">{{Cite web|last=Lang|first=Brent|date=2024-03-10|title=New ‘Super Mario Bros.’ World Animated Movie in the Works From Illumination, Nintendo|url=https://variety.com/2024/film/news/new-animated-super-mario-bros-world-movie-nintendo-illumination-release-date-1235936648/|access-date=2025-09-12|website=Variety|language=en-US}}</ref> Horvath, Jelenic i Fogel vratit će se kao koredatelji i scenarist; Meledandri je izjavio da je tim studija [[Illumination Entertainment|Illumination]] u procesu izrade storyboarda i „razvoja scenografije za nova okruženja”.<ref name=":0" /> U listopadu 2024. Keegan-Michael Key spomenuo je da će nastavak biti „šireg opsega” te će sadržavati „neke nove likove koji su stari favoriti i neke za koje mislim da su stvarno duboki rezovi”.<ref>{{Cite web|date=2024-09-30|title=The Super Mario Bros. Movie 2 Features More Easter Eggs for Hardcore Fans|url=https://www.mensjournal.com/streaming/the-super-mario-bros-movie-2|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20241001212907/https://www.mensjournal.com/streaming/the-super-mario-bros-movie-2|archive-date=2024-10-01|access-date=2025-09-12|website=mensjournal.com}}</ref> Dana [[13. svibnja]] [[2025.]] [[NBCUniversal]] je naveo nastavak pod naslovom ''Super Mario World'', koji je kasnije uklonjen.<ref>{{Cite news|date=2025-05-14|title=Next Super Mario movie title quietly announced then quickly removed by NBCUniversal|language=en|work=Eurogamer.net|url=https://www.eurogamer.net/next-super-mario-movie-title-quietly-announced-then-quickly-removed-by-nbcuniversal|access-date=2025-09-12}}</ref> U rujnu 2025., tijekom Nintendo Directa, naslov filma službeno je potvrđen te je objavljeno da će [[Chris Pratt]], [[Anya Taylor-Joy]], [[Charlie Day]], [[Jack Black]], [[Keegan-Michael Key]] i [[Kevin Michael Richardson]] reprizirati svoje uloge iz prethodnog filma.<ref name=":1" /> == Reference == {{refspisak}} == Vanjski linkovi == * [https://www.thesupermariogalaxymovie.com/ Zvanični sajt] * {{IMDb title|id=28650488|title=Super Mario Galaxy Film}} {{Mario (franšiza)}} [[Kategorija:Filmovi iz 2026.]] [[Kategorija:Filmovi na engleskom jeziku]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Američki avanturistički filmovi]] [[Kategorija:Japanski filmovi]] [[Kategorija:Japanski animirani filmovi]] [[Kategorija:IMAX filmovi]] [[Kategorija:Super Mario Bros. Film]] [[Kategorija:Filmovi o Mariou]] [[Kategorija:Franšiza Mario]] [[Kategorija:Filmovi Illuminationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Universal Picturesa]] [[Kategorija:Filmovi Universal Picturesa]] lr5kq19k380uqgnkihhb29vd8g2w2dn Majčino zdravlje 0 529945 3829809 3823225 2026-04-13T05:08:27Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829809 wikitext text/x-wiki {{žensko zdravlje bočni stubac}} '''Majčino zdravlje''' je zdravlje žena tokom [[trudnoća]], [[porođaj]]a i [[postporođajni period|postporođajnog perioda]]. U većini slučajeva, majčino zdravlje obuhvata [[zdravstvo|zdravstvene]] dimenzije [[planiranje porodice|planiranja porodice]], [[savjetovanje prije začeća|prije začeća]], [[prenatalna njega|preneonatusne]] i [[postnatalni period|postneonatisne]] njege kako bi se osiguralo pozitivno i ispunjavajuće iskustvo. U drugim slučajevima, majčino zdravlje može smanjiti majčin morbiditet i [[majčinska smrtnost|mortalitet]].{{sfn|WHO Maternal Health}} Majčino zdravlje se vrti oko zdravlja i dobrobiti [[trudnica]], posebno tokom trudnoće, porođaja i odgajanja djeteta. [[Svjetska zdravstvena organizacija|SZO]] je naznačila da, iako se majčinstvo smatra ispunjavajućim prirodnim iskustvom koje je emocijsko za majku, visok postotak žena razvija zdravstvene probleme, koji ponekad rezultiraju smrću.<ref>{{Cite web |title= Maternal health |url=https://www.who.int/maternal-health/en/|website=WHO|access-date=14. 5. 2020}}</ref> Zbog toga postoji potreba za ulaganjem u zdravlje žena. Ulaganje se može postići na različite načine, a među glavnim su subvencioniranje troškova zdravstvene zaštite, edukacija o majčinom zdravlju, podsticanje efikasnog planiranja porodice i provjera zdravlja osoba koje su rodile.<ref>{{Cite journal |last1=Cohen |first1=Robert L. |last2=Murray |first2=John |last3=Jack |first3=Susan |last4=Arscott-Mills |first4=Sharon |last5=Verardi |first5=Vincenzo |date=6. 12. 2017 |title=Impact of multisectoral health determinants on child mortality 1980–2010: An analysis by country baseline mortality |journal=PLOS ONE |volume=12 |issue=12 |at=e0188762 |pmid=29211765 |pmc=5718556 |doi=10.1371/journal.pone.0188762 |doi-access=free |bibcode=2017PLoSO..1288762C |issn=1932-6203}}</ref> Morbiditet i mortalitet majki posebno pogađaju žene drugih [[rasa]] i žene koje žive u zemljama s niskim i nižim srednjim prihodima.<ref>{{Cite web |date=11. 4. 2022 |title=Working Together to Reduce Black Maternal Mortality {{!}} Health Equity Features |publisher =CDC |url=https://www.cdc.gov/healthequity/features/maternal-mortality/index.html |access-date=12. 9. 2022|language=en-us}}</ref><ref>{{Cite web |title=Maternal mortality |url=https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/maternal-mortality |access-date=12. 9. 2022 |publisher=WHO |language=en}}</ref> == Morbiditet i mortalitet majki == SZO procjenjuje da se oko 295.000 smrtnih slučajeva majki dogodilo u 2017.<ref name="Maternal health">{{Cite web |title=Maternal health |url=https://www.who.int/health-topics/maternal-health |access-date=29. 8. 2022|website=www.who.int |language=en}}</ref> Uzroci ovih smrti majki kreću se od teškog krvarenja do opstruiranog porođaja, a za sve to postoje vrlo učinkovite intervencije. Nadalje, indirektni uzroci smrtnosti majki uključuju anemiju i malariju. Kako su žene dobile pristup planiranju porodice i kvalificiranoj porođajnoj skrbi uz rezervnu hitnu akušersku njegu, globalna smrtnost majki pala je za oko 44 posto, što predstavlja pad od oko 2,3 posto godišnje u periodu od 1990. do 2015. godine. Iako je došlo do pada stope smrtnosti u svijetu nakon mnogo napora, visoke stope i dalje postoje, posebno u zemljama s niskim i srednjim prihodima (99%). [[Sahel|Podsaharska Afrika]] čini otprilike dvije trećine ovih smrtnih slučajeva, a [[Južna Azija]] čini oko jednu petinu njih.<ref>{{cite web |title=Maternal Health |url=https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/maternal-mortality |website=World Health Organisation |access-date=27. 1. 2023}}</ref> Trećina smrtnih slučajeva majki se javlja u [[Indija|Indiji]] i [[Nigerija|Nigeriji]].<ref name="skolnic">{{cite book |last1=Skolnik |first1=Richard |title=Global Health 101 |date=2019 |publisher=Burlington: Jones & Bartlett Learning, LLC |isbn=978-1-284-14539-7 |pages=275–278 |edition=4th <!--|access-date=30. 9. 2020-->}}</ref> Smrt majke dovodi do ranjivih porodica, a njihova dojenčad, ako prežive porođaj, ima veću vjerovatnoću da umre prije nego što napune drugi rođendan.<ref>{{Cite journal |last1=Moucheraud |first1=Corrina |last2=Worku |first2=Alemayehu |last3=Molla |first3=Mitike |last4=Finlay |first4=Jocelyn E |last5=Leaning |first5=Jennifer |last6=Yamin |first6=Alicia Ely |date=6. 5. 2015 |title=Consequences of maternal mortality on infant and child survival: a 25-year longitudinal analysis in Butajira Ethiopia (1987-2011) |journal=Reproductive Health |volume=12 |issue=Suppl 1 |pages=S4 |doi=10.1186/1742-4755-12-S1-S4 |issn=1742-4755 |pmc=4423767 |pmid=26001059 |doi-access=free }}</ref> I [[Smrtnost majki|majčinski mortalitet]] (smrt) i teški majčinski morbiditet (bolest) su "povezani s visokom stopom sprječavanja".<ref name="ACOG_SMFM_2016"/> Godine 2010, američka [[Zajednička komisija za akreditaciju zdravstvenih organizacija]] opisala je majčinski mortalitet kao "[[sentinel događaj]]" i koristi ga za procjenu kvaliteta zdravstvenog sistema.{ Subvencioniranje troškova zdravstvene zaštite pomaže u poboljšanju zdravstvenog stanja žena. U zemljama poput SAD-a, [[UK|Velike Britanije]] i drugih, vladine i nevladine organizacije rade na smanjenju, pa čak i ukidanju naknada za trudnice ili žene koje imaju zdravstvenih problema povezanih s trudnoćom. Kada žene porode bebe u certificiranim zdravstvenim ustanovama bez plaćanja ili s plaćanjem vrlo malog iznosa, mogu koristiti svoj novac za ishranu bebe, odjeću i druge potrebe.<ref>{{cite journal |author1=Kristine Husøy Onarheim |author2=Johannesburg Helene Iversen |author3=David E Bloom |title=Economic Benefits of Investing in Women's Health: A Systematic Review. |journal=PLOS ONE |date=2016 |volume=30 |issue=3 |page=11 |doi=10.1371/journal.pone.0150120 |pmid=27028199 |pmc=4814064 |bibcode=2016PLoSO..1150120O |doi-access=free }}</ref> Također, kada žene besplatno posjećuju klinike i dobijaju besplatne dodatke prehrani, njihovo zdravlje se održava, a to smanjuje novčana sredstva koja vlada ulaže u zdravstvenu zaštitu. Zauzvrat, stopa morbiditeta majki, zajedno sa stopom mortaliteta, se smanjuje.<ref>{{Cite journal|last1=Onarheim|first1=Kristine Husøy|last2=Iversen|first2=Johanne Helene|last3=Bloom|first3=David E.|date=30. 3. 2016|title=Economic Benefits of Investing in Women's Health: A Systematic Review|journal=PLOS ONE|volume=11|issue=3|doi=10.1371/journal.pone.0150120|pmid=27028199|pmc=4814064|bibcode=2016PLoSO..1150120O|issn=1932-6203|doi-access=free}}</ref> Edukacija o pitanjima vezanim za majčino zdravlje je ključna za kontrolu i poboljšanje zdravstvene zaštite žena. Žene koje imaju resurse imaju male šanse da im se zdravstveno stanje pogorša, zahvaljujući svom znanju. Ove žene su informisane da donose odluke u vezi sa planiranjem porodice, najboljim vremenom za porođaj u smislu njihovih finansijskih mogućnosti i ishranom, prije, tokom i nakon [[porođaj]]a. Pored toga, mnogi pristupi uključuju žene, porodice i lokalne zajednice kao aktivne aktere u intervencijama i strategijama za poboljšanje majčinog zdravlja.<ref>{{Cite journal |last1=Dada |first1=Sara |last2=Cocoman |first2=Olive |last3=Portela |first3=Anayda |last4=Brún |first4=Aoife De |last5=Bhattacharyya |first5=Sanghita |last6=Tunçalp |first6=Özge |last7=Jackson |first7=Debra |last8=Gilmore |first8=Brynne |date=1. 2. 2023 |title=What's in a name? Unpacking 'Community Blank' terminology in reproductive, maternal, newborn and child health: a scoping review |url=https://gh.bmj.com/content/8/2/e009423 |journal=BMJ Global Health |language=en |volume=8 |issue=2|doi=10.1136/bmjgh-2022-009423 |issn=2059-7908 |pmid=36750272|pmc=9906186 }}</ref> Gannon (n.p) izvještava da je stopa smrtnosti majki pala za 70% između 1946. i 1953. godine, kada su žene počele primati obrazovanje o majčinstvu. Studija preporučuje da se fokus stavi na marginalizirane zajednice i djevojčice mlađe od 18 godina. Kada vlada uspije smanjiti neželjene i neplanirane trudnoće među ove dvije grupe ljudi, postaje lakše smanjiti probleme sa zdravljem majki i troškove povezane s njima. ==Faktori koji utiču na zdravlje majki== === Siromaštvo i pristup zdravstvenoj zaštiti === Prema izvještaju [[UNFPA]], društveni i ekonomski status, kulturne norme i vrijednosti, te geografska udaljenost povećavaju smrtnost majki, a rizik od smrti majki (tokom trudnoće ili porođaja) u podsaharskoj Africi je 175 puta veći nego u razvijenim zemljama, a rizik od bolesti povezanih s trudnoćom i negativnih posljedica nakon porođaja je još veći.<ref name="Determinants">{{cite web|url=http://www.unfpa.org/sites/default/files/resource-pdf/EN-SRH%20fact%20sheet-Poormother.pdf|title=The social determinants of maternal death and disability|publisher=[[United Nations Population Fund]]}}</ref> [[Siromaštvo, zdravlje majke i ishodi za dijete su međusobno povezani.<ref name="Filippi">{{cite journal | vauthors = Filippi V, Ronsmans C, Campbell OM, Graham WJ, Mills A, Borghi J, Koblinsky M, Osrin D | display-authors = 6 | title = Maternal health in poor countries: the broader context and a call for action | journal = Lancet | volume = 368 | issue = 9546 | pages = 1535–41 | date = oktobar 2006 | pmid = 17071287 | doi = 10.1016/S0140-6736(06)69384-7 | s2cid = 31036096 }}</ref> Žene koje žive u područjima pogođenim siromaštvom imaju veću vjerovatnoću da budu [[gojaznost|gojazne]] i da se upuštaju u nezdrave navike poput [[pušrnje cigsreta|pušenja cigareta]] i upotrebe supstanci, rjeđe se uključuju u ili čak imaju pristup legitimnoj prennenoatusnoj njezi, te su izložene značajno većem riziku od neželjenih ishoda i za majku i za dijete.<ref name=Timmermans>{{cite journal | vauthors = Timmermans S, Bonsel GJ, Steegers-Theunissen RP, Mackenbach JP, Steyerberg EW, Raat H, Verbrugh HA, Tiemeier HW, Hofman A, Birnie E, Looman CW, Jaddoe VW, Steegers EA | display-authors = 6 | title = Individual accumulation of heterogeneous risks explains perinatal inequalities within deprived neighbourhoods | journal = European Journal of Epidemiology | volume = 26 | issue = 2 | pages = 165–80 | date = februar 2011 | pmid = 21203801 | pmc = 3043261 | doi = 10.1007/s10654-010-9542-5 }}</ref> Studija provedena u Keniji uočila je da uobičajeni problemi s majčinim zdravljem u područjima pogođenim siromaštvom uključuju [[krvarenje]], [[anemija|anemiju]], [[hipertenzija|hipertenziju]], [[malarija|malariju]], zadržavanje posteljice, [[prijevremeni porođaj]], produženi/komplicirani porođaj i [[preeklampsija|preeklampsiju]].<ref name=Izugbara>{{cite journal | vauthors = Izugbara CO, Ngilangwa DP | title = Women, poverty and adverse maternal outcomes in Nairobi, Kenya | journal = BMC Women's Health | volume = 10 | issue = 33| date = decembar 2010 | pmid = 21122118 | pmc = 3014866 | doi = 10.1186/1472-6874-10-33 | doi-access = free }}</ref> ====Preneonatusna njega==== {{Glavni|Preneonatusna njega}} [[Slika:Population Growth Rates, 2021.png|thumb|upright=1.6| Globalne stope [[rast stenovništva|rasta stanovništva]] i [[opadanje stanovništva|pada]] (2021–2022); stopa rasta stanovništva uzima u obzir [[stopu nataliteta|rađanja]], [[stopu mortaliteta|umiranja]] i [[Spisak zemalja prema stopi neto migracije|migracije]] stope. Buduće projekcije zasnivaju se na [[Izgledi svjetske populacije Ujedinjenih nacija|izgledima svjetske populacije Ujedinjenih nacija]] (od 1950. do 2100. godine).<ref>{{cite web |author1-last=Roser |author1-first=Max |author1-link=Max Roser |author2-last=Rodés-Guirao |author2-first=Lucas |date=maj 2024 |title=Population growth rate, 2021 |url=https://ourworldindata.org/grapher/population-growth-rates?tab=map&year=2021 |url-status=live |website=www.ourworldindata.org |location=[[Oxford]], England |publisher=Our World in Data |archive-url=https://web.archive.org/web/20240520222646/https://ourworldindata.org/grapher/population-growth-rates?tab=map&year=2021 |archive-date=20. 5. 2024 |access-date=23. 11. 2025}}</ref>]] [[Slika:Total Fertility Rate Map by Country.svg|thumb|upright=1.6|Mapa zemalja po [[spisak suverenih država i zavisnih država prema ukupnoj stopi fertiliteta|ukupna stopa fertiliteta]] (2022–2023), koja se odnosi na prosječan broj djece koju žena rodi tokom svog života, prema Birou za referentne podatke o stanovništvu.<ref>{{cite web |editor1-last=Kaneda |editor1-first=Toshiko |editor2-last=Greenbaum |editor2-first=Charlotte |editor3-last=Haub |editor3-first=Carl |date=oktobar 2022 |title=2022 World Population Data Sheet |url=https://2022-wpds.prb.org/ |url-status=live |website=2022-wpds.prb.org |location=Washington, D.C. |publisher=Population Reference Bureau |archive-url=https://web.archive.org/web/20221007213329/https://2022-wpds.prb.org/ |archive-date=7. 10. 2022 |access-date=23. 11. 2025}}</ref>]] Opčenito, adekvatna prenatalna njega obuhvata medicinsku njegu i obrazovne, socijalne i nutritivne usluge tokom trudnoće.<ref name=Alexander>{{cite journal |vauthors=Alexander G, Korenbrot CC |title=The Role of Prenatal Care in Preventing Low Birth Weight|journal=The Future of Children |date=Spring 1995 |volume=5 |issue=1 |pages=103–120 |jstor=1602510 |doi=10.2307/1602510 |pmid=7633858}}</ref> Naprimjer, preneonatusna njega može uključivati skrining testove integrirane u serum za potencijalne [[hromosomske abnormalnosti]], kao i mjerenja [[krvni pritisak|krvnog pritiska]] ili mjerenja maternice za procjenu rasta fetusa. Iako postoji niz razloga zašto se žene odlučuju ne uključiti u odgovarajuću preneonatusnu njegu, 71% žena s niskim primanjima u nacionalnoj studiji u SAD-u imalo je poteškoća s pristupom toj njezi kada su je tražile.<ref name=Alexander /> Osim toga, imigrantkinje i hispanoameričke žene imaju veći rizik od bjelkinja ili crnkinja da dobiju malo ili nimalo preneonatusne njege, gdje je nivo obrazovanja također pokazatelj (budući da su [[obrazovanje]] i [[rasa]] povezani). Adolescenti imaju najmanje šanse da uopće dobiju bilo kakvu preneonatusnu njegu. Kroz nekoliko studija, žene i adolescenti su naveli neadekvatne finansije i nedostatak prijevoza kao najčešće prepreke za primanje odgovarajuće preneonatusne njege.<ref name=Curry>{{cite journal |vauthors=Curry MA |title=Factors associated with inadequate prenatal care |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-community-health-nursing_1990_7_4/page/244 |journal=Journal of Community Health Nursing |volume=7 |issue=4 |pages=245–52 |year=1990 |pmid=2243268 |doi=10.1207/s15327655jchn0704_7 |jstor=3427223}}</ref> Prihod je snažno povezan s kvalitetom preneonatusne njege.<ref name=Curry /> Ponekad blizina zdravstvenih ustanova i pristup prijevozu imaju značajan uticaj na to imaju li žene pristup preneonatusnoj njezi. Analiza provedena o uslugama zdravstvene zaštite majki u ]]Mali]]]ju otkrila je da su žene koje žive u ruralnim područjima, daleko od zdravstvenih ustanova, imale manje šanse da dobiju preneonatusnu njegu od onih koje žive u urbanim područjima. Nadalje, istraživači su otkrili još jaču vezu između nedostatka prijevoza i preneonatusne i porođajne njege.<ref name=Gage>{{cite journal |vauthors=Gage AJ |title=Barriers to the utilization of maternal health care in rural Mali |journal=Social Science & Medicine |volume=65 |issue=8 |pages=1666–82 |date=oktobar 2007 |pmid=17643685 |doi=10.1016/j.socscimed.2007.06.001}}</ref> Pored toga što je blizina prediktor pristupa preneonatusnoj njezi, Materia i kolege su pronašli slične rezultate za blizinu i preneonatusnu njegu u ruralnoj Etiopiji.<ref name=Materia>{{cite journal |vauthors=Materia E, Mehari W, Mele A, Rosmini F, Stazi MA, Damen HM, Basile G, Miuccio G, Ferrigno L, Miozzo A |display-authors=6 | title=A community survey on maternal and child health services utilization in rural Ethiopia |journal=European Journal of Epidemiology |volume=9 |issue=5 |pages=511–6 |date=septembar 1993 |pmid=8307136 |doi=10.1007/bf00209529 |jstor=3520948 |s2cid=22107263}}</ref> Također, neadekvatne i nekvalitetne usluge doprinose povećanju morbiditeta i mortaliteta majki.<ref>{{cite web |title=maternal mortality |url=https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/maternal-mortality |website=WHO |access-date=30. 9. 2020}}</ref> === Prethodno postojeća stanja === ==== Pregestacijski dijabetes ==== Postojeći (pregestacijski) majčin dijabetes tipa 1 ili tipa 2 je poznati faktor koji povećava rizik od neželjenih ishoda, uključujući prijevremeni porođaj, preeklampsiju i kongenitalne urođene mahane.<ref name=":7">{{Cite journal |last1=Alexopoulos |first1=Anastasia-Stefania |last2=Blair |first2=Rachel |last3=Peters |first3=Anne L. |date=14. 5. 2019 |title=Management of Preexisting Diabetes in Pregnancy: A Review |journal=JAMA |volume=321 |issue=18 |pages=1811–1819 |doi=10.1001/jama.2019.4981 |issn=1538-3598 |pmc=6657017 |pmid=31087027}}</ref> Studije iz [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] i [[Australija|Australije]] pokazuju da je prevalencija pregestacijskog dijabetesa oko 1% trudnoća.<ref name=":7"/><ref>{{Cite web |title=Epidemiology and Classification of Diabetes in Pregnancy {{!}} Article {{!}} GLOWM |url=http://www.glowm.com/article/heading/vol-8--maternal-medical-health-and-disorders-in-pregnancy--epidemiology-and-classification-of-diabetes-in-pregnancy/id/416413 |access-date=29. 8. 2022 |website=The Global Library of Women's Medicine |language=en}}</ref> Čak i zdrava [[trudnoća]] uzrokuje stanje [[hiperglikemija|hiperglikemije]]. Kao rezultat toga, majke s pregestacijskim dijabetesom imaju povećan rizik od hiperglikemije.<ref>{{Cite journal |last1=Hartling |first1=Lisa |last2=Dryden |first2=Donna M. |last3=Guthrie |first3=Alyssa |last4=Muise |first4=Melanie |last5=Vandermeer |first5=Ben |last6=Donovan |first6=Lois |date=16. 7. 2013 |title=Benefits and Harms of Treating Gestational Diabetes Mellitus: A Systematic Review and Meta-analysis for the U.S. Preventive Services Task Force and the National Institutes of Health Office of Medical Applications of Research |url=https://archive.org/details/sim_annals-of-internal-medicine_2013-07-16_159_2/page/122 |journal=Annals of Internal Medicine |volume=159 |issue=2 |pages=123–129 |doi=10.7326/0003-4819-159-2-201307160-00661 |pmid=23712381 |issn=0003-4819}}</ref><ref>{{Cite journal |journal=Mayo Clinic Proceedings |title=A Review of the Pathophysiology and Management of Diabetes in Pregnancy |url=https://www.mayoclinicproceedings.org/article/S0025-6196(20)30202-0/pdf |author1=Aoife M. Egan |author2=Margaret L. Dow |author3=Adrian Vella |date=decembar 2020 |volume=95 |issue=12 |pages=2734–2746 |doi=10.1016/j.mayocp.2020.02.019|pmid=32736942 }}</ref> ====HIV/AIDS==== Stope zaraze [[HIV]]-om kod majki variraju širom svijeta, u rasponu od 1% do 40%, pri čemu afričke i azijske zemlje imaju najviše stope.<ref name=McIntyre2>{{cite journal |vauthors=McIntyre J |title=Maternal health and HIV |journal=Reproductive Health Matters |volume=13 |issue=25 |pages=129–35 |date=maj 2005 |pmid=16035606 |doi=10.1016/s0968-8080(05)25184-4 |jstor=3776238 |s2cid=24802898}}</ref> Iako HIV infekcija majke uveliko ima zdravstvene implikacije za dijete,<ref>{{cite book |url=https://www.unicef.org/sowc2013/ |year=2013 |title=The state of the world's children 2013 |location=Geneva |publisher=UNICEF}}</ref> especially in countries where poverty is high and education levels are low,<ref name="pmid22340362">{{cite journal |vauthors=Toure K, Sankore R, Kuruvilla S, Scolaro E, Bustreo F, Osotimehin B |title=Positioning women's and children's health in African union policy-making: a policy analysis |journal=Globalization and Health |volume=8 |page=3 |date=februar 2012 |pmid=22340362 |pmc=3298467 |doi=10.1186/1744-8603-8-3 |doi-access=free}}</ref> [[HIV]]/[[AIDS]] tokom trudnoće također može uzrokovati povećane zdravstvene rizike za majku.<ref>{{Cite web|url=https://www.hiv.gov/hiv-basics/hiv-prevention/reducing-mother-to-child-risk/preventing-mother-to-child-transmission-of-hiv|title=Preventing Mother-to-Child Transmission of HIV|website=HIV.gov|language=en|access-date=7. 11. 2018|date=15. 5. 2017}}</ref> Velika briga za HIV-pozitivne trudnice je rizik od zaraze tuberkulozom (TB) i/ili malarijom u zemljama u razvoju.<ref name="McIntyre2" /> 28% smrtnih slučajeva majki uzrokovano je [[otežani porođaj|otežanim porođajem]] i indirektnim uzrocima, što znači bolesti koje komplikuju trudnoću ili koje su komplicirane trudnoćom (malarija, anemija, HIV/AIDS i kardiovaskularne bolesti).<ref name="skolnic"/> ====Majčina težina==== Tokom trudnoće, žene prosječne težine prije trudnoće ([[indeks tjelesne mase|BMI]] 18,5-24,9) trebale bi očekivati dobitak od 25|-35|lb}} tokom trudnoće.<ref>{{Cite web|title=Weight Gain During Pregnancy {{!}} Pregnancy {{!}} Maternal and Infant Health {{!}} CDC |website=www.cdc.gov |url=https://www.cdc.gov/reproductivehealth/maternalinfanthealth/pregnancy-weight-gain.htm |language=en-us |access-date=28. 3. 2019}}</ref> Povećane stope [[hipertenzija|hipertenzije]], [[dijabetes]]a, respiratornih komplikacija i [[infekcija]] su česte u slučajevima [[gojaznost]]i majki i mogu imati štetne posljedice na ishod trudnoće.<ref>{{cite journal |vauthors=Nodine PM, Hastings-Tolsma M |title=Maternal obesity: improving pregnancy outcomes |journal=MCN: The American Journal of Maternal/Child Nursing |volume=37 |issue=2 |pages=110–5 |date=2012 |pmid=22357072 |doi=10.1097/nmc.0b013e3182430296}}, cited in {{cite book |last=Santrock |first=John W |name-list-style=vanc |edition=14th |title=Life-Span Development |publisher=McGraw Hill |year=2013}}</ref>[[Gojaznost]] je izuzetno snažan faktor rizika za [[gestacijski dijabetes]].<ref name=Chu>{{cite journal |vauthors=Chu SY, Callaghan WM, Kim SY, Schmid CH, Lau J, England LJ, Dietz PM |title=Maternal obesity and risk of gestational diabetes mellitus |url=https://archive.org/details/sim_diabetes-care_2007-08_30_8/page/2070 |journal=Diabetes Care |volume=30 |issue=8 |pages=2070–6 |date=august 2007 |pmid=17416786 |doi=10.2337/dc06-2559a |doi-access=free}}</ref> Istraživanja su pokazala da gojazne majke koje izgube težinu (najmanje 4,5&nbsp;kg) između trudnoća smanjuju rizik od gestacijskog dijabetesa tokom sljedeće trudnoće, dok majke koje dobiju na težini zapravo povećavaju taj rizik.<ref name=Glazer>{{cite journal |vauthors=Glazer NL, Hendrickson AF, Schellenbaum GD, Mueller BA |title=Weight change and the risk of gestational diabetes in obese women |journal=Epidemiology |volume=15 |issue=6 |pages=733–7 |date=novembar 2004 |pmid=15475723 |doi=10.1097/01.ede.0000142151.16880.03 |jstor=20485982 |s2cid=25998851 |doi-access=free}}</refŽene koje su trudne trebale bi težiti vježbanju najmanje 150 minuta sedmično, uključujući vježbe za jačanje mišića.<ref>{{Cite web |url=https://www.niddk.nih.gov/health-information/weight-management/keep-active-eat-healthy-feel-great |title=Keep Active and Eat Healthy to Improve Well-being and Feel Great {{!}} NIDDK |website=National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases |language=en-US|access-date=28. 3. 2019}}</ref> Međutim, preporučuje se da trudnice razgovaraju sa svojim ginekologom/akušerom o tome koje vježbe mogu sigurno raditi u ranom prenatalnom periodu.<ref>{{Cite web |title=Exercise During Pregnancy |website=www.acog.org |url=https://www.acog.org/en/womens-health/faqs/exercise-during-pregnancy |access-date=29. 8. 2022 |language=en}}</ref> '''Energična vježba''' Današnje smjernice za umjerenu aktivnost tokom trudnoće, koje su odredile organizacije poput SZO i ACOG-a, iznose istih 150 minuta sedmično kao i smjernice za redovnu fizičku aktivnost.<ref name=":03">{{Cite web |title=Physical Activity and Exercise During Pregnancy and the Postpartum Period |url=https://www.acog.org/clinical/clinical-guidance/committee-opinion/articles/2020/04/physical-activity-and-exercise-during-pregnancy-and-the-postpartum-period |access-date=14. 11. 2024 |website=www.acog.org |language=en}}</ref> Također se preporučuju određene modifikacije poput izbjegavanja ležećeg položaja nakon 20 sedmica.<ref name=":03" /> Smjernice za intenzivnu aktivnost tokom trudnoće nisu jasno definirane niti dovoljno proučene, pa se preporučuje konsultacija sa zdravstvenim radnikom kako biste dobili siguran, prilagođen plan vježbanja. Sadašnja istraživanja podržavaju tvrdnju da je intenzivna aktivnost za većinu nekompliciranih jednoplodnih trudnoća korisna i ima mali negativan uticaj na dobrobit fetusa.<ref name=":16">{{Cite journal |last1=Szymanski |first1=Linda M. |last2=Satin |first2=Andrew J. |date=2012 |title=Strenuous exercise during pregnancy: is there a limit? |journal=American Journal of Obstetrics and Gynecology |language=en |volume=207 |issue=3 |pages=179.e1–179.e6 |doi=10.1016/j.ajog.2012.07.021|pmid=22939718 |pmc=3464969 }}</ref><ref name=":23">{{Cite journal |last1=Szumilewicz |first1=Anna |last2=Santos-Rocha |first2=Rita |last3=Worska |first3=Aneta |last4=Piernicka |first4=Magdalena |last5=Yu |first5=Hongli |date=2022 |title="How to HIIT while pregnant? The protocol characteristics and effects of high intensity interval training implemented during effects of high intensity interval training implemented during pregnancy – A systematic review" |url=https://www.balticsportscience.com/cgi/viewcontent.cgi?article=1000&context=journal |journal=Baltic Journal of Health and Physical Activity |volume=14}}</ref> Također je dokazano da ima slične koristi kao i one koje obavljaju isti nivo aktivnosti izvan trudnoće.<ref name=":23"/> Zabrinutost vezana za visokointenzivne vježbe tokom trudnoće obično se odnosi na mjere dobrobiti fetusa, kao što su otkucaji srca i protok krvi. Nisu pronađene abnormalne mjere fetusnog stresa, kao što su otkucaji srca ili protok krvi majke/fetusa<ref name=":16" /> tokom visokointenzivnih/energičnih vježbi, ako je majka ostala ispod 90% maksimuma svog otkucaja srca.<ref name=":16" /><ref name=":23"/> Rizici prekoračenja ovog otkucaja srca uključivali su smanjen protok krvi u materničnoj arteriji i fetusnu [[bradikardija|bradikardiju]].<ref name=":16" /><ref name=":23" /> ref name=":23" /><ref name=":33">{{Cite journal |last1=Beetham |first1=Kassia S. |last2=Giles |first2=Courtney |last3=Noetel |first3=Michael |last4=Clifton |first4=Vicki |last5=Jones |first5=Jacqueline C. |last6=Naughton |first6=Geraldine |date=2019 |title=The effects of vigorous intensity exercise in the third trimester of pregnancy: a systematic review and meta-analysis |journal=BMC Pregnancy and Childbirth |language=en |volume=19 |issue=1 |page=281 |doi=10.1186/s12884-019-2441-1 |doi-access=free |issn=1471-2393 |pmc=6686535 |pmid=31391016}}</ref> Ako se energična tjelovježba koristi kao sredstvo za smanjenje debljanja majke tokom trudnoće, važno je napomenuti da postoji malo dokaza koji ukazuju na to da veći intenzitet ima veći učinak od aktivnosti umjerenog intenziteta na normalne trudnoće;<ref name=":23" /><ref name=":33" /> U jednoj studiji je pokazano da je populacija gojaznih/prekomjerno uhranjenih tokom trudnoće poboljšala debljanje majki uz energičniju tjelovježbu u poređenju sa umjerenom, iako je potrebno više studija.<ref name=":33" /> Kada se radi o mjerama ishoda porođaja kao što su način porođaja, kontrola boli i trajanje, sve one nisu bile pogođene u poređenju sa umjerenim intenzitetom.<ref name=":23" /><ref name=":33" /> Vježbe visokog intenziteta kao što su vožnja sobnog bicikla, trčanje uzbrdo, skijaško trčanje i kružni trening otpora, sve su pokazale slične koristi.<ref name=":23" /><ref name=":33" /> Važno je dalje proučavati efekte i ograničenja energične tjelovježbe tokom trudnoće jer ona postaje sve češća kod sportašica i u prosječnoj populaciji. Sveukupno, ako je neko već obavljao energičnu aktivnost prije trudnoće, nisu pronađeni negativni efekti uz nastavak sličnih nivoa aktivnosti tokom trudnoće, ako se održava ispod 90% maksimalnog otkucaja srca majke.<ref name=":16" /><ref name=":23" /><ref name=":33" /> Uvijek se konsultujte sa ljekarom kako biste bili sigurni da je bilo koja fizička aktivnost koju obavljate sigurna tokom trudnoće, jer preporučena količina fizičke aktivnosti može zavisiti i od drugih faktora tokom trudnoće. Tokom i nakon trudnoće, majke bi trebale primati kontinuiranu njegu od ljekara, lično ili putem telemedicine, ovisno o potrebi<ref>{{Cite journal |last1=Cantor |first1=Amy G. |last2=Jungbauer |first2=Rebecca M. |last3=Totten |first3=Annette M. |last4=Tilden |first4=Ellen L. |last5=Holmes |first5=Rebecca |last6=Ahmed |first6=Azrah |last7=Wagner |first7=Jesse |last8=Hermesch |first8=Amy C. |last9=McDonagh |first9=Marian S. |date=20. 9. 2022 |title=Telehealth Strategies for the Delivery of Maternal Health Care: A Rapid Review |url=https://www.acpjournals.org/doi/10.7326/M22-0737 |journal=Annals of Internal Medicine |volume=175 |issue=9 |pages=1285–1297 |doi=10.7326/M22-0737 |issn=0003-4819 |pmid=35878405 |s2cid=251067668|url-access=subscription }}</ref> pratiti rast i status fetusa. Organizacije za zdravlje majki predlažu da trudnice urade najmanje jedan ultrazvuk u 24. sedmici kako bi se predvidjele moguće anomalije rasta i spriječili budući gestacijski problemi.<ref name=":0" /> Također se navodi da trudnice trebaju što prije primiti sve nedostajuće vakcine, uključujući vakcinu protiv [[tetanus]]a i vakcinu protiv [[gripa|gripe]].<ref>{{Cite book |title=Weekly Epidemiological Record Vol. 81 |date=20. 11. 2006 |publisher=World Health Organization |oclc=836405497}}</ref><ref>{{Cite journal |date=2012 |title=Vaccines Against Influenza |journal=Weekly Epidemiological Record |publisher=World Health Organization |volume=47}}</ref> Trudnice koje imaju povećan rizik od [[preeklampsije]] mogu uzimati dodatak prehrani u obliku niske doze aspirina kao profilaksu prije 20. sedmice trudnoće.<ref name=":0" /> Trudnice bi također trebale pratiti šećer u krvi jer na taj način mogu pratiti potencijalni razvoj gestacijskog dijabetesa. ] Drugi prenatalni skrining testovi uključuju testove integriranih proteina u serumu, testove slobodne [[DNK]] krvi za provjeru [[hromosomska mutacija|hromosomskih abnormalnosti]] i [[ultrazvuk]] nuhalne translucence. Ako njihov zdravstveni sistem može to osigurati, majke se mogu podvrgnuti i invazivnijim dijagnostičkim testovima kao što su amniocenteza ili uzimanje uzoraka horionskih resica kako bi se abnormalnosti otkrile s većom preciznošću.<ref>{{Cite journal |last1=Abel |first1=David Eric |last2=Alagh |first2=Amy |date=april 2020 |title=Benefits and limitations of noninvasive prenatal aneuploidy screening |journal=Journal of the American Academy of Physician Assistants |volume=33 |issue=4 |pages=49–53 |doi=10.1097/01.JAA.0000654208.03441.23 |issn=1547-1896 |pmid=32217908 |s2cid=214683494}}</ref><ref>{{Cite journal |last1=Jelin |first1=Angie C. |last2=Sagaser |first2=Katelynn G. |last3=Wilkins-Haug |first3=Louise |date=april 2019 |title=Prenatal Genetic Testing Options |journal=Pediatric Clinics of North America |volume=66 |issue=2 |pages=281–293 |doi=10.1016/j.pcl.2018.12.016 |issn=1557-8240 |pmid=30819336 |s2cid=73470036}}</ref> === Rasa i etnička pripadnost === ==== Statistika ==== Analiza Sistema za praćenje smrtnosti u trudnoćama, koju provodi Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), ukazuje na značajne rasne i etničke razlike u smrtnim slučajevima povezanim s trudnoćom.<ref name=":02">{{Cite web |date=4. 2. 2020 |title=Pregnancy Mortality Surveillance System {{!}} Maternal and Infant Health |url=https://www.cdc.gov/reproductivehealth/maternal-mortality/pregnancy-mortality-surveillance-system.htm |access-date=24. 4. 2020 |publisher=Center for Disease Control and Prevention (CDC) |language=en-us |archive-date=5. 2. 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200205161305/https://www.cdc.gov/reproductivehealth/maternal-mortality/pregnancy-mortality-surveillance-system.htm}}</ref> Stopa smrtnosti povezane s trudnoćom (PRMR) predstavlja broj smrtnih slučajeva na 100.000 živih porođaja koji su rezultat trudnoće ili uzroka povezanih s trudnoćom. Izvještaj CDC-a iz 2019. godine pokazuje da su stope smrtnosti od rođenja (PRMR) kod crnkinja i starosjedilačkih žena u Sjedinjenim Državama 3-4 puta veće nego kod bijelih žena. Bijele žene imale su PRMR od približno 13 smrtnih slučajeva majki na 100.000 živorođenih. Dok su crnkinje i starosjedilačke žene imale PRMR od 41 odnosno 30 smrtnih slučajeva majki na 100.000 živorođenih. Većina ovih smrtnih slučajeva bila je uzrokovana bolestima koje se mogu spriječiti i koje su povezane s trudnoćom, poput hipertenzije. Dok je stopa smrtnosti od ovih bolesti bila veća među crnkinjama i starosjedilačkim ženama, početna prevalencija bila je uglavnom ista kod svih rasa.<ref name=":0222">{{cite journal |display-authors=6 |vauthors=Petersen EE, Davis NL, Goodman D, Cox S, Syverson C, Seed K, Shapiro-Mendoza C, Callaghan WM, Barfield W |date=septembar 2019 |title=Racial/Ethnic Disparities in Pregnancy-Related Deaths - United States, 2007-2016 |journal=MMWR. Morbidity and Mortality Weekly Report |language=en-us |volume=68 |issue=35 |pages=762–765 |doi=10.15585/mmwr.mm6835a3 |pmc=6730892 |pmid=31487273}}</ref> Alat Indeks majčine ranjivosti (MVI), koji mjeri faktore rizika za svaki okrug u SAD-u, potvrđuje rasne razlike u ishodima majčinog zdravlja. <ef>{{cite news |last1=Sgaier |first1=Sema |last2=Downey |first2=Jordan |date=17. 11. 2021 |title=What We See in the Shameful Trends on U.S. Maternal Health |newspaper=[[The New York Times]] |url=https://www.nytimes.com/interactive/2021/11/17/opinion/maternal-pregnancy-health.html}}</ref><ref>{{cite web |author=Surgo Ventures |title=Introducing the US Maternal Vulnerability Index |url=https://surgoventures.medium.com/introducing-the-us-maternal-vulnerability-index-54e6c415e441 |publisher=[[Medium (website)|Medium]] |date=26. 10. 2021}}</ref> Iako niži od onog kod crnkinja i starosjedilačkih žena, PRMR za azijske i pacifičke otočanke i dalje je bio nešto viši od onog kod bjelkinja i iznosio je 13,5.<ref name=":0222" /> PRMR za hispanske žene pokazao je pad posljednjih godina. Međutim, izvještaji specifični za države pokazuju da se hispanske žene i dalje suočavaju s visokim stopama majčinog morbiditeta ili zdravstvenih problema koji proizlaze iz trudnoće i dojenja.<ref name=":12">{{cite journal |vauthors=Howell EA, Egorova NN, Janevic T, Balbierz A, Zeitlin J, Hebert PL |date=februar 2017 |title=Severe Maternal Morbidity Among Hispanic Women in New York City: Investigation of Health Disparities |journal=Obstetrics and Gynecology |volume=129 |issue=2 |pages=285–294 |doi=10.1097/AOG.0000000000001864 |pmc=5380443 |pmid=28079772}}</ref> ==== Doprinoseći faktori ==== CDC navodi više uzroka za rasni jaz u smrtnosti majki. Kažu da je većina smrtnih slučajeva povezanih s trudnoćom kombinovani rezultat 3–4 doprinoseća faktora. Neki od ovih faktora uključuju veće stope hroničnih stanja u manjinskim zajednicama,<ref name=":22">{{Cite journal |last=Petersen |first=Emily E. |date=2019 |title=Racial/Ethnic Disparities in Pregnancy-Related Deaths — United States, 2007–2016 |url=https://www.cdc.gov/mmwr/volumes/68/wr/mm6835a3.htm |journal=MMWR. Morbidity and Mortality Weekly Report |language=en-us |volume=68 |issue=35 |pages=762–765 |doi=10.15585/mmwr.mm6835a3 |pmid=31487273 |pmc=6730892 |issn=0149-2195}}</ref> lower rates of prenatal care,<ref name=":32">{{Cite web |first1=Samantha |last1=Artiga |first2=Olivia |last2=Pham |first3=Kendal |last3=Orgera |first4=Usha |last4=Ranji |date=10. 11. 2020 |title=Racial Disparities in Maternal and Infant Health: An Overview - Issue Brief |url=https://www.kff.org/report-section/racial-disparities-in-maternal-and-infant-health-an-overview-issue-brief/ |access-date=26. 6. 2022 |website=KFF |language=en-US}}</ref> i niže stope osiguranja.<ref name=":32"/> Nadalje, stope tinejdžerskih trudnoća su veće u manjinskim zajednicama, što je faktor rizika za komplikacije u trudnoći ili porođaju.<ref name=":32"/> Crnkinje i autohtone žene također se mogu susresti s rasnim predrasudama koje imaju zdravstveni radnici, što utječe na kvalitetu pružene njege za liječenje ili sprječavanje smrtonosnih bolesti. Na primjer, izvještaj NIH-a navodi da crnkinje imaju dva do tri puta veću vjerojatnost da će umrijeti od krvarenja ili embolije tokom trudnoće ili postporođajnog perioda.<ref name=":62">{{Cite web |date=12. 8. 2021 |title=NIH-funded study highlights stark racial disparities in maternal deaths |url=https://www.nih.gov/news-events/news-releases/nih-funded-study-highlights-stark-racial-disparities-maternal-deaths |access-date=8. 4. 2022 |website=National Institutes of Health (NIH) |language=EN}}</ref> Izvan interakcija između pružatelja zdravstvenih usluga i pacijenta, strukturni faktori mogu doprinijeti rasnoj razlici u smrtnosti majki. To uključuje jaz u pristupu primarnoj i preventivnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i druge društvene determinante zdravlja poput obrazovanja i podrške zajednice.<ref name=":32"/> Hronična stanja poput visokog krvnog pritiska i hipertenzije mogu uzrokovati komplikacije u trudnoći i majčin morbiditet, a ova stanja nastaju zbog efekata [[hipoteza vremenskih uticaja|hipoteze vremenskih uticaja]].<ref>{{Cite web |title=State of Maternal Mortality: The Inequitable Burden on Black Mothers {{!}} The Pursuit {{!}} University of Michigan School of Public Health {{!}} Maternal Health {{!}} Child Health {{!}} Pregnancy {{!}} Reproductive Health {{!}} Health for Women {{!}} Health Care Access |url=https://sph.umich.edu/pursuit/2020posts/state-of-maternal-mortality-the-inequitable-burden-on-black-mothers.html |access-date=3. 12. 2024 |website=sph.umich.edu |language=en}}</ref> Hipoteza o vremenskim utjecajima također navodi veću stopu prijevremenog porođaja među crnkinjama u Sjedinjenim Državama, što nije opasno samo za bebu, već ima posljedice i na biološkog roditelja. Crni biološki roditelj prijevremeno rođene bebe ima veću vjerovatnoću da će iskusiti visok krvni pritisak nakon prijevremenog porođaja i posljedično veću stopu kalcifikacije koronarnih arterija.<ref>{{Cite journal |last1=Catov |first1=Janet M. |last2=Snyder |first2=Gabrielle G. |last3=Fraser |first3=Abigail |last4=Lewis |first4=Cora E. |last5=Liu |first5=Kiang |last6=Althouse |first6=Andrew D. |last7=Bertolet |first7=Marnie |last8=Gunderson |first8=Erica P. |date=juli 2018 |title=Blood Pressure Patterns and Subsequent Coronary Artery Calcification in Women Who Delivered Preterm Births |journal=Hypertension |volume=72 |issue=1 |pages=159–166 |doi=10.1161/HYPERTENSIONAHA.117.10693 |pmc=6002920 |pmid=29792302}}</ref> === Religija === Postoji mnogo faktora koji utiču na zdravlje majki i pristup resursima. Jedan od tih faktora koji su nedavne studije istakle je [[religija]]. Naprimjer, jedna takva studija je navela da su, zbog neosjetljivosti i nedostatka znanja koje su ljekari pokazivali muslimanskim imigrantkinjama u Kanadi, njihove zdravstvene informacije i tretman patili..<ref name=":2">{{cite journal | vauthors = Reitmanova S, Gustafson DL | title = "They can't understand it": maternity health and care needs of immigrant Muslim women in St. John's, Newfoundland | journal = Maternal and Child Health Journal | volume = 12 | issue = 1 | pages = 101–11 | date = januar 2008 | pmid = 17592762 | doi = 10.1007/s10995-007-0213-4 | s2cid = 27789414 }}</ref> Zdravstvena njega koju su primale od ljekara nije pružala informacije o njihovim vjerskim ili kulturnim praksama i malo je učinila u pružanju kulturnih prilagođavanja i emocijske podrške.<ref name=":2"/> Kako bi se osiguralo sigurnije i ugodnije okruženje za muslimanke, dokazano je da im je potrebna veća podrška koja bi ih povezala s imigrantskom zajednicom i informacije vezane za zdravlje.<ref name=":2"/> Diskriminacija na osnovu religije je faktor koji utiče na zdravstvenu zaštitu majki žena iz različitih sredina. Nema mnogo diskusije o studijama koje odražavaju teškoće kroz koje žene prolaze u pogledu svoje religije i majčinske brige. Stigmatizacija određenih majčinskih i reproduktivnih praksi uobičajena je u kontekstu religije. Na +primjer, u studiji koja se fokusirala na intervjuisanje žena koje su imale abortus, jedna učesnica je 16 puta upotrijebila riječ "krivica" u svom jednosatnom intervjuu.<ref name=":3">{{Cite journal| vauthors = Cockrill K, Nack A |date= decembar 2013 |title="I'm Not That Type of Person": Managing the Stigma of Having an Abortion |journal=Deviant Behavior|volume=34|issue=12|pages=973–990|doi=10.1080/01639625.2013.800423 |s2cid= 146483608 }}</ref> Navela je da je uzrok njene krivnje njen katolički odgoj.<ref name=":3" /> Ukupni podaci pokazali su da postoji jaka veza između religije i samostigme.<ref name=":3" /> Među ženama koje su se identificirale kao prakticirajuće kršćanke, 65% je dalo izjave koje dokazuju efekte samostigme.<ref name=":3" /> Postoji mnogo stigme i normi u vezi s religijom koje, zauzvrat, dovode žene u rizik prilikom primanja zdravstvene zaštite.<ref>{{cite journal | vauthors = Målqvist M | title = Preserving misconceptions or a call for action?--A hermeneutic re-reading of the Nativity story | journal = Global Health Action | volume = 8| date = 24. 12. 2015 | pmid = 26707126 | pmc = 4691587 | doi = 10.3402/gha.v8.30386 }}</ref> Pokazalo se da drugi vjerski običaji i tradicije negativno utiču na zdravlje majki. Praktikanti apostolizma u [[Zimbabve]]u povezani su s većom smrtnošću majki.<ref name=":5">{{cite journal | vauthors = Munyaradzi Kenneth D, Marvellous M, Stanzia M, Memory DM | title = Praying until Death: Apostolicism, Delays and Maternal Mortality in Zimbabwe | journal = PLOS ONE | volume = 11 | issue = 8 | date = 10. 8. 2016 | pmid = 27509018 | pmc = 4979998 | doi = 10.1371/journal.pone.0160170 | bibcode = 2016PLoSO..1160170M | doi-access = free }}</ref> Rezultati studije pokazali su opasne veze koje religija može imati sa zdravljem majki.<ref name=":5"/> Opći trend pokazuje da apostolicizam promovira visoku plodnost, rane brakove, neupotrebu kontracepcije i nisku ili nikakvu upotrebu bolničke njege.<ref name=":5"/> Postoje kašnjenja u prepoznavanju znakova opasnosti, odlučivanju o traženju njege i primanju odgovarajuće zdravstvene zaštite.<ref name=":5"/> Buduće studije mogu ispitati kako se društvene tradicije ili očekivanja poput rodnih uloga mogu kombinirati s religijom i rezultirati lošijom zdravstvenom njegom majki. Iako faktori religije mogu negativno utjecati na zdravstvenu njegu majki, druge studije pokazuju potrebu za razumijevanjem različitih vjerskih uvjerenja i praksi. U Gani su intervjui sa ženama pokazali prednosti transparentnih vjerskih uvjerenja i praksi tokom trudnoće i porođaja.<ref name=":6">{{cite journal | vauthors = Aziato L, Odai PN, Omenyo CN | title = Religious beliefs and practices in pregnancy and labour: an inductive qualitative study among post-partum women in Ghana | journal = BMC Pregnancy and Childbirth | volume = 16 | issue = 1 | article-number = 138 | date = juni 2016 | pmid = 27267923 | pmc = 4895969 | doi = 10.1186/s12884-016-0920-1 | doi-access = free }}</ref> Duhovne intervencije koje su pastori provodili tokom trudnoće uključivale su molitvu, otkrivenja, preokretanje negativnih snova, polaganje ruku i pomazanje žena.<ref name=":6" /> Religijski artefakti koji su žene koristile tokom trudnoće i porođaja bili su ulje za pomazanje, blagoslovljena voda, naljepnice, blagoslovljena bijela maramica, blagoslovljeni pijesak, Biblija i krunica.<ref name=":6" /> Žene su uspostavile mnoge veze s ovim praksama i svojom religijom, poput toga da Bog ima sposobnost da smanji porođajne bolove i da osigura siguran i uspješan porođaj.<ref name=":6" /> Rezultati su zaključili da je duhovnost sastavni dio brige o trudnicama u Gani.<ref name=":6" /> Kako bi se osigurala sigurnost ovih žena, njihovi vjerski običaji ne bi trebali biti u tajnosti.<ref name=":6" /> Prisutnost artefakata implicira da žene nemaju slobodu da praktikuju svoju religiju kod kuće.<ref name=":6" /> Zaključeno je da pastori trebaju biti osjetljivi na svoju ulogu u procesu porođaja i da otkrivenja i duhovne intervencije ne bi trebale dovesti do komplikacija u trudnoći ili porođaju.<ref name=":6" /> Buduće studije religije i Zdravstvena njega majki će se fokusirati na ulogu pastora, porodičnu podršku i stavove babica ili zdravstvenih radnika u različitim društvima širom svijeta. ==Uticaj na zdravlje i razvoj djeteta== ===Preneonatusno zdravlje=== [[Preneonatusna njega]] je važan dio osnovne zdravstvene zaštite majki.<ref>{{Cite web|url=https://www.womenshealth.gov/pregnancy/youre-pregnant-now-what/prenatal-care-and-tests|title=Prenatal care and tests {{!}} womenshealth.gov|website=womenshealth.gov|language=en|access-date=7. 11. 2018|date=13. 12. 2016}}</ref> Preporučuje se da trudnice obave najmanje četiri prenatalna pregleda, tokom kojih zdravstveni radnik može provjeriti znakove bolesti – poput pothranjenosti, anemije ili infekcije – i pratiti zdravlje i stanje fetusa..<ref name="unfpa.org">{{Cite web|url=http://www.unfpa.org/maternal-health|title=Maternal health|website=www.unfpa.org|language=en|access-date=22. 4. 2018}}</ref> Tokom ovih posjeta, žene dobijaju savjete o ishrani i higijeni kako bi optimizirale svoje zdravlje prije i nakon porođaja. Ove posjete mogu uključivati i održavanje zdravlja zbog bilo kakvih već postojećih zdravstvenih stanja koja je žena možda imala prije trudnoće - poput dijabetesa, hipertenzije ili bolesti bubrega. U saradnji sa svojim ljekarom, pacijentica može razviti plan porođaja koji opisuje kako doći do zdravstvene zaštite i šta učiniti u slučaju nužde. Model CenteringPregnancy (grupna prenatalna njega) je relativno novi dodatak prenatalnoj zdravstvenoj zaštiti i pokazao se da poboljšava i ishode porođaja i zadovoljstvo pacijenta i pružatelja usluga.<ref name=":13">{{Cite journal |last=Rotundo |first=Genie |date=decembar 2011 |title=Centering Pregnancy: The Benefits of Group Prenatal Care |journal=Nursing for Women's Health |volume=15 |issue=6 |pages=508–518 |doi=10.1111/j.1751-486x.2011.01678.x |pmid=22900691 |issn=1751-4851}}</ref> Konkretno, randomizirano kontrolirano ispitivanje pokazalo je smanjenje prijevremenog porođaja za 33 % (n=995), a smanjenje je bilo još izraženije kod crnih/afroameričkih učesnika.<ref>{{Cite journal |last1=Ickovics |first1=Jeannette R. |last2=Kershaw |first2=Trace S. |last3=Westdahl |first3=Claire |last4=Magriples |first4=Urania |last5=Massey |first5=Zohar |last6=Reynolds |first6=Heather |last7=Rising |first7=Sharon Schindler |date=august 2007 |title=Group Prenatal Care and Perinatal Outcomes |url=https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2007-08_110_2/page/330 |journal=Obstetrics & Gynecology |volume=110 |issue=2 |pages=330–339 |doi=10.1097/01.aog.0000275284.24298.23 |pmid=17666608 |pmc=2276878 |issn=0029-7844}}</ref> CenteringPregnancy pruža fizičke preglede, edukaciju i vršnjačku podršku grupi trudnica koje imaju sličan termin porođaja.<ref name=":13" /> Istraživanja u prenatalnoj njezi u grupama koje su usklađene po rasi (poput EMBRACE grupe na UCSF-u) još nisu dovoljno istražena da bi ukazala na poboljšane ishode..<ref>{{Cite web |date=16. 6. 2020 |title=EMBRACE: Perinatal Care for Black Families |url=https://womenshealth.ucsf.edu/coe/embrace-perinatal-care-black-families |access-date=12. 9. 2022 |website=UCSF Womens Health}}</ref> Ipak, dokazano je da rasno usklađena njega poboljšava iskustvo pacijenata<ref>{{Cite journal |last1=Takeshita |first1=Junko |last2=Wang |first2=Shiyu |last3=Loren |first3=Alison W. |last4=Mitra |first4=Nandita|author4-link=Nandita Mitra |last5=Shults |first5=Justine |last6=Shin |first6=Daniel B. |last7=Sawinski |first7=Deirdre L. |date=9. 11. 2020 |title=Association of Racial/Ethnic and Gender Concordance Between Patients and Physicians With Patient Experience Ratings |journal=JAMA Network Open |language=en |volume=3 |issue=11 |pages=e2024583 |doi=10.1001/jamanetworkopen.2020.24583 |issn=2574-3805 |pmc=7653497 |pmid=33165609}}</ref> i komunikacija između pacijenta i pružatelja usluga.<ref>{{Cite journal |last1=Shen |first1=Megan Johnson |last2=Peterson |first2=Emily B. |last3=Costas-Muñiz |first3=Rosario |last4=Hernandez |first4=Migda Hunter |last5=Jewell |first5=Sarah T. |last6=Matsoukas |first6=Konstantina |last7=Bylund |first7=Carma L. |date=februar 2018 |title=The Effects of Race and Racial Concordance on Patient-Physician Communication: A Systematic Review of the Literature |journal=Journal of Racial and Ethnic Health Disparities |language=en |volume=5 |issue=1 |pages=117–140 |doi=10.1007/s40615-017-0350-4 |issn=2197-3792 |pmc=5591056 |pmid=28275996}}</ref> Rasna podudarnost između novorođenčadi i ljekara bila je značajno povezana s poboljšanjem smrtnosti crne dojenčadi u 2020. godini,<ref>{{Cite journal |last1=Greenwood |first1=Brad N. |last2=Hardeman |first2=Rachel R. |last3=Huang |first3=Laura |last4=Sojourner |first4=Aaron |date=septembar 2020 |title=Physician–patient racial concordance and disparities in birthing mortality for newborns |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |language=en |volume=117 |issue=35 |pages=21194–21200 |doi=10.1073/pnas.1913405117 |issn=0027-8424 |pmc=7474610 |pmid=32817561|bibcode=2020PNAS..11721194G |doi-access=free }}</ref> ali opovrgnuto u 2024.<ref>Physician–patient racial concordance and newborn mortality. George J. Borjas & Robert VerBruggen, 16 September 2024, https://www.pnas.org/doi/10.1073/pnas.2409264121</ref><ref>{{cite news|access-date=20. 5. 2025 |date=27. 10. 2024 |language=en |quote=Although the authors of the original 2020 study had controlled for various factors, they had not included very low birth weight (ie, babies born weighing less than 1,500 grams, who account for about half of infant mortality). Once this was also taken into consideration, there was no measurable difference in outcomes |title=The data hinted at racism among white doctors. Then scholars looked again |url=https://www.economist.com/united-states/2024/10/27/the-data-hinted-at-racism-among-white-doctors-then-scholars-looked-again |newspaper=[[The Economist]]}}<!-- auto-translated from Spanish by Module:CS1 translator --></ref> Siromaštvo, [[pothranjenost]] i upotreba supstanci mogu doprinijeti oštećenim kognitivnim, motoričkim i bihevioralnim problemima tokom djetinjstva.<ref name=Hurt>{{cite journal | vauthors = Hurt H, Brodsky NL, Roth H, Malmud E, Giannetta JM | title = School performance of children with gestational cocaine exposure | journal = Neurotoxicology and Teratology | volume = 27 | issue = 2 | pages = 203–11 | year = 2005 | pmid = 15734271 | doi = 10.1016/j.ntt.2004.10.006 | bibcode = 2005NTxT...27..203H }}</ref> Drugim riječima, ako majka nije u optimalnom zdravstvenom stanju tokom prenatalnog perioda (vrijeme dok je trudna) i/ili je fetus izložen teratogenima, veća je vjerovatnoća da će dijete iskusiti zdravstvene ili razvojne poteškoće ili smrt. Okruženje u kojem majka brine o embrionu/fetusu ključno je za njegovu dobrobit i nakon trudnoće i rođenja. [[Teratologija|Teratogen]] je "bilo koji agens koji potencijalno može uzrokovati urođenu mahanu ili negativno promijeniti kognitivne i bihevioralne ishode."<ref>{{cite book |title=Understanding Genetics: A District of Columbia Guide for Patients and Health Professionals t of Columbia |chapter=Teratogens/Prenatal Substance Abuse |date=17. 2. 2010 |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK132140/ |publisher=Genetic Alliance |access-date=27. 1. 2023}}</ref> Doza, genetička predispozicija i vrijeme izlaganja su faktori koji utiču na stepen efekta teratogena na embrion ili fetus..<ref name=Santrock>{{cite book|last=Santrock|first=John W. | name-list-style = vanc |title=Life-Span Development|url=https://archive.org/details/lifespandevelopm0000sant_t4h3|year=2013|publisher=McGraw Hill|location=New York, NY|isbn=978-0-07-131868-6|pages=[https://archive.org/details/lifespandevelopm0000sant_t4h3/page/82 82]–83|edition=14th }}</ref> Lijekovi na recept koji se uzimaju tokom trudnoće, kao što su [[streptomicin]], [[tetraciklin]], neki [[antidepresiv]]i, progestin, sintetski [[estrogen]] i Accutane,<ref name="Crijns_2012">{{cite journal | vauthors = Crijns HJ, van Rein N, Gispen-de Wied CC, Straus SM, de Jong-van den Berg LT | title = Prescriptive contraceptive use among isotretinoin users in the Netherlands in comparison with non-users: a drug utilisation study | journal = Pharmacoepidemiology and Drug Safety | volume = 21 | issue = 10 | pages = 1060–6 | date = oktobar 2012 | pmid = 22228673 | doi = 10.1002/pds.3200 | s2cid = 35402923 | url = https://pure.rug.nl/ws/files/15052761/Crijns_2012_Pharmacoepidemiol_Drug_Saf.pdf }}</ref><ref name="Koren_2012">{{cite journal | vauthors = Koren G, Nordeng H | title = Antidepressant use during pregnancy: the benefit-risk ratio | url = https://archive.org/details/sim_american-journal-of-obstetrics-and-gynecology_2012-09_207_3/page/n35 | journal = American Journal of Obstetrics and Gynecology | volume = 207 | issue = 3 | pages = 157–63 | date = septembar 2012 | pmid = 22425404 | doi = 10.1016/j.ajog.2012.02.009 }}</ref> kao i lijekovi koji se mogu kupiti bez recepta, poput tableta za mršavljenje, mogu rezultirati teratogenim posljedicama za razvoj embrija/fetusa. Osim toga, poznato je da visoke doze aspirina dovode do krvarenja kod majke i fetusa, iako niske doze aspirina obično nisu štetne.<ref name=Bennett>{{cite journal | vauthors = Bennett SA, Bagot CN, Arya R | title = Pregnancy loss and thrombophilia: the elusive link | journal = British Journal of Haematology | volume = 157 | issue = 5 | pages = 529–42 | date = juni 2012 | pmid = 22449204 | doi = 10.1111/j.1365-2141.2012.09112.x | s2cid = 10677131 | doi-access = free }}</ref><ref name=Marret>{{cite journal | vauthors = Marret S, Marchand L, Kaminski M, Larroque B, Arnaud C, Truffert P, Thirez G, Fresson J, Rozé JC, Ancel PY | display-authors = 6 | title = Prenatal low-dose aspirin and neurobehavioral outcomes of children born very preterm | journal = Pediatrics | volume = 125 | issue = 1 | pages = e29-34 | date = januar 2010 | pmid = 20026499 | doi = 10.1542/peds.2009-0994 | doi-access = free }}</ref> [[Novorođenčad]] čije majke koriste heroin tokom gestacijskog perioda često pokazuju simptome odvikavanja pri rođenju i vjerovatnije će imati problema s pažnjom i zdravstvene probleme kako odrastaju.<ref name=Blandthorn>{{cite journal | vauthors = Blandthorn J, Forster DA, Love V | title = Neonatal and maternal outcomes following maternal use of buprenorphine or methadone during pregnancy: findings of a retrospective audit | journal = Women and Birth | volume = 24 | issue = 1 | pages = 32–9 | date = mart 2011 | pmid = 20864426 | doi = 10.1016/j.wombi.2010.07.001 }}</ref> Upotreba stimulansa poput [[metamfetamin]]a i [[kokain]]a tokom trudnoće povezana je s nizom problema za dijete, kao što su niska porođajna težina i mali obim glave, motorna i kognitivna kašnjenja u razvoju, kao i problemi u ponašanju tokom djetinjstva.<ref>{{cite book | vauthors = Field TM | year = 2007 | title = The amazing infant | location = Malden, MA | publisher = Blackwell }}</ref><ref name="Meyer_2009">{{cite journal | vauthors = Meyer KD, Zhang L | title = Short- and long-term adverse effects of cocaine abuse during pregnancy on the heart development | journal = Therapeutic Advances in Cardiovascular Disease | volume = 3 | issue = 1 | pages = 7–16 | date = februar 2009 | pmid = 19144667 | pmc = 2710813 | doi = 10.1177/1753944708099877 }}</ref><ref name="pmid20600846">{{cite journal | vauthors = Richardson GA, Goldschmidt L, Leech S, Willford J | title = Prenatal cocaine exposure: Effects on mother- and teacher-rated behavior problems and growth in school-age children | journal = Neurotoxicology and Teratology | volume = 33 | issue = 1 | pages = 69–77 | date = 2011 | pmid = 20600846 | pmc = 3026056 | doi = 10.1016/j.ntt.2010.06.003 | bibcode = 2011NTxT...33...69R }}</ref><ref name="pmid21334365">{{cite journal | vauthors = Piper BJ, Acevedo SF, Kolchugina GK, Butler RW, Corbett SM, Honeycutt EB, Craytor MJ, Raber J | display-authors = 6 | title = Abnormalities in parentally rated executive function in methamphetamine/polysubstance exposed children | journal = Pharmacology, Biochemistry, and Behavior | volume = 98 | issue = 3 | pages = 432–9 | date = maj 2011 | pmid = 21334365 | pmc = 3069661 | doi = 10.1016/j.pbb.2011.02.013 }}</ref> Američka akademija za dječju i adolescentnu psihijatriju otkrila je da šestogodišnjaci čije su majke pušile tokom trudnoće postižu niže rezultate na testu inteligencije od djece čije majke nisu pušile.<ref name=Goldschmidt>{{cite journal | vauthors = Goldschmidt L, Richardson GA, Willford J, Day NL | title = Prenatal marijuana exposure and intelligence test performance at age 6 | journal = Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry | volume = 47 | issue = 3 | pages = 254–263 | date = mart 2008 | pmid = 18216735 | doi = 10.1097/chi.0b013e318160b3f0 }}</ref> [[Pušenje]] cigareta tokom trudnoće može imati mnoštvo štetnih posljedica na zdravlje i razvoj potomstva. Uobičajene posljedice pušenja tokom trudnoće uključuju prijevremene porođaje, nisku porođajnu težinu, smrt fetusa i novorođenčadi, respiratorne probleme i [[sindrom iznenadne novorođrnačke smrti]] (SIDS),<ref name="Santrock"/>, kao i povećan rizik od kognitivnog oštećenja, poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) i drugih problema u ponašanju.<ref name=Abbott>{{cite journal | vauthors = Abbott LC, Winzer-Serhan UH | title = Smoking during pregnancy: lessons learned from epidemiological studies and experimental studies using animal models | journal = Critical Reviews in Toxicology | volume = 42 | issue = 4 | pages = 279–303 | date = april 2012 | pmid = 22394313 | doi = 10.3109/10408444.2012.658506 | s2cid = 38886526 }}</ref> Također, u studiji objavljenoj u časopisu International Journal of Cancer, djeca čije su majke pušile tokom trudnoće imala su 22% veći rizik od ne-Hodgkinovog limfoma.<ref name=Antonopoulos>{{cite journal | vauthors = Antonopoulos CN, Sergentanis TN, Papadopoulou C, Andrie E, Dessypris N, Panagopoulou P, Polychronopoulou S, Pourtsidis A, Athanasiadou-Piperopoulou F, Kalmanti M, Sidi V, Moschovi M, Petridou ET | display-authors = 6 | title = Maternal smoking during pregnancy and childhood lymphoma: a meta-analysis | journal = International Journal of Cancer | volume = 129 | issue = 11 | pages = 2694–703 | date = decembar 2011 | pmid = 21225624 | doi = 10.1002/ijc.25929 | s2cid = 5251307 | doi-access = free }}</ref> Iako se općenito ne zna da li umjerena upotreba alkohola (jedna do dvije porcije nekoliko dana u sedmici) tokom trudnoće uzrokuje [[fetusni alkoholni spektar poremećaja]] (FASD), glavni hirurg SAD-a savjetuje da se alkohol uopšte ne konzumira tokom trudnoće.<ref name=Cheng>{{cite journal | vauthors = Cheng D, Kettinger L, Uduhiri K, Hurt L | title = Alcohol consumption during pregnancy: prevalence and provider assessment | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 117 | issue = 2 Pt 1 | pages = 212–7 | date = februar 2011 | pmid = 21252732 | doi = 10.1097/aog.0b013e3182078569 | s2cid = 13548123 }}</ref> Prekomjerna upotreba alkohola tokom trudnoće može uzrokovati FASD, koji se obično sastoji od fizičkih i kognitivnih abnormalnosti kod djeteta, kao što su deformiteti lica, defekti udova, lica i srca, problemi u učenju, ispodprosječna [[inteligencija]] i [[mentalna retardacija|intelektualna invalidnost (ID)]].<ref name=Painter>{{cite journal | vauthors = Paintner A, Williams AD, Burd L | title = Fetal alcohol spectrum disorders-- implications for child neurology, part 1: prenatal exposure and dosimetry | journal = Journal of Child Neurology | volume = 27 | issue = 2 | pages = 258–63 | date = februar 2012 | pmid = 22351188 | doi = 10.1177/0883073811428376 | s2cid = 46215913 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Paintner A, Williams AD, Burd L | title = Fetal alcohol spectrum disorders--implications for child neurology, part 2: diagnosis and management | journal = Journal of Child Neurology | volume = 27 | issue = 3 | pages = 355–62 | date = mart 2012 | pmid = 22241713 | doi = 10.1177/0883073811428377 | s2cid = 40864343 }}</ref> Iako se HIV/AIDS može prenijeti na potomstvo u različitim vremenskim periodima, najčešće vrijeme kada majke prenose virus je tokom trudnoće. Tokom perineonatusnog perioda, embrion/fetus se može zaraziti virusom putem placente.<ref name="Santrock"/> [[Gestacijski dijabetes]] je direktno povezan sa [[gojaznost|gojaznošću]] kod potomstva tokom [[adolescencija|adolescencije]].<ref name=Pettitt>{{cite journal | vauthors = Pettitt DJ, Baird HR, Aleck KA, Bennett PH, Knowler WC | title = Excessive obesity in offspring of Pima Indian women with diabetes during pregnancy | url = https://archive.org/details/sim_new-england-journal-of-medicine_1983-02-03_308_5/page/242 | journal = The New England Journal of Medicine | volume = 308 | issue = 5 | pages = 242–5 | date = februar 1983 | pmid = 6848933 | doi = 10.1056/NEJM198302033080502 }}</ref> Osim toga, djeca čije su majke imale dijabetes imaju veću vjerovatnoću da razviju [[dijabetes tipa II]].<ref name=Dabelea>{{cite journal | vauthors = Dabelea D, Hanson RL, Bennett PH, Roumain J, Knowler WC, Pettitt DJ | title = Increasing prevalence of Type II diabetes in American Indian children | url = https://archive.org/details/sim_diabetologia_1998-08_41_8/page/904 | journal = Diabetologia | volume = 41 | issue = 8 | pages = 904–10 | date = august 1998 | pmid = 9726592 | doi = 10.1007/s001250051006 | doi-access = free }}</ref> Majke koje imaju gestacijski dijabetes imaju veliku vjerovatnoću da rode vrlo krupnu djecu (4,5&nbsp;kg ili više).<ref name="Santrock"/> Ovo je uzrok makrosomije. Novorođenčad s makrosomijom imaju značajno povećane stope hipoglikemije u poređenju s dojenčadi majki bez dijabetesa. To je zato što su makrosomska novorođenčad navikla na visoke nivoe šećera u krvi u maternici, što rezultira prirodno visokim nivoima inzulina. Pri rođenju, kada se gestacijski izvor šećera u krvi naglo ukloni, to uzrokuje da novorođenčad doživi ozbiljne padove šećera u krvi.<ref>{{Cite journal |last1=Mitanchez |first1=Delphine |last2=Yzydorczyk |first2=Catherine |last3=Simeoni |first3=Umberto |date=10. 6. 2015 |title=What neonatal complications should the pediatrician be aware of in case of maternal gestational diabetes? |journal=World Journal of Diabetes |volume=6 |issue=5 |pages=734–743 |doi=10.4239/wjd.v6.i5.734 |issn=1948-9358 |pmc=4458502 |pmid=26069722 |doi-access=free }}</ref> Budući da se ishrana embriona ili fetusa zasniva na majčinom unosu proteina, [[vitamin]]a, [[mineral]]a i ukupnih kalorija, dojenčad rođena od pothranjenih majki ima veću vjerovatnoću da pokaže malformacije. Osim toga, stres kod majke može direktno i indirektno uticati na fetus. Kada je majka pod stresom, u tijelu se događaju fiziološke promjene koje bi mogle naštetiti fetusu u razvoju. Osim toga, majka je sklonija ponašanjima koja bi mogla negativno uticati na fetus, kao što su [[pušenje duhana]], upotreba supstanci i upotreba [[alkohol]]a.<ref name="Santrock"/> ===Porođaj i spolno prenosive infekcije=== [[Herpes genitalis|Genitalni herpes]], [[rubeola]], citomegalovirus, varičela, parvovirus B19 i enterovirusi mogu se prenijeti na bebu kroz porođajni kanal tokom porođaja.<ref name="pmid21269306">{{cite journal | vauthors = Li JM, Chen YR, Li XT, Xu WC | title = Screening of Herpes simplex virus 2 infection among pregnant women in southern China | journal = The Journal of Dermatology | volume = 38 | issue = 2 | pages = 120–4 | date = februar 2011 | pmid = 21269306 | doi = 10.1111/j.1346-8138.2010.00966.x | s2cid = 21282278 }}</ref><ref name="pmid21261443">{{cite journal | vauthors = Nigro G, Mazzocco M, Mattia E, Di Renzo GC, Carta G, Anceschi MM | title = Role of the infections in recurrent spontaneous abortion | journal = The Journal of Maternal-Fetal & Neonatal Medicine | volume = 24 | issue = 8 | pages = 983–9 | date = august 2011 | pmid = 21261443 | doi = 10.3109/14767058.2010.547963 | s2cid = 25192645 }}</ref><ref>{{Cite journal |last1=Neu |first1=Natalie |last2=Duchon |first2=Jennifer |last3=Zachariah |first3=Philip |date=mart 2015 |title=TORCH Infections |url=https://linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0095510814001250 |journal=Clinics in Perinatology |language=en |volume=42 |issue=1 |pages=77–103 |doi=10.1016/j.clp.2014.11.001|pmid=25677998 |url-access=subscription }}</ref> U trudnoćama u kojima je majka zaražena virusom, 25% beba rođenih kroz zaraženi porođajni kanal zadobije oštećenje mozga, a 1/3 umire.<ref name=Santrock /> [[HIV]]/[[AIDS]] se također može prenijeti tokom porođaja kontaktom s majčinim tjelesnim tekućinama ili prijenosom na fetus putem placente.<ref name=Santrock/> Majke u razvijenim zemljama često se mogu odlučiti za [[carski rez]], kako bi smanjile rizik od prijenosa virusa kroz porođajni kanal, ali ova opcija nije uvijek dostupna u zemljama u razvoju.<ref name="McIntyre">{{cite journal | vauthors = McIntyre J, Gray G | title = What can we do to reduce mother to child transmission of HIV? | journal = BMJ | volume = 324 | issue = 7331 | pages = 218–21 | date = januar 2002 | pmid = 11809646 | pmc = 1122134 | doi = 10.1136/bmj.324.7331.218 | jstor = 25227275 }}</ref> ===Postporođajni period=== {{glavni|Postporođajni peruod|Sanhujori}} Globalno, više od osam miliona od 136 miliona žena koje se porađaju svake godine ima prekomjerno [[krvarenje]] nakon porođaja.<ref name="Medicines">{{cite web|title=Medicines for Maternal Health |work=United Nations Population Fund |url=http://www.unfpa.org/publications/medicines-maternal-health|publisher=[[United Nations Population Fund|UNFPA]]}}</ref> Ovo stanje – medicinski poznato kao postporođajno krvarenje (PPH) – uzrokuje jednu od četiri smrtne slučaja majki koje se dogode godišnje i odgovorno je za više smrtnih slučajeva majki nego bilo koji drugi pojedinačni uzrok. Smrti uzrokovane postporođajnim krvarenjem nesrazmjerno pogađaju žene u zemljama u razvoju. Na svaku ženu koja umre od uzroka povezanih s trudnoćom, procjenjuje se da 20 do 30 ima ozbiljne komplikacije.<ref name="unfpa.org"/> Najmanje 15 % svih porođaja komplicirano je potencijalno fatalnim stanjem.<ref name="unfpa.org"/> Žene koje prežive takve komplikacije često zahtijevaju dugotrajan oporavak i mogu se suočiti s trajnim fizičkim, psihološkim, socijalnim i ekonomskim posljedicama. Iako su mnoge od ovih komplikacija nepredvidive, gotovo sve se mogu liječiti. Nalazi sistematskog pregleda literature iz 2023. godine pronašli su vezu između pokrića zdravstvenim osiguranjem i postporođajnih ishoda, što sugerira da su one s malo ili bez pokrića imale povećane negativne postporođajne zdravstvene ishode.<ref name="unfpa.org"/><ref>{{Cite journal |last1=Saldanha |first1=Ian J. |last2=Adam |first2=Gaelen P. |last3=Kanaan |first3=Ghid |last4=Zahradnik |first4=Michael L. |last5=Steele |first5=Dale W. |last6=Chen |first6=Kenneth K. |last7=Peahl |first7=Alex F. |last8=Danilack-Fekete |first8=Valery A. |last9=Stuebe |first9=Alison M. |last10=Balk |first10=Ethan M. |date=2. 6. 2023 |title=Health Insurance Coverage and Postpartum Outcomes in the US: A Systematic Review |journal=JAMA Network Open |language=en |volume=6 |issue=6 |pages=e2316536 |doi=10.1001/jamanetworkopen.2023.16536 |issn=2574-3805 |pmc=10238947 |pmid=37266938}}</ref> . Tokom [[postporođajni period|postporođajnog perioda]], mnoge majke doje svoju djecu. Prenošenje HIV-a/AIDS-a putem dojenja je ogroman problem u [[zemlja u razvoju|zemljama u razvoju]], posebno u afričkim zemljama.<ref name=McIntyre /> Većina dojenčadi koja se zarazi HIV-om putem majčinog mlijeka to učini u prvih šest sedmica života,<ref name=Hollander>{{cite journal | vauthors = Hollander D | title = Most Infant HIV Infection from Breast Milk Occurs within Six Weeks of Birth| url = https://archive.org/details/sim_international-family-planning-perspectives_2000-09_26_3/page/140 |journal=International Family Planning Perspectives|date=septembar 2000|volume=26|issue=3|page=141|jstor=2648305|doi=10.2307/2648305}}</ref> uprkos tome što antiretrovirusna terapija (tokom trudnoće, porođaja i dojenja) smanjuje rizik od prenosa za >90%. Međutim, kod zdravih majki postoje mnoge koristi za dojenčad koja se doje. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da majke doje svoju djecu prve dvije godine života, dok Američka akademija za pedijatriju i Američka akademija porodičnih ljekara preporučuju da majke to čine najmanje prvih šest mjeseci i da nastave onoliko dugo koliko je obostrano poželjno.<ref name=Stuebe&Schwarz>{{cite journal | vauthors = Stuebe AM, Schwarz EB | title = The risks and benefits of infant feeding practices for women and their children | journal = Journal of Perinatology | volume = 30 | issue = 3 | pages = 155–62 | date = mart 2010 | pmid = 19609306 | doi = 10.1038/jp.2009.107 | doi-access = free }}</ref> Dojenčad koju doje zdrave majke (koje nisu zaražene HIV-om/AIDS-om) manje su sklona [[infekcija]]ma kao što su ''Haemophilus influenza, ''[[Streptococcus pneunoniae]]'', ''[[Vibrio cholerae]]'', ''[[Escherichia coli]]'', ''[[Giardia lamblia]]'', streptokoki grupe B, ''[[Staphylococcus epidermidis]]'', [[rotavirus]], respiratorni sincicijski virus i [[herpes simplex virus]]-1, kao i gastrointestinalne infekcije i infekcije donjih disajnih puteva i otitis media. Niže stope smrtnosti dojenčadi uočene su kod dojenih beba, pored nižih stopa sindroma iznenadne smrti dojenčadi (SIDS). Smanjenje [[gojaznost]]i i bolesti poput metaboličkih bolesti u djetinjstvu, [[aszma|astme]], atopijskog [[dermatitis]]a, [[dijabetes]]a tipa I i raka u djetinjstvu također se uočava kod djece koja doje.<ref name=Stuebe&Schwarz/> Praćenje žena koje su rodile ključni je faktor jer pomaže u provjeri zdravlja majke. Budući da zdravstvene ustanove imaju evidenciju o ženama koje su rodile, kada se žene prate kako bi se pratio napredak njihovih beba, kao i njihovo zdravlje, lahko ih je uključiti u praćenje i osigurati da su dobro kako beba raste. Praćenje je popraćeno savjetima o prehrani kako bi se osiguralo da su i majka i njena beba u dobrom stanju. Ovo sprječava bolesti koje mogu uticati na oboje i pogoršati njihovo zdravlje. Osim toga, longitudinalno praćenje mora uključivati podršku mentalnom zdravlju i skrining, jer će otprilike 15% žena iskusiti postporođajnu depresiju, poznatu i kao "baby blues", u prvoj godini rođenja, iako obično počinje u prvih 1–3 sedmice nakon rođenja.<ref>{{Cite journal |last1=Frieder |first1=Ariela |last2=Fersh |first2=Madeleine |last3=Hainline |first3=Rachel |last4=Deligiannidis |first4=Kristina M. |date=mart 2019 |title=Pharmacotherapy of Postpartum Depression: Current Approaches and Novel Drug Development |journal=CNS Drugs |volume=33 |issue=3 |pages=265–282 |doi=10.1007/s40263-019-00605-7 |issn=1179-1934 |pmc=6424603 |pmid=30790145}}</ref><ref>{{Cite journal |last1=Gaynes |first1=B. N. |last2=Gavin |first2=N. |last3=Meltzer-Brody |first3=S. |author-link3=Samantha Meltzer-Brody |last4=Lohr |first4=K. N. |last5=Swinson |first5=T. |last6=Gartlehner |first6=G. |last7=Brody |first7=S. |last8=Miller |first8=W. C. |date=februar 2005 |title=Perinatal depression: prevalence, screening accuracy, and screening outcomes |journal=Evidence Report/Technology Assessment (Summary) |issue=119 |pages=1–8 |doi=10.1037/e439372005-001 |issn=1530-440X |pmc=4780910 |pmid=15760246}}</ref><ref>{{Cite web |title=Postpartum Depression |url=https://www.acog.org/en/womens-health/faqs/postpartum-depression |access-date=29. 8. 2022 |website=www.acog.org |language=en}}</ref> == Preporučene prakse za zdravlje majke == Zdravstvena njega majke i fetusa počinje s preneonatusnim zdravljem. Svjetska zdravstvena organizacija predlaže da je prvi korak ka zdravlju uravnotežena prehrana koja uključuje mješavinu [[povrće|povrća]], [[meso|mesa]], [[ribe]], orašastih plodova, cjelovitih žitarica, voća i mahunarki..<ref name=":0">{{Cite web|title=WHO recommendations on maternal health: guidelines approved by the WHO guidelines review committee|url=https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/259268/WHO-MCA-17.10-eng.pdf;jsessionid=7577C2BF2CBB9E1729BA005E0EC7D20F?sequence=1|publisher=World Health Organization|date=2017|access-date=19. 3. 2020}}</ref> Osim toga, trudnicama se preporučuje svakodnevna upotreba dodataka željeza i [[folna kislina|folne kiseline]]. Ove dodatke preporučuje glavni hirurg SAD-a kako bi se spriječile komplikacije pri porođaju kod majki i beba, kao što su niska porođajna težina, [[anemija]], [[hipertenzija]] i prijevremeni porođaj.<ref name=":0" /><ref name=":4">{{Cite book|url=http://www.nap.edu/catalog/11622|title=Preterm Birth: Causes, Consequences, and Prevention|date=23. 4. 2007|publisher=National Academies Press|isbn=978-0-309-10159-2|location=Washington, D.C.|doi=10.17226/11622|pmid=20669423| author = Institute of Medicine (US) Committee on Understanding Premature Birth Assuring Healthy Outcomes| veditors = Behrman RE, Butler AS }}</ref><ref>{{Cite web|title=Pregnancy Health: Exercise Programs to Prevent Gestational Hypertension|url=https://www.thecommunityguide.org/findings/pregnancy-health-exercise-programs-prevent-gestational-hypertension|date=10. 5. 2019|website=The Guide to Community Preventive Services (The Community Guide)|language=en|access-date=29. 4. 2020}}</ref> [[Folna kiselina]] može pomoći u formiranju neuralne cijevi kod fetusa, što se događa rano u gestaciji i stoga bi je trebalo preporučiti što je prije moguće.<ref name=":1">{{Cite web|title=WHO recommendations on antenatal care for a positive pregnancy experience|url=https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/250796/9789241549912-eng.pdf?sequence=1|publisher=World Health Organization|date=2016|access-date=19. 3. 2020}}</ref> Dodaci [[kalcij]]a i [[vitamin A|vitamina A]] također se preporučuju kada ta jedinjenja nisu dostupna ili su dostupna samo u niskim dozama u prirodnoj ishrani, ali drugi dodaci poput vitamina D, E, C i B6 se ne preporučuju.<ref name=":1"/> [[SZO]] također predlaže da vježbanje s malim intenzitetom i smanjenje unosa [[kofein]]a na manje od 330 mg/dan mogu pomoći u smanjenju vjerovatnoće neonatusnog morbiditeta.<ref name=":0"/> Trudnice bi trebale nastaviti s laganim vježbanjem jer se preporučuje za borbu protiv negativnih zdravstvenih ishoda, [[nuspojava]] i komplikacija pri porođaju povezanih s gojaznošću.<ref name=":4"/> Poništeni savjet da srčani ritam trudnica ne bi trebao prelaziti 140 od 2012. godine i dalje je bio popularno vjerovan.<ref>{{Cite journal |last1=Evenson |first1=Kelly |last2=Hesketh |first2=Kathryn |date=Jan–Feb 2023 |title=Monitoring Physical Activity Intensity During Pregnancy |journal=American Journal of Lifestyle Medicine |volume=17 |issue=1 |pages=18–31 |doi=10.1177/15598276211052277|pmid=36636387 |pmc=9830234 }}</ref><ref>{{Cite news |last=Vora |first=Shivani |date=5. 7. 2012 |title=Prenatal Fitness: Aerobics to Zumba |url=https://www.nytimes.com/2012/07/06/nyregion/staying-fit-while-pregnant-in-new-york.html |access-date=6. 7. 2024 |work=The New York Times}}</ref> Ukoliko se pojave mogući neželjeni efekti trudnoće, poput [[mučnina]], [[povraćanje|povraćanja]], žgaravice, grčeva u nogama, bolova u donjem dijelu leđa i zatvora, SZO preporučuje vježbanje niskog intenziteta, uravnoteženu ishranu ili prirodne biljne dodatke prehrani kako bi se ublažile nuspojave.<ref name=":0"/> Američki glavni hirurg preporučuje suzdržavanje od konzumiranja [[alkohol]]a ili [[nikotin]]a u bilo kojem obliku tokom cijele trudnoće i izbjegavanje njihove upotrebe kao načina ublažavanja nekih od ranije spomenutih nuspojava trudnoće.<ref>{{Cite web|title=Surgeon General Releases Report on E-Cigarettes |publisher=National Alliance of State Pharmacy Associations (NASPA) |url=https://naspa.us/blog/2016/12/09/surgeon-general-releases-report-e-cigarettes/ |date=9. 12. 2016}}</ref><ref>{{cite web |title=E-Cigarettes and Pregnancy |url=https://www.cdc.gov/maternal-infant-health/pregnancy-substance-abuse/e-cigarettes.html |date=15. 5. 2024 |publisher=CDC}}</ref> U slučaju zdravog [[vaginski porođaj|vaginskog porođaja]], majkama i bebama se obično preporučuje da ostanu u bolnici 24 sata prije odlaska. To se predlaže kako bi se omogućilo vrijeme za procjenu majke i djeteta zbog mogućih komplikacija poput krvarenja ili dodatnih trudova. SZO preporučuje da bebe obave preglede kod ljekara 3. dana, 7. –14. dana i 6 sedmica nakon rođenja.<ref name=":0"/> Prilikom ovih kontrolnih pregleda treba uzeti u obzir i emocijsko blagostanje majke. SZO također preporučuje posebnu pažnju na mogućnost postporođajne depresije, koja pogađa 10–15% majki u 40 zemalja.<ref>{{cite journal | vauthors = Halbreich U, Karkun S | title = Cross-cultural and social diversity of prevalence of postpartum depression and depressive symptoms | journal = Journal of Affective Disorders | volume = 91 | issue = 2–3 | pages = 97–111 | date = april 2006 | pmid = 16466664 | doi = 10.1016/j.jad.2005.12.051 | url = http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0165032705004222 | url-access = subscription }}</ref> Sistematski pregled iz 2021. godine pokazao je da su savjetodavne intervencije koje provode obučeni nespecijalistički pružatelji usluga, poput medicinskih sestara i babica, bile učinkovite u smanjenju perinatusne depresije i simptoma [[anksioznost]]i, ističući podjelu zadataka i telemedicinu kako bi se proširio pristup mentalnoj zdravstvenoj zaštiti za trudnice i žene nakon porođaja.<ref>{{Cite journal |last1=Singla |first1=Daisy R. |last2=Lawson |first2=Andrea |last3=Kohrt |first3=Brandon A. |last4=Jung |first4=James W. |last5=Meng |first5=Zifeng |last6=Ratjen |first6=Clarissa |last7=Zahedi |first7=Nika |last8=Dennis |first8=Cindy-Lee |last9=Patel |first9=Vikram |date=1. 5. 2021 |title=Implementation and Effectiveness of Nonspecialist-Delivered Interventions for Perinatal Mental Health in High-Income Countries: A Systematic Review and Meta-analysis |journal=JAMA Psychiatry |language=en |volume=78 |issue=5 |pages=498–509 |doi=10.1001/jamapsychiatry.2020.4556 |issn=2168-622X |pmc=7859878 |pmid=33533904}}</ref><ref>{{Cite journal |last1=Singla |first1=Daisy R. |last2=Silver |first2=Richard K. |last3=Vigod |first3=Simone N. |last4=Schoueri-Mychasiw |first4=Nour |last5=Kim |first5=J. Jo |last6=La Porte |first6=Laura M. |last7=Ravitz |first7=Paula |last8=Schiller |first8=Crystal E. |last9=Lawson |first9=Andrea S. |last10=Kiss |first10=Alex |last11=Hollon |first11=Steven D. |last12=Dennis |first12=Cindy-Lee |last13=Berenbaum |first13=Tara S. |last14=Krohn |first14=Holly A. |last15=Gibori |first15=Jamie E. |date=2025 |title=Task-sharing and telemedicine delivery of psychotherapy to treat perinatal depression: a pragmatic, noninferiority randomized trial |journal=Nature Medicine |language=en |volume=31 |issue=4 |pages=1214–1224 |doi=10.1038/s41591-024-03482-w |issn=1078-8956 |pmc=12003186 |pmid=40033113}}</ref> At these check ins mothers also have the opportunity to seek consultation from a physician about starting the breastfeeding process.<ref name=":1" /> == Dugoročni efekti na majku == Problemi sa zdravljem majke uključuju komplikacije porođaja koje ne rezultiraju smrću. Na svaku ženu koja umre tokom porođaja, otprilike 20 razvije [[infekcija|infekciju]], [[povreda|povredu]] ili [[invalidnost]].<ref>{{cite web |title=Maternal deaths worldwide drop by third |date=15. 9. 2010 |publisher=World Health Organization |url=https://www.who.int/mediacentre/news/releases/2010/maternal_mortality_20100915/en/index.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20100918223508/http://www.who.int/mediacentre/news/releases/2010/maternal_mortality_20100915/en/index.html|archive-date=18. 9. 2010}}</ref> Oko 75% žena koje umru na porođaju bile bi danas žive da su imale pristup prevenciji trudnoće i zdravstvenim intervencijama.<ref>{{Cite journal|publisher=African Progress Panel|date=2010|title=Maternal Health: Investing in the Lifeline of Healthy Societies & Economies|url=https://www.who.int/pmnch/topics/maternal/app_maternal_health_english.pdf|journal=Africa Progress Panel}}</ref> Crnkinje imaju veću vjerovatnoću da dožive smrtne slučajeve povezane s trudnoćom, kao i da dobiju manje efikasnu medicinsku njegu tokom trudnoće.<ref>{{Cite journal |date=april 2018 |title=Snapshot: Black Maternal Health in the United States |url=https://nationalpartnership.org/wp-content/uploads/2023/02/maternity-snapshot-black-maternal-health.pdf |journal=Snapshot |publisher=National Partnership for Women & Families}}</ref> Žene koje imaju hroničnu [[hipertenzija|hipertenziju]] prije trudnoće imaju povećan rizik od komplikacija kao što su prijevremeni porođaj, mala porođajna težina za gestacijsku dob ili [[mrtvorođenče]].<ref>{{cite journal |vauthors=Al Khalaf SY, O'Reilly ÉJ, Barrett PM, B Leite DF, Pawley LC, McCarthy FP, Khashan AS |date=maj 2021 |title=Impact of Chronic Hypertension and Antihypertensive Treatment on Adverse Perinatal Outcomes: Systematic Review and Meta-Analysis |journal=Journal of the American Heart Association |volume=10 |issue=9 |doi=10.1161/JAHA.120.018494 |pmc=8200761 |pmid=33870708}}</ref> Žene koje imaju visok [[krvni pritisak]] i imale su komplikacije u trudnoći imaju tri puta veći rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti u poređenju sa ženama sa normalnim krvnim pritiskom koje nisu imale komplikacije u trudnoći. Praćenje krvnog pritiska trudnica može pomoći u sprečavanju komplikacija i budućih kardiovaskularnih bolesti.<ref>{{Cite journal |date=21. 11. 2023 |title=Pregnancy complications increase the risk of heart attacks and stroke in women with high blood pressure |url=https://evidence.nihr.ac.uk/alert/pregnancy-complications-increase-the-risk-of-heart-attacks-and-stroke-in-women-with-high-blood-pressure/ |journal=NIHR Evidence |type=Plain English summary |publisher=National Institute for Health and Care Research |doi=10.3310/nihrevidence_60660|s2cid=265356623 |url-access=subscription }}</ref><ref>{{cite journal |vauthors=Al Khalaf S, Chappell LC, Khashan AS, McCarthy FP, O'Reilly ÉJ |date=juli 2023 |title=Association Between Chronic Hypertension and the Risk of 12 Cardiovascular Diseases Among Parous Women: The Role of Adverse Pregnancy Outcomes |journal=Hypertension |volume=80 |issue=7 |pages=1427–1438 |doi=10.1161/HYPERTENSIONAHA.122.20628 |pmid=37170819|doi-access=free }}</ref> Gotovo 50% porođaja u zemljama u razvoju i dalje se odvija bez medicinskog asistenta koji bi pomogao majci, a taj omjer je još veći u Južnoj Aziji. Žene u [[Sahel|podsaharskoj Africi]] uglavnom se oslanjaju na tradicionalne asistente pri porođaju (TBA), koji imaju malo ili nimalo formalne zdravstvene obuke. Prepoznajući njihovu ulogu, neke zemlje i nevladine organizacije ulažu napore da obuče TBA o temama majčinog zdravlja, kako bi se poboljšale šanse za bolje zdravstvene ishode kod majki i beba.<ref>{{cite web |title=Evaluation Findings: Support to traditional birth attendants |year=1996 |publisher=United Nations Population Fund |url=http://www.unfpa.org/monitoring/pdf/n-issue7.pdf |access-date=26. 12. 2025 |archive-date=2. 12. 2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121202064549/http://www.unfpa.org/monitoring/pdf/n-issue7.pdf |url-status=dead }}</ref> Dojenje pruža ženama nekoliko dugoročnih koristi. Žene koje doje imaju bolji nivo glukoze, metabolizam lipida i krvni pritisak, te brže gube težinu tokom trudnoće od onih koje ne doje. Osim toga, žene koje doje imaju niže stope raka dojke, raka jajnika i dijabetesa tipa 2.<ref name=Stuebe&Schwarz /> Međutim, važno je imati na umu da dojenje pruža značajne koristi ženama koje nisu zaražene HIV-om. U zemljama s visokim stopama HIV/AIDS-a, poput Južne Afrike i Kenije, virus je vodeći uzrok smrtnosti majki, posebno kod majki koje doje.<ref name=McIntyre /> Komplikacija je što mnoge majke zaražene HIV-om ne mogu priuštiti adaptirano mlijeko, te stoga nemaju načina da spriječe prijenos na dijete putem majčinog mlijeka ili izbjegnu zdravstvene rizike za sebe.<ref name=Hollander /> U ovakvim slučajevima, majke nemaju drugog izbora nego da doje svoju djecu bez obzira na svoje znanje o štetnim efektima. ==Stopa smrtnosti majki== {{glavni| Smrt majke}} [[Slika:Maternal mortality rate worldwide.jpg|thumb|upright=1.6|[[Stopa smrtnosti majki]] širom svijeta, definirana brojem smrtnih slučajeva majki na 100.000 živorođene djece od bilo kojeg uzroka povezanog s trudnoćom ili njenim liječenjem ili pogoršanog trudnoćom ili njenim liječenjem, isključujući slučajne ili uzročne slučajeve.<ref name=CIA2010>[https://web.archive.org/web/20111024112608/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2223rank.html?countryName=Australia&countryCode=as&regionCode=aus&rank=156#as Country Comparison: Maternal Mortality Rate] in [[:en:The World Factbook|The CIA World Factbook]]. Date of Information: 2010</ref>]] Širom svijeta, [[majčinska smrtnost|Stopa majčinske smrtnosti (SMS)]], koja se definiše kao broj smrtnih slučajeva na 100.000 živorođene djece po vremenskom periodu, smanjila se, pri čemu je jugoistočna Azija zabilježila najdramatičniji pad od 59%, a Afrika pad od 27%. Ne postoje regije koje su na putu da ispune Milenijumski cilj razvoja, a to je smanjenje majčinske smrtnosti za 75% do 2015.<ref>{{cite web |title=Maternal mortality ratio per 100,000 live births by WHO region, 1990–2008 |publisher=World Health Organization |url=http://gamapserver.who.int/gho/static_graphs/MDG5_MM_trends.png}}</ref>{{sfn|UN|2015}} ===Smrtnost majki – upozoravajući događaj=== U konsenzusu ACOG/SMFM iz septembra 2016. godine, objavljenom istovremeno u časopisu ''Obstetrics & Gynecology'' i od strane [[Američki koledž opstetričara i ginekologa|Američkog koledža opstetričara i ginekologa]] (ACOG), napomenuli su da, iako još nemaju "jedinstvenu, sveobuhvatnu definiciju teškog morbiditeta majki" (SMM), stopa SMM-a raste u Sjedinjenim Državama, kao i mortalitet majki. Oba su "povezana sa visokom stopom preventabilnosti".<ref name="ACOG_SMFM_2016">{{cite journal |vauthors=Kilpatrick SK, Ecker JL |title=Severe maternal morbidity: screening and review |journal=American Journal of Obstetrics and Gynecology |volume=215 |issue=3 |pages=B17-22 |date=septembar 2016 |pmid=27560600 |doi=10.1016/j.ajog.2016.07.050 |doi-access=free |url=http://www.ajog.org/article/S0002-9378(16)30523-3/pdf}}</ref><ref name="Obstet_Gynecol_2016">{{cite journal |title=Obstetric Care Consensus No 5 Summary: Severe Maternal Morbidity: Screening And Review |journal=Obstetrics and Gynecology |volume=128 |issue=3 |pages=670–1 |date=septembar 2016 |pmid=27548549 |doi=10.1097/AOG.0000000000001635 |s2cid=7481677}}</ref> Američka [[Zajednička komisija za akreditaciju zdravstvenih organizacija]] naziva [[majčinski mortalitet]] "[[sentinel događaj]]em" i koristi ga za procjenu kvaliteta zdravstvenog sistema. Podaci o majčinskom mortalitetu smatraju se važnim pokazateljem ukupnog kvaliteta zdravstvenog sistema jer trudnice preživljavaju u sanitarnim, sigurnim, dobro opremljenim i dobro opremljenim ustanovama. Ako nove majke napreduju, to ukazuje na to da zdravstveni sistem radi svoj posao. Ako ne, vjerovatno postoje problemi.<ref>{{cite journal |last=Garret |first=Laurie |name-list-style=vanc |title=The Challenge of Global Health |journal=Foreign Affairs |volume=86 |issue=1 |pages=14–38 |date=January–February 2007 |url=http://www.fao.org/WAICENT/faoInfo/Agricult/againfo/home/en/news_archive/doc/2010_GARRETT_Challenge_of_Global_Health.pdf |access-date=26. 12. 2025 |archive-date=23. 9. 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200923152223/http://www.fao.org/WAICENT/faoInfo/Agricult/againfo/home/en/news_archive/doc/2010_GARRETT_Challenge_of_Global_Health.pdf |url-status=dead }}{{rp|33}}</ref> Prema Garretu, povećanje broja majki na ginekološkom odjelu, zajedno sa očekivanim životnim vijekom, važan je cilj svjetske zdravstvene zajednice, jer pokazuju da se i drugi zdravstveni problemi poboljšavaju. Ako se ova područja poboljšaju, poboljšanja specifična za bolesti također mogu bolje pozitivno uticati na stanovništvo.{{sfn|Garret|2007|p=32}} ===MMR u zemljama s niskim i nižim srednjim prihodima=== ==== Statistika ==== Stope smrtnosti majki su izuzetno visoke širom svijeta. Međutim, većina žena koje umru tokom ili nakon trudnoće žive u zemljama s niskim i nižim srednjim prihodima. Konkretno, 2017. godine, 94% svih smrtnih slučajeva majki dogodilo se u zemljama s niskim i nižim srednjim prihodima. MMR u zemljama s niskim prihodima bio je 462 u 2017. godini, što znači da je 462 majke umrle tokom porođaja na svakih 100.000 živorođenih.<ref name=":8">{{Cite web |title=Maternal mortality |url=https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/maternal-mortality |access-date=8. 4. 2022 |website=www.who.int |language=en}}</ref> U mnogim zemljama s niskim i nižim srednjim prihodima komplikacije trudnoće i porođaja vodeći su uzroci smrti među ženama u reproduktivnoj dobi. Prema Izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije o zdravlju za 2005. godinu, loši uvjeti trudnoće i poroda čine četvrti vodeći uzrok smrti žena širom svijeta, nakon HIV-a/AIDS-a, malarije i tuberkuloze.<ref name=":9">{{cite web |author=World Health Organization |year=2005 |title=World Health Report 2005: make every mother and child count |url=https://www.who.int/whr/2005/en/index.html |archive-url=https://web.archive.org/web/20050409001725/http://www.who.int/whr/2005/en/index.html |archive-date=9. 4. 2005 |publisher=WHO |location=Geneva}}</ref> U zemljama s niskim prihodima, većina smrtnih slučajeva i povreda majki tokom trudnoće i porođaja uzrokovana je preventivnim problemima koji su uglavnom iskorijenjeni u zemljama s višim prihodima, uključujući postporođajno [[krvarenje]], [[hupertenzija|hipertenzivnu bolest]] i infekcije majki.<ref name=":10">{{Cite journal |last1=Goldenberg |first1=Robert L. |last2=McClure |first2=Elizabeth M. |last3=Saleem |first3=Sarah |date=22. 6. 2018 |title=Improving pregnancy outcomes in low- and middle-income countries |journal=Reproductive Health |volume=15 |issue=Suppl 1 |page=88 |doi=10.1186/s12978-018-0524-5 |issn=1742-4755 |pmc=6019988 |pmid=29945628 |doi-access=free}}</ref> Naprimjer, postporođajno krvarenje je vodeći uzrok smrti majki širom svijeta; međutim, 99% postporođajnih krvarenja javlja se u zemljama s niskim i nižim srednjim prihodima.<ref>{{cite journal | doi=10.1186/s12884-020-03303-1 | doi-access=free | title=Maternal multimorbidity during pregnancy and after childbirth in women in low- and middle-income countries: A systematic literature review | date=2020 | last1=McCauley | first1=Mary | last2=Zafar | first2=Shamsa | last3=Van Den Broek | first3=Nynke | journal=BMC Pregnancy and Childbirth | volume=20 | issue=1 | page=637 | pmid=33081734 | pmc=7574312 }}</ref> ==== Pad MMR tokom vremena ==== MMR je izuzetno visok u zemljama s niskim prihodima; međutim, potrebno je priznati smanjenje MMR-a koje se dogodilo u posljednje dvije decenije. MMR je drastično opao u zemljama s niskim prihodima od 2010. godine. U zemljama s niskim i nižim srednjim prihodima, prosječna stopa pada MMR-a je oko 2,9% od 2000. godine. Ovo poboljšanje je uzrokovano nižim stopama trudnoća u nekim zemljama; višim prihodima, što poboljšava ishranu i pristup zdravstvenoj zaštiti; većim obrazovanjem za žene; i sve većom dostupnošću "kvalifikovanih porođajnih asistentica" - osoba sa obukom za osnovnu i hitnu akušersku njegu - koje pomažu ženama da se porode. Uprkos ovom ogromnom napretku, još uvijek ima puno posla koji treba obaviti kako bi zemlje s niskim prihodima ispunile cilj organizacije SZO da stopa smrtnosti od 130 do 2030. godine bude manja od 130. Gledajući unaprijed, stopa smrtnosti od 130 do 2030. godine mora se nastaviti smanjivati kroz poboljšanje pristupa kvalifikovanim porodiljama za izvođenje carskih rezova i drugih neophodnih procedura, povećan pristup planiranju porodice i povećan pristup bolničkim ustanovama.<ref name=":10"/> ===MMR u zemljama s visokim prihodima=== Do početka 20. vijeka razvijene i zemlje u razvoju imale su slične stope smrtnosti majki.<ref name="strategies_1998"/> Budući da se većina smrtnih slučajeva i povreda majki može spriječiti,<ref name="ACOG_SMFM_2016"/> one su uglavnom iskorijenjene u razvijenom svijetu. U razvijenim zemljama, crnkinje (ne-Latinoamerikanke) imaju veće stope smrtnosti majki od bjelkinja (ne-Latinoamerikanki). Prema podacima [[Odjel za zdravlje i mentalnu higijenu grada New Yorka|Odjel za zdravlje i mentalnu higijenu grada New Yorka - Zavod za zdravlje majke, dojenčadi i reproduktivno zdravlje]], utvrđeno je da je od 2008. do 2012. godine stopa smrtnosti povezane s trudnoćom kod crnkinja (koje nisu Latinoamerikanke) dvanaest puta veća od bijelkinja (koje nisu Latinoamerikanke).<ref>{{cite web | title = New York City, 2008–2012: Severe Maternal Morbidity | url = https://www1.nyc.gov/assets/doh/downloads/pdf/data/maternal-morbidity-report-08-12.pdf | work = New York City Department of Health and Mental Hygiene | date = 2016 | location = New York, NY | access-date = 26. 12. 2025 | archive-date = 11. 8. 2023 | archive-url = https://web.archive.org/web/20230811121016/https://www.nyc.gov/assets/doh/downloads/pdf/data/maternal-morbidity-report-08-12.pdf | url-status = dead }}</ref> SAD ima "najvišu stopu smrtnosti majki u industrijaliziranom svijetu".<ref name="ProPublica_Ellison_2017"/> Također se procjenjuje da je 50% smrtnih slučajeva uzrokovano uzrocima koji se mogu spriječiti.<ref>{{cite journal | vauthors = Troiano NH, Witcher PM | title = Maternal Mortality and Morbidity in the United States: Classification, Causes, Preventability, and Critical Care Obstetric Implications | journal = The Journal of Perinatal & Neonatal Nursing | volume = 32 | issue = 3 | pages = 222–231 | date = 2018 | pmid = 30036304 | doi = 10.1097/jpn.0000000000000349 | s2cid = 51712622 }}</ref> Utvrđeno je da crnkinje imaju veće stope smrtnosti majki od kardiomiopatije, komplikacija od hipertenzije i krvarenja.<ref name=":14">{{Cite journal|title=Reducing Disparities in Severe Maternal Morbidity and Mortality|first=Elizabeth A.|last=Howell|date=2. 6. 2018|journal=Clinical Obstetrics and Gynecology|volume=61|issue=2|pages=387–399|doi=10.1097/GRF.0000000000000349|pmid=29346121|pmc=5915910}}</ref> Također je utvrđeno da crnkinje imaju povećan rizik od preeklampsije, abrupcije posteljice, preporoda posteljice i postporođajnog krvarenja u poređenju sa bjelkinjama.<ref name=":14"/> Iako se ove akušerske komplikacije mogu javiti i kod bjelkinja, crnkinje su imale veću vjerovatnoću da dožive smrtni ishod i neželjene ishode od ovih komplikacija. Od 2016. godine, [[ProPublica]] i [[NPR]] istraživali su faktore koji su doveli do povećanja smrtnosti majki u Sjedinjenim Državama. Izvijestili su da se "stopa komplikacija opasnih po život za nove majke u SAD-u više nego udvostručila u dvije decenije zbog već postojećih stanja, medicinskih grešaka i nejednakog pristupa njezi".<ref name="ProPublica_Ellison_2017">{{cite news |url=https://www.propublica.org/article/severe-complications-for-women-during-childbirth-are-skyrocketing-and-could-often-be-prevented |title=Severe Complications for Women During Childbirth Are Skyrocketing — and Could Often Be Prevented |series=Lost mothers |date=22. 12. 2017 |access-date=22. 12. 2017 |publisher=ProPublica |first1=Katherine |last1=Ellison |first2=Nina |last2=Martin | name-list-style = vanc }}</ref> Prema podacima američkih [[Centar za kontrolu i prevenciju bolesti]] (CDC), oko četiri miliona žena koje se godišnje porode u SAD-u, preko 50.000 godišnje, doživi "opasne, pa čak i po život opasne komplikacije".<ref name="ProPublica_Ellison_2017"/> Od njih 700 do 900 umire svake godine "povezano s trudnoćom i porođajem". "Sveprisutni problem" je brzo rastuća stopa "teškog morbiditeta majki" (SMM), koja još uvijek nema "jedinstvenu, sveobuhvatnu definiciju".<ref name="ACOG_SMFM_2016"/> Američki zdravstveni sistem treba velika poboljšanja kako bi se smanjile stope mortaliteta majki. Zbog nedostatka pružatelja primarne zdravstvene zaštite, uključujući pristup babicama i akušerima, trudnice imaju problema s primanjem prenatalne njege.<ref name=":15">{{Cite journal|title=Social and Structural Determinants of Health Inequities in Maternal Health|first1=Joia|last1=Crear-Perry|first2=Rosaly|last2=Correa-de-Araujo|first3=Tamara|last3=Lewis Johnson|first4=Monica R.|last4=McLemore|first5=Elizabeth|last5=Neilson|first6=Maeve|last6=Wallace|date=1. 2. 2021|journal=Journal of Women's Health|volume=30|issue=2|pages=230–235|doi=10.1089/jwh.2020.8882|pmid=33181043|pmc=8020519}}</ref> Ovo je od još veće zabrinutosti za trudnice koje su prije trudnoće imale hronična stanja, poput hipertenzije ili dijabetesa, čije trudnoće treba pažljivo pratiti.<ref name=":15"/> Prema izvještaju CDC-a, stopa SMM-a porasla je 1993. godine sa 49,5 na 144 "na 10.000 hospitalizacija prilikom porođaja" u 2014. godini, što je povećanje od skoro 200 posto. Transfuzije krvi su se također povećale u istom periodu sa "sa 24,5 u 1993. na 122,3 u 2014. godini i smatraju se glavnim pokretačem porasta SMM-a. Nakon isključivanja transfuzija krvi, stopa SMM-a se povećala za oko 20% tokom vremena, sa 28,6 u 1993. na 35,0 u 2014."<ref name="CDC_SMM_2017">{{cite news|title=Severe Maternal Morbidity in the United States|url=https://www.cdc.gov/reproductivehealth/maternalinfanthealth/severematernalmorbidity.html|agency=Centers for Disease Control and Prevention|date=27. 11. 2017 |access-date=21. 12. 2017 |location=Atlanta, Georgia }} Division of Reproductive Health, National Center for Chronic Disease Prevention and Health Promotion, U.S. Department of Health & Human Services.</ref> == Ciljevi održivog razvoja i smrtnost majki == U [[Cilj održivog razvoja 3|SDG 3]], zemlje su postavile cilj ubrzanja smanjenja smrtnosti majki do 2030. godine, a posebno: smanjenja "globalne MMR na manje od 70 na 100.000 porođaja, pri čemu nijedna zemlja nema stopu smrtnosti majki veću od dvostruke svjetske prosječne". ==Predložena poboljšanja== SZO procjenjuje da troškovi pružanja osnovnog planiranja porodice za zdravstvenu zaštitu majki i novorođenčadi ženama u zemljama u razvoju iznose osam američkih dolara po osobi godišnje.<ref name="Ali">{{cite journal |last1=Ali |first1=Moazzam |last2=Bellows |first2=Ben |title=Family Planning Financing |journal=Family Planning Evidence Brief |date=2018 |url=https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/255863/WHO-RHR-18.26-eng.pdf?ua=1 |access-date=22. 10. 2020 |publisher=World Health Organization |location=Geneva, Switzerland}}</ref> Mnoge neprofitne organizacije imaju programe edukacije javnosti i omogućavanja pristupa hitnoj akušerskoj njezi za majke u zemljama u razvoju. Fond [[UN|Ujedinjenih nacija]] za stanovništvo (UNPFA) nedavno je započeo svoju Kampanju za ubrzano smanjenje smrtnosti majki u Africi (CARMMA), fokusirajući se na pružanje kvalitetne zdravstvene zaštite majkama. Jedan od programa unutar CARMMA-e je [[Sijera Leone]] koji pruža besplatnu zdravstvenu zaštitu majkama i djeci. Ova inicijativa ima široku podršku afričkih lidera i pokrenuta je u saradnji s ministrima zdravstva Afričke unije.<ref>{{Cite web|url=http://www.unfpa.org/public/site/global/lang/en/pid/5479|archive-url=https://web.archive.org/web/20101020211023/http://www.unfpa.org/public/site/global/lang/en/pid/5479|title=UNFPA: "Creating Good CARMMA for African Mothers"|archive-date=20. 10. 2010}}</ref> Poboljšanje zdravlja majki bio je peti od osam Milenijskih razvojnih ciljeva (MDG) Ujedinjenih nacija, čiji je cilj smanjenje broja žena koje umiru tokom trudnoće i porođaja za tri četvrtine do 2015. godine, posebno povećanjem korištenja kvalifikovanih porođajnih asistentica, kontracepcije i planiranja porodice.<ref>{{cite journal |last1=Kimani |first1=Mary |title=Investing in the Health of Africa's Mothers |journal=Africa Renewal |date=2008 |volume=21 |issue=4 |pages=8–11 |doi=10.18356/f4e27408-en |url=https://www.un.org/africarenewal/sites/www.un.org.africarenewal/files/africa-renewal-21no4-english.pdf |access-date=22. 10. 2020}}</ref> Sadašnji pad smrtnosti majki predstavlja samo polovinu onoga što je potrebno za postizanje ovog cilja, a u nekoliko regija, poput podsaharske Afrike, stopa smrtnosti majki zapravo raste. Međutim, jedna zemlja koja bi mogla ispuniti svoj MDG 5 je [[Nepal]], koji je, čini se, smanjio smrtnost majki za više od 50% od početka 1990-ih.<ref>Jakob Engel, Jonathan Glennie, Shiva Raj Adhikari, Sanju Wagle Bhattarai, Devi Prasad Prasai and Fiona Samuels, [http://www.developmentprogress.org/sites/developmentprogress.org/files/case-study-summary/development_progress_-_nepal_case_study_summary.pdf Nepal's Story, Understanding improvements in maternal health] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304075000/http://www.developmentprogress.org/sites/developmentprogress.org/files/case-study-summary/development_progress_-_nepal_case_study_summary.pdf |date=4. 3. 2016 }}, March 2014</ref> Kako se približava rok za Milenijske razvojne ciljeve (MDG) 2015. godina, razumijevanje razvoja politika koji vode do uključivanja majčinog zdravlja u MDG-ove je ključno za buduće napore zagovaranja.<ref>{{cite book | vauthors = Boese K, Dogra N, Hosseinpour S, Kobylianskii A, Vakeesan V | chapter = Chapter 1 – Analyzing the Inclusion of MDG 5, Improving Maternal Health, among the UN's Millennium Development Goals. | veditors = Hoffman SJ, Ali M | chapter-url = https://www.mcmasterhealthforum.org/docs/default-source/Misc/student-voices-6_2013-06-26.pdf?sfvrsn=2 | title = Student Voices 6: Political Analyses of Five Global Health Decisions | location = Hamilton, Canada | publisher = McMaster Health Forum | year = 2013 | access-date = 26. 12. 2025 | archive-date = 27. 5. 2016 | archive-url = https://web.archive.org/web/20160527014856/https://www.mcmasterhealthforum.org/docs/default-source/Misc/student-voices-6_2013-06-26.pdf?sfvrsn=2 | url-status = dead }}</ref> Prema [[UNFPA]], broj smrtnih slučajeva majki smanjio bi se za oko dvije trećine, sa 287.000 na 105.000, ako bi se zadovoljile potrebe za modernim planiranjem porodice i zdravstvenom njegom majki i novorođenčadi.<ref name="Determinants"/> Stoga, ulaganje u planiranje porodice i poboljšanu zdravstvenu njegu majki donosi mnoge koristi, uključujući smanjeni rizik od komplikacija i poboljšanje zdravlja majki i njihove djece. Obrazovanje je također ključno, a istraživanja pokazuju "da su žene bez obrazovanja imale gotovo tri puta veću vjerovatnoću da umru tokom trudnoće i porođaja nego žene koje su završile srednju školu."<ref name="Determinants"/> Dokazi pokazuju da žene koje su bolje obrazovane imaju tendenciju da imaju zdraviju djecu. Obrazovanje bi također poboljšalo mogućnosti zapošljavanja za žene, što rezultira poboljšanjem njihovog statusa, doprinosom porodičnoj štednji, smanjenjem siromaštva i doprinosom ekonomskom rastu. Sva ova ulaganja donose značajne koristi i efekte ne samo za žene i djevojčice, već i za njihovu djecu, porodice, zajednice i njihovu zemlju. Razvijene zemlje imale su stope smrtnosti majki slične onima u zemljama u razvoju do početka dvadesetog vijeka, stoga se od Zapada može naučiti nekoliko lekcija. Tokom devetnaestog stoljeća [[Švedska]] je imala visoku stopu smrtnosti majki, a unutar zemlje je postojala snažna podrška za smanjenje stope smrtnosti na manje od 300 na 100.000 živorođene djece. Švedska vlada je pokrenula inicijative javnog zdravstva za obuku dovoljnog broja babica koje će prisustvovati svim porođajima. Ovaj pristup su kasnije koristile i [[Norveška]], [[Danska]] i [[Nizozemska]], koje su također doživjele slične uspjehe.<ref name="strategies_1998">{{cite journal | vauthors = De Brouwere V, Tonglet R, Van Lerberghe W | title = Strategies for reducing maternal mortality in developing countries: what can we learn from the history of the industrialized West? | url = https://archive.org/details/sim_tropical-medicine-and-international-health_1998-10_3_10/page/770 | journal = Tropical Medicine & International Health | volume = 3 | issue = 10 | pages = 771–82 | date = oktobar 1998 | pmid = 9809910 | doi = 10.1046/j.1365-3156.1998.00310.x | s2cid = 2886632 | doi-access = free }}</ref> Povećana upotreba kontracepcije i planiranje porodice također poboljšavaju zdravlje majki smanjenjem broja trudnoća s većim rizikom i smanjenjem [[interval između porođaja|intervala između trudnoća]].<ref>{{cite journal | vauthors = Wendt A, Gibbs CM, Peters S, Hogue CJ | title = Impact of increasing inter-pregnancy interval on maternal and infant health | journal = Paediatric and Perinatal Epidemiology | volume = 26 Suppl 1 | pages = 239–58 | date = juli 2012 | issue = 1 | pmid = 22742614 | pmc = 4562277 | doi = 10.1111/j.1365-3016.2012.01285.x }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Ganatra B, Faundes A | title = Role of birth spacing, family planning services, safe abortion services and post-abortion care in reducing maternal mortality | journal = Best Practice & Research. Clinical Obstetrics & Gynaecology | volume = 36 | pages = 145–155 | date = oktobar 2016 | pmid = 27640082 | doi = 10.1016/j.bpobgyn.2016.07.008 }}</ref><ref>{{Cite report|url=https://www.who.int/entity/maternal_child_adolescent/documents/birth_spacing.pdf|title=Report of a technical consultation on birth spacing |date=2005|publisher=WHO|access-date=3. 4. 2018}}</ref> U Nepalu je stavljen snažan naglasak na obezbjeđivanje planiranja porodice ruralnim regijama i to se pokazalo efikasnim.<ref name="NYT20100413">{{cite news |last=Grady |first=Denise |name-list-style=vanc |date=13. 4. 2010 |title=Maternal Deaths Decline Sharply Across the Globe |newspaper=New York Times |url=https://www.nytimes.com/2010/04/14/health/14births.html}}</ref> [[Madagaskar]] je zabilježio dramatičan porast upotrebe kontracepcije nakon uvođenja nacionalnog programa planiranja porodice, stopa upotrebe kontracepcije porasla je sa 5,1% u 1992. godini na 29% u 2008.<ref>{{cite web |author=World Health Organization and UNICEF |title=Countdown to 2015 decade report (2000–2010): taking stock of maternal, newborn and child survival |year=2010 |location=Geneva |publisher=WHO and UNICEF |url=http://whqlibdoc.who.int/publications/2010/9789241599573_eng.pdf }}</ref> Planiranje porodice se smatra značajnim faktorom u zdravlju majki. Vlade bi trebale ulagati u nacionalno zdravstvo kako bi osigurale da su sve žene upoznate s metodama kontracepcije. Vlada, putem ministarstva zdravstva, trebala bi sarađivati s privatnim zdravstvenim ustanovama, kao i s javnim zdravstvenim ustanovama, kako bi se osiguralo da su žene educirane i ohrabrene da koriste ispravne metode planiranja porodice. Vlada bi trebala ulagati u ovu operaciju, jer kada se smanji stopa maloljetnih, kao i neplaniranih trudnoća, troškovi zdravstvene zaštite mogu pasti i do 8%. Zdravstvo će stoga biti u mogućnosti da se nosi s drugim ženama koje rađaju. To će rezultirati poboljšanjem zdravlja majki.<ref>{{Cite report |last1=Bloom |first1=David |last2=Kuhn |first2=Michael |last3=Prettner |first3=Klaus |date=juli 2015 |title=The Contribution of Female Health to Economic Development |location=Cambridge, MA |doi=10.3386/w21411 |doi-access=free |publisher=National Bureau of Economic Research |id=Working Paper No. 21411}}</ref> Četiri elementa su ključna za prevenciju smrti majki. Prvo, prenatalna njega. Preporučuje se da trudnice imaju najmanje četiri prenatalna pregleda kako bi se provjerilo i pratilo zdravlje majke i fetusa. Drugo, kvalificirana porođajna asistencija sa hitnom podrškom kao što su ljekari, medicinske sestre i babice koje imaju vještine za vođenje normalnih porođaja i prepoznavanje početka komplikacija. Treće, hitna akušerska njega za rješavanje glavnih uzroka smrti majki, a to su krvarenje, sepsa, nesiguran abortus, hipertenzivni poremećaji i opstrukcija porođaja. Konačno, postnatalna njega, koja se odvija šest sedmica nakon porođaja. Tokom ovog perioda mogu se javiti krvarenje, sepsa i hipertenzivni poremećaji, a novorođenčad su izuzetno ranjiva neposredno nakon porođaja. Stoga se toplo preporučuju kontrolne posjete zdravstvenog radnika radi procjene zdravlja i majke i djeteta u postnatalnom periodu.<ref name="Checkups">{{cite web |title=Your Postpartum Checkups |website=March of Dimes |date=2018 |url=https://www.marchofdimes.org/pregnancy/your-postpartum-checkups.aspx |access-date=22. 10. 2020}}</ref> Digitalne zdravstvene tehnologije se sve više koriste za podršku majčinskoj njezi širom svijeta. Pokazalo se da online zajednice za trudnice i programi telezdravstva poboljšavaju pristup informacijama i smanjuju osjećaj izolacije među budućim majkama. Ovi digitalni alati također mogu pomoći zdravstvenim radnicima da prate trudnoće na daljinu, poboljšavajući kontinuitet njege za žene u nedovoljno opsluženim ili ruralnim regijama. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, „Digitalno zdravlje, ili korištenje digitalnih tehnologija za zdravlje, postalo je istaknuto područje prakse za primjenu rutinskih i inovativnih oblika informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) za rješavanje zdravstvenih potreba.”<ref>{{cite book |url=https://www.who.int/publications/i/item/9789241550505 |title=WHO guideline: Recommendations on Digital Interventions for Health System Strengthening |publisher=World Health Organization |year=2019 |location=Geneva |access-date=7. 10. 2025}}</ref> A 2023 review found that digital technology-enabled health interventions, such as mobile applications and virtual education programs, improve engagement and health outcomes for expectant mothers.<ref>{{cite journal |last=Moise |first=I. K. |year=2023 |title=Lessons from Digital Technology-Enabled Health Interventions |url=https://bmcpregnancychildbirth.biomedcentral.com/articles/10.1186/s12884-023-05454-3 |journal=BMC Pregnancy and Childbirth |access-date=7. 10. 2025}}</ref> == Također pogledajte== * [[Zdravlje mozga i zagađenje]] * [[Komplikacije trudnoće]] * [[Radna grupa za zdravlje majki]] * [[Globalno zdravlje]] * [[Globalna strategija za zdravlje žena i djece]] * [[Pratilje]] * [[Spolno obrazovanje]] * [[Reproduktivno zdravlje]] * [[Koalicija za opremu za reproduktivno zdravlje]] * [[Žensko zdravlje]] * [[Postporođajno krvarenje]] == Reference== {{reflist}} == Bibliografija == {{refbegin}} * {{cite journal|last1=Joint Commission|author-link=Joint Commission|title=Preventing maternal death|journal=Sentinel Event Alert|date=26. 1. 2010|issue=44|url=https://www.jointcommission.org/assets/1/6/SEA_44_Maternal_Death_4_26_16.pdf|access-date=26. 12. 2025|archive-date=10. 5. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20170510181600/https://www.jointcommission.org/assets/1/6/SEA_44_Maternal_Death_4_26_16.pdf|url-status=dead}} * {{cite journal|title=Maternal survival (5 articles)|journal=[[The Lancet]]|date=September–October 2006|url=http://www.thelancet.com/series/maternal-survival|volume=368}} * {{cite journal | vauthors = Rosenfield A, Maine D, Freedman L | title = Meeting MDG-5: an impossible dream? | journal = Lancet | volume = 368 | issue = 9542 | pages = 1133–5 | date = septembar 2006 | pmid = 17011925 | doi = 10.1016/S0140-6736(06)69386-0 | s2cid = 12109602 | ref = {{harvid|Rosenfield et al|2006}} }} * {{cite book|last=UN|author-link=United Nations|title=The Millennium Development Goals Report 2015|date=2015|publisher=[[United Nations]]|location=New York|url=https://www.un.org/millenniumgoals/2015_MDG_Report/pdf/MDG%202015%20rev%20(July%201).pdf}} {{refend}} == Vanjski linkovi== * {{cite web |title=5. Improve maternal health |work=Millennium Development Goals |publisher=UNICEF |url=http://www.unicef.org/mdg/maternal.html |ref={{harvid|UNICEF Maternal Health}}}} * {{cite web|title=Maternal Health|publisher=World Health Organization|url=https://www.who.int/health-topics/maternal-health|ref={{harvid|WHO Maternal Health}}}} {{Žensko zdravlje|state=collapsed}} {{Javno zdravstvo}} {{Reproduktivno zdravlje}} {{Authority control}} {{DEFAULTSORT:Maternal Health}} [[Kategorija:Majčino zdravlje| ]] [[Kategorija:Seksualno zdravlje]] [[Kategorija:Akušerstvo]] [[Kategorija:Žensko zdravlje]] [[Kategorija:Primanje i primaljstvo]] r44lgmvv9ylsjlwa2fnrb2xb0bisga8 Modul:BENGALIDATE 828 529958 3829855 3793224 2026-04-13T08:31:48Z R1F4T 163439 3829855 Scribunto text/plain local p = {} local getArgs = require('Module:Arguments').getArgs local timestamp = require('Module:Bengali Calendar Epoch Offset')._main local function isLeapYear(year) return ((year - 594) % 4 == 0) end local function format_date(day, month, year, format) local components = { d = day, m = month, y = year } local result = {} for i = 1, #format do local char = format:sub(i, i) if components[char] then table.insert(result, components[char]) else table.insert(result, char) end end return table.concat(result) end local BN_MONTH = { [1] = "Boisakh", [2] = "Joishtho", [3] = "Asharh", [4] = "Shrabon", [5] = "Bhadro", [6] = "Ashshin", [7] = "Kartik (month)", [8] = "Ogrohayon", [9] = "Poush", [10] = "Magh", [11] = "Falgun", [12] = "Chaitro" } function p.main(frame) local args = getArgs(frame) local ts = args[1] or tostring(timestamp()) local format = "m d, y" local isdate = ts:match("^%d+%-%d+%-%d+$") or ts:match("^%d+%s+%a+%s+%d+$") if isdate then ts =tonumber(timestamp(ts)) else ts = tonumber(timestamp(args[2])) format = args[1] or "m d, y" end local second = 86400 local days = math.floor(ts / second) local year = 1432 -- Adjust according to your epoch if days >= 0 then while true do local leap = isLeapYear(year) and 366 or 365 if days < leap then break end days = days - leap year = year + 1 end else while true do local leap = isLeapYear(year - 1) and 366 or 365 if -days <= leap then year = year - 1 days = days + leap break end days = days + leap year = year - 1 end end local isLeap = isLeapYear(year) local monthLengths = {31,31,31,31,31,31,30,30,30,30, isLeap and 30 or 29, 30} local month = 1 while days >= monthLengths[month] do days = days - monthLengths[month] month = month + 1 end month = BN_MONTH[month] local day = days + 1 return format_date(day, month, year, format) end return p slws5eb6lgjgwid12v2ydp1ub9bnjk0 Carski rez na zahtjev majke 0 530219 3829774 3815791 2026-04-12T22:03:10Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829774 wikitext text/x-wiki {{Infokutija zdravstveno stanje | ime = [[Carski rez]] na zahtjev majke | sinonimi = Planirani elektivni carski rez | slika = Caesarian.jpg | opis_slike =Carski rez | simptomi= Majčin zahtjev | specijalnost =[[Akušerstvo]] |komplikacije= Kao i kod indiciranih carskih rezova | frekvencija= Procijenjeno je da se možda 4-18% svih CS-ova obavlja na zahtjev majke }} '''Carski rez na zahtjev majke''' (CDMR) je porođaj carskim rezom koji je zatražila [[trudnica]], bez medicinske potrebe.<ref name="NIH">{{ cite journal | doi = 10.1097/00006250-200606000-00027 | author = NIH | title = State-of-the-Science Conference Statement. -Cesarean Delivery on Maternal Request | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2006-06_107_6/page/1386 | journal = Obstet Gynecol | year = 2006 | volume = 107 | pages = 1386–97 | pmid=16738168 | issue = 6}}</ref> ==Pozadina== Koncept "carskog reza na zahtjev majke" (CDMR) nije dobro prepoznat u zdravstvu i poslije, kada se dogodi, ne postoje mehanizmi za njegovo prijavljivanje u istraživačke svrhe ili razlikovanje u [[medicinsko fakturiranje|medicinskom fakturiranju]].<ref>{{cite journal | title=Committee Opinion No. 559: Cesarean Delivery on Maternal Request | url=https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2013-04_121_4/page/904 | journal=Obstetrics & Gynecology | volume=121 | issue=4 | date=2013 | issn=0029-7844 | doi=10.1097/01.AOG.0000428647.67925.d3 | pages=904–907| pmid=23635708 }}</ref> Tokom posljednjeg stoljeća, [[porođaj]] carskim rezom (CS) postao je sve sigurniji; stoga su medicinski razlozi za odabir CS porođaja u odnosu na [[vaginski porođaj]] rjeđe oni nužde, a vjerovatnije su motivirani drugim faktorima, kao što su razmatranja boli pri vaginskom porođaju i uticaji porođaja na tonus vaginskih mišića. Do nedavno, [[elektivni carski rez]] se obavljao na osnovu medicinskih razloga; međutim, postojanje CDMR-a čini majčinu preferenciju odlučujućim faktorom za način porođaja. Elektivni [[carski rez]] bit će unaprijed dogovoren. Može ga predložiti majka ili njen ginekolog, često kao rezultat promjene u medicinskom stanju majke ili djeteta. Termin se koristi u štampi i na [[internet]]u na više različitih načina, ali svaki koji nije hitan klasifikuje se kao elektivni.<ref>{{cite web |title=Planned or elective caesarean |publisher=Healthdirect Australia |date=24. 4. 2024 |url=https://www.pregnancybirthbaby.org.au/planned-or-elective-caesarean |access-date=27. 9. 2025}}</ref><ref>{{cite web |title=Maternal Assisted Caesarean |first=Peter |last=Jurcevic |date=31. 7. 2025 |url=https://www.drpeterjurcevic.com.au/services/obstetrics/maternal-assisted-caesarean/ |access-date=27. 9. 2025}}</ref><ref>{{cite web |title=Planned (elective) caesarean birth |website=Guy&#039;s and St Thomas&#039; NHS Foundation Trust |url=https://www.guysandstthomas.nhs.uk/health-information/planned-elective-caesarean-birth |access-date=27. 9. 2025}}</ref> Majka je u suštini pristala na to, ali možda nije sama izabrala. Popularni mediji sugerišu da se mnoge žene odlučuju za carski rez vjerujući da je to praktično rješenje.<ref name=finger>{{ cite journal | last = Finger | first = C. | title = Caesarean section rates skyrocket in Brazil| url = https://archive.org/details/sim_the-lancet_2003-08-23_362_9384/page/628 | journal = Lancet | year = 2003 | volume = 362 | page = 628 | pmid = 12947949 | doi = 10.1016/S0140-6736(03)14204-3 | issue = 9384 | s2cid = 54353381 }}</ref> Etički stav da žena ima pravo donositi odluke u vezi sa svojim tijelom osnažio je žene da naprave izbor u vezi sa metodom porođaja.<ref>{{ cite journal | doi = 10.1097/01.AOG.0000107288.44622.2a | last = Minkoff |first = H. |author2=Powderly KP |author3=Chervenak F |author4=McCollough LB | title = Ethical dimensions of elective primary cesarean delivery | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2004-02_103_2/page/386 | journal = Obstet Gynecol | year = 2004 | volume = 103 | pages = 387–92 | pmid = 14754712 | issue = 2 | s2cid = 21783487 }}</ref> ==Rasprostranjenost== Pokret za CDMR (Common Recovery Tool) je možda započeo u [[Brazil]]u.<ref name=finger/> Procijenjeno je da se možda 4-18% svih CS-ova obavlja na zahtjev majke; međutim, procjene je teško doći.<ref name="NIH"/> Globalna priroda fenomena CDMR-a podcrtana je studijom koja je pokazala da je u jugoistočnoj Kini oko 20% žena odabralo ovaj način porođaja.<ref>{{cite journal| journal=Obstet Gynecol| volume=111| issue=5 | pages=1077–82|title=Cesarean delivery on maternal request in southeast China| url=https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2008-05_111_5/page/1076| year=2008|vauthors=Zhang J, Liu Y, Meikle S, Zheng J, Sun W, Li Z | pmid = 18448738| doi=10.1097/AOG.0b013e31816e349e | s2cid=5914048}}</ref> ==Majčin zahtjev== Sve češće se carski rezovi izvode u odsustvu akušerske ili medicinske potrebe na zahtjev pacijentice, a koristi se i termin ''carski rez na majčin zahtjev''.<ref name="NIH"/> Drugi termin koji se koristi je "planirani elektivni carski rez".<ref> {{cite journal |date=2. 3. 2004 |author= Hannah, Mary E. |title=Planned elective cesarean section: A reasonable choice for some women? |journal= Canadian Medical Association Journal |volume= 170 |issue= 5 |pages= 813–814 |doi= 10.1503/cmaj.1032002 |pmid= 14993177 |pmc= 343856 |url=http://www.cmaj.ca/cgi/content/full/170/5/813 |access-date=11. 12. 2018 }}</ref> Od 2006., ne postoji ICD kod, stoga je teško odrediti obim upotrebe ove indikacije. Majka je jedina strana koja može zatražiti takvu intervenciju bez indikacije. Carski rezovi se u nekim slučajevima izvode iz razloga koji nisu [[medicinska nužda]]. Oni mogu varirati, s ključnom razlikom između razloga usmjerenih na bolnicu ili doktora i razloga usmjerenih na majku. Kritičari carskih rezova koje nalaže doktor brinu se da se carski rezovi u nekim slučajevima izvode jer su profitabilni za bolnicu, jer je brzi carski rez pogodniji za akušera od dugotrajnog [[vaginski porođaj|vaginskog porođaja]] ili zato što je lakše izvesti operaciju u zakazano vrijeme nego odgovoriti na prirodni raspored i roditi bebu u satu koji nije unaprijed određen.<ref>{{cite journal |vauthors=MacKenzie IZ, Cooke I, Annan B | title = Indications for Caesarean section in a consultant obstetric unit over three decades | journal = J Obstet Gynaecol | volume = 23 | issue = 3 | pages = 233–8 | year = 2003 | pmid = 12850849 | doi = 10.1080/0144361031000098316 | s2cid = 25452611 }}</ref> Upravo kroz ove perspektive, CDMR se ponekad može posmatrati kao primjer [[nepotrebna zdravstvena njega|nepotrebne zdravstvene njege]]. ===Rutinske bolničke prakse=== Zakazivanje porođaja prije 39. sedmice trudnoće bez medicinskih indikacija donosi "značajne rizike za bebu bez poznate koristi za majku". Bolnice bi trebale uvesti strogo praćenje porođaja kako bi se pridržavale smjernica za elektivne carske reza u terminu (više od 39 sedmica trudnoće). U pregledu, tri bolnice koje su slijedile smjernice politike smanjile su broj elektivnih prijevremenih porođaja za 64%, 57% i 80%.<ref name="urlwww.patientsafetycouncil.org">{{cite web |url=http://www.patientsafetycouncil.org/uploads/MOD_39_Weeks_Toolkit.pdf |title=Elimination of Non-medically Indicated (Elective) Deliveries Before 39 Weeks Gestational Age |access-date=13. 7. 2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121120003529/http://www.patientsafetycouncil.org/uploads/MOD_39_Weeks_Toolkit.pdf |archive-date=20. 11. 2012 }}</ref> Istraživači su pronašli mnoge koristi, ali "nikakve negativne efekte" na zdravlje majki i beba u tim bolnicama.<ref name="urlwww.patientsafetycouncil.org"/><ref name="urlTerm Pregnancy: A Period of Heterogeneous Risk for Infant Mo... : Obstetrics & Gynecology">{{cite journal|title=Term Pregnancy: A Period of Heterogeneous Risk for Infant Mo...: Obstetrics & Gynecology |journal=Obstetrics & Gynecology |date=juni 2011 |volume=117 |issue=6 |pages=1279–1287 |doi=10.1097/AOG.0b013e3182179e28 |last1=Reddy |first1=Uma M. |last2=Bettegowda |first2=Vani R. |last3=Dias |first3=Todd |last4=Yamada-Kushnir |first4=Tomoko |last5=Ko |first5=Chia-Wen |last6=Willinger |first6=Marian |pmid=21606738 |pmc=5485902 }}</ref> I U ovom kontekstu, vrijedi imati na umu da su mnoge studije pokazale da operacije izvedene izvan radnog vremena imaju tendenciju da imaju više komplikacija (i hirurških i anestezioloških).<ref>{{cite report |vauthors=Cullinane M, Gray A, Hargraves C, Lansdown M, Martin I, Schubert M |title=Who operates when? – The 2003 Report of the Confidential Enquiry into Perioperative Deaths |url=http://www.ncepod.org.uk/pdf/2003/03full.pdf |access-date=30. 7. 2009 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120220075239/http://www.ncepod.org.uk/pdf/2003/03full.pdf |archive-date=20. 2. 2012 }}</ref> Iz tog razloga, ako se očekuje da će ženi vjerovatno biti potreban carski rez, možda je poželjnije da se to izvede elektivno (ili preventivno) tokom dnevnog radnog vremena, nego da se čeka da postane hitan slučaj sa povećanim rizikom od hirurških i anestezioloških komplikacija koje mogu uslijediti nakon hitne operacije. ===Strah doktora od tužbi=== Još jedan faktor koji doprinosi procedurama koje nalaže doktor može biti strah od tužbi zbog [[ljekarska greška|ljekarske greške]]. Italijanski ginekolog Enrico Zupi, čija je klinika u Rimu, Mater Dei, bila pod medijskom pažnjom zbog vođenja evidencije carskih rezova (90% ukupnog broja porođaja), objasnio je: "Ne treba nas kriviti. Naš pristup se mora razumjeti. Mi, doktori, često smo tuženi za događaje i komplikacije koje se ne mogu klasificirati kao nesavjesno liječenje. Stoga se okrećemo defanzivnoj medicini. Nastavit ćemo se ovako ponašati sve dok se medicinske greške ne dekažnjavaju. Nismo mučenici. Dakle, ako se [[trudnica]] suočava i sa minimalnim rizikom, predlažemo joj da se podvrgne carskom rezu.".<ref name="Corriere della Sera">{{cite news|title=La clinica dei record: 9 neonati su 10 nati con il parto cesareo |url=http://www.corriere.it/cronache/09_gennaio_14/clinica_cesareo_margherita_de_bac_83de8688-e204-11dd-b227-00144f02aabc.shtml |newspaper=[[Corriere della Sera]] |date=14. 1. 2009 |access-date=5. 2. 2009 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090724030448/http://www.corriere.it/cronache/09_gennaio_14/clinica_cesareo_margherita_de_bac_83de8688-e204-11dd-b227-00144f02aabc.shtml |archive-date=24. 7. 2009 }}</ref> ===Majčin strah od vaginskog porođaja=== Studije provedene na ženama iz [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]] pokazale su da udane bjelkinje koje se porađaju u privatnim bolnicama imaju veću vjerovatnoću da će imati carski rez nego siromašnije žene, iako je manja [[vjerovatnoća]] da će imati komplikacije koje mogu dovesti do potrebe za carskim rezom. Žene u ovim studijama naznačile su da je njihova sklonost carskom rezu vjerovatnije dijelom posljedica bola i vaginskog tonusa..<ref>{{cite book |last=Wagner |first=Marsden |title=Born in the USA: How a Broken Maternity System Must Be Fixed to Put Women and Children First |page=42|url=https://www.amazon.com/gp/reader/0520245962 |url-access=registration |isbn=978-0-520-24596-9|date=novembar 2006 |publisher=University of California Press }}</ref> Nasuprot tome, studija iz 2004. godine u ''British Medical Journal'' retrospektivno je analizirala veliki broj carskih rezova u Engleskoj i stratificirala ih po društvenoj klasi. Njihov nalaz je bio da carski rezovi nisu vjerovatniji kod žena više društvene klase nego kod žena iz drugih klasa.<ref>{{cite journal |vauthors=Barley K, Aylin P, Bottle A, Jarman B | title = Social class and elective Caesareans in the English NHS | journal = BMJ | volume = 328 | issue = 7453 | page = 1399 | year = 2004 | pmid = 15191977 | pmc = 421774 | doi = 10.1136/bmj.328.7453.1399 }}</ref> Neki su predložili, zbog komparativnih rizika carskog reza s nekompliciranim vaginskim porođajem, da bi žene trebalo obeshrabriti ili im zabraniti da ga biraju.<ref>{{cite journal|doi=10.1111/j.1471-0528.2002.07106.x|pmid=12118634 |vauthors=Bewley S, Cockburn J |title=The unfacts of 'request' Caesarean section|url=https://archive.org/details/sim_bjog_2002-06_109_6/page/596|journal=BJOG|year=2002|volume=109|issue=6|pages=597–605|s2cid=9702229 |doi-access=}}</ref> Oko 42% akušera vjeruje da su mediji i žene odgovorni za porast stope carskih rezova.<ref>{{cite journal |vauthors=Usha Kiran TS, Jayawickrama NS | title = Who is responsible for the rising Caesarean section rate? | journal = J Obstet Gynaecol | volume = 22 | issue = 4 | pages = 363–5 | year = 2002 | pmid = 12521454 | doi = 10.1080/01443610220141263 | s2cid = 218854960 }}</ref> Međutim, studija provedena u [[Švedska|Švedskoj]] zaključuje da relativno malo žena želi poroditi se carskim rezom.<ref>{{cite journal |vauthors=Hildingsson I, Rådestad I, Rubertsson C, Waldenström U | title = Few women wish to be delivered by Caesarean section |url=https://archive.org/details/sim_bjog_2002-06_109_6/page/n43 | journal = BJOG | volume = 109 | issue = 6 | pages = 618–23 | year = 2002 | pmid = 12118637 | doi = 10.1111/j.1471-0528.2002.01393.x | s2cid = 24902574 | doi-access = }}</ref> ==Smanjenje nepotrebnih carskih rezova== Zahtjevi za [[drugo mišljenje]] od dodatnog ljekara prije davanja carskog reza imaju mali učinak na smanjenje stope nepotrebnih carskih rezova.<ref name=":0">{{Cite journal |last1=Chen |first1=Innie |last2=Opiyo |first2=Newton |last3=Tavender |first3=Emma |last4=Mortazhejri |first4=Sameh |last5=Rader |first5=Tamara |last6=Petkovic |first6=Jennifer |last7=Yogasingam |first7=Sharlini |last8=Taljaard |first8=Monica |last9=Agarwal |first9=Sugandha |last10=Laopaiboon |first10=Malinee |last11=Wasiak |first11=Jason |last12=Khunpradit |first12=Suthit |last13=Lumbiganon |first13=Pisake |last14=Gruen |first14=Russell L. |last15=Betran |first15=Ana Pilar |date=28. 9. 2018 |title=Non-clinical interventions for reducing unnecessary caesarean section |journal=The Cochrane Database of Systematic Reviews |volume=2018 |issue=9 |doi=10.1002/14651858.CD005528.pub3 |issn=1469-493X |pmc=6513634 |pmid=30264405}}</ref> Zajednice zdravstvenih radnika koji se međusobno ocjenjuju i slažu se o neophodnosti carskih rezova imaju tendenciju da ih rjeđe koriste.<ref name=":0" /> Kada lokalne vođe zajednice kojima majke vjeruju dijele medicinske smjernice, onda je veća vjerovatnoća da će te majke imati vaginalni porođaj nakon prethodnog carskog reza.<ref name=":0" /> Kada majke imaju pristup kursevima o porođaju i kursevima opuštanja, majke će vjerojatnije koristiti vaginalni porođaj kada je trudnoća inače niskog rizika.<ref name=":0" /> ==Kontroverze== Sastanak stručnjaka koji je sponzorirao [[NIH]] u martu 2006. godine pokušao je da se pozabavi medicinskim pitanjima i pronašao je "nedovoljno dokaza za potpunu procjenu koristi i rizika" carskog reza na zahtjev (CDMR) u odnosu na vaginalni porođaj, te stoga nije uspio postići konsenzus o općoj preporučljivosti carskog reza na zahtjev.<ref name=NIH/> Dostupni dokazi ukazuju na određene razlike kako slijedi: Zagovornici CDMR-a ističu da on olakšava proces porođaja tako što se izvodi u zakazano vrijeme pod kontrolom okolnostima, s obično manjim krvarenjem i manjim rizikom od traume za bebu.<ref name=NIH/> Nadalje, postoje neki dokazi da se stresna inkontinencija [[urin]]a kao dugoročna posljedica oštećenja karličnog dna povećava nakon vaginskog porođaja. Protivnici carskog reza smatraju da to nije prirodno, da su troškovi veći, stope [[infekcija]] veće, hospitalizacija duža, a stope dojenja smanjene. Također, nakon što se carski rez obavi, sljedeći porođaji će vjerovatno također biti carskim rezom, svaki put s nešto većim rizikom. Nadalje, bebe rođene nakon vaginskog porođaja imaju tendenciju da imaju manji rizik od [[sindrom respiratornog distresa|sindroma respiratornog distresa]] kod dojenčadi.<ref name=NIH/> Nakon izvještaja NIH objavljen je veliki pregled iz SAD-a o gotovo šest miliona porođaja koji je sugerirao da je neonatalna smrtnost 184% veća kod beba rođenih carskim rezom.<ref>{{ cite journal | last1 = MacDorman | first1 = MF | title = Infant and neonatal mortality for primary cesarean and vaginal births to women with "no indicated risk," United States, 1998-2001 birth cohorts | url = https://archive.org/details/sim_birth_2006-09_33_3/page/174 | journal = Birth | year = 2006 | volume = 33 | pages = 175–82 | pmid = 16948717 | doi = 10.1111/j.1523-536X.2006.00102.x | last2 = Declercq | first2 = E | last3 = Menacker | first3 = F | last4 = Malloy | first4 = MH | issue = 3 | citeseerx = 10.1.1.513.7283 }}</ref> Ova studija je oštro kritikovana zbog isključivanja slučajeva u kojima su se tokom porođaja pojavile nepredviđene komplikacije iz njene kohorte vaginalnih porođaja, čime je retrospektivno uklonjeni loši ishodi i vještački smanjena stopa neonatusne smrtnosti u populaciji vaginskih porođaja, te zbog korištenja podataka iz rodnog lista umjesto pouzdanije dokumentacije, kao što su otpusni obrasci iz bolnice, za definisanje carskih rezova bez "indikacionog rizika", te time neprikladnog uključivanja hitnih carskih rezova u njihovu kohortu "elektivnih carskih rezova".<ref>{{ cite journal | last1 = Källén | first1 = K. | title = Letter: Neonatal Mortality for Low-Risk Women by Method of Delivery | journal = Birth | year = 2007 | volume = 34 | pages = 99–100 | pmid = 17324187 | doi = 10.1111/j.1523-536X.2006.00155_1.x | last2 = Olausson | first2 = PO | issue = 1 }}</ref><ref>{{ cite journal | last1 = Pettker | first1 = C. | title = Letter: Neonatal Mortality for Low-Risk Women by Method of Delivery | journal = Birth | year = 2007 | volume = 34 | pages = 100–101 | pmid = 17324188 | doi = 10.1111/j.1523-536X.2006.00155_2.x | last2 = Funai | first2 = E | issue = 1 | doi-access = }}</ref><ref>{{ cite journal | last1 = Roberts | first1 = C | title = Quality of Population Health Data Reporting by Mode of Delivery | url = https://archive.org/details/sim_birth_2007-09_34_3/page/274 | journal = Birth | year = 2007 | volume = 34 | pages = 274–275 | pmid = 17718880 | doi = 10.1111/j.1523-536X.2007.00184_2.x | last2 = Lain | first2 = S | last3 = Hadfield | first3 = R | issue = 3 }}</ref> Kao odgovor na ovu kritiku, autori su objavili drugi rad u kojem analiziraju istu kohortu, u kojem nisu sistematski isključili vaginalne porođaje kod kojih su se pojavile neočekivane komplikacije, te su zaključili da je povećani rizik od neonatalne smrtnosti povezane s carskim rezom bio 69%, a ne 184%. Međutim, nisu se pozabavili nedostacima svog skupa podataka, niti su pokušali utvrditi stepen greške nastale prilikom identifikacije elektivnih carskih rezova na osnovu rodnog lista.<ref>{{ cite journal | last1 = MacDorman | first1 = MF | title = Neonatal Mortality for Primary Cesarean and Vaginal Births to Low-Risk Women: Application of an "Intention-to-Treat" Model| url = https://archive.org/details/sim_birth_2008-03_35_1/page/n7 | journal = Birth | year = 2008 | volume = 35 | pages = 3–8 | pmid = 18307481 | doi = 10.1111/j.1523-536X.2007.00205.x | last2 = Declercq | first2 = E | last3 = Menacker | first3 = F | last4 = Malloy | first4 = MH | issue = 1 }}</ref> Studija objavljena u izdanju časopisa "Canadian Medical Association Journal" od 13. februara 2007. godine otkrila je da su između 1991. i 2005. godine žene koje su imale zakazan carski rez za porođaj u karličnom položaju imale stopu teškog morbiditeta od 2,7%, u poređenju sa 0,9% kod žena koje su imale planiran [[vaginski porođaj]].<ref>[http://www.cmaj.ca/cgi/content/full/176/4/455 Liu, Shiliange, Maternal mortality and severe morbidity associated with low-risk planned cesarean delivery versus planned vaginal delivery at term] ''Canadian Medical Association Journal'', February 13, 2007; 176 (4).</ref> ==Reference== {{reflist}} ==Vanjski linkovi== * [https://web.archive.org/web/20060616035106/http://www.nih.gov/nihrecord/04_21_2006/story01.htm Summary of 2006 NIH Report] * [https://web.archive.org/web/20120503081328/http://www.childbirthconnection.org/article.asp?ck=10372#maternal_request Mothers Report Cesarean Views and Experiences:National Listening to Mothers Survey Results] {{Nepotrebna zdravstvena njega}} {{Akušerske procedure}} [[Kategorija:Akušerska hirurgija]] [[Kategorija:Carski rezovi]] [[Kategorija:Nepotrebna zdravstvena njega]] [[Kategorija:Akušerstvo]] [[Kategorija:Neonatologija]] 9r516y1pb7vnbaj6zribcq1y4m0qehb Robert Duvall 0 531125 3829835 3811822 2026-04-13T07:33:24Z Z1KA 87045 3829835 wikitext text/x-wiki {{Infokutija glumac | ime = Robert Duvall | slika = Robert Duvall (actor, at home, New York City apartment, 1984) (cropped).jpg | opis_slike = Duvall 1984. | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1931|1|5}} | mjesto_rođenja = [[San Diego]], [[Kalifornija]], [[SAD]] | datum_smrti = {{Datum smrti i godine|2026|2|15|1931|1|5}} | mjesto_smrti = [[Middleburg, Virginia|Middleburg]], [[Virginia]], [[SAD]] | supruga = Barbara Benjamin (1964–1975)<br>Gail Youngs (1982–1986)<br>Sharon Brophy (1991–1995)<br>Luciana Pedraza (2005–2026) | nagrade_oscar = '''[[Oscar za najbolju glavnu mušku ulogu|Najbolji glavni glumac]]'''<br>1983. ''[[Tender Mercies]]'' | nagrade_zlatni_globus = '''[[Zlatni globus za najboljeg glumca – drama|Najbolji glumac - drama]]'''<br>1983. ''[[Tender Mercies]]''<br>'''[[Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca|Najbolji sporedni glumac]]'''<br>1979. ''[[Apokalipsa danas]]'' }} '''Robert Selden Duvall''' ([[San Diego]], 5. januar 1931 – [[Middleburg, Virginia|Middleburg]], 15. februar 2026) bio je [[Sjedinjene Američke Države|američki]] filmski i televizijski [[glumac]] i režiser. Tokom karijere koja je trajala više od sedam decenija, smatran je jednim od najznačajnijih američkih karakternih glumaca.<ref>{{Cite web|url=https://www.nytimes.com/2026/02/16/movies/robert-duvall-dead.html|title=Robert Duvall, Chameleonlike Actor of Film, Stage and TV, Dies at 95|publisher=The New York Times|access-date=2026-02-16}}</ref> Poznat je po ulogama u kultnim filmovima kao što su ''[[Kum (film)|Kum]]'' (1972), ''[[Kum 2]]'' (1974), ''[[Apokalipsa danas]]'' (1979), ''[[Veliki Santini]]'' (1979) i ''[[Apostol (film)|Apostol]]'' (1997). Za ulogu Maca Sledgea u filmu ''[[Tender Mercies]]'' (1983) osvojio je [[Oscar]]a za najbolju glavnu mušku ulogu.<ref>{{Cite web|url=https://www.cnn.com/2026/02/16/entertainment/robert-duvall-death|title=Oscar-winning actor Robert Duvall dead at 95|publisher=CNN|access-date=2026-02-16}}</ref> ==Biografija== Duvall je rođen u [[San Diego|San Diegu]] u [[Kalifornija|Kaliforniji]]. Njegov otac bio je admiral u američkoj mornarici, a majka amaterska glumica. Studirao je dramu na Principia Collegeu u Illinoisu, a zatim služio vojsku tokom [[Korejski rat|Korejskog rata]]. Nakon vojske, preselio se u [[New York]] gdje je studirao glumu u Neighborhood Playhouseu, zajedno s [[Dustin Hoffman|Dustinom Hoffmanom]] i [[Gene Hackman|Geneom Hackmanom]].<ref>{{Cite web|url=https://www.britannica.com/biography/Robert-Duvall|title=Robert Duvall Biography|publisher=Encyclopaedia Britannica|access-date=2026-02-16}}</ref> Filmski debi ostvario je kao Boo Radley u filmu ''[[Ubiti pticu rugalicu]]'' (1962). Tokom 1970-ih stekao je slavu ulogama u filmovima ''M*A*S*H'' (1970) i ''THX 1138'' (1971), ali je njegova najpoznatija uloga iz tog perioda bila uloga Toma Hagena, savjetnika ("consiglierea") porodice Corleone u filmu ''[[Kum (film)|Kum]]'' i njegovom nastavku. Poznat je po čuvenoj rečenici "Volim miris napalma ujutro" iz filma ''Apokalipsa danas''. Duvall je preminuo 15. februara 2026. godine u svom domu u Virginiji u 95. godini života.<ref>{{Cite web|url=https://www.tmz.com/2026/02/16/robert-duvall-dead/|title=Legendary Actor Robert Duvall Dead at 95|publisher=TMZ|access-date=2026-02-16}}</ref> ==Filmografija (izbor)== *''[[Ubiti pticu rugalicu]]'' (1962) *''[[Čovjek zvan Hrabrost]]'' (1969) *''[[M*A*S*H (film)|M*A*S*H]]'' (1970) *''[[THX 1138]]'' (1971) *''[[Kum (film)|Kum]]'' (1972) *''[[Kum 2]]'' (1974) *''[[TV mreža]]'' (1976) *''[[Apokalipsa danas]]'' (1979) *''[[Veliki Santini]]'' (1979) *''[[Tender Mercies]]'' (1983) *''[[Boje (film)|Boje]]'' (1988) *''[[Dani groma]]'' (1990) *''[[Staljin (film)|Staljin]]'' (1992) *''[[Apostol (film)|Apostol]]'' (1997) *''[[Duboki udar]]'' (1998) *''[[Sudija (film)|Sudija]]'' (2014) ==Reference== {{Refspisak}} ==Vanjski linkovi== {{Commonscat}} *{{IMDb name}} {{Oscar za glavnog glumca}} {{Zlatni globus za najboljeg glumca u drami}} {{Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca}} {{Zlatni globus za glumca u mini seriji ili TV-filmu}} {{BAFTA za najboljeg sporednog glumca}} {{Emmy za glumca u mini seriji}} {{Nagrada Satellite za najboljeg glumca - film}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Američki glumci]] [[Kategorija:Rođeni 1931.]] [[Kategorija:Umrli 2026.]] [[Kategorija:Biografije, San Diego]] {{DEFAULTSORT:Duvall, Robert}} 7l5rlnxas2jwvrygdhn0u9ea267t5pr Prijevremeni porođaj 0 531196 3829864 3823329 2026-04-13T10:27:11Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829864 wikitext text/x-wiki {{Infokutija zdravstveno stanje | ime = Prijevremeni porođaj | pronounce = | sinonimi = Prijevremeno rođenje, nedonoščad, nedonošče | slika = Premature infant with ventilator.jpg | alt = | opis_slike = [[Medicinski ventilator|Intubiranoa]] prijevremeno rođena beba u [[neonatusni inkubator|inkubatoru]] | specijalnost = [[Neonatologija]], [[Pedijatrija]], [[Akušerstvo]] | simptomi = [[Rođenje]] [[novorođenče|bebe]] mlađe od 37 sedmica [[Gestacijska dob (akušerstvo)|gestacijska dob]]<ref name=NIH2014Def/> | komplikacije = [[Cerebralna paraliza]], [[kašnjenja u razvoju]], [[problemi sa sluhom]], [[Oštećenje vida|problemi s vidom]] | pojava =''[[In utro]]'' | trajanje =Doživotno | vrste = | uzroci = Često nepoznati | rizici = [[dijabetes melitus|Dijabetes]], [[hipertenzija|visok krvni pritisak]], [[Višestruki porođaj|Višestruka trudnoća]], [[gojaznost]] ili [[pothranjenost]], niz [[vaginalnih infekcija]], [[celijakija]], [[pušenje]] [[duhan]]a, [[psihološki stres]] | dijagnoza = | diferencijalna_dijagnoza =Očekivani [[porođaj]] | prevencija = [[Progesteron]] | liječenje = [[kortikosteroidi]], održavanje bebe toplom kroz [[kontakt koža na kožu]], podrška [[dojenje|dojenju]], liječenje [[infekcija]], podrška disanju | lijek = | prognoza = |frekvencija = ~15 miliona godišnje (12% porođaja) | smrtnost= 805.800 }} '''Prijevremeni porođaj''', također poznat kao '''prijevremeno rođenje''', je [[porođaj]] bebe manje od 37 sedmica [[Gestacijska dob|gestacijske dobi]], za razliku od porođaja u terminu otprilike 40 sedmica.<ref name="NIH2014Def">{{cite web|title=Preterm Labor and Birth: Condition Information|url=https://www.nichd.nih.gov/health/topics/preterm/conditioninfo|website=[[National Institutes of Health]]|access-date=7. 3. 2015|date=3. 11. 2014|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20150402111534/http://www.nichd.nih.gov/health/topics/preterm/conditioninfo/Pages/default.aspx|archive-date=2. 4. 2015}}</ref> {{TOC limit|3}} == Znaci i simptomi == [[Datoteka:Mom and Premature Baby at Kapiolani.jpg|thumb|right|Novopečena majka drži svoju prijevremeno rođenu bebu u [[Kapi'olani Medical Center for Women & Children|Kapiolani Medical Center]] [[Odjel intenzivne njege novorođenčadi|NICU]] u [[Honolulu]]u, [[Havaji]].]] Znaci i simptomi prijevremenog porođaja uključuju četiri ili više [[kontrakcija (porođaj)|kontrakcija]] maternice u jednom satu. Za razliku od [[lažni porođaj|lažnog porođaja]], pravi porođaj prati [[dilatacija grlića maternice]] i [[povlačenje grlića maternice|povlačenje]]. Također, vaginsko [[krvarenje]] u trećem tromjesečju, jak pritisak u [[karlica|karlici]] ili bol u trbuhu ili leđima mogu biti pokazatelji da će doći do prijevremenog porođaja. Vodenasti iscjedak iz vagine može ukazivati na prijevremeno pucanje ovojnica koje okružuju bebu. Iako nakon pucanja ovojnica ne mora uslijediti porođaj, obično se porođaj indicira jer [[infekcija]] ([[horioamnionitis]]) predstavlja ozbiljnu prijetnju i za [[fetus]] i za majku. U nekim slučajevima, [[grlić maternice]] se prerano širi bez bolova ili uočenih kontrakcija, tako da majka možda neće imati znakove upozorenja sve do vrlo kasne faze porođaja. == Uzroci == Prijevremeni porođaj može biti uzrokovan medicinskim stanjima, uključujući infekcije, izloženost faktorima okoline ili lijekovima, insuficijenciju grlića maternice, abnormalnosti maternice ili probleme s [[amnion]]skom tekućinom.<ref name=":2">{{Cite web |date=9. 5. 2023 |title=What are the risk factors for preterm labor and birth? {{!}} NICHD - Eunice Kennedy Shriver National Institute of Child Health and Human Development |url=https://www.nichd.nih.gov/health/topics/preterm/conditioninfo/who_risk |access-date=8. 4. 2025 |website=www.nichd.nih.gov |language=en}}</ref> Nekim ženama je potrebna indukcija prijevremenog porođaja zbog zdravstvenih problema.<ref name=":2"/> Drugi prijevremeni porođaji su spontani. U nekim slučajevima, prijevremeni porođaj se javlja spontano i nema prepoznatljivog uzroka.<ref name=":2"/> Postoje faktori rizika povezani s majkom i trudnoćom koji povećavaju rizik od prijevremenog porođaja kod žene. === Faktori rizika prijevremenog porođaja === Tačan uzrok spontanog prijevremenog porođaja teško je utvrditi i može biti uzrokovan mnogim različitim faktorima istovremeno, jer je porođaj složen proces.<ref>{{cite web | title = Preterm birth | publisher = World Health Organization | date = 19. 2. 2018 | url = https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/preterm-birth | access-date = 20. 5. 2020}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Frey HA, Klebanoff MA | title = The epidemiology, etiology, and costs of preterm birth | journal = Seminars in Fetal & Neonatal Medicine | volume = 21 | issue = 2 | pages = 68–73 | date = april 2016 | pmid = 26794420 | doi = 10.1016/j.siny.2015.12.011 }}</ref> Dostupna istraživanja su ograničena u pogledu grlića maternice i stoga su ograničena u rasuđivanju šta je normalno, a šta nije. Identificirana su četiri različita puta koja mogu dovesti do prijevremenog porođaja i za njih postoje značajni dokazi: preuranjena endokrina aktivacija fetusa, prekomjerno rastezanje maternice ([[abrupcija posteljice]]), decidualno krvarenje i [[intrauterusna infekcija|intrauterusna upala ili infekcija]].<ref>{{Cite book|url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK11353/|title=Biological Pathways Leading to Preterm Birth| vauthors = Behrman RE, Butler AS | collaboration = Institute of Medicine (US) Committee on Understanding Premature Birth and Assuring Healthy Outcomes |date=2007|publisher=National Academies Press (US)}}</ref> Identifikacija žena s visokim rizikom od ranog porođaja omogućila bi zdravstvenim službama da pruže specijaliziranu njegu tim ženama i njihovim bebama, naprimjer, bolnicu s odjelom za posebnu njegu novorođenčadi kao što je [[jedinica intenzivne njege za novorođenčad]] (NICU). U nekim slučajevima moguće je odgoditi porođaj. [[Sistemi bodovanja rizika|Ocjena rizika]] su predloženi kao pristup za identifikaciju onih s većim rizikom; međutim, ne postoje jaka istraživanja u ovom području, tako da nije jasno da li bi korištenje sistema bodovanja rizika za identifikaciju majki produžilo trudnoću i smanjilo broj prijevremenih porođaja ili ne.<ref name="ReferenceB">{{cite journal | vauthors = Davey MA, Watson L, Rayner JA, Rowlands S | title = Risk-scoring systems for predicting preterm birth with the aim of reducing associated adverse outcomes | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2015 | issue = 10 | date = oktobar 2015 | pmid = 26490698 | pmc = 7388653 | doi = 10.1002/14651858.CD004902.pub5 }}</ref> ====Majčinski faktori==== {|class="wikitable" style="float:right; margin-left:1em; font-size:88%" ! Faktor rizika !! [[Relativni rizik]]<ref name=Os2013>Unless otherwise given in boxes, reference is: {{cite journal | vauthors = Van Os M, Van Der Ven J, Kazemier B, Haak M, Pajkrt E, Mol BW, De Groot C | s2cid = 8036202 | title = Individualizing the risk for preterm birth: An overview of the literature | journal = Expert Review of Obstetrics & Gynecology | volume = 8 | issue = 5 | pages = 435–442 | year = 2013 | doi = 10.1586/17474108.2013.825481 }}</ref> !! 95% [[interval pouzdanosti]]<ref name=Os2013/> |- | Fetusni [[fibronektin]] || 4,0 || 2,9–5,5 |- | Kratka dužina [[cerviks|grlića maternice]] || 2,9 || 2,1–3,9 |- | Preneonatusna njega odsutna <ref name="sciencedirect1254">{{cite journal | vauthors = Vintzileos AM, Ananth CV, Smulian JC, Scorza WE, Knuppel RA | title = The impact of prenatal care in the United States on preterm births in the presence and absence of antenatal high-risk conditions | url = https://archive.org/details/sim_american-journal-of-obstetrics-and-gynecology_2002-11_187_5/page/1254 | journal = American Journal of Obstetrics and Gynecology | volume = 187 | issue = 5 | pages = 1254–1257 | date = novembar 2002 | pmid = 12439515 | doi = 10.1067/mob.2002.127140 }}</ref> || 2,9 || 2,8–3,0 |- | [[Infekcija hlamidijom|Hlamidija]] || 2,2 || 1,0–4,8 |- | Nizak socio-ekonomski status || 1,9 || 1,7–2,2 |- | Veliko ili malo povećanje tjelesne težine tokom trudnoće || 1,8 || 1,5–2,3 |- | Niska visina majke || 1,8 || 1,3–2,5 |- | [[Parodontitis]] || 1,6 || 1,1–2,3 |- | [[Celijakija]] || 1,4<ref name="TersigniCastellani2014">{{cite journal | vauthors = Tersigni C, Castellani R, de Waure C, Fattorossi A, De Spirito M, Gasbarrini A, Scambia G, Di Simone N | display-authors = 6 | title = Celiac disease and reproductive disorders: meta-analysis of epidemiologic associations and potential pathogenic mechanisms | journal = Human Reproduction Update | volume = 20 | issue = 4 | pages = 582–593 | year = 2014 | pmid = 24619876 | doi = 10.1093/humupd/dmu007 | doi-access = free | hdl = 10807/56796 | hdl-access = free }}</ref> || 1,2–1,6<ref name="TersigniCastellani2014"/> |- | [[Asimptomska bakteriurija]] || 1,1 || 0,8–1,5 |- | Visok ili nizak [[Indeks tjelesne mase|BMI]] || 0,96 || 0,66–1,4 |- | || ''[[Odnos šansi]]'' || |- | Historija spontanog prijevremenog porođaja || ''3,6'' || 3,2–4,0 |- | [[Bakterijska vaginoza]] || ''2,2'' || 1,5–3,1 |- | Crnačka etnička pripadnost/[[rasa]] || ''2,0'' || 1,8–2,2 |- | Filipinsko porijeklo <ref>{{cite web |url=http://health.hawaii.gov/mchb/files/2013/05/prematurity20101.pdf |title=Premature Birth Fact Sheet |access-date=8. 8. 2014 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20140808062311/http://health.hawaii.gov/mchb/files/2013/05/prematurity20101.pdf |archive-date=8. 8. 2014}}</ref> || ''1,7'' || 1,5–2,1 |- | Neželjena trudnoća {{ r | UIP_Shah | p=1 | q=Neplanirana trudnoća je dalje klasifikovana kao neplanirana (nije bila planirana u to vrijeme) ili neželjena (nije bila željena ni u jednom trenutku). ... Postojale su statistički značajno povećane šanse za PTB među neplaniranim (OR 1,31, 95% CI 1,09, 1,58) i neželjenim (OR 1,50, 95% CI 1,41, 1,61), ali ne i za neplanirane (OR 1,36, 95% CI 0,96, 1,93) trudnoćama. Neplanirane, neželjene i neplanirane trudnoće koje završavaju živim porođajem povezane su sa značajno povećanim rizikom od LBW i PTB. }} || ''1,5'' || 1,41–1,61 |- | Neplanirana trudnoća{{ r | UIP_Shah | p=1 | q=Neplanirana trudnoća je dalje klasifikovana kao neplanirana (nije bila planirana u to vrijeme) ili neželjena (nije bila željena ni u jednom trenutku). ... Statistički značajno povećane šanse za PTB su bile među neželjenim (OR 1,31, 95% CI 1,09, 1,58) i neželjenim (OR 1,50, 95% CI 1,41, 1,61) trudnoćama, ali ne i kod trudnoća započetih u pogrešnom terminu (OR 1,36, 95% CI 0,96, 1,93). Neželjene, neželjene i trudnoće započete u pogrešnom terminu koje završavaju živim porođajem povezane su sa značajno povećanim rizikom od LBW i PTB. }} || ''1,31'' || 1,09–1,58 |- | Biti samac/neoženjen<ref name=Raatikainen2005/> || ''1,2'' || 1,03–1,28 |} [[Datoteka:Premature Births in England and Wales 2011 (cropped).png|thumb|upright=1.4| Procenat prijevremenih porođaja u Engleskoj i Velsu 2011. godine, prema starosti majke i da li se radi o jednom ili višestrukom porođaju]] Identifikovani su faktori rizika kod majke koji su povezani sa većim rizikom od prijevremenog porođaja. To uključuje godine (ili vrlo mlada ili [[Napredna dob majke|starija]]),<ref name=Goldenber>{{cite journal | vauthors = Goldenberg RL, Culhane JF, Iams JD, Romero R | title=Epidemiology and causes of preterm birth | journal =Lancet| volume = 371 | issue = 9606 | pages = 75–84 | date = januar 2008 | pmid = 18177778 | pmc = 7134569|doi= 10.1016/S0140-6736(08)60074-4}}</ref> visok ili nizak [[indeks tjelesne mase]] (BMI),<ref>{{cite web| vauthors = Moldenhauer JS |title=Risk factors present before pregnancy|url=http://www.merck.com/mmhe/sec22/ch258/ch258b.html|work=Merck Manual Home Edition|publisher=Merck Sharp & Dohme|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20100817051002/http://www.merck.com/mmhe/sec22/ch258/ch258b.html|archive-date=17. 8. 2010}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Hendler I, Goldenberg RL, Mercer BM, Iams JD, Meis PJ, Moawad AH, MacPherson CA, Caritis SN, Miodovnik M, Menard KM, Thurnau GR, Sorokin Y | display-authors = 6 | title = The Preterm Prediction Study: association between maternal body mass index and spontaneous and indicated preterm birth | journal = American Journal of Obstetrics and Gynecology | volume = 192 | issue = 3 | pages = 882–886 | date = mart 2005 | pmid = 15746686 | doi = 10.1016/j.ajog.2004.09.021 | url = https://zenodo.org/record/1258686 }}</ref> dužina vremena između trudnoća,<ref>{{cite journal | vauthors = Smith GC, Pell JP, Dobbie R | title = Interpregnancy interval and risk of preterm birth and neonatal death: retrospective cohort study | journal = BMJ | volume = 327 | issue = 7410 | pages = 313–0 | date = august 2003 | pmid = 12907483 | pmc = 169644 | doi = 10.1136/bmj.327.7410.313 }}</ref> [[endometrioza]],<ref name="PMID28181672">{{cite journal |last1=Berlac |first1=Janne Foss |last2=Hartwell |first2=Dorthe |last3=Skovlund |first3=Charlotte Wessel |last4=Langhoff-Roos |first4=Jens |last5=Lidegaard |first5=Øjvind |title=Endometriosis increases the risk of obstetrical and neonatal complications |journal=Acta Obstetricia et Gynecologica Scandinavica |date=juni 2017 |volume=96 |issue=6 |pages=751–760 |doi=10.1111/aogs.13111 |doi-access=free|pmid=28181672}}</ref> prethodni spontani (npr. [[pobačaj]]) ili hirurški abortus,<ref name="rcog-care">{{cite web| work = Evidence-based Clinical Guideline No. 7| publisher = Royal College of Obstetricians and Gynaecologists| title = The Care of Women Requesting Induced Abortion| pages = 44, 45| date = novembar 2011| access-date = 31. 5. 2013| url = http://www.rcog.org.uk/files/rcog-corp/Abortion%20guideline_web_1.pdf| archive-url = https://web.archive.org/web/20120529004416/http://www.rcog.org.uk/files/rcog-corp/Abortion%20guideline_web_1.pdf| archive-date = 29. 5. 2012}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Virk J, Zhang J, Olsen J | title = Medical abortion and the risk of subsequent adverse pregnancy outcomes | journal = The New England Journal of Medicine | volume = 357 | issue = 7 | pages = 648–653 | date = august 2007 | pmid = 17699814 | doi = 10.1056/NEJMoa070445 | s2cid = 14975701 | doi-access = free }}</ref> neželjene trudnoće,<ref name="UIP_Shah">{{cite journal | vauthors = Shah PS, Balkhair T, Ohlsson A, Beyene J, Scott F, Frick C | title = Intention to become pregnant and low birth weight and preterm birth: a systematic review | journal = Maternal and Child Health Journal | volume = 15 | issue = 2 | pages = 205–216 | date = februar 2011 | pmid = 20012348 | doi = 10.1007/s10995-009-0546-2 | s2cid = 20441901}}</ref> neliječena ili nedijagnosticirana [[celijakija]],<ref name="TersigniCastellani2014"/><ref name="SacconeBerghella2015">{{cite journal | vauthors = Saccone G, Berghella V, Sarno L, Maruotti GM, Cetin I, Greco L, Khashan AS, McCarthy F, Martinelli D, Fortunato F, Martinelli P | display-authors = 6 | title = Celiac disease and obstetric complications: a systematic review and metaanalysis | journal = American Journal of Obstetrics and Gynecology | volume = 214 | issue = 2 | pages = 225–234 | date = februar 2016 | pmid = 26432464 | doi = 10.1016/j.ajog.2015.09.080 | hdl = 11369/330101 | hdl-access = free }}</ref> problemi s [[plodnost|plodnošću]], izloženost vrućini,<ref>{{cite journal| vauthors = Barreca A, Schaller J |year=2020|title=The impact of high ambient temperatures on delivery timing and gestational lengths|journal=Nature Climate Change|volume=10|pages=77–82|doi=10.1038/s41558-019-0632-4|issn=1758-6798|s2cid=208538820}}</ref> i [[genetika|genetičke]] varijable.<ref name="Bhattacharya_2010" /> Studije o vrsti posla i fizičkoj aktivnosti dale su oprečne rezultate, ali se smatra da su [[stres]]ni uslovi, težak rad i dugo radno vrijeme vjerovatno povezani s prijevremenim porođajem.<ref name="Goldenberg2008" /> [[Gojaznost]] ne dovodi direktno do prijevremenog porođaja;<ref>{{cite journal | vauthors = Tsur A, Mayo JA, Wong RJ, Shaw GM, Stevenson DK, Gould JB | title = 'The obesity paradox': a reconsideration of obesity and the risk of preterm birth | journal = Journal of Perinatology | volume = 37 | issue = 10 | pages = 1088–1092 | date = oktobar 2017 | pmid = 28749482 | doi = 10.1038/jp.2017.104 | s2cid = 25566593}}</ref> Međutim, povezana je s [[dijabetes]]om i [[hipertenzija|hipertenzijom]], koji su sami po sebi faktori rizika. Do određene mjere te osobe mogu imati osnovna stanja (npr. malformacije maternice, hipertenziju, dijabetes) koja perzistiraju. Parovi koji su pokušavali više od godinu dana u odnosu na one koji su pokušavali manje od godinu dana prije nego što su postigli spontanu koncepciju imaju prilagođeni [[omjer šansi]] od 1,35 (95% [[interval pouzdanosti]] 1,22–1,50) prijevremenog porođaja.<ref name="Pinborg2013">{{cite journal | vauthors = Pinborg A, Wennerholm UB, Romundstad LB, Loft A, Aittomaki K, Söderström-Anttila V, Nygren KG, Hazekamp J, Bergh C | display-authors = 6 | title = Why do singletons conceived after assisted reproduction technology have adverse perinatal outcome? Systematic review and meta-analysis | journal = Human Reproduction Update | volume = 19 | issue = 2 | pages = 87–104 | year = 2012 | pmid = 23154145 | doi = 10.1093/humupd/dms044 | doi-access = free }}</ref> Trudnoće nakon [[in vitro oplodnja|IVF]] nose veći rizik od prijevremenog porođaja nego spontane koncepcije nakon više od godinu dana pokušavanja, s prilagođenim omjerom šansi od 1,55 (95% CI 1,30–1,85). Određene etničke grupe također mogu imati veći rizik. Naprimjer, u [[SAD]]-u i [[UK|Velikoj Britaniji]], crnkinje imaju stopu prijevremenog porođaja od 15-18%, što je više nego dvostruko više od stope bijele populacije. Mnoge crnkinje imaju veće stope prijevremenog porođaja zbog više faktora, ali najčešći je visok nivo hroničnog stresa, što na kraju može dovesti do prijevremenog porođaja.<ref name="Braveman_2017">{{cite journal | vauthors = Braveman P, Heck K, Egerter S, Dominguez TP, Rinki C, Marchi KS, Curtis M | title = Worry about racial discrimination: A missing piece of the puzzle of Black-White disparities in preterm birth? | journal = PLOS ONE | volume = 12 | issue = 10 | date = 11. 10. 2017 | pmid = 29020025 | pmc = 5636124 | doi = 10.1371/journal.pone.0186151 | bibcode = 2017PLoSO..1286151B | doi-access = free | veditors = Ryckman KK }}</ref> Hronične bolesti odraslih nisu uvijek slučaj kod prijevremenog porođaja kod crnkinja, što otežava identifikaciju glavnog faktora prijevremenog porođaja. [[Filipini|Filipinke]] također imaju visok rizik od prijevremenog porođaja, a vjeruje se da je gotovo 11-15% Filipinaca rođenih u SAD-u (u poređenju s drugim [[Azija]]tima sa 7,6% i bijelcima sa 7,8%) prijevremeno rođeno.<ref name="hawaii.edu">{{cite web |url=http://www.hawaii.edu/news/2014/01/14/preterm-birth-by-filipino-women-linked-to-genetic-mutational-change/ |title=Preterm birth by Filipino women linked to genetic mutational change |date=14. 1. 2014 |access-date=8. 8. 2014 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20140811122154/http://www.hawaii.edu/news/2014/01/14/preterm-birth-by-filipino-women-linked-to-genetic-mutational-change/ |archive-date=11. 8. 2014}}</ref> Filipinci su veliki faktor rizika, što se vidi iz činjenice da su [[Filipini]] osma najviša zemlja u svijetu po broju prijevremenih porođaja, jedina neafrička zemlja na vrhu od 10.<ref>{{cite web |url=http://www.smartparenting.com.ph/community/news/unicef-philippines-has-one-of-the-highest-premature-birth-rates-in-the-world |title=Smart Parenting: The Filipino Parenting Authority |access-date=9. 8. 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140814165910/http://www.smartparenting.com.ph/community/news/unicef-philippines-has-one-of-the-highest-premature-birth-rates-in-the-world |archive-date=14. 8. 2014}}</ref> Ova razlika se ne vidi u poređenju s drugim azijskim grupama ili hispanskim imigrantima i ostaje neobjašnjiva.<ref name="Goldenberg2008" /> Genetički sastav je faktor u uzročnosti prijevremenog porođaja. [[Genetika]] je bila veliki faktor u tome zašto Filipinke imaju visok rizik od prijevremenog porođaja, budući da Filipinci imaju veliku prevalenciju [[mutacija]] koje ih predisponiraju za prijevremeni porođaj.<ref name="hawaii.edu"/> Dokazan je intra- i transgeneracijski porast rizika od prijevremenog porođaja.<ref name="Bhattacharya_2010">{{cite journal | vauthors = Bhattacharya S, Amalraj Raja E, Ruiz Mirazo E, Campbell DM, Lee AJ, Norman JE, Bhattacharya S | title = Inherited predisposition to spontaneous preterm delivery | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2010-06_115_6/page/1124 | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 115 | issue = 6 | pages = 1125–1133 | date = juni 2010 | pmid = 20502281 | doi = 10.1097/AOG.0b013e3181dffcdb | hdl-access = free | s2cid = 10113798 | hdl = 2164/2233 }}</ref> Nije identificiran nijedan pojedinačni [[gen]]. Bračni status je dugo bio povezan s rizicima prijevremenog porođaja. Studija iz 2005. godine, provedena na 25.373 trudnoće u [[Finska|Finskoj]], otkrila je da su neudate majke imale više prijevremenih porođaja nego udate majke (P=0,001).<ref name="Raatikainen2005">{{cite journal | vauthors = Raatikainen K, Heiskanen N, Heinonen S | title = Marriage still protects pregnancy | journal = BJOG | volume = 112 | issue = 10 | pages = 1411–1416 | date = oktobar 2005 | pmid = 16167946 | doi = 10.1111/j.1471-0528.2005.00667.x | s2cid = 13193685 | doi-access = free }}</ref> [[Trudnoća]] izvan braka bila je povezana s porastom ukupnih negativnih ishoda za 20%, čak i u vrijeme kada je Finska pružala besplatnu njegu u porodiljstvu. Studija provedena u [[Quebec]]u na 720.586 porođaja od 1990. do 1997. godine otkrila je manji rizik od prijevremenog porođaja za dojenčad sa zakonski vjenčanim majkama u poređenju s onima sa roditeljima koji su u vanbračnoj vezi ili su u braku.<ref>{{cite journal | vauthors = Luo ZC, Wilkins R, Kramer MS | title = Disparities in pregnancy outcomes according to marital and cohabitation status | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2004-06_103_6/page/1300 | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 103 | issue = 6 | pages = 1300–1307 | date = juni 2004 | pmid = 15172868 | doi = 10.1097/01.AOG.0000128070.44805.1f | s2cid = 43892340 }}</ref> Studija provedena u [[Malezija|Maleziji]] 2015. godine pokazala je sličan trend, pri čemu je bračni status značajno povezan s prijevremenim porođajem.<ref>{{Cite journal |last1=Zain |first1=Norhasmah Mohd |last2=Low |first2=Wah-Yun |last3=Othman |first3=Sajaratulnisah |date=2015 |title=Impact of Maternal Marital Status on Birth Outcomes Among Young Malaysian Women: A Prospective Cohort Study |journal=Asia-Pacific Journal of Public Health |volume=27 |issue=3 |pages=335–347 |doi=10.1177/1010539514537678 |jstor=26725703 |pmid=25005933 |issn=1010-5395}}</ref> Međutim, rezultati studije provedene u [[SAD]]-u pokazali su da je između 1989. i 2006. godine brak postao manje zaštitnički nastrojen prema prijevremenim porođajima, što se pripisuje promjenjivim društvenim normama i ponašanjima koja okružuju brak.<ref>{{Cite journal |last1=El-Sayed |first1=Abdulrahman M. |last2=Galea |first2=Sandro |date=septembar 2011 |title=Changes in the Relationship between Marriage and Preterm Birth, 1989–2006 |journal=Public Health Reports |volume=126 |issue=5 |pages=717–725 |doi=10.1177/003335491112600514 |pmid=21886332 |issn=0033-3549|pmc=3151189 }}</ref> ====Faktori tokom trudnoće==== Lijekovi tokom trudnoće, životni uslovi, zagađenje zraka, [[pušenje]], ilegalne droge ili [[alkohol]], infekcija ili fizička trauma također mogu uzrokovati prijevremeni porođaj. Zagađenje zraka: Život u području s visokom koncentracijom zagađenja zraka glavni je faktor rizika za prijevremeni porođaj, uključujući život u blizini glavnih cesta ili autoputeva gdje su emisije vozila visoke zbog prometnih gužvi ili su ruta za dizel kamione koji imaju tendenciju emitiranja većeg zagađenja.<ref>{{Cite journal| vauthors = Currie J |date=oktobar 2009|title=Traffic Congestion and Infant Health: Evidence from E-ZPass|url=https://www.nber.org/papers/w15413.pdf|journal=National Bureau of Economic Research}}</ref><ref>{{Cite news|url=https://www.cbc.ca/news/technology/air-pollution-study-1.5339472|title=Harmful air pollution 'definitely too high for the public' near city roads, study suggests| vauthors = Chung E |date=30. 10. 2019|publisher=CBC News|access-date=2. 11. 2019}}</ref> Upotreba [[lijek za plodnost|lijekova za plodnost]] koji stimulišu [[jajnik]] da oslobodi više [[jajna ćelija|jajnih ćelija]] i [[in vitro oplodnja|IVF]] sa [[transfer rmbrija|transferom embrija]] više embriona implicirana je kao faktor rizika za prijevremeni porođaj. Porođaj se često mora izazvati iz medicinskih razloga; takva stanja uključuju [[hipertenzija|visok krvni pritisak]],<ref name="Goldenberg1998">{{cite journal | vauthors = Goldenberg RL, Iams JD, Mercer BM, Meis PJ, Moawad AH, Copper RL, Das A, Thom E, Johnson F, McNellis D, Miodovnik M, Van Dorsten JP, Caritis SN, Thurnau GR, Bottoms SF | display-authors = 6 | title = The preterm prediction study: the value of new vs standard risk factors in predicting early and all spontaneous preterm births. NICHD MFMU Network | journal = American Journal of Public Health | volume = 88 | issue = 2 | pages = 233–238 | date = februar 1998 | pmid = 9491013 | pmc = 1508185 | doi = 10.2105/AJPH.88.2.233 }}</ref> [[preeklampsija|preeklampsiju]],<ref name="Banhidy2007">{{cite journal | vauthors = Bánhidy F, Acs N, Puhó EH, Czeizel AE | title = Pregnancy complications and birth outcomes of pregnant women with urinary tract infections and related drug treatments | journal = Scandinavian Journal of Infectious Diseases | volume = 39 | issue = 5 | pages = 390–397 | year = 2007 | pmid = 17464860 | doi = 10.1080/00365540601087566 | s2cid = 5159387 }}</ref> majčinski [[dijabetes]],<ref name="Rosenberg2005">{{cite journal | vauthors = Rosenberg TJ, Garbers S, Lipkind H, Chiasson MA | title = Maternal obesity and diabetes as risk factors for adverse pregnancy outcomes: differences among 4 racial/ethnic groups | journal = American Journal of Public Health | volume = 95 | issue = 9 | pages = 1545–1551 | date = septembar 2005 | pmid = 16118366 | pmc = 1449396 | doi = 10.2105/AJPH.2005.065680 }}</ref> [[astma|astmu]], bolesti [[štitnjača|štitne žlijezde]] i bolesti srca. Određena medicinska stanja kod trudnice također mogu povećati rizik od prijevremenog porođaja. Neke žene imaju anatomske probleme koji sprječavaju iznošenje bebe do termina. To uključuje slab ili kratak [[cerviks]] (najjači prediktor prijevremenog porođaja).<ref>{{cite journal | vauthors = To MS, Skentou CA, Royston P, Yu CK, Nicolaides KH | title = Prediction of patient-specific risk of early preterm delivery using maternal history and sonographic measurement of cervical length: a population-based prospective study | journal = Ultrasound in Obstetrics & Gynecology | volume = 27 | issue = 4 | pages = 362–367 | date = april 2006 | pmid = 16565989 | doi = 10.1002/uog.2773 | s2cid = 24970386 | doi-access = free }}</ref><ref name="Fonseca2007">{{cite journal | vauthors = Fonseca EB, Celik E, Parra M, Singh M, Nicolaides KH | title = Progesterone and the risk of preterm birth among women with a short cervix | journal = The New England Journal of Medicine | volume = 357 | issue = 5 | pages = 462–469 | date = august 2007 | pmid = 17671254 | doi = 10.1056/NEJMoa067815 | s2cid = 14884358 | doi-access = free }}</ref><ref name="Romero2007">{{cite journal | vauthors = Romero R | title = Prevention of spontaneous preterm birth: the role of sonographic cervical length in identifying patients who may benefit from progesterone treatment | journal = Ultrasound in Obstetrics & Gynecology | volume = 30 | issue = 5 | pages = 675–686 | date = oktobar 2007 | pmid = 17899585 | doi = 10.1002/uog.5174 | s2cid = 46366053 | doi-access = free }}</ref><ref name=Goldenberg1998/> Žene s vaginalnim krvarenjem tokom trudnoće imaju veći rizik od prijevremenog porođaja. Iako krvarenje u trećem tromjesečju može biti znak [[placenta previa]] ili [[abrupcija placente]] – stanja koja se često javljaju prijevremeno – čak i ranije krvarenje koje nije uzrokovano ovim stanjima povezano je s većom stopom prijevremenog porođaja.<ref>{{cite journal | vauthors = Krupa FG, Faltin D, Cecatti JG, Surita FG, Souza JP | title = Predictors of preterm birth | journal = International Journal of Gynaecology and Obstetrics | volume = 94 | issue = 1 | pages = 5–11 | date = juli 2006 | pmid = 16730012 | doi = 10.1016/j.ijgo.2006.03.022 | s2cid = 41368575 }}</ref> Žene s abnormalnim količinama amnionske tekućine, bilo previše (polihidramnion) ili premalo (oligohidramnion), također su u riziku.<ref name=Goldenberg2008/> [[Anksioznost]] i [[veliki depresivni poremećaj|depresija]] povezani su kao faktori rizika za prijevremeni porođaj.<ref name="Goldenberg2008" /><ref name="Dole2003">{{cite journal | vauthors = Dole N, Savitz DA, Hertz-Picciotto I, Siega-Riz AM, McMahon MJ, Buekens P | title = Maternal stress and preterm birth | journal = American Journal of Epidemiology | volume = 157 | issue = 1 | pages = 14–24 | date = januar 2003 | pmid = 12505886 | doi = 10.1093/aje/kwf176 | url = http://171.66.121.65/cgi/reprint/157/1/14 | s2cid = 44325654 | doi-access = free | archive-url = https://web.archive.org/web/20071008202838/http://171.66.121.65/cgi/reprint/157/1/14 | archive-date = 8. 10. 2007 | url-access = subscription }}</ref> Upotreba [[duhan]]a, [[kokain]]a i prekomjerne [[alkohol]]a tokom trudnoće povećava rizik od prijevremenog porođaja. [[Pušenje duhana|Duhan]] je najčešće korištena droga tokom trudnoće i značajno doprinosi porođaju s niskom porođajnom težinom..<ref>{{cite journal | vauthors = Parazzini F, Chatenoud L, Surace M, Tozzi L, Salerio B, Bettoni G, Benzi G | title = Moderate alcohol drinking and risk of preterm birth | journal = European Journal of Clinical Nutrition | volume = 57 | issue = 10 | pages = 1345–1349 | date = oktobar 2003 | pmid = 14506499 | doi = 10.1038/sj.ejcn.1601690 | s2cid = 27688375 | doi-access = free }}</ref> Bebe sa [[urođena mana|urođenim mahanama]] imaju veći rizik od prijevremenog rođenja.<ref>{{cite journal | vauthors = Dolan SM, Gross SJ, Merkatz IR, Faber V, Sullivan LM, Malone FD, Porter TF, Nyberg DA, Comstock CH, Hankins GD, Eddleman K, Dugoff L, Craigo SD, Timor-Tritsch I, Carr SR, Wolfe HM, Bianchi DW, D'Alton ME | display-authors = 6 | title = The contribution of birth defects to preterm birth and low birth weight | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 110 | issue = 2 Pt 1 | pages = 318–324 | date = august 2007 | pmid = 17666606 | doi = 10.1097/01.AOG.0000275264.78506.63 | s2cid = 32544532 }}</ref> [[Pasivno pušenje]] i/ili [[pušenje]] prije trudnoće utiče na vjerovatnoću prijevremenog porođaja. [[Svjetska zdravstvena organizacija]] objavila je međunarodnu studiju u martu 2014.<ref>The Lancet 28. März 2014: [http://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736%2814%2960082-9/abstract Effect of smoke-free legislation on perinatal and child health: a systematic review and meta-analysis]. This study is registered with PROSPERO, number CRD42013003522</ref> Prisustvo [[antitijela na štitnjaču]] povezano je s povećanim rizikom od prijevremenog porođaja s [[omjer šanse|omjerom šansi]] od 1,9 i 95% [[interval pouzdanosti|intervalom pouzdanosti]] od 1,1–3,5.<ref>{{cite journal | vauthors = van den Boogaard E, Vissenberg R, Land JA, van Wely M, van der Post JA, Goddijn M, Bisschop PH | title = Significance of (sub)clinical thyroid dysfunction and thyroid autoimmunity before conception and in early pregnancy: a systematic review | journal = Human Reproduction Update | volume = 17 | issue = 5 | pages = 605–619 | year = 2011 | pmid = 21622978 | doi = 10.1093/humupd/dmr024 | doi-access = free }}</ref> Intimno nasilje nad majkom je još jedan faktor rizika za prijevremeni porođaj.<ref>{{cite journal | vauthors = Boy A, Salihu HM | title = Intimate partner violence and birth outcomes: a systematic review | journal = International Journal of Fertility and Women's Medicine | volume = 49 | issue = 4 | pages = 159–164 | year = 2004 | pmid = 15481481 }}</ref> Fizička trauma može uzrokovati prijevremeni porođaj. Pokazalo se da nigerijska kulturna metoda abdominalne masaže rezultira 19% prijevremenih porođaja kod žena u [[Nigerija|Nigeriji]], plus mnogim drugim negativnim posljedicama za majku i bebu.<ref>{{cite journal | vauthors = Ugboma HA, Akani CI | title = Abdominal massage: another cause of maternal mortality | journal = Nigerian Journal of Medicine | volume = 13 | issue = 3 | pages = 259–262 | year = 2004 | pmid = 15532228 }}</ref> Ovo ne treba miješati s masažnom terapijom koju provodi potpuno obučen i certificiran/licenciran terapeut za masažu ili partner obučen za pružanje masaže tokom trudnoće. — u studiji koja je uključivala trudnice s preneonatusnom depresijom — dokazano je da ima brojne pozitivne rezultate tokom trudnoće, uključujući smanjenje prijevremenog porođaja, manje depresije, niži [[kortizol]] i smanjenu [[anksioznost]].<ref>{{cite journal | vauthors = Field T, Deeds O, Diego M, Hernandez-Reif M, Gauler A, Sullivan S, Wilson D, Nearing G | display-authors = 6 | title = Benefits of combining massage therapy with group interpersonal psychotherapy in prenatally depressed women | journal = Journal of Bodywork and Movement Therapies | volume = 13 | issue = 4 | pages = 297–303 | date = oktobar 2009 | pmid = 19761951 | pmc = 2785018 | doi = 10.1016/j.jbmt.2008.10.002 }}</ref> Međutim, kod zdravih žena nisu dokazani nikakvi efekti u kontroliranoj studiji. ====Infekcija==== Učestalost infekcije kod prijevremenog porođaja obrnuto je proporcionalna gestacijskoj dobi. Infekcija ''[[Mycoplasma genitalium]]'' povezana je s povećanim rizikom od prijevremenog porođaja i spontanog pobačaja.<ref name="LisRowhani-Rahbar2015">{{cite journal | vauthors = Lis R, Rowhani-Rahbar A, Manhart LE | title = Mycoplasma genitalium infection and female reproductive tract disease: a meta-analysis | journal = Clinical Infectious Diseases | volume = 61 | issue = 3 | pages = 418–426 | date = august 2015 | pmid = 25900174 | doi = 10.1093/cid/civ312 | doi-access = free | hdl = 1773/26479 | hdl-access = free }}</ref> Zarazni mikroorganizmi mogu biti ascendentni, hematogeni, jatrogeni procedurom ili retrogradni kroz [[jajovod]]e. Iz decidue mogu dospjeti u prostor između [[amnion]]a i [[horion]]a, amnionske tekućine i [[fetusa]]. [[Horioamnionitis]] također može dovesti do sepse kod majke. Infekcija fetusa povezana je s prijevremenim porođajem i značajnim dugotrajnim invaliditetom, uključujući cerebralnu paralizu.<ref>{{cite journal | vauthors = Schendel DE | title = Infection in pregnancy and cerebral palsy | journal = Journal of the American Medical Women's Association | volume = 56 | issue = 3 | pages = 105–108 | year = 2001 | pmid = 11506145 }}</ref> Prijavljeno je da se asimptomatska [[kolonizacija]] decidue javlja kod čak 70% žena u terminu, koristeći [[DNK-sonda|DNK-sondu]], što sugerira da samo prisustvo [[mikroorganizam]]a može biti nedovoljno za pokretanje infektivnog odgovora. Budući da je stanje češće kod crnkinja u [[SAD]]-u i [[UK|Velikoj Britaniji]], sugerirano je da je to objašnjenje za veću stopu prijevremenog porođaja u tim [[populacija]]ma. Smatra se da bakterijska vaginoza prije ili tokom trudnoće može uticati na upalni odgovor decidue koji dovodi do prijevremenog porođaja. Stanje poznato kao [[aerobni vaginitis]] može biti ozbiljan faktor rizika za prijevremeni porođaj; nekoliko prethodnih studija nije uspjelo prepoznati razliku između aerobnog vaginitisa i bakterijske vaginoze, što može objasniti neke od kontradikcija u rezultatima.<ref>{{cite journal | vauthors = Donders G, Bellen G, Rezeberga D | title = Aerobic vaginitis in pregnancy | journal = BJOG | volume = 118 | issue = 10 | pages = 1163–1170 | date = septembar 2011 | pmid = 21668769 | doi = 10.1111/j.1471-0528.2011.03020.x | s2cid = 7789770 | doi-access = free }}</ref> Neliječene [[kandidijaza|gljivične]] infekcije povezane su s prijevremenim porođajem.<ref name=rob2015>{{cite journal | vauthors = Roberts CL, Algert CS, Rickard KL, Morris JM | title = Treatment of vaginal candidiasis for the prevention of preterm birth: a systematic review and meta-analysis | journal = Systematic Reviews | volume = 4 | issue = 1 | date = mart 2015 | pmid = 25874659 | pmc = 4373465 | doi = 10.1186/s13643-015-0018-2 | doi-access = free }}</ref> Pregled profilaksne primjene antibiotika (koji se daju radi sprječavanja infekcije) u drugom i trećem tromjesečju trudnoće (13–42 sedmice trudnoće) otkrio je smanjenje broja prijevremenih porođaja kod žena s bakterijskom vaginozom. Ovi antibiotici su također smanjili broj izbacivanja vodenjaka prije porođaja kod donošenih [[trudnoća]], smanjili rizik od infekcije sluznice maternice nakon porođaja ([[endometritis]]) i stopu gonokokne infekcije. Međutim, kod žena bez bakterijske vaginoze nije zabilježeno smanjenje prijevremenih porođaja ili prijevremenog izbacivanja vodenjaka prije porođaja. Većina istraživanja uključenih u ovaj pregled dovela je do gubitka učesnika tokom praćenja, tako da nisu prijavljeni dugoročni efekti [[antibiotik]]a na majke ili bebe. Potrebna su daljnja istraživanja u ovom području kako bi se utvrdili svi efekti davanja antibiotika tokom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće.<ref name="ReferenceC">{{cite journal | vauthors = Thinkhamrop J, Hofmeyr GJ, Adetoro O, Lumbiganon P, Ota E | title = Antibiotic prophylaxis during the second and third trimester to reduce adverse pregnancy outcomes and morbidity | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2015 | issue = 6 | date = juni 2015 | pmid = 26092137 | pmc = 7154219 | doi = 10.1002/14651858.CD002250.pub3 | veditors = Thinkhamrop J }}</ref> Brojne majčine bakterijske infekcije povezane su s prijevremenim porođajem, uključujući [[pijelonefritis]], asimptomsku [[bakteriurija|bakteriuriju]], [[upa pluća|upalu pluća]] i [[upala slijepog crijeva|upalu slijepog crijeva]]. Pregled davanja antibiotika u trudnoći za asimptomsku bakteriuriju (infekcija urina bez simptoma) otkrio je da je istraživanje vrlo niskog kvaliteta, ali da sugerira da uzimanje antibiotika smanjuje broj prijevremenih porođaja i beba s niskom porođajnom težinom.<ref name="Smaill_2019">{{cite journal | vauthors = Smaill FM, Vazquez JC | title = Antibiotics for asymptomatic bacteriuria in pregnancy | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2019 | issue = 11 | date = novembar 2019 | pmid = 31765489 | pmc = 6953361 | doi = 10.1002/14651858.CD000490.pub4 }}</ref> Druga analiza pokazala je da jedna doza antibiotika nije toliko učinkovita kao kura antibiotika, ali je manji broj žena prijavio nuspojave od jedne doze.<ref>{{cite journal | vauthors = Widmer M, Lopez I, Gülmezoglu AM, Mignini L, Roganti A | title = Duration of treatment for asymptomatic bacteriuria during pregnancy | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2015 | issue = 11 | date = novembar 2015 | pmid = 26560337 | pmc = 7043273 | doi = 10.1002/14651858.CD000491.pub3 }}</ref> Ovaj pregled preporučuje da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se otkrio najbolji način liječenja asimptomske bakteriurije.<ref name="Smaill_2019"/> Drugi pregled otkrio je da se prijevremeni porođaji rjeđe dešavaju kod trudnica koje su rutinski testirane na infekcije donjeg genitalnog trakta nego kod žena koje su testirane samo kada su pokazale simptome infekcija donjeg genitalnog trakta.<ref name="ReferenceD">{{cite journal | vauthors = Sangkomkamhang US, Lumbiganon P, Prasertcharoensuk W, Laopaiboon M | title = Antenatal lower genital tract infection screening and treatment programs for preventing preterm delivery | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2015 | issue = 2 | date = februar 2015 | pmid = 25922860 | pmc = 8498019 | doi = 10.1002/14651858.CD006178.pub3 }}</ref> Žene koje su rutinski testirane također su rodile manje djece s niskom porođajnom težinom. Iako ovi rezultati izgledaju obećavajuće, pregled je zasnovan samo na jednoj studiji, tako da je potrebno više istraživanja rutinskog skrininga za infekcije donjeg genitalnog trakta.<ref name="ReferenceD"/> Također je više puta pokazano da je [[parodontalna bolest]] povezana s prijevremenim porođajem.<ref>{{cite journal | vauthors = Jeffcoat MK, Geurs NC, Reddy MS, Cliver SP, Goldenberg RL, Hauth JC | title = Periodontal infection and preterm birth: results of a prospective study | journal = Journal of the American Dental Association | volume = 132 | issue = 7 | pages = 875–880 | date = juli 2001 | pmid = 11480640 | doi = 10.14219/jada.archive.2001.0299 }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.unitedconcordia.com/dental-insurance/dental/conditions/pregnancy-oral-health/ |title=Pregnancy and Oral Health - United Concordia Dental |access-date=19. 1. 2015 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20150120074310/https://www.unitedconcordia.com/dental-insurance/dental/conditions/pregnancy-oral-health/ |archive-date=20. 1. 2015}}</ref> Nasuprot tome, virusne infekcije, osim ako nisu praćene značajnom febrilnom reakcijom, ne smatraju se glavnim faktorom u vezi s prijevremenim porođajem.<ref name=Goldenberg2008/> ====[[Genetika]]==== Vjeruje se da postoji majčina genetička komponenta u prijevremenom porođaju.<ref name=Kistka2008>{{cite journal | vauthors = Kistka ZA, DeFranco EA, Ligthart L, Willemsen G, Plunkett J, Muglia LJ, Boomsma DI | title = Heritability of parturition timing: an extended twin design analysis | journal = American Journal of Obstetrics and Gynecology | volume = 199 | issue = 1 | pages = 43.e1–43.e5 | date = juli 2008 | pmid = 18295169 | doi = 10.1016/j.ajog.2007.12.014 }}</ref> Procijenjena [[heritabilnost]] vremena porođaja kod žena bila je 34%. Međutim, pojava prijevremenog porođaja u porodicama ne prati jasan obrazac [[nasljeđivanje|nasljeđivanja]], što podržava ideju da je prijevremeni porođaj ne-Mendelovska osobina [[poligensko nasljeđivanje|poligenske prirode]].<ref name="Zhang2017">{{cite journal | vauthors = Zhang G, Feenstra B, Bacelis J, Liu X, Muglia LM, Juodakis J, Miller DE, Litterman N, Jiang PP, Russell L, Hinds DA, Hu Y, Weirauch MT, Chen X, Chavan AR, Wagner GP, Pavličev M, Nnamani MC, Maziarz J, Karjalainen MK, Rämet M, Sengpiel V, Geller F, Boyd HA, Palotie A, Momany A, Bedell B, Ryckman KK, Huusko JM, Forney CR, Kottyan LC, Hallman M, Teramo K, Nohr EA, Davey Smith G, Melbye M, Jacobsson B, Muglia LJ | display-authors = 6 | title = Genetic Associations with Gestational Duration and Spontaneous Preterm Birth | journal = The New England Journal of Medicine | volume = 377 | issue = 12 | pages = 1156–1167 | date = septembar 2017 | pmid = 28877031 | pmc = 5561422 | doi = 10.1056/NEJMoa1612665 }}</ref> ====Preneonaatusna njega==== Odsustvo ove njege povezano je s većim stopama prijevremenih porođaja. Analiza 15.627.407 živorođene djece u Sjedinjenim Američkim Državama u periodu 1995–1998. zaključila je da odsustvo preneonatusne njege nosi 2,9 (95%CI 2,8, 3,0) puta veći rizik od prijevremenih porođaja.<ref name="sciencedirect1254"/> Ista studija pronašla je statistički značajne relativne rizike od majčine anemije, intrapartalne groznice, nepoznatog krvarenja, bolesti bubrega, [[placenta previa]], [[hidramnion]]a, [[abrupcija placente]] i [[hipertenzija|hipertenzije]] izazvane trudnoćom u odsustvu preneonatusne njege. Svi ovi preneonatusni rizici kontrolirani su za druga visokorizična stanja, dob majke, gravidnost, bračni status i obrazovanje majke. Odsustvo preneonatusne njege prije i tokom trudnoće prvenstveno je posljedica socioekonomskih faktora (niski porodični prihodi i obrazovanje), pristupa medicinskim konsultacijama (velika udaljenost od mjesta stanovanja do zdravstvene jedinice i troškovi prevoza), kvalitet zdravstvene zaštite i socijalne podrške.<ref>{{cite journal | vauthors = Rosa CQ, Silveira DS, Costa JS | title = Factors associated with lack of prenatal care in a large municipality | journal = Revista de Saude Publica | volume = 48 | issue = 6 | pages = 977–984 | date = decembar 2014 | pmid = 26039401 | pmc = 4285828 | doi = 10.1590/S0034-8910.2014048005283 }}</ref> Napori za smanjenje stope prijevremenog porođaja trebali bi imati za cilj povećanje deficita koje predstavljaju prethodno navedene prepreke i povećanje pristupa prenatalnoj njezi. ==Dijagnoza== ===Placentni alfa mikroglobulin-1=== [[Placentni alfa mikroglobulin-1 (PAMG-1)]] bio je predmet nekoliko istraživanja koja su procjenjivala njegovu sposobnost predviđanja neposrednog spontanog prijevremenog porođaja kod žena sa znacima, simptomima ili tegobama koje ukazuju na prijevremeni porođaj.<ref name="pmid17329514">{{cite journal | vauthors = Lee SE, Park JS, Norwitz ER, Kim KW, Park HS, Jun JK | title = Measurement of placental alpha-microglobulin-1 in cervicovaginal discharge to diagnose rupture of membranes | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2007-03_109_3/page/634 | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 109 | issue = 3 | pages = 634–640 | date = mart 2007 | pmid = 17329514 | doi = 10.1097/01.AOG.0000252706.46734.0a | s2cid = 20732037 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Lee SM, Lee J, Seong HS, Lee SE, Park JS, Romero R, Yoon BH | title = The clinical significance of a positive Amnisure test in women with term labor with intact membranes | journal = The Journal of Maternal-Fetal & Neonatal Medicine | volume = 22 | issue = 4 | pages = 305–310 | date = april 2009 | pmid = 19350444 | pmc = 2744034 | doi = 10.1080/14767050902801694 }}</ref><ref>{{cite journal |vauthors=Lee SM, Yoon BH, Park CW, Kim SM, Park JW | year = 2011 | title = Intra-amniotic inflammation in patients with a positive Amnisure test in preterm labor and intact membranes | journal = Am J Obstet Gynecol | volume = 204 | issue = 1| page = S209 | doi=10.1016/j.ajog.2010.10.543}}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Lee SM, Romero R, Park JW, Kim SM, Park CW, Korzeniewski SJ, Chaiworapongsa T, Yoon BH | display-authors = 6 | title = The clinical significance of a positive Amnisure test in women with preterm labor and intact membranes | journal = The Journal of Maternal-Fetal & Neonatal Medicine | volume = 25 | issue = 9 | pages = 1690–1698 | date = septembar 2012 | pmid = 22280400 | pmc = 3422421 | doi = 10.3109/14767058.2012.657279 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Sukchaya K, Phupong V | title = A comparative study of positive rate of placental α-microglobulin-1 test in pre-term pregnant women with and without uterine contraction | journal = Journal of Obstetrics and Gynaecology | volume = 33 | issue = 6 | pages = 566–568 | date = august 2013 | pmid = 23919851 | doi = 10.3109/01443615.2013.807786 | s2cid = 20265539 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Nikolova T, Bayev O, Nikolova N, Di Renzo GC | title = Evaluation of a novel placental alpha microglobulin-1 (PAMG-1) test to predict spontaneous preterm delivery | journal = Journal of Perinatal Medicine | volume = 42 | issue = 4 | pages = 473–477 | date = juli 2014 | pmid = 24334429 | doi = 10.1515/jpm-2013-0234 | s2cid = 6547430 }}</ref> U jednom istraživanju koje je upoređivalo ovaj test sa testiranjem [[fetusni fibronektin|fetusnog fibronektina]] i mjerenjem dužine grlića maternice putem [[transvaginski ultrazvuk|transvaginskog ultrazvuka]], test za PAMG-1 (komercijalno poznat kao PartoSure test) pokazao se kao najbolji pojedinačni prediktor neposrednog spontanog porođaja u roku od sedam dana nakon što se pacijentica javi sa znacima, simptomima ili pritužbama na prijevremeni porođaj. Konkretno, PPV, ili [[pozitivna prediktivna vrijednost]], testova bila je 76%, 29% i 30% za PAMG-1, fFN i CL, respektivno (P < 0,01).<ref>Nikolova T, Bayev O, Nikolova N, Di Renzo GC. Comparison of a novel test for placental alpha microglobulin-1 with fetal fibronectin and cervical length measurement for the prediction of imminent spontaneous preterm delivery in patients with threatened preterm labor. J Perinat Med. 2015 Jan 6.</ref> ===Fetusni fibronektin=== [[Fetusni fibronektin]] (fFN) je postao važan [[biomarker]] – prisustvo ovog [[glikoprotein]]a u [[cerviks]]nom ili vaginslom sekretu ukazuje na to da je granica između horiona i decidue poremećena. Pozitivan test ukazuje na povećan rizik od prijevremenog porođaja, a negativan test ima visoku prediktivnu vrijednost.<ref name=Goldenberg2008/> Pokazalo se da je samo 1% žena u sumnjivim slučajevima prijevremenog porođaja rodilo u narednoj sedmici kada je test bio negativan.<ref>{{cite journal | vauthors = Lu GC, Goldenberg RL, Cliver SP, Kreaden US, Andrews WW | title = Vaginal fetal fibronectin levels and spontaneous preterm birth in symptomatic women | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2001-02_97_2/page/224 | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 97 | issue = 2 | pages = 225–228 | date = februar 2001 | pmid = 11165586 | doi = 10.1016/S0029-7844(00)01130-3 | s2cid = 34818112 }}</ref> ===Ultrazvuk=== {{glavni|Cerviksna insuficijencija}} [[Akušerski ultrazvuk]] postao je koristan u procjeni [[cerviks]]a kod žena s rizikom od prijevremenog porođaja. Kratak cerviks kod prijevremenog porođaja nije poželjan: Dužina cerviksa manja od {{Pretvori|25|mm|skraćenica}} u ili prije 24 sedmice [[gestacijske dobi]] je najčešća definicija [[Cerviksna insuficijencija|cerviksne insuficijencije]].<ref>[http://radiopaedia.org/articles/cervical_incompetence Cervical incompetence] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140307205141/http://radiopaedia.org/articles/cervical_incompetence |date=7. 3. 2014 }} from Radiopaedia. Authors: Dr Praveen Jha and Dr Laughlin Dawes et al. Retrieved Feb 2014</ref> === Nove tehnologije === Tehnologije koje se istražuju i razvijaju kako bi se olakšala ranija dijagnoza prijevremenog porođaja uključuju higijenske uloške koji identificiraju biomarkere poput fFN i PAMG-1 u vaginskom sekretu. Ovi uređaji zatim izračunavaju rizik od prijevremenog porođaja i šalju nalaze na pametni telefon.<ref>{{Cite web |last= |first= |title=Rea - a smart bandage for pregnant women |url=https://www.innosuisse.ch/inno/en/home/success-stories/projektbeispiele/start-up/rea.html |archive-url=https://web.archive.org/web/20230905014339/https://www.innosuisse.ch/inno/en/home/success-stories/projektbeispiele/start-up/rea.html |archive-date=5. 9. 2023 |access-date=5. 9. 2023 |website=Innosuisse-Swiss Innovation Agency}}</ref> Ideja da su sistemi bodovanja rizika tačni u predviđanju prijevremenog porođaja raspravljana je u više pregleda literature.<ref>{{Cite journal |last1=Ferreira |first1=Amaro |last2=Bernardes |first2=João |last3=Gonçalves |first3=Hernâni |date=januar 2023 |title=Risk Scoring Systems for Preterm Birth and Their Performance: A Systematic Review |journal=Journal of Clinical Medicine |volume=12 |issue=13 |page=4360 |doi=10.3390/jcm12134360 |pmid=37445395 |pmc=10342801 |issn=2077-0383 |doi-access=free }}</ref><ref>{{Citation |last1=Davey |first1=Mary-Ann |title=Risk scoring systems for predicting preterm birth with the aim of reducing associated adverse outcomes |date=20. 1. 2010 |work=Cochrane Database of Systematic Reviews |place=Chichester, UK |publisher=John Wiley & Sons, Ltd |last2=Watson |first2=Lyndsey |last3=Rayner |first3=Jo Anne |last4=Rowlands |first4=Shelley|editor-first1=Mary-Ann |editor-last1=Davey |doi=10.1002/14651858.cd004902.pub2 }}</ref> ===Klasifikacija=== [[Datoteka:Prenatal development table.svg|center|thumb|800px| Faze u [[rast i razvoj ljudskog organizma|preneonatusnom razvoju]], sa sedmicama i mjesecima numerisanim od posljednje menstruacije]] Kod ljudi, uobičajena definicija prijevremenog porođaja je rođenje prije [[Gestacijska dob|gestatijske dobi]] od 37 punih sedmica.<ref name=Steer2005>{{cite journal | vauthors = Steer P | title = The epidemiology of preterm labour | journal = BJOG | volume = 112 | issue = Suppl 1 | pages = 1–3 | date = mart 2005 | pmid = 15715585 | doi = 10.1111/j.1471-0528.2005.00575.x | s2cid = 33738952 | doi-access = free }}</ref> Kod normalnog ljudskog fetusa, nekoliko organskih sistema sazrijeva između 34. i 37. sedmice, a fetus dostiže adekvatnu zrelost do kraja ovog perioda. Jedan od glavnih organa na koje prijevremeni porođaj uveliko utiče su pluća. Pluća su jedni od posljednjih organa koji sazrijevaju u maternici; zbog toga mnoge prijevremeno rođene bebe provode prve dane i sedmice svog života na respiratorima. Stoga postoji značajno preklapanje između prijevremenog porođaja i prijevremenog rođenja. Generalno, prijevremeno rođene bebe su prijevremeno rođene, a terminske bebe su zrele. Prijevremeno rođene bebe rođene blizu 37. sedmice često nemaju problema vezanih za prijevremeno rođenje ako su im pluća razvila adekvatan plućni surfaktant, koji omogućava plućima da ostanu proširena između udisaja. Posljedice prijevremenog rođenja mogu se u maloj mjeri smanjiti upotrebom lijekova za ubrzavanje sazrijevanja fetusa, a u većoj mjeri sprječavanjem prijevremenog porođaja. ==Prevencija== Historijski gledano, napori su prvenstveno bili usmjereni na poboljšanje preživljavanja i zdravlja prijevremeno rođene djece (tercijarna intervencija). Međutim, takvi napori nisu smanjili učestalost prijevremenog porođaja. Sve više se primarne intervencije usmjerene na sve žene i sekundarne intervencije koje smanjuju postojeće rizike smatraju mjerama koje je potrebno razviti i provesti kako bi se spriječili zdravstveni problemi prijevremeno rođene djece i beba.<ref name=Iams2008>{{cite journal | vauthors = Iams JD, Romero R, Culhane JF, Goldenberg RL | title = Primary, secondary, and tertiary interventions to reduce the morbidity and mortality of preterm birth | journal = Lancet | volume = 371 | issue = 9607 | pages = 164–175 | date = januar 2008 | pmid = 18191687 | doi = 10.1016/S0140-6736(08)60108-7 | s2cid = 8204299 }}</ref>[[Zabrana pušenja]] je učinkovita u smanjenju prijevremenih porođaja.<ref>{{cite journal | vauthors = Been JV, Nurmatov UB, Cox B, Nawrot TS, van Schayck CP, Sheikh A | title = Effect of smoke-free legislation on perinatal and child health: a systematic review and meta-analysis | journal = Lancet | volume = 383 | issue = 9928 | pages = 1549–1560 | date = maj 2014 | pmid = 24680633 | doi = 10.1016/S0140-6736(14)60082-9 | s2cid = 8532979 }}</ref> Različite strategije se koriste u administraciji prenatalne njege, a buduće studije trebaju utvrditi da li fokus može biti na skriningu za žene visokog rizika ili proširenoj podršci za žene niskog rizika, ili u kojoj mjeri se ovi pristupi mogu spojiti.<ref name="Iams2008"/> ===Prije trudnoće=== Usvajanje specifičnih profesionalnih politika može odmah smanjiti rizik od prijevremenog porođaja, kao što je pokazalo iskustvo u potpomognutoj reprodukciji kada je broj embriona tokom transfera embriona bio ograničen.<ref name=Iams2008/> Mnoge zemlje su uspostavile posebne programe za zaštitu [[trudnica]] od opasnog ili noćnog rada i kako bi im se obezbijedilo vrijeme za prenneonatusne preglede i plaćeno odsustvo zbog trudnoće. Studija EUROPOP pokazala je da prijevremeni porođaj nije povezan s vrstom zaposlenja, već s produženim radom (preko 42 sata sedmično) ili produženim stajanjem (preko šest sati dnevno)).<ref>{{cite journal | vauthors = Saurel-Cubizolles MJ, Zeitlin J, Lelong N, Papiernik E, Di Renzo GC, Bréart G | title = Employment, working conditions, and preterm birth: results from the Europop case-control survey | journal = Journal of Epidemiology and Community Health | volume = 58 | issue = 5 | pages = 395–401 | date = maj 2004 | pmid = 15082738 | pmc = 1732750 | doi = 10.1136/jech.2003.008029 | bibcode = 2004JECH...58..395S }}</ref> Također, i noćni rad povezan je s prijevremenim porođajem.<ref>{{cite journal | vauthors = Pompeii LA, Savitz DA, Evenson KR, Rogers B, McMahon M | title = Physical exertion at work and the risk of preterm delivery and small-for-gestational-age birth | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2005-12_106_6/page/1278 | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 106 | issue = 6 | pages = 1279–1288 | date = decembar 2005 | pmid = 16319253 | doi = 10.1097/01.AOG.0000189080.76998.f8 | s2cid = 19518460 }}</ref> Očekuje se da će zdravstvene politike koje uzimaju u obzir ove nalaze smanjiti stopu prijevremenog porođaja.<ref name=Iams2008/> Preporučuje se prekoncepcijski unos [[folat|folne kiseline]], kako bi se smanjile urođene mane. Postoje i neki dokazi da prekoncepcijski dodatak folne kiseline (prije trudnoće) može smanjiti vjerovatnoću za prijevremeni porođaj.<ref>{{cite journal | vauthors = Li B, Zhang X, Peng X, Zhang S, Wang X, Zhu C | title = Folic Acid and Risk of Preterm Birth: A Meta-Analysis | journal = Frontiers in Neuroscience | volume = 13 | date = 2019 | pmid = 31849592 | pmc = 6892975 | doi = 10.3389/fnins.2019.01284 | doi-access = free }}</ref> Očekuje se da će smanjenje [[Pušenje i trudnoća|pušenja]] koristiti trudnicama i njihovom potomstvu.<ref name=Iams2008/> ===Tokom trudnoće=== Metode samopomoći za smanjenje rizika od prijevremenog porođaja uključuju pravilnu ishranu, izbjegavanje stresa, traženje odgovarajuće medicinske pomoći, izbjegavanje infekcija i kontrolu faktora rizika za prijevremeni porođaj (npr. dugotrajni rad na nogama, izloženost [[ugljik-monoksid]]u, nasilje u porodici i drugi faktori).<ref>{{cite journal | vauthors = Lamont RF, Jaggat AN | title = Emerging drug therapies for preventing spontaneous preterm labor and preterm birth | journal = Expert Opinion on Investigational Drugs | volume = 16 | issue = 3 | pages = 337–345 | date = mart 2007 | pmid = 17302528 | doi = 10.1517/13543784.16.3.337 | s2cid = 11591970 }}</ref> Nije dokazano da smanjenje fizičke aktivnosti tokom trudnoće smanjuje rizik od prijevremenog porođaja.<ref>{{cite journal | vauthors = Johnston M, Landers S, Noble L, Szucs K, Viehmann L | collaboration = Section on Breastfeeding | title = Prediction and Prevention of Spontaneous Preterm Birth: ACOG Practice Bulletin Summary, Number 234 | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 138 | issue = 2 | pages = 320–323 | date = august 2021 | pmid = 34293768 | doi = 10.1097/AOG.0000000000004480 | s2cid = 236200411 }}</ref> Zdrava ishrana može se uvesti u bilo kojoj fazi trudnoće, uključujući prilagođavanje ishrane i konzumiranje preporučenih [[vitamin]]skih dodataka.<ref name=Iams2008/> Suplementacija [[kalcij]]em kod žena koje imaju nizak unos kalcija u ishrani može smanjiti broj negativnih ishoda, uključujući prevremeni porođaj, [[preeklampsija|preeklampsiju]] i [[majčina smrt|smrt majki]].<ref>{{cite journal | vauthors = Hofmeyr GJ, Lawrie TA, Atallah ÁN, Torloni MR | title = Calcium supplementation during pregnancy for preventing hypertensive disorders and related problems | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2018 | issue = 10 | date = oktobar 2018 | pmid = 30277579 | pmc = 6517256 | doi = 10.1002/14651858.CD001059.pub5 }}</ref> Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje 1,5–2 g dodataka kalcija dnevno za trudnice koje imaju nizak nivo kalcija u ishrani.<ref>{{cite book |title=Guideline: Calcium supplementation in pregnant women |date=2013 |publisher=World Health Organization |location=Geneva}}</ref> Nije utvrđeno da suplementarni unos [[vitamin C|vitamina C]] i [[vitamin E|E]] smanjuje stopu prijevremenog porođaja.<ref>{{cite journal | vauthors = Rumbold AR, Crowther CA, Haslam RR, Dekker GA, Robinson JS | title = Vitamins C and E and the risks of preeclampsia and perinatal complications | journal = The New England Journal of Medicine | volume = 354 | issue = 17 | pages = 1796–1806 | date = april 2006 | pmid = 16641396 | doi = 10.1056/NEJMoa054186 | hdl = 2440/23161 | doi-access = free | hdl-access = free }}</ref> Iako je parodontalna infekcija povezana s prijevremenim porođajem, [[Randomizirano kontrolirano ispitivanje|randomizirana ispitivanja]] nisu pokazala da parodontna njega tokom trudnoće smanjuje stopu prijevremenih porođaja.<ref name="Iams2008" /> [[Prestanak pušenja]] također smanjuje rizik.<ref>{{cite journal | vauthors = Avşar TS, McLeod H, Jackson L | title = Health outcomes of smoking during pregnancy and the postpartum period: an umbrella review | journal = BMC Pregnancy and Childbirth | volume = 21 | issue = 1 | date = mart 2021 | pmid = 33771100 | pmc = 7995767 | doi = 10.1186/s12884-021-03729-1 | doi-access = free }}</ref> Predložena je upotreba ličnih uređaja za praćenje maternice kod kuće kako bi se otkrile kontrakcije i mogući prijevremeni porođaji kod žena s većim rizikom od prijevremenog rađanja djeteta.<ref name="Urquhart_2017">{{cite journal | vauthors = Urquhart C, Currell R, Harlow F, Callow L | title = Home uterine monitoring for detecting preterm labour | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2017 | issue = 2| date = februar 2017 | pmid = 28205207 | pmc = 6464057 | doi = 10.1002/14651858.CD006172.pub4 }}</ref> Ovi kućni monitori možda neće smanjiti broj prijevremenih porođaja, međutim, korištenje ovih uređaja može povećati broj neplaniranih prenatalnih pregleda i može smanjiti broj beba primljenih na posebnu njegu u poređenju sa ženama koje primaju normalnu [[preneonatusna njega|preneonatusnu njegu]].<ref name="Urquhart_2017"/> Podrška medicinskih stručnjaka, prijatelja i porodice tokom trudnoće može biti korisna u smanjenju broja carskih rezova i može smanjiti broj prenatalnih bolničkih prijema; međutim, sama ova društvena podrška ne mora spriječiti prijevremeni porođaj.<ref name="East2019">{{cite journal | vauthors = East CE, Biro MA, Fredericks S, Lau R | title = Support during pregnancy for women at increased risk of low birthweight babies | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2019 | issue = 4 | date = april 2019 | pmid = 30933309 | pmc = 6443020 | doi = 10.1002/14651858.CD000198.pub3 }}</ref> ====Skrining tokom trudnoće==== Skrining na asimptomatsku bakteriuriju, praćen odgovarajućim liječenjem, smanjuje pijelonefritis i smanjuje rizik od prijevremenog porođaja.<ref>{{cite journal | vauthors = Romero R, Oyarzun E, Mazor M, Sirtori M, Hobbins JC, Bracken M | title = Meta-analysis of the relationship between asymptomatic bacteriuria and preterm delivery/low birth weight | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_1989-04_73_4/page/576 | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 73 | issue = 4 | pages = 576–582 | date = april 1989 | pmid = 2927852 }}</ref> Extensive studies have been carried out to determine if other forms of screening in low-risk women followed by appropriate intervention are beneficial, including screening for and treatment of ''[[Ureaplasma urealyticum]]'', group B streptococcus, ''[[Trichomonas vaginalis]]'', and bacterial vaginosis did not reduce the rate of preterm birth.<ref name="Iams2008" /> Routine ultrasound examination of the length of the cervix may identify women at risk of preterm labour and tentative evidence suggests ultrasound measurement of the length of the cervix in those with preterm labor can help adjust management and results in the extension of pregnancy by about four days.<ref>{{cite journal | vauthors = Berghella V, Saccone G | title = Cervical assessment by ultrasound for preventing preterm delivery | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2019 | issue = 9 | date = septembar 2019 | pmid = 31553800 | pmc = 6760928 | doi = 10.1002/14651858.CD007235.pub4 }}</ref> Skrining na prisustvo fibronektina u vaginalnom sekretu se trenutno ne preporučuje ženama sa niskim rizikom od prijevremenog porođaja. {{Potreban medicinski citat|datum=avgust 2021}} ===Smanjenje postojećih rizika=== Žene se identificiraju kao žene sa povećanim rizikom od prijevremenog porođaja na osnovu njihove prethodne akušerske anamneze ili prisustva poznatih faktora rizika. Intervencija prije začeća može biti korisna kod odabranih pacijentica na više načina. Pacijentice sa određenim anomalijama maternice mogu imati hiruršku korekciju (tj. uklanjanje [[maternični septum|materičnog septuma]]), a one sa određenim medicinskim problemima mogu se pomoći optimizacijom medicinskih terapija prije začeća, bilo da se radi o astmi, dijabetesu, hipertenziji i drugim. ====Višestruke trudnoće==== Kod [[višestruka trudnoća|višestrukih trudnoća]], koje često nastaju upotrebom [[tehnologija potpomognute oplodnje|tehnologije potpomognute oplodnje]], postoji visok rizik od prijevremenog porođaja. [[Selektivna redukcija]] se koristi za smanjenje broja fetusa na dva ili tri.<ref name=ACOG2017>{{cite web |title=Opinion Number 719: Multifetal Pregnancy Reduction |url=https://www.acog.org/Clinical-Guidance-and-Publications/Committee-Opinions/Committee-on-Ethics/Multifetal-Pregnancy-Reduction |publisher=American College of Obstetricians and Gynecologists' Committee on Ethics. |date=septembar 2017 |access-date=26. 10. 2018 |archive-date=4. 4. 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190404072926/https://www.acog.org/Clinical-Guidance-and-Publications/Committee-Opinions/Committee-on-Ethics/Multifetal-Pregnancy-Reduction }}</ref><ref name=Zipori2017>{{cite journal | vauthors = Zipori Y, Haas J, Berger H, Barzilay E | title = Multifetal pregnancy reduction of triplets to twins compared with non-reduced triplets: a meta-analysis | journal = Reproductive Biomedicine Online | volume = 35 | issue = 3 | pages = 296–304 | date = septembar 2017 | pmid = 28625760 | doi = 10.1016/j.rbmo.2017.05.012 | doi-access = free }}</ref><ref name=Evans2014>{{cite journal | vauthors = Evans MI, Andriole S, Britt DW | title = Fetal reduction: 25 years' experience | journal = Fetal Diagnosis and Therapy | volume = 35 | issue = 2 | pages = 69–82 | year = 2014 | pmid = 24525884 | doi = 10.1159/000357974 | doi-access = free }}</ref> ====Smanjenje indiciranog prijevremenog porođaja==== Brojni agensi su proučavani za sekundarnu prevenciju indiciranog prijevremenog porođaja. [Studije koje su koristile niske doze [[aspirin]]a, [[riblje ulje|ribljeg ulja]], [[vitamin C|vitamina C]] i [[vi|tamin E|E]], te [[kalcij]]a za smanjenje [[preeklampsija|preeklampsije]] pokazale su određeno smanjenje prijevremenog porođaja samo kada se koristila niska doza aspirina.<ref name=Iams2008/> Čak i ako su agensi poput kalcija ili [[antioksidans]]a uspjeli smanjiti preeklampsiju, nije uočeno rezultirajuće smanjenje prijevremenog porođaja.<ref name=Iams2008/> ====Smanjenje spontanog prijevremenog porođaja==== Smanjenje aktivnosti majke — odmor u karlici, ograničen rad, mirovanje u krevetu — mogu se preporučiti iako nema dokaza da je koristan, uz određene zabrinutosti da je štetna.<ref>{{cite journal | vauthors = McCall CA, Grimes DA, Lyerly AD | title = "Therapeutic" bed rest in pregnancy: unethical and unsupported by data | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2013-06_121_6/page/1304 | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 121 | issue = 6 | pages = 1305–1308 | date = juni 2013 | pmid = 23812466 | doi = 10.1097/aog.0b013e318293f12f | s2cid = 9069311 }}</ref> Nije dokazano da povećanje medicinske njege češćim posjetama i više edukacije smanjuje stopu prijevremenog porođaja.<ref name="East2019"/> Upotreba dodataka prehrani poput omega-3 [[polinezasićene masne kiseline|polinezasićenih masnih kiselina]] zasniva se na zapažanju da populacije koje imaju visok unos takvih tvari imaju nizak rizik od prijevremenog porođaja, vjerovatno zato što ovi agensi inhibiraju proizvodnju proupalnih [[citokin]]a. Randomizirano ispitivanje pokazalo je značajan pad stope prijevremenog porođaja,<ref>{{cite journal | vauthors = Olsen SF, Secher NJ, Tabor A, Weber T, Walker JJ, Gluud C | title = Randomised clinical trials of fish oil supplementation in high risk pregnancies. Fish Oil Trials In Pregnancy (FOTIP) Team | journal = BJOG | volume = 107 | issue = 3 | pages = 382–395 | date = mart 2000 | pmid = 10740336 | doi = 10.1111/j.1471-0528.2000.tb13235.x | s2cid = 30837582 | doi-access = free }}</ref> i daljnja istraživanja su u toku. =====Antibiotici===== Iako antibiotici mogu ukloniti bakterijsku vaginozu u trudnoći, čini se da to ne mijenja rizik od prijevremenog porođaja.<ref>{{cite journal | vauthors = Brocklehurst P, Gordon A, Heatley E, Milan SJ | title = Antibiotics for treating bacterial vaginosis in pregnancy | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 1 | issue = 1 | date = januar 2013 | pmid = 23440777 | pmc = 4164464 | doi = 10.1002/14651858.CD000262.pub4 }}</ref> Sugerirano je da se hronični [[horioamnionitis]] ne liječi dovoljno samo antibioticima (i stoga ne mogu ublažiti potrebu za prijevremenim porođajem u ovom stanju).<ref name=Iams2008/> =====Progestageni===== [[Progestageni]]—često se daju u obliku vaginskih injekcija<ref>{{cite web |date=juli 2017|title=Progesterone: Use in the second and third trimester of pregnancy for the prevention of preterm birth|url=https://ranzcog.edu.au/RANZCOG_SITE/media/RANZCOG-MEDIA/Women%27s%20Health/Statement%20and%20guidelines/Clinical-Obstetrics/Progesterone-use-in-the-second-and-third-trimester-(C-Obs-29b)-Review-July-2017.pdf?ext=.pdf|access-date=29. 1. 2021|website=The Royal Australian and New Zealand College of Obstetricians and Gynaecologists}}</ref> [[Progesteron]] ili [[hidroksiprogesteron-kaproat]] — opuštaju muskulaturu maternice, održavaju dužinu grlića maternice i posjeduju protuupalna svojstva; sve to izaziva fiziološke i anatomske promjene koje se smatraju korisnim u smanjenju prijevremenog porođaja. Dvije meta-analize pokazale su smanjenje rizika od prijevremenog porođaja kod žena s ponavljajućim prijevremenim porođajem za 40–55%.<ref>{{cite journal | vauthors = Dodd JM, Jones L, Flenady V, Cincotta R, Crowther CA | title = Prenatal administration of progesterone for preventing preterm birth in women considered to be at risk of preterm birth | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2015 | issue = 7 | date = juli 2013 | pmid = 23903965 | doi = 10.1002/14651858.CD004947.pub3 | s2cid = 43862120 | pmc = 11035916 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Mackenzie R, Walker M, Armson A, Hannah ME | title = Progesterone for the prevention of preterm birth among women at increased risk: a systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials | url = https://archive.org/details/sim_american-journal-of-obstetrics-and-gynecology_2006-05_194_5/page/1234 | journal = American Journal of Obstetrics and Gynecology | volume = 194 | issue = 5 | pages = 1234–1242 | date = maj 2006 | pmid = 16647905 | doi = 10.1016/j.ajog.2005.06.049 }}</ref> Suplementacija progesteronom također smanjuje učestalost prijevremenog porođaja u trudnoćama s kratkim [[cerviks|grlićem maternice]].<ref name="Iams2014">{{cite journal | vauthors = Iams JD | title = Clinical practice. Prevention of preterm parturition | url = https://archive.org/details/sim_new-england-journal-of-medicine_2014-01-16_370_3/page/253 | journal = The New England Journal of Medicine | volume = 370 | issue = 3 | pages = 254–261 | date = januar 2014 | pmid = 24428470 | doi = 10.1056/NEJMcp1103640 | s2cid = 29480873 }}</ref> Kratki grlić maternice je onaj koji je manji od 25&nbsp;mm, što se otkriva tokom transvaginske procjene dužine grlića maternice u drugom tromjesečju trudnoće.<ref>{{cite journal | vauthors = Romero R, Nicolaides KH, Conde-Agudelo A, O'Brien JM, Cetingoz E, Da Fonseca E, Creasy GW, Hassan SS | display-authors = 6 | title = Vaginal progesterone decreases preterm birth ≤ 34 weeks of gestation in women with a singleton pregnancy and a short cervix: an updated meta-analysis including data from the OPPTIMUM study | journal = Ultrasound in Obstetrics & Gynecology | volume = 48 | issue = 3 | pages = 308–317 | date = septembar 2016 | pmid = 27444208 | pmc = 5053235 | doi = 10.1002/uog.15953 }}</ref> Međutim, [[progestagen]]i nisu efikasni u svim [[populacija]]ma, jer studija koja je uključivala blizanačke trudnoće nije pokazala nikakvu korist.<ref>{{cite journal |vauthors=Caritis S, Rouse D |year=2006 |title=A randomized controlled trial of 17-hydroxyprogesterone caproate (17-OHPC) for the prevention of preterm birth in twins |journal=American Journal of Obstetrics & Gynecology|volume=195 |issue=6 |pages=S2 |doi=10.1016/j.ajog.2006.10.003 |url=https://zenodo.org/record/1258694 |doi-access=free }}</ref> Uprkos opsežnim istraživanjima vezanim za efikasnost [[progesteron]]a, i dalje postoje neizvjesnosti u vezi s vrstama progesterona i načinima primjene.<ref>{{cite journal | vauthors = Stewart LA, Simmonds M, Duley L, Dietz KC, Harden M, Hodkinson A, Llewellyn A, Sharif S, Walker R, Wright K | display-authors = 6 | title = Evaluating progestogens for prevention of preterm birth international collaborative (EPPPIC) individual participant data (IPD) meta-analysis: protocol | journal = Systematic Reviews | volume = 6 | issue = 1 | date = novembar 2017 | pmid = 29183399 | pmc = 5706301 | doi = 10.1186/s13643-017-0600-x | doi-access = free }}</ref> =====Cerviksna cerklaža===== U pripremi za [[porođaj]], ženin [[cerviks]] se skraćuje. Prijevremeno skraćivanje grlića maternice povezano je s prijevremenim porođajem i može se otkriti ultrazvukom. [[Cerviksna cerklaža]] je hirurška intervencija kojom se postavlja šav oko grlića maternice kako bi se spriječilo njegovo skraćivanje i širenje. Brojne studije su provedene kako bi se procijenila vrijednost cerviksne cerklaže, a postupak se čini korisnim prvenstveno za žene s kratkim grlićem maternice i anamnezom prijevremenog porođaja.<ref name=Iams2014/><ref>{{cite journal | vauthors = Berghella V, Odibo AO, To MS, Rust OA, Althuisius SM | title = Cerclage for short cervix on ultrasonography: meta-analysis of trials using individual patient-level data | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2005-07_106_1/page/180 | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 106 | issue = 1 | pages = 181–189 | date = juli 2005 | pmid = 15994635 | doi = 10.1097/01.AOG.0000168435.17200.53 | s2cid = 22742373 }}</ref> Umjesto profilaktičke cerklaže, žene u riziku mogu se pratiti tokom trudnoće ultrazvukom, a kada se uoči skraćivanje grlića maternice, može se izvršiti cerklaža.<ref name=Iams2008/> ==Liječenje== [[Datoteka:Premature birth Alberta, Canada.jpg|thumb|Preuranjeni porođaj u 32. sedmici i 4 dana, s težinom od 2.000 g pričvršćenom na medicinsku opremu]] Tercijalne intervencije namijenjene su ženama koje su pred prijevremenim porođajem, puknućem membrana ili prijevremenim krvarenjem. Upotreba [[Fetusni fibronektin|fibronektin test]] i [[ultrazvuk]]a poboljšava dijagnostičku tačnost i smanjuje lažno pozitivne dijagnoze. Iako tretmani za zaustavljanje ranog porođaja gdje postoji progresivna dilatacija i nestajanje grlića maternice neće biti efikasni da bi se dobilo dovoljno vremena da se fetusu omogući daljnji rast i sazrijevanje, mogu dovoljno odgoditi porođaj da se majka dovede u specijalizirani centar koji je opremljen i ima osoblje za prijevremene porođaje.<ref>{{cite journal | vauthors = Phibbs CS, Baker LC, Caughey AB, Danielsen B, Schmitt SK, Phibbs RH | title = Level and volume of neonatal intensive care and mortality in very-low-birth-weight infants | journal = The New England Journal of Medicine | volume = 356 | issue = 21 | pages = 2165–2175 | date = maj 2007 | pmid = 17522400 | doi = 10.1056/NEJMsa065029 | s2cid = 8083107 | doi-access = free }}</ref> U bolničkom okruženju žene se hidriraju putem intravenske infuzije (jer dehidracija može dovesti do preuranjenih kontrakcija maternice).<ref>{{cite journal | vauthors = Stan CM, Boulvain M, Pfister R, Hirsbrunner-Almagbaly P | title = Hydration for treatment of preterm labour | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | issue = 11| date = novembar 2013 | pmid = 24190310 | doi = 10.1002/14651858.CD003096.pub2 | pmc = 11751767 }}</ref> Ako beba ima srčani zastoj pri rođenju i gestacijska je dob mlađa od 22 do 24 sedmice, pokušaji reanimacije uglavnom nisu indicirani.<ref>{{cite journal | vauthors = Aziz K, Lee HC, Escobedo MB, Hoover AV, Kamath-Rayne BD, Kapadia VS, Magid DJ, Niermeyer S, Schmölzer GM, Szyld E, Weiner GM, Wyckoff MH, Yamada NK, Zaichkin J | display-authors = 6 | title = Part 5: Neonatal Resuscitation: 2020 American Heart Association Guidelines for Cardiopulmonary Resuscitation and Emergency Cardiovascular Care | journal = Circulation | volume = 142 | issue = 16_suppl_2 | pages = S524–S550 | date = oktobar 2020 | pmid = 33081528 | doi = 10.1161/CIR.0000000000000902 | s2cid = 224826008 | doi-access = free }}</ref> ===Steroidi=== Teško prijevremeno rođena djeca mogu imati nerazvijena [[pluća]] jer još ne proizvode vlastiti [[plućni surfaktant|surfaktant]]. To može direktno dovesti do [[sindrom dojenačkog respiratornog distresa|sindroma respiratornog distresa]], koji se naziva i bolest hijalinske membrane, kod novorođenčeta. Kako bi se pokušao smanjiti rizik od ovog ishoda, trudnicama s prijetećim prijevremenim porođajem prije 34. sedmice često se daje barem jedan ciklus [[glukokortikoid]]a, [[steroidi|preneonatusnog steroida]] koji prolazi placentnu barijeru i stimulira proizvodnju surfaktanta u plućima bebe. Upotrebu steroida do 37 sedmica također preporučuje [[Američki kongres opstetričara i ginekologa]]. Tipični glukokortikoidi koji bi se primjenjivali u ovom kontekstu su [[betametazon]] ili [[deksametazon]], često kada trudnoća dostigne [[Fetusna održivost|održivost]] u 23. sedmici. U slučajevima kada je prijevremeni porođaj neizbježan, drugi "spasilački" tretman steroidima može se primijeniti 12 do 24 sata prije očekivanog porođaja. Još uvijek postoje određene zabrinutosti oko efikasnosti i [[nuspojava]] drugog tretmana steroidima, ali posljedice RDS-a su toliko ozbiljne da se drugi tretman često smatra vrijednim rizika. Cochraneov pregled iz 2015. (ažuriran 2022.) podržava upotrebu ponovljenih doza prenatalnih kortikosteroida za žene koje su još uvijek u riziku od prijevremenog porođaja sedam ili više dana nakon početnog tretmana.<ref>{{cite journal | vauthors = Walters A, McKinlay C, Middleton P, Harding JE, Crowther CA | title = Repeat doses of prenatal corticosteroids for women at risk of preterm birth for improving neonatal health outcomes | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2022 | issue = 4| date = april 2022 | pmid = 35377461 | pmc = 8978608 | doi = 10.1002/14651858.CD003935.pub5 }}</ref> Cochraneov pregled iz 2020. godine preporučuje upotrebu jednog ciklusa antenatalnih kortikosteroida za ubrzavanje sazrijevanja fetusnih pluća kod žena s rizikom od prijevremenog porođaja. Liječenje antenatalnim kortikosteroidima smanjuje rizik od perinatalne smrti, neonatusne smrti i sindroma respiratornog distresa, a vjerovatno smanjuje i rizik od IVH.<ref>{{cite journal | vauthors = McGoldrick E, Stewart F, Parker R, Dalziel SR | title = Antenatal corticosteroids for accelerating fetal lung maturation for women at risk of preterm birth | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 12 | issue = 2 | date = decembar 2020 | pmid = 33368142 | pmc = 8094626 | doi = 10.1002/14651858.CD004454.pub4 | publication-date = Dec 25, 2020 }}</ref> Zabrinutost zbog neželjenih efekata prenatalnih kortikosteroida uključuje povećan rizik od infekcije majke, poteškoće s kontrolom dijabetesa i moguće dugoročne efekte na neurološki razvoj dojenčadi. U toku je diskusija o tome kada treba davati steroide (tj. samo preneonatusno ili i postneonatusno) i koliko dugo (tj. jednokratna terapija ili ponovljena primjena). Uprkos ovim nepoznanicama, postoji konsenzus da koristi od jednokratne terapije preneonatusnim glukokortikosteroidima znatno nadmašuju potencijalne rizike.<ref>{{cite web |url=https://consensus.nih.gov/1994/1994AntenatalSteroidPerinatal095html.htm |title=The National Institutes of Health (NIH) Consensus Development Program: The Effect of Corticosteroids for Fetal Maturation on Perinatal Outcomes |access-date=18. 7. 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170709174327/https://consensus.nih.gov/1994/1994antenatalsteroidperinatal095html.htm |archive-date=9. 7. 2017}}</ref><ref>{{cite web |url=https://consensus.nih.gov/2000/2000AntenatalCorticosteroidsRevisted112html.htm |title=The National Institutes of Health (NIH) Consensus Development Program: Antenatal Corticosteroids Revisited: Repeat Courses |access-date=18. 7. 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170118011125/https://consensus.nih.gov/2000/2000AntenatalCorticosteroidsRevisted112html.htm |archive-date=18. 1. 2017}}</ref><ref name="pmid28786098">{{cite journal | vauthors = Shepherd E, Salam RA, Middleton P, Makrides M, McIntyre S, Badawi N, Crowther CA | title = Antenatal and intrapartum interventions for preventing cerebral palsy: an overview of Cochrane systematic reviews | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2017 | issue = 8 | date = august 2017 | pmid = 28786098 | pmc = 6483544 | doi = 10.1002/14651858.CD012077.pub2 }}</ref> === Antibiotici === Rutinska primjena [[antibiotik]]a kod svih žena s prijetećim prijevremenim porođajem smanjuje rizik od infekcije bebe [[Streptococcus agalactiae|streptokokom grupe B]] i dokazano je da smanjuje stopu smrtnosti.<ref>{{cite journal | vauthors = Schrag S, Gorwitz R, Fultz-Butts K, Schuchat A | title = Prevention of perinatal group B streptococcal disease. Revised guidelines from CDC | journal = MMWR. Recommendations and Reports | volume = 51 | issue = RR-11 | pages = 1–22 | date = august 2002 | pmid = 12211284 }}</ref> Kada dođe do preranog pucanja membrana, akušersko liječenje traži razvoj porođaja i znakove infekcije. Dokazano je da profilaksna primjena antibiotika produžava trudnoću i smanjuje neonatusni morbiditet s pucanjem membrana prije 34. sedmice.<ref name="Kenyon2001">{{cite journal | vauthors = Kenyon SL, Taylor DJ, Tarnow-Mordi W | title = Broad-spectrum antibiotics for spontaneous preterm labour: the ORACLE II randomised trial. ORACLE Collaborative Group | url = https://archive.org/details/sim_the-lancet_2001-03-31_357_9261/page/988 | journal = Lancet | volume = 357 | issue = 9261 | pages = 989–994 | date = mart 2001 | pmid = 11293641 | doi = 10.1016/S0140-6736(00)04233-1 | s2cid = 205936902 }}</ref> Zbog zabrinutosti oko [[nekrotizirajući enterokolitis|nekrotizirajućeg enterokolitisa]], preporučen je [[amoksicilin]] ili [[eritromicin]], ali ne i amoksicilin + klavulanska kiselina ([[Amoksicilin/klavulanska kiselina|ko-amoksiklav]]).<ref name="Kenyon2001"/> ===Tokoliza=== Brojni lijekovi mogu biti korisni za odgađanje porođaja, uključujući: [[nesteroidni protivupalni lijekovi|nesteroidne protivupalne lijekove]], [[blokator kalcijevih kanala|blokatore kalcijevih kanala]], [[beta2-adrenergički agonisti|beta mimetike]] i [[atosiban]].<ref>{{cite journal | vauthors = Haas DM, Caldwell DM, Kirkpatrick P, McIntosh JJ, Welton NJ | title = Tocolytic therapy for preterm delivery: systematic review and network meta-analysis | journal = BMJ | volume = 345 | date = oktobar 2012 | pmid = 23048010 | pmc = 4688428 | doi = 10.1136/bmj.e6226 }}</ref> [[tokoliza|Tokolitski]] lijekovi rijetko odgađaju porođaj nakon 24–48 sati.<ref name=Simham2007>{{cite journal | vauthors = Simhan HN, Caritis SN | title = Prevention of preterm delivery | journal = The New England Journal of Medicine | volume = 357 | issue = 5 | pages = 477–487 | date = august 2007 | pmid = 17671256 | doi = 10.1056/NEJMra050435 }}</ref> Međutim, ovo odlaganje može biti dovoljno da se trudnica prebaci u centar specijaliziran za liječenje prijevremenih porođaja i daju [[kortikosteroidi]] kako bi se smanjila nezrelost organa novorođenčeta. Meta-analize pokazuju da blokatori kalcijevih kanala i antagonisti [[oksitocin]]a mogu odgoditi porođaj za 2–7 dana, a lijekovi [[Beta2-adrenergički agonisti|β2-agonisti]] odgađaju za 48 sati, ali imaju više [[nuspojava]].<ref name=Iams2008/><ref>{{cite journal | vauthors = Li X, Zhang Y, Shi Z | title = Ritodrine in the treatment of preterm labour: a meta-analysis | journal = The Indian Journal of Medical Research | volume = 121 | issue = 2 | pages = 120–127 | date = februar 2005 | pmid = 15756046 }}</ref> Čini se da [[magnezij-sulfat]] nije koristan u sprječavanju prijevremenog porođaja.<ref>{{cite journal | vauthors = Crowther CA, Brown J, McKinlay CJ, Middleton P | title = Magnesium sulphate for preventing preterm birth in threatened preterm labour | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2014 | issue = 8 | date = august 2014 | pmid = 25126773 | doi = 10.1002/14651858.CD001060.pub2 | pmc = 10838393 }}</ref> Međutim, čini se da njegova upotreba prije porođaja smanjuje rizik od [[cerebralna paraliza|cerebralne paralize]].<ref>{{cite journal | vauthors = Crowther CA, Middleton PF, Voysey M, Askie L, Duley L, Pryde PG, Marret S, Doyle LW | display-authors = 6 | title = Assessing the neuroprotective benefits for babies of antenatal magnesium sulphate: An individual participant data meta-analysis | journal = PLOS Medicine | volume = 14 | issue = 10 | date = oktobar 2017 | pmid = 28976987 | pmc = 5627896 | doi = 10.1371/journal.pmed.1002398 | doi-access = free }}</ref> === Način porođaja === Rutinska upotreba [[carski rez|carskog reza]] za rani porođaj novorođenčadi za koju se očekuje da ima vrlo nisku porođajnu težinu je kontroverzna,<ref>{{cite journal | vauthors = Alfirevic Z, Milan SJ, Livio S | title = Caesarean section versus vaginal delivery for preterm birth in singletons | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2013 | issue = 9 | date = septembar 2013 | pmid = 24030708 | pmc = 7052739 | doi = 10.1002/14651858.CD000078.pub3 }}</ref> i odluka o načinu i vremenu porođaja vjerovatno se mora donositi od slučaja do slučaja. ===Neonatusna njega=== [[Datoteka:Couveuse pour prématuré.jpg|thumb|upright=1.4|Inkubator za prijevremeno rođenu bebu]] U razvijenim zemljama (kao i bh. bolje opremljenim porodilištima), prijevremeno rođene bebe se obično njeguju na [[jedinica intenzivne neonatusne njege|jedinici intenzivne neonatusne njege]] (NICU). Ljekari koji su specijalizirani za njegu vrlo bolesnih ili prijevremeno rođenih beba poznati su kao [[neonatolog|neonatolozi]]. Na NICU, prijevremeno rođene bebe se drže pod grijačima ili u [[neonatusni inkubator|inkubatorima]] (također se nazivaju izolete), koji su [[kolijevka|kolijevke]] zatvorene u plastici s opremom za kontrolu klime dizajniranom da ih održi toplim i ograniči njihovu izloženost klicama. Moderna neonatusna intenzivna njega uključuje sofisticirano mjerenje temperature, disanja, srčane funkcije, [[oksigenacija|oksigenacije]] i [[elektroencefalografija|moždane aktivnosti]]. Nakon porođaja, plastični omoti ili topli madraci su korisni da bi dojenče bilo toplo na putu do NICU.<ref>{{cite journal | vauthors = McCall EM, Alderdice F, Halliday HL, Vohra S, Johnston L | title = Interventions to prevent hypothermia at birth in preterm and/or low birth weight infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2018 | issue = 2| date = februar 2018 | pmid = 29431872 | pmc = 6491068 | doi = 10.1002/14651858.CD004210.pub5 }}</ref> Tretmani mogu uključivati tekućinu i prehranu putem intravenoznih katetera, suplementaciju kisikom, podršku mehaničkom ventilacijom i lijekove.<ref>{{Cite journal |last1=Bruschettini |first1=Matteo |last2=Moberg |first2=Tilda |last3=O'Donnell |first3=Colm Pf |last4=Davis |first4=Peter G. |last5=Morley |first5=Colin J. |last6=Moja |first6=Lorenzo |last7=Calevo |first7=Maria Grazia |last8=Vermont Oxford Network |last9=supported by the Cochrane Neonatal Review Group, and Cochrane Sweden |date=18. 7. 2025 |title=Sustained versus standard inflations during neonatal resuscitation to prevent mortality and improve respiratory outcomes |journal=The Cochrane Database of Systematic Reviews |volume=2025 |issue=7 |doi=10.1002/14651858.CD004953.pub5 |issn=1469-493X |pmc=12272818 |pmid=40678985 |pmc-embargo-date=18. 7. 2026 }}</ref> U zemljama u razvoju gdje napredna oprema, pa čak ni električna energija, možda nisu dostupni ili pouzdani, jednostavne mjere poput ''[[klokan njega]]'' (zagrijavanje [[koća|kožom]] na kožu), podsticanje [[dojenje|dojenja]] i osnovne mjere kontrole infekcija mogu značajno smanjiti prijevremeni [[morbiditet]] i smrtnost. Kengur majka njega (KMC) može smanjiti rizik od neonatusne sepse, hipotermije, hipoglikemije i povećati isključivo dojenje.<ref>{{cite journal | vauthors = Boundy EO, Dastjerdi R, Spiegelman D, Fawzi WW, Missmer SA, Lieberman E, Kajeepeta S, Wall S, Chan GJ | display-authors = 6 | title = Kangaroo Mother Care and Neonatal Outcomes: A Meta-analysis | journal = Pediatrics | volume = 137 | issue = 1 | date = januar 2016 | pmc = 4702019 | doi = 10.1542/peds.2015-2238 }}</ref> [[Bili svjetlo]] se također može koristiti za liječenje [[neonatusna žutica|žutice novorođenčeta]] ([[hiperbilirubinemija]]). Voda se može pažljivo davati kako bi se spriječila dehidracija, ali ne toliko da se poveća rizik od nuspojava.<ref>{{cite journal | vauthors = Bell EF, Acarregui MJ | title = Restricted versus liberal water intake for preventing morbidity and mortality in preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2014 | issue = 12 | date = 4. 12. 2014 | pmid = 25473815 | pmc = 7038715 | doi = 10.1002/14651858.CD000503.pub3 }}</ref> ==== Potpora disanju ==== Što se tiče respiratorne podrške, može postojati mala ili nikakva razlika u riziku od smrti ili hronične bolesti pluća između nazalnih kanila visokog protoka (HFNC) i [[kontinuirani pozitivni pritisak u disajnim putevima|kontinuiranog pozitivnog pritiska u disajnim putevima]] (CPAP) ili nazalne intermitentne ventilacije pozitivnim pritiskom (NPPV)).<ref>{{cite journal | vauthors = Hodgson KA, Wilkinson D, De Paoli AG, Manley BJ | title = Nasal high flow therapy for primary respiratory support in preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2023 | issue = 5 | date = maj 2023 | pmid = 37144837 | pmc = 10161968 | doi = 10.1002/14651858.CD006405.pub4 }}</ref> Za ekstremno prijevremeno rođene bebe (rođene prije 28. sedmice gestacije), ciljanje na viši u odnosu na niži raspon zasićenosti [[kisik]]om čini malu ili nikakvu ukupnu razliku u riziku od smrti ili veće invalidnosti.<ref>{{cite journal | vauthors = Askie LM, Darlow BA, Davis PG, Finer N, Stenson B, Vento M, Whyte R | title = Effects of targeting lower versus higher arterial oxygen saturations on death or disability in preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 4 | issue = 4 | date = april 2017 | pmid = 28398697 | pmc = 6478245 | doi = 10.1002/14651858.CD011190.pub2 }}</ref> Dokazano je da bebe rođene prije 32. sedmice imaju manji rizik od smrti od bronhopulmonalne displazije ako odmah nakon rođenja prime CPAP, u poređenju sa bebama koje primaju suportivnu njegu ili potpomognutu ventilaciju.<ref>{{cite journal |last1=Subramaniam |first1=P |last2=Ho |first2=JJ |last3=Davis |first3=PG |title=Prophylactic or very early initiation of continuous positive airway pressure (CPAP) for preterm infants. |journal=The Cochrane Database of Systematic Reviews |date=18. 10. 2021 |volume=2021 |issue=10|doi=10.1002/14651858.CD001243.pub4 |pmid=34661278 |pmc=8521644 |ref=CochraneCPAP}}</ref> Nema dovoljno dokaza za ili protiv stavljanja prijevremeno rođenih stabilnih blizanaca u isti krevetić ili inkubator (zajedničko spavanje).<ref>{{cite journal | vauthors = Lai NM, Foong SC, Foong WC, Tan K | title = Co-bedding in neonatal nursery for promoting growth and neurodevelopment in stable preterm twins | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 4 | issue = 4 | date = april 2016 | pmid = 27075527 | pmc = 6464533 | doi = 10.1002/14651858.CD008313.pub3 }}</ref> ===Ishrana=== Zadovoljavanje odgovarajućih nutritivnih potreba prijevremeno rođene djece važno je za dugoročno zdravlje. Optimalna njega može zahtijevati ravnotežu između zadovoljavanja nutritivnih potreba i sprječavanja komplikacija povezanih s hranjenjem. Idealna stopa rasta nije poznata; međutim, prijevremeno rođenoj djeci obično je potreban veći unos energije u usporedbi s bebama koje su rođene u terminu.<ref name="Abiramalatha_2021">{{cite journal | vauthors = Abiramalatha T, Thomas N, Thanigainathan S | title = High versus standard volume enteral feeds to promote growth in preterm or low birth weight infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2021 | issue = 3 | date = mart 2021 | pmid = 33733486 | pmc = 8092452 | doi = 10.1002/14651858.CD012413.pub3 }}</ref> Preporučena količina mlijeka se često propisuje na osnovu približnih nutritivnih potreba fetusa slične dobi koji nije ugrožen.<ref name="Walsh_2020">{{cite journal | vauthors = Walsh V, Brown JV, Copperthwaite BR, Oddie SJ, McGuire W | title = Early full enteral feeding for preterm or low birth weight infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2020 | issue = 12 | date = decembar 2020 | pmid = 33368149 | pmc = 8094920 | doi = 10.1002/14651858.CD013542.pub2 }}</ref> Nezreli [[gastrointestinalni trakt]] (GI trakt), medicinska stanja (ili [[komorbiditet]]i), rizik od aspiracije mlijeka i [[nekrotizirajući enterokolitis]] mogu dovesti do poteškoća u zadovoljavanju ovih visokih nutritivnih potreba, a mnoga prijevremeno rođena djeca imaju nutritivne deficite koji mogu rezultirati ograničenjima u rastu.<ref name="Walsh_2020" /> Osim toga, vrlo mala prijevremeno rođena djeca ne mogu koordinirati sisanje, gutanje i disanje..<ref name="Sadrudin Premji_2021">{{cite journal | vauthors = Sadrudin Premji S, Chessell L, Stewart F | title = Continuous nasogastric milk feeding versus intermittent bolus milk feeding for preterm infants less than 1500 grams | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2021 | issue = 6| date = juni 2021 | pmid = 34165778 | pmc = 8223964 | doi = 10.1002/14651858.CD001819.pub3 }}</ref> Tolerisanje pune enteralne ishrane (propisana količina mlijeka ili formule) je prioritet u neonatalnoj njezi jer to smanjuje rizike povezane s venskim kateterima, uključujući infekciju, i može smanjiti vrijeme koje je dojenčetu potrebno za specijaliziranu njegu u bolnici.<ref name="Walsh_2020"/> Različite strategije mogu se koristiti za optimizaciju hranjenja prijevremeno rođene djece. Tim za neonatusnu njegu prilikom optimizacije njege uzima u obzir vrstu [[mlijeko|mlijeka]]/formule i obogaćivača, način primjene (na usta, hranjenje putem sonde, venski kateter), vrijeme hranjenja, količinu mlijeka, kontinuirano ili povremeno hranjenje i upravljanje želučanim reziduima. Dokazi u obliku visokokvalitetnih randomiziranih ispitivanja su uglavnom prilično slabi u ovom području i iz tog razloga različite jedinice intenzivne njege novorođenčadi mogu imati različite prakse, što rezultira prilično velikim varijacijama u praksi. Briga o prijevremeno rođenoj djeci također se razlikuje u različitim zemljama i ovisi o dostupnim resursima.<ref name="Walsh_2020"/> ==== Majčino i adaptirano mlijeko ==== [[Američka akademija za pedijatriju]] preporučila je hranjenje prijevremeno rođene djece [[Dojenje|majčinim mlijekom]], pronašavši "značajne kratkoročne i dugoročne korisne učinke", uključujući niže stope [[nekrotizirajući enterokolitis|nekrotizirajućeg enterokolitisa]] (NEC).<ref>{{cite journal | title = Breastfeeding and the use of human milk | journal = Pediatrics | volume = 129 | issue = 3 | pages = e827–e841 | date = mart 2012 | pmid = 22371471 | doi = 10.1542/peds.2011-3552 | quote = Meta-analyses of 4 randomized clinical trials performed over the period 1983 to 2005 support the conclusion that feeding preterm infants human milk is associated with a significant reduction (58%) in the incidence of NEC. | doi-access = free | last1 = Eidelman | first1 = Arthur I. | last2 = Schanler | first2 = Richard J. | last3 = Johnston | first3 = Margreete | last4 = Landers | first4 = Susan | last5 = Noble | first5 = Larry | last6 = Szucs | first6 = Kinga | last7 = Viehmann | first7 = Laura }}</ref> U nedostatku dokaza iz randomiziranih kontroliranih ispitivanja o efektima hranjenja prijevremeno rođene djece adaptiranim mlijekom u poređenju s majčinim mlijekom, podaci prikupljeni iz drugih vrsta studija ukazuju na to da majčino mlijeko vjerovatno ima prednosti u odnosu na adaptirano mlijeko u smislu rasta i razvoja bebe.<ref>{{cite journal | vauthors = Brown JV, Walsh V, McGuire W | title = Formula versus maternal breast milk for feeding preterm or low birth weight infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 8 | issue = 8 | date = august 2019 | pmid = 31452191 | pmc = 6710607 | doi = 10.1002/14651858.CD002972.pub3 }}</ref> Mlijeko od ljudskih donora također smanjuje rizik od NEC-a za polovinu kod dojenčadi s vrlo niskom stopom nataliteta i vrlo prijevremeno rođene djece. [[Majčino mlijeko|Majčino]] ili adaptirano mlijeko sami po sebi možda neće biti dovoljni za zadovoljavanje nutritivnih potreba neke prijevremeno rođene djece. Obogaćivanje majčinog mlijeka ili adaptiranog mlijeka dodavanjem dodatnih hranjivih tvari često se primjenjuje za hranjenje prijevremeno rođene djece, s ciljem zadovoljavanja visokih nutritivnih potreba.<ref name="Abiramalatha_2021"/> U ovom području potrebna su visokokvalitetna randomizirana kontrolirana ispitivanja, kako bi se utvrdila učinkovitost obogaćivanja.<ref name="Brown_2016"/> Nije jasno poboljšava li obogaćivanje majčinog mlijeka ishode kod prijevremeno rođene djece, iako može ubrzati rast.<ref name="Brown_2016">{{cite journal | vauthors = Brown JV, Embleton ND, Harding JE, McGuire W | title = Multi-nutrient fortification of human milk for preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | issue = 5| date = maj 2016 | pmid = 27155888 | doi = 10.1002/14651858.CD000343.pub3 | hdl = 2292/57382 | hdl-access = free }}</ref> Dodavanje proteina u majčino mlijeko može povećati kratkoročni rast, ali dugoročni efekti na sastav tijela, rast i razvoj mozga nisu sigurni.<ref>{{cite journal | vauthors = Amissah EA, Brown J, Harding JE | title = Protein supplementation of human milk for promoting growth in preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2020 | issue = 9 | date = septembar 2020 | pmid = 32964431 | pmc = 8094919 | doi = 10.1002/14651858.CD000433.pub3 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Gao C, Miller J, Collins CT, Rumbold AR | title = Comparison of different protein concentrations of human milk fortifier for promoting growth and neurological development in preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2020 | issue = 11 | date = novembar 2020 | pmid = 33215474 | pmc = 8092673 | doi = 10.1002/14651858.CD007090.pub2 }}</ref> Formula s većim udjelom proteina (između 3–4 grama proteina po kilogramu tjelesne težine) može biti učinkovitija od formule s niskim udjelom proteina (manje od tru grama po kilogramu dnevno) za dobivanje na težini kod dojenčadi niske porođajne težine hranjene formulom.<ref>{{cite journal | vauthors = Fenton TR, Al-Wassia H, Premji SS, Sauve RS | title = Higher versus lower protein intake in formula-fed low birth weight infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 6 | issue = 7 | date = juni 2020 | pmid = 32573771 | pmc = 7387284 | doi = 10.1002/14651858.CD003959.pub4 }}</ref> Nema dovoljno dokaza o utjecaju dohrane ljudskim mlijekom s [[ugljikohidrati]]ma na rast prijevremeno rođenih beba,<ref>{{cite journal | vauthors = Amissah EA, Brown J, Harding JE | title = Carbohydrate supplementation of human milk to promote growth in preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 9 | issue = 10| date = septembar 2020 | pmid = 32898300 | pmc = 8094174 | doi = 10.1002/14651858.CD000280.pub3 }}</ref>[[masti]],<ref>{{cite journal | vauthors = Amissah EA, Brown J, Harding JE | title = Fat supplementation of human milk for promoting growth in preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 8 | issue = 10 | date = august 2020 | pmid = 32842164 | pmc = 8236752 | doi = 10.1002/14651858.CD000341.pub3 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Perretta L, Ouldibbat L, Hagadorn JI, Brumberg HL | title = High versus low medium chain triglyceride content of formula for promoting short-term growth of preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2021 | issue = 2| date = februar 2021 | pmid = 33620090 | pmc = 8094384 | doi = 10.1002/14651858.CD002777.pub2 }}</ref> i [[aminokiselina]] razgranatog lanca.<ref>{{cite journal | vauthors = Amari S, Shahrook S, Namba F, Ota E, Mori R | title = Branched-chain amino acid supplementation for improving growth and development in term and preterm neonates | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2020 | issue = 10| date = oktobar 2020 | pmid = 33006765 | pmc = 8078205 | doi = 10.1002/14651858.CD012273.pub2 }}</ref> S druge strane, postoje neke indicije da bi prijevremeno rođene bebe koje ne mogu dojiti mogle bolje proći ako se hrane samo razrijeđenom formulom u usporedbi s formulom pune jačine, ali dokazi kliničkih ispitivanja ostaju nesigurni.<ref>{{cite journal | vauthors = Basuki F, Hadiati DR, Turner T, McDonald S, Hakimi M | title = Dilute versus full-strength formula in exclusively formula-fed preterm or low birth weight infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 6 | issue = 6 | date = juni 2019 | pmid = 31246272 | pmc = 6596360 | doi = 10.1002/14651858.CD007263.pub3 }}</ref> Individualizacija hranjivih tvari i količina koje se koriste za obogaćivanje enteralne mliječne hrane kod [[dojenčad]]i rođene s vrlo niskom porođajnom težinom može dovesti do boljeg kratkoročnog porasta težine i rasta, ali dokazi o dugoročnim ishodima i riziku od ozbiljnih bolesti i smrti nisu sigurni.<ref name="Fabrizio_2020">{{cite journal | vauthors = Fabrizio V, Trzaski JM, Brownell EA, Esposito P, Lainwala S, Lussier MM, Hagadorn JI | title = Individualized versus standard diet fortification for growth and development in preterm infants receiving human milk | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2020 | issue = 11| date = novembar 2020 | pmid = 33226632 | pmc = 8094236 | doi = 10.1002/14651858.CD013465.pub2 }}</ref> Ovo uključuje ciljano obogaćivanje (prilagođavanje nivoa hranjivih tvari kao odgovor na rezultate testa majčinog mlijeka) i prilagodljivo obogaćivanje (dodavanje hranjivih tvari na osnovu testiranja dojenčeta).<ref name="Fabrizio_2020"/> Višenutrijentni obogaćivač koji se koristi za obogaćivanje humanog mlijeka i formule tradicionalno se dobija iz [[goveđe mlijeko|goveđeg mlijeka]].<ref name="Premkumar_2019">{{cite journal | vauthors = Premkumar MH, Pammi M, Suresh G | title = Human milk-derived fortifier versus bovine milk-derived fortifier for prevention of mortality and morbidity in preterm neonates | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2019 | issue = 11 | date = novembar 2019 | pmid = 31697857 | pmc = 6837687 | doi = 10.1002/14651858.CD013145.pub2 }}</ref> Dostupni su obogaćivači ljudskog porijekla; međutim, dokazi iz kliničkih ispitivanja su nesigurni i nije jasno postoje li razlike između obogaćivača ljudskog porijekla i obogaćivača goveđeg porijekla u smislu neonatusnog povećanja tjelesne težine, intolerancije na hranjenje, [[infekcija]] ili rizika od smrti.<ref name="Premkumar_2019"/> ==== Vrijeme hranjenja ==== Kod vrlo prijevremeno rođene djece, većina centara za neonatusnu njegu postepeno počinje s hranjenjem mlijekom, umjesto da odmah započnu s potpunom enteralnom hranjenjem; međutim, nije jasno utječe li rani početak potpune enterske prehrane na rizik od nekrotičnog [[enterokolitis]]a.<ref name="Walsh_2020"/> U ovim slučajevima, prijevremeno rođeno dijete bi većinu svojih hranjivih tvari i tekućine primalo intravenski. Količina mlijeka se obično postepeno povećava tokom narednih sedmica.<ref name="Walsh_2020"/> Potrebno je istražiti idealno vrijeme enteralne prehrane i da li je odgađanje enteralne prehrane ili postepeno uvođenje enteralne prehrane korisno za poboljšanje rasta prijevremeno rođene djece ili djece niske porođajne težine.<ref name="Walsh_2020"/> Osim toga, idealno vrijeme enteralne prehrane za sprječavanje nuspojava poput nekrotizirajućeg enterokolitisa ili smrtnosti kod prijevremeno rođene djece kojoj je potrebna [[transfuzija krvi|transfuzija crvenih krvnih zrnaca]] nije jasno.<ref>{{cite journal | vauthors = Yeo KT, Kong JY, Sasi A, Tan K, Lai NM, Schindler T | title = Stopping enteral feeds for prevention of transfusion-associated necrotising enterocolitis in preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2019 | issue = 10 | date = oktobar 2019 | pmid = 31684689 | pmc = 6815687 | doi = 10.1002/14651858.CD012888.pub2 }}</ref> Potencijalni nedostaci postepenijeg pristupa hranjenju prijevremeno rođene djece povezani su s manjom količinom mlijeka u crijevima i uključuju sporije lučenje [[hormon]]a i [[motilitet crijeva]] iz gastrointestinalnog trakta te sporiju mikrobnu kolonizaciju crijeva.<ref name="Walsh_2020"/> Što se tiče vremena početka hranjenja obogaćenim mlijekom, prijevremeno rođena djeca često počinju s obogaćenim mlijekom/formulom kada pojedu 100 ml/kg svoje tjelesne težine. Neki drugi neonatusni stručnjaci smatraju da je raniji početak hranjenja prijevremeno rođene djece obogaćenim mlijekom koristan za poboljšanje unosa hranjivih tvari.<ref name="Thanigainathan_2020">{{cite journal | vauthors = Thanigainathan S, Abiramalatha T | title = Early fortification of human milk versus late fortification to promote growth in preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2020 | issue = 7 | date = juli 2020 | pmid = 32726863 | pmc = 7390609 | doi = 10.1002/14651858.CD013392.pub2 }}</ref> Rizici intolerancije na hranjenje i nekrotizirajućeg enterokolitisa povezani s ranim u odnosu na kasnijim obogaćivanjem humanog mlijeka nisu jasni.<ref name="Thanigainathan_2020"/> Nakon što dojenče može ići kući iz bolnice, postoje ograničeni dokazi koji podržavaju propisivanje prijevremeno rođene (obogaćene) formule.<ref>{{cite journal | vauthors = Young L, Embleton ND, McGuire W | title = Nutrient-enriched formula versus standard formula for preterm infants following hospital discharge | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2016 | issue = 12| date = decembar 2016 | pmid = 27958643 | pmc = 6463855 | doi = 10.1002/14651858.CD004696.pub5 }}</ref> ==== Intermitentno u odnosu na kontinuirano hranjenje ==== Za dojenčad koja teže manje od 1.500 grama, hranjenje putem sonde je obično neophodno.<ref name="Sadrudin Premji_2021"/> Najčešće, neonatusni specijalisti hrane prijevremeno rođene bebe povremeno propisanom količinom mlijeka tokom kratkog vremenskog perioda. Naprimjer, hranjenje može trajati 10–20 minuta i davati se svaka tri sata. Ovaj intermitentni pristup ima za cilj da oponaša uslove normalnih tjelesnih funkcija povezanih s hranjenjem i da omogući ciklični obrazac u oslobađanju hormona gastrointestinalnog trakta kako bi se podstakao razvoj gastrointestinalnog sistema.<ref name="Sadrudin Premji_2021"/> U određenim slučajevima, ponekad se preferira kontinuirano nazogastrično hranjenje. Postoje dokazi niske do vrlo niske sigurnosti koji ukazuju na to da bebe niske porođajne težine koje primaju kontinuiranu nazogastičnu hranu mogu dostići kriterij podnošenja pune enterske prehrane kasnije od beba koje se hrane povremeno, a nije jasno da li kontinuirano hranjenje ima ikakav uticaj na dojivanje na težini ili broj prekida u hranjenju.<ref name="Sadrudin Premji_2021"/> Kontinuirano hranjenje može imati mali ili nikakav uticaj na dužinu rasta tijela ili obim glave, a uticaj kontinuiranog hranjenja na rizik od razvoja nekrotizirajućeg enterokolitisa nije jasan.<ref name="Sadrudin Premji_2021"/> Budući da prijevremeno rođena djeca s gastroezofagealnom refluksnom bolešću nemaju u potpunosti razvijen antirefluksni mehanizam, važno je odlučiti o najefikasnijem pristupu prehrani. Nije jasno da li je kontinuirano bolusno hranjenje putem intragastrične sonde učinkovitije u usporedbi s povremenim bolusnim hranjenjem putem intragastrične sonde za hranjenje prijevremeno rođene djece s [[gastroezofagealna refluksna bolest|želučanojednjačkom refluksnom bolešću]].<ref>{{cite journal | vauthors = Richards R, Foster JP, Psaila K | title = Continuous versus bolus intermittent intragastric tube feeding for preterm and low birth weight infants with gastro-oesophageal reflux disease | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2021 | issue = 8 | date = august 2021 | pmid = 34355390 | pmc = 8407337 | doi = 10.1002/14651858.CD009719.pub3 }}</ref> Za dojenčad kojoj bi koristilo povremeno bolusno hranjenje, neka dojenčad se mogu hraniti metodom "guranja" koristeći špricu za lagano ubacivanje mlijeka ili formule u [[želudac]] dojenčeta. Druga se mogu hraniti sistemom hranjenja pod utjecajem gravitacije gdje je šprica direktno pričvršćena na sondu, a mlijeko ili formula kapanjem ulijevaju u želudac dojenčeta. Iz medicinskih studija nije jasno koji je pristup povremenom bolusnom hranjenju efikasniji ili smanjuje neželjene efekte poput apneje, [[bradikardija|bradikardije]] ili epizoda desaturacije [[kisik]]om.<ref>{{cite journal | vauthors = Dawson JA, Summan R, Badawi N, Foster JP | title = Push versus gravity for intermittent bolus gavage tube feeding of preterm and low birth weight infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2021 | issue = 8 | date = august 2021 | pmid = 34346056 | pmc = 8407046 | doi = 10.1002/14651858.CD005249.pub3 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Akindolire A, Talbert A, Sinha I, Embleton N, Allen S | title = Evidence that informs feeding practices in very low birthweight and very preterm infants in sub-Saharan Africa: an overview of systematic reviews | journal = BMJ Paediatrics Open | volume = 4 | issue = 1| date = 2020 | pmid = 32821859 | pmc = 7422638 | doi = 10.1136/bmjpo-2020-000724 }}</ref> ==== Hrana velikih zapremina ==== Hrana velikih zapremina (više od 180 mL po kilogramu dnevno) [[Enteralna primjena|enteralna]] s obogaćenim ili neobogaćenim majčinim mlijekom ili formulom može poboljšati dobivanje na težini dok je prijevremeno rođeno dijete hospitalizirano, međutim, nema dovoljno dokaza da se utvrdi da li ovaj pristup poboljšava rast novorođenčeta i druge kliničke ishode, uključujući dužinu boravka u bolnici.<ref name="Abiramalatha_2021"/> Rizici ili neželjeni efekti povezani s enteralnom hranjenjem velikih zapremina prijevremeno rođene djece, uključujući [[aspiracijska pneumonija|aspiracijsku pneumoniju]], [[gastroezofagealna refluksna bolest|refluks]], [[apneja|apneju]] i epizode iznenadne desaturacije kisikom, nisu prijavljeni u ispitivanjima razmatranim u [[sistematski pregled|sistematskom pregledu]] iz 2021. godine.<ref name="Abiramalatha_2021"/> ==== Parenteralna (intravenska) prehrana ==== Za prijevremeno rođenu djecu koja su rođena nakon 34 sedmice trudnoće ("[[kasno prijevremeno dojenče]]") koja su kritično bolesna i ne podnose mlijeko, postoje slabi dokazi da bi dojenče moglo imati koristi od uključivanja [[aminokiselina]] i [[masti]] u intravenoznu ishranu u kasnijem vremenskom trenutku (72 sata ili duže od prijema u bolnicu) u odnosu na rani period (manje od 72 sata od prijema u bolnicu); međutim potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumjelo idealno vrijeme početka intravenske ishrane.<ref>{{cite journal | vauthors = Moon K, Athalye-Jape GK, Rao U, Rao SC | title = Early versus late parenteral nutrition for critically ill term and late preterm infants | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2020 | issue = 4 | date = april 2020 | pmid = 32266712 | pmc = 7138920 | doi = 10.1002/14651858.CD013141.pub2 }}</ref> ==== Želučani ostaci ==== Za prijevremeno rođenu djecu na intenzivnoj nezi novorođenčadi koja se hrane putem sonde, praćenje volumena i boje [[želudsc|želučanih]] ostataka, mlijeka i gastrointestinalnih sekreta koji ostaju u želucu nakon određenog vremena, uobičajeni je standard prakse njege.<ref name="Abiramalatha_2023">{{cite journal |last1=Abiramalatha |first1=T |last2=Thanigainathan |first2=S |last3=Ramaswamy |first3=VV |last4=Rajaiah |first4=B |last5=Ramakrishnan |first5=S |title=Re-feeding versus discarding gastric residuals to improve growth in preterm infants. |journal=The Cochrane Database of Systematic Reviews |date=30. 6. 2023 |volume=2023 |issue=6 |doi=10.1002/14651858.CD012940.pub3 |pmid=37387544 |pmc=10312053 |ref=Abiramalatha_2023 }}</ref> Želučani ostatak često sadrži želučanu kiselinu, hormone, enzime i druge tvari koje mogu pomoći u poboljšanju probave i pokretljivosti gastrointestinalnog trakta.<ref name="Abiramalatha_2023" /> Analiza želučanih ostataka može pomoći u određivanju vremena hranjenja.<ref name="Abiramalatha_2023" /> Povećani želučani ostatak može ukazivati na intoleranciju na hranu ili može biti rani znak nekrotizirajućeg enterokolitisa.<ref name="Abiramalatha_2023"/> Povećani želučani ostatak može biti uzrokovan nerazvijenim gastrointestinalnim sistemom koji dovodi do sporijeg pražnjenja želuca ili kretanja mlijeka u crijevnom traktu, smanjenog lučenja [[hormon]]a ili [[enzim]]a iz gastrointestinalnog trakta, duodenogastričnog [[Gastroezofagusna refluksna bolest|refluksa]], adaptiranog mlijeka, lijekova i/ili bolesti.<ref name="Abiramalatha_2023" /> Klinička odluka o odbacivanju želučanih ostataka (u odnosu na ponovno hranjenje) često se individualizira na osnovu količine i kvaliteta ostatka.<ref name="Abiramalatha_2023"/> Neki stručnjaci također Predlaže se zamjena svježeg mlijeka ili zgrušanog mlijeka i aspirata obojenih žuči, ali ne i zamjena hemoragičnog ostatka.<ref name="Abiramalatha_2023"/> Nedostaju dokazi koji bi podržali ili opovrgli praksu ponovnog hranjenja prijevremeno rođene djece želučanim ostacima.<ref name="Abiramalatha_2023"/> === Hiponatremija i hipernatremija === Disbalans [[natrij]]a ([[hiponatremija]] i [[hipernatremija]]) je čest kod prijevremeno rođenih beba.<ref name=":0">{{Cite journal |last1=Diller |first1=Natasha |last2=Osborn |first2=David A |last3=Birch |first3=Pita |date=12. 10. 2023 |editor-last=Cochrane Neonatal Group |title=Higher versus lower sodium intake for preterm infants |journal=Cochrane Database of Systematic Reviews |volume=2023 |issue=10 |doi=10.1002/14651858.CD012642.pub2 |pmc=10569379 |pmid=37824273 }}</ref> [[Hipernatremija]] (nivo natrija u [[krvni serum|serumu]] veći od 145–150&nbsp;mmol/L) je česta kod prijevremeno rođenih beba, a rizik od hiponatremije (nivo natrijuma manji od 135 nmol/L) se povećava nakon otprilike sedmice rođenja ako se ne liječi i ne koriste se preventivni pristupi.<ref name=":0"/> Sprečavanje komplikacija povezanih s neravnotežom natrijuma dio je standardne njege prijevremeno rođene djece i uključuje pažljivo praćenje vode i natrijuma koji se daju dojenčetu.<ref name=":0"/> Optimalna doza natrija koja se daje odmah nakon rođenja (prvog dana) nije jasna i potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumio pristup upravljanju idejom.<ref name=":0"/> === Procjena sluha=== Zajednički odbor za sluh dojenčadi (JCIH) navodi da prijevremeno rođena djeca koja su duže vrijeme na odjelu intenzivne njege novorođenčadi (NICU) trebaju imati dijagnostičku audiološku evaluaciju prije nego što budu otpuštena iz bolnice.<ref name="Joint Committee on Infant Hearing_2007">{{cite journal | author = Joint Committee on Infant Hearing | title = Year 2007 position statement: Principles and guidelines for early hearing detection and intervention programs | journal = Pediatrics | volume = 120 | issue = 4 | pages = 898–921 | date = oktobar 2007 | pmid = 17908777 | doi = 10.15142/fptk-b748 }}</ref> Bebe slijede vremenski okvir od 1–2 –3 mjeseca gdje se pregledavaju, dijagnosticiraju i primaju intervenciju zbog gubitka sluha. Međutim, za vrlo prijevremeno rođene bebe možda neće biti moguće završiti skrining sluha u dobi od jednog mjeseca zbog nekoliko faktora. Nakon što se beba stabilizira, treba provesti audiološku procjenu. Za prijevremeno rođene bebe na odjelu intenzivne njege novorođenčadi preporučuje se testiranje slušnog odgovora [[moždano stablo|moždanog stabla]] (ABR). Ako dojenče ne prođe skrining, treba ga uputiti na audio procjenu kod audiologa. Ako dojenče uzima aminoglikozide poput gentamicina manje od pet dana, treba ga pratiti i pratiti 6–7 mjeseci nakon otpusta iz bolnice kako bi se osiguralo da nema kasnog gubitka sluha zbog lijeka. ==Ishodi i prognoza== {{Glavni|Zdravstveni ishodi za odrasle rođene prijevremeno}} [[Datoteka:Preterm infants survival rates.svg|thumb|upright=1.5| Stope preživljavanja prijevremeno rođene djece <ref>{{cite journal | vauthors = Patel RM, Rysavy MA, Bell EF, Tyson JE | title = Survival of Infants Born at Periviable Gestational Ages | journal = Clinics in Perinatology | volume = 44 | issue = 2 | pages = 287–303 | date = juni 2017 | pmid = 28477661 | pmc = 5424630 | doi = 10.1016/j.clp.2017.01.009 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Costeloe KL, Hennessy EM, Haider S, Stacey F, Marlow N, Draper ES | title = Short term outcomes after extreme preterm birth in England: comparison of two birth cohorts in 1995 and 2006 (the EPICure studies) | journal = BMJ | volume = 345 | date = decembar 2012 | pmid = 23212881 | pmc = 3514472 | doi = 10.1136/bmj.e7976 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Fellman V, Hellström-Westas L, Norman M, Westgren M, Källén K, Lagercrantz H, Marsál K, Serenius F, Wennergren M | display-authors = 6 | title = One-year survival of extremely preterm infants after active perinatal care in Sweden | journal = JAMA | volume = 301 | issue = 21 | pages = 2225–2233 | date = juni 2009 | pmid = 19491184 | doi = 10.1001/jama.2009.771 | doi-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Ancel PY, Goffinet F, Kuhn P, Langer B, Matis J, Hernandorena X, Chabanier P, Joly-Pedespan L, Lecomte B, Vendittelli F, Dreyfus M, Guillois B, Burguet A, Sagot P, Sizun J, Beuchée A, Rouget F, Favreau A, Saliba E, Bednarek N, Morville P, Thiriez G, Marpeau L, Marret S, Kayem G, Durrmeyer X, Granier M, Baud O, Jarreau PH, Mitanchez D, Boileau P, Boulot P, Cambonie G, Daudé H, Bédu A, Mons F, Fresson J, Vieux R, Alberge C, Arnaud C, Vayssière C, Truffert P, Pierrat V, Subtil D, D'Ercole C, Gire C, Simeoni U, Bongain A, Sentilhes L, Rozé JC, Gondry J, Leke A, Deiber M, Claris O, Picaud JC, Ego A, Debillon T, Poulichet A, Coliné E, Favre A, Fléchelles O, Samperiz S, Ramful D, Branger B, Benhammou V, Foix-L'Hélias L, Marchand-Martin L, Kaminski M | display-authors = 6 | title = Survival and morbidity of preterm children born at 22 through 34 weeks' gestation in France in 2011: results of the EPIPAGE-2 cohort study | journal = JAMA Pediatrics | volume = 169 | issue = 3 | pages = 230–238 | date = mart 2015 | pmid = 25621457 | doi = 10.1001/jamapediatrics.2014.3351 | collaboration = EPIPAGE-2 Writing Group | doi-access = free }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Boland RA, Davis PG, Dawson JA, Doyle LW | title = Outcomes of infants born at 22-27 weeks' gestation in Victoria according to outborn/inborn birth status | journal = Archives of Disease in Childhood. Fetal and Neonatal Edition | volume = 102 | issue = 2 | pages = F153–F161 | date = mart 2017 | pmid = 27531224 | doi = 10.1136/archdischild-2015-310313 | s2cid = 7958596 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Chen F, Bajwa NM, Rimensberger PC, Posfay-Barbe KM, Pfister RE | title = Thirteen-year mortality and morbidity in preterm infants in Switzerland | journal = Archives of Disease in Childhood. Fetal and Neonatal Edition | volume = 101 | issue = 5 | pages = F377–F383 | date = septembar 2016 | pmid = 27059074 | doi = 10.1136/archdischild-2015-308579 | s2cid = 20567764 }}</ref>]] {{owidslider |start = 2021 |list = Template:OWID/deaths from preterm birth complications#gallery |location = commons |caption = |title = |language = |file = [[Datoteka:Deaths from preterm birth complications, World, 2021 (cropped).svg|link=|thumb|upright=1.7| Smrti od komplikacija prijevremenog porođaja]] |startingView = Svijet}} Prijevremeni porođaji mogu rezultirati nizom problema, uključujući smrtnost te fizička i mentalna kašnjenja u razvoju.<ref name="SaigalDoyle2008">{{cite journal | vauthors = Saigal S, Doyle LW | title = An overview of mortality and sequelae of preterm birth from infancy to adulthood | journal = Lancet | volume = 371 | issue = 9608 | pages = 261–269 | date = januar 2008 | pmid = 18207020 | doi = 10.1016/S0140-6736(08)60136-1 | s2cid = 17256481 }}</ref><ref name="BMJ">{{cite journal | vauthors = Phillips C, Velji Z, Hanly C, Metcalfe A | title = Risk of recurrent spontaneous preterm birth: a systematic review and meta-analysis | journal = BMJ Open | volume = 7 | issue = 6 | date = juli 2017 | pmid = 28679674 | pmc = 5734267 | doi = 10.1136/bmjopen-2016-015402 | doi-access = free}}</ref> ===Smrtnost i morbiditet=== U SAD-u, gdje su mnoge [[novorođenačka infekcija|novorođenačke infekcije]] i drugi uzroci neonatusne smrti značajno smanjeni, prijevremeni porođaj je vodeći uzrok neonatusne smrtnosti u dobi od 25 godina%.<ref> {{cite journal|vauthors=Mathew TJ, MacDorman MF|year=2006|title=Infant Mortality Statistics from the 2003 Period Linked Birth/Infant Death Data Set|journal=National Vital Statistics Reports|volume=54|issue=16}}</ref> Prijevremeno rođene bebe su također izložene većem riziku od naknadnih ozbiljnih hroničnih zdravstvenih problema, kao što je objašnjeno u nastavku. Najranija gestacijska dob u kojoj dojenče ima najmanje 50% šanse za preživljavanje naziva se granicom održivosti. Kako se njega na odjeljenjima za intenzivnu njegu novorođenčadi poboljšala u posljednjih 40 godina, granica održivosti se smanjila na približno 24 sedmice.<ref name="Kaempf2006">{{cite journal | vauthors = Kaempf JW, Tomlinson M, Arduza C, Anderson S, Campbell B, Ferguson LA, Zabari M, Stewart VT | display-authors = 6 | title = Medical staff guidelines for periviability pregnancy counseling and medical treatment of extremely premature infants | journal = Pediatrics | volume = 117 | issue = 1 | pages = 22–29 | date = januar 2006 | pmid = 16396856 | doi = 10.1542/peds.2004-2547 | url = http://pediatrics.aappublications.org/cgi/content/full/117/1/22 | url-status = live | s2cid = 20495326 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080318092852/http://pediatrics.aappublications.org/cgi/content/full/117/1/22 | archive-date = 18. 3. 2008 | url-access = subscription }} — in particular see [http://pediatrics.aappublications.org/cgi/content-nw/full/117/1/22/T1 TABLE 1 Survival and Neurologic Disability Rates Among Extremely Premature Infants] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080612205553/http://pediatrics.aappublications.org/cgi/content-nw/full/117/1/22/T1|date=12. 6. 2008}}</ref><ref name="Morgan2008">{{cite journal | vauthors = Morgan MA, Goldenberg RL, Schulkin J | title = Obstetrician-gynecologists' practices regarding preterm birth at the limit of viability | journal = The Journal of Maternal-Fetal & Neonatal Medicine | volume = 21 | issue = 2 | pages = 115–121 | date = februar 2008 | pmid = 18240080 | doi = 10.1080/14767050701866971 | s2cid = 27735824 }}</ref> Većina novorođenčadi koja umiru, i 40% starije dojenčadi koja umiru, rođeni su između 20 i 25,9 sedmica (gestacijska dob), tokom [[drugog tromjesečja]]. Budući da je rizik od oštećenja mozga i zastoja u razvoju značajan na tom pragu čak i ako dojenče preživi, postoje [[medicinska etika|etičke]] kontroverze oko agresivnosti njege koja se pruža takvoj dojenčadi. Granica održivosti također je postala faktor u debati o [[abortus]]u.<ref name="Arzuaga2011">{{cite journal | vauthors = Arzuaga BH, Lee BH | title = Limits of human viability in the United States: a medicolegal review | journal = Pediatrics | volume = 128 | issue = 6 | pages = 1047–1052 | date = decembar 2011 | pmid = 22065266 | doi = 10.1542/peds.2011-1689 | s2cid = 31065615 | doi-access = free }}</ref> ===Specifični rizici za prijevremeno rođeno novorođenče=== Prijevremeno rođena djeca obično pokazuju fizičke znakove prijevremenog rođenja obrnuto proporcionalno gestacijskoj dobi. Kao rezultat toga, izložena su riziku od brojnih medicinskih problema koji utiču na različite organske sisteme. *Neurološki problemi mogu uključivati [[apneja prijevremenog rođenja|apneju prijevremenog rođenja]], hipoksijsko-ishemijsku [[encefalopatija|encefalopatiju]] (HIE), [[retinopatija prijevremenog rođenja|retinopatiju prijevremenog rođenja]] (ROP),<ref>{{Cite book| vauthors = Lambert SR, Lyons CJ |title=Taylor and Hoyt's pediatric ophthalmology and strabismus|date=31. 10. 2016|isbn=978-0-7020-6616-0|edition=Fifth|location=Edinburgh | publisher = Elsevier Health Sciences|oclc=960162637|name-list-style=vanc}}</ref> [[razvojni poremećaj]], [[prolazna hiperamonemija novorođenčeta|prolaznu hiperamonemija]], [[cerebralna paraliza|cerebralnu paralizu]] i [[intraventrikularno krvarenje]], pri čemu ovo posljednje pogađa 25% beba rođenih prijevremeno, obično prije 32 sedmice trudnoće.<ref name="marchofdimes">[http://www.marchofdimes.org/loss/neonatal-death.aspx March of Dimes --> Neonatal Death] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141024114718/http://www.marchofdimes.org/loss/neonatal-death.aspx|date=24. 10. 2014}} Retrieved on 11 November 2014</ref> Mild brain bleeds usually leave no or few lasting complications, but severe bleeds often result in brain damage or even death.<ref name="marchofdimes" /> Neurorazvojni problemi povezani su s nedostatkom majčinih hormona [[štitnjača|štitnjače]], u vrijeme kada njihova vlastita štitnjača nije u stanju zadovoljiti postneonatusne potrebe..<ref>{{cite journal | vauthors = Berbel P, Navarro D, Ausó E, Varea E, Rodríguez AE, Ballesta JJ, Salinas M, Flores E, Faura CC, de Escobar GM | display-authors = 6 | title = Role of late maternal thyroid hormones in cerebral cortex development: an experimental model for human prematurity | journal = Cerebral Cortex | volume = 20 | issue = 6 | pages = 1462–1475 | date = juni 2010 | pmid = 19812240 | pmc = 2871377 | doi = 10.1093/cercor/bhp212 }}</ref> *Kardiovaskularne komplikacije mogu nastati zbog nemogućnosti zatvaranja ductus arteriosusa nakon rođenja: [[otvoreni ductus arteriosus]] (PDA). *Respiratorni problemi su česti, posebno [[sindrom respiratornog distresa kod dojenčadi|sindrom respiratornog distresa]] (RDS ili IRDS) (ranije nazvan bolest hijalinske membrane). Drugi problem može biti [[bronhopulmonalna displazija]] ili BPD, oblik hronične bolesti pluća. *Gastrointestinalni i metabolički problemi mogu nastati zbog [[novorođenačka hipoglikemija|neonausne hipoglikemije]], poteškoća s hranjenjem, [[rahitis]]a nedonoščadi, [[hipokalcemija|hipokalcemije]], [[hernija|ingvinalne hernije]] i [[nekrotizirajući enterokoliti|nekrotizirajućeg enterokolitisa]] (NEC). *Hematološke komplikacije uključuju stanja kao što su [[anemija nedonoščadi]], [[trombocitopenija]] i [[hiperbilirubinemija]] (žutica) koja može dovesti do [[kernikterus]]a. *Infekcija, uključujući [[sepsa|sepsu]], [[ušala pluća|upalu pluća]] i [[infekcija urinarnog trakta|infekciju urinarnog trakta]].{{ref|1}} === Preživljavanje === Šanse za preživljavanje u 22. sedmici su oko 6%, dok je u 23. sedmici 26%, u 24. sedmici 55% i u 25. sedmici oko 72% od 2016. godine.<ref name="Clo2016">{{cite book |title=Cloherty and Stark's Manual of Neonatal Care |publisher=Lippincott Williams & Wilkins |year=2022 |isbn=978-1-9751-5955-9 |edition=9th |page=162}}</ref> Uz opsežno liječenje, do 30% onih koji prežive porođaj u 22. sedmici preživljavaju duže, zaključno sa 2019.<ref name="BAPM2019">{{cite web |title=New BAPM Framework on Extreme Preterm Birth Published {{!}} British Association of Perinatal Medicine |url=https://www.bapm.org/posts/109-new-bapm-framework-on-extreme-preterm-birth-published |website=www.bapm.org |access-date=25. 10. 2019 |archive-date=4. 12. 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201204175403/https://www.bapm.org/posts/109-new-bapm-framework-on-extreme-preterm-birth-published }}</ref> Šanse za preživljavanje bez dugoročnih poteškoća su manje. Od onih koji prežive nakon porođaja u 22. sedmici, 33% ima teške invalidnpsti.<ref name="BAPM2019"/> U razvijenom svijetu, ukupno preživljavanje je oko 90%, dok su u zemljama s niskim prihodima stope preživljavanja oko 10%.<ref name="WHO2015QA">{{cite web|date=novembar 2015|title=World Health Organization|url=https://www.who.int/features/qa/preterm_babies/en/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20160718231911/http://www.who.int/features/qa/preterm_babies/en/|archive-date=18. 7. 2016}}</ref> Neka djeca će se dobro prilagoditi tokom djetinjstva i adolescencije,<ref name="SaigalDoyle2008"/> iako je invalidnost vjerovatnije bliži granicama održivosti. Velika studija pratila je djecu rođenu između 22 i 25 sedmica do 6. godine života. Od ove djece, 46% je imalo umjerene do teške invalidnosti poput cerebralne paralize, gubitka vida ili sluha i teškoća u učenju; 34% je imalo blage invalidnosti, a 20% nije imalo nikakve; 12% je imalo onesposobljavajuću cerebralnu paralizu.<ref name="MSNBC">{{cite web |date=6. 1. 2005 |title=Extreme preemies face long-term disabilities |url=http://www.nbcnews.com/id/6790571 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200812155737/http://www.nbcnews.com/id/6790571 |archive-date=12. 8. 2020 |website=NBC News}}</ref> Up to 15% of premature infants have significant hearing loss.<ref>{{cite web |date=19. 6. 2017 |title=Why Do So Many Preemies Have Hearing Loss? |url=https://www.audiology.org/news/why-do-so-many-preemies-have-hearing-loss |access-date=1. 4. 2020 |website=Audiology}}</ref> Kako se preživljavanje poboljšavalo, fokus intervencija usmjerenih na novorođenčad pomjerio se na smanjenje dugoročnih invaliditeta, posebno onih povezanih s ozljedama mozga. Neke od komplikacija povezanih s prijevremenim rođenjem možda neće biti očigledne sve do nekoliko godina nakon rođenja. Dugoročna studija pokazala je da se rizici medicinskih i socijalnih invalidnosti protežu i na odraslu dob i veći su sa smanjenjem gestacijske dobi pri rođenju, a uključuju [[cerebralna paraliza|cerebralnu paralizu]], [[intelektualna invalidnost|intelektualnu invalidnost]], poremećaje psihološkog razvoja, ponašanja i [[emocija]], invalidinost [[vid]]a i [[sluh]]a i [[epilepsija|epilepsiju]].<ref name=Moster2008>{{cite journal | vauthors = Moster D, Lie RT, Markestad T | title = Long-term medical and social consequences of preterm birth | journal = The New England Journal of Medicine | volume = 359 | issue = 3 | pages = 262–273 | date = juli 2008 | pmid = 18635431 | doi = 10.1056/NEJMoa0706475 | s2cid = 25921193 | doi-access = free }}</ref> Standardni testovi inteligencije pokazali su da 41% djece rođene između 22. i 25. sedmice ima umjerene ili teške poteškoće u učenju u poređenju s rezultatima testova grupe sličnih kolega iz razreda koji su rođeni u terminu.<ref name="MSNBC"/> Također je pokazano da je manja vjerovatnoća postizanja višeg nivoa obrazovanja sa smanjenjem gestacijske dobi pri rođenju.<ref name=Moster2008/> Osobe rođene prijevremeno mogu biti podložnije razvoju [[klinička depresija|depresije]] kao tinejdžeri.<ref name=dunn>{{cite news| title=Depression linked to premature birth| url=http://www.theage.com.au/articles/2004/05/03/1083436541757.html| access-date=16. 12. 2008| location=Melbourne| work=The Age| date=4. 5. 2004| url-status=live| archive-url=https://web.archive.org/web/20090408083313/http://www.theage.com.au/articles/2004/05/03/1083436541757.html| archive-date=8. 4. 2009}}</ref> Neki od ovih problema mogu se opisati kao problemi unutar [[Izvršni sistem|Izvršnog sistema]] domena i nagađa se da nastaju zbog smanjene [[mijelinizacija|mijelinizacije]] [[čeoni režanj|čeonih režnjeva]].<ref>{{cite journal | vauthors = Böhm B, Katz-Salamon M, Institute K, Smedler AC, Lagercrantz H, Forssberg H | title = Developmental risks and protective factors for influencing cognitive outcome at 5 1/2 years of age in very-low-birthweight children | url = https://archive.org/details/sim_developmental-medicine-and-child-neurology_2002-08_44_8/page/508 | journal = Developmental Medicine and Child Neurology | volume = 44 | issue = 8 | pages = 508–516 | date = august 2002 | pmid = 12206615 | doi = 10.1017/S001216220100247X | doi-broken-date = 26. 8. 2025 }}</ref> Studije osoba rođenih prijevremeno i kasnije ispitanih [[MRI|magnetnom rezonancijom]] [[mozak|mozga]], pokazuju kvalitativne anomalije strukture mozga i deficite sive tvari unutar struktura [[sljepoočni režanj|sljepoočnog og režnja]] i malog mozga koji perzistiraju do [[adolescencija|adolescencije]].<ref name="Spencer2008">{{cite journal | vauthors = Spencer MD, Moorhead TW, Gibson RJ, McIntosh AM, Sussmann JE, Owens DG, Lawrie SM, Johnstone EC | display-authors = 6 | title = Low birthweight and preterm birth in young people with special educational needs: a magnetic resonance imaging analysis | journal = BMC Medicine | volume = 6 | issue = 1 | date = januar 2008 | pmid = 18234075 | pmc = 2241838 | doi = 10.1186/1741-7015-6-1 | doi-access = free }}</ref> Tokom života će im vjerovatnije biti potrebne usluge fizioterapeuta, radnih terapeuta ili logopeda.<ref name="SaigalDoyle2008"/> They are more likely to develop type 1 diabetes (roughly 1.2 times the rate) and type 2 diabetes (1.5 times).<ref>{{cite journal | vauthors = Li S, Zhang M, Tian H, Liu Z, Yin X, Xi B | title = Preterm birth and risk of type 1 and type 2 diabetes: systematic review and meta-analysis | journal = Obesity Reviews | volume = 15 | issue = 10 | pages = 804–811 | date = oktobar 2014 | pmid = 25073871 | doi = 10.1111/obr.12214 | s2cid = 22685359 }}</ref> Uprkos neurosenzornim, mentalnim i obrazovnim problemima koji su proučavani kod djece školskog uzrasta i adolescenata rođene ekstremno prijevremeno, većina preživjelih prijevremeno rođenih tokom ranih godina neonatalne intenzivne njege dobro se oporavlja i živi prilično normalnim životom u ranoj odrasloj dobi.<ref>{{cite journal | vauthors = Hack M | title = Adult outcomes of preterm children | journal = Journal of Developmental and Behavioral Pediatrics | volume = 30 | issue = 5 | pages = 460–470 | date = oktobar 2009 | pmid = 19823140 | doi = 10.1097/dbp.0b013e3181ba0fba | s2cid = 205574669 }}</ref> Mladi odrasli rođeni prijevremeno izgleda priznaju da imaju više zdravstvenih problema od svojih vršnjaka, ali osjećaju isti stepen zadovoljstva kvalitetom života.<ref>{{cite journal | vauthors = Saigal S | title = Quality of life of former premature infants during adolescence and beyond | journal = Early Human Development | volume = 89 | issue = 4 | pages = 209–213 | date = april 2013 | pmid = 23462550 | doi = 10.1016/j.earlhumdev.2013.01.012 }}</ref> Pored neurorazvojnih posljedica prijevremenog rođenja, prijevremeno rođena djeca imaju veći rizik od mnogih drugih zdravstvenih problema. Naprimjer, prijevremeno rođena djeca imaju povećan rizik od razvoja [[hronična bolest bubrega|hronične bolesti bubrega]].<ref>{{cite journal | vauthors = Carmody JB, Charlton JR | title = Short-term gestation, long-term risk: prematurity and chronic kidney disease | journal = Pediatrics | volume = 131 | issue = 6 | pages = 1168–1179 | date = juni 2013 | pmid = 23669525 | doi = 10.1542/peds.2013-0009 | s2cid = 8389988 }}</ref> ==Epidemiologija== [[Datoteka:Prematurity and low birth weight world map - DALY - WHO2004.svg|thumb|upright=1.3|[[Godina života prilagođena invaliditetu]] za prijevremeno rođenje i nisku porođajnu težinu na 100.000 stanovnika u 2004.:<ref>{{cite web |url=https://www.who.int/healthinfo/global_burden_disease/estimates_country/en/index.html |title=WHO Disease and injury country estimates |year=2009 |work=World Health Organization |access-date=11. 11. 2009 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20091111101009/http://www.who.int/healthinfo/global_burden_disease/estimates_country/en/index.html |archive-date=11. 11. 2009 }}</ref>{{Div col|small=yes|colwidth=10em}} {{legend|#b3b3b3|Nema podatka}} {{legend|#ffff65|>120}} {{legend|#fff200|120–240}} {{legend|#ffdc00|240–360}} {{legend|#ffc600|360–480}} {{legend|#ffb000|480–600}} {{legend|#ff9a00|600–720}} {{legend|#ff8400|720–840}} {{legend|#ff6e00|840–960}} {{legend|#ff5800|960–1080}} {{legend|#ff4200|1080–1200}} {{legend|#ff2c00|1200–1500}} {{legend|#cb0000|> 1500}} {{div col end}}]] Prijevremeni porođaj komplikuje 5–18% porođaja širom svijeta.<ref name=rob2015/> U Evropi i mnogim razvijenim zemljama stopa prijevremenog porođaja je uglavnom 5–9%,<ref>{{cite journal | vauthors = Delnord M, Blondel B, Zeitlin J | title = What contributes to disparities in the preterm birth rate in European countries? | journal = Current Opinion in Obstetrics & Gynecology | volume = 27 | issue = 2 | pages = 133–142 | date = april 2015 | pmid = 25692506 | pmc = 4352070 | doi = 10.1097/GCO.0000000000000156 }}</ref> while in the U.S. from 2007 to 2022 the rate fluctuated from 9.6 to 10.5 per cent.<ref>{{cite web |title=Vital Statistics Rapid Release, Number 28 (June 2023) |url=https://www.cdc.gov/nchs/data/vsrr/vsrr028.pdf |website=cdc.gov }}</ref> Budući da je težinu lakše odrediti nego gestacijsku dob, [[Svjetska zdravstvena organizacija]] prati stope niske [[težine pri rođenju]] (< 2,500 grama), što se dogodilo kod 16,5% porođaja u manje razvijenim regijama u 2000.<ref>{{cite web |title=Data and statistics |url=https://www.who.int/research/en/ |publisher=[[World Health Organization]] |archive-url=https://web.archive.org/web/20070216204220/http://www.who.int/research/en/ |archive-date=16. 2. 2007 }}</ref> Procjenjuje se da je trećina ovih porođaja s niskom porođajnom težinom posljedica prijevremenog porođaja. Težina uglavnom korelira s gestacijskom dobi; međutim, dojenčad može biti pothranjena iz drugih razloga osim prijevremenog porođaja. Novorođenčad s niskom porođajnom težinom (LBW) imaju porođajnu težinu manju od 2500 g i uglavnom su, ali ne isključivo, prijevremeno rođene bebe, jer uključuju i bebe koje su „male za gestacijsku dob“ (SGA). Klasifikacija na osnovu težine dodatno prepoznaje „vrlo nisku porođajnu težinu“ (VLBW) koja je manja od 1500 g i „ekstremno nisku porođajnu težinu“ (ELBW) koja je manja od 1000 g.<ref name="SubramanianKNS">{{cite web |author=Subramanian, KNS |date=18. 6. 2009 |title=Extremely Low Birth Weight Infant |url=http://www.emedicine.com/ped/topic2784.htm |publisher=[[eMedicine]] |access-date=26. 8. 2009 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20081121011312/http://www.emedicine.com/ped/TOPIC2784.HTM |archive-date=21. 11. 2008}}</ref> Gotovo sva novorođenčad u ove posljednje dvije grupe rođena su prijevremeno. Oko 75% od gotovo milion smrtnih slučajeva uzrokovanih prijevremenim porođajem preživjelo bi da im se pruži toplina, dojenje, liječenje infekcije i podrška za disanje.<ref name="WHO2015QA" /> Komplikacije prijevremenih porođaja rezultirale su sa 740.000 smrtnih slučajeva u 2013. godini, što je manje od 1,57 miliona u 1990. ==Društvo i kultura== ===Ekonomija=== Prijevremeni porođaj je značajan faktor troškova u zdravstvu, ne uzimajući čak ni u obzir troškove dugotrajne njege za osobe s invaliditetom zbog prijevremenog porođaja. Studija iz 2003. godine u SAD-u utvrdila je da neonatalni troškovi iznose 224.400 dolara za novorođenče težine 500–700 g u odnosu na 1.000 dolara za novorođenče težine preko 3.000 g. Troškovi eksponencijalno rastu sa smanjenjem gestacijske dobi i težine.<ref>{{cite journal | vauthors = Gilbert WM, Nesbitt TS, Danielsen B | title = The cost of prematurity: quantification by gestational age and birth weight | url = https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_2003-09_102_3/page/488 | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 102 | issue = 3 | pages = 488–492 | date = September 2003 | pmid = 12962929 | doi = 10.1016/S0029-7844(03)00617-3 | s2cid = 9995272 }}</ref> Izvještaj [[Nacionalna akademija medicine|Instituta za medicinu]] iz 2007. godine pod nazivom „Prijevremeni porođaj“ <ref>Richard E. Behrman, Adrienne Stith Butler, Editors, Committee on Understanding Premature Birth and Assuring Healthy Outcomes. [http://www.nap.edu/openbook.php?record_id=11622 Preterm Birth: Causes, Consequences, and Prevention] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110605011101/http://www.nap.edu/openbook.php?record_id=11622 |date=5. 6. 2011 }}. Institute of Medicine. The National Academies Press, 2007. Retrieved 2010-1-14.</ref> utvrdio je da 550.000 prijevremeno rođenih beba svake godine u SAD-u predstavlja godišnje troškove od oko 26 milijardi dolara, uglavnom povezane s njegom na odjelima intenzivne njege novorođenčadi, ali stvarni troškovi mogu premašiti 50 milijardi dolara.<ref>Spencer E. Ante. [http://www.businessweek.com/magazine/content/08_25/b4089046084131.htm Million-Dollar Babies] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090531170243/http://www.businessweek.com/magazine/content/08_25/b4089046084131.htm |date=31. 5. 2009 }}. BusinessWeek. 12 June 2008. Retrieved 2010-1-24.</ref> ===Poznatiji slučajevi=== James Elgin Gill (rođen 20. maja 1987. u [[Ottawa]], Ontario, [[Kanada]]) bio je najranija prijevremeno rođena beba na svijetu, sve dok taj rekord nije oboren 2004. godine. Bio je 128 dana prijevremeno rođen, imao je 21 sedmicu i 5 dana trudnoće i težio je {{Convert|624|g|lboz|frac=4|abbr=on}}. Preživio je..<ref>{{cite web|url=http://www.canada.com/topics/bodyandhealth/story.html?id=db8f33ab-33e9-429f-bedc-b6ca80f61bdc|title=Miracle child|access-date=28. 11. 2007|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20071209065838/http://www.canada.com/topics/bodyandhealth/story.html?id=db8f33ab-33e9-429f-bedc-b6ca80f61bdc|archive-date=9. 12. 2007 |last1=Service |first1=Canwest News }}</ref><ref>{{Cite book|title=Guinness World Records 2004|url=https://archive.org/details/guinnessworldrec2004guin|url-access=registration|publisher=Bantam Books|year=2004|isbn=978-0-553-58712-8}}</ref> Lyla Stensrud, rođena u [[San Antonio|San Antoniju]], Teksas, SAD, postala je 2014. godine najmlađa prijevremeno rođena beba na svijetu. Rođena je u 21. sedmici i 4 dana trudnoće i težila je 410 grama (manje od pola kilograma). Kaashif Ahmad je reanimirao bebu nakon rođenja. Od novembra 2018. godine, Lyla je pohađala predškolsku ustanovu. Imala je blago kašnjenje u govoru, ali nije imala drugih poznatih zdravstvenih problema ili invalidnosti.<ref>{{Cite news|url=https://www.today.com/health/born-21-weeks-she-may-be-most-premature-surviving-baby-t118610|title='Miracle baby': Born at 21 weeks, she may be the most premature surviving infant|work=TODAY|access-date=2. 1. 2019}}</ref> Amillia Taylor se također često navodi kao najprijevremenije rođena beba.<ref name="BBCAmillia">{{cite news | url = https://news.bbc.co.uk/1/hi/world/americas/6384621.stm | title = Most-premature baby allowed home | work = BBC News | date = 21. 2. 2007 | access-date = 5. 5. 2007 | url-status = live | archive-url = https://web.archive.org/web/20070323131706/http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/americas/6384621.stm | archive-date = 23. 3. 2007}}</ref> Rođena je 24. oktobra 2006. u [[Miami]]ju, [[Florida]], SAD, u 21. sedmici i 6. danu trudnoće.<ref>{{cite web |url=http://210.245.61.173/en/detail.php |title=trithuc.thanhnienkhcn.org.vn |access-date=28. 11. 2007 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080124190429/http://210.245.61.173/en/detail.php |archive-date=24. 1. 2008}}</ref> Ovaj izvještaj je izazvao određenu zabunu jer je njena gestacija mjerena od datuma začeća (putem vantjelesne oplodnje), a ne od datuma posljednje menstruacije njene majke, zbog čega izgleda 2 sedmice mlađe nego da je gestacija izračunata uobičajenijom metodom. Pri rođenju, bila je dugačka 9&nbsp;cm i teška 10 oz. g.<ref name="BBCAmillia"/> Imala je problema s probavom i [[respiratorni sistem|respiratornim sistemom]], zajedno s [[krvarenje]]m u mozgu. Otpuštena je iz Dječje baptističke bolnice 20. februara. 2007.<ref name="BBCAmillia"/> Rekord za najmanje preživjelo prijevremeno rođeno dijete duži period držala je Madeline Mann, rođena 1989. godine u 26. sedmici, teška 9,875 g i dugačka 9,5&nbsp;cm.<ref> {{cite news |url=http://www.hindu.com/seta/2004/08/26/stories/2004082600411400.htm |title=A little miracle called Madeline |access-date=28. 11. 2007 |location=Chennai, India |date=26. 8. 2004 |archive-url=https://web.archive.org/web/20071202081008/http://www.hindu.com/seta/2004/08/26/stories/2004082600411400.htm |work=The Hindu |archive-date=2. 12. 2007}}</ref> Ovaj rekord je oborila Rumaisa Rahman, u septembru 2004. godine, koja je rođena u istoj bolnici, Medicinskom centru Univerziteta Loyola u Maywoodu, [[Illinois]].<ref>{{cite news |url=http://www.cbsnews.com/stories/2005/02/08/health/main672488.shtml |title=World's Smallest Baby Goes Home, Cellphone-Sized Baby Is Discharged From Hospital |publisher=[[CBS News]] |access-date=28. 11. 2007 |date=8. 2. 2005 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080101060051/http://www.cbsnews.com/stories/2005/02/08/health/main672488.shtml |archive-date=1. 1. 2008}}</ref> u 25. sedmici trudnoće. Pri rođenju, bila je dugačka {{convert|8|in|cm|0|order=flip|abbr=on}} i teška {{Convert|261|g|oz|abbr=on}}.<ref>{{Cite news|url=https://healthland.time.com/2011/12/12/worlds-tiniest-preterm-babies-are-doing-just-fine/|title=Incredibly, World's Tiniest Preterm Babies Are Doing Just Fine| vauthors = Rochman B |magazine=Time|access-date=30. 5. 2019|issn=0040-781X}}</ref> Njena sestra blizanka je također bila mala beba, teška 563 g pri rođenju. Tokom trudnoće njihova majka je imala preeklampsiju, što je zahtijevalo porođaj carskim rezom. Veća blizanka je napustila bolnicu krajem decembra, dok je manja ostala tamo do 10. februara 2005. godine, do kada se njena težina povećala na 1,18&nbsp;kg.<ref>{{cite news |publisher=CBS News |date=8. 2. 2005 |title=World's Smallest Baby Goes Home |url=https://www.cbsnews.com/news/worlds-smallest-baby-goes-home/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20080101060051/http://www.cbsnews.com/stories/2005/02/08/health/main672488.shtml |archive-date=1. 1. 2008}}</ref> Općenito zdravi, blizanci su morali podvrgnuti [[Laserska operacija|laserskoj operaciji oka]] kako bi se ispravili problemi s vidom, što je česta pojava kod prijevremeno rođenih beba. U maju 2019. godine, Bolnica Sharp Mary Birch za žene i [[novorođenčad]], [[San Diego]] objavila je da je beba nadimka "Saybie" otpuštena skoro pet mjeseci nakon što je rođena u 23. sedmici trudnoće i teška 244 g. Dr. Edward Bell sa Univerziteta u Iowi, koji vodi Registar najmanjih beba, potvrdio je da je Saybie nova najmanja preživjela prijevremeno rođena beba u tom registru.<ref>{{Cite news|url=https://www.npr.org/2019/05/29/728118503/saybie-born-at-8-6-ounces-in-san-diego-is-now-the-worlds-tiniest-surviving-baby|title=Saybie, Born at 8.6 Ounces in San Diego, Is Now The World's Tiniest Surviving Baby|newspaper=NPR|date=29. 5. 2019|access-date=30. 5. 2019| vauthors = Allyn B }}</ref> Rođen u februaru 2009. godine u Dječijim bolnicama i klinikama Minnesote, Jonathon Whitehill bio je u samo 25. sedmici trudnoće i težio je {{Convert|310|g|oz|abbr=on}}. Bio je hospitaliziran na jedinici intenzivne njege za novorođenčad pet mjeseci, a zatim otpušten..<ref>{{cite web |url=http://www.medicine.uiowa.edu/tiniestbabies/bworder.asp?gender=Male |title=The Tiniest Babies |publisher=University of Iowa |access-date=22. 7. 2010 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100610190309/http://www.medicine.uiowa.edu/tiniestbabies/bworder.asp?gender=Male |archive-date=10. 6. 2010}}</ref> Richard Hutchinson je rođen u Dječijim bolnicama i klinikama Minnesote u Minneapolisu, [[Minnesota]], 5. juna 2020. godine, u 21. sedmici i 2 dana trudnoće. Pri rođenju je težio 12 g. Ostao je hospitaliziran do novembra 2020. godine, kada je otpušten..<ref>{{cite web|date=23. 12. 2020|title=Baby Richard born at 21 weeks: One of the youngest babies to survive|url=http://www.childrensmn.org/2020/12/23/baby-richard-born-21-weeks-one-youngest-babies-survive/|access-date=5. 6. 2021|website=Children's Minnesota}}</ref><ref>{{cite web|date=14. 4. 2021|title=Miracle Baby Thrives After Being Given 0% Chance To Live Diagnosis|url=https://minnesota.cbslocal.com/2021/04/14/miracle-baby-thrives-after-being-given-0-chance-to-live-diagnosis/|access-date=5. 6. 2021}}</ref> Curtis Means je rođen 5. jula 2020. godine u bolnici Univerzitet [[Alabama]] u Birminghamu u 21. sedmici i 1 danu trudnoće, s težinom od 420 g. Otpušten je iz bolnice u aprilu 2021.<ref>{{cite web|url=https://www.guinnessworldrecords.com/world-records/67461-most-premature-baby|title=Most premature baby|date=5. 7. 2020 |publisher=Guinness World Records|access-date=15. 3. 2023}}</ref> Rođen 5. jula 2024. godine u tačno 21. sedmici trudnoće s težinom od 10 oz, Nash Keen je trenutno najprijevremenije dijete na svijetu prema [[Guinnessova knjiga rekorda|Guinnessovoj knjizi rekorda]]. Otpušten je iz bolnice u dobi od šest mjeseci.<ref>{{Cite news |last=Yu |first=Yi-Jin |title=Boy sets Guinness record for world's most premature baby, celebrates 1st birthday |url=https://www.goodmorningamerica.com/family/story/boy-sets-guinness-record-worlds-premature-baby-celebrates-124064209 |access-date=25. 7. 2025 |work=Good Morning America}}</ref> Historijske ličnosti koje su rođene prijevremeno uključuju [[Ričard II od Engleske|Ričarda II od Engleske]] (rođenog 1367. godine),<ref>Shaw, Amy (2002). ''Joan of Kent: Life and Legends''. The Ohio State University. p. 85.</ref> [[Johannes Kepler|Johannesa Keplera]] (rođen 1571. u sedmom mjesecu trudnoće), [[Isaac Newton]] (rođen 1642., dovoljno mali da stane u šolju od [[litar]], prema riječima njegove majke), [[Winston Churchill]] (rođen 1874. u sedmom mjesecu trudnoće) i [[Anna Pavlova]] (rođena 1885. u sedmom mjesecu trudnoće).<ref>{{cite book |author=Raju, TNK |year=1980 |chapter=Some Famous "High Risk" Newborn Babies |chapter-url=http://www.neonatology.org/classics/mj1980/ch28.html |title=Historical Review and Recent Advances in Neonatal and Perinatal Medicine |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20070911014841/http://www.neonatology.org/classics/mj1980/ch28.html |archive-date=11. 9. 2007}}</ref> === Učinak pandemije koronavirusa === Tokom [[pandemija COVID-19|pandemije COVID-19]], u mnogim zemljama zabilježen je drastičan pad stope prijevremenih porođaja, u rasponu od smanjenja od 20% do pada od 90% u najtežim slučajevima. Studije u Irskoj i Danskoj prve su primijetile ovaj fenomen, a potvrđen je i drugdje. Ne postoji univerzalno prihvaćeno objašnjenje za ovaj pad od avgusta 2020. Hipoteze uključuju dodatni odmor i podršku za trudnice koje ostaju kod kuće, manje zagađenje zraka zbog zatvaranja i smanjene ispušne plinove iz automobila, te smanjenu vjerovatnoću zaraze drugim bolestima i virusima općenito zbog zatvaranja.<ref>{{cite news | vauthors = Preston E |date=19. 7. 2020 |title=During Coronavirus Lockdowns, Some Doctors Wondered: Where Are the Preemies? |url=https://www.nytimes.com/2020/07/19/health/coronavirus-premature-birth.html |work=The New York Times |access-date=2. 8. 2020 }}</ref> == Također pogledajte == *[[Novorođenče]] *[[Mrtvorođenče]] == Reference == {{reflist}} == Vanjski linkovi == {{Medicunski izvori | ICD10 = {{ICD10|O|60|1|o|60}}, {{ICD10|P|07|3|p|05}} | ICD9 = {{ICD9|644}}, {{ICD9|765}} | ICDO = | OMIM = | MedlinePlus = 001562 | eMedicineSubj = ped | eMedicineTopic = 1889 | DiseasesDB = 10589 | MeshID = D047928 }} {{Žensko zdravlje|state=collapsed}} {{Dojenčad i njihova njega}} {{Trudnoća}}{{Patologija trudnoće, porođaja i babina}} {{Određena stanja koja potiču iz perinatalnog perioda}} {{Authority control}} {{DEFAULTSORT:Preterm Birth}} [[Kategorija:Prijevremeni porođaj| ]] [[Kategorija:Žensko zdravlje]] [[Kategorija:Akušerstvo]] [[Kategorija:Neonatologija]] [[Kategorija:Ginekologija]] kqkpx0udfdfth1yb8fcq45xuqbtmc5y Wikipedia:CEE Proljeće 2026./CEE žene 4 531580 3829701 3829479 2026-04-12T13:27:42Z AnToni 2325 /* Članci */ 3829701 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:CEE Women Campaign logo (black).svg|mini]] '''CEE žene''' je podtakmičenje u okviru [[Wikipedia:CEE Proljeće 2026.|CEE proljeća 2026.]] (od 21. marta – 31. maja 2026.) usmjereno na izradu članaka o značajnim ženama iz regije Srednje i Istočne Europe – i na jezicima Srednje i Istočne Europe i izvan njih. == Doprinosi == == Nagrade == === Međunarodne nagrade === Deset najplodnijih sudionica dobit će vaučere od Amazona u sljedećim iznosima: * 1. nagrada: vaučer u vrijednosti od 50 € * 2. nagrada: vaučer u vrijednosti od 40 € * 3. nagrada: vaučer u vrijednosti od 30 € * 4. nagrada: vaučer u vrijednosti od 20 € * 5-10. nagrada: vaučer u vrijednosti od 10 € Samo sudionice s 25 članaka/stranica ili više mogu imati pravo na nagrade. == Lokalni projekat == U saradnji s neformalnom grupom wikimedijalki_ca (koji rade na HR/SH/BS/EN, Wikidata i Commons), organizuje se [[:m:CEE Women Campaign 2026/applications/CEE Women 2026: Multi-Wiki Edit-a-thon & Training (HR + EN/SH/BS) with Wikidata & Commons|lokalno takmičenje]] u pisanju članaka o ženama iz regije Srednje i Istočne Europe. Organizacija takmičenja počinje 8. marta 2026. a uređivački maraton od 21. marta – 31. maja 2026. Planirano je da se dodijele i nagrade na lokalnom nivou. Prvobitna ideja je da napišemo 400 članaka. Prijavite se možete [https://bs.wikipedia.org/wiki/Wikipedia:CEE_Prolje%C4%87e_2026./CEE_%C5%BEene#%C4%8Clanci ovdje], dodavanjem svog korisničkog imena. === Pravila === Za učestvovanje u dodijeli nagrada potrebno je da urednik napiše najmanje '''25 članaka''', koje će potvrditi član žirija. Ostali preduslovi su: * Novi članak treba imati najmanje 3000 bajtova * Članak ne smije biti mašinski preveden, niti smije biti prenesen s nekog od jezički sličnih projekata, te mora biti napisan po pravopisu i gramatici bosanskog jezika * Članak treba napraviti između 21. marta i 31. maja 2026. * Članak ne smije biti 'siroče' tj. moraju na njega imati vezu drugi članci * Članak treba da bude u okviru teme * Članak ne smije kršiti autorska prava ili imati probleme sa značajnošću i članak bi trebao imati odgovarajuće reference prema pravilima Wikipedije. * Članak mora biti adekvatno referenciran i citati: Svaki članak treba da sadrži odgovarajuće reference i citate u skladu sa pravilima Wikipedije, osiguravajući pouzdanost i kredibilitet predstavljenih informacija. === Organizatori === * [[User:Panasko|Panasko]] * [[User:AnToni|AnToni]] * urednici s drugih projekata: [[User:Nadicab|Nadicab]] i [[User:Zblace|Zblace]] === Žiri === * [[User:Panasko|Panasko]] * [[User:AnToni|AnToni]] === Nagrade === * 1. nagrada * 2. nagrada * 3. nagrada ... === Članci === <div style="text-align:center;"> {{Clickable button 2|Dodaj članke|url=https://fountain.toolforge.org/editathons/ceew2026-bs|class=mw-ui-progressive}} </div> Napisani članci će unošenjem u ''fountain'' automatski ubacivati ovaj šablon: <nowiki>{{Šablon:CEE žene 2026.}}</nowiki> na SZR o novom članku. {{Stubičasti dijagram | naslov = CEE žene 2026. | širina = 300px | širina_stubovima = 60% | lijevo1 = Autor | desno1 = Broj članaka | maks = 150 |ime_stuba1= [[Korisnik:AnToni|AnToni]] |boja_stuba1=gold |cifra_stuba1=84 |ime_stuba2= [[Korisnik:Mhare|Mhare]] |boja_stuba2=silver |cifra_stuba2=115 |ime_stuba3= [[Korisnik:Panasko|Panasko]] ||boja_stuba3=#f8b699|cifra_stuba3=42 |ime_stuba4= [[Korisnik:Arnel|Arnel]]|boja_stuba4=#e7e684|cifra_stuba4=1 |ime_stuba5= [[Korisnik:Zblace|Zblace]]|boja_stuba5=#d8e6c4|cifra_stuba5=1 |ime_stuba6= [[Korisnik:Tulum387|Tulum387]]|boja_stuba6=#a8e6c4|cifra_stuba6=10 |ime_stuba7= Potrebno <br><small><small>(300)</small></small> |boja_stuba7=red|cifra_stuba7=60 }} e5h8b71t97ezwzppvvztmzskaqnzr13 3829702 3829701 2026-04-12T13:28:09Z AnToni 2325 /* Članci */ 3829702 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:CEE Women Campaign logo (black).svg|mini]] '''CEE žene''' je podtakmičenje u okviru [[Wikipedia:CEE Proljeće 2026.|CEE proljeća 2026.]] (od 21. marta – 31. maja 2026.) usmjereno na izradu članaka o značajnim ženama iz regije Srednje i Istočne Europe – i na jezicima Srednje i Istočne Europe i izvan njih. == Doprinosi == == Nagrade == === Međunarodne nagrade === Deset najplodnijih sudionica dobit će vaučere od Amazona u sljedećim iznosima: * 1. nagrada: vaučer u vrijednosti od 50 € * 2. nagrada: vaučer u vrijednosti od 40 € * 3. nagrada: vaučer u vrijednosti od 30 € * 4. nagrada: vaučer u vrijednosti od 20 € * 5-10. nagrada: vaučer u vrijednosti od 10 € Samo sudionice s 25 članaka/stranica ili više mogu imati pravo na nagrade. == Lokalni projekat == U saradnji s neformalnom grupom wikimedijalki_ca (koji rade na HR/SH/BS/EN, Wikidata i Commons), organizuje se [[:m:CEE Women Campaign 2026/applications/CEE Women 2026: Multi-Wiki Edit-a-thon & Training (HR + EN/SH/BS) with Wikidata & Commons|lokalno takmičenje]] u pisanju članaka o ženama iz regije Srednje i Istočne Europe. Organizacija takmičenja počinje 8. marta 2026. a uređivački maraton od 21. marta – 31. maja 2026. Planirano je da se dodijele i nagrade na lokalnom nivou. Prvobitna ideja je da napišemo 400 članaka. Prijavite se možete [https://bs.wikipedia.org/wiki/Wikipedia:CEE_Prolje%C4%87e_2026./CEE_%C5%BEene#%C4%8Clanci ovdje], dodavanjem svog korisničkog imena. === Pravila === Za učestvovanje u dodijeli nagrada potrebno je da urednik napiše najmanje '''25 članaka''', koje će potvrditi član žirija. Ostali preduslovi su: * Novi članak treba imati najmanje 3000 bajtova * Članak ne smije biti mašinski preveden, niti smije biti prenesen s nekog od jezički sličnih projekata, te mora biti napisan po pravopisu i gramatici bosanskog jezika * Članak treba napraviti između 21. marta i 31. maja 2026. * Članak ne smije biti 'siroče' tj. moraju na njega imati vezu drugi članci * Članak treba da bude u okviru teme * Članak ne smije kršiti autorska prava ili imati probleme sa značajnošću i članak bi trebao imati odgovarajuće reference prema pravilima Wikipedije. * Članak mora biti adekvatno referenciran i citati: Svaki članak treba da sadrži odgovarajuće reference i citate u skladu sa pravilima Wikipedije, osiguravajući pouzdanost i kredibilitet predstavljenih informacija. === Organizatori === * [[User:Panasko|Panasko]] * [[User:AnToni|AnToni]] * urednici s drugih projekata: [[User:Nadicab|Nadicab]] i [[User:Zblace|Zblace]] === Žiri === * [[User:Panasko|Panasko]] * [[User:AnToni|AnToni]] === Nagrade === * 1. nagrada * 2. nagrada * 3. nagrada ... === Članci === <div style="text-align:center;"> {{Clickable button 2|Dodaj članke|url=https://fountain.toolforge.org/editathons/ceew2026-bs|class=mw-ui-progressive}} </div> Napisani članci će unošenjem u ''fountain'' automatski ubacivati ovaj šablon: <nowiki>{{Šablon:CEE žene 2026.}}</nowiki> na SZR o novom članku. {{Stubičasti dijagram | naslov = CEE žene 2026. | širina = 300px | širina_stubovima = 60% | lijevo1 = Autor | desno1 = Broj članaka | maks = 150 |ime_stuba1= [[Korisnik:AnToni|AnToni]] |boja_stuba1=gold |cifra_stuba1=84 |ime_stuba2= [[Korisnik:Mhare|Mhare]] |boja_stuba2=silver |cifra_stuba2=115 |ime_stuba3= [[Korisnik:Panasko|Panasko]] ||boja_stuba3=#f8b699|cifra_stuba3=42 |ime_stuba4= [[Korisnik:Arnel|Arnel]]|boja_stuba4=#e7e684|cifra_stuba4=1 |ime_stuba5= [[Korisnik:Zblace|Zblace]]|boja_stuba5=#d8e6c4|cifra_stuba5=1 |ime_stuba6= [[Korisnik:Tulum387|Tulum387]]|boja_stuba6=#a8e6c4|cifra_stuba6=10 |ime_stuba7= Potrebno <br><small><small>(300)</small></small> |boja_stuba7=red|cifra_stuba7=47 }} qj187himdc254p86d6yaay394w428l1 Polifem 0 531721 3829740 3823369 2026-04-12T18:01:02Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829740 wikitext text/x-wiki {{Infokutija mitsko biće | ime = Polifem | slika = 9896 - Ulysses and Polyphemos, (2nd century AD) - Catania, Castello Ursino - Photo by Giovanni Dall'Orto, October 28 2016 cropped.jpg | veličina_slike = | opis_slike = Osljepljivanje Polifema od Odiseja i njegovih ljudi na rimskom sarkofagu iz 2. vijeka, Muzej Castello Ursino | grupe = [[Kiklop]]i | značaj = | podgrupe = | slična_bića = | roditelji = [[Posejdon]] i [[Тооsа]] | suprug(a) = | braća = | sestre = | mitologija = [[Grčka mitologija]] | prvi_put_prijavljeno = | ostala_imena = | država = | stanište = [[Sicilija]] }} '''Polifem''' ({{Jez-grc|Πολύφημος}}) u [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]], bio je jednooki div, sin [[Posejdon]]a i [[Тооsа|Toose]] u grčkoj mitologiji, jedan od [[Kiklop]]a opisanih u [[Homer]]ovoj [[Odiseja|Odiseji]]. Njegovo ime znači "obilan pjesmama i legendama", "mnogoglasan" ili "vrlo poznat".<ref>{{LSJ|polu/fhmos|πολύ-φημος|ref}}</ref> Polifem se prvi put pojavio kao divlji div ljudožder u devetoj knjizi Odiseje. [[Satirska igra|Satirska drama]] [[Kiklop (Euripid)|Kiklop]] od [[Euripid]]a zavisi od ove epizode s nekim razlikama u priči, a ujedno je i komičnija po prirodi. Kasniji klasični pisci koji su ga predstavili u svojim pjesmama povezali su njegovo ime s nimfom [[Akid i Galateja|Galatejom]] dok ju je pokušavao zavesti. Često je prikazivan kao neuspješan u tome i kao nesvjestan svoje nesrazmjerne veličine i muzičkih nedostataka.[2] Međutim, u djelima čak i kasnijih autora predstavljen je i kao uspješan ljubavnik i vješt muzičar. Od renesanse nadalje, umjetnost i književnost odražavaju sva ova tumačenja diva. == Odisej i Polifem == [[File:Polyphemos reclining and holding a drinking bowl.jpg|thumb|right|[[Grčke figurice od terakote]], ''Polifem leži i drži zdjelu za piće''. Kraj 5. do početka 4. vijeka p. n. e, Beocija. Muzej likovnih umjetnosti, Boston.]] === Antički izvori === U Homerovom epu, [[Odisej]] se iskrcava na ostrvo Kiklopa tokom svog putovanja kući iz [[Trojanski rat|Trojanskog rata]] i, zajedno s nekim od svojih ljudi, ulazi u pećinu punu namirnica. Kada se div Polifem vrati kući sa svojim stadima, on blokira ulaz velikim kamenom i, prezirući uobičajeni običaj gostoprimstva, pojede dvojicu ljudi. Sljedećeg jutra, div ubija i pojede još dvojicu i napušta pećinu da pase svoje ovce. Nakon što se div vrati uveče i pojede još dvojicu ljudi, Odisej nudi Polifemu malo jakog i nerazrijeđenog vina koje mu je dato ranije na njegovom putovanju. Pijan i neoprezan, div pita Odiseja za njegovo ime, obećavajući mu poklon za gosta ako odgovori. Odisej mu kaže ({{Jez-grc|"Οὖτις"}}), što znači "niko"<ref name=Autenrieth>{{cite encyclopedia |last = Autenrieth |first = Georg |encyclopedia = A Homeric Dictionary |title = οὔτις, οὔτι |url=https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0073%3Aentry%3Dou%29%2Ftis |access-date=11. 3. 2020 |language=el | date = 1876 |publisher=Harper & Brothers, Publishers |translator1-last= Keep |translator1-first= Robert P. |location=New York}}</ref> i Polifem obećava da će pojesti ovog "Nikoga" posljednjeg od svih. S tim riječima, on pada u pijani san. Odisej uzima drveni kolac koji je prethodno kalio u vatri, vraća ga u vatru dok se ne užari i zabija ga u Polifemovo oko. Kada Polifem vikne u pomoć od svojih divova, govoreći da ga je "Niko" povrijedio, oni misle da Polifema pogađa božanska moć i preporučuju molitvu kao odgovor. Ujutro, slijepi Kiklop pušta ovce na ispašu, opipavajući im leđa kako bi se uvjerio da ljudi ne bježe. Međutim, Odisej i njegovi ljudi su se vezali za donje strane životinja i tako pobjegli. Dok je otplovio sa svojim ljudima, Odisej hvalisavo otkriva svoje pravo ime, čin oholosti koji će mu kasnije uzrokovati probleme. Polifem se moli svom ocu, Posejdonu, za osvetu i baca ogromno kamenje prema brodu, kojem Odisej jedva bježi. Priča se ponovo pojavljuje u kasnijoj klasičnoj književnosti. U Kiklopu, Euripidovoj drami iz 5. vijeka p. n. e, hor Satira nudi komično olakšanje od jezive priče o tome kako je Polifem kažnjen zbog svog bezbožnog ponašanja jer nije poštovao obrede gostoprimstva. Euripidov Polifem je prikazan kao sofisticiran i intelektualno analogan [[sofisti]]ma Euripidovog vremena.<ref>{{cite book |last=David Kovacs (ed. & tr.) |others=Euripides |date=2001 |title=Introduction, in "Cyclops", in Euripides I |location=Cambridge, MA; London, England |publisher=Loeb Classical Library, Harvard University Press |page=56 |isbn=9780674995604 }}</ref> U Kiklopu i Odisej i Kiklop koriste vještu i prisvajajuću retoričku manipulaciju, "agresivnu sofisticiranost koja ljude svodi na meso, a fini razgovor na varljivu trampu".<ref>{{cite journal |last1=Worman |first1=Nancy |title=Odysseus, ingestive rhetoric, and Euripides' Cyclops |journal=Helios |date=22. 9. 2002 |volume=29 |issue=2 |pages=101–127 |url=https://go.gale.com/ps/i.do?p=AONE&u=tou&id=GALE%7CA95966820&v=2.1&it=r&sid=AONE&asid=5ad4a560 |access-date=9. 3. 2026 }}</ref>{{sfn|Euripides|2020}} U ovoj drami, Polifem tvrdi da je pederast i pokušava da uzme satira Silena, kojeg je zajedno sa sinovima držao kao robove na [[Etna|Etni]] na Siciliji, nazivajući ga "moj Ganimed".{{sfn|Euripides|1994|loc=lines [https://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Eur.%20Cycl.%20589 580-585]}} Scena je prožeta niskom komedijom, posebno u horu, a Polifem izgleda smiješno: pijan je kada objašnjava svoju seksualnu želju, Silenus je prestar da bi igrao ulogu mladog ljubavnika, a i sam će biti podvrgnut penetraciji - drvenim kolcem.{{sfn|Roman|Roman|2010|p=126}} U svom latinskom epu, [[Vergilije]] opisuje kako [[Eneja]] posmatra slijepog Polifema dok vodi svoja stada prema moru. Susreli su [[Ahemenid]]a, koji prepričava priču o tome kako su Odisej i njegovi ljudi pobjegli, ostavljajući ga iza sebe. Div je opisan kako se spušta na obalu, koristeći "posječeni bor" kao štap za hodanje. Kada Polifem stigne do mora, pere svoju krvavu očnu duplju koja curi i bolno stenje. Ahemenid je odveden na Enejin brod i oni su krenuli u potjeru s Polifemom. Njegova velika rika frustracije dovodi ostatak Kiklopa na obalu dok se Eneja u strahu povlači.{{sfn|Virgil|2002|loc=[http://www.poetryintranslation.com/PITBR/Latin/VirgilAeneidIII.htm lines 588–691]}} == Reference == {{Refspisak}} == Dodatna literatura == {{div col|colwidth=45em}} * {{cite journal |last=Brown |first=Calvin S. |title=Odysseus and Polyphemus: The Name and the Curse |journal=Comparative Literature |volume=18 |issue=3 |date=1966 |pages=193–202 |doi=10.2307/1770048|jstor=1770048|ref=none}} * {{cite journal |last=Comhaire |first=Jean L. |title=Oriental Versions of Polyphem's Myth |url=https://archive.org/details/sim_anthropological-quarterly_1958-01_31_1/page/20 |journal=Anthropological Quarterly |volume=31 |issue=1 |date=1958 |pages=21–28 |doi=10.2307/3316559|jstor=3316559|ref=none}} * {{cite journal |last=Conrad |first=Jo Ann |title=Polyphemus and [[Tepegöz]] Revisited: A Comparison of the Tales of the Blinding of the One-eyed Ogre in Western and Turkish Traditions |journal=[[Fabula (journal)|Fabula]] |volume=40 |issue=3–4 |date=1999 |pages=278–297 |doi=10.1515/fabl.1999.40.3-4.278|s2cid=161870245|ref=none}} * Conrad, JoAnn. [https://www.degruyter.com/database/EMO/entry/emo.10.221/html "Polyphem (AaTh 1135–1137)"]. In: ''Enzyklopädie des Märchens Online''. Edited by Rolf Wilhelm Brednich, Heidrun Alzheimer, Hermann Bausinger, Wolfgang Brückner, Daniel Drascek, Helge Gerndt, Ines Köhler-Zülch, Klaus Roth and Hans-Jörg Uther. Berlin, Boston: De Gruyter, 2016 [2002]. (in German) * {{cite journal |last=Davies |first=Malcolm |title=The Folk-Tale Origins of the Iliad and Odyssey |journal=Wiener Studien |volume=115 |date=2002 |pages=5–43 |jstor=24751364|ref=none}} * d'Huy, Julien. "[https://halshs.archives-ouvertes.fr/halshs-00734458/file/2012.4._-_Le_Conte-Type_de_PolyphA_me_-_Mythologie_FranA_aise_248_2012_47-59.pdf Le conte-type de Polyphème: essai de reconstitution phylogénétique]". In: ''Mythologie française'', SMF, 2012, pp.&nbsp;47–59. ffhalshs-00734458f * {{cite journal |last1=d'Huy |first1=Julien |title=Polyphemus: a Palaeolithic Tale? |journal=The Retrospective Methods Network Newsletter |date=2015 |issue=9 |page=43-64 |url=https://shs.hal.science/halshs-01170837v1 |access-date=16. 10. 2025}} * d'Huy, Julien (2017). "Polyphème en Amérique". In: ''Mythologie française'' 269: 9–11. * d'Huy, Julien (2019). "[https://www.academia.edu/41577343/2019_Du_nouveau_sur_Polyph%C3%A8me_Mythologie_fran%C3%A7aise_277_15_18 Du nouveau sur Polyphème"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220321223125/https://www.academia.edu/41577343/2019_Du_nouveau_sur_Polyph%C3%A8me_Mythologie_fran%C3%A7aise_277_15_18 |date=21. 3. 2022 }}. In: ''Mythologie française'', 277: 15-18. * Montgomery, J. E. "[https://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/incopyright/content/pageview/2054015 Al-Sindibād and Polyphemus. Reflections on the Genesis of an Archetype"]. In: ''Myths, historical archetypes and symbolic figures in Arabic literature: towards a new hermeneutic approach''. Proceedings of the International Symposium in Beirut, June 25–30, 1996. Edited by Angelika Neuwirth, Birgit Embaló, Sebastian Günther, Maher Jarrar. Stuttgart [u.a.]: Steiner [in Komm.], 1999. pp.&nbsp;437–466. * Mundy, C. S. "Polyphemus and Tepegöz". In: ''Bulletin of the School of Oriental and African Studies'', University of London 18, no. 2 (1956): 279–302. http://www.jstor.org/stable/609984. * {{cite journal |last=Peretti |first=Daniel |title=The Ogre Blinded and 'The Lord of the Rings' |journal=Mythlore |volume=25 |issue=3/4 (97/98) |date=2007 |pages=133–43 |jstor=26814613|ref=none}} * {{cite journal |last=Röhrich |first=Lutz |title=Die mittelalterlichen Redaktionen des Polyphem-Märchens (AT 1137) und ihr Verhältnis zur außerhomerischen Tradition |journal=[[Fabula (journal)|Fabula]] |volume=5 |date=1962 |pages=48–71 |doi=10.1515/fabl.1962.5.1.48|s2cid=162296224|ref=none}} {{div col end}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Polyphemus}} * [https://www.metmuseum.org/toah/hd/todi/hd_todi.htm Polifem i Galateja prikazani u statuama sa zlatnim čembalom, djelo Michelea Todinija, Rim, 1675.] u [[Metropolitan (muzej)|Metropolitanu]] {{Grčka mitologija}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Grčka mitologija]] [[Kategorija:Polifem]] [[Kategorija:Kiklopi]] [[Kategorija:Djeca Posejdona]] [[Kategorija:Djeca Toose]] [[Kategorija:Likovi iz Odiseje]] 0yzm6ac5nktxbrqyr32dakv7mjdobjm Eukariotska velika ribosomska podjedinica (60S) 0 531799 3829862 3823218 2026-04-13T09:07:21Z InternetArchiveBot 118070 Adding 3 books for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829862 wikitext text/x-wiki '''Eukariotska velika ribosomska podjedinica (60S)''' označava se prema svojim [[koeficijent sedimentacije|koeficijentima sedimentacije]] u [[Svedberg|Svedberg jedinicama]]. Podjedinica '''60S''' je velika podjedinica [[eukariotski ribosom|eukariotskog ribosoma]] (S80), a druga glavna komponenta je [[eukariotska mala ribosomska podjedinica (40S)]]. Strukturno i funkcionalno je povezana sa [[50S|50S podjedinicom]] [[ribosom|70S prokariotskih ribosoma]].<ref>{{MeshName|60S+Ribosome+Subunits}}</ref><ref name="Klinge">{{cite journal | last1 = Klinge | first1 = S | last2 = Voigts-Hoffmann | first2 = F | last3 = Leibundgut | first3 = M | last4 = Arpagaus | first4 = S | last5 = Ban | first5 = N | year = 2011 | title = Crystal structure of the eukaryotic 60S ribosomal subunit in complex with initiation factor 6 | url = https://archive.org/details/sim_science_2011-11-18_334_6058/page/940 | journal = Science | volume = 334 | issue = 6058| pages = 941–948 | doi = 10.1126/science.1211204 | pmid = 22052974 | bibcode = 2011Sci...334..941K | s2cid = 206536444 }}</ref><ref name="Ben-Shem">{{cite journal | last1 = Ben-Shem | first1 = A | last2 = Garreau | last3 = de Loubresse | first3 = N | last4 = Melnikov | first4 = S | last5 = Jenner | first5 = L | last6 = Yusupova | first6 = G | last7 = Yusupov | first7 = M | date = Dec 2011 | title = The structure of the eukaryotic ribosome at 3.0 Å resolution | journal = Science | volume = 334 | issue = 6062| pages = 1524–1529 | doi = 10.1126/science.1212642 | pmid = 22096102 | bibcode = 2011Sci...334.1524B | s2cid = 9099683 | doi-access = free }}</ref><ref name="Ban">{{cite journal | last1 = Ban | first1 = N | last2 = Nissen | first2 = P | last3 = Hansen | first3 = J | last4 = Moore | first4 = PB | last5 = Steitz | first5 = TA | date = Aug 2000 | title = The complete atomic structure of the large ribosomal subunit at 2.4 A resolution | url = https://archive.org/details/sim_science_2000-08-11_289_5481/page/904 | journal = Science | volume = 289 | issue = 5481| pages = 905–920 | pmid = 10937989 | doi=10.1126/science.289.5481.905| bibcode = 2000Sci...289..905B }}</ref><ref name="Cate">{{cite journal | last1 = Cate | first1 = JH | last2 = Yusupov | first2 = MM | last3 = Yusupova | first3 = GZ | last4 = Earnest | first4 = TN | last5 = Noller | first5 = HF | date = Sep 1999 | title = X-ray crystal structures of 70S ribosome functional complexes | url = https://archive.org/details/sim_science_1999-09-24_285_5436/page/n75 | journal = Science | volume = 285 | issue = 5436| pages = 2095–2104 | pmid = 10497122 | doi=10.1126/science.285.5436.2095}}</ref><ref name="Yusupov">{{cite journal | last1 = Yusupov | first1 = MM | last2 = Yusupova | first2 = GZ | last3 = Baucom | first3 = A | last4 = Lieberman | first4 = K | last5 = Earnest | first5 = TN | last6 = Cate | first6 = JH | last7 = Noller | first7 = HF | date = maj 2001 | title = Crystal structure of the ribosome at 5.5 A resolution | journal = Science | volume = 292 | issue = 5518| pages = 883–896 | pmid = 11283358 | doi=10.1126/science.1060089| s2cid = 39505192 | doi-access = free | bibcode = 2001Sci...292..883Y }}</ref> Međutim, podjedinica 60S je mnogo veća od prokariotske 50S podjedinice i sadrži mnogo dodatnih proteinskih segmenata, kao i ekspanzijske segmente [[rRNK|ribosomske RNK]]. ==Opća struktura== Karakteristične karakteristike velike podjedinice, prikazane ispod u "Crown View", uključuju centralnu izbočinu (CP) i dvije peteljike, koje su nazvane prema svojim bakterijskim proteinskim komponentama (L1 peteljika s lijeve strane gledano iz sučelja podjedinice i L7/L12 s desne strane). Postoje tri [[mjesto vezivanja|mjesta vezivanja]] za [[transferna RNK|tRNK]], A-mjesto, P-mjesto i E-mjesto (pogledajte članak o [[Translacija (biologija)|translacija proteina]] za detalje). Jezgro 60S podjedinice formira [[28S ribosomska RNK]] (skraćeno 28S [[rRNK]]), koja je [[homologija sekvence|homologna]] prokariotskoj [[23S ribosomska RNK|23S rRNK]], koja također doprinosi [[aktivno mjesto|aktivnom mjestu]] ([[peptidil-transferaza|peptidil-transferazni]] centar, PTC) ribosoma.<ref name="Klinge" /><ref name="Ban" /> Jezgro rRNA je ukrašeno desetinama proteina. Na slici "[[Kristalna struktura]] eukariotske 60S ribosomske podjedinice iz ''[[Tetrahymena|T. thermophila]]'', jezgro ribosomske RNK je predstavljeno kao siva cijev, a segmenti ekspanzije su prikazani crvenom bojom. Proteini koji imaju homologe kod [[eukariot]] a, [[arheja]] i [[bakterija]] prikazani su kao plave trake. Proteini koje dijele samo eukarioti i arheje prikazani su kao narandžaste trake, a proteini specifični za eukariote prikazani su kao crvene trake.. {{Gallery |title=[[Kristalna struktura]] eukariotske 60S ribosomske podjedinice iz ''T. thermophila'' |width=300 |height=300 |align=center |Slika:60S_interface_4A17_4A19.png|Podjedinica [[60S]] gledano sa strane interfejsa podjedinice, [[PDB]] identifikatori 4A17, 4A19 |Slika:60S_solvent_4A17_4A19.png| Podjedinica [[60S]] gledana sa strane izložene rastvaraču, PDB identifikatori 4A17, 4A19 }} ==60S ribosomski proteini== Tabela "60S ribosomski proteini" prikazuje pojedinačne proteinske nabore 60S podjedinice obojene konzervacijom kao gore. Eukariotski specifični ekstenzije, u rasponu od nekoliko ostataka ili petlji do vrlo dugih [[alfa-heliks]]a i dodatnih domena, označene su crvenom bojom.<ref name="Klinge"/> Historijski gledano, za ribosomske proteine korištene su različite nomenklature. Naprimjer, proteini su numerisani prema svojim migracijskim svojstvima u eksperimentima [[gel elektroforeza|gel elektroforeze]]. Stoga se različita imena mogu odnositi na homologne proteine iz različitih [[organizam]]a, dok identična imena ne označavaju nužno homologne proteine. Tabela "60S ribosomski proteini" unakrsno upoređuje nazive ljudskih ribosomskih proteina s homolozima [[kvasac]]a, [[bakterija]] i [[arheja]].<ref name="RPG"/> Više informacija možete pronaći u [[#Vanjski linkovi|baza podataka gena ribosomskih proteina (RPG)]].<ref name="RPG"/> {| class="wikitable sortable" |+ 60S ribosomski proteini |- ! Struktura ([[eukariot]]ska)<ref>Struktura proteina 'T. thermophila' iz struktura velike podjedinice PDBS 417, 4A19</ref> ! ''[[H. sapiens]]'')<ref>Structure of the 'T. thermophila,' proteins from the structures of the large subunit PDBS 417, 4A19</ref> ! ''H. sapiens''<ref name ="RPG">{{cite journal | pmid = 14681386 | doi=10.1093/nar/gkh004 | volume=32 | issue=90001 | title=RPG: the Ribosomal Protein Gen database | pmc=308739 | year=2004 | journal=Nucleic Acids Res. | pages=D168–70 | last1 = Nakao | first1 = A | last2 = Yoshihama | first2 = M | last3 = Kenmochi | first3 = N}}</ref><ref>Nomenclature according to the ribosomal protein gen database, applies to ''H. sapiens'' and ''T. thermophila''</ref> ! Univerzalna oznaka <ref name="Ban Beckmann Cate Dinman 2014 pp. 165–169">{{cite journal | last1=Ban | first1=Nenad | last2=Beckmann | first2=Roland | last3=Cate | first3=Jamie HD | last4=Dinman | first4=Jonathan D | last5=Dragon | first5=François | last6=Ellis | first6=Steven R | last7=Lafontaine | first7=Denis LJ | last8=Lindahl | first8=Lasse | last9=Liljas | first9=Anders | last10=Lipton | first10=Jeffrey M | last11=McAlear | first11=Michael A | last12=Moore | first12=Peter B | last13=Noller | first13=Harry F | last14=Ortega | first14=Joaquin | last15=Panse | first15=Vikram Govind | last16=Ramakrishnan | first16=V | last17=Spahn | first17=Christian MT | last18=Steitz | first18=Thomas A | last19=Tchorzewski | first19=Marek | last20=Tollervey | first20=David | last21=Warren | first21=Alan J | last22=Williamson | first22=James R | last23=Wilson | first23=Daniel | last24=Yonath | first24=Ada | last25=Yusupov | first25=Marat | title=A new system for naming ribosomal proteins | journal=Current Opinion in Structural Biology | publisher=Elsevier BV | volume=24 | year=2014 | issn=0959-440X | doi=10.1016/j.sbi.2014.01.002 | pages=165–169| pmc=4358319 | pmid=24524803 }}</ref> ! ]][[Aminokiseline]]<ref name="Yoshihama 2002">{{cite journal |title=The Human Ribosomal Protein Gens: Sequencing and Comparative Analysis of 73 Gens |journal=Genome Research |year=2002 |last1=Yoshihama |first1=Maki |last2=Uechi |first2=Tamayo |last3=Asakawa |first3=Shuichi |last4=Kawasaki |first4=Kauhiko |volume=12 |issue=3 |pages=379–390 |pmc=155282 |doi=10.1101/gr.214202 |pmid=11875025}}</ref> ! [[konzervirana sekvenca|Konzervacija]]<ref>EAB means conserved in eukaryotes, archaea and bacteria, EA means conserved in eukaryotes and archaea and E means eukaryote-specific protein</ref> ! ''[[S. cerevisiae]]''<ref>Traditionally, ribosomal proteins were named according to their apparent molecular weight in gel electrophoresis, leading to different names for homologous proteins from different organisms. The RPG offers a unified nomenclature for ribosomal protein gens based on homology.</ref> ! Bacterial homolog (''E. coli'') ! Archaeal homolog |- | [[Slika:RPLP0.png|200px]]|| [[RPLP0 (gen)|RPLP0]] || uL10 || 318||EAB||P0||L10||L10 |- | [[Slika:RPL3.png|200px]]|| [[RPL3 (gen)|RPL3]] || uL3 || 404|| EAB||L3||L3||L3 |- | [[Slika:RPL4.png|200px]]|| [[RPL4 (gen)|RPL4]] || uL4 || 428|| EAB||L4||L4||L4 |- | [[Slika:RPL5.png|200px]]|| [[RPL5 (gen)|RPL5]] || uL18 || 298|| EAB||L5||L18||L18p |- | [[Slika:RPL6.png|200px]]|| [[RPL6 (gen)|RPL6]] || eL6 ||289|| E||L6||n/a||n/a |- | [[Slika:RPL7.png|200px]]|| [[RPL7 (gen)|RPL7]] || uL30 || 254|| EAB||L7||L30||L30 |- | [[Slika:RPL7A.png|200px]]|| [[RPL7A (gen)|RPL7A]] || eL8 || 267||EA||L8||n/a||L7Ae |- | [[Slika:RPL8.png|200px]]|| [[RPL8 (gen)|RPL8]] || uL2 || 258|| EAB||L2||L2||L2 |- | [[Slika:RPL9.png|200px]]|| [[RPL9 (gen)|RPL9]] || uL6 || 193|| EAB||L9||L6||L6 |- | [[Slika:RPL10.png|200px]]|| [[RPL10 (gen)|RPL10]] || uL16 || 215||EAB||L10||L16||L10e |- | [[Slika:RPL11.png|200px]]|| [[RPL11 (gen)|RPL11]] || uL5 || ||EAB||L11||L5||L5 |- | [[Slika:RPL13.png|200px]]|| [[RPL13 (gen)|RPL13]] || eL13 || ||EA||L13||n/a||L13e |- | [[Slika:RPL13A.png|200px]]||[[RPL13A (gen)|RPL13A]] || uL13 || 204||EAB||L16||L13||L13 |- | [[Slika:RPL14.png|200px]]|| [[RPL14 (gen)|RPL14]] || eL14 || 221||EA||L14||n/a||L14e |- | [[Slika:RPL15.png|200px]]|| [[RPL15 (gen)|RPL15]] || eL15 || 205||EA||L15||n/a||L15e |- | [[Slika:RPL17.png|200px]]|| [[RPL17 (gen)|RPL17]] || uL22 || 185||EAB||L17||L22||L22 |- | [[Slika:RPL18.png|200px]]|| [[RPL18 (gen)|RPL18]] || eL18 || 189||EA||L18||n/a||L18e |- | [[Slika:RPL18A.png|200px]]||[[RPL18A (gen)|RPL18A]] || eL20 ||177||EA||L20||n/a||Lx |- | [[Slika:RPL19.png|200px]]|| [[RPL19 (gen)|RPL19]] || eL19 || 197||EA||L19||n/a||L19 |- | [[Slika:RPL21.png|200px]]|| [[RPL21 (gen)|RPL21]] || eL21 || 161||EA||L21||n/a||L21e |- | [[Slika:RPL22.png|200px]]|| [[RPL22 (gen)|RPL22]], [[RPL22L1]] || eL22 || 129||E||L22||n/a||n/a |- | [[Slika:RPL23.png|200px]]|| [[RPL23 (gen)|RPL23]] || uL14 || 141||EAB||L23||L14|| L14p |- | [[Slika:RPL23A.png|200px]]||[[RPL23A (gen)|RPL23A]] || uL23 || 157||EAB||L25||L23|| L23 |- | [[Slika:RPL24.png|200px]]|| [[RPL24 (gen)|RPL24]] || eL24 || 158||EA||L24||n/a||L24e |- | [[Slika:RPL26.png|200px]]|| [[RPL26 (gen)|RPL26]] || uL24 || 146||EAB||L26||L24||L24 |- | [[Slika:RPL27.png|200px]]|| [[RPL27 (gen)|RPL27]] || eL27 || 137||E||L27||n/a||n/a |- | [[Slika:RPL27A.png|200px]]||[[RPL27A (gen)|RPL27A]] || uL15 || 149||EAB||L28||L15|| L15 |- | [[Slika:RPL28.png|200px]]|| [[RPL28 (gen)|RPL28]] || eL28 || ||E||n/a<ref name="Klinge" /><ref name="Ben-Shem" /><ref>RPL28 has no detectable homolog in yeast</ref>||n/a||n/a |- | [[Slika:RPL29.png|200px]]|| [[RPL29 (gen)|RPL29]] || eL29 || ||E||L29||n/a||n/a |- | [[Slika:RPL30.png|200px]]|| [[RPL30 (gen)|RPL30]] || eL30 || 116||EA||L30||n/a||L30e |- | [[Slika:RPL31.png|200px]]|| [[RPL31 (gen)|RPL31]] || eL31 || 126||EA||L31||n/a||L31e |- | [[Slika:RPL32.png|200px]]|| [[RPL32 (gen)|RPL32]] || eL32 || 136||EA||L32||n/a||L32e |- | [[Slika:RPL34.png|200px]]|| [[RPL34 (gen)|RPL34]] || eL34 || 118||EA||L34||n/a||L34e |- | [[Slika:RPL35.png|200px]]|| [[RPL35 (gen)|RPL35]] || uL29 || 124||EAB||L35||L29|| L29 |- | [[Slika:RPL35A.png|200px]]||[[RPL35A (gen)|RPL35A]] || eL33 || ||EA||L33||n/a||L35Ae |- | [[Slika:RPL36.png|200px]]|| [[RPL36 (gen)|RPL36]] || eL36 || 106||E||L36||n/a||n/a |- | [[Slika:RPL36A.png|200px]]||[[RPL36A (gen)|RPL36A]] || eL42 || 107||EA||L42||n/a||L44e |- | [[Slika:RPL37.png|200px]]|| [[RPL37 (gen)|RPL37]] || eL37 || 98||EA||L37||n/a||L37e |- | [[Slika:RPL37A.png|200px]]||[[RPL37A (gen)|RPL37A]] || eL43 || ||EA||L43||n/a||L37Ae |- | [[Slika:RPL38.png|200px]]|| [[RPL38 (gen)|RPL38]] || eL38 || ||EA||L38||n/a||L38e |- | [[Slika:RPL39.png|200px]]|| [[RPL39 (gen)|RPL39]] || eL39 || 52||EA||L39||n/a||L37Ae |- | [[Slika:RPL40.png|200px]]|| [[Produkt fuzije ribosomalnog proteina ostatka ubikvitina A-52 1|RPL40]] || eL40 || 129||EA||L40||n/a||L40e |} ==Reference== {{reflist}} == Vanjski linkovi == * [http://ribosome.med.miyazaki-u.ac.jp/rpg.cgi?mode=orglist&org=Homo%20sapiens Ribosomal Protein Gen Database (RPG)] {{GentičkaTranslacija}} {{Ribosomske podjedinice}} [[Kategorija:Ribosomska RNK]] [[Kategorija:RNK]] [[Kategorija:Ribosomi]] 6vfjrwfjx0s0c8p08ni9lj213n5u96y Rostrumski migracijski tok 0 531814 3829764 3823194 2026-04-12T20:23:35Z InternetArchiveBot 118070 Adding 2 books for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829764 wikitext text/x-wiki {{Infokutija anatomija | Ime = Rostrumski migracijski tok |Image=Phenotypes of proliferating cells in the Rostral Migratory Stream and Dentate Gyrus.jpg |Opis_slike=[[Fenotip]]ovi proliferirajućih ćelija u rostrumskom migracijskom putu i dentatnom girusu.e) Imunofluorescentne slike pokazuju da je u rVM većina ćelija BrdU+/nestin+ (strelica, a) i otkrivaju prisustvo GFAP+ filamenata (strelica, b) oko Brdu+ ćelija (zvjezdica, b). U dentatnom girusu uočene su BrdU+/nestin+ ćelije (c) i neke BrdU+/GFAP+ ćelije (strelica, d). |PartOf=[[CNS]] | Acronym =RMS }} [[Slika:Rostral migratory stream mouse.jpg|thumb |(a) Glava miša koja prikazuje lokaciju mozga i rostrumuskog migracijskog toka, RMS (crvenom bojom), duž kojeg novogenerirani [[neuroblast]]i migriraju iz SVZ-a lateralne komore u olfaktorni bulbus (OB). (b) Migracija novogeneriranih neuroblasta počinje u lateralnoj komori, nastavlja se duž RMS-a i završava u OB-u, gdje se generiraju zrele interneuronske populacije. (c) Shematski prikaz zasnovan na elektronskoj mikroskopiji koji prikazuje citoarhitekturu SVZ-a duž komore. Ependimisne ćelije (sive) formiraju monosloj duž komore s [[astrocit]]ima (zeleno), [[neuroblast]]ima (crveno) i prolaznim amplifikacijskim neuronskim prekursorima (TAP) (ljubičasto) koji čine SVZ. (d) Shematski prikaz migracije neuroblasta duž RMS-a. Astrociti (zeleno) obavijaju migrirajuće neuroblaste (crveno) i smatra se da ograničavaju i zadržavaju neuroblaste na njihovom specifičnom putu. (e) Migrirajući neuroblasti ulaze u OB, migriraju radijalno i daju početak granulastim ili periglomerulnim ćelijama. <br />Iz rada autora Jessica B Lennington, et al., 2003.<ref name="Lennington">{{cite journal |last1=Lennington |first1=Jessica |last2=Yang |first2=Zhengang |last3=Conover |first3=Joanne |title=Neural stem cells and the regulation of adult neurogenesis |journal=Reproductive Biology and Endocrinology |volume=1 |year=2003 |doi=10.1186/1477-7827-1-99 |pmid=14614786 |pmc=293430 |page=99 |doi-access=free }}</ref>]] '''Rostrumski migracijski tok''' ('''RMS''') je specijalizirani put za [[ćelijske migracije|migraciju ćelija]] koji se nalazi u mozgu nekih [[životinja]], duž kojeg neuronski prekursori koji su nastali u subventrikulskoj zoni (SVZ) mozga migriraju kako bi stigli do glavnog [[mirisni režanj|olfaktornog bulbusa (OB)[[. Važnost RMS-a leži u njegovoj sposobnosti da poboljša, pa čak i promijeni osjetljivost životinje na mirise, što objašnjava njegov značaj i veću veličinu u mozgu [[glodar]]a u poređenju s ljudskim [[mozak|mozgom]], ćije [[čulo mirisa]] nije toliko razvijeno.<ref name="Curtis2">{{cite journal |last1=Curtis |first1=Maurice |last2=Faull |first2=Richard |last3=Eriksson |first3=Peter |title=The effect of neurodegenerative disease on the subventricular zone |journal=Nature Reviews Neuroscience |volume=8 |pages=712–723 |year=2007 |doi=10.1038/nrn2216 |issue=9|pmid=17704813 |s2cid=12084086 }}</ref> Ovaj put je proučavan kod [[glodar]]a, [[kunić]]a, te kod [[vjeveričasti majmun|vjeveričastog]] i [[rezus majmun]]a.<ref name="Curtis">{{cite journal |last1=Kam |first1=Monica |last2=Curtis |first2=Maurice |last3=McGlashan |first3=Susan |last4=Connor |first4=Bronwen |title=The cellular composition and morphological organization of the rostral migratory stream in the adult human brain |journal=Journal of Chemical Neuroanatomy |volume=37 |pages=196–205 |year=2009 |issue=3 |doi=10.1016/j.jchemneu.2008.12.009|pmid=19159677 |s2cid=9098496 }}</ref> Kada neuroni dođu do OB-a, diferenciraju se u [[GABA]]ergičke [[interneuron]]e jer su integrirani ili u sloj granulastih ćelija ili u [[periglomerulski sloj]] . Iako se prvobitno vjerovalo da se neuroni ne mogu regenerirati u odraslom mozgu, pokazano je da se [[neurogeneza]] javlja u mozgovima sisara, uključujući i one kod [[primati|primata]]. Međutim, neurogeneza je ograničena na [[hipokampus]] i SVZ, a RMS je jedan od mehanizama koje neuroni koriste za premještanje iz ovih područja..<ref name="Butt">{{cite book |last1=Verkhratsky |first1=Alexei |author-link1=Alexei Verkhratsky |last2=Butt |first2=Arthur |title=Glial Neurobiology |url=https://archive.org/details/glialneurobiolog00verk_981 |url-access=limited |location=West Sussex |publisher=Wiley |year=2007 |pages=[https://archive.org/details/glialneurobiolog00verk_981/page/n112 96] |isbn=978-0-470-51740-6 }}</ref> == Kratka historija == RMS je imenovao i otkrio J. Altman 1969.<ref name=Altman>{{cite journal |last1=Altman |first1=Joseph |title=Autoradiographic and histological studies of postnatal neurogenesis. IV. Cell proliferation and migration in the anterior forebrain, with special reference to persisting neurogenesis in the olfactory bulb |journal=Journal of Comparative Neurology |volume= 137 |pages=433–458 |year=1969 |pmid=5361244 |doi=10.1002/cne.901370404 |issue=4|s2cid=46728071 }}</ref> koristeći <sup>3</sup>H-timidinsku [[autoradiografija|autoradiografiju]] u mozgu pacova. Pratio je migraciju označenih ćelija iz SVZ-a, koji se nalazi duž bočnih zidova [[lateralna ventrikula|lateralnih ventrikula]], rostrumski do glavnog olfaktornog bulbusa. Također je kvantitativno proučavao uticaj [[starost]]i na veličinu RMS-a. Još uvijek postoji debata o obimu RMS i neurogeneze novih neurona u SVZ-u kod odraslih [[ljudi]].<ref name="Reference2">{{cite journal |last1=Ming |first1= G.L |last2=Song |first2=H |title=Adult Neurogenesis in the Mammalian Brain: Significant Answers and Significant Questions |journal=Neuron |volume=70 |pages=687–702 |year=2011 |doi=10.1016/j.neuron.2011.05.001 |pmid=21609825 |issue=4 |pmc=3106107}}</ref> == Ćelijska biologija == === Vaskularne ćelije === Poznato je da vaskularne ćelije igraju istaknutu ulogu u regulaciji proliferacije odraslih neuronskih prekursora. U odrasloj [[subgranularnoj zoni]] (SGZ), gusti klasteri ćelija koje se dijele pronađeni su anatomski blizu vaskulaturi, posebno kapilarima. [Kontakti između odraslih SVZ neuronskih prekursora i [[krvni sud|krvnih sudova]] su neobično propusni i često bez [[astrocit]]nih i [[pericit]]nih interferencija, što ukazuje na to da signali iz krvi dobijaju direktan pristup odraslim neuronskim prekursorima i njihovom potomstvu. Vaskularni sistem također pruža supstrat za migraciju novih neurona nakon povrede u odraslom [[strijatum]]u.<ref name=Reference2/> U RMS-u, vaskularne ćelije su raspoređene paralelno s rutom migrirajućih ćelija i pružaju skelu. [[Glija]] ćelije su također povezane s krvnim sudovima; Komunikacija između ovih ćelija može biti važna za migraciju RMS-a, naprimjer kod [[BDNF]] (mozak-izveden neurotrofni faktor), [[faktor rasta|faktora rasta]] za koji se smatra da modulira migraciju RMS-a.<ref name="sun">{{cite journal |last1=Sun |first1=Woong |last2=Kim |first2=Hyun |last3=Moon |first3=Younghye |title=Control of neuronal migration through rostral migratory stream in mice |journal=Anatomy and Cell Biology |volume=43 |pages=269–279 |year=2010 |issue=4 |pmc=3026178 |doi=10.5115/acb.2010.43.4.269 |pmid=21267400}}</ref> === Astrociti === [[Astrociti]] formiraju [[prazna veza|spojeve praznina]]<ref>{{cite journal |last1=Bennett |first1=Michael V.L. |last2=Contreras |first2=Jorge |last3=Bukauskas |first3= Feliksas |last4=Sáez |first4=Juan |title= New roles for astrocytes: Gap junction hemichannels have something to communicate |journal=Trends in Neurosciences |volume=26 |pages=610–617 |year=2007 |doi=10.1016/j.tins.2003.09.008 |pmid=14585601 |issue=11|pmc=3694339 }}</ref> i blisko su povezani s vaskulaturom i njenom [[bazna lamina|baznom laminom]] u odraslom SVZ-u, a potom i u RMS-u. Oni mogu služiti kao interfejs za modulaciju utjecaja [[endotel]]nih i faktora izvedenih iz cirkulacije, kao i dostupnosti [[citokin]]a i [[faktor rasta|faktora rasta]] u ovom sistemu. Osim toga, astrociti izvedeni iz neurogenog [[hipokampus]]a i SVZ-a, ali ne i iz neneurogene [[kičmena moždina|kičmene moždine]], promoviraju proliferaciju i neuronsku sudbinsku posvećenost multipotentnih odraslih [[nervne matične ćelije|nervnih matičnih ćelija]] u kulturi, što sugerira ulogu u RMS-u. Astrociti eksprimiraju niz sekretovanih i membranski vezanih faktora, kako ''[[in vitro]]'' tako i ''[[in vivo]]'', za koje se zna da regulišu proliferaciju i specifikaciju sudbine odraslih nervnih prekursora, kao i migraciju neurona, sazrijevanje i formiranje [[sinapsi]]. U odraslom SVZ-u, astrociti eksprimiraju [[Roundabout (gen)|Robo]] receptore i regulišu brzu migraciju [[neuroblast]]a koji eksprimiraju [[SLIT1]] kroz RMS. Pored toga, predloženo je da sami neuroblasti imaju ulogu u modulaciji astrocita putem Slit-Robo interakcija. U odsustvu Slita, astrocitni procesi se ne poravnavaju ispravno ili stvaraju "cijevi", već se protežu preko migrirajućih neurona.<ref name="Robo">{{cite journal |last1=Eom |first1=Tae-Yeon |last2=Li |first2=Jingjun |last3=Anton |first3=E.S |title=Going Tubular in the Rostral Migratory Stream: Neurons Remodel Astrocyte Tubes to Promote Directional Migration in the Adult Brain |journal=Neuron |volume=67 |pages=173–175 |year=2010 |issue=2 |doi= 10.1016/j.neuron.2010.07.013 |pmid=20670825 |pmc=3866012}}</ref> Izgleda da odrasli SVZ astrociti također oslobađaju [[glutamat]], kako bi regulirali preživljavanje [[neuroblast]]a. Jedinstveno za odrasle SVZ, [[ependimalne ćelije]] koje oblažu ventrikularni zid su u bliskoj vezi s neuronskim prekursorima i njihovim potomstvom, djelujući poput štita koji štiti "neurogenu nišu", zonu u kojoj se [[matične ćelije]] zadržavaju nakon [[embriogeneza|embrionskog razvoja]] za proizvodnju novih ćelija [[nervni sistem|nervnog sistema]].<ref name=Reference2/><ref>{{cite journal |last1=Conover |first1=Joanne |last2=Notti |first2=Ryan |title= The neural stem cell niche |journal=Cell and Tissue Research |volume=331 |pages=211–224 |year=2007 |issue=1 |doi=10.1007/s00441-007-0503-6|pmid=17922142 |s2cid=20416699 }}</ref> === Ostale glijne ćelije === [[Ependimalne ćelije]] aktivno regulišu specifikaciju neuronske sudbine odraslih neuronskih prekursora putem oslobađanja [[Noggin (protein)|Noggin]]. Čini se da impulsi [[cilija]] ependimalnih ćelija uspostavljaju gradijente koncentracije molekula vođenja, kao što su [[citokini]] [[TNF-α]] (faktor nekroze tumora) i [[IGF-1]] ([[insulinoliki faktor rasta]]),<ref>{{cite journal |last1=Ekdahl |first1=C.T. |last2=Kokaia |first2=Z |last3=Lindvall |first3=O |title=Brain inflammation and adult neurogenesis: The dual role of microglia |journal=Neuroscience |volume=158 |pages=1021–1029 |year=2009 |pmid=18662748 |doi=10.1016/j.neuroscience.2008.06.052 |issue=3|s2cid=32717245 }}</ref> za usmjeravanje migracije neuroblasta, kao što je u RMS. [[Mikroglija]] također aktivno reguliše neurogenezu kod odraslih. Pod bazalnim uslovima, [[apoptotički]] leševi novogenerisanih neurona se brzo [[fagocitiraju]] iz niše neaktiviranom mikroglijom u odraslom SGZ. Pod [[upalnim|inflamatornim]] uslovima, reaktivirana [[mikroglija]] može imati i korisne i štetne efekte na različite aspekte neurogeneze kod odraslih, ovisno o ravnoteži između izlučenih molekula sa pro- i antiinflamatornim djelovanjem. U jednoj studiji, sugerisano je da su aktivacija mikroglije i regrutovanje [[T ćelija]] neophodni za neurogenezu SGZ izazvanu obogaćenom okolinom, što ukazuje na moguću ulogu u RMS.<ref name=Reference2 /> ==Mehanika migracije== Vjeruje se da se ćelije u RMS kreću "lančanom migracijom". Ovi neuroblasti su povezani membranskim specijalizacijama, uključujući [[gap veza|gap veze]] i [[adherensna veza|adherensne veza]], krećući se jedni duž drugih prema olfaktornum bulbusuma, kroz gline cijevi. Put i mehanizmi koji stoje iza ovog kretanja su ventrikulo-olfaktorni neurogeni sistem (VONS), glijni okvir i sistem [[hemotaksija|hemotaksijske ćelijske signalizacije]]. ===Ventrikulo-olfaktorni neurogeni sistem (VONS)=== Olfaktorni sistem sastoji se od dijela RMS-a koji se proteže od subventrikulske zone u zidu lateralne komore, kroz bazni [[prednji mozak]], do olfaktornog bulbusa (OB). ''VONS'' je naziv dat ovom putu i sastoji se od subventrikulne zone, RMS-a, olfaktornog trakta i olfaktornog bulbusa.<ref name="Reference5">{{cite journal |last1=Curtis |first1= Maurice |last2=Kam |first2=Monica |last3=Nannmark |first3=Ulf |last4=Anderson |first4=Michelle |last5=Axell |first5=Mathilda |last6=Wikkelso |first6=Carsten |last7=Holtas |first7= Stig |last8=Roon-Mom |first8=Willeke |last9=Bjork-Eriksson |first9=Thomas |last10=Nordborg |first10=Claes |last11=Firsen |first11=Jonas |last12=Dragunow |first12=Michael |last13=Faull |first13=Richard |last14=Eriksson |first14=Peter |title=Human Neuroblasts Migrate to Olfactory Bulb via a Lateral Ventricular Extension |journal=Science |volume=315 |pages= 1243–1249 |year=2007 |issue= 5816 |doi= 10.1126/science.1136281|pmid= 17303719 |bibcode= 2007Sci...315.1243C |s2cid= 86778341 |doi-access=free }}</ref> Neuroni u razvoju napuštaju subventrikulsku zonu i ulaze u RMS (srednji dio mozga) te putuju kaudalno i ventralno duž donje površine kaudatnog jezgra; ovo se naziva silazni krak. Nakon što stignu do ventralne strane kaudatnog jezgra, [[neuron]]i slijede rostrumski krak i putuju ventralno i rostrumski, ulazeći u prednji olfaktorni korteks (AOC). AOC daje početak olfaktornom traktu, koji završava u [[mirisni režanj|olfaktornom bulbusu]]. === Glijni okvir === [[Datoteka:Phenotypes of proliferating cells in the Rostral Migratory Stream and Dentate Gyrus.jpg|thumb| [[Fenotip]]ovi proliferirajućih ćelija u rostralnom migratornom toku i dentatnom girusu. Fenotipovi proliferirajućih ćelija u RMS i DG. Studije dvostruko obilježene imunofluorescencije pokazale su da je u RMS većina ćelija bila BrdU+/[[nestin]]+ (strelica, a) i otkrile su prisustvo GFAP+ filamenata (strelica, b) koji okružuju BrdU+ ćelije (zvjezdica, b). U DG, uočene su BrdU+/nestin+ ćelije (c), a moglo se naći i nekoliko BrdU+/GFAP+ ćelija (strelica, d, e). BrdU (crveno); nestin, GFAP (zeleno).<br /> Adaptirano iz rada od Maryam Faiz, et al., 2005.<ref name="faiz">{{cite journal |last1=Faiz |first1= Maryam |last2=Acarin |first2=Laia |last3=Castellano |first3=Bernardo |last4=Gonzalez |first4=Berta |title=Proliferation dynamics of germinative zone cells in the intact and excitotoxically lesioned postnatal rat brain |journal=BMC Neuroscience |volume=6 |year=2005 |doi=10.1186/1471-2202-6-26 |pmid=15826306 |pmc=1087489 |page=26 |doi-access= free }}</ref>]] Neuroni u razvoju putuju prema olfaktornom bulbusu duž RMS-a putem glijnih cijevi, koje označavaju podjelu između diferenciranog nervnog tkiva i tkiva s embrionskim karakteristikama.<ref name="glial">{{cite journal |last1=Peretto |first1= Pablo |last2=Merighi |first2=Adalberto |last3=Fasolo |first3=Aldo |last4=Bonfanti |first4=Luca |title=Glial Tubes in the Rostral Migratory Stream of the Adult Rat |url=https://archive.org/details/sim_brain-research-bulletin_1997_42_1/page/8 |journal=Brain Research Bulletin |volume=42 |pages=9–21 |year=1997 |pmid=8978930 |doi=10.1016/S0361-9230(96)00116-5 |issue=1|s2cid= 23569179 }}</ref> Jedinstveno je to što se ćelije kreću tangentno u odnosu na površinu mozga, paralelno s gijnim površinama, a ne radijalno kao većina neurona u razvoju. Za neurone koji migriraju [[tangenta|tangentno]] obično se smatra da migriraju nezavisno od [[radijalna glija|radijalne glije]]<ref name="lai">{{cite journal |last1=Ghasheghaei |first1=H. Troy |last2=Lai |first2=Cary |last3= Anto |first3= E.S |title=Neuronal migration in the adult brain: are we there yet? |journal=Nature Reviews Neuroscience |volume=8 |pages=141–151 |year=2007 |doi=10.1038/nrn2074 |issue=2 |pmid=17237805|s2cid=9322780 }}</ref> ali u RMS-u istraživači vjeruju da to nije slučaj. [[Glija|Glijine]] tubule odraslih [[pacov]]a posmatrane su putem svjetlosne i [[elektronski mikroskop|elektronske mikroskopije]] i opisane kao mreža [[astrocit]]nih tijela i nastavaka.<ref name="glial"/> Utvrđeno je da su to astrociti na osnovu tipične ekspresije [[Glijni fibrilni kiseli protein|GFAP]] (glijni fibrilni kiseli protein) i preciznije kao [[protoplazma]]tski astrociti na osnovu njihove morfologije. Nadalje, utvrđeno je da su ove glijne ćelije pozitivne na ekspresiju [[vimentin]]a, proteina koji se obično nalazi u embrionskim ili nezrelim glijnim ćelijama. Neuroni u razvoju identificiraju se po ekspresiji molekule na površini ćelije, [[polisijalinska kiselina|polisijaliliranog]] (PSA) embrionskog oblika molekule adhezije nervnih ćelija ([[NCAM]]) zvanog PSA-NCAM, kao i [[β-tubulin]]a, proteina koji se često nalazi u postmitotskim neuroblastima, što dokazuje da su ćelije RMS-a posvećene razvoju u neurone i da će to učiniti po ulasku u olfaktorni bulbus. Uklanjanjem NCAM-a, neuroblasti se raspršuju, što dokazuje važnost NCAM-a u formiranju lanaca. Neuroni formiraju i klastere i lance duž [[lumen (anatomija)|lumena]] ovih glijinih cijevi. Nakon što neuroni u razvoju dosegnu jezgro olfaktornog bulbusa, odvajaju se od RMS-a, što je inicirano [[Reelin]]om i [[tenascin]]om<ref name="France">{{cite journal |last1=Abrous |first1=Djoher Nora |last2=Koehl |first2=Muriel |last3=Le Moal |first3=Michel |title=Adult Neurogenesis: From Precursors to Network and Physiology |url=https://archive.org/details/sim_physiological-reviews_2005-04_85_2/page/522 |journal=Physiological Reviews |volume=85 |pages=523–569 |year=2005 |issue=2 |doi= 10.1152/physrev.00055.2003|pmid=15788705 }}</ref> i kreću se radijalno prema [[glomerul]]ima, ova migracija zavisi od [[tenascin-R|tenascina-R]],<ref name="France"/> i diferenciraju se u podtipove interneurona. Ovi neuroni su proučavani ''in vivo'' putem [[elektrofiziologija|elektrofiziologije]] i konfokusne vizualizacijeg.<ref name="Reference2"/> === [[Ćelijska signalizacija]] === Priroda molekularnih znakova uključenih u ispravno ciljanje migrirajućih prekursora ostaje pitanje. Sekrecija [[hemotaksija|hemoatraktaksijskog]] faktora od strane OB-a čini se kao mogućnost. Hemoatraktanti i repelenti djeluju na migrirajuće neurone, inducirajući promjene u [[konus rasta|konusu rasta]], kako bi ih usmjerili. Ipak, [[tkivo]] izvedeno iz ove strukture nije imalo direktan uticaj na migraciju. S druge strane, faktor izveden iz [[septum]]a pokazao je odbojni učinak na SVZ ćelije. Nedavno je pokazano da izlučena molekula SLIT pokazuje takav odbojni učinak na prekursore izvedene iz SVZ-a. Nadalje, dokazano je da [[integrini]] imaju regulatorni uticaj na migraciju lanca prekursorskih ćelija i regulaciju njihovih dioba. PSA-NCAM se pojavljuje kao još jedan kandidat. [[Miševi]] kojima nedostaje NCAM pokazuju dramatično smanjenu veličinu OB-a i akumulaciju migrirajućih prekursora duž RMS-a. Moguće je da nedostatak NCAM-a rezultira agitacijom interakcija neurona i glije, a modifikacije u tim interakcijama mogu zauzvrat biti odgovorne za inhibiciju migracije u RMS-u. Dokazano je da postoji unakrsna interakcija između neurona i glijnih ćelija, a predstavljeni su i podaci koji idu u prilog aktivnoj ulozi PSA-NCAM-a u ovom procesu. Nedostatak PSA-NCAM-a na površini migrirajućih prekursora mogao bi promijeniti [[ćelijska proliferacija|proliferacijska svojstva]] ove populacije [[glija|glijnih ćelija]], scenario koji podsjeća na [[astroglioza|astrogliozu]] koja se javlja kod [[neurodegenerativna bolest|neurodegenerativnih bolesti]] čak i prije bilo kakvih znakova oštećenja neurona.<ref name="ncam">{{cite journal |last1=Chazal |first1=Genevieve |last2=Durbec |first2=Pascale |last3=Jankovski |first3=Aleksandar |last4=Rougon |first4=Genevieve |title=Consequences of Neural Cell Adhesion Molecule Deficiency on Cell Migration in the Rostral Migratory Stream of the Mouse |journal= The Journal of Neuroscience |volume=20 |pages=1446–1457 |year=2000 |pmid=10662835 |issue=4|doi=10.1523/JNEUROSCI.20-04-01446.2000 |pmc=6772373 }}</ref> == Sadašnjaa istraživanja == === Postojanje kod ljudi === Prisustvo analognog RMS-a kod ljudi je bilo teško identifikovati, moguće zato što je olfaktorni bulbus znatno manje razvijen kod [[ljudi]] nego kod [[glodar]]a i stoga ga je teže proučavati, a veliki dio prethodnog naučnog rada je doveden u pitanje u vezi sa RMS-om kod ljudi. U razvoju fetusnog mozga i kod mladih postneonatusnih beba, uočeni su lanci nezrelih neurona tipičnih za RMS. Međutim, bilo je malo dokaza o postojanju migrirajućeg lanca duž SVZ-a ili olfaktornog pedunkula do bulbusa u odraslom ljudskom mozgu, iako je postojala izrazita populacija odraslih neuronskih matičnih ćelija u SVZ-u.<ref name="sanai">{{cite journal | last1=Sanai | first1=Nader | last2=Nguyen | first2=Thuhien | last3=Ihrie | first3=Rebecca | last4=Tsai | first4=Hui-Hsin | title=Corridors of Migrating Neurons in the Human Brain and their Decline During Infancy | journal=Nature | volume=478 | pages=382–386 | year=2011 | issue=7369 | doi=10.1038/nature10487 | pmid=21964341 | pmc=3197903| bibcode=2011Natur.478..382S }}</ref> Ovi istraživači su proučavali ispitanike od 0 do 84 godine starosti, analizirajući dijelove mozga koji su uklonjeni tokom operacije ili tokom [[autopsija]]. Otkrili su da su ćelije koje eksprimiraju [[DCX]] (dvokortin) i PSA-NCAM prisutne u dijelovima mozga uzetim od dojenčadi, ali su nestale do 18 mjeseci.<ref name="sanai"/> Daljnja istraživanja ukazala su na prisustvo male populacije migrirajućih nezrelih neurona, koji potiču isključivo iz SVZ. Ovi neuroblasti se pojavljuju pojedinačno ili u parovima bez formiranja lanaca, za razliku od izduženih lanaca neuroblasta uočenih kod glodarskog RMS-a.<ref name="wang">{{cite journal | last1=Wang | first1=Congmin | last2=Liu | first2=Fang | last3=Liu | first3=Ying-Ying | last4=Zhao | first4=Cai-Hong | title=Identification and characterization of neuroblasts in the subventricular zone and rostral migratory stream of the adult human brain | journal=Cell Research | year=2011 | pmid=21577236 | doi=10.1038/cr.2011.83 | volume=21 | issue=11 | pmc=3365638 | pages=1534–50}}</ref> Ovo ukazuje na to da je RMS drastično smanjen nakon djetinjstva.<ref name="Wean">{{cite journal |last1=Arellano|first1=Jon |last2=Rakic |first2=Pasko|title=Neuroscience: Gone with the Wean |journal=Nature |volume=478 |pages=333–334|year=2011 |issue=7369 |doi= 10.1038/478333a |pmid=22012389|bibcode=2011Natur.478..333A |s2cid=205067942 |doi-access=free }}</ref> a posebno u odrasloj dobi, ali nije odsutna. Međutim, direktna [[korelacija]] između mirovanja matičnih ćelija i starosti još nije definirana zbog visokog nivoa varijabilnosti između pojedinaca.<ref name="Berge">{{cite journal |last1=Van Den Berge |first1=Simone |last2=Middeldorp |first2=Jinte |last3=Zhang |first3=C. |last4=Curtis |first4=Maurice |title=Longterm quiescent cells in the aged human subventricular neurogenic system specifically express GFAP-δ |journal=Aging Cell |volume=9 |pages=313–326 |year=2010 |issue=3 |doi=10.1111/j.1474-9726.2010.00556.x|pmid=20121722 |s2cid=6919186 |url=https://research.vumc.nl/en/publications/78f9abe5-74c4-4d72-ad61-613eeccef204 |doi-access=free |hdl=20.500.11755/42ee490d-f1d2-4534-b427-d330cf254327 |hdl-access=free }}</ref> Stoga, analogna struktura RMS-a u mozgu odrasle osobe ostaje vrlo kontroverzna. === Pad povezan sa starenjem === Obim pada RMS-a povezanog sa [[starenje]]m kod ljudi bio je predmet značajne debate. Pad neurogeneze i migracije iz [[hipokampus]]a kod ljudi već je dobro dokumentiran.<ref name="knoth">{{cite journal |last1=Knoth |first1=Rolf |last2=Singec |first2=Ilyas |last3=Ditter |first3=Margarethe |last4=Pantazis |first4=Georgios |title=Murine Features of Neurogenesis in the Human Hippocampus across the Lifespan from 0 to 100 Years |journal=PLOS ONE |volume=5 |pages=1 |year=2011 |pmid=20126454 |pmc=2813284 |doi=10.1371/journal.pone.0008809 |issue=1|doi-access=free }}</ref> Nadalje, smanjenje aktivnosti SVZ [[matične ćelije|matičnih ćelija]] povezano sa starenjem, koje migriraju u OB putem RMS, kod glodara je prisutno do srednje dobi. Kod starijih miševa, studije su pokazale da su populacija aktivno dijelećih SVZ ćelija i stopa zamjene interneurona u OB drastično smanjene, što ukazuje na smanjenje proliferacije i migracije neurona kroz RMS povezano sa [[starenje]]m. Pokazalo se da je ovo smanjenje posljedica mirovanja neuronskih matičnih ćelija u SVZ, čak i do srednje dobi, a ne uništenja, slično kao u [[hipokampus]]u.<ref name="bouab">{{cite journal |last1=Bouab |first1=M. |last2=Paliouras |first2=G.N. |last3=Aumont |first3=A. |last4=Forest-Berard |first4=K. |last5=Fernandes |first5=K.J.L. |title=Aging of the subventricular zone neural stem cell niche: evidence for quiescence-associated changes between early and mid-adulthood |journal=Neuroscience | volume=173 |pages=135–149 |year=2011 |pmid=21094223 |doi=10.1016/j.neuroscience.2010.11.032|s2cid=13460816 }}</ref> === Farmaceutski proizvodi === Još jedna tema u trenutnom istraživanju RMS-a odnosi se na [[farmaceutske proizvode]]. Naučnici se još uvijek pokušavaju uhvatiti u koštac s teškim zadatkom davanja lijekova u [[mozak]] i njihovog prolaska kroz selektivnu [[krvno-moždana barijera|krvno-moždanu barijeru]]. U nedavnoj studiji, istraživači su testirali ulogu RMS-a u "intranazalnoj isporuci lijekova u [[CNS]]".<ref name="drugs">{{cite journal |last1=Scranton |first1=RA |last2=Fletcher |first2=L |last3= Sprague |first3= S|last4= Jimenez |first4=DF |last5=Digicayliogly |first5= M |title=The rostral migratory stream plays a key role in intranasal delivery of drugs into the CNS |journal=PLOS ONE |volume=6 |pages=4 |year=2011 |pmid=21533252 |pmc=3076435 |doi=10.1371/journal.pone.0018711 |issue=4|bibcode=2011PLoSO...618711S |doi-access=free }}</ref> U ovoj studiji, eksperimentatori su poremetili RMS kod miševa, što je ometalo "unos intranazalno primijenjenih radioliganada u CNS". Fluorescentni traseri su također korišteni za praćenje lijeka kroz mozak. Utvrđeno je da se lijek proširio u sve regije mozga, uključujući i olfaktorni bulbus. Studija je zaključila da je RMS izuzetno rasprostranjen i neophodan u [[CNS|centralnom nervnom sistemu]], kako bi se lijekovi mogli intranazalno isporučiti. Studija je također napomenula da ovo istraživanje RMS-a nije dovoljno, već ga je potrebno proširiti. Neka od ograničenja i mogućnosti RMS-a su još uvijek nepoznata, kao i neke od njegovih opasnosti. Ako se lijekovi trebaju davati u CNS putem RMS-a, svi detalji RMS-a moraju biti poznati kako bi se osigurala sigurna isporuka lijekova u [[mozak]]. === α6β1 integrin === Provedena je studija testiranja specifičnog [[integrin]]a, alfa-šest-beta-ona, i uloge koju igra u RMS-u. Studija je istraživala princip da hemoatraktivne molekule mogu imati važnu ulogu u migraciji neuroblasta u RMS-u. Studija ovog jednog specifičnog integrina provedena je na miševima. Korištenjem [[antitijela]] za vezivanje na α6β1 podjedinice integrina, koje se nalaze na neuroblastima, istraživači su primijetili da je migracija poremećena. Nadalje, istražili su mehanizam putem kojeg α6β1 integrin funkcioniše i utvrdili da se to dešava putem [[hemoatraktant]] alaminina. Ovo je završeno ubrizgavanjem [[laminin]]a okomito na RMS i uočavanjem da to „odvlači [[neuroblast]]e od njihovog normalnog toka migracije“.<ref name="61b">{{cite journal |last1=Emsley |first1=J.G | last2= Hagg |first2= T |title=α6β1 Integrin Directs Migration of Neuronal Precursors in Adult Mouse Forebrain |journal=Experimental Neurology |volume=183 |pages=273–285 |year=2003 |pmid=14552869 |doi=10.1016/S0014-4886(03)00209-7 |issue=2|s2cid=54286071 }}</ref> Istraživači su zaključili s idejom da bi ovo istraživanje moglo biti korisno u terapeutske svrhe jer bi neuroblasti potencijalno mogli biti privučeni na mjesta ozljede ili bolesti. == Reference == {{reflist}} ==Vanjski linkovi== * [https://web.archive.org/web/20070312084926/http://www.jneurosci.org/cgi/content-nw/full/22/3/629/F2 Chain migration in the SVZ-RMS] – figure from an [http://www.jneurosci.org/cgi/content/full/22/3/629 article]. * [http://neurondevelopment.org/olfactory-development See Joseph Altman's original research] [[Kategorija:Razvojna biologija]] [[Kategorija:Neurologija]] 9i1mjwcqwkbxpf7zdj7ljizuipzvm3e Sultanat žena 0 531880 3829860 3823068 2026-04-13T09:04:27Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829860 wikitext text/x-wiki '''Sultanat žena''' ({{Jez-ota|قادينلر سلطنتى}}) bio je period kada su neke konkubine, majke, sestre i bake sultana [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] vršile politički utjecaj. Ovaj fenomen se odvijao otprilike od 1534. do 1715, počevši od vladavine [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]] s usponom [[Rokselana|sultanije Hurem]], a završavajući smrću [[Emetullah Râbi'a Gülnûş|sultanije Gülnuş]]. Ove žene su bile ili konkubine sultana, poznate kao [[Haseki sultanija]], ili majke sultana, poznate kao [[Valide sultanija|Valide sultanije]]. Sve su bile robinje, što se i očekivalo tokom sultanata, budući da se tradicionalna ideja braka smatrala neprikladnom za sultana, od kojeg se nije očekivalo da ima bilo kakve lične obaveze osim svoje uloge vladara; Međutim, sultanija Hurem je uspjela postati zakonita supruga Sulejmana, a sultanije [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu]], [[Sultanija Safije|Safije]] i [[Sultanija Kösem|Kösem]] su se možda također udale za svoje sultane.<ref name=":02">{{Cite book|title=Encyclopedia of World Biography|publisher=Gale|year=2017|isbn=9781410324139|editor-last=Kumar|editor-first=Lisa|location=Farmington Hills, MI|pages=305–306}}</ref> Tokom ovog vremena, neke haseki i valide sultanije su imale politički i društveni utjecaj, što im je omogućavalo da utiču na svakodnevno vođenje carstva i da se bave filantropskim radovima, kao i da traže izgradnju zgrada poput velikog kompleksa džamije sultanije Haseki i istaknute džamije Valide Sultan, poznate i kao Nova džamija, u Eminönüu.<ref name=":02"/> == Historijski presedani == Ovaj period je bio nov za Osmansko Carstvo, ali ne i bez presedana, budući da su [[Seldžučko Carstvo|seldžučki]] vladari, prethodnici Osmanlija, često dozvoljavali plemkinjama da igraju aktivnu ulogu u javnoj politici i poslovima, uprkos otporu drugih muških zvaničnika.<ref>{{Cite book|title = Continuity and Change in Medieval Persia|last = Lambton|first = Ann|publisher = Bibliotheca Persica|year = 1988|isbn=0887061338}}</ref> Tokom četrnaestog vijeka, uloga žena u vlasti počela je da se smanjuje. Ovo je bilo doba osmanske ekspanzije kada je većina sultana birala da "vodi s konja", krećući se sa dvorom savjetnika, [[vezir]]a i vjerskih vođa dok je vojska osvajala nove zemlje.<ref name=":0">{{Cite journal|title = Shifting Boundaries: Images of Ottoman Royal Women in the 16th and 17th Centuries|last = Peirce|first = Leslie|date = 1988|journal = Critical Matrix: Princeton Working Papers in Women's Studies }}</ref> Osmanska politika od petnaestog vijeka nadalje bila je slanje mladih prinčeva i njihovih majki na provincijske guvernerske položaje u [[Trabzon]]u, [[Manisa|Manisi]] i [[Amasija|Amasiji]] u [[Anadolija|Anadoliji]]. To je imalo za posljedicu da se sve žene sa vezama sa višim nivoima vlasti drže podalje od bilo kojeg mjesta gdje bi mogle imati značajnu moć. Praksa [[Fratricid|bratoubistva]] - u kojem bi uzdižući sultan pogubio svu svoju braću kako bi osigurao svoj prijestolje - učinila je žene i majke prinčeva još ovisnijim o njihovim muškarcima.<ref name=":0" /> == Rane godine == Situacija se počela mijenjati početkom 16. stoljeća sticanjem dva značajna događaja: kraja osmanske ekspanzije i apsorpcije [[Osmanski carski harem|Osmanskog carskog harema]] u samu palatu. Za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog, postalo je jasno da je širenje Carstva dostiglo svoje granice, s granicama koje su se protezale hiljadama kilometara u gotovo svim smjerovima. Sultan više nije mogao priuštiti dugotrajne vojne kampanje, posebno nakon neuspjeha [[Opsada Beča 1683.|opsade Beča]].<ref name=":0" /> [[File:Haseki Hürrem Sultan (Roxelana).jpg|thumb|Slika Hürrem Sultan koju je naslikao [[Tizian]]ov sljedbenik]] Osim toga, Sulejmanova vladavina označila je apsorpciju carskog harema u palatu i političku sferu, jer je postao prvi sultan koji se službeno oženio ženom po imenu Rokselana, kasnije poznatom kao Sultanija Hurrem.<ref>{{Cite journal|title = Ottoman Observers of Ottoman Decline|last = Lewis|first = Bernard|date = 1962|journal = Islamic Studies |volume=1 |issue = 1|pages = 71–87|jstor=20832621}}</ref> Prije Sultanata žena, sultan se nije ženio, već je držao harem robinja koje su mu rađale nasljednike, pri čemu je svaka konkubina rodila samo jednog sina, a zatim ga slijedila u provinciju koju su bile zadužene voditi umjesto da ostanu u [[Istanbul]]u.<ref name=":02"/> === Sultanija Hurem === Prva haseki sultanija bila je [[Rokselana|Sultanija Hurem]], žrtva krimske trgovine robljem i supruga Sulejmana Veličanstvenog, koja je postala poznata kao Sultanija Hurem nakon prelaska na islam. Za Rokselanu se pogrešno pretpostavljalo da je ruskog porijekla, vjerovatno zbog pogrešnog prijevoda njenog imena, a evropski posjetioci su je tretirali kao Ruskinju. Njeno porijeklo je zapravo bilo rusinsko.<ref name=":1">{{Cite journal|last=Yermolenko|first=Galina|date=april 2005|title=Roxolana: "The Greatest Empresse of the East"|url=https://archive.org/details/sim_muslim-world_2005-04_95_2/page/234|journal=Muslim World|volume=95|issue=2|page=234|doi=10.1111/j.1478-1913.2005.00088.x}}</ref> Njeno tursko ime Hurem značilo je "Smijalica" ili "Radostna", što svjedoči o njenom karakteru.<ref name=":1" /> Naučnici nisu sigurni kada je stigla u carski harem, jer nema podataka u evidenciji konkubina, iako dokumenti koji bilježe rođenje njenog prvog sina potvrđuju njeno prisustvo 1521.<ref>{{Cite book|title=The Imperial Harem: Women and Sovereignty in the Ottoman Empire|last=Peirce|first=Leslie|publisher=Oxford University Press|year=1993|location=New York, NY|pages=58}}</ref> Njen značaj je utvrđen brakom sa Sulejmanom nakon smrti njegove majke, kada je postala prva stvarna supruga sultana u više od dvjesto godina.<ref name=":02" /> Budući da su sve konkubine bile robinje, Rokselana je također postala prva konkubina oslobođena ropstva. Nova titula Haseki sultanija (koju Evropljani tumače kao "carica supruga"), stvorena za nju, nastavila se davati nekim od omiljenih supruga (supruga ili konkubina) kasnijih sultana.<ref name=":02" /> Hurem se bavila filantropijom, posebno izgradnjom zajedničkih prostora gdje su podanici mogli provoditi vrijeme.<ref name=":02" /> Najistaknutiji od njih bio je kompleks Haseki sultanije u Istanbulu, izgrađen 1530-ih, koji je uključivao ženski medicinski centar, školu, džamiju i narodnu kuhinju za ishranu siromašnih. Umrla je 1558. u Istanbulu, nakon smrti najstarijeg i najmlađeg sina.<ref name=":02" /> Gotovo petsto godina nakon njene smrti, tvrdnja o ruskom naslijeđu uklonjena je s njenog groba u januaru 2019.<ref>{{Cite web|url=https://en.interfax.com.ua/news/general/561610.html|title=Reference to Roxelana's Russian origin removed from label near her tomb in Istanbul at Ukraine's request|website=Interfax-Ukraine|language=en|access-date=1. 3. 2019}}</ref> == Politički značaj == [[File:Kösem portrait (cropped).jpg|right|thumb|[[Sultanija Kösem]] je bila najviše rangirana žena u osmanskoj historiji.]] U prvoj polovini 17. vijeka, šest sultana, od kojih su nekoliko bila djeca, preuzelo je prijestolje. Kao rezultat toga, neke valide sultanije vladale su i tokom perioda vlasti svojih sinova i tokom međuvlada.<ref>{{Cite book|title = The Imperial Harem: Women and Sovereignty in the Ottoman Empire|last = Peirce|first = Leslie|publisher = Oxford University Press|year = 1993}}</ref> Njihovu istaknutost nisu svi prihvatali. Uprkos njihovoj direktnoj vezi sa sultanima, valide sultanije su se često suočavale s protivljenjem vezira, kao i javnog mnjenja. Dok su njihovi muški prethodnici stekli naklonost javnosti vojnim osvajanjima i harizmom, ženske vođe morale su se oslanjati na carske ceremonije i izgradnju spomenika i javnih radova. Takvi javni radovi, poznati kao hajr ili djela pobožnosti, često su ekstravagantno građeni u ime sultana, što je bila tradicija za carske islamske žene.<ref name=":2">{{Cite book|title=The Imperial Harem: Gender and Power in the Ottoman Empire, 1520-1656|last=Peirce|first=Leslie|publisher=UMI Dissertation Information Service|year=1988|location=Ann Arbor, MI|pages=106}}</ref> Vjenčanja su bila čest razlog za slavlje i prilika za carske princeze da pokažu svoje bogatstvo i moć, a istovremeno promovišu dobrotvorne aktivnosti. Kako se kćerka [[Murat III|Murata III]] trebala udati za istaknutog admirala, darivala je novokovane novčiće svim prisutnima, a neki su odnijeli cijelu suknju punu bogatstva.<ref name=":0" /> Smrt sultanove supruge ili majke mogla je inspirirati još veću ekstravaganciju. Na primjer, smrt sultanije Hurem izazvala je mnoštvo ožalošćenih na ulicama, uključujući i samog sultana, od kojeg se obično očekivalo da se izolira u palači tokom sahrane člana porodice. Ovom prilikom, novčići i hrana dijeljeni su učesnicima sahrane kao počast velikodušnoj i brižnoj prirodi sultanije.<ref name=":0" /> Najtrajnija dostignuća mnogih supruga i majki sultana bili su njihovi veliki projekti javnih radova, obično u obliku džamija, škola i spomenika. Izgradnja i održavanje ovih projekata osigurali su ključnu ekonomsku likvidnost tokom perioda koji je inače obilježena ekonomskom stagnacijom i korupcijom, a istovremeno su ostavili snažne i dugotrajne simbole moći i dobrohotnosti sultanata. Iako je stvaranje javnih radova oduvijek bila obaveza sultanata, sultanije poput Sulejmanove majke i supruge poduzimale su projekte koji su bili veći i raskošniji od bilo koje žene prije njih - a i većine muškaraca.<ref name=":2" /> [[File:Ayasofya Hürrem Sultan Hamami.JPG|thumb|267x267px|Hamam Ajasofija je jedna od dobrotvornih fondacija izgrađenih u ime [[Rokselana|Sultanije Hurem]].]] === Sultanija Kösem === [[Sultanija Kösem]] (1589–1651), rođena na [[Tinos]]u, bila je najmoćnija i najviše rangirana žena u historiji Osmanskog Carstva. Bila je najpouzdaniji savjetnik sultana [[Ahmed I|Ahmeda I]] i njegove Haseki sultanija. Bila je aktivna u osmanskoj administraciji kao sultanova supruga. Historičari joj pripisuju zasluge za to što ga je uvjerila da poštedi život svom mlađem polubratu (koji je na kraju postao [[Mustafa I]]), čime je okončana višestoljetna praksa bratoubistva u Osmanskom Carstvu. Nakon što je Ahmed umro 1617, odigrala je ključnu ulogu u Mustafinom ustoličenju, a nakon njegovog drugog svrgavanja 1623, tri puta je postala [[Regent|Naib-I Saltanat]] (regentica), tokom maloljetništva svog sina [[Murat IV|Murata IV]] od 1623. do 1632, tokom nestabilne vladavine Ibrahima (vladao 1640–1648) i tokom rane vladavine svog unuka [[Mehmed IV|Mehmeda IV]] od 1648. do njenog atentata 2. septembra 1651. Kösem je imala neuporedivu političku moć i uticala je na vanjsku i domaću politiku carstva. === Sultanija Turhan === [[Sultanija Turhan]] je vladala Osmanskim Carstvom kao regent tokom maloljetstva svog sina Mehmeda IV od 1651. do 1656, nakon što je pobijedila u borbi sa svojom bakom (Sultanijom Kösem) za tu ulogu. Također je doprinijela odbrani carstva, trošeći velike količine novca na obnovu i utvrđivanje ključnih vojnih uporišta. Kada se njen sin Mehmed IV vratio iz uspješne vojne kampanje, Turhan je organizovala kraljevsku povorku kako bi se vratila njegovim ratnim putem i podijelila slavu njegove pobjede.<ref name=":0" /> Bila je odgovorna za izgradnju džamije Yeni u Eminönüu. == Opozicija == Iako je ovo bilo vrijeme kada su carske žene imale neviđenu moć, nisu bile bez protivnika. Godine 1582, [[Vezir|veliki vezir]] otvoreno je izrazio svoj bijes zbog prisustva valide sultanije u vijeću. Godine 1599, [[šejhul-islam]] se žalio na uplitanje valide u vladine poslove, posebno u imenovanja i smjene. Godine 1640, mletački ambasador pokušao je poslati pismo validi preko velikog vezira, koji je odbio da ga prenese, tvrdeći da je ona samo robinja bez vlastite moći.<ref name=":0" /> Takvo protivljenje implicira da je valida sultanija imala veliki autoritet, što je veziru bilo negodovanje. Mnogi savremeni strani ambasadori izvijestili su da su oni koji žele poslovati s Osmanskim Carstvom morali prije svih ostalih da se obrate sultanovoj majci.<ref name=":0" /> == Moćne sultanije tokom perioda == {| class="wikitable" !Ime !Rođena !Muž !Djeca !Umrla |- |[[Sultanija Ajše Hafsa|Ajše Hafsa]] |1478. |sultan [[Selim I]] |sultan [[Sulejman I|Sulejman Veličanstveni]], [[sultanija Hatidže]], [[sultanija Hafize]], [[sultanija Fatma]] i [[sultanija Bejhan]] |19. mart 1534. |- |[[Rokselana|Haseki Hurem]] |1502. |sultan [[Sulejman I|Sulejman Veličanstveni]] |[[Šehzade Mehmed|princ Mehmed]], [[sultanija Mihrimah]], [[Šehzade Abdulah|princ Abdulah]], sultan [[Selim II]], [[Šehzade Bajazid|princ Bajazid]] i [[Šehzade Cihangir|princ]] [[Šehzade Cihangir|Cihangir]] |15. april 1558. |- |[[Sultanija Nurbanu]] |1525. |sultan [[Selim II]] |sultan [[Murat III]], [[Sultanija Ismihan]], [[sultanija Šah]] i [[sultanija Gevherhan]] |7. decembar 1583. |- |[[Sultanija Safije]] |1550. |sultan [[Murat III]] |sultan [[Mehmed III]], [[Šehzade Mahmud|princ Mahmud]], [[Šehzade Sulejman|princ Sulejman]], [[Šehzade Selim|princ Selim]], [[Šehzade Osman|princ Osman]], [[sultanija Ajše]],[[sultanija Fatma]], [[sultanija Humašah]] i [[sultanija Mihrimah]] |1619. |- |[[Sultanija Handan]] |1567. |sultan [[Mehmed III]] |sultan [[Ahmed I]], [[Šehzade Selim|princ Selim]], [[Šehzade Sulejman|princ Sulejman]], [[sultanija Kameršah]] , [[sultanija Hatidže]], [[Šehzade Osman|princ Osman]] |9. novembar 1605. |- |[[Sultanija Halime]] |1571. |sultan Mehmed III |[[Šehzade Mahmud|princ Mahmud]], sultan [[Mustafa I]], sultanija Ajše i sultanija Šah |1643. |- |[[Sultanija Kösem]] |1589. |sultan [[Ahmed I]] |[[Šehzade Mehmed|princ Mehmed]], sultan [[Murat IV]], [[Šehzade Kasim|princ Kasim]], [[Šehzade Sulejman|princ Sulejman]], sultan [[Ibrahim I|Ibrahim]], sultanija Ajše, sultanija Fatma, sultanija Umigulsum i sultanija Hanzade |2. septembar 1651. |- |[[Sultanija Turhan Hatidže]] |1627. |sultan [[Ibrahim I|Ibrahim]] |sultan [[Mehmed IV]], sultanija Ajše, sultanija Gevherhan, sultanija Atike i sultanija Bejhan |4. avgust 1683. |- |[[Emetullah Râbi'a Gülnûş|Sultanija Emetulah Rabija Gulnuš]] |1642. |sultan [[Mehmed IV]] |sultan [[Mustafa II]], sultan [[Ahmed III]], sultanija Hatidže, sultanija Fatma, sultanija Umigulsum i sultanija Ajše |6. novembar 1715. |} == Reference == {{Refspisak}} === Dodatna literatura === * İlhan Akşit. ''The Mystery of the Ottoman Harem''. Akşit Kültür Turizm Yayınları. {{ISBN|975-7039-26-8}} * Leslie P. Peirce. ''The Imperial Harem: Women and Sovereignty in the Ottoman Empire''. Oxford University Press (1993). {{ISBN|978-0-19-508677-5}} {{Islamske teme}} {{Turska po temama}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Sultanat žena]] [[Kategorija:Historiografija Osmanskog Carstva]] 5ggfj8tzppxxiqpaicn57mmlnd2jazn Eukariotski faktor inicijacije 0 531933 3829777 3823048 2026-04-12T22:31:02Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829777 wikitext text/x-wiki '''Eukariotski faktori inicijacije''' ('''eIF-ovi''') su [[protein]]i ili [[proteinski kompleks]]i uključeni u inicijacijsku fazu [[eukariotska translacija|eukariotske translacije]]. Ovi proteini pomažu u stabilizaciji formiranja ribosomskih preinicijacijskih kompleksa oko [[startni kodon|početnog]] [[kodon]]a i važan su ulaz za [[Post-transkripcijska regulacija|regulaciju gena nakon transkripcije]]. Nekoliko [[inicijacijski faktor|inicijacijskih faktora]] formira kompleks s malom [[40S]] ribosomskom podjedinicom i [[metionin|Met]]-[[tRNK]]<sub>i</sub><sup>Met</sup> koji se naziva [[43S preinicijacijski kompleks]] (43S PIC). Dodatni faktori [[eIF4F]] kompleksa (eIF4A, E i G) regrutuju 43S PIC na 5' cap strukturu [[iRNK]], odakle 43S čestica skenira 5'-->3' duž iRNK, kako bi došla do AUG početnog kodona. Prepoznavanje početnog kodona od strane Met-tRNK<sub>i</sub><sup>[[metionin|Met]]</sup> podstiče oslobađanje zatvorenog fosfata i [[eIF1]] da bi se formirao [[48S preinicijacijski kompleks]] (48S PIC), nakon čega slijedi veliko regrutovanje ribosomskih podjedinica [[60S]], da bi se formirao [[eukariotski ribosom (80S)|ribosom 80S]].<ref name=jackson2010>{{cite journal | vauthors = Jackson RJ, Hellen CU, Pestova TV | title = The mechanism of eukaryotic translation initiation and principles of its regulation | journal = Nature Reviews Molecular Cell Biology | volume = 11 | issue = 2 | pages = 113–27 | date = februar 2010 | pmid = 20094052 | pmc = 4461372 | doi = 10.1038/nrm2838 }}</ref> Postoji mnogo više eukariotskih inicijacijskih faktora nego [[prokariotski inicijacijski faktori|prokariotskih inicijacijskih faktora]], što odražava veću biološku složenost eukariotske translacije. Postoji najmanje dvanaest eukariotskih inicijacijskih faktora, sastavljenih od mnogo više polipeptida, a oni su opisani u nastavku.<ref name="Aitken">{{cite journal | vauthors = Aitken CE, Lorsch JR | title = A mechanistic overview of translation initiation in eukaryotes | journal = Nature Structural & Molecular Biology | volume = 19 | issue = 6 | pages = 568–76 | date = juni 2012 | pmid = 22664984 | doi = 10.1038/nsmb.2303 | s2cid = 9201095 }}</ref> == eIF1 and eIF1A == [[eIF1]] i [[EIF1AX|eIF1A]] vežu se za kompleks ribosomske podjedinice 40S i iRNK. Zajedno induciraju "otvorenu" konformaciju kanala za vezivanje iRNK, što je ključno za skeniranje, isporuku [[tRNK]] i početak prepoznavanja kodona.<ref name="Passmore">{{cite journal | vauthors = Passmore LA, Schmeing TM, Maag D, Applefield DJ, Acker MG, Algire MA, Lorsch JR, Ramakrishnan V | title = The eukaryotic translation initiation factors eIF1 and eIF1A induce an open conformation of the 40S ribosome | journal = Molecular Cell | volume = 26 | issue = 1 | pages = 41–50 | date = april 2007 | pmid = 17434125 | doi = 10.1016/j.molcel.2007.03.018 | doi-access = free }}</ref> Posebno, disocijacija eIF1 od podjedinice 40S se smatra ključnim korakom u prepoznavanju [[startni kodon|početnog kodona]].<ref name="Yuen-Nei">{{cite journal | vauthors = Cheung YN, Maag D, Mitchell SF, Fekete CA, Algire MA, Takacs JE, Shirokikh N, Pestova T, Lorsch JR, Hinnebusch AG | title = Dissociation of eIF1 from the 40S ribosomal subunit is a key step in start codon selection in vivo | journal = Genes & Development | volume = 21 | issue = 10 | pages = 1217–30 | date = maj 2007 | pmid = 17504939 | pmc = 1865493 | doi = 10.1101/gad.1528307 }}</ref> eIF1 i eIF1A su mali proteini (13, odnosno kod ljudi 16 kDa) i oba su komponente [[preinicijacijski kompleks 43S|43S PIC]]. eIF1 se veže blizu ribosomskog [[P-mjesto|P-mjesta]], dok se eIF1A veže blizu [[A-mjesto|A-mjesta]], na način sličan strukturno i funkcionalno srodnim bakterijskim ekvivalentima [[Prokariotski inicijacijski faktor-1|IF3]] i [[Prokariotski inicijacijski faktor-3|IF1]].<ref name="Fraser">{{cite journal | vauthors = Fraser CS | title = Quantitative studies of mRNA recruitment to the eukaryotic ribosome | journal = Biochimie | volume = 114 | pages = 58–71 | date = juli 2015 | pmid = 25742741 | pmc = 4458453 | doi = 10.1016/j.biochi.2015.02.017 }}</ref> == eIF2 == {{glavni|eIF2}} eIF2 je glavni proteinski kompleks odgovoran za isporuku inicijacijske [[tRNK]] do P-mjesta preinicijacijskog kompleksa, kao ternarni kompleks koji sadrži Met-[[tRNK]]<sub>i</sub><sup>[[metionin|Met]]</sup> i GTP (eIF2-TC). eIF2 ima specifičnost za metioninom nabijenu inicijacijsku tRNK, što se razlikuje od drugih metioninom nabijenih tRNK, koje se koriste za elongaciju polipeptidnog lanca. Ternarni kompleks eIF2 ostaje vezan za P-mjesto dok se [[iRNK]] veže za 40s ribosom i kompleks počinje skenirati iRNK. Nakon što se početni kodon AUG prepozna i locira na P-mjestu, eIF5 stimulira hidrolizu eIF2-GTP, efektivno ga prebacujući u oblik vezan za [[gvanozin-difosfat|GDP]] putem kontroliranog oslobađanja fosfata.<ref name="Aitken"/> [[Hidroliza]] eIF2-GTP omogućava konformacijsku promjenu kako bi se skenirajući kompleks promijenio u 48S inicijacijski kompleks s inicijatorskom tRNK-Met antikodon bazom uparenom s AUG-om. Nakon što se inicijacijski kompleks formira, podjedinica 60S se spaja i eIF2, zajedno s većinom inicijacijskih faktora, disocira se iz kompleksa, omogućavajući podjedinici 60S da se veže. eIF1A i eIF5B-GTP ostaju vezani jedan za drugi na A-mjestu i moraju se hidrolizirati da bi se oslobodili i pravilno pokrenuli elongaciju.<ref>{{Cite book|vauthors=Lodish H, Berk A, Kaiser CA, Krieger M, Bretscher A, Ploegh H, Amon A, Martin KC|title=Molecular Cell Biology|edition=8th|language=en|isbn=978-1-4641-8339-3|lccn=2015957295|year=2016|publisher=W. H. Freeman and Company|location=New York}}</ref>{{rp|191-192}} eIF2 ima tri podjedinice, eIF2-[[EIF2S1|α]], [[EIF2S2|β]] i [[EIF2S3|γ]]. Bivša α-podjedinica je meta regulatorne fosforilacije i od posebnog je značaja za ćelije koje možda trebaju globalno isključiti sintezu proteina kao odgovor na događaje [[ćelijske signalizacije]]. Kada se fosforilira, sekvestrira [[eIF2B]] (ne treba ga miješati sa eIF2β), [[faktor zamjene gvaninskih nukleotida|GEF]]. Bez ovog GEF-a, GDP se ne može zamijeniti za GTP, a translacija je potisnuta. Jedan primjer za to je represija translacije izazvana eIF2α koja se javlja u [[retikulocitima]] kada im nedostaje željeza. U slučaju virusne infekcije, [[protein kinaza R]] (PKR) fosforilira eIF2α kada se [[dsRNA]] detektuje u mnogim višećelijskim organizmima, što dovodi do ćelijske smrti. Proteini [[eIF2A]] i [[eIF2D]] se tehnički nazivaju 'eIF2', ali nijedan nije dio eIF2 heterotrimera i čini se da igraju jedinstvene funkcije u translaciji. Umjesto toga, čini se da su uključeni u specijalizirane puteve, kao što su 'eIF2-nezavisna' inicijacija ili ponovna inicijacija translacije. == eIF3 == {{glavni|eIF3}} [[Eukariotski inicijacijski faktor 3|eIF3]] se nezavisno veže za ribosomsku podjedinicu [[40S]], višestruke inicijacijske faktore i ćelijsku i virusnu [[iRNK]].<ref name="Hinnebusch">{{cite journal | vauthors = Hinnebusch AG | title = eIF3: a versatile scaffold for translation initiation complexes | url = https://archive.org/details/sim_trends-in-biochemical-sciences_2006-10_31_10/page/552 | language = en | journal = Trends in Biochemical Sciences | volume = 31 | issue = 10 | pages = 553–62 | date = oktobar 2006 | pmid = 16920360 | doi = 10.1016/j.tibs.2006.08.005 }}</ref> Kod [[sisar]]a, [[eIF3]] je najveći inicijacijski faktor, sastavljen od 13 podjedinica (a-m). Ima molekularnu težinu od ~800 kDa i kontrolira sastavljanje [[40S]] [[ribosom]]ske podjedinice na iRNK koja ima [[pet-prim kapa|5' kapu]] ili [[unutrašnje mjesto ulaska ribosoma|IRES]]. eIF3 može koristiti [[eIF4F]] kompleks, ili alternativno tokom interne inicijacije, [[Unutrašnje mjesto ulaska ribosoma|IRES]], da pozicionira lanac mRNA blizu mjesta izlaska 40S ribosomske podjedinice, čime se promovira sastavljanje funkcionalnog pre-inicijacijskog kompleksa. Kod mnogih ljudskih [[karcinom]]a, eIF3 podjedinice su prekomjerno eksprimirane (podjedinice a, b, c, h, i i m) i nedovoljno eksprimirane (podjedinice e i f).<ref>{{cite journal | vauthors = Hershey JW | title = The role of eIF3 and its individual subunits in cancer | journal = Biochimica et Biophysica Acta (BBA) - Gene Regulatory Mechanisms | volume = 1849 | issue = 7 | pages = 792–800 | date = juli 2015 | pmid = 25450521 | doi = 10.1016/j.bbagrm.2014.10.005 }}</ref> Jedan potencijalni mehanizam za objašnjenje ove disregulacije dolazi od otkrića da eIF3 veže specifičan skup iRNK transkripata regulatora [[čelijska proliferacija|proliferaciju ćelija]] i reguliše njihovu translaciju.<ref name="Holz">{{cite journal | vauthors = Holz MK, Ballif BA, Gygi SP, Blenis J | title = mTOR and S6K1 mediate assembly of the translation preinitiation complex through dynamic protein interchange and ordered phosphorylation events | journal = Cell | volume = 123 | issue = 4 | pages = 569–80 | date = novembar 2005 | pmid = 16286006 | doi = 10.1016/j.cell.2005.10.024 | doi-access = free }}</ref> == eIF4 == {{glavni|eIF4F}} Kompleks [[eukariotski inicijacijski faktor 4F|eIF4F]] sastoji se od tri podjedinice: [[eIF4A]], [[eIF4E]] i [[eIF4G]]. Svaka podjedinica ima više ljudskih izoformi, a postoje i dodatni eIF4 proteini: [[eIF4B]] i [[eIF4H]]. eIF4G je proteinski skelet od 175,5 kDa koji interreaguje sa [[eIF3]] i [[poli(A)-vezujući protein|poli(A)-vezujućim proteinom]] (PABP), kao i sa ostalim članovima eIF4F kompleksa. eIF4E prepoznaje i veže se za 5' kapu strukture iRNK, dok se eIF4G veže za PABP, koji se veže za [[poli(A) rep]], potencijalno cirkulizujući i aktivirajući vezanu mRNA. eIF4A, a [[kutija DEAD]] RNK [[helikaza]] je važna za razdvajanje sekundarnih struktura [[iRNK]]. eIF4B sadrži dva domena za vezivanje RNK od kojih jedan nespecifično interraguje sa iRNK, dok se drugi specifično veže za 18S dio male ribosomske podjedinice. Djeluje kao sidro, kao i kritični kofaktor za eIF4A. Također je supstrat S6K, a kada se fosforilira, podstiče formiranje pre-inicijacijskog kompleksa. Kod kičmenjaka, eIF4H je dodatni inicijacijski faktor sa sličnom funkcijom kao eIF4B. == eIF5, eIF5A i eIF5B == [[eIF5A|eIF5]] je [[GTPaza-aktivirajući protein]], koji pomaže velikoj ribosomskoj podjedinici da se poveže s malom podjedinicom. Potreban je za GTP-hidrolizu putem eIF2. [[eIF5A]] je [[eukariot]]ski homolog [[faktora elongacije P|EF-P]]. Pomaže kod elongacije i također igra ulogu u terminaciji. EIF5A sadrži neobičnu aminokiselinu [[hipuzin]].<ref>{{cite journal |last1=Schuller |first1=AP |last2=Wu |first2=CC |last3=Dever |first3=TE |last4=Buskirk |first4=AR |last5=Green |first5=R |title=eIF5A Functions Globally in Translation Elongation and Termination. |journal=Molecular Cell |date=20. 4. 2017 |volume=66 |issue=2 |pages=194–205.e5 |doi=10.1016/j.molcel.2017.03.003 |pmid=28392174|pmc=5414311 }}</ref> [[eIF5B]] je [[GTPaza]] i uključen je u sastavljanje cijelog ribosoma. To je funkcionalni eukariotski analog bakterijskog [[Prokariotski inicijacijski faktor-2|IF2]].<ref name="Allen">{{cite journal | vauthors = Allen GS, Frank J| title = Structural insights on the translation initiation complex: ghosts of a universal initiation complex | journal = Molecular Microbiology | volume = 63 | issue = 4 | pages = 941–50 | date = februar 2007 | pmid = 17238926 | doi = 10.1111/j.1365-2958.2006.05574.x | doi-access = free }}</ref> == eIF6 == {{glavni| eIF6}} [[eIF6]] vrši istu inhibiciju sklapanja ribosoma kao i eIF3, ali se veže za [[60S|veliku podjedinicu]]. == Također pogledajte == *[[Eukariotska translacija]] *[[DDX3X|Ded1/DDX3]] *[[DHX29]] == Reference == {{reflist}} == Dodatni izvori == {{refbegin}} * {{cite journal | vauthors = Fraser CS, Doudna JA | title = Structural and mechanistic insights into hepatitis C viral translation initiation | journal = Nature Reviews. Microbiology | volume = 5 | issue = 1 | pages = 29–38 | date = januar 2007 | pmid = 17128284 | doi = 10.1038/nrmicro1558 | s2cid = 638721 }} * {{cite journal | vauthors = Malys N, McCarthy JE | title = Translation initiation: variations in the mechanism can be anticipated | journal = Cellular and Molecular Life Sciences | volume = 68 | issue = 6 | pages = 991–1003 | date = mart 2011 | pmid = 21076851 | doi = 10.1007/s00018-010-0588-z | s2cid = 31720000 | pmc = 11115079 }} {{refend}} == Vanjski linkovi == * {{MeshName|Eukaryotic+Initiation+Factors}} {{GenetičkaTranslacija}} [[Kategorija:Helikaze]] [[Kategorija:Molekularna biologija]] [[Kategorija:Biosinteza proteina]] [[Kategorija:Ekspresija gena]] 1hr46d5fmbwg10chkvxngi1tu06gdrs RNK-aktivirana protein-kinaza 0 531957 3829770 3822946 2026-04-12T21:16:16Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829770 wikitext text/x-wiki {{Infokutija gen}} '''RNK-aktivirana protein-kinaza''', također poznata kao '''protein-kinaza R''' ('''PKR'''), '''interferonom inducirana, dvolančana RNK-aktivirana protein-kinaza''' ili '''eukariotski faktor inicijacije translacije 2-alfa kinaza 2''' ('''EIF2AK2''') je [[enzim]] koji je kod [[ljudi]] [[kodon|kodiran]] [[gen]]om '''EIF2AK2''' na [[hromosom 2|hromosomu 2]].<ref name="entrez">{{cite web | title = Entrez Gene: EIF2AK2 eukaryotic translation initiation factor 2-alpha kinase 2 | url = https://www.ncbi.nlm.nih.gov/gene?db=gene&cmd=retrieve&dopt=default&list_uids=5610&rn=1 }}</ref><ref name="pmid1351683">{{cite journal | vauthors = Feng GS, Chong K, Kumar A, Williams BR | date = juni 1992 | title = Identification of double-stranded RNA-binding domains in the interferon-induced double-stranded RNA-activated p68 kinase | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 89 | issue = 12 | pages = 5447–5451 | doi = 10.1073/pnas.89.12.5447 | pmc = 49309 | pmid = 1351683 | doi-access = free | bibcode = 1992PNAS...89.5447F }}</ref> PKR je [[serin]]/[[tirozin]]-[[kinaza]] duga 551 aminokiselinu <ref>{{cite journal | vauthors = Gupta P, Taiyab A, Hassan MI | date = januar 2021 | title = Emerging role of protein kinases in diabetes mellitus: From mechanism to therapy | veditors = Donev R | journal = Advances in Protein Chemistry and Structural Biology | volume = 124 | pages = 47–85 | doi = 10.1016/bs.apcsb.2020.11.001 | pmid = 33632470 | publisher = Academic Press | series = Protein Kinases in Drug Discovery | isbn = 978-0-323-85313-2 | s2cid = 229608384 }}</ref> PKR se može inducirati različitim mehanizmima stresa i štiti od [[virusna infekcija|virusnih infekcija]].<ref>{{cite journal | vauthors = Bou-Nader C, Gordon JM, Henderson FE, Zhang J | date = maj 2019 | title = The search for a PKR code-differential regulation of protein kinase R activity by diverse RNA and protein regulators | journal = RNA | volume = 25 | issue = 5 | pages = 539–556 | doi = 10.1261/rna.070169.118 | pmc = 6467004 | pmid = 30770398 }}</ref> Također ima ulogu u nekoliko signalnih puteva.<ref name="Matz_2019">{{cite journal | vauthors = Matz KM, Guzman RM, Goodman AG | date = 1. 1. 2019 | title = The Role of Nucleic Acid Sensing in Controlling Microbial and Autoimmune Disorders | veditors = Vanpouille-Box C, Galluzzi L | journal = International Review of Cell and Molecular Biology | volume = 345 | pages = 35–136 | doi = 10.1016/bs.ircmb.2018.08.002 | pmc = 6445394 | pmid = 30904196 | publisher = Academic Press | series = Nucleic Acid Sensing and Immunity - Part B | isbn = 978-0-12-815981-1 }}</ref><ref name="Lee_2020">{{cite journal | vauthors = Lee YS, Kunkeaw N, Lee YS | date = mart 2020 | title = Protein kinase R and its cellular regulators in cancer: An active player or a surveillant? | journal = Wiley Interdisciplinary Reviews. RNA | volume = 11 | issue = 2 | doi = 10.1002/wrna.1558 | pmid = 31231984 | s2cid = 195327674 | url = https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/wrna.1558 | url-access = subscription }}</ref> ==Aminokiselinska sekvenca== {{legenda aminokiselina}} |content=<table style="font-family:monospace;"> <tr style="text-align:right;"><th>10</th><th></th><th>20</th><th></th><th>30</th><th></th><th>40</th><th></th><th>50</th></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>MAGDLSAGFF</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>MEELNTYRQK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>QGVVLKYQEL</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>PNSGPPHDRR</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>FTFQVIIDGR</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>EFPEGEGRSK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>KEAKNAAAKL</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>AVEILNKEKK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>AVSPLLLTTT</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>NSSEGLSMGN</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>YIGLINRIAQ</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>KKRLTVNYEQ</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>CASGVHGPEG</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>FHYKCKMGQK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>EYSIGTGSTK</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>QEAKQLAAKL</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>AYLQILSEET</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>SVKSDYLSSG</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>SFATTCESQS</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>NSLVTSTLAS</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>ESSSEGDFSA</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>DTSEINSNSD</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>SLNSSSLLMN</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>GLRNNQRKAK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>RSLAPRFDLP</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>DMKETKYTVD</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>KRFGMDFKEI</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>ELIGSGGFGQ</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>VFKAKHRIDG</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>KTYVIKRVKY</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>NNEKAEREVK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>ALAKLDHVNI</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>VHYNGCWDGF</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>DYDPETSDDS</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>LESSDYDPEN</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>SKNSSRSKTK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>CLFIQMEFCD</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>KGTLEQWIEK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>RRGEKLDKVL</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>ALELFEQITK</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>GVDYIHSKKL</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>IHRDLKPSNI</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>FLVDTKQVKI</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>GDFGLVTSLK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>NDGKRTRSKG</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>TLRYMSPEQI</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>SSQDYGKEVD</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>LYALGLILAE</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>LLHVCDTAFE</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>TSKFFTDLRD</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>GIISDIFDKK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>EKTLLQKLLS</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>KKPEDRPNTS</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>EILRTLTVWK</td><td style="background-color: #f9f9f9;"></td><td>KSPEKNERHT</td></tr> <tr style="background-color: #eee;"><td>C</td></tr> </table> == Mehanizam djelovanja == Protein kinazu-R aktivira [[dvolančana RNK]] (dsRNP+), koja u ćelije ulazi virusnom infekcijom.<ref name="Matz_2019"/> U situacijama virusne infekcije, dsRNK stvorena virusnom replikacijom i [[ekspresija gena|ekspresijom gena]] veže se za [[N-terminal]]ni domen, aktivirajući protein.<ref name="Matz_2019"/> Aktivacija PKR putem dsRNK zavisi od dužine, što zahtijeva da dsRNK bude duga 30 [[bazni par|bp]] da bi se vezala za molekule PKR.<ref name="Matz_2019"/> Međutim, višak dsRNK može smanjiti aktivaciju PKR.<ref name="Matz_2019"/> Vjeruje se da vezivanje za dsRNK aktivira PKR indukujući [[dimerizacija proteina|dimerizaciju]] kinaznih domena i naknadne reakcije auto[[fosforilacija|fosforilacije]].<ref name="Matz_2019"/> Još nije utvrđeno da li PKR se aktivira u cis-položaju, pri čemu aktivacijska petlja protomera dopire do vlastitog katalitskog mjesta, ili u trans-položaju, pri čemu se aktivacijska petlja fosforilira u geometriji licem u lice, pomoću konjugiranog protomera.<ref>{{cite journal | vauthors = Mayo CB, Erlandsen H, Mouser DJ, Feinstein AG, Robinson VL, May ER, Cole JL | date = juli 2019 | title = Structural Basis of Protein Kinase R Autophosphorylation | journal = Biochemistry | volume = 58 | issue = 27 | pages = 2967–2977 | doi = 10.1021/acs.biochem.9b00161 | pmc = 6615999 | pmid = 31246429 }}</ref> PKR se također može aktivirati proteinom [[PRKRA|PACT]] putem fosforilacije S287 na njegovom M3 domenu.<ref name="Gal-Ben-Ari_2019">{{cite journal | vauthors = Gal-Ben-Ari S, Barrera I, Ehrlich M, Rosenblum K | date = 2019 | title = PKR: A Kinase to Remember | journal = Frontiers in Molecular Neuroscience | volume = 11 | article-number = 480 | doi = 10.3389/fnmol.2018.00480 | pmc = 6333748 | pmid = 30686999 | doi-access = free }}</ref> [[Promotor (genetika)|promotorska regija]] PKR-a ima elemente odgovora stimulirane interferonom na koje se [[interferon tipa I|interferoni tipa I (IFN)]] vežu kako bi inducirali transkripciju PKR gena.<ref name="Gal-Ben-Ari_2019" /><ref name="Smyth_2021">{{cite journal | vauthors = Smyth R, Sun J | date = 2021 | title = Protein Kinase R in Bacterial Infections: Friend or Foe? [[| journal = Frontiers in Immunology | volume = 12| doi = 10.3389/fimmu.2021.702142 | pmc = 8297547 | pmid = 34305942 | doi-access = free }}</ref> Neka istraživanja ukazuju na to da PKR mogu stimulirati [[protein toplotnog šoka|proteine toplotnog šoka]], [[heparin]], [[faktor rasta|faktore rasta]], bakterijske infekcije, proupane [[citokin]]e, [[ROS|reaktivne vrste kisika]], oštećenje DNK, mehanički [[stres]] i prekomjeran unos hranjivih tvari.<ref name="Gal-Ben-Ari_2019" /> Jednom aktivan, PKR je u stanju fosforilirati eukariotski faktor inicijacije translacije [[EIF2S1|eIF2α]].<ref name="Gal-Ben-Ari_2019" /> Ovo inhibira daljnju translaciju ćelijske mRNA, čime se sprječava sinteza virusnih proteina.<ref name="Lee_2020" /> Sveukupno, ovo dovodi do apoptoze virusom zaraženih ćelija kako bi se spriječilo daljnje širenje virusa. PKR također može izazvati [[apoptoza|apoptozu]] kod bakterijske infekcije reagirajući na LPS i proinflamatorne citokine.<ref name="Lee_2020"/> [[Apoptoza]] se također može dogoditi putem PKR aktivacije signalnog puta [[FADD]] i [[kaspaza]].<ref name="Smyth_2021" /> PKR također ima proinflamatorne funkcije, jer može posredovati u aktivaciji [[transkripcijski faktor|transkripcijskog faktora]] [[NF-κB|NF-kB]], fosforilacijom njegove inhibitorne podjedinice, IkB.<ref name="Smyth_2021"/> To dovodi do ekspresije [[molekula ćelijske adhezije|molekula adhezije]] i transkripcijskih faktora koji ih aktiviraju, što izaziva upalne odgovore poput lučenja proupalnih citokina.<ref name="Gal-Ben-Ari_2019"/> PKR također aktivira nekoliko [[MAPK/ERK put|mitogenom aktiviranih protein-kinaza (MAPK)]] što dovodi do upale.<ref name="Smyth_2021"/> Da bi uravnotežio efekte apoptoze i upale, PKR ima regulatorne funkcije. Aktivni PKR je također u stanju aktivirati tumorski supresor [[PP2A]] koji reguliše [[ćelijski ciklus]] i [[metabolizam]].<ref>{{cite journal | vauthors = Cheng X, Byrne M, Brown KD, Konopleva MY, Kornblau SM, Bennett RL, May WS | date = septembar 2015 | title = PKR inhibits the DNA damage response, and is associated with poor survival in AML and accelerated leukemia in NHD13 mice | journal = Blood | volume = 126 | issue = 13 | pages = 1585–1594 | doi = 10.1182/blood-2015-03-635227 | pmc = 4582335 | pmid = 26202421 }}</ref> There is also evidence that PKR is [[Autophagy|autophagic]] as a regulatory mechanism.<ref name="Smyth_2021" /> [[slika:Figure of PKR signalling pathways.png|thumb|370x370px|Slika prikazuje različite signalne puteve u kojima ima ulogu aktivirani PKR. Većina rezultata ovih puteva pomaže u borbi protiv virusne infekcije i regulaciji imunskog odgovora, dajući PKR apoptotsku i proupalnu funkcionalnost.]] == PKR stresni put == PKR je u središtu ćelijskog odgovora na različite signale stresa kao što su [[pathogen]]i, nedostatak hranjivih tvari, [[citokin]]i, [[zračenje]], mehanički stres ili [[ER-stres]].<ref name="Gal-Ben-Ari_2019"/> PKR put dovodi do stresnog odgovora putem aktivacije drugih stresnih puteva kao što su [[JNK]], [[p38 mitogenom aktivirana proteinska kinaza|p38]], [[NFkB]], [[PP2A]] i [[fosforilacija]] [[EIF2S1|eIF2α]].<ref name="Lee_2020"/> ER-stres uzrokovan viškom nerazvijenih proteina dovodi do upalnih odgovora.<ref name="Lee_2007">{{cite journal | vauthors = Lee ES, Yoon CH, Kim YS, Bae YS | date = septembar 2007 | title = The double-strand RNA-dependent protein kinase PKR plays a significant role in a sustained ER stress-induced apoptosis | journal = FEBS Letters | volume = 581 | issue = 22 | pages = 4325–4332 | doi = 10.1016/j.febslet.2007.08.001 | pmid = 17716668 | bibcode = 2007FEBSL.581.4325L | s2cid = 45865684 | doi-access = free }}</ref> PKR doprinosi ovom odgovoru interakcijom s nekoliko upalnih [[kinaza]], kao što su IKK, JNK, ElF2α, receptori [[insulin]]a i drugi.<ref name="Lee_2007"/> Ovaj metabolički aktivirani inflamasom naziva se metabolički inflamasom ili metaflamasom.<ref name="pmid17158706">{{cite journal | vauthors = García MA, Gil J, Ventoso I, Guerra S, Domingo E, Rivas C, Esteban M | date = decembar 2006 | title = Impact of protein kinase PKR in cell biology: from antiviral to antiproliferative action | journal = Microbiology and Molecular Biology Reviews | volume = 70 | issue = 4 | pages = 1032–1060 | doi = 10.1128/MMBR.00027-06 | pmc = 1698511 | pmid = 17158706 }}</ref><ref name="pmid20303879">{{cite journal | vauthors = Hotamisligil GS | date = mart 2010 | title = Endoplasmic reticulum stress and the inflammatory basis of metabolic disease | journal = Cell | volume = 140 | issue = 6 | pages = 900–917 | doi = 10.1016/j.cell.2010.02.034 | pmc = 2887297 | pmid = 20303879 }}</ref> Putem JNK signalnog puta, PKR također ima ulogu u insulinskoj rezistenciji, [[dijabetes]]u i [[gojaznost]]i< fosforilacijom [[IRS1]].<ref name="Mu_2016">{{cite book | vauthors = Mu X, Ahmad S, Hur S | date = 1. 1. 2016 | title = Endogenous Retroelements and the Host Innate Immune Sensors | veditors = Alt FW | volume = 132 | pages = 47–69 | doi = 10.1016/bs.ai.2016.07.001 | pmc = 5135014 | pmid = 27769507 | series = Advances in Immunology | publisher = Academic Press | isbn = 978-0-12-804797-2 }}</ref> Inhibicija PKR kod miševa dovela je do smanjenja upale u masnom tkivu, povećane osjetljivosti na insulin i ublažavanja simptoma dijabetesa.<ref name="Mu_2016"/> PKR također učestvuje u [[odgovor mitohondrijskog nesklopljenog proteina|odgovoru mitohondrijskog nesklopljenog proteina (UPR<sup>mt</sup>)]].<ref name="Rath_2012" /> Ovdje se PKR inducira putem transkripcijskog faktora [[transkripcijski faktor AP-1|AP-1]] i aktivira neovisno od PACT-a.<ref name="Rath_2012">{{cite journal | vauthors = Rath E, Berger E, Messlik A, Nunes T, Liu B, Kim SC, Hoogenraad N, Sans M, Sartor RB, Haller D | date = septembar 2012 | title = Induction of dsRNA-activated protein kinase links mitochondrial unfolded protein response to the pathogenesis of intestinal inflammation | journal = Gut | volume = 61 | issue = 9 | pages = 1269–1278 | doi = 10.1136/gutjnl-2011-300767 | pmc = 4514769 | pmid = 21997551 }}</ref> U ovom kontekstu, pokazalo se da je PKR relevantan za upalu crijeva.<ref name="Rath_2012"/> == Virusna odbrana == Virusi su razvili mnoge mehanizme za suzbijanje PKR mehanizma. To se može učiniti [[mamag dsRNK|mamcem dsRNK]], degradacijom, skrivanjem virusne [[dsRNK]], blokadom dimerizacije, defosforilacijom supstrata ili [[pseudosupstrat]]om. Neki mehanizmi su još uvijek nepoznati, naprimjer, kod infekcije [[virus limfocitnog koriomeningitisa|virusom limfocitnog koriomeningitisa]] PKR ne prepoznaje virus,<ref name="ReferenceB">{{Cite journal | vauthors = Witwit H, Khafaji R, Salaniwal A, Kim AS, Cubitt B, Jackson N, Ye C, Weiss SR, Martinez-Sobrido L, de la Torre JC | date = 19. 3. 2024 | title = Activation of protein kinase receptor (PKR) plays a pro-viral role in mammarenavirus-infected cells | veditors = Dutch RE | journal = Journal of Virology | volume = 98 | issue = 3 | doi = 10.1128/jvi.01883-23 | pmc = 10949842 | pmid = 38376197 | language = en | issn = 0022-538X }}</ref> i sadašnja anti-dsRNK antitijela imaju ograničenja u detekciji [[dvolančana RNK|dsRNK]] vrsta negativno lančanih RNK-virusa,<ref>{{Cite journal | vauthors = Weber F, Wagner V, Rasmussen SB, Hartmann R, Paludan SR | date = 15. 5. 2006 | title = Double-Stranded RNA Is Produced by Positive-Strand RNA Viruses and DNA Viruses but Not in Detectable Amounts by Negative-Strand RNA Viruses | journal = Journal of Virology | volume = 80 | issue = 10 | pages = 5059–5064 | doi = 10.1128/JVI.80.10.5059-5064.2006 | pmid = 16641297 | pmc = 1472073 | language = en | issn = 0022-538X }}</ref> što zahtijeva korištenje drugačijeg pristupa za razumijevanje ovog mehanizma virusne odbrane. Naprimjer, [[Epstein-Barrov virus]] (EBV) koristi gen [[EBER#EBER1|EBER1]] za proizvodnju mamca dsRNK. To dovodi do [[karcinom]]a kao što su [[Burkittov limfom]], [[Hodgkinova bolest]], [[nazofarinksni karcinom]] i razne [[leukemije]]. {| class="wikitable" |+ Virusni odbrambeni mehanizmi protiv PKR |- ! Vrsta odbrane !! Virus !! Molekula |- |rowspan=3| [[Mamac dsRNK]]|| [[Adenovirus]] || [[VAI RNK]] |- | [[Epstein-Barr virus]] || [[EBER]] |- | [[HIV]] || [[Element odgovora trans-aktivacije|TAR]] |- | Degradacija PKR || [[Poliovirus]] || [[2Apro|2A<sup>pro</sup>]] |- |rowspan=3| Sakrij virusnu dsRNA || [[Virus vakcinije]] || [[Vaccinia#Otpornost domaćina|E3L]] |- | [[Reovirus]] || [[σ3]] |- | [[Virus gripe]] || [[NS1 protein gripe|NS1]] |- |rowspan=2| Blok dimerizacije || Virus gripe || [[DNAJC3|p58<sup>IPK</sup>]] |- | [[Virus hepatitisa C]] || [[NS5A]] |- |rowspan=2| [[Pseudosupstrat]] || Virus vakcinije || [[Vakcinacija#Otpornost domaćina|K3L]] |- | [[HIV]] || [[Tat (HIV)|Tat]] |- | Defosforilacija supstrata || [[Virus herpes simpleks]]a || [[ICP34.5]] |- |Nepoznati mehanizam |[[Virus limfocitnog koriomeningitisa]] |[[Nukleoprotein|NP]]<ref name="ReferenceB"/> |} == Pamćenje i učenje == PKR [[nokaut miš]]evi ili inhibicija PKR kod miševa poboljšava pamćenje i [[učenje]].<ref name="pmid22153080">{{cite journal | vauthors = Zhu PJ, Huang W, Kalikulov D, Yoo JW, Placzek AN, Stoica L, Zhou H, Bell JC, Friedlander MJ, Krnjević K, Noebels JL, Costa-Mattioli M | date = decembar 2011 | title = Suppression of PKR promotes network excitability and enhanced cognition by interferon-γ-mediated disinhibition | journal = Cell | volume = 147 | issue = 6 | pages = 1384–1396 | doi = 10.1016/j.cell.2011.11.029 | pmc = 3569515 | pmid = 22153080 }} * {{cite web | vauthors = Roberts H | date = 19. 12. 2011 | title = Discovery could lead memory-enhancing pill out of realm of science fiction | website = Canada | url = http://www.canada.com/health/Discovery+could+lead+memory+enhancing+pill+realm+science+fiction/5873583/story.html }}</ref> == Neuronska degenerativna bolest == Prvi izvještaj iz 2002. godine pokazao je da je [[Imunohistohemija|imunohistokemijski]] marker za fosforilirani PKR i eIF2α pozitivno prikazan u degenerirajućim neuronima u [[hipokampus]]u i [[čeoni režanj|frontalnom korteksu]] pacijenata s [[Alzheimerova bolest|Alzheimerovom bolešću]] (AD), što ukazuje na vezu između PKR i AD. Osim toga, mnogi od ovih neurona su također imunski obojeni antitijelom za fosforilirani [[Tau protein]].<ref name="ReferenceA">{{cite journal | vauthors = Chang RC, Wong AK, Ng HK, Hugon J | date = decembar 2002 | title = Phosphorylation of eukaryotic initiation factor-2alpha (eIF2alpha) is associated with neuronal degeneration in Alzheimer's disease | journal = NeuroReport | volume = 13 | issue = 18 | pages = 2429–2432 | doi = 10.1097/00001756-200212200-00011 | pmid = 12499843 | s2cid = 84266563 }}</ref> Aktivirani PKR je specifično pronađen u citoplazmi i jedru, kao i kolokaliziran s [[neuron]]skim [[apoptoza|apoptotskim]] markerima.<ref>{{cite journal | vauthors = Page G, Rioux Bilan A, Ingrand S, Lafay-Chebassier C, Pain S, Perault Pochat MC, Bouras C, Bayer T, Hugon J | date = 2006 | title = Activated double-stranded RNA-dependent protein kinase and neuronal death in models of Alzheimer's disease | journal = Neuroscience | volume = 139 | issue = 4 | pages = 1343–1354 | doi = 10.1016/j.neuroscience.2006.01.047 | pmid = 16581193 | s2cid = 36700744 }}</ref> Dalje studije su procijenile nivoe PKR u [[krv]]i i [[cerebrospinalna tečnost|cerebrospinalnoj tečnosti]] (CSF) kod pacijenata sa Alzheimerovom bolešću i kontrolne grupe. Rezultat analize koncentracija ukupnog i fosforiliranog PKR (pPKR) u monojedarnim ćelijama periferne krvi (PBMC) kod 23 pacijenta sa Alzheimerovom bolešću i 19 kontrolnih osoba pokazao je statistički značajno povećane nivoe odnosa fosforiliranog PKR/PKR kod pacijenata sa Alzheimerovom bolešću u poređenju sa kontrolnom grupom.<ref>{{cite journal | vauthors = Paccalin M, Pain-Barc S, Pluchon C, Paul C, Besson MN, Carret-Rebillat AS, Rioux-Bilan A, Gil R, Hugon J | date = 2006 | title = Activated mTOR and PKR kinases in lymphocytes correlate with memory and cognitive decline in Alzheimer's disease | journal = Dementia and Geriatric Cognitive Disorders | volume = 22 | issue = 4 | pages = 320–326 | doi = 10.1159/000095562 | pmid = 16954686 | s2cid = 45647507 }}</ref> Procjene biomarkera u cerebrospinalnoj tečnosti (CSF), kao što su [[Amiloid beta|Aβ1-42]], [[Amiloid beta|Aβ1-40]], Tau i fosforilirani Tau na treoninu 181, validirana su upotreba u kliničkim istraživanjima i u rutinskoj praksi kako bi se utvrdilo da li pacijenti imaju abnormalnosti u cerebrospinalnoj tečnosti i moždane lezije uzrokovane Alzheimerovom bolešću (AD). Jedna studija je otkrila da su "ukupne koncentracije PKR i pPKR bile povišene kod ispitanika s AD i blagim [[pamćenje|kognitivnim]] oštećenjem s amnezijom, s vrijednošću pPKR (jedinice optičke gustoće) koja razlikuje pacijente s AD od kontrolnih ispitanika s osjetljivošću od 91,1% i specifičnošću od 94,3%. Među pacijentima s AD, ukupni nivoi PKR i pPKR koreliraju s nivoima p181tau u cerebrospinalnoj tečnosti. Neki pacijenti s AD s normalnim nivoima Aß, T-tau ili p181tau u cerebrospinalnoj tečnosti imali su abnormalne ukupne nivoe PKR i pPKR".<ref>{{cite journal | vauthors = Mouton-Liger F, Paquet C, Dumurgier J, Lapalus P, Gray F, Laplanche JL, Hugon J | date = maj 2012 | title = Increased cerebrospinal fluid levels of double-stranded RNA-dependant protein kinase in Alzheimer's disease | journal = Biological Psychiatry | volume = 71 | issue = 9 | pages = 829–835 | doi = 10.1016/j.biopsych.2011.11.031 | pmid = 22281122 | s2cid = 21131086 }}</ref> Zaključeno je da bi proapoptotski put PKR-eIF2α mogao biti uključen u [[neurodegeneracija|neuronsku degeneraciju]] koja dovodi do različitih neuropatoloških [[lezija]] kao funkcije neuronske osjetljivosti. ;PKR i beta amiloid' Aktivacija PKR može uzrokovati akumulaciju [[Amiloid beta|amiloid β-peptida (Aβ)]] putem derepresije ekspresije [[Beta-sekretaza 1|BACE1]] ([[enzim]] za cijepanje APP na β-mjestu) kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću.<ref>{{cite journal | vauthors = Ill-Raga G, Palomer E, Wozniak MA, Ramos-Fernández E, Bosch-Morató M, Tajes M, Guix FX, Galán JJ, Clarimón J, Antúnez C, Real LM, Boada M, Itzhaki RF, Fandos C, Muñoz FJ | date = 28. 6. 2011 | title = Activation of PKR causes amyloid ß-peptide accumulation via de-repression of BACE1 expression | journal = PLOS ONE | volume = 6 | issue = 6 | article-number = e21456 | doi = 10.1371/journal.pone.0021456 | pmc = 3125189 | pmid = 21738672 | doi-access = free | bibcode = 2011PLoSO...621456I }}</ref> Normalno, [[Pet primarnih netranslatirnih regija|5′ netranslatirana regija]] (5′UTR) u BACE1 promotoru bi fundamentalno inhibirala ekspresiju BACE1 gena. Međutim, ekspresija BACE1 može se aktivirati fosforilacijom eIF2a, što poništava inhibitorni efekat koji vrši BACE1 5′ UTR. [[Fosforilacija]] eIF2a se pokreće aktivacijom PKR. [[Virusna infekcija]] kao što je [[herpes simplex virus]] (HSV) ili [[oksidativni stres]] mogu povećati ekspresiju BACE1 aktivacijom PKR-eIF2a dva puta.<ref>{{cite journal | vauthors = Mouton-Liger F, Paquet C, Dumurgier J, Bouras C, Pradier L, Gray F, Hugon J | date = juni 2012 | title = Oxidative stress increases BACE1 protein levels through activation of the PKR-eIF2α pathway | journal = Biochimica et Biophysica Acta (BBA) - Molecular Basis of Disease | volume = 1822 | issue = 6 | pages = 885–896 | doi = 10.1016/j.bbadis.2012.01.009 | pmid = 22306812 | doi-access = free }}</ref> Osim toga, povećana aktivnost BACE1 mogla bi također dovesti do disfunkcije [[endosome]]a kod [[Alzheimerova bolest|Alzheimerove bolesti]] (AD) izazvane β-cijepanjem karboksi-terminalnog fragmenta β-amiloidnog prekursorskog proteina (APP-βCTF).<ref>{{cite journal | vauthors = Kim S, Sato Y, Mohan PS, Peterhoff C, Pensalfini A, Rigoglioso A, Jiang Y, Nixon RA | date = maj 2016 | title = Evidence that the rab5 effector APPL1 mediates APP-βCTF-induced dysfunction of endosomes in Down syndrome and Alzheimer's disease | journal = Molecular Psychiatry | volume = 21 | issue = 5 | pages = 707–716 | doi = 10.1038/mp.2015.97 | pmc = 4721948 | pmid = 26194181 }}</ref> Endosomi su visoko aktivna mjesta za obradu β-amiloidnog prekursorskog proteina (APP), a abnormalnosti endosoma povezane su s pojačanom ekspresijom ranog endosomalnog regulatora, [[RAB5A|Rab5]]. Ovo su najraniji poznati neuronski odgovor specifičan za bolest kod Alzheimerove bolesti. Povećana aktivnost BACE1 dovodi do sinteze APP-βCTF. Povišeni nivo βCTF zatim uzrokuje prekomjernu aktivaciju Rab5. βCTF regrutuje [[APPL1]] na rab5 endosome, gdje stabilizuje aktivni [[Gvanozin trifosfat|GTP]]-Rab5, što dovodi do patološki ubrzane endocitoze, oticanja endosoma i selektivno oštećenog aksonskog transporta Rab5 endosoma. ;PKR i Tau-[[fosforilacija]] Ranije je objavljeno da se fosforilirani PKR može kolokalizirati s fosforiliranim Tau proteinom u zahvaćenim neuronima.<ref name="ReferenceA"/><ref>{{cite journal | vauthors = Peel AL, Bredesen DE | date = oktobar 2003 | title = Activation of the cell stress kinase PKR in Alzheimer's disease and human amyloid precursor protein transgenic mice | journal = Neurobiology of Disease | volume = 14 | issue = 1 | pages = 52–62 | doi = 10.1016/S0969-9961(03)00086-X | pmid = 13678666 | s2cid = 13109874 }}</ref> Poznato je da inhibitor proteina [[(fosfataza 2A protein)-leucin-karboksi metiltransferaza|fosfataza-2A]] (inhibitor PP2A) – [[okadaična kiselina]] (OA) – povećava fosforilaciju tau-proteina, taloženje Aβ i smrt neurona. Proučavano je da OA također inducira fosforilaciju PKR i time fosforilaciju eIF2a. [[Fosforilacija]] eIF2a zatim inducira aktivaciju transkripcijskog faktora 4 (ATF4), što inducira [[apoptoza|apoptozu]] i jedarnu translokaciju, doprinoseći smrti neurona.<ref>{{cite journal | vauthors = Kim SM, Yoon SY, Choi JE, Park JS, Choi JM, Nguyen T, Kim DH | date = septembar 2010 | title = Activation of eukaryotic initiation factor-2 α-kinases in okadaic acid-treated neurons | journal = Neuroscience | volume = 169 | issue = 4 | pages = 1831–1839 | doi = 10.1016/j.neuroscience.2010.06.016 | pmid = 20600673 | s2cid = 207248721 }}</ref> [[Glikogen sintaza kinaza-3 beta|Glikogen sintaza kinaza 3β]] (GSK-3β) je odgovorna za fosforilaciju tau proteina i kontroliše nekoliko ćelijskih funkcija, uključujući apoptozu. Druga studija je pokazala da tretman [[tunikamicin]] ili Aβ može indukovati aktivaciju PKR u ljudskim ćelijama [[neuroblastom]]a i može pokrenuti aktivaciju GSK3β, kao i fosforilaciju tau-proteina. Otkrili su da se u mozgu oboljelom od Alzheimerove bolesti, i aktivirani PKR i GSK3β, kolokaliziraju sa fosforiliranim tau-proteinom u neuronima. |U ćelijskim kulturama SH-SY5Y, tunikamicin i Aβ(1-42) aktiviraju PKR, koji zatim može modulirati aktivaciju GSK-3β i indukovati fosforilaciju tau-proteina, [[apoptoza|apoptozu]]. Sve ove procese ublažavaju inhibitori PKR ili PKR [[mala interferirajuća RNK|siRNK]]. PKR bi mogla predstavljati ključnu signalnu tačku koja prenosi signale stresa neuronskim putevima, interakcijom sa [[transkripcijski faktor|transkripcijskim faktorom]] ili indirektno kontroliše aktivaciju GSK3β, što dovodi do ćelijske degeneracije kod Alzheimerove bolesti.<ref>{{cite journal | vauthors = Bose A, Mouton-Liger F, Paquet C, Mazot P, Vigny M, Gray F, Hugon J | date = mart 2011 | title = Modulation of tau phosphorylation by the kinase PKR: implications in Alzheimer's disease | journal = Brain Pathology | volume = 21 | issue = 2 | pages = 189–200 | doi = 10.1111/j.1750-3639.2010.00437.x | pmc = 8094269 | pmid = 21029237 | s2cid = 39517621 }}</ref> == Fetusni alkoholni sindrom == PKR također posreduje u inhibiciji [[sinteza proteina|sinteze proteina]] i apoptozi izazvanoj [[etanol]]om, što je povezano sa [[poremećaj fetusnog alkoholnog spektra|fetusnim alkoholnim sindromom]].<ref name="pmid16574643">{{cite journal | vauthors = Chen G, Ma C, Bower KA, Ke Z, Luo J | date = juni 2006 | title = Interaction between RAX and PKR modulates the effect of ethanol on protein synthesis and survival of neurons | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 281 | issue = 23 | pages = 15909–15915 | doi = 10.1074/jbc.M600612200 | pmid = 16574643 | doi-access = free }}</ref> == Interakcije == Pokazano je da protein kinaza R [[Interakcija protein-protein|interraguje]] sa: * [[ASK1]],<ref name="pmid12473108">{{cite journal | vauthors = Takizawa T, Tatematsu C, Nakanishi Y | date = decembar 2002 | title = Double-stranded RNA-activated protein kinase interacts with apoptosis signal-regulating kinase 1. Implications for apoptosis signaling pathways | journal = European Journal of Biochemistry | volume = 269 | issue = 24 | pages = 6126–6132 | doi = 10.1046/j.1432-1033.2002.03325.x | pmid = 12473108 | doi-access = free }}</ref> * [[DNAJC3]],<ref name=pmid8576172>{{cite journal | vauthors = Polyak SJ, Tang N, Wambach M, Barber GN, Katze MG | date = januar 1996 | title = The P58 cellular inhibitor complexes with the interferon-induced, double-stranded RNA-dependent protein kinase, PKR, to regulate its autophosphorylation and activity | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 271 | issue = 3 | pages = 1702–1707 | doi = 10.1074/jbc.271.3.1702 | pmid = 8576172 | doi-access = free }}</ref> * [[ILF3]],<ref name="pmid11438536">{{cite journal | vauthors = Saunders LR, Perkins DJ, Balachandran S, Michaels R, Ford R, Mayeda A, Barber GN | date = august 2001 | title = Characterization of two evolutionarily conserved, alternatively spliced nuclear phosphoproteins, NFAR-1 and -2, that function in mRNA processing and interact with the double-stranded RNA-dependent protein kinase, PKR | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 276 | issue = 34 | pages = 32300–32312 | doi = 10.1074/jbc.M104207200 | pmid = 11438536 | doi-access = free }}</ref><ref name="pmid10320367">{{cite journal | vauthors = Langland JO, Kao PN, Jacobs BL | date = maj 1999 | title = Nuclear factor-90 of activated T-cells: A double-stranded RNA-binding protein and substrate for the double-stranded RNA-dependent protein kinase, PKR | journal = Biochemistry | volume = 38 | issue = 19 | pages = 6361–6368 | doi = 10.1021/bi982410u | pmid = 10320367 }}</ref><ref name="pmid11438540">{{cite journal | vauthors = Parker LM, Fierro-Monti I, Mathews MB | date = august 2001 | title = Nuclear factor 90 is a substrate and regulator of the eukaryotic initiation factor 2 kinase double-stranded RNA-activated protein kinase | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 276 | issue = 35 | pages = 32522–32530 | doi = 10.1074/jbc.M104408200 | pmid = 11438540 | doi-access = free }}</ref><ref name="pmid10400669">{{cite journal | vauthors = Patel RC, Vestal DJ, Xu Z, Bandyopadhyay S, Guo W, Erme SM, Williams BR, Sen GC | date = juli 1999 | title = DRBP76, a double-stranded RNA-binding nuclear protein, is phosphorylated by the interferon-induced protein kinase, PKR | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 274 | issue = 29 | pages = 20432–20437 | doi = 10.1074/jbc.274.29.20432 | pmid = 10400669 | doi-access = free }}</ref> * [[METAP2]],<ref name="pmid11123929">{{cite journal | vauthors = Gil J, Esteban M, Roth D | date = decembar 2000 | title = In vivo regulation of the dsRNA-dependent protein kinase PKR by the cellular glycoprotein p67 | journal = Biochemistry | volume = 39 | issue = 51 | pages = 16016–16025 | doi = 10.1021/bi001754t | pmid = 11123929 }}</ref> * [[P53]],<ref name="pmid10348343">{{cite journal | vauthors = Cuddihy AR, Wong AH, Tam NW, Li S, Koromilas AE | date = april 1999 | title = The double-stranded RNA activated protein kinase PKR physically associates with the tumor suppressor p53 protein and phosphorylates human p53 on serine 392 in vitro | journal = Oncogene | volume = 18 | issue = 17 | pages = 2690–2702 | doi = 10.1038/sj.onc.1202620 | pmid = 10348343 | doi-access = free }}</ref> * [[PPP1CA]],<ref name="pmid12138106">{{cite journal | vauthors = Tan SL, Tareen SU, Melville MW, Blakely CM, Katze MG | date = septembar 2002 | title = The direct binding of the catalytic subunit of protein phosphatase 1 to the PKR protein kinase is necessary but not sufficient for inactivation and disruption of enzyme dimer formation | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 277 | issue = 39 | pages = 36109–36117 | doi = 10.1074/jbc.M205109200 | pmid = 12138106 | doi-access = free }}</ref> * [[PRKRA]],<ref name="pmid11985496">{{cite journal | vauthors = Huang X, Hutchins B, Patel RC | date = august 2002 | title = The C-terminal, third conserved motif of the protein activator PACT plays an essential role in the activation of double-stranded-RNA-dependent protein kinase (PKR) | journal = The Biochemical Journal | volume = 366 | issue = Pt 1 | pages = 175–186 | doi = 10.1042/BJ20020204 | pmc = 1222748 | pmid = 11985496 }}</ref><ref name="pmid9687506">{{cite journal | vauthors = Patel RC, Sen GC | date = august 1998 | title = PACT, a protein activator of the interferon-induced protein kinase, PKR | journal = The EMBO Journal | volume = 17 | issue = 15 | pages = 4379–4390 | doi = 10.1093/emboj/17.15.4379 | pmc = 1170771 | pmid = 9687506 }}</ref> * [[STAT1]],<ref name="pmid9135145">{{cite journal | vauthors = Wong AH, Tam NW, Yang YL, Cuddihy AR, Li S, Kirchhoff S, Hauser H, Decker T, Koromilas AE | date = mart 1997 | title = Physical association between STAT1 and the interferon-inducible protein kinase PKR and implications for interferon and double-stranded RNA signaling pathways | journal = The EMBO Journal | volume = 16 | issue = 6 | pages = 1291–1304 | doi = 10.1093/emboj/16.6.1291 | pmc = 1169727 | pmid = 9135145 }}</ref><ref name="pmid11278865">{{cite journal | vauthors = Wong AH, Durbin JE, Li S, Dever TE, Decker T, Koromilas AE | date = april 2001 | title = Enhanced antiviral and antiproliferative properties of a STAT1 mutant unable to interact with the protein kinase PKR | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 276 | issue = 17 | pages = 13727–13737 | doi = 10.1074/jbc.M011240200 | pmid = 11278865 | doi-access = free }}</ref> i * [[TARBP2]].<ref name="pmid7568151">{{cite journal | vauthors = Cosentino GP, Venkatesan S, Serluca FC, Green SR, Mathews MB, Sonenberg N | date = oktobar 1995 | title = Double-stranded-RNA-dependent protein kinase and TAR RNA-binding protein form homo- and heterodimers in vivo | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 92 | issue = 21 | pages = 9445–9449 | doi = 10.1073/pnas.92.21.9445 | pmc = 40818 | pmid = 7568151 | doi-access = free | bibcode = 1995PNAS...92.9445C }}</ref><ref name="pmid11438532">{{cite journal | vauthors = Daher A, Longuet M, Dorin D, Bois F, Segeral E, Bannwarth S, Battisti PL, Purcell DF, Benarous R, Vaquero C, Meurs EF, Gatignol A | date = septembar 2001 | title = Two dimerization domains in the trans-activation response RNA-binding protein (TRBP) individually reverse the protein kinase R inhibition of HIV-1 long terminal repeat expression | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 276 | issue = 36 | pages = 33899–33905 | doi = 10.1074/jbc.M103584200 | pmid = 11438532 | doi-access = free }}</ref> == Reference == {{reflist|colwidth=35em}} == Dodatni izvori == {{refbegin|colwidth=35em}} * {{cite journal | vauthors = Williams BR | date = novembar 1999 | title = PKR; a sentinel kinase for cellular stress | journal = Oncogene | volume = 18 | issue = 45 | pages = 6112–6120 | doi = 10.1038/sj.onc.1203127 | pmid = 10557102 | doi-access = free }} * {{cite journal | vauthors = García MA, Meurs EF, Esteban M | title = The dsRNA protein kinase PKR: virus and cell control | journal = Biochimie | volume = 89 | issue = 6–7 | pages = 799–811 | doi = 10.1016/j.biochi.2007.03.001 | pmid = 17451862 | year = 2007 }} * {{cite journal | vauthors = Thomis DC, Doohan JP, Samuel CE | date = maj 1992 | title = Mechanism of interferon action: cDNA structure, expression, and regulation of the interferon-induced, RNA-dependent P1/eIF-2 alpha protein kinase from human cells | journal = Virology | volume = 188 | issue = 1 | pages = 33–46 | doi = 10.1016/0042-6822(92)90732-5 | pmid = 1373553 }} * {{cite journal | vauthors = McCormack SJ, Thomis DC, Samuel CE | date = maj 1992 | title = Mechanism of interferon action: identification of a RNA binding domain within the N-terminal region of the human RNA-dependent P1/eIF-2 alpha protein kinase | journal = Virology | volume = 188 | issue = 1 | pages = 47–56 | doi = 10.1016/0042-6822(92)90733-6 | pmid = 1373554 }} * {{cite journal | vauthors = Mellor H, Proud CG | date = juli 1991 | title = A synthetic peptide substrate for initiation factor-2 kinases | journal = Biochemical and Biophysical Research Communications | volume = 178 | issue = 2 | pages = 430–437 | doi = 10.1016/0006-291X(91)90125-Q | pmid = 1677563 | bibcode = 1991BBRC..178..430M }} * {{cite journal | vauthors = Meurs E, Chong K, Galabru J, Thomas NS, Kerr IM, Williams BR, Hovanessian AG | date = juli 1990 | title = Molecular cloning and characterization of the human double-stranded RNA-activated protein kinase induced by interferon | journal = Cell | volume = 62 | issue = 2 | pages = 379–390 | doi = 10.1016/0092-8674(90)90374-N | pmid = 1695551 | s2cid = 20477995 }} * {{cite journal | vauthors = Silverman RH, Sengupta DN | title = Translational regulation by HIV leader RNA, TAT, and interferon-inducible enzymes | journal = Journal of Experimental Pathology | volume = 5 | issue = 2 | pages = 69–77 | pmid = 1708818 | year = 1991 }} * {{cite journal | vauthors = Roy S, Katze MG, Parkin NT, Edery I, Hovanessian AG, Sonenberg N | date = mart 1990 | title = Control of the interferon-induced 68-kilodalton protein kinase by the HIV-1 tat gene product | url = https://archive.org/details/sim_science_1990-03-09_247_4947/page/1216 | journal = Science | volume = 247 | issue = 4947 | pages = 1216–1219 | doi = 10.1126/science.2180064 | pmid = 2180064 | bibcode = 1990Sci...247.1216R }} * {{cite journal | vauthors = McMillan NA, Chun RF, Siderovski DP, Galabru J, Toone WM, Samuel CE, Mak TW, Hovanessian AG, Jeang KT, Williams BR | date = novembar 1995 | title = HIV-1 Tat directly interacts with the interferon-induced, double-stranded RNA-dependent kinase, PKR | journal = Virology | volume = 213 | issue = 2 | pages = 413–424 | doi = 10.1006/viro.1995.0014 | pmid = 7491766 | doi-access = free }} * {{cite journal | vauthors = Barber GN, Edelhoff S, Katze MG, Disteche CM | date = juni 1993 | title = Chromosomal assignment of the interferon-inducible double-stranded RNA-dependent protein kinase (PRKR) to human chromosome 2p21-p22 and mouse chromosome 17 E2 | journal = Genomics | volume = 16 | issue = 3 | pages = 765–767 | doi = 10.1006/geno.1993.1262 | pmid = 7686883 }} * {{cite journal | vauthors = Squire J, Meurs EF, Chong KL, McMillan NA, Hovanessian AG, Williams BR | date = juni 1993 | title = Localization of the human interferon-induced, ds-RNA activated p68 kinase gene (PRKR) to chromosome 2p21-p22 | journal = Genomics | volume = 16 | issue = 3 | pages = 768–770 | doi = 10.1006/geno.1993.1263 | pmid = 7686884 }} * {{cite journal | vauthors = Prigmore E, Ahmed S, Best A, Kozma R, Manser E, Segal AW, Lim L | date = maj 1995 | title = A 68-kDa kinase and NADPH oxidase component p67phox are targets for Cdc42Hs and Rac1 in neutrophils | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 270 | issue = 18 | pages = 10717–10722 | doi = 10.1074/jbc.270.18.10717 | pmid = 7738010 | doi-access = free }} * {{cite journal | vauthors = Barber GN, Wambach M, Wong ML, Dever TE, Hinnebusch AG, Katze MG | date = maj 1993 | title = Translational regulation by the interferon-induced double-stranded-RNA-activated 68-kDa protein kinase | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 90 | issue = 10 | pages = 4621–4625 | doi = 10.1073/pnas.90.10.4621 | pmc = 46564 | pmid = 8099444 | doi-access = free | bibcode = 1993PNAS...90.4621B }} * {{cite journal | vauthors = Chen ZJ, Parent L, Maniatis T | date = mart 1996 | title = Site-specific phosphorylation of IkappaBalpha by a novel ubiquitination-dependent protein kinase activity | journal = Cell | volume = 84 | issue = 6 | pages = 853–862 | doi = 10.1016/S0092-8674(00)81064-8 | pmid = 8601309 | s2cid = 112412 | doi-access = free }} * {{cite journal | vauthors = Kuhen KL, Shen X, Carlisle ER, Richardson AL, Weier HU, Tanaka H, Samuel CE | date = august 1996 | title = Structural organization of the human gene (PKR) encoding an interferon-inducible RNA-dependent protein kinase (PKR) and differences from its mouse homolog | journal = Genomics | volume = 36 | issue = 1 | pages = 197–201 | doi = 10.1006/geno.1996.0446 | pmid = 8812437 }} * {{cite journal | vauthors = Taylor DR, Lee SB, Romano PR, Marshak DR, Hinnebusch AG, Esteban M, Mathews MB | date = novembar 1996 | title = Autophosphorylation sites participate in the activation of the double-stranded-RNA-activated protein kinase PKR | journal = Molecular and Cellular Biology | volume = 16 | issue = 11 | pages = 6295–6302 | doi = 10.1128/mcb.16.11.6295 | pmc = 231632 | pmid = 8887659 }} * {{cite journal | vauthors = Kuhen KL, Shen X, Samuel CE | date = oktobar 1996 | title = Mechanism of interferon action sequence of the human interferon-inducible RNA-dependent protein kinase (PKR) deduced from genomic clones | journal = Gene | volume = 178 | issue = 1–2 | pages = 191–193 | doi = 10.1016/0378-1119(96)00314-9 | pmid = 8921913 }} {{refend}} {{PDB Gallery|geneid=5610}} {{Serin/treonin-specifične proteinske kinaze}} {{Enzimi}} {{Portal|Biologija|border=no}} [[Kategorija:EC 2.7.10]] [[Kategorija:EC 2.7.11]] [[Kategorija:Enzimi]] osmqjuly7339f9ecyhw42q2w3c9wyo9 Afganistansko-pakistanski rat 2026. 0 531972 3829829 3822974 2026-04-13T07:24:55Z Z1KA 87045 3829829 wikitext text/x-wiki {{Tren}} {{Infokutija vojni sukob | sukob = Afganistansko-pakistanski rat (2026) | dio = [[Konflikt u sjeverozapadnom Pakistanu]] i spor oko [[Durandova linija|Durandove linije]] | slika = Pakistan Afghanistan locator.svg | opis_slike = Lokacija Afganistana (narandžasto) i Pakistana (zeleno) u Aziji. | datum = 21. februar 2026 – danas | mjesto = [[Afganistan]] i [[Pakistan]] (pogranični pojas) | uzrok = Teroristički napadi TTP-a, sporna granica i optužbe o pružanju utočišta militantima. | ishodi = Sukob u toku; proglašen privremeni prekid vatre (19. mart 2026). | strana1 = '''[[Pakistan]]''' | strana2 = '''[[Afganistan]]''' (Islamski Emirat)<br />[[Tehrik-e-Taliban Pakistan]] (TTP) | komandant1 = [[Asif Ali Zardari]]<br />[[Shehbaz Sharif]]<br />[[Asim Munir]] | komandant2 = [[Hibatullah Akhundzada]]<br />[[Mullah Yaqoob]]<br />[[Noor Wali Mehsud]] | vojska1 = [[Oružane snage Pakistana]]<br />[[Pakistansko ratno zrakoplovstvo]] | vojska2 = [[Oružane snage Afganistana]] | gubici1 = '''Pakistanski podaci:''' 12 vojnika mrtvih, 27 ranjeno.<br />'''Afganistanski podaci:''' Preko 50 poginulih vojnika. | gubici2 = '''Pakistanski podaci:''' 80 TTP boraca i 297 talibana poginulo.<br />'''Afganistanski podaci:''' 8 vojnika mrtvih. | gubici3 = '''Civilne žrtve:''' Preko 450 poginulih (uključujući masakr u Kabulu 16. marta). }} '''Afganistansko-pakistanski rat 2026.''' predstavlja tekući oružani sukob visokog intenziteta između [[Pakistan|Islamske Republike Pakistan]] i [[Talibani|talibanske vlade]] u [[Afganistan]]u. Sukob je počeo 21. februara 2026. godine pakistanskim zračnim udarima, a eskalirao je u stanje "otvorenog rata" 27. februara nakon serije prekograničnih napada i bombardovanja strateških ciljeva u oba glavna grada. == Pozadina == Historijski kontekst sukoba temelji se na dugogodišnjem sporu oko [[Durandova linija|Durandove linije]], granice koju je Britanska Indija uspostavila 1893. godine, a koju afganistanske vlasti nikada nisu formalno priznale. Nakon povratka talibana na vlast 2021. godine, tenzije su porasle zbog aktivnosti grupe [[Tehrik-e-Taliban Pakistan]] (TTP). Pakistan je optužio Kabul da pruža sigurno utočište militantima koji izvode napade na pakistansko tlo. Početkom 2026. godine, nakon serije bombaških napada u [[Islamabad]]u, mirovni pregovori vođeni uz posredovanje [[Katar]]a su propali, što je dovelo do vojne mobilizacije na obje strane.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.klix.ba/vijesti/svijet/napetosti-na-durandovoj-liniji-zasto-su-pakistan-i-afganistan-na-rubu-rata/260222041 |title=Napetosti na Durandovoj liniji: Zašto su Pakistan i Afganistan na rubu rata |website=Klix.ba |date=22. 2. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> == Tok sukoba == === Februarska eskalacija (Operacija Ghazab lil-Haq) === Sukob je zvanično otvoren 21. februara 2026. kada je [[Pakistansko ratno zrakoplovstvo]] (PAF) izvelo seriju preciznih udara na provincije [[Nangarhar]], [[Paktika]] i [[Khost (provincija)|Khost]]. Operacija, nazvana ''Ghazab lil-Haq'', prema pakistanskim navodima bila je usmjerena na eliminaciju logističkih centara TTP-a.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.klix.ba/vijesti/svijet/afganistan-najavio-osvetu-pakistanu-odgovarajucom-mjerom-cemo-uzvratiti-na-napade/260222062 |title=Afganistan najavio osvetu Pakistanu: Odgovarajućom mjerom ćemo uzvratiti na napade |website=Klix.ba |date=22. 2. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> Afganistan je odgovorio granatiranjem pakistanskih položaja u regiji [[Bajaur]], što je 27. februara dovelo do formalne objave "otvorenog rata" od strane pakistanske vlade.<ref>{{Citiranje weba |url=https://vijesti.hrt.hr/svijet/pakistanska-vlada-proglasila-otvoreni-rat-protiv-talibana-12592594 |title=Sukob Pakistana i Afganistana prerastao u otvoreni rat |website=HRT Vijesti |date=27. 2. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> === Martovska ofanziva i napad na Kabul === Tokom marta 2026. borbe su se proširile na unutrašnjost obje zemlje: * '''1. mart:''' Pakistanski dronovi napali su ciljeve u blizini baze [[Bagram]], dok je afganistanska strana tvrdila da je odbila napad.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.klix.ba/vijesti/svijet/afganistan-tvrdi-da-je-sprijecio-pokusaj-pakistanskog-zracnog-napada-na-bazu-bagram/260301057 |title=Afganistan tvrdi da je spriječio pokušaj napada na Bagram |website=Klix.ba |date=1. 3. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> * '''16. mart:''' Projektil je pogodio rehabilitacionu bolnicu "Omid" u [[Kabul]]u. Prema lokalnim vlastima, poginulo je više od 400 ljudi, što je najveći gubitak civilnih života u jednom danu od početka sukoba.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.klix.ba/vijesti/svijet/brutalan-napad-pakistana-na-kabul-vise-od-400-mrtvih-veliki-broj-ranjenih/260317037 |title=Brutalan napad Pakistana na Kabul: Više od 400 mrtvih |website=Klix.ba |date=17. 3. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> == Humanitarne posljedice == Prema podacima agencija UN-a, do sredine marta 2026. godine raseljeno je preko 150.000 ljudi sa obje strane granice. Uništena je ključna infrastruktura u pograničnim selima, a opskrba hranom i lijekovima u Afganistanu je kritično ugrožena zbog zatvaranja tranzitnih ruta. == Međunarodne reakcije == * [[Ujedinjene nacije]]: Generalni sekretar UN-a pozvao je na hitan prekid neprijateljstava. * [[Evropska unija]]: Visoka predstavnica [[Kaja Kallas]] apelovala je na deeskalaciju i pozvala talibane da spriječe terorističke aktivnosti sa svoje teritorije.<ref>{{Citiranje weba |url=https://vijesti.hrt.hr/svijet/kallas-poziva-afganistan-i-pakistan-na-deeskalaciju-i-dijalog-12594348 |title=Kallas poziva Afganistan i Pakistan na deeskalaciju i dijalog |website=HRT Vijesti |date=27. 2. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> * [[Kina]]: Ministarstvo vanjskih poslova Kine izrazilo je spremnost da posreduje u pregovorima o trajnom miru. == Reference == {{reflist}} == Također pogledajte == * [[Odnosi Afganistan–Pakistan]] * [[Durandova linija]] [[Kategorija:Afganistansko-pakistanski sukob|Rat]] [[Kategorija:Sukobi u 2026.]] [[Kategorija:2026. u Afganistanu]] [[Kategorija:2026. u Pakistanu]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Afganistana]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Pakistana]] sc2nun99bhck80hyuspk0d7g7u2ihk1 3829830 3829829 2026-04-13T07:25:21Z Z1KA 87045 [[Kategorija:Odnosi Afganistan–Pakistan]] dodata (uz pomoć [[Wikipedia:HotCat|HotCat]]a) 3829830 wikitext text/x-wiki {{Tren}} {{Infokutija vojni sukob | sukob = Afganistansko-pakistanski rat (2026) | dio = [[Konflikt u sjeverozapadnom Pakistanu]] i spor oko [[Durandova linija|Durandove linije]] | slika = Pakistan Afghanistan locator.svg | opis_slike = Lokacija Afganistana (narandžasto) i Pakistana (zeleno) u Aziji. | datum = 21. februar 2026 – danas | mjesto = [[Afganistan]] i [[Pakistan]] (pogranični pojas) | uzrok = Teroristički napadi TTP-a, sporna granica i optužbe o pružanju utočišta militantima. | ishodi = Sukob u toku; proglašen privremeni prekid vatre (19. mart 2026). | strana1 = '''[[Pakistan]]''' | strana2 = '''[[Afganistan]]''' (Islamski Emirat)<br />[[Tehrik-e-Taliban Pakistan]] (TTP) | komandant1 = [[Asif Ali Zardari]]<br />[[Shehbaz Sharif]]<br />[[Asim Munir]] | komandant2 = [[Hibatullah Akhundzada]]<br />[[Mullah Yaqoob]]<br />[[Noor Wali Mehsud]] | vojska1 = [[Oružane snage Pakistana]]<br />[[Pakistansko ratno zrakoplovstvo]] | vojska2 = [[Oružane snage Afganistana]] | gubici1 = '''Pakistanski podaci:''' 12 vojnika mrtvih, 27 ranjeno.<br />'''Afganistanski podaci:''' Preko 50 poginulih vojnika. | gubici2 = '''Pakistanski podaci:''' 80 TTP boraca i 297 talibana poginulo.<br />'''Afganistanski podaci:''' 8 vojnika mrtvih. | gubici3 = '''Civilne žrtve:''' Preko 450 poginulih (uključujući masakr u Kabulu 16. marta). }} '''Afganistansko-pakistanski rat 2026.''' predstavlja tekući oružani sukob visokog intenziteta između [[Pakistan|Islamske Republike Pakistan]] i [[Talibani|talibanske vlade]] u [[Afganistan]]u. Sukob je počeo 21. februara 2026. godine pakistanskim zračnim udarima, a eskalirao je u stanje "otvorenog rata" 27. februara nakon serije prekograničnih napada i bombardovanja strateških ciljeva u oba glavna grada. == Pozadina == Historijski kontekst sukoba temelji se na dugogodišnjem sporu oko [[Durandova linija|Durandove linije]], granice koju je Britanska Indija uspostavila 1893. godine, a koju afganistanske vlasti nikada nisu formalno priznale. Nakon povratka talibana na vlast 2021. godine, tenzije su porasle zbog aktivnosti grupe [[Tehrik-e-Taliban Pakistan]] (TTP). Pakistan je optužio Kabul da pruža sigurno utočište militantima koji izvode napade na pakistansko tlo. Početkom 2026. godine, nakon serije bombaških napada u [[Islamabad]]u, mirovni pregovori vođeni uz posredovanje [[Katar]]a su propali, što je dovelo do vojne mobilizacije na obje strane.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.klix.ba/vijesti/svijet/napetosti-na-durandovoj-liniji-zasto-su-pakistan-i-afganistan-na-rubu-rata/260222041 |title=Napetosti na Durandovoj liniji: Zašto su Pakistan i Afganistan na rubu rata |website=Klix.ba |date=22. 2. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> == Tok sukoba == === Februarska eskalacija (Operacija Ghazab lil-Haq) === Sukob je zvanično otvoren 21. februara 2026. kada je [[Pakistansko ratno zrakoplovstvo]] (PAF) izvelo seriju preciznih udara na provincije [[Nangarhar]], [[Paktika]] i [[Khost (provincija)|Khost]]. Operacija, nazvana ''Ghazab lil-Haq'', prema pakistanskim navodima bila je usmjerena na eliminaciju logističkih centara TTP-a.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.klix.ba/vijesti/svijet/afganistan-najavio-osvetu-pakistanu-odgovarajucom-mjerom-cemo-uzvratiti-na-napade/260222062 |title=Afganistan najavio osvetu Pakistanu: Odgovarajućom mjerom ćemo uzvratiti na napade |website=Klix.ba |date=22. 2. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> Afganistan je odgovorio granatiranjem pakistanskih položaja u regiji [[Bajaur]], što je 27. februara dovelo do formalne objave "otvorenog rata" od strane pakistanske vlade.<ref>{{Citiranje weba |url=https://vijesti.hrt.hr/svijet/pakistanska-vlada-proglasila-otvoreni-rat-protiv-talibana-12592594 |title=Sukob Pakistana i Afganistana prerastao u otvoreni rat |website=HRT Vijesti |date=27. 2. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> === Martovska ofanziva i napad na Kabul === Tokom marta 2026. borbe su se proširile na unutrašnjost obje zemlje: * '''1. mart:''' Pakistanski dronovi napali su ciljeve u blizini baze [[Bagram]], dok je afganistanska strana tvrdila da je odbila napad.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.klix.ba/vijesti/svijet/afganistan-tvrdi-da-je-sprijecio-pokusaj-pakistanskog-zracnog-napada-na-bazu-bagram/260301057 |title=Afganistan tvrdi da je spriječio pokušaj napada na Bagram |website=Klix.ba |date=1. 3. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> * '''16. mart:''' Projektil je pogodio rehabilitacionu bolnicu "Omid" u [[Kabul]]u. Prema lokalnim vlastima, poginulo je više od 400 ljudi, što je najveći gubitak civilnih života u jednom danu od početka sukoba.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.klix.ba/vijesti/svijet/brutalan-napad-pakistana-na-kabul-vise-od-400-mrtvih-veliki-broj-ranjenih/260317037 |title=Brutalan napad Pakistana na Kabul: Više od 400 mrtvih |website=Klix.ba |date=17. 3. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> == Humanitarne posljedice == Prema podacima agencija UN-a, do sredine marta 2026. godine raseljeno je preko 150.000 ljudi sa obje strane granice. Uništena je ključna infrastruktura u pograničnim selima, a opskrba hranom i lijekovima u Afganistanu je kritično ugrožena zbog zatvaranja tranzitnih ruta. == Međunarodne reakcije == * [[Ujedinjene nacije]]: Generalni sekretar UN-a pozvao je na hitan prekid neprijateljstava. * [[Evropska unija]]: Visoka predstavnica [[Kaja Kallas]] apelovala je na deeskalaciju i pozvala talibane da spriječe terorističke aktivnosti sa svoje teritorije.<ref>{{Citiranje weba |url=https://vijesti.hrt.hr/svijet/kallas-poziva-afganistan-i-pakistan-na-deeskalaciju-i-dijalog-12594348 |title=Kallas poziva Afganistan i Pakistan na deeskalaciju i dijalog |website=HRT Vijesti |date=27. 2. 2026 |access-date=19. 3. 2026}}</ref> * [[Kina]]: Ministarstvo vanjskih poslova Kine izrazilo je spremnost da posreduje u pregovorima o trajnom miru. == Reference == {{reflist}} == Također pogledajte == * [[Odnosi Afganistan–Pakistan]] * [[Durandova linija]] [[Kategorija:Afganistansko-pakistanski sukob|Rat]] [[Kategorija:Sukobi u 2026.]] [[Kategorija:2026. u Afganistanu]] [[Kategorija:2026. u Pakistanu]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Afganistana]] [[Kategorija:Ratovi s učešćem Pakistana]] [[Kategorija:Odnosi Afganistan–Pakistan]] mxozeev9ok26pfzusy9xr25ge0kmel7 Peptidil-transferazni centar 0 531973 3829808 3822973 2026-04-13T05:05:49Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829808 wikitext text/x-wiki {{Infokutija protein | Ime = Peptidil-transferaza | EC_number = 2.3.2.12 | CAS_number = 9059-29-4 | GO_code = | image = PDB 1xix EBI.jpg |Symbol=PTC | width = | caption = }} '''Peptidil-transferazni centar ''' ({{EC broj|2.3.2.12}}, PTC) je [[Aminoaciltransferaza|aminoaciltransferazni]] [[ribozim]] ([[RNK]] - [[enzim]]) koji se nalazi u velikoj podjedinici [[ribosom]]a. Formira [[peptidne veze]] između susjednih [[aminokiselina]] tokom [[Translacija (genetika)|translacijskog]] procesa [[biosinteza proteina|biosinteze proteina]].<ref>{{cite journal | vauthors = Tirumalai MR, Rivas M, Tran Q, Fox GE | title = The Peptidyl Transferase Center: a Window to the Past | journal = Microbiology and Molecular Biology Reviews | volume = 85 | issue = 4 | pages = e0010421 | date = decembar 2021 | pmid = 34756086 | pmc = 8579967 | doi = 10.1128/MMBR.00104-21 | bibcode = 2021MMBR...85...21T }}</ref> Aktivnost peptidil-transferaze nije posredovana nijednim ribosomskim proteinima, već isključivo [[rRNK|ribosomskom RNK]] (rRNK). Katalitska aktivnost PTC-a je značajan dokaz koji podržava hipotezu [[RNK-svijet]]a.<ref name=":0">{{cite journal | vauthors = Polacek N, Mankin AS | title = The ribosomal peptidyl transferase center: structure, function, evolution, inhibition | journal = Critical Reviews in Biochemistry and Molecular Biology | volume = 40 | issue = 5 | pages = 285–311 | date = januar 2005 | pmid = 16257828 | doi = 10.1080/10409230500326334 }}</ref> PTC je [[konzervirana sekvenca|visoko konzervirana regija]], s vrlo sporom stopom mutacija. Smatra se jednim od najstarijih elemenata ribosoma, a prethodi [[posljednji univerzalni zajednički predak|posljednjem univerzalnom zajedničkom pretku]].<ref name=Tangpradabkul24>{{cite journal |last1=Tangpradabkul |first1=Tiyaporn |last2=Palo |first2=Michael |last3=Townley |first3=Jill |last4=Hsu |first4=Kenneth B |last5=participants |first5=Eterna |last6=Smaga |first6=Sarah |last7=Das |first7=Rhiju |last8=Schepartz |first8=Alanna |title=Minimization of the E. coli ribosome, aided and optimized by community science |journal=Nucleic Acids Research |date=9. 2. 2024 |volume=52 |issue=3 |pages=1027–1042 |doi=10.1093/nar/gkad1254|pmid=38214230 |pmc=10853774 }}</ref> Položaj PTC-a je analogan u svim ribosomima (domen V u numeraciji 23S), budući da je dio velike podjedinice ribosomske RNK, a naziv varira samo zbog različite veličine u [[Svedberg]]ovim jedinicama. Djeluje kao ribozim na donjim vrhovima (akceptorskim krajevima) A- i P-mjesta [[tRNK]]. Različita imena uključuju:<ref name="Garrett_2012">{{Cite book | vauthors = Garrett RH, Grisham CM |title=Biochemistry |publisher=Brooks/Cole |year=2012 |isbn=978-1-133-10629-6 |edition=5th |location=Belmont CA }}</ref>{{rp|1062}} * [[Prokarioti]]: [[Prokariotska velika ribosomska podjedinica|50S]] ribosomska podjedinica, [[23S ribosomska RNK|23S]] [[rRNK]] * [[Eukarioti]]: [[Eukariotska velika ribosomska podjedinica (60S)|60S]] ribosomska podjedinica, [[28S ribosomska RNK|28S]] rRNK ** Vidi također: [[Ribosomska RNK|Podjedinice i pridružena ribosomska RNK]], [[mitohondrijski ribosom]] i [[Hloroplast|Hloroplastni ribosomi]]. Peptidil-transferaze nisu ograničene na translaciju, ali postoji relativno malo enzima s ovom funkcijom. == Mehanizam == Supstrati za reakciju peptidil-transferaze su dvije molekule [[Transferna RNK|tRNK]]: jedn a u [[P-mjesto|peptidilnom mjestu]], koji nosi rastući peptidni lanac, i drugi u [[A-mjestu|aminoacilnom mjestu]], koji nosi aminokiselinu koja će biti dodana lancu. Peptidilni lanac i dolazna [[aminokiselina]] vezani su za svoje odgovarajuće tRNK putem [[Esterska veza|esterskih veza]n] za atom kisika na [[Usmjerenost (genetika)|3' krajevima]] ovih tRNK.<ref name="Garrett_2012" />{{rp|437–8}} 3' krajevi svih tRNK dijele univerzalno konzerviranu CCA sekvencu.<ref name="Garrett_2012" />{{rp|437–8}} <ref>{{cite journal | vauthors = Hou YM | title = CCA addition to tRNA: implications for tRNA quality control | journal = IUBMB Life | volume = 62 | issue = 4 | pages = 251–260 | date = april 2010 | pmid = 20101632 | pmc = 2848691 | doi = 10.1002/iub.301 }}</ref> Poravnanje između CCA krajeva peptidyl-tRNK vezane za ribosom i aminoacil tRNA u peptidyl-transferaznom centru doprinosi formiranju peptidne veze, tako što obezbjeđuje pravilnu orijentaciju za odvijanje reakcije.<ref>{{cite journal | vauthors = Moore PB, Steitz TA | title = After the ribosome structures: how does peptidyl transferase work? | journal = RNA | volume = 9 | issue = 2 | pages = 155–159 | date = februar 2003 | pmid = 12554855 | pmc = 1370378 | doi = 10.1261/rna.2127103 }}</ref> Ova reakcija se odvija putem nukleofilnog razmještanja. [[N-kraj|Amino grupa]] aminoacil-tRNK napada terminalnu [[C-kraj|karbonilnu grupu]] peptidyl-tRNK. Reakcija se odvija kroz tetraedarski međuprodukt i gubitak P-mjesta tRNK, kao odlazeće grupe.<ref name=":0"/> U [[hidroliza|hidrolizi]], peptidil-tRNK koristi se isti mehanizam, ali s molekulom vode kao [[nukleofil]]om.<ref name=":0"/> == Evolucija == === Porijeklo === ''Vrijeme'': Bokov i Steinberg (2009) su "razmotali" strukturu 23S rRNK u nekoliko slojeva kontakta. U njihovom modelu, PTC je originalni element 23S rRNK, kojem su kasnije dodane strukturne karakteristike.<ref>{{cite journal |last1=Bokov |first1=Konstantin |last2=Steinberg |first2=Sergey V. |title=A hierarchical model for evolution of 23S ribosomal RNA |url=https://archive.org/details/sim_nature-uk_2009-02-19_457_7232/page/976 |journal=Nature |date=februar 2009 |volume=457 |issue=7232 |pages=977–980 |doi=10.1038/nature07749|pmid=19225518 |bibcode=2009Natur.457..977B }}</ref> Suprotno mišljenje Caetano-Anollésa i Suna (2014) je da su akceptorski krak tRNK i katalitski domen aaRS nastali ranije od [[genetički kod|genetičkog koda]] i PTC-a.<ref>{{cite journal |last1=Caetano-Anollés |first1=Gustavo |last2=Sun |first2=Feng-Jie |title=The natural history of transfer RNA and its interactions with the ribosome |journal=Frontiers in Genetics |date=9. 5. 2014 |volume=5 |page=127 |doi=10.3389/fgene.2014.00127|doi-access=free |pmid=24847358 |pmc=4023039 }}</ref> ;Predak: * Tamura je 2011. godine predložio da je originalni PTC nastao spajanjem tRNK. Farias i saradnici (2014.) izvršili su [[rekonstrukcija predačke sekvence|rekonstrukciju predačke sekvence]] na 22 tipa tRNK i pronašli iznenađujuće visoku (za milijarde godina divergencije) identičnost od 50,4% u odnosu na moderni PTC ''[[Thermus thermophilus]]'', koji je identičan i kod nekoliko drugih termofila. Frekvencija dinukleotida bila je slična i kod šireg spektra bakterija.<ref>{{cite journal |last1=Farias |first1=Sávio T. |last2=Rêgo |first2=Thais G. |last3=José |first3=Marco V. |title=Origin and evolution of the Peptidyl Transferase Center from proto-tRNAs |journal=FEBS Open Bio |date=januar 2014 |volume=4 |issue=1 |pages=175–178 |doi=10.1016/j.fob.2014.01.010|pmid=24649398 |pmc=3953717 |doi-access=free }}</ref> Prosdocimi et al. (2020) uporedili su vrlo veliku kolekciju PTC-ova kako bi formirali konsenzus predaka. Od 5' do 3', protobakterijski PTC vjerovatno nastaje spajanjem tRNK<sup>[[prolin|Pro]]</sup>, tRNA<sup>[[tirozin|Tyr]]</sup>, tRNK<sup>[[fenilalanin|Phe]]</sup>, tRNA<sup>[[glutamat|Gln]]</sup> i tRNK<sup>[[glicin|Gly]]</sup>. Također navode nekoliko ranijih radova na ovu temu koji ovdje nisu spomenuti.<ref>{{cite journal |last1=Prosdocimi |first1=Francisco |last2=Zamudio |first2=Gabriel S. |last3=Palacios-Pérez |first3=Miryam |last4=Torres de Farias |first4=Sávio |last5=V. José |first5=Marco |title=The Ancient History of Peptidyl Transferase Center Formation as Told by Conservation and Information Analyses |journal=Life |date=5. 8. 2020 |volume=10 |issue=8 |pages=134 |doi=10.3390/life10080134|doi-access=free |pmid=32764248 |pmc=7459865 |bibcode=2020Life...10..134P }}</ref> * Alternativni pogled zasnovan je na pseudo dvostrukoj simetriji PTC-a. Prototip je mogao imati samo jednu polovinu ovog sistema.<ref name="pmid21930590">{{cite journal | vauthors = Krupkin M, Matzov D, Tang H, Metz M, Kalaora R, Belousoff MJ, Zimmerman E, Bashan A, Yonath A | display-authors = 6 | title = A vestige of a prebiotic bonding machine is functioning within the contemporary ribosome | journal = Philosophical Transactions of the Royal Society of London. Series B, Biological Sciences | volume = 366 | issue = 1580 | pages = 2972–2978 | date = oktobar 2011 | pmid = 21930590 | pmc = 3158926 | doi = 10.1098/rstb.2011.0146 | doi-access = free }}</ref> Studija iz 2022. godine sintetizirala je i testirala nekoliko "polu-PTC" sekvenci s dvije uzvojnice. Neke od njih dimeriziraju i formiraju peptidne veze kada se da tRNK.<ref name="pmid35137169">{{cite journal | vauthors = Bose T, Fridkin G, Davidovich C, Krupkin M, Dinger N, Falkovich AH, Peleg Y, Agmon I, Bashan A, Yonath A | display-authors = 6 | title = Origin of life: protoribosome forms peptide bonds and links RNA and protein dominated worlds | journal = Nucleic Acids Research | volume = 50 | issue = 4 | pages = 1815–1828 | date = februar 2022 | pmid = 35137169 | pmc = 8886871 | doi = 10.1093/nar/gkac052 | doi-access = free }}</ref> ==== Minimizacija ==== Dizajnirana minimizirana verzija PTC-a ''E. coli'' iz 2024. godine bila je u stanju da se savije u oblik sličan PTC-u bez pomoći [[ribosomskih proteina]] i veže analoge tRNA na P-mjestu i A-mjestu. Ne uspijeva formirati peptidne veze zbog vezivanja molekula u pogrešnoj orijentaciji.<ref name=Tangpradabkul24/> === Nakon [[LUCA]] === ==Inhibitori antibiotika== Sljedeći [[inhibitori sinteze proteina]] ciljaju peptidil-transferazni centar: *[[Hloramfenikol]] se veže <ref name="pmid7515506">{{cite journal | vauthors = Gu Z, Harrod R, Rogers EJ, Lovett PS | title = Anti-peptidyl transferase leader peptides of attenuation-regulated chloramphenicol-resistance genes | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 91 | issue = 12 | pages = 5612–5616 | date = juni 1994 | pmid = 7515506 | pmc = 44046 | doi = 10.1073/pnas.91.12.5612 | doi-access = free | bibcode = 1994PNAS...91.5612G }}</ref> na ostatke A2451 i A2452 u [[23S|23S rRNK]] [[ribosom]]a i inhibira formiranje [[peptidne veze]]. *[[Pleuromutilin]] se također veže za peptidil-transferazni centar.<ref>{{cite journal | vauthors = Long KS, Hansen LH, Jakobsen L, Vester B | title = Interaction of pleuromutilin derivatives with the ribosomal peptidyl transferase center | journal = Antimicrobial Agents and Chemotherapy | volume = 50 | issue = 4 | pages = 1458–1462 | date = april 2006 | pmid = 16569865 | pmc = 1426994 | doi = 10.1128/AAC.50.4.1458-1462.2006 }}</ref> *Smatra se da [[makrolid]]ni [[antibiotici]] inhibiraju peptidil-transferazu, pored toga što inhibiraju [[ribosomska translokacija|ribosomsku translokaciju]].<ref name=pharmamotion>{{cite web | url = http://pharmamotion.com.ar/protein-synthesis-inhibitors-macrolides-mechanism-of-action-animation-classification-of-agents/ | archive-url = https://web.archive.org/web/20081226204524/http://pharmamotion.com.ar/protein-synthesis-inhibitors-macrolides-mechanism-of-action-animation-classification-of-agents/ | url-status = dead | archive-date = 26. 12. 2008 | title = Protein synthesis inhibitors: macrolides mechanism of action animation. Classification of agents | work = Pharmamotion | vauthors = Kaiser G | publisher = The Community College of Baltimore County | access-date = 31. 7. 2009 }}</ref> == Također pogledajte == *[[Enzim]] *[[Ribozim]] *[[Transferaza]] *[[translacija (genetika)|Translacija]] == Reference == {{reflist}} == Vanjski linkovi == * {{MeshName|Peptidyl+transferases}} {{Genetička translacija}} {{Aciltransferaze}} {{Enzimi}} {{Portal|Biologija|border=no}} [[Kategorija:EC 2.3.2]] [[Kategorija:Ribozimi]] [[Kategorija:Transferaze]] [[Kategorija:Enzimi]] 023xc9phtpdnbuh8o0681eqqtcm0ke4 Durandova linija 0 531977 3829833 3822968 2026-04-13T07:28:26Z Z1KA 87045 + 6 kategorija; ± 2 kategorija (uz pomoć [[Wikipedia:HotCat|HotCat]]a) 3829833 wikitext text/x-wiki {{Infokutija | naslov = Durandova linija | slika = [[Datoteka:Afghanistan-Pakistan border.png|280px]]<br />''Karta koja crvenom bojom prikazuje Durandovu liniju između Afganistana i Pakistana.'' | oznaka1 = Dužina | podatak1 = 2.640 km (1.640 milja) | oznaka2 = Strane | podatak2 = [[Afganistan]]<br />[[Pakistan]] | oznaka3 = Uspostavljena | podatak3 = 12. novembra 1893. | oznaka4 = Potpisnici | podatak4 = [[Mortimer Durand]] i [[Abdur Rahman Han]] }} '''Durandova linija''' (paštunski: د ډیورنډ کرښه; urdu: ڈیورنڈ لائن) je međunarodna kopnena granica duga približno 2.640 kilometara koja razdvaja [[Afganistan]] i [[Pakistan]]. Liniju su 1893. uspostavili britanski diplomata [[Mortimer Durand]] i tadašnji afganistanski emir [[Abdur Rahman Han]] kako bi jasno definisali sfere utjecaja između Afganistanskog emirata i Britanske Indije, te poboljšali trgovačke i diplomatske odnose.<ref name="britannica.com">{{Citiranje weba |url=https://www.britannica.com/event/Durand-Line |title=Durand Line - Geography, History, Geopolitics |website=britannica.com |date=26. 2. 2026 |access-date=19. 3. 2026 |publisher=Encyclopædia Britannica |author=}}</ref> == Historija == === Uspostavljanje linije === Sporazum o razgraničenju potpisan je 12. novembra 1893. kao pokušaj [[Britansko Carstvo|Britanskog Carstva]] da osigura svoje granice tokom takozvane Velike igre – geopolitičkog rivalstva s Ruskim Carstvom. Afganistan je u to vrijeme služio kao tampon-zona između ovih sila. Linija je namjerno povučena kroz etnička paštunska područja, čime je podijelila brojna [[Paštuni|paštunska plemena]] i sela između dviju jurisdikcija.<ref name="britannica.com"/> Nakon potpisivanja dogovora uslijedila je britansko-afganistanska ekspedicija koja je na terenu vršila mjerenja i demarkaciju između 1894. i 1896. === Osporavanje i kontroverze === Nakon sticanja nezavisnosti Pakistana 1947., nova država je naslijedila Durandovu liniju kao svoju međunarodno priznatu zapadnu granicu. Međutim, vlada u [[Kabul]]u ju je odbila priznati i nikada je nije smatrala legalnom granicom. 1949. afganistanska Loya Jirga (velika plemenska skupština) jednostrano je proglasila granicu i prateće ugovore nevažećim, tvrdeći da je originalni sporazum sklopljen pod britanskom prinudom i da se on nije prenio na novonastalu državu Pakistan. == Moderni sukobi == Do danas Durandova linija ostaje glavni izvor napetosti između dvije države i smatra se jednom od najopasnijih granica na svijetu. Pakistan ju smatra legitimnom granicom te je od 2017. započeo izgradnju sigurnosne ograde (zida) dužinom cijele linije kako bi spriječio krijumčarenje i infiltraciju terorističkih grupa, poput onih iz pokreta [[Tehrik-e-Taliban Pakistan]]. S druge strane, i prethodna afganistanska republika pod predsjednikom Hamidom Karzaijem, kao i trenutna vlada koju predvode [[Talibani]], odbijaju priznati ovu granicu, što redovno dovodi do smrtonosnih graničnih okršaja vojski obiju zemalja. == Također pogledajte == * [[Paštuni]] * [[Britansko Carstvo]] * [[Afganistansko-pakistanski rat 2026.]] == Reference == {{refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Durand Line}} [[Kategorija:Durandova linija|*]] [[Kategorija:Granica između Afganistana i Pakistana]] [[Kategorija:Odnosi Afganistan–Pakistan]] [[Kategorija:Teritorijalni sporovi]] [[Kategorija:Afganistansko-pakistanski sukob]] [[Kategorija:Teritorijalni sporovi Pakistana]] [[Kategorija:Granice Afganistana]] [[Kategorija:Granice Pakistana]] jw1p0vwr1knmehmvyj46vj6d9bk82cf 3829834 3829833 2026-04-13T07:31:35Z Z1KA 87045 +[[Kategorija:1893. u Afganistanu]]; +[[Kategorija:1893. u Britanskoj Indiji]] (uz pomoć [[Wikipedia:HotCat|HotCat]]a) 3829834 wikitext text/x-wiki {{Infokutija | naslov = Durandova linija | slika = [[Datoteka:Afghanistan-Pakistan border.png|280px]]<br />''Karta koja crvenom bojom prikazuje Durandovu liniju između Afganistana i Pakistana.'' | oznaka1 = Dužina | podatak1 = 2.640 km (1.640 milja) | oznaka2 = Strane | podatak2 = [[Afganistan]]<br />[[Pakistan]] | oznaka3 = Uspostavljena | podatak3 = 12. novembra 1893. | oznaka4 = Potpisnici | podatak4 = [[Mortimer Durand]] i [[Abdur Rahman Han]] }} '''Durandova linija''' (paštunski: د ډیورنډ کرښه; urdu: ڈیورنڈ لائن) je međunarodna kopnena granica duga približno 2.640 kilometara koja razdvaja [[Afganistan]] i [[Pakistan]]. Liniju su 1893. uspostavili britanski diplomata [[Mortimer Durand]] i tadašnji afganistanski emir [[Abdur Rahman Han]] kako bi jasno definisali sfere utjecaja između Afganistanskog emirata i Britanske Indije, te poboljšali trgovačke i diplomatske odnose.<ref name="britannica.com">{{Citiranje weba |url=https://www.britannica.com/event/Durand-Line |title=Durand Line - Geography, History, Geopolitics |website=britannica.com |date=26. 2. 2026 |access-date=19. 3. 2026 |publisher=Encyclopædia Britannica |author=}}</ref> == Historija == === Uspostavljanje linije === Sporazum o razgraničenju potpisan je 12. novembra 1893. kao pokušaj [[Britansko Carstvo|Britanskog Carstva]] da osigura svoje granice tokom takozvane Velike igre – geopolitičkog rivalstva s Ruskim Carstvom. Afganistan je u to vrijeme služio kao tampon-zona između ovih sila. Linija je namjerno povučena kroz etnička paštunska područja, čime je podijelila brojna [[Paštuni|paštunska plemena]] i sela između dviju jurisdikcija.<ref name="britannica.com"/> Nakon potpisivanja dogovora uslijedila je britansko-afganistanska ekspedicija koja je na terenu vršila mjerenja i demarkaciju između 1894. i 1896. === Osporavanje i kontroverze === Nakon sticanja nezavisnosti Pakistana 1947., nova država je naslijedila Durandovu liniju kao svoju međunarodno priznatu zapadnu granicu. Međutim, vlada u [[Kabul]]u ju je odbila priznati i nikada je nije smatrala legalnom granicom. 1949. afganistanska Loya Jirga (velika plemenska skupština) jednostrano je proglasila granicu i prateće ugovore nevažećim, tvrdeći da je originalni sporazum sklopljen pod britanskom prinudom i da se on nije prenio na novonastalu državu Pakistan. == Moderni sukobi == Do danas Durandova linija ostaje glavni izvor napetosti između dvije države i smatra se jednom od najopasnijih granica na svijetu. Pakistan ju smatra legitimnom granicom te je od 2017. započeo izgradnju sigurnosne ograde (zida) dužinom cijele linije kako bi spriječio krijumčarenje i infiltraciju terorističkih grupa, poput onih iz pokreta [[Tehrik-e-Taliban Pakistan]]. S druge strane, i prethodna afganistanska republika pod predsjednikom Hamidom Karzaijem, kao i trenutna vlada koju predvode [[Talibani]], odbijaju priznati ovu granicu, što redovno dovodi do smrtonosnih graničnih okršaja vojski obiju zemalja. == Također pogledajte == * [[Paštuni]] * [[Britansko Carstvo]] * [[Afganistansko-pakistanski rat 2026.]] == Reference == {{refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Durand Line}} [[Kategorija:Durandova linija|*]] [[Kategorija:Granica između Afganistana i Pakistana]] [[Kategorija:Granice Afganistana]] [[Kategorija:Granice Pakistana]] [[Kategorija:Afganistansko-pakistanski sukob]] [[Kategorija:Odnosi Afganistan–Pakistan]] [[Kategorija:Teritorijalni sporovi]] [[Kategorija:Teritorijalni sporovi Pakistana]] [[Kategorija:1893. u Afganistanu]] [[Kategorija:1893. u Britanskoj Indiji]] ezmcfluxru1mvhtr18noif8rbbibpfn Biokataliza 0 532082 3829797 3822891 2026-04-13T03:08:17Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829797 wikitext text/x-wiki [[Slika:PDB 3bl7 EBI.png|thumb|280px|Trodimenzijska struktura enzima. Biokataliza koristi ove biološke [[makromolekule]] za katalizu transformacija [[mala molekula|malih molekula]].]] '''Biokataliza''' se odnosi na upotrebu živih (bioloških) sistema ili njihovih dijelova za ubrzavanje ([[kataliza|katalizu]]) [[hemijska reakcija|hemijskih reakcija]]. U biokatalitskim procesima, prirodni [[katalizator]]i, poput [[enzim]]a, vrše hemijske transformacije na organskim spojevima. Za ovaj zadatak se koriste i enzimi koji su manje-više izolovani i enzimi koji još uvijek postoje unutar živih ćelija.<ref>{{cite book|last=Anthonsen|first=Thorlief|title=Applied Biocatalysis|year=2000|publisher=Taylor & Francis|isbn=978-90-5823-024-9|pages=18–59|edition=2nd|editor1=Adlercreutz, Patrick|editor2=Straathof, Adrie J. J.|chapter=Reactions Catalyzed by Enzymes|chapter-url=https://books.google.com/books?id=EkLlnS_h01IC&pg=PA18}}</ref><ref>{{cite book|last=Faber|first=Kurt|title=Biotransformations in Organic Chemistry|year=2011|publisher=Springer|isbn=978-3-642-17393-6|edition=6th}}{{page needed|date=februar 2013}}</ref><ref>{{cite journal | last=Jayasinghe|first=Leonard Y.|author2=Smallridge, Andrew J. |author3=Trewhella, Maurie A. | title = The yeast mediated reduction of ethyl acetoacetate in petroleum ether | url=https://archive.org/details/sim_tetrahedron-letters_1993-06-11_34_24/page/3948| journal = Tetrahedron Letters| year = 1993 | volume = 34 | issue = 24 | pages=3949–3950 | doi = 10.1016/S0040-4039(00)79272-0}}</ref><ref>{{Cite book |editor-first1=Mohammad |editor-last1=Yasin Mohammad |title=Understanding Biotransformation – Nova Science Publishers |date=2024 |url=https://novapublishers.com/shop/understanding-biotransformation/ |access-date=28. 6. 2025 |language=en-US |doi=10.52305/xqcv8850 |isbn=979-8-89530-095-4 }}</ref> Moderna [[biotehnologija]], posebno [[usmjerena evolucija]], omogućila je proizvodnju modificiranih ili neprirodnih enzima. To je omogućilo razvoj enzima koji mogu katalizirati nove transformacije malih molekula koje mogu biti teške ili nemoguće korištenjem klasične sintetske [[organska hemija|organske hemije]]. Korištenje prirodnih ili modificiranih enzima za izvođenje [[organska sinteza|organske sinteze]] naziva se '''hemoenzimska sinteza'''; reakcije koje izvodi enzim klasificiraju se kao '''kemoenzimske reakcije'''. ==Historija== Biokataliza je osnova nekih od najstarijih hemijskih transformacija poznatih ljudima, jer [[pivarstvo]] prethodi zabilježenoj historiji. Najstariji zapisi o pivarstvu stari su oko 6000 godina i odnose se na [[Sumerani|Sumerane]]. Upotreba enzima i cijelih ćelija važna je za mnoge industrije stoljećima. Najočitija upotreba bila je u prehrambenoj industriji gdje proizvodnja [[vino|vina]], [[pivo|piva]], [[sir]]a itd. ovisi o efektima [[mikroorganizam]]a. Prije više od stotinu godina, biokataliza je korištena za hemijske transformacije neprirodnih organskih spojeva koje je stvorio čovjek, a u posljednjih 30 godina došlo je do značajnog porasta primjene biokatalize za proizvodnju finih hemikalija, posebno za farmaceutsku industriju.<ref>{{cite book|title=Industrial Biotransformations|year=2006|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-3-527-31001-2|edition=2nd|editor1=Liese, Andreas |editor2=Seelbach, Karsten |editor3=Wandrey, Christian |page=556}}</ref> Budući da se biokataliza bavi enzimima i mikroorganizmima, historijski se klasifikuje odvojeno od "homogene katalize" i "heterogene katalize". Međutim, mehanistički gledano, biokataliza je jednostavno poseban slučaj heterogene katalize.<ref>{{cite book|last=Rothenberg|first=Gadi|title=Catalysis: Concepts and green applications|year=2008|publisher=Wiley|isbn=978-3-527-31824-7}}{{page needed|date=februar 2013}}</ref> ==Prednosti kemoenzimske sinteze== *Enzimi su ekološki prihvatljivi, potpuno se degradiraju u okolini. *Većina enzima obično funkcionira pod blagim ili biološkim uvjetima, što minimizira probleme neželjenih sporednih reakcija poput razgradnje, [[izomerizacija|izomerizacije]], [[racemizacija|racemizacije]] i [[reakcija preuređenja|preuređenja]], koje često ometaju tradicionalnu metodologiju. *Enzimi odabrani za hemoenzimsku sintezu mogu se imobilizirati na čvrstoj podlozi. Ovi imobilizirani enzimi pokazuju poboljšanu stabilnost i mogućnost ponovne upotrebe. *Razvojem [[proteinsko inženjerstvo|proteinskog inženjerstva]], posebno [[usmjerena mutageneza|usmjerene mutageneze]] i [[usmjerena evolucija|usmjerene evolucije]], enzimi se mogu modificirati kako bi se omogućila neprirodna reaktivnost. Modifikacije mogu također omogućiti širi raspon [[supstrat (biohemija)|supstrata]], poboljšati brzinu reakcije ili promet [[katalizator]]a. *Enzimi pokazuju ekstremnu selektivnost prema svojim supstratima. Enzimi tipično pokazuju tri glavna tipa selektivnosti: *[[Hemoselektivnost]]: Budući da je svrha enzima da djeluje na jednu vrstu [[funkcionalna grupa|funkcionalne grupe]], druge osjetljive funkcionalnosti, koje bi normalno reagirale do određene mjere pod hemijskom katalizom, opstaju. Kao rezultat toga, biokataliske reakcije imaju tendenciju da budu "čistije" i mukotrpno prečišćavanje [[proizvod (biohemija)|proizvoda]] od nečistoća koje nastaju kroz sporedne reakcije može se uglavnom izostaviti. *[[Regioselektivnost]] i [[dijastereoselektivnost]]: Zbog svoje složene trodimenzionalne strukture, enzimi mogu razlikovati funkcionalne grupe koje se hemijski nalaze u različitim regijama molekule supstrata. *[[Enantioselektivnost]]: Budući da su gotovo svi enzimi napravljeni od L-[[aminokiselina]], enzimi su [[hiralnost (hemija)|hiralni]] katalizatori. Kao posljedica toga, bilo koja vrsta kiralnosti prisutna u molekuli supstrata se "prepoznaje" nakon formiranja kompleksa enzim-supstrat. Dakle, prohiralni supstrat se može transformirati u optički aktivni proizvod, a oba enantiomera racemskog supstrata mogu reagirati različitim brzinama. Ovi razlozi, a posebno ovaj posljednji, glavni su razlozi zašto su se sintetski hemičari zainteresirali za biokatalizu. Ovaj interes je pak uglavnom posljedica potrebe za sintezom [[enantiomer]]nih čistih spojeva kao hiralnih gradivnih blokova za farmaceutske lijekove i agrohemikalije. ==Asimetrična biokataliza== Upotreba biokatalize: Dobijanje enantiomernih čistih spojeva može se podijeliti na dvije različite metode: # Kinetička rezolucija racemske smjese # Biokatalizirana asimetrična sinteza U [[kinetička rezolucija|kinetičkoj rezoluciji]] racemaste smjese, prisustvo hiralnog objekta (enzima) pretvara jedan od stereoizomera reaktanta u njegov produkt većom [[brzina reakcije|brzinom reakcije]] nego za drugi [[stereoizomer]] reaktanta. Stereohemijska smjesa je sada transformirana u smjesu dva različita spoja, što ih čini odvojivim normalnom metodologijom. [[Datoteka:General_scheme_for_kinetic_resolution.png|center|500x500px| Shema 1.: Kinetička rezolucija]] Biokatalizirana kinetička rezolucija se široko koristi u prečišćavanju racemskih smjesa sintetskih [[aminokiselina]]. Mnogi popularni putevi sinteze aminokiselina, kao što je [[Streckerova sinteza aminokiselina|Streckerova sinteza]], rezultiraju smjesom R i S enantiomera. Ova smjesa se može prečistiti (I) [[acilacija|acilacijom]] amina korištenjem anhidrida, a zatim (II) selektivnom deacilacijom samo L-enantiomera korištenjem acilaze svinjskih [[bubreg]]a.<ref>{{Cite book|title=Organic chemistry|last=Wade, L. G., 1947-|date=2013|publisher=Pearson|isbn=978-0-321-76841-4|edition=8th|location=Boston|oclc=752068109}}</ref> Ovi enzimi su obično izuzetno selektivni za jedan enantiomer, što dovodi do vrlo velikih razlika u brzini, omogućavajući selektivnu deacilaciju.<ref>{{Cite journal|last1=Shviadas|first1=V. Iu|last2=Galaev|first2=I. Iu|last3=Galstian|first3=N. A.|last4=Berezin|first4=I. V.|date=august 1980|title=[Substrate specificity of acylase I from pig kidney]|journal=Biokhimiia (Moscow, Russia)|volume=45|issue=8|pages=1361–1364|issn=0320-9725|pmid=7236787}}</ref> Konačno, dva proizvoda se sada mogu razdvojiti klasičnim tehnikama, kao što je [[hromatografija]]. [[Datoteka:Enzymatic_Resolution.jpg|center|frameless|500px]] Maksimalni prinos u takvim kinetičkim rezolucijama je 50%, budući da prinos veći od 50% znači da je reagirao i dio pogrešnog izomera, dajući niži [[enantiomerni višak]]. Stoga se takve reakcije moraju prekinuti prije nego što se postigne ravnoteža. Ako je moguće izvesti takve rezolucije pod uvjetima u kojima se dva supstrata-enantiomera kontinuirano racemiziraju, sav supstrat se teoretski može pretvoriti u enantiomerni proizvod. Ovo se naziva '''dinamička rezolucija'''. U '''biokataliziranoj asimetričnoj sintezi''', nehiralna jedinica postaje hiralna na takav način da se različiti mogući stereoizomeri formiraju u različitim količinama. Hiralnost se uvodi u supstrat utjecajem enzima, koji je hiralni. [[Kvasac]] je biokatalizator za enantioselektivnu [[Organska redukcija|redukciju]] [[keton]]a. [[Datoteka:Yeastreduction.gif|center|Shema 2. Redukcija kod kvasca]] [[Baeyer-Villigerova oksidacija]] je još jedan primjer biokatalitske reakcije. U jednoj studiji utvrđeno je da je posebno dizajnirani mutant ''[[Candida (gljiva)|Candida antarctica]]'' efikasan katalizator za [[Michaelova adicija|Michaelovu adiciju]] [[akrolein]]a sa [[acetilaceton]]om na 20&nbsp;°C u odsustvu dodatnog [[rastvarač]]a.<ref>{{cite journal|last=Svedendahl|first=Maria|author2=Hult, Karl|author3=Berglund, Per|date=decembar 2005|title=Fast Carbon-Carbon Bond Formation by a Promiscuous Lipase|journal=Journal of the American Chemical Society|volume=127|issue=51|pages=17988–17989|doi=10.1021/ja056660r|pmid=16366534}}</ref> Druga studija pokazuje kako se racemični [[nikotin]] (smjesa S i R-enantiomera '''1''' u ''shemi 3'') može deracemizirati u postupku [[Sinteza u jednom koraku|u jednom koraku]], koji uključuje monoamin-oksidazu izoliranu iz [[Aspergillus niger]] koja je sposobna oksidirati samo [[amin (hemijja)|amin]] S-enantiomer do [[imin]] '''2''' i uključuje par [[amonijak]]-[[boran]] [[redukcijsko sredstvo]] koji može reducirati imin '''2''' natrag do amina '''1'''.<ref>{{cite journal|last=Dunsmore|first=Colin J.|author2=Carr, Reuben|author3=Fleming, Toni|author4=Turner, Nicholas J.|year=2006|title=A Chemo-Enzymatic Route to Enantiomerically Pure Cyclic Tertiary Amines|journal=Journal of the American Chemical Society|volume=128|issue=7|pages=2224–2225|doi=10.1021/ja058536d|pmid=16478171|bibcode=2006JAChS.128.2224D }}</ref> Na ovaj način, S-enantiomer će kontinuirano biti konzumiran od strane enzima dok se R-enantiomer akumulira. Čak je moguće [[Stereoinverzija|stereo-invertirani]] čisti S pretvoriti u čisti R. [[Datoteka:EnantiopuretertAmines.png|center|500x500px| Shema 3.: Enantiomerno čisti ciklički tercijarni amini]] == Biokataliza omogućena fotoredoksom == Nedavno je [[fotoredoks kataliza]] primijenjena u biokatalizi, omogućavajući jedinstvene, ranije nedostupne transformacije. Fotoredoks hemija se oslanja na [[svjetlost]] za generiranje [[Radikal (hemija)|slobodnih radikala]] međuprodukata.<ref>{{Cite journal|last1=Prier|first1=Christopher K.|last2=Rankic|first2=Danica A.|last3=MacMillan|first3=David W. C.|date=10. 7. 2013|title=Visible Light Photoredox Catalysis with Transition Metal Complexes: Applications in Organic Synthesis|journal=Chemical Reviews|volume=113|issue=7|pages=5322–5363|doi=10.1021/cr300503r|issn=0009-2665|pmc=4028850|pmid=23509883}}</ref> Ovi radikalni međuprodukti su ahiralni, pa se racemske smjese produkata dobijaju kada nije obezbijeđeno vanjsko hiralno okruženje. Enzimi mogu obezbijediti ovo hiralno okruženje unutar [[aktivno mjesto|aktivnog mjesta]] i stabilizovati određenu konformaciju, favorizujući formiranje jednog, enantiomerno čistog produkta.<ref name=":0">{{Cite journal|last1=Nakano|first1=Yuji|last2=Biegasiewicz|first2=Kyle F|last3=Hyster|first3=Todd K|date=april 2019|title=Biocatalytic hydrogen atom transfer: an invigorating approach to free-radical reactions|journal=Current Opinion in Chemical Biology|volume=49|pages=16–24|doi=10.1016/j.cbpa.2018.09.001|pmid=30269010|pmc=6437003}}</ref> Reakcije biokatalize omogućene fotoredoksom spadaju u dvije kategorije: # Interni [[koenzim]]/[[Kofaktor (biohemija)|kofaktorski]] fotokatalizator # Eksterni foto[[katalizator]] Određeni uobičajeni kofaktori za prijenos atoma vodika [[Prijenos atoma vodika|HAT]]) [[[Nikotinamid adenin-dinukleotid fosfat|NADPH]] i [[Flavin grupa|flavin]]) mogu djelovati kao reagensi za prijenos jednog elektrona [[Prijenos jednog elektrona|SET]]].<ref name=":0" /><ref>{{Cite journal|last1=Sandoval|first1=Braddock A.|last2=Meichan|first2=Andrew J.|last3=Hyster|first3=Todd K.|date=23. 8. 2017|title=Enantioselective Hydrogen Atom Transfer: Discovery of Catalytic Promiscuity in Flavin-Dependent 'Ene'-Reductases|journal=Journal of the American Chemical Society|volume=139|issue=33|pages=11313–11316|doi=10.1021/jacs.7b05468|pmid=28780870|bibcode=2017JAChS.13911313S |issn=0002-7863}}</ref><ref>{{Cite journal|last1=Li|first1=Zhining|last2=Wang|first2=Zexu|last3=Meng|first3=Ge|last4=Lu|first4=Hong|last5=Huang|first5=Zedu|last6=Chen|first6=Fener|date=april 2018|title=Identification of an Ene Reductase from Yeast Kluyveromyces Marxianus and Application in the Asymmetric Synthesis of ( R )-Profen Esters|journal=Asian Journal of Organic Chemistry|volume=7|issue=4|pages=763–769|doi=10.1002/ajoc.201800059}}</ref> Iako su ove vrste sposobne za HAT bez zračenja, njihovi redoks potencijali se povećavaju za skoro 2,0 V nakon zračenja vidljivom svjetlošću.<ref>{{Cite journal|last1=Emmanuel|first1=Megan A.|last2=Greenberg|first2=Norman R.|last3=Oblinsky|first3=Daniel G.|last4=Hyster|first4=Todd K.|date=14. 12. 2016|title=Accessing non-natural reactivity by irradiating nicotinamide-dependent enzymes with light|journal=Nature|volume=540|issue=7633|pages=414–417|doi=10.1038/nature20569|issn=1476-4687|pmid=27974767|bibcode=2016Natur.540..414E|s2cid=205252473}}</ref> Kada se upare sa svojim odgovarajućim enzimima (obično [[reduktaza|en-reduktaze]]), ovaj fenomen su hemičari koristili za razvoj enantioselektivnih metodologija redukcije. Na primjer, [[laktami]] srednje veličine mogu se sintetizirati u kiralnom okruženju en-reduktaze putem reduktivne, [[Baldwinova pravila|koju je Baldwin preferirao]], [[radikalska ciklizacija|radikalske ciklizacije]], završene enantioselektivnim HAT-om iz [[NADPH]].<ref>{{Cite journal|last1=Biegasiewicz|first1=Kyle F.|last2=Cooper|first2=Simon J.|last3=Gao|first3=Xin|last4=Oblinsky|first4=Daniel G.|last5=Kim|first5=Ji Hye|last6=Garfinkle|first6=Samuel E.|last7=Joyce|first7=Leo A.|last8=Sandoval|first8=Braddock A.|last9=Scholes|first9=Gregory D.|last10=Hyster|first10=Todd K.|date=21. 6. 2019|title=Photoexcitation of flavoenzymes enables a stereoselective radical cyclization|journal=Science|volume=364|issue=6446|pages=1166–1169|doi=10.1126/science.aaw1143|pmid=31221855|issn=0036-8075|bibcode=2019Sci...364.1166B|pmc=7028431}}</ref> Druga kategorija biokatalitskih reakcija omogućenih fotoredoksom koristi eksterni fotokatalizator (PC). Mogu se koristiti mnoge vrste PC-a sa širokim rasponom [[redoks]] potencijala, što omogućava veću prilagodljivost reaktivnosti u poređenju sa korištenjem kofaktora. [[Bengalska ruža]] i eksterni PC, korišteni su u tandemu sa oksidoreduktazom za enantioselektivnu deacilaciju srednje velikih alfa-[[acil]]-[[keton]]a.<ref>{{Cite journal|last1=Biegasiewicz|first1=Kyle F.|last2=Cooper|first2=Simon J.|last3=Emmanuel|first3=Megan A.|last4=Miller|first4=David C.|last5=Hyster|first5=Todd K.|date=juli 2018|title=Catalytic promiscuity enabled by photoredox catalysis in nicotinamide-dependent oxidoreductases|journal=Nature Chemistry|volume=10|issue=7|pages=770–775|doi=10.1038/s41557-018-0059-y|pmid=29892028|issn=1755-4330|bibcode=2018NatCh..10..770B|s2cid=48360817}}</ref> Korištenje eksternog PC-a ima neke nedostatke. Naprimjer, eksterni PC-i obično kompliciraju [[dizajn]] reakcije jer PC može reagirati i s vezanim i s nevezanim supstratom. Ako dođe do reakcije između nevezanog supstrata i PC-a, gubi se enantioselektivnost i mogu se pojaviti druge nuspojave. == Poljoprivredna upotreba == Bioenzimi su također [[biokatalizator]]i. Pripremaju se fermentacijom organskog otpada, jaggeryja i vode u omjeru 3:1:10 tokom tri mjeseca. Povećava populaciju [[mikrob]]a u tlu i ubrzava [[kompost]]iranje i razgradnju, pa se stoga uključuje u katalizatore. Liječi tlo. Jedno je od najboljih tekućih organskih gnojiva. Razrjeđuje se vodom. == Također pogledajte == * [[Lista enzima]] * [[Industrijski enzimi]] ==Reference== {{Reflist|colwidth=30em}} == Dodatni izvori == * {{cite journal | last1 = Mortison | first1 = JD | last2 = Sherman | first2 = DH | year = 2010 | title = Frontiers and opportunities in chemoenzymatic synthesis | journal = J Org Chem | volume = 75 | issue = 21| pages = 7041–51 | doi = 10.1021/jo101124n | pmid = 20882949 | pmc = 2966535 }} * Kim, Jinhyun; Lee, Sahng Ha; Tieves, Florian; Paul, Caroline E.; Hollmann, Frank; Park, Chan Beum (5 July 2019). "[https://www.science.org/doi/10.1126/sciadv.aax0501 Nicotinamide adenine dinucleotide as a photocatalyst]". ''Science Advances''. '''5''' (7): eaax0501. [[doi:10.1126/sciadv.aax0501]].<ref>{{cite journal |last1=Kim |first1=Jinhyun |last2=Lee |first2=Sahng Ha |last3=Tieves |first3=Florian |last4=Paul |first4=Caroline E. |last5=Hollmann |first5=Frank |last6=Park |first6=Chan Beum |title=Nicotinamide adenine dinucleotide as a photocatalyst |journal=Science Advances |date=5. 7. 2019 |volume=5 |issue=7|doi=10.1126/sciadv.aax0501|pmid=31334353 |pmc=6641943 |bibcode=2019SciA....5..501K }}</ref> ==Vanjski linkovi== * [https://www.acib.at/ Austrian Centre of Industrial Biotechnology official website] * [http://www.coebio3.org The Centre of Excellence for Biocatalysis - CoEBio3] * [http://centres.exeter.ac.uk/biocatalysis/ The University of Exeter - Biocatalysis Centre] * [https://web.archive.org/web/20090626071055/http://www.uiowa.edu/~biocat/ Center for Biocatalysis and Bioprocessing - The University of Iowa] * [https://web.archive.org/web/20130501022048/http://www.bt.tudelft.nl/boc TU Delft - Biocatalysis & Organic Chemistry (BOC)] * [https://web.archive.org/web/20100213032908/http://www.biotech.kth.se/biochem/biocatalysis/ KTH Stockholm - Biocatalysis Research Group] * [http://www.technical-biocatalysis.com Institute of Technical Biocatalysis at the Hamburg University of Technology (TUHH)] * [https://web.archive.org/web/20160315135517/http://www.biocascades.eu/ Biocascades Project] {{Hiralna sinteza}} {{Authority control}} [[Kategorija:Enzimi]] [[Kategorija:Kataliza]] [[Kategorija:Organska hemija]] lwrptbjvuaoprfch3fg36h16jywj00o Mahmoud Kamal Muftić 0 532403 3829831 3822738 2026-04-13T07:26:48Z InternetArchiveBot 118070 Adding 6 books for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829831 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naučnik | ime = Mahmoud Kamal Muftić | slika = Mahmoud K. Muftić performing a galvanic skin response (GSR) measurement of the degree of hypnosis using a W-bridge oscillograph according to his own modified method.jpg | naslov = Muftić izvodi mjerenje [[galvanski odgovor kože|galvanskog odgovora kože]] radi određivanja stepena [[hipnoza|hipnoze]], Irak, kasne 1950-e | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1919|1|14}} | mjesto_rođenja = [[Sarajevo]], [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] | datum_smrti = septembar 1971. | mjesto_smrti = | prebivalište = [[Egipat]], [[Irak]], [[Saudijska Arabija]], [[Zapadna Njemačka]], [[Švicarska]], [[Irska]] | državljanstvo = [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavija]]<br>[[Hrvatska]]<br>[[Egipat]] (azil)<br>[[Zapadna Njemačka]] (azil) | narodnost = bosanskohercegovački / jugoslavenski | etnicitet = [[Bošnjaci|Bošnjak]]<ref name="Bougarel">{{cite book |last=Bougarel |first=Xavier |title=Islam and Nationhood in Bosnia-Herzegovina: Surviving Empires |translator-last=Mobley |translator-first=Christopher |publisher=Bloomsbury Academic |location=London |year=2018}}</ref> | polje = [[medicinska mikrobiologija]], [[enzimologija]], [[hipnoza]], [[parapsihologija]] | radna_institucija = [[Research Center Borstel|Institut za istraživanje tuberkuloze u Borstelu]]<br>[[Schering AG]]<br>[[Univerzitet u Lausannei]]<br>[[Trinity College Dublin]] | alma_mater = [[Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu]] (navodno)<ref name="Who">{{cite book |title=World who's who in science: a biographical dictionary of notable scientists from antiquity to the present |publisher=Marquis-Who's Who |location=Chicago |year=1968 |chapter=Muftic, Mahmud Kamal |page=1222 |isbn=978-0-8379-1001-7}}</ref> | poznat_po = istraživanja o [[tuberkuloza|tuberkulozi]], [[hipnoza|hipnozi]] i parapsihologiji; političko povezivanje [[Muslimansko bratstvo|Muslimanskog bratstva]] i hrvatske emigracije | autor_kratica_bot = Muftic | fusnote = Koristio je i oblik '''Mahmut Kemal Muftić'''; kao pseudonim spominje se '''Firus mlađi'''.<ref name="Who" /><ref name="Jelic">{{cite book |last=Jelić |first=Branimir |title=Političke uspomene i rad Dra Branimira Jelića |publisher=M. Šamija |year=1982 |pages=410–412}}</ref> }} '''Mahmoud Kamal Muftić''' (također '''Mahmud''' ili '''Mahmut K. Muftić'''; [[Sarajevo]], 14. januar 1919 – septembar 1971) bio je bosanskohercegovački i jugoslavenski medicinski istraživač, mikrobiolog i politički aktivist u doba [[Hladni rat|Hladnog rata]]. Bavio se biomedicinskim istraživanjima, naročito u oblastima enzima, [[imunopatologija|imunopatologije]], [[tuberkuloza|tuberkuloze]] i lijekova, a istovremeno je istraživao [[hipnoza|hipnozu]], parapsihologiju i metafizičke teme.<ref name="Who" /><ref name="Bryan">{{cite journal |last=Bryan |first=William Joseph |year=1971 |title=In memoriam: Mahmud K. Muftic |journal=Journal of the American Institute of Hypnosis |volume=12–13 |page=196}}</ref> Najpoznatiji je po neobičnom spoju naučnog rada, islamske misli i emigrantske politike. Tokom 1950-ih i 1960-ih djelovao je u mrežama povezanim s [[Muslimansko bratstvo|Muslimanskim bratstvom]], a potom i u hrvatskoj radikalno-nacionalističkoj emigraciji, gdje je kao generalni sekretar organizacije [[Hrvatski narodni otpor]] pokušao povezati panislamističke i antikomunističke ciljeve.<ref name="Johnson">{{cite book |last=Johnson |first=Ian |title=A Mosque in Munich: Nazis, the CIA, and the Rise of the Muslim Brotherhood in the West |publisher=Houghton Mifflin Harcourt |year=2010 |page=163 |isbn=978-0547488684}}</ref><ref name="Misur">{{cite journal |last=Mišur |first=Ivo |title=Veze muslimanskih političkih emigranata s organizacijom Hrvatski narodni otpor |journal=Historijski zbornik |year=2022 |volume=75 |issue=1 |pages=111–139}}</ref> == Karijera == === Rani život u Bosni, 1919–1945 === Prema biografskom zapisu u djelu ''World Who's Who in Science'', Muftić je rođen 14. januara 1919. u Sarajevu, kao sin Saliha (ili Saleha) Firuza Muftića i Umihane Muftić, rođene Vranić.<ref name="Who" /> Poticao je iz ugledne muslimanske porodice vezane za islamsku učenost i [[nakšibendije|nakšibendijski]] sufijski krug. Njegov otac dovodi se u vezu sa Salihom Muftićem, stvarnim učiteljem u Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu početkom 1920-ih, dok je njegova majka kasnije bila poznata kao [[muallim]]a u Sarajevu.<ref name="Who" /> Porodica Muftić iz [[Foča|Foče]] dala je više generacija islamskih učenjaka, uključujući šejhove, muftije, imame i hafize. Održavali su i značajnu privatnu zbirku rukopisa na arapskom, osmanskoturskom i perzijskom jeziku, čiji je dio 1960. preuzela Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine.<ref>{{cite news |title=Diwan-i džami: Književna tradicija muslimana |url=https://preporod.info/bs/article/844/diwan-i-dzami-knjizevna-tradicija-muslimana |access-date=25. 3. 2026}}</ref> Prema vlastitom biografskom prikazu, Muftić je diplomirao medicinu u Zagrebu 1944.<ref name="Who" /> Tu tvrdnju kasnije su osporavali neki njegovi politički protivnici iz emigracije, ali bez čvrstih dokaza, pa se u literaturi taj dio njegove biografije tretira oprezno.<ref name="Jelic" /><ref name="Misur" /> Novinar i historičar Ian Johnson navodi da je tokom Drugog svjetskog rata služio, vjerovatno kao ljekar, u [[13. SS oružana brdska divizija "Handžar" (hrvatska br. 1)|Handžar diviziji]].<ref name="Johnson" /> U širem društveno-političkom kontekstu dio muslimanske omladine iz Bosne i Hercegovine koja se školovala u Zagrebu u međuratnom i ratnom periodu približavao se hrvatskom nacionalnom miljeu, što može pomoći objašnjenju Muftićeve kasnije dugotrajne vezanosti za hrvatsku emigrantsku politiku.<ref name="Bougarel" /> === Poslijeratne godine, 1945–1947 === Između 1945. i 1947. radio je u Higijenskom institutu u Zagrebu.<ref name="Who" /> Drugi izvori sugeriraju da se neposredno nakon rata našao među izbjeglicama u Italiji, ali nije sasvim jasno je li Jugoslaviju napustio 1945. ili 1947.<ref name="Misur" /> U to vrijeme više arapskih zemalja pokazivalo je interes za muslimanske izbjeglice iz Jugoslavije, posmatrajući ih istovremeno kao muslimane kojima treba pomoći i kao ratne veterane. U italijanskim izbjegličkim logorima 1948. vršeno je i regrutiranje za službu u arapskim snagama, pri čemu je važnu ulogu imao [[Mohammed Amin al-Husseini|Amin al-Husseini]].<ref name="Misur" /> === Rat u Palestini, Egipat, Irak i Saudijska Arabija, 1947/1948–1960 === Iako okolnosti njegova odlaska iz Jugoslavije nisu potpuno razjašnjene, izvjesno je da je najkasnije 1948. bio u [[Egipat|Egiptu]]. Tamo se brzo uključio u islamističke krugove povezane s [[Muslimansko bratstvo|Muslimanskim bratstvom]]. Dobrovoljno je stupio u [[Arapska oslobodilačka vojska|Arapsku oslobodilačku vojsku]] tokom [[Arapsko–izraelski rat 1948.|rata u Palestini]], gdje je služio kao vojni ljekar.<ref name="Johnson" /><ref name="Misur" /> Vjerovatno je upravo tada uspostavio bliže veze sa [[Said Ramadan|Saidom Ramadanom]], jednim od vodećih ljudi Muslimanskog bratstva. Johnson navodi i da je Muftić bio povezan s Aminom al-Husseinijem.<ref name="Johnson" /> Dana 22. juna 1952. oženio se Isaad Mohammed Atia, egipatskom ljekarkom i anesteziologinjom iz ugledne porodice. Zajedno su objavili dva rada o hipnozi, iz 1957. i 1969, a imali su i sina Nejada Muftića.<ref name="Who" /><ref>{{cite journal |last1=Atia |first1=IM |last2=Muftic |first2=MK |year=1957 |title=Hypnosis in the psychosomatic investigation of female homosexuality |journal=British Journal of Medical Hypnotism |pages=41–46}}</ref><ref name="A new induction method: electrohypn">{{cite journal |last1=Muftic |first1=MK |last2=Atia |first2=IM |year=1969 |title=A new induction method: electrohypnosis |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-the-american-society-of-psychosomatic-dentistry-and-medicine_1969-04_16_2/page/40 |journal=Journal of the American Society of Psychosomatic Dentistry & Medicine |volume=16 |issue=2 |pages=40–46 |pmid=5265052}}</ref> Od 1948. do 1954. radio je u Kairu, zatim od 1955. do 1959. u Bagdadu, a 1960. nalazio se u Gazi, tada dijelu [[Ujedinjena Arapska Republika|Ujedinjene Arapske Republike]].<ref name="Who" /> U [[Irak]]u je nastavio medicinska i mikrobiološka istraživanja uz podršku tamošnjeg ministarstva zdravstva. Nakon revolucije od 14. jula 1958. nakratko se vratio u Egipat.<ref name="Who" /> Tokom boravka na Bliskom istoku povremeno je bio predmet optužbi da radi za razne obavještajne službe; takve optužbe iznosili su i politički saveznici i protivnici, ali historijski izvori uglavnom ih bilježe kao dio složenih emigrantskih i hladnoratovskih sukoba, ne kao dokazanu činjenicu.<ref name="Jelic" /><ref name="Misur" /> === Zapadni Berlin, Lausanne/Ženeva, London i Dublin, 1960–1971 === Početkom 1960-ih Muftić prelazi u [[Zapadna Njemačka|Zapadnu Njemačku]] i [[Švicarska|Švicarsku]]. Prema biografiji iz 1968, radio je u Borstelu (1960–1962), potom u Higijenskom institutu u Lausannei i kao docent na Univerzitetu u Lausannei (1962–1964), a od 1964. bio je šef medicinskog odjela kompanije [[Schering AG]] u Berlinu.<ref name="Who" /> Istovremeno je održavao kontakte s emigrantskim krugovima u Londonu. Branimir Jelić piše da je tokom 1960-ih živio na relaciji Berlin–London, dok drugi izvori navode i njegove veze s bošnjačkim emigrantima okupljenim oko [[Juraj Krnjević|Jurja Krnjevića]].<ref name="Jelic" /><ref name="Misur" /> Trag mu se na kraju gubi u [[Dublin]]u, gdje je u vrijeme smrti bio povezan s Odsjekom za biohemiju [[Trinity College Dublin|Trinity Collegea]].<ref name="Bryan" /> == Istraživanje == Muftićev naučni rad obuhvatao je i konvencionalna biomedicinska istraživanja i spekulativnije oblasti. Od ranih 1950-ih do početka 1970-ih objavio je više od 50 stručnih radova, uglavnom u zapadnim medicinskim časopisima, te nekoliko patenata.<ref name="Who" /> === Mikrobiologija i razvoj lijekova === Njegov glavni naučni rad odnosio se na enzime, imunološke reakcije i mehanizme bolesti, naročito u vezi s [[Mycobacterium tuberculosis|uzročnikom tuberkuloze]], gljivičnim infekcijama i antimikrobnim supstancama.<ref name="Who" /> Posebno je istraživao enzim koji je nazivao ''cerase'', a koji je povezivao s razgradnjom voskova i virulentnošću tuberkuloznih bacila.<ref>{{cite journal |last=Muftic |first=MK |year=1956 |title=Cerase: A wax-decomposing enzyme in experimental tuberculosis |journal=British Journal of Tuberculosis and Diseases of the Chest |volume=50 |issue=4 |pages=356–358 |doi=10.1016/S0366-0869(56)80010-5 |pmid=13364254}}</ref> Objavljivao je i radove o peptidazama u mikobakterijama, inhibitorima gljivičnog rasta, novim antibilharzijskim lijekovima, te o derivatima s antimikrobnim i sedativnim djelovanjem, što je u više navrata povezivano s njegovim radom u Scheringu.<ref>{{cite journal |last=Muftic |first=M |year=1967 |title=Application of chromogenic substrates to the determination of peptidases in mycobacteria |journal=Folia Microbiologica |volume=12 |issue=6 |pages=500–507 |doi=10.1007/BF02875711 |pmid=4865924}}</ref><ref>{{cite patent |author=Kutzsche A; Muftic MK; Peissker H |title=3-methyl-5-isopropylphenyl esters of n-pyrrolidino and n-morpholino carboxylic acids |number=US3457262A |date=1969}}</ref> === Hipnoza, metafizika i parapsihologija === Uporedo s mikrobiologijom, Muftić je razvijao i interes za biohemijsku osnovu [[hipnoza|hipnoze]]. William Joseph Bryan opisao ga je kao "pravog naučnika u svakom pogledu", naglašavajući njegovu sklonost fizičkim i hemijskim objašnjenjima psiholoških pojava.<ref name="Bryan" /> U radu ''The chemistry of hypnosis'' iz 1961. pokušao je hipnozu povezati s biohemijskim procesima i mjerenjima galvanskog odgovora kože.<ref>{{cite journal |last=Muftic |first=MK |year=1961 |title=The chemistry of hypnosis |journal=Journal of the American Institute of Hypnosis |volume=2 |issue=2 |pages=6–16 |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-the-american-institute-of-hypnosis_1961-04_2_2/page/6/mode/2up}}</ref> Godine 1969. on i Isaad Atia predstavili su koncept "elektrohipnoze", tj. kombiniranja električne stimulacije i hipnotičke indukcije.<ref name="A new induction method: electrohypn"/> Istraživao je i parapsihološke teme poput [[psihokineza|psihokineze]] i "aure". U knjizi ''Researches on the Aura Phenomena'' (1960/1961; drugo izdanje 1970) tvrdio je da se ljudska aura može tehnološki registrirati pomoću uređaja koji je nazivao ''optron''.<ref>{{cite book |last=Muftic |first=Mahmoud K. |title=Researches on the Aura Phenomena |publisher=Metaphysical Research Group |year=1970 |isbn=0-900684-14-3}}</ref> Ti radovi smještaju ga na granicu između tadašnje alternativne nauke, psiholoških eksperimenata i popularnih hladnoratovskih interesovanja za neuobičajena stanja svijesti. == Hladnoratovska politika iz sjene == Bio je aktivan i u međunarodnim mrežama Muslimanskog bratstva i u hrvatskim emigrantskim krugovima, nastojeći povezati islamske i hrvatske antijugoslavenske ciljeve.<ref name="Johnson" /><ref name="Misur" /> === Muslimansko bratstvo i hladnoratovski islamizam === Zahvaljujući vezama sa Saidom Ramadanom, Muftić je u 1950-im i 1960-im bio dio transnacionalnih islamističkih mreža koje su djelovale između Egipta, Saudijske Arabije i zapadne Evrope. Johnson ga ubraja među ljude povezane s projektima kojima su zapadne službe i saveznici nastojali koristiti islamističke aktere u antikomunističke svrhe.<ref name="Johnson" /> === Operacija Orient i Hrvatski narodni otpor === Početkom 1960-ih Muftić je postao generalni sekretar organizacije [[Hrvatski narodni otpor]] (HNO), koju je vodio [[Vjekoslav Luburić]]. U toj ulozi postao je glavna veza između HNO-a i krugova Muslimanskog bratstva na Bliskom istoku.<ref name="Misur" /> Njegov najambiciozniji projekat bila je tzv. [[Operacija Orient]], plan da arapske države priznaju buduću hrvatsku vladu u egzilu i da se ona eventualno primi u [[Arapska liga|Arapsku ligu]] kao islamska država. U tom zamišljenom aranžmanu Muftić je trebao biti predstavnik te vlade u arapskom svijetu, faktički ministar vanjskih poslova.<ref name="Misur" /> Plan je propao 1964. zbog unutrašnjih sukoba u HNO-u. Luburić je, odbijajući da odstupi, Muftića optužio da je britanski agent, dok su i drugi akteri širili sumnje o njegovim vezama sa zapadnim ili drugim službama.<ref name="Jelic" /><ref name="Misur" /> Nakon tog sloma Muftić je postajao sve politički izoliraniji. === Razočaranje i kasnije godine u dijaspori === Nakon razlaza s HNO-om povremeno je nastavio pisati u emigrantskoj štampi, ali se postepeno udaljavao od otvoreno proustaških stavova. Prema Ivi Mišuru, njegov kasniji odmak od hrvatskih političkih ideja bio je povezan i sa sukobom s Luburićem i s kontaktima s bošnjačkim emigrantima u Londonu.<ref name="Misur" /> == Kontroverze == Muftić je bio izrazito polarizirajuća ličnost. U bošnjačkoj i hrvatskoj emigraciji optuživali su ga za prevaru, samoproglašeno doktorstvo, djelovanje za strane službe i političku neiskrenost. Velik dio tih tvrdnji poticao je iz sukoba među emigrantskim grupama, pa ih historiografija uglavnom navodi kao dio polemičkog konteksta, a ne kao dokazano stanje stvari.<ref name="Jelic" /><ref name="Misur" /> === Navodna trgovina oružjem poslije arapsko-izraelskog rata === Njegovi protivnici tvrdili su da je nakon rata 1948. bio umiješan u krijumčarenje oružja i lijekova na Levantu, što je kasnije korišteno i kao osnova za optužbe da je sarađivao s izraelskim ili drugim obavještajnim strukturama.<ref name="Misur" /> Takve optužbe ostale su nedokazane, a suvremena literatura ih smješta u širi kontekst poslijeratnih crnih tržišta, tajnih operacija i frakcijskih borbi.<ref>{{cite book |last=Morris |first=Benny |title=1948: A History of the First Arab-Israeli War |publisher=Yale University Press |year=2009 |isbn=9780300151121}}</ref> === Pitanje doktorata === Iako biografski izvori iz 1960-ih navode da je diplomirao medicinu u Zagrebu 1944. i kasnije radio kao ljekar u više zemalja, pojedini emigrantski publicisti tvrdili su da nikada nije završio studij i da se lažno predstavljao kao doktor.<ref name="Who" /><ref name="Jelic" /> S druge strane, njegova duga stručna karijera, veliki broj medicinskih radova i položaji koje je obavljao u Egiptu, Iraku, Švicarskoj i Njemačkoj upućuju na to da je, formalno ili neformalno, imao stvarnu stručnu funkciju u medicinskom i istraživačkom polju.<ref name="Who" /> == Politički i teološki spisi == Pored medicinskih radova, Muftić je pisao i o [[islamska teologija|islamskoj teologiji]], [[medicinska etika|medicinskoj etici]] i odnosu islama prema čovjekovom porijeklu i moralu. U ''Encyclopaedia of the Qurʾān'' spomenut je po tumačenju da bi se [[Lukman|Luqman]] iz [[Kur'an]]a mogao identificirati s grčkim liječnikom i filozofom [[Alkmeon]]. Prema Muftiću, etička načela u 31. suri predstavljaju svojevrsnu ljekarsku zakletvu višu od [[Hipokratova zakletva|Hipokratove]].<ref name="McAuliffe">{{cite encyclopedia |editor-last=McAuliffe |editor-first=Jane Dammen |title=Encyclopaedia of the Qurʾān |publisher=Brill |page=242}}</ref> Objavio je i tekstove poput ''Modern evolutionary theories of the origin of life and of man and the Holy Quran'' i ''The Qur'an on the cause of the fall of man'', prvobitno u islamskoj periodici, a kasnije i u časopisu ''Journal of the American Institute of Hypnosis''.<ref>{{cite journal |last=Muftic |first=M |year=1974 |title=Modern evolutionary theories of the origin of life and of man and the Holy Quran |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-the-american-institute-of-hypnosis_1974-11_15_6/page/258 |journal=Journal of the American Institute of Hypnosis |volume=15 |issue=6 |pages=259–264}}</ref><ref>{{cite journal |last=Muftic |first=M |year=1975 |title=The Qur'an on the cause of the fall of man |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-the-american-institute-of-hypnosis_1975-01_16_1/page/8 |journal=Journal of the American Institute of Hypnosis |volume=16 |issue=1 |pages=8–15}}</ref> == Smrt i naslijeđe == Okolnosti Muftićeve smrti ostale su nejasne. Prema osmrtnici Williama Josepha Bryana, umro je u septembru 1971.<ref name="Bryan" /> Drugi kasniji izvori navode da je tvrdio kako pati od radijacijskog trovanja, a pojavile su se i špekulacije o trovanju ili atentatu u kontekstu njegovih političkih i obavještajnih veza.<ref name="Johnson" /><ref name="Misur" /> Te tvrdnje nisu konačno potvrđene. Muftić je ostao neobična figura 20. stoljeća: istraživač na granici mikrobiologije, hipnoze i parapsihologije, bošnjački muslimanski intelektualac iz Sarajeva, te emigrantski aktivist koji je pokušavao spojiti islamske i hrvatske radikalne mreže u sjeni Hladnog rata.<ref name="Bryan" /><ref name="Johnson" /><ref name="Misur" /> == Bibliografija == === Izabrani članci === * {{cite journal |last=Muftic |first=MK |year=1956 |title=Cerase: A wax-decomposing enzyme in experimental tuberculosis |journal=British Journal of Tuberculosis and Diseases of the Chest |volume=50 |issue=4 |pages=356–358 |doi=10.1016/S0366-0869(56)80010-5 |pmid=13364254}} * {{cite journal |last=Muftic |first=MK |year=1961 |title=The chemistry of hypnosis |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-the-american-institute-of-hypnosis_1961-04_2_2/page/n5 |journal=Journal of the American Institute of Hypnosis |volume=2 |issue=2 |pages=6–16}} * {{cite journal |last1=Muftic |first1=MK |last2=Atia |first2=IM |year=1969 |title=A new induction method: electrohypnosis |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-the-american-society-of-psychosomatic-dentistry-and-medicine_1969-04_16_2/page/40 |journal=Journal of the American Society of Psychosomatic Dentistry & Medicine |volume=16 |issue=2 |pages=40–46 |pmid=5265052}} * {{cite journal |last=Muftic |first=MK |year=1971 |title=Influence of subcutaneous application of trans-3-methyl-2-hexanoic acid on induction of hypnosis |url=https://archive.org/details/sim_journal-of-the-american-institute-of-hypnosis_1971-07_12_3/page/118 |journal=Journal of the American Institute of Hypnosis |volume=12 |issue=3 |pages=118–119, 140}} === Knjige === * {{cite book |last=Muftic |first=Mahmoud K. |title=Researches on the Aura Phenomena |publisher=Metaphysical Research Group |year=1960}} * {{cite book |last=Muftic |first=Mahmoud K. |title=Researches on the Aura Phenomena, Part 2 |publisher=Metaphysical Research Group |year=1961}} * {{cite book |last=Muftic |first=Mahmoud K. |title=Researches on the Aura Phenomena |edition=2 |publisher=Society of Metaphysicians |year=1970 |isbn=0-900684-14-3}} == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{Refspisak}} {{DEFAULTSORT:Muftic, Mahmoud Kamal}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački naučnici]] [[Kategorija:Bosanskohercegovački mikrobiolozi]] [[Kategorija:Bosanskohercegovački psihijatri]] [[Kategorija:Rođeni 1919.]] [[Kategorija:Umrli 1971.]] [[Kategorija:Biografije, Sarajevo]] l893w9motcrwww60xsbhyj29v8893nv Selenoprotein 0 532432 3829807 3822656 2026-04-13T04:42:27Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829807 wikitext text/x-wiki U [[molekularna biologija|molekulskoj biologiji]], '''selenoprotein''' je bilo koji [[protein]] koji uključuje ostatak [[aminokiseline]] [[selenocistein]]a (Sec, U, Se-Cys). Među funkcionalno okarakteriziranim selenoproteinima su pet [[glutation peroksidaza]] (GPX) i tri [[tiredoksin-reduktaza|tiredoksin-reduktaze]], (TrxR/TXNRD) koji oba sadrže samo jedan Sec.<ref name="pmid11997494">{{cite journal |author1=Hatfield DL |author2=Gladyshev VN | title = How selenium has altered our understanding of the genetic code | journal = Mol. Cell. Biol. | volume = 22 | issue = 11 | pages = 3565–76 |date=juni 2002 | pmid = 11997494 | pmc = 133838 | doi = 10.1128/MCB.22.11.3565-3576.2002}}</ref> [[Selenoprotein P]] je najčešći selenoprotein koji se nalazi u plazmi. Neobičan je jer kod ljudi sadrži 10 Sec ostataka, koji su podijeljeni u dva domena, duži [[N-terminal]]ni domen koji sadrži 1 Sec i kraći [[C-terminal]]ni domen koji sadrži 9 Sec. Duži N-terminalni domen je vjerovatno enzimski domen, a kraći C-terminalni domen je vjerovatno sredstvo za siguran transport vrlo reaktivnog atoma [[selen]]a kroz tijelo..<ref>{{cite journal |author1=Burk RF |author2=Hill KE | title=Selenoprotein P: an extracellular protein with unique physical characteristics and a role in selenium homeostasis | journal=Annu Rev Nutr | year=2005 | volume=25 | pages= 215–235 | pmid=16011466 | doi=10.1146/annurev.nutr.24.012003.132120}}</ref><ref>{{cite journal |author1=Burk RF |author2=Hill KE | title=Selenoprotein P-expression, functions, and roles in mammals | journal=Biochim Biophys Acta | year=2009 | volume=1790 | issue=11 | pages= 1441–1447 | pmid=19345254 | doi=10.1016/j.bbagen.2009.03.026 | pmc=2763998}}</ref> == Speciisjka distribucija == Selenoproteini postoje u svim glavnim domenima života, [[eukarioti]],ma [[bakterijama]]ima i [[arheja]]ma. Među [[eukarioti]]ma, selenoproteini su česti kod [[životinja]], ali rijetki ili odsutni u drugim koljenima – jedan je identificiran u zelenoj [[alga|algi]] ''[[Chlamydomonas]]'', ali gotovo nijedan u drugim [[biljka]]ma ili u [[gljiva]]ma. [[Vaccinium macrocarpon|američka brusnica]] (''[[Vaccinium macrocarpon]]'' Ait.) je jedina kopnena biljka za koju se zna (od 2014. godine) da posjeduje mehanizam na nivou sekvence za proizvodnju [[selenocistein]]a (posebno u svom [[mitohondrijska DNK|mitohondrijalnom genomu]]), iako njen nivo funkcionalnosti još nije određen.<ref>{{Cite journal|last1=Fajardo|first1=Diego|last2=Schlautman|first2=Brandon|last3=Steffan|first3=Shawn|last4=Polashock|first4=James|last5=Vorsa|first5=Nicholi|last6=Zalapa|first6=Juan|date=25. 2. 2014|title=The American cranberry mitochondrial genome reveals the presence of selenocysteine (tRNA-Sec and SECIS) insertion machinery in land plants|journal=Gene|volume=536|issue=2|pages=336–343|doi=10.1016/j.gene.2013.11.104|pmid=24342657}}</ref> Među gljivama, red [[Harpellales]] je bio "posebno dobro zastupljen" među vrstama gljiva za koje je utvrđeno da posjeduju [[selenocistein]], jer se vjeruje da sedam od osam analiziranih vrsta Harpellales koriste selenoproteine.<ref>{{Cite journal |last1=Mariotti |first1=Marco |last2=Salinas |first2=Gustavo |last3=Gabaldón |first3=Toni |last4=Gladyshev |first4=Vadim N. |date=maj 2019 |title=Utilization of selenocysteine in early-branching fungal phyla |journal=Nature Microbiology |volume=4 |issue=5 |pages=759–765 |doi=10.1038/s41564-018-0354-9 |issn=2058-5276 |pmc=6551623 |pmid=30742068}}</ref> Među [[bakterija]]ma i [[arheja]]ma, selenoproteini su prisutni samo u nekim lozama, dok su potpuno odsutni u mnogim drugim filogenetskim grupama. Ova zapažanja su sada potvrđena [[Sekvenciranje cijelog genoma|analizom cijelog genoma]], koja pokazuje prisustvo ili odsustvo gena selenoproteina i pomoćnih gena za sintezu selenoproteina u odgovarajućem organizmu.<ref>{{Cite journal |last1=Tsuji |first1=Petra A. |last2=Santesmasses |first2=Didac |last3=Lee |first3=Byeong J. |last4=Gladyshev |first4=Vadim N. |last5=Hatfield |first5=Dolph L. |date=21. 12. 2021 |title=Historical Roles of Selenium and Selenoproteins in Health and Development: The Good, the Bad and the Ugly |journal=International Journal of Molecular Sciences |language=en |volume=23 |issue=1 |page=5 |doi=10.3390/ijms23010005 |doi-access=free |pmid=35008430 |pmc=8744743 |issn=1422-0067}}</ref> == Proizvodnja == Selenoproteine, kao i obične proteine, proizvodi [[ribosom]], što zahtijeva ostatke koje prenose [[tRNK]]. Selenocistin (Sec) ima svoju posebnu [[tRNK]]<sup>Sec</sup> za ovu svrhu. Ova tRNK, za razliku od drugih tRNA, nije direktno učitana selenocistilnim ostatkom iz slobodne molekule Sec; umjesto toga, prvo se učita serilnim ostatkom iz [[serin]]a, pomoću konvencionalne seril-tRNAK-sintaze (formirajući Ser-tRNK<sup>Sec</sup>), zatim enzim pretvara ovaj seril u selenocistilni ostatak, formirajući Sec-tRNK<sup>Sec</sup>. Kod bakterija, [[L-seril-tRNKSec selen-transferaza]] (SelA) obavlja ovaj posao koristeći selen koji obezbjeđuje [[selenofosfat]].<ref name="Allmang06">{{cite journal |last1=Allmang |first1=C. |last2=Krol |first2=A. |title=Selenoprotein synthesis: UGA does not end the story |journal=Biochimie |date=novembar 2006 |volume=88 |issue=11 |pages=1561–1571 |doi=10.1016/j.biochi.2006.04.015|pmid=16737768 }}</ref> In archaea and eukarya, this happens first by [[phosphoseryl-tRNA kinase]] attaching a phosphate group to the seryl, then by [[SEPSECS0|SLA/LP]] converting the phosphoseryl to selenocystyl with the help of selenophosphate.<ref>{{cite journal |last1=Yuan |first1=J |last2=Palioura |first2=S |last3=Salazar |first3=JC |last4=Su |first4=D |last5=O'Donoghue |first5=P |last6=Hohn |first6=MJ |last7=Cardoso |first7=AM |last8=Whitman |first8=WB |last9=Söll |first9=D |title=RNA-dependent conversion of phosphoserine forms selenocysteine in eukaryotes and archaea. |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America |date=12. 12. 2006 |volume=103 |issue=50 |pages=18923–7 |doi=10.1073/pnas.0609703104 |doi-access=free |pmid=17142313|pmc=1748153 |bibcode=2006PNAS..10318923Y }}</ref> Struktura tRNA<sup>Sec</sup> razlikuje se od tipičnih (kanonskih) tRNA po produženju D-stabla i vrlo dugoj varijabilnoj petlji. Ovo sprečava uobičajeni [[EF-Tu]] ([[eEF-1|eEF1A]] kod eukariota) da prepozna tRNA. Umjesto toga, potreban je poseban faktor elongacije nazvan SelB kako bi se pomoglo ribosomu da koristi Sec-tRNA<sup>Sec</sup>. SelB se sastoji od dva [[proteinska domena]]: N-terminalni dio je visoko homologan EF-Tu i služi za obezbjeđivanje elongacije, a C-terminalni dio služi za prepoznavanje [[SECIS elementa]] na mRNA koja kodira selenoprotein. Zajedno, ova dva dijela omogućavaju SelB-u da prenese Sec-tRNA<sup>Sec</sup> do A mjesta ribosoma za dekodiranje UGA kodona. Kod bakterija, SECIS element se javlja ubrzo nakon UGA kodona koji aktivira.<ref name="Allmang06"/> jski Situacija sa SECIS-om kod eukariita i arheja je manje jasna od 2006. godine, jer se SECIS element umjesto toga javlja u neprevedenim regijama mRNA. Eukariotski homolog SelB-a ([[EEFSEC]]) umjesto toga ima C-terminalnu domenu koja se veže za [[SECISBP2]] (SBP2), koji vrši stvarno vezivanje SECIS RNK. Postoje i drugi SECIS RNK vezujući proteini, uključujući [[60S ribosomski protein L30]]. Arhejski homolog SelB-a izgleda nema nikakvo posebno proširenje, tako da je još manje jasno kako interraguje sa SECIS-om.<ref name="Allmang06"/> Posljednje pitanje je kako ribosom može znati da UGA treba da kodira za Sec umjesto [[stop kodon]]a. Na ovo pitanje je ponovo relativno lako odgovoriti kod bakterija, ali kod eukariota i arheja vjerovatno postoji određena zavisnost od prepoznavanja SECIS-a.<ref name="Allmang06"/> === Zamjena cisteinom kod sisara === Većina selenoproteina sisara ima malu količinu (oko 10%) selenocistina zamijenjenu [[cistin]]om, koja se povećava na 50% kod ishrane sa nedostatkom selena. To se postiže prihvatanjem [[tiofosfat]]a umjesto selenofosfata od strane SLA/LP, čime se fosfoseril pretvara u regularni cistil.<ref>{{cite journal |last1=Xu |first1=Xue-Ming |last2=Turanov |first2=Anton A. |last3=Carlson |first3=Bradley A. |last4=Yoo |first4=Min-Hyuk |last5=Everley |first5=Robert A. |last6=Nandakumar |first6=Renu |last7=Sorokina |first7=Irina |last8=Gygi |first8=Steven P. |last9=Gladyshev |first9=Vadim N. |last10=Hatfield |first10=Dolph L. |title=Targeted insertion of cysteine by decoding UGA codons with mammalian selenocysteine machinery |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |date=14. 12. 2010 |volume=107 |issue=50 |pages=21430–21434 |doi=10.1073/pnas.1009947107|doi-access=free |pmid=21115847 |pmc=3003055 |bibcode=2010PNAS..10721430X }}</ref> === Ne-UAG (CUA) tRNA === Primjeri prekodiranih verzija [[tRNK]]<sup>Sec</sup> pronađeni su u prirodi. Oni obuhvataju stop kodon UAA i 10 sens kodona.<ref>{{cite journal |last1=Mukai |first1=Takahito |last2=Englert |first2=Markus |last3=Tripp |first3=H. James |last4=Miller |first4=Corwin |last5=Ivanova |first5=Natalia N. |last6=Rubin |first6=Edward M. |last7=Kyrpides |first7=Nikos C. |last8=Söll |first8=Dieter |title=Facile Recoding of Selenocysteine in Nature |journal=Angewandte Chemie International Edition |date=18. 4. 2016 |volume=55 |issue=17 |pages=5337–5341 |doi=10.1002/anie.201511657|pmid=26991476 |pmc=4833512 |bibcode=2016ACIE...55.5337M |osti=1467447 }}</ref> == Redoks aktivnost == Većina selenoproteina ima [[redoks]] funkciju analognu proteinima sa Cys [[aktivno mjesto|aktivnim mjestima]]. Dva ostatka Sec mogu se oksidirati i formirati diselenidnu vezu (-Se-Se-), selenov analog disulfidnog mosta. Sec također može formirati selenenil sulfidnu (-Se-S-) vezu sa Cys. Se-H veza se lakše prekida od S-H veze, što rezultira većom reaktivnošću Sec ostatka u poređenju sa Cys. Reaktivnosti također doprinosi veća nukleofilnost, kiselost i sposobnost odlaska grupe selenolata (R-Se<sup>-</sup>) u poređenju sa tiolatom (R-S<sup>-</sup>). Se-Se veza je također slabija od S-S veze. Rezultat je da se Sec može lako oksidirati i reducirati, bez veće promjene u zaglavljivanju u jednom stanju.<ref>{{cite journal | pmid=26949981 | date=2016 | last1=Reich | first1=H. J. | last2=Hondal | first2=R. J. | title=Why Nature Chose Selenium | journal=ACS Chemical Biology | volume=11 | issue=4 | pages=821–841 | doi=10.1021/acschembio.6b00031 }}</ref> Sec nije reaktivniji od Cys ni u jednom aspektu. Selanilni radikali generirani iz Sec-a su manje skloni napadu na ostatke aromatskih aminokiselina i proteinske Cα atome nego tiilni radikali generirani iz Cys-a. Ovo pruža [[redoks]]-aktivnim selenoproteinima određenu zaštitu od samorazgradnje u poređenju sa njihovim srodnicima koji sadrže samo cistin.<ref>{{cite journal | url=https://www.mdpi.com/1420-3049/28/7/3198 | title=Selenium in Peptide Chemistry | journal=Molecules | date=januar 2023 | volume=28 | issue=7 | last1=Özge | first1=Pehlivan | last2=Mateusz | first2=Waliczek | last3=Monika | first3=Kijewska | last4=Piotr | first4=Stefanowicz }}</ref> == Glavne porodice == Barijera za običan protein da postane selenoprotein je relativno visoka zbog potrebe za [[SECIS elementom]]. Kao rezultat toga, nove porodice selenoproteina se ne pojavljuju lako. Također nije neuobičajeno da ove porodice uključuju potomke koji nisu selenoproteini, jer (uglavnom kopnena) okruženja siromašna selenom pružaju prednost u pogledu sposobnosti prilagođavanja organizmu koji ima niže potrebe za selenom. U nastavku će se fokusirati na porodice koje se nalaze kod ljudi.<ref name=Lobanov07>{{cite journal |vauthors=Lobanov AV, Fomenko DE, Zhang Y, Sengupta A, Hatfield DL, Gladyshev VN |title=Evolutionary dynamics of eukaryotic selenoproteomes: large selenoproteomes may associate with aquatic life and small with terrestrial life |journal=Genome Biology |volume=8 |issue=9 |year=2007 |pmid=17880704 |pmc=2375036 |doi=10.1186/gb-2007-8-9-r198 |doi-access=free }}</ref> === Glutation peroksidaza === [[Glutation-peroksidaze]] (GPx) su enzimi koji koriste [[glutation]] za razgradnju [[peroksid]]a, štiteći ćeliju od oksidativnog oštećenja. To je ključni dio antioksidativne odbrane životinja (uključujući ljude). Nalaze se i u [[bakterija]]ma, [[biljka]]ma i [[gljiva]]ma. GPx je bio prvi otkriveni selenoprotein, sa visoko reaktivnim Sec ostatkom na [[aktivno mjesto|aktivnom mjestu]]. Poređenje GPx sekvenci iz svih ovih vrsta života sugerira da predački GPx nije sadržavao selen; umjesto toga, usvajanje Sec se dogodilo rano u evoluciji životinja, prije nego što su se spužve odvojile od drugih [[životinja]].<ref name=Trenz>{{cite journal |last1=Trenz |first1=TS |last2=Delaix |first2=CL |last3=Turchetto-Zolet |first3=AC |last4=Zamocky |first4=M |last5=Lazzarotto |first5=F |last6=Margis-Pinheiro |first6=M |title=Going Forward and Back: The Complex Evolutionary History of the GPx. |journal=Biology |date=12. 11. 2021 |volume=10 |issue=11 |page=1165 |doi=10.3390/biology10111165 |doi-access=free |pmid=34827158|pmc=8614756 }}</ref> Ljudi imaju osam Gpx gena, ali samo pet od njih sadrži Sec ([[GPX1]], [[GPX2 (gen)|GPX2]], [[GPX3]], [[GPX4]], [[GPX6]]). Nepostojanje Sec u GPX7 i GPX8 izgleda da je univerzalno među životinjama.<ref name=Trenz/> Gubitak Sec (zamjenom sa Cys) u GPX5 bio je, međutim, relativno nedavni događaj koji se dogodio nakon divergencije ljudi od glodara. [[Glodari]] su nezavisno izgubili Sec u Gpx6, ali su ga zadržali u svojoj verziji Gpx5. Ljudski GPX5 i Gpx6 glodara zadržavaju rudimentalne [[SECIS element]] koji ukazuju na njihovu prošlost..<ref name="Reconsidering the evolution of euka">{{cite journal |title=Reconsidering the evolution of eukaryotic selenoproteins: a novel nonmammalian family with scattered phylogenetic distribution |journal=EMBO Reports |volume=5 |issue=1 |pages=71–7 |date=2004 |pmid=14710190 |pmc=1298953 |doi=10.1038/sj.embor.7400036 |last1=Castellano |first1=Sergi |last2=Novoselov |first2=Sergey V. |last3=Kryukov |first3=Gregory V. |last4=Lescure |first4=Alain |last5=Blanco |first5=Enrique |last6=Krol |first6=Alain |last7=Gladyshev |first7=Vadim N. |last8=Guigó |first8=Roderic |display-authors=3}}</ref> === Tioredoksin-reduktaza === [[Tioredoksin-reduktaza]] je također ključna komponenta antioksidativne odbrane. Iako se enzimi koji obavljaju ovu funkciju nalaze u većini oblika života, verzija selenoproteina visoke molekularne težine koja se nalazi kod [[životinja]] evoluirala je odvojeno od češće verzije selenoproteina niske molekularne težine. Ova verzija se pojavljuje kao grana unutar [[glutation-reduktaza]], što je opet ključna komponenta antioksidativne odbrane.<ref>{{cite journal |last1=Hirt |first1=Robert P. |last2=Müller |first2=Sylke |last3=Martin Embley |first3=T. |last4=Coombs |first4=Graham H. |title=The diversity and evolution of thioredoxin reductase: new perspectives |url=https://archive.org/details/sim_trends-in-parasitology_2002-07_18_7/page/302 |journal=Trends in Parasitology |date=juli 2002 |volume=18 |issue=7 |pages=302–308 |doi=10.1016/S1471-4922(02)02293-6|pmid=12379950 }}</ref> === Jodotironin-dejodinaza === Centralne uloge u [[metabolizam|etabolizmu]] [[hormon]]a [[štitnjača|štitnjače]] kod ljudi (i [[kičmenjak]]a općenito) imaju tri proteina [[jodotironin-dejodinaze]], sa genskim simbolima [[DIO1]], [[DIO2]], [[DIO3]] kod ljudi. Srodni proteini pronađeni su kod [[beskičmenjak]]a, uglavnom sa selenocistinom, iako neki umjesto toga imaju cistin.<ref>{{cite journal |last1=Darras |first1=VM |title=Deiodinases: How Nonmammalian Research Helped Shape Our Present View. |journal=Endocrinology |date=1. 6. 2021 |volume=162 |issue=6 |article-number=bqab039 |doi=10.1210/endocr/bqab039 |pmid=33606002|pmc=8143656 }}</ref> === Selenofosfat-sintetaza === Proizvodnja selenoproteina ne može se dogoditi bez selenofosfata, koji proizvodi [[selenofosfat-sintetaza]]. Kičmenjaci, uključujući ljude, nose dvije verzije ovog enzima, pri čemu je jedna ([[SEPHS2]]) selenoprotein, a druga ([[SEPHS1]]) ga zamjenjuje [[treonin]]om, iako i dalje sa zaostalim [[SECIS-element]]om. Analiza životinjskih verzija ovog enzima pokazuje da je originalna životinjska verzija selenoprotein, pri čemu SEPHS1 nastaje kasnije kroz [[duplikacija gena|duplikaciju gena]].<ref name="pmid26194102">{{cite journal |last1=Mariotti |first1=M |last2=Santesmasses |first2=D |last3=Capella-Gutierrez |first3=S |last4=Mateo |first4=A |last5=Arnan |first5=C |last6=Johnson |first6=R |last7=D'Aniello |first7=S |last8=Yim |first8=SH |last9=Gladyshev |first9=VN |last10=Serras |first10=F |last11=Corominas |first11=M |last12=Gabaldón |first12=T |last13=Guigó |first13=R |title=Evolution of selenophosphate synthetases: emergence and relocation of function through independent duplications and recurrent subfunctionalization. |journal=Genome Research |date=septembar 2015 |volume=25 |issue=9 |pages=1256–67 |doi=10.1101/gr.190538.115 |pmid=26194102|pmc=4561486 }}</ref> Među [[prokarioti]]ma, većina bakterija ima verziju sa cistinom umjesto selenocistina, što sugerira da bi ovo moglo biti pretkalo stanje (što bi izbjeglo problem kokoške i jajeta). Neke imaju dvije verzije, jednu sa Sec, a drugu sa Cys. [[Arheje]] uglavnom imaju Sec verziju.<ref name="pmid26194102"/> === SelT, SelW, SelH i Rdx12 === Ljudski selenoproteini H ([[C11orf31]], W ([[SEPW1]]), T ([[SELT]]) i V ([[SELENOV]])<ref name=Reeves09/> povezani su jedan s drugim i s ne-selenoproteinom [[RDX12]]. Verzija Rdx12 u [[riba]]ma je selenoprotein, što sugerira da je ljudska loza izgubila Sec tokom evolucije na kopnu. Sve se one savijaju slično kao [[tioredoksin]] i imaju [[redoks]]nu funkciju.<ref>{{cite journal |last1=Dikiy |first1=Alexander |last2=Novoselov |first2=Sergey V. |last3=Fomenko |first3=Dmitri E. |last4=Sengupta |first4=Aniruddha |last5=Carlson |first5=Bradley A. |last6=Cerny |first6=Ronald L. |last7=Ginalski |first7=Krzysztof |last8=Grishin |first8=Nick V. |last9=Hatfield |first9=Dolph L. |last10=Gladyshev |first10=Vadim N. |title=SelT, SelW, SelH, and Rdx12: Genomics and Molecular Insights into the Functions of Selenoproteins of a Novel Thioredoxin-like Family |journal=Biochemistry |date=1. 6. 2007 |volume=46 |issue=23 |pages=6871–6882 |doi=10.1021/bi602462q|pmid=17503775 }}</ref> ===Ostale porodice === Porodice koje postoje kao selenoproteini kod ljudi i ostalih [[sisar]]a:<ref>{{cite journal |author1=G. V. Kryukov |author2=S. Castellano |author3=S. V. Novoselov |author4=A. V. Lobanov |author5=O. Zehtab |author6=R. Guigó |author7=V. N. Gladyshev |name-list-style=amp | title=Characterization of mammalian selenoproteomes | journal=Science | year=2003 | volume=300 | issue=5624 | pages= 1439–1443 | doi=10.1126/science.1083516 | pmid=12775843|bibcode=2003Sci...300.1439K |s2cid=10363908 |url=http://digitalcommons.unl.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1072&context=biochemgladyshev |url-access=subscription }}</ref> * Selenoprotein I ([[SELENOI]]/EPT1), [[CDP-etanolamin:diacilglicerol etanolamin-fosfotransferaza]].<ref name=Reeves09>{{cite journal |author1=Reeves, MA |author2=Hoffmann, PR |name-list-style=amp | title=The human selenoproteome: recent insights into functions and regulation | journal=Cell Mol Life Sci | year=2009 | volume=66 | issue=15 | pages= 2457–78 | doi=10.1007/s00018-009-0032-4 | pmc=2866081 | pmid=19399585}}</ref> * Selenoproteini K ([[SELENOK]]) i S ([[SELS (gen)]]) su mali transmembranski proteini koji se nalaze na ER membrani.<ref name=Reeves09/> * Selenoprotein M ([[SELENOM]]) i [[SEP15|Sep15]], proteini slični tioredoksinu koji se nalaze u [[endoplazmatski retikulum|endoplazmatskom retikulumu (ER)]].<ref name=Reeves09/> * Selenoprotein N ([[SEPN1]]), veliki [[transmembranski protein]] koji se nalazi na ER membrani.<ref name=Reeves09/> * [[Selenoprotein O]], protein koji se nalazi u [[mitohondrija]]ma, vjerovatno sa redoks funkcijom.<ref name=Reeves09/> * [[Selenoprotein P]] ([[SEPP1]]) je vabćelijski [[glikoprotein]], neobično sa više od jednog Sec ostatka (obično nekoliko), koji se nalazi kod [[eukariot]]a, uključujući ljude.<ref name=Reeves09/> Tačan broj ostataka varira i čini se da je povezan sa potrebama organizma za selenom.<ref>{{cite journal|title = The selenium content of SEPP1 versus selenium requirements in vertebrates|journal = PeerJ|pmc = 4699779|pmid = 26734501|volume = 3|doi = 10.7717/peerj.1244|first1 = Sam|last1 = Penglase|first2 = Kristin|last2 = Hamre|first3 = Ståle|last3 = Ellingsen|year = 2015 | doi-access=free }}</ref> * Selenoprotein R ([[MSRB1]]) je [[peptid-metionin (R)-S-oksid reduktaza]]. Kod ljudi ima dva srodna proteina koji nisu selenoproteini, a također imaju istu katalitičku aktivnost.<ref name=Reeves09/> Porodice koje postoje samo kao proteini koji nisu selenoproteini kod sisara: * [[Selenoprotein U]], pronađen u tri verzije kod ljudi, sa Cys umjesto Sec. Bakterijski selenoproteini uključuju: * ''[[Escherichia coli]]'': [[Formiat-dehidrogenaza|FdhH]]-, [[Formiat-dehidrogenaza-N|FdhN]]- i [[Formiat dehidrogenaza|FdhO]]-kompleks == Klinički značaj == Selen je vitalni [[nutrijent]] kod životinja,<ref>{{Cite journal |last1=Gu |first1=Xin |last2=Gao |first2=Chun-qi |date=5. 7. 2022 |title=New horizons for selenium in animal nutrition and functional foods |journal=Animal Nutrition |volume=11 |pages=80–86 |doi=10.1016/j.aninu.2022.06.013 |issn=2405-6545 |pmc=9464886 |pmid=36157130}}</ref> uključujući ljude. Do sada je u ljudskim ćelijama i tkivima uočeno oko 25 različitih selenoproteina koji sadrže selenocistein.<ref>{{cite journal |author1=Avery, JA |author2=Hoffmann, PR |name-list-style=amp | title=Selenium, selenoproteins, and immunity | journal=Nutrients | year=2018 | volume=10 | issue=9 |page=1203 | doi=10.3390/nu10091203 | pmid=30200430|pmc=6163284 |doi-access=free }}</ref> Budući da nedostatak selena lišava ćeliju sposobnosti sinteze selenoproteina, smatra se da su mnogi zdravstveni efekti niskog unosa selena uzrokovani nedostatkom jednog ili više specifičnih selenoproteina. Tri selenoproteina, [[TXNRD1]] (TR1), [[TXNRD2]] (TR3) i [[GPX4|glutation peroksidaza 4]] (GPX4), pokazali su se esencijalnim u eksperimentima s knockoutom miševa. S druge strane, previše selena u ishrani uzrokuje toksične efekte i može dovesti do [[trovanje selenom|trovanja selenom]]. Prag između esencijalnih i toksičnih koncentracija ovog elementa je prilično uzak s faktorom u rasponu od 10 –100. [[Mutacije]] u selenoproteinu N ([[SELENON]], ranije SEPN1) kod ljudi uzrokuju podtip kongenitalne mišićne distrofije poznat kao [[SELENON-vezana miopatija]].<ref>{{Cite journal |last1=Moghadaszadeh |first1=Behzad |last2=Beggs |first2=Alan H. |date=oktobar 2006 |title=Selenoproteins and Their Impact on Human Health Through Diverse Physiological Pathways |journal=Physiology |volume=21 |issue=5 |pages=307–315 |doi=10.1152/physiol.00021.2006 |issn=1548-9213 |pmc=3372916 |pmid=16990451}}</ref><ref>{{Cite web |title=SELENON/SEPN1, Rigid Spine Muscular Dystrophy, RSMD |url=https://www.curecmd.org/sepn1-selenon |access-date=7. 3. 2024 |website=curecmd |language=en}}</ref> == Srodni sistemi == Prokarioti sadrže neobične sisteme povezane s tipičnim [[tRNK]]-SelAB sistemom. * Neki arheoni poput ''[[Methanocaldococcus jannaschii]]'' nemaju [[Cistein-tRNK-ligaza|cistein—tRNK ligazu]]. Umjesto toga, oni vjerovatno proizvode cistil-[[rRNK]], putem seril-tRNK i fosfoseril-tRNK, analogno Sec-tRNA proizvodnom putu kod eukariota i arheja.<ref name="Allmang06"/> * Neke [[bakterije]] sa Sec mašinerijom također imaju nekanonsku tRNK{{sup sub|Cys|GCA}} ili tRNK{{sup sub|Cys|UCA}}. Prepoznaju ih uobičajena cistein—tRNK [[ligaz]]a, ali im je potrebna pomoć SelB-a da bi radili. Tip tRNK{{sup sub|Cys|UCA}}, također nazvan tRNK<sup>ReC</sup>, može uzrokovati umetanje Cys umjesto Sec na UGA. Ovo bi moglo pomoći bakteriji da se nosi s nedostatkom selena.<ref name="pmid29879865">{{cite journal |last1=Vargas-Rodriguez |first1=O |last2=Englert |first2=M |last3=Merkuryev |first3=A |last4=Mukai |first4=T |last5=Söll |first5=D |title=Recoding of the selenocysteine UGA codon by cysteine in the presence of a non-canonical tRNA(Cys) and elongation factor SelB. |journal=RNA Biology |date=2018 |volume=15 |issue=4–5 |pages=471–479 |doi=10.1080/15476286.2018.1474074 |pmid=29879865 |pmc=6103700}}</ref> ** Neke verzije tRNA<sup>ReC</sup> su dodatno mutirane kako bi ih prepoznale seril-tRNA sintaza i SelA, što ih čini drugom vrstom tRNA<sup>Sec</sup>. Predlaže se da se ovo nazove tRNA<sup>ReU</sup>. ReU nije toliko efikasna kao standardna tRNA<sup>Sec</sup>.<ref name="pmid29879865"/> * Neke bakterije također imaju takozvane alo-tRNK, koje imaju akceptorsku domenu sličnu tRNK<sup>Sec</sup>. Izgleda da uzrokuju zamjenu neke druge aminokiseline [[serin]]om.<ref>{{cite journal |last1=Krahn |first1=Natalie |last2=Fischer |first2=Jonathan T. |last3=Söll |first3=Dieter |title=Naturally Occurring tRNAs With Non-canonical Structures |journal=Frontiers in Microbiology |date=21. 10. 2020 |volume=11|doi=10.3389/fmicb.2020.596914|doi-access=free |pmid=33193279 |pmc=7609411 }}</ref> Postoje i laboratorijski modificirane verzije tRNK-SelAB sistema. * Kraće D-stablo: Da bi se razumjela uloga neobično dugog D-stabla u tRNK<sup>Sec</sup>, vještačke varijante s kraćim D-stablima su stavljene u ''[[E. coli]]''. Ispostavilo se da ove varijante rade brže od standardne verzije na redovnim temperaturama, ali lahko gube funkciju na visokim temperaturama. Ovo sugerira da je dugo D-stablo evoluiralo kao adaptacija na visoku temperaturu.<ref>{{cite journal |last1=Ishii |first1=Tetsu M. |last2=Kotlova |first2=Natalia |last3=Tapsoba |first3=Franck |last4=Steinberg |first4=Sergey V. |title=The Long D-stem of the Selenocysteine tRNA Provides Resilience at the Expense of Maximal Function |journal=Journal of Biological Chemistry |date=maj 2013 |volume=288 |issue=19 |pages=13337–13344 |doi=10.1074/jbc.M112.434704|doi-access=free |pmid=23525102 |pmc=3650372 }}</ref> * Uklanjanje zahtjeva za ''SelB'' i SECIS: 2013. godine, nova vrsta tRNK je vještački stvorena stavljanjem akceptorskog stabla i CUA antikodona ''E. coli'' [[tRNK]]<sup>Sec</sup> na okosnicu ''E. coli'' tRNA<sup>Ser</sup>. Ovu novu tRNA<sup>UTu</sup> može prepoznati obični EF-Tu, uklanjajući zahtjev za ''SelB'' i SECIS za elongaciju. Međutim, oko 40% insercija bili su serin umjesto selenocistina, što sugerira da ''SelA'' ne prepoznaje efikasno ovu tRNK. 2014. godine, [[usmjerena evolucija]] je korištena kako bi se značajno poboljšala sposobnost tRNA<sup>UTu</sup> da je prepozna ''SelA'', postižući verziju koja rezultira neotkrivenom pogrešnom inkorporacijom serina. Ovo omogućava jednostavnu zamjenu bilo kojeg ostatka sa Sec u budućim naporima [[proteinsko inženjerstvo|proteinskog inženjerstva]].<ref>{{cite journal |last1=Thyer |first1=Ross |last2=Robotham |first2=Scott A. |last3=Brodbelt |first3=Jennifer S. |last4=Ellington |first4=Andrew D. |title=Evolving tRNA Sec for Efficient Canonical Incorporation of Selenocysteine |journal=Journal of the American Chemical Society |date=14. 1. 2015 |volume=137 |issue=1 |pages=46–49 |doi=10.1021/ja510695g|pmid=25521771 |bibcode=2015JAChS.137...46T |pmc=4432777 }}</ref> Do 2018. godine, sistem ''E. coli'' je sazrio i postao pogodan za proizvodnju u "industrijskim razmjerima". U jednom slučaju to je postignuto [[laboratorijska evolucija|laboratorijskom evolucijom]].<ref>{{cite journal |last1=Thyer |first1=R |last2=Shroff |first2=R |last3=Klein |first3=DR |last4=d'Oelsnitz |first4=S |last5=Cotham |first5=VC |last6=Byrom |first6=M |last7=Brodbelt |first7=JS |last8=Ellington |first8=AD |title=Custom selenoprotein production enabled by laboratory evolution of recoded bacterial strains. |journal=Nature Biotechnology |date=august 2018 |volume=36 |issue=7 |pages=624–631 |doi=10.1038/nbt.4154 |pmid=29863724 |pmc=6035053}}</ref> U drugom slučaju ovo je postignuto ugradnjom elemenata alo-tRNK.<ref>{{cite journal |last1=Mukai |first1=Takahito |last2=Sevostyanova |first2=Anastasia |last3=Suzuki |first3=Tateki |last4=Fu |first4=Xian |last5=Söll |first5=Dieter |title=A Facile Method for Producing Selenocysteine-Containing Proteins |journal=Angewandte Chemie International Edition |date=11. 6. 2018 |volume=57 |issue=24 |pages=7215–7219 |doi=10.1002/anie.201713215|pmid=29631320 |pmc=6035045 |bibcode=2018ACIE...57.7215M }}</ref> ** tRNK<sup>UTu</sup> sistem je 2023. godine prilagođen za ''[[Saccharomyces cerevisiae]]'' (kvasac), koji nema prirodni selenocistinski sistem. Mješavina bakterijskih i mišjih enzima djeluje na modificiranu kvasnu tRNA<sup>Ser</sup>, koju eEF1A može prepoznati.<ref>{{cite journal |last1=Hoffman |first1=KS |last2=Chung |first2=CZ |last3=Mukai |first3=T |last4=Krahn |first4=N |last5=Jiang |first5=HK |last6=Balasuriya |first6=N |last7=O'Donoghue |first7=P |last8=Söll |first8=D |title=Recoding UAG to selenocysteine in Saccharomyces cerevisiae. |journal=RNA |date=septembar 2023 |volume=29 |issue=9 |pages=1400–1410 |doi=10.1261/rna.079658.123 |pmid=37279998|pmc=10573291 }}</ref> == Ostale vrste selena u proteinima == === Ligand-selanoproteini === Pored selenoproteina koji sadrže [[selenocistein]], postoje i neki selenoproteini poznati iz bakterijskih vrsta, koji imaju [[selen]] nekovalentno vezan. Smatra se da većina ovih proteina sadrži selenidni ligand za kofaktor [[molibdopterin]] na svojim aktivnim mjestima (npr. [[nikotinat-dehidrogenaza]] iz ''[[Eubacterium barkeri]]'' ili [[ksantin-dehidrogenaza]]).<ref name=Sumner19>{{Cite journal |last1=Sumner |first1=Sarah E. |last2=Markley |first2=Rachel L. |last3=Kirimanjeswara |first3=Girish S. |date=novembar 2019 |title=Role of Selenoproteins in Bacterial Pathogenesis |journal=Biological Trace Element Research |volume=192 |issue=1 |pages=69–82 |doi=10.1007/s12011-019-01877-2 |issn=0163-4984 |pmc=6801102 |pmid=31489516|bibcode=2019BTER..192...69S }}</ref> === Slučajni selenometionin === Osim toga, selen se u proteinima javlja kao nespecifično ugrađen [[selenometionin]], koji zamjenjuje ostatke metionina. Proteini koji sadrže takve nespecifično ugrađene ostatke selenometionina ne smatraju se selenoproteinima, jer ugradnja selena nije potrebna ni za jednu funkciju proteina. Kod bakterija se zamjena metionina selenometioninom uglavnom toleriše.<ref>{{cite journal |last1=Coch |first1=Emily H. |last2=Greene |first2=Ronald C. |title=The utilization of selenomethionine by Escherichia coli |journal=Biochimica et Biophysica Acta (BBA) - General Subjects |date=februar 1971 |volume=230 |issue=2 |pages=223–236 |doi=10.1016/0304-4165(71)90207-8|pmid=4929767 }}</ref> Kod životinja, prekomjerna količina zamjene selenometioninom rezultira "alkalnom bolešću" koja utiče na strukturu keratina i drugih proteina tkiva. Ovo je glavni mehanizam [[toksičnost]]i selena kod životinja.<ref>{{Cite journal|last1=O'Toole|first1=D.|last2=Raisbeck|first2=M. F.|date=1995|title=Pathology of experimentally induced chronic selenosis (alkali disease) in yearling cattle|journal=Journal of Veterinary Diagnostic Investigation|volume=7|issue=3|pages=364–373|doi=10.1177/104063879500700312|issn=1040-6387|pmid=7578453|doi-access=free}}</ref><ref>{{Cite journal|last1=Spallholz|first1=Julian E.|last2=Hoffman|first2=David J.|date=2002|title=Selenium toxicity: cause and effects in aquatic birds|journal=Aquatic Toxicology|location=Amsterdam, Netherlands|volume=57|issue=1–2|pages=27–37|issn=0166-445X|pmid=11879936|doi=10.1016/S0166-445X(01)00268-5|bibcode=2002AqTox..57...27S |s2cid=28251689 |url=https://digitalcommons.unl.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1583&context=usgsstaffpub|url-access=subscription}}<!--http://digitalcommons.unl.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1583&context=usgsstaffpub--></ref><ref>{{Cite journal|last=Lemly|first=A.Dennis|date=1997|title=A Teratogenic Deformity Index for Evaluating Impacts of Selenium on Fish Populations|journal=Ecotoxicology and Environmental Safety|volume=37|issue=3|pages=259–266|doi=10.1006/eesa.1997.1554|pmid=9378093|bibcode=1997EcoES..37..259L |issn=0147-6513|url=https://zenodo.org/record/1229572}}</ref> Nespecifična inkorporacija i relativna tolerancija bakterija na supstituciju selenometioninom korišteni su za određivanje strukture proteina. Protein se proizvodi tako da su svi [[metionini]] zamijenjeni selenometioninima putem ekspresije u mikroorganizmu uzgojenom u selenometioninu. Ovo omogućava upotrebu [[anomalna disperzija više talasnih dužina|MAD-faziranja]] tokom [[kristal]]ografskog određivanja strukture mnogih proteina rendgenskim zracima.<ref>{{cite book|first=A. M. |last=Larsson |contribution=Preparation and crystallization of selenomethionine protein |series=IUL Biotechnology Series |volume=8 |title=Protein Crystallization |pages=135–154 |date=2009}}</ref> === Slučajni selenocistin === Kao što se selenometionin može nasumično ugraditi u proteine, selenocistin se također može pogrešno vezati za tRNA<sup>Cys</sup> pomoću cisteinil-tRNK-sintetaze i ugraditi u proteine umjesto [[cistin]]a. To uzrokuje znatnu [[toksičnost]]. Varijanta sintaze koja može razlikovati Cys i Sec pomaže u smanjenju toksičnosti.<ref>{{cite journal |last1=Hoffman |first1=KS |last2=Vargas-Rodriguez |first2=O |last3=Bak |first3=DW |last4=Mukai |first4=T |last5=Woodward |first5=LK |last6=Weerapana |first6=E |last7=Söll |first7=D |last8=Reynolds |first8=NM |title=A cysteinyl-tRNA synthetase variant confers resistance against selenite toxicity and decreases selenocysteine misincorporation. |journal=The Journal of Biological Chemistry |date=23. 8. 2019 |volume=294 |issue=34 |pages=12855–12865 |doi=10.1074/jbc.RA119.008219 |doi-access=free |pmid=31296657|pmc=6709638 }}</ref> Ova toksičnost može biti jedan od razloga za postojanje prilično komplikovanog puta biosinteze selenocisteina i specifične ugradnje u selenoproteine (opisane gore), što izbjegava pojavu slobodne aminokiseline kao međuprodukta. Zbog ovog puta, čak i ako se selenoprotein koji sadrži selenocistein unese ishranom i koristi kao izvor selena, ostatak selenocisteina se ne ponovo koristi direktno. === Biomolekuli koji nisu proteini === Selen se također specifično ugrađuje u modificirane baze nekih [[tRNA]] (kao [[5-metilaminometil-2-selenouridin]]).<ref name=Sumner19/> ==Također pogledajte== * [[SECIS-element]] *[[Trovanje živom]] ==Reference== {{Reflist}} == Dodatni izvori == {{refbegin}} * {{cite journal |author1=G. V. Kryukov |author2=S. Castellano |author3=S. V. Novoselov |author4=A. V. Lobanov |author5=O. Zehtab |author6=R. Guigó |author7=V. N. Gladyshev |name-list-style=amp | title=Characterization of mammalian selenoproteomes | journal=Science | year=2003 | volume=300 | issue=5624 | pages= 1439–1443 | doi=10.1126/science.1083516 | pmid=12775843|bibcode=2003Sci...300.1439K |s2cid=10363908 |url=http://digitalcommons.unl.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1072&context=biochemgladyshev |url-access=subscription }} * {{cite journal |author1=Gregory V. Kryukov |author2=Vadim N. Gladyshev |name-list-style=amp | title=The prokaryotic selenoproteome | journal=EMBO Rep | year=2004 | volume=5 | issue=5 | pages= 538–543 | doi=10.1038/sj.embor.7400126 | pmid=15105824 | pmc=1299047}} * {{cite journal |author1=Matilde Maiorino |author2=Valentina Boselloa |author3=Fulvio Ursinia |author4=Carlo Forestab |author5=Andrea Garollab |author6=Margherita Scapina |author7=Helena Sztajerc |author8=Leopold Flohé |name-list-style=amp | title=Genetic variations of gpx-4 and male infertility in humans | journal=Biol Reprod | year=2003 | volume=68 | issue=4 | pages= 1134–1141 | doi=10.1095/biolreprod.102.007500 | pmid=12606444|doi-access=free }} * {{cite journal |author1=David Fenyö |author2=Ronald C. Beavis |name-list-style=amp | title=Selenocysteine: Wherefore Art Thou? | journal=J Proteome Res |volume=15 |issue=2 |pages=677–678 | year=2015 | doi=10.1021/acs.jproteome.5b01028 | pmid=26680273}}{{refend}} {{Authority control}} [[Kategorija:Proteini]] [[Kategorija:Organska hemija]] eavsn4qmc2muzb2goviqd0t7uf6rfu7 Lipid A 0 532743 3829787 3822460 2026-04-13T00:12:07Z InternetArchiveBot 118070 Adding 2 books for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829787 wikitext text/x-wiki [[Slika:Lipid A.png|thumb|250px|class=skin-invert| Hemijska struktura lipida A u ''[[E. coli]]''<ref name=Raetz2009>{{cite journal |author1=Raetz, Christian R. H. |author2=Guan, Ziqiang |author3=Ingram, Brian O. |author4=Six, David A. |author5=Song, Feng |author6=Wang, Xiaoyuan |author7=Zhao, Jinshi | title = Discovery of new biosynthetic pathways: the lipid A story | journal = Journal of Lipid Research |volume=50 Suppl | year = 2009 |issue=Suppl | pages = S103– S108|doi=10.1194/jlr.R800060-JLR200 |doi-access=free |pmid=18974037 |pmc=2674688 }}</ref>]] '''Lipid A''' (lipid-A) je [[lipid]]na komponenta [[endotoksin]]a koji se smatra odgovornim za [[toksičnost]] [[gram-negativna bakterija|Gram-negativnih bakterija]]. To je najunutrašnjija od tri regije [[lipopolisaharid]]a (LPS), koji se naziva i molekula [[endotoksin]], a njegova [[hidrofobnost|hidrofobna]] priroda mu omogućava da usidri LPS za [[bakterijska vanjska membrana|vanjsku membranu]].<ref name="Raetz">{{cite journal |vauthors=Raetz C, Whitfield C |title=Lipopolysaccharide endotoxins |journal=Annu Rev Biochem |volume=71 |issue= 1|pages=635–700 |year= 2002|pmid=12045108 |doi=10.1146/annurev.biochem.71.110601.135414 |pmc=2569852}}</ref> Iako njegovi toksični efekti mogu biti štetni, detekcija lipida A od strane [[imunski sistem|imunskog sistema]] može biti ključna i za početak [[imunski odgovor|imunskog odgovora]] na gram-negativnu infekciju i za kasniju uspješnu borbu protiv [[infekcija]].<ref name="pmid11948150">{{cite journal |vauthors=Tzeng YL, Datta A, Kolli VK, Carlson RW, Stephens DS |title=Endotoxin of Neisseria meningitidis composed only of intact lipid A: inactivation of the meningococcal 3-deoxy-D-manno-octulosonic acid transferase |journal=J. Bacteriol. |volume=184 |issue=9 |pages=2379–88 |date=maj 2002 |pmid=11948150 |pmc=134985 |doi= 10.1128/JB.184.9.2379-2388.2002}}</ref> ==Hemijski sastav== Lipid A se sastoji od dvije [[glukozamin]] ([[aminošećer]]) jedinice, u β(1→6) vezi, sa pričvršćenim [[acil grupa|acilnim lancima]] ("[[masne kiseline]]"), i normalno sadrži jednu [[fosfat]]nu grupu na svakom [[ugljikohidrat]]u.<ref name=Raetz2009/> Vjeruje se da optimalna struktura lipida A koji aktivira imunost sadrži šest acilnih lanaca. Četiri acilna lanca direktno vezana za glukozaminske šećere su [[beta hidroksi kiselina|beta hidroksi acilni lanac]], obično dužine između 10 i 16 ugljika. Dva dodatna acilna lanca su često vezana za beta [[hidroksi grupa|hidroksi grupu]]. ''E. Lipid A u E. coli'', naprimjer, obično ima četiri C14 hidroksi acilna lanca vezana za šećere i jedan C14 i jedan C12 vezan za beta hidroksi grupe.<ref name=Raetz2009/> Biosintetski put za lipid A u ''[[E. coli]]'' određen je radom [[Christian R. H. Raetz|Christiana R. H. Raetza]] u proteklih >32 godine.<ref name="Raetz" /> Struktura lipida A i efekti na eukariotske ćelije određeni su i ispitani, između ostalih, od strane grupa Otta Westphala, Chrisa Galanosa, Ernsta T. Rietschela i Hajimea Takahashija počevši od 1960-ih (<ref>Gmeiner, Luederitz, Westphal. Eur J Biochem 1969)(Kamio&Takahashi J Biochem 1971)</ref><ref>Luederitz, Galanos et al., J Infect Dis 1973</ref> ==Biosinteza== Enzimi uključeni u sintezu lipida A su konzervirani kod ''[[Pseudomonas aeruginosa]]'', ''[[Escherichia coli]]'', ''[[Bordetella bronchiseptica]]'' i ''[[Salmonella]]''.<ref name=King/> [[slika:LipidASynth1.gif|center|thumb|700px| Sinteza UDP-diacilglukozamina, prekursora lipida A <ref name=King>{{cite journal |author1=King, Jerry D |author2=Kocíncová, Dana |author3=Westman, Erin L |author4=Lam, Joseph S | title = Lipopolysaccharide biosynthesis in Pseudomonas aeruginosa | journal = Innate Immunity |volume=15| issue=5 | doi=10.1177/1753425909106436 |pmid=19710102 |year = 2009 | pages = 261–312|s2cid=23755382 |doi-access=free }}</ref>]] [[slika:LipidASynth2.gif|center|thumb|700px| Sinteza Lipida IV<sub>a</sub><ref name=King/>]] ==Inhibicija i aktivacija imunskog odgovora== Mnoge imunski aktivirajuće sposobnosti LPS-a mogu se pripisati jedinici lipida A. On je vrlo snažan stimulans [[imunski sistem|imunskog sistema]], aktivirajući ćelije (na primjer, [[monocit]]e ili [[makrofag]]e) u količinama od [[pikogram]]a po [[litar|mililitru]]. Kada je prisutan u tijelu u visokim koncentracijama tokom gram-negativne bakterijske infekcije, može uzrokovati šok i smrt zbog "nekontrolirane" prekomjerne imunološke reakcije. Lipid A sa smanjenim brojem acilnih lanaca (na primjer; četiri) može poslužiti kao inhibitor imunske aktivacije izazvane gram-negativnim bakterijama, a sintetake verzije ovih inhibitora ([[eritoran]]) bile su u kliničkim ispitivanjima za prevenciju štetnih efekata uzrokovanih [[gram-negativna bakterija|Gram-negativnim bakterijskim]] infekcijama. Međutim, ispitivanja su nedavno prekinuta zbog nedostatka efikasnosti uočene kod pacijenata sa teškom [[sepsa|sepsom]].<ref>{{Cite journal |doi = 10.1001/jama.2013.2194|pmid = 23512062|title = Effect of Eritoran, an Antagonist of MD2-TLR4, on Mortality in Patients with Severe Sepsis|url = https://archive.org/details/sim_jama_2013-03-20_309_11/page/1154|journal = JAMA|volume = 309|issue = 11|pages = 1154–62|year = 2013|last1 = Opal|first1 = Steven M.|last2 = Laterre|first2 = Pierre-Francois|last3 = Francois|first3 = Bruno|last4 = Larosa|first4 = Steven P.|last5 = Angus|first5 = Derek C.|last6 = Mira|first6 = Jean-Paul|last7 = Wittebole|first7 = Xavier|last8 = Dugernier|first8 = Thierry|last9 = Perrotin|first9 = Dominique|last10 = Tidswell|first10 = Mark|last11 = Jauregui|first11 = Luis|last12 = Krell|first12 = Kenneth|last13 = Pachl|first13 = Jan|last14 = Takahashi|first14 = Takeshi|last15 = Peckelsen|first15 = Claus|last16 = Cordasco|first16 = Edward|last17 = Chang|first17 = Chia-Sheng|last18 = Oeyen|first18 = Sandra|last19 = Aikawa|first19 = Naoki|last20 = Maruyama|first20 = Tatsuya|last21 = Schein|first21 = Roland|last22 = Kalil|first22 = Andre C.|last23 = Van Nuffelen|first23 = Marc|last24 = Lynn|first24 = Melvyn|last25 = Rossignol|first25 = Daniel P.|last26 = Gogate|first26 = Jagadish|last27 = Roberts|first27 = Mary B.|last28 = Wheeler|first28 = Janice L.|last29 = Vincent|first29 = Jean-Louis|last30 = Access Study Group|first30 = for the|hdl = 1854/LU-4222072|hdl-access = free}}</ref> S druge strane, modificirane verzije lipida A mogu se koristiti kao komponente vakcina (adjuvansi) radi poboljšanja njihovog djelovanja.<ref name="Coler">{{cite journal |author=Coler RN |title= Development and Characterization of Synthetic Glucopyranosyl Lipid Adjuvant System as a Vaccine Adjuvant |journal= PLOS ONE |volume=6 |issue= 1 |article-number= e16333 |year= 2010|pmid= 21298114 |pmc=3027669|doi= 10.1371/journal.pone.0016333 |author2= Bertholet S |author3= Moutaftsi M |author4= Guderian JA |author5= Windish HP |display-authors=etal|bibcode=2011PLoSO...616333C |doi-access= free }}<ref>Monofosforilirani lipid A (MPL) je adjuvant odobren od strane FDA koji se sastoji od heterogene smjese lipida A iz ''Salmonella minnesota'' R595. Glavnoj vrsti lipida A prisutnoj u MPL-u nedostaje jedna od dvije fosfatne grupe i pet acilnih lanaca. Drugi radovi su pokazali da uklanjanje jednog ili dva acilna lanca iz nativnog lipida A može značajno smanjiti aktivaciju upalnih odgovora.<ref>{{Cite journal|last1=Needham|first1=Brittany D.|last2=Carroll|first2=Sean M.|last3=Giles|first3=David K.|last4=Georgiou|first4=George|last5=Whiteley|first5=Marvin|last6=Trent|first6=M. Stephen|date=22. 1. 2013|title=Modulating the innate immune response by combinatorial engineering of endotoxin|journal=Proceedings of the National Academy of Sciences|language=en|volume=110|issue=4|pages=1464–1469|doi=10.1073/pnas.1218080110|issn=0027-8424|pmc=3557076|pmid=23297218|bibcode=2013PNAS..110.1464N|doi-access=free}}</ref> Biološka aktivnost [[lipopolisaharid|LPS]] zavisi od hemijske strukture njegovog lipida A. Prvenstveno, [[TLR4]] je potreban za aktivaciju [[urođena imunost|urođene imunosti]] nakon prepoznavanja LPS-a [[Gram-negativna bakterija|Gram-negativnih bakterija]]. Sposobnost [[TLR4]]/[[MD-2 (imunologija)|MD-2]] sistema da odgovori na različite vrste lipida A je klinički važna. [[Patogene bakterije]] mogu koristiti LPS sa niskom biološkom aktivnošću svog lipida A kako bi izbjegle pravilno prepoznavanje od strane [[TLR4]]/MD-2 kompleksa, smanjujući [[imunski odgovor]] domaćina i povećavajući rizik od širenja bakterija. S druge strane, takav lipid A ne bi mogao izazvati [[septički šok]] kod osjetljivih pacijenata, čineći sepsne komplikacije lakšim za upravljanje. Ipak, definisanje i razumijevanje kako čak i najmanje strukturne razlike između vrlo sličnih vrsta lipida A mogu uticati na aktivaciju [[imunski odgovor|imunskog odgovora]] može pružiti mehanizam za fino podešavanje potonjeg i nove uvide u imunomodulatorne procese.<ref>{{cite journal|last1=Korneev|first1=K|last2=Arbatsky|first2=N|last3=Molinaro|first3=A|last4=Palmigiano|first4=A|last5=Shaikhutdinova|first5=R|last6=Shneider|first6=M|last7=Pier|first7=G|last8=Kondakova|first8=A|last9=Sviriaeva|first9=E|last10=Sturiale|first10=L|last11=Garozzo|first11=D|last12=Kruglov|first12=A|last13=Nedospasov|first13=S|last14=Drutskaya|first14=M|last15=Knirel|first15=Y|last16=Kuprash|first16=D|title=Structural Relationship of the Lipid A Acyl Groups to Activation of Murine Toll-Like Receptor 4 by Lipopolysaccharides from Pathogenic Strains of Burkholderia mallei, Acinetobacter baumannii, and Pseudomonas aeruginosa.|journal=Frontiers in Immunology|date=2015|volume=6|page=595|doi=10.3389/fimmu.2015.00595|pmid=26635809|pmc=4655328|doi-access=free}}</ref> ==Mehanizam aktiviranja ćelija== Dokazano je da lipid A (i LPS) aktiviraju ćelije putem Toll-likikih receptora 4 ([[TLR4]]), [[MD-2 (imunologija)|MD-2]] i [[CD14]] na površini ćelije.<ref>{{Cite journal|last1 = Poltorak|first1 = Alexander|last2 = He|first2 = Xiaolong|last3 = Smirnova|first3 = Irina|last4 = Liu|first4 = Mu-Ya|last5 = Huffel|first5 = Christophe Van|last6 = Du|first6 = Xin|last7 = Birdwell|first7 = Dale|last8 = Alejos|first8 = Erica|last9 = Silva|first9 = Maria|date = 11. 12. 1998|title = Defective LPS Signaling in C3H/HeJ and C57BL/10ScCr Mice: Mutations in Tlr4 Gene|url = https://archive.org/details/sim_science_1998-12-11_282_5396/page/2084|journal = Science|language = en|volume = 282|issue = 5396|pages = 2085–2088|doi = 10.1126/science.282.5396.2085|issn = 0036-8075|pmid = 9851930|bibcode = 1998Sci...282.2085P}}</ref><ref>{{Cite journal|last1 = Park|first1 = Beom Seok|last2 = Song|first2 = Dong Hyun|last3 = Kim|first3 = Ho Min|last4 = Choi|first4 = Byong-Seok|last5 = Lee|first5 = Hayyoung|last6 = Lee|first6 = Jie-Oh|title = The structural basis of lipopolysaccharide recognition by the TLR4–MD-2 complex|journal = Nature|volume = 458|issue = 7242|pages = 1191–1195|doi = 10.1038/nature07830|pmid = 19252480|bibcode = 2009Natur.458.1191P|year=2009|s2cid = 4396446|pmc = 1871519}}</ref><ref>{{Cite journal|last1 = Beutler|first1 = B.|last2 = Poltorak|first2 = A.|date = 1. 4. 2001|title = The sole gateway to endotoxin response: how LPS was identified as Tlr4, and its role in innate immunity|journal = Drug Metabolism and Disposition|volume = 29|issue = 4 Pt 2|pages = 474–478|issn = 0090-9556|pmid = 11259335}}</ref> Posljedično, lipid A [[strukturni analozi|analozi]] poput [[eritoran]]a mogu djelovati kao [[antagonist]]i TLR4 receptora. Razvijaju se kao lijekovi za liječenje prekomjernih upalnih odgovora na infekcije gram-negativnim bakterijama.<ref>{{cite journal|pmid=19661804|year=2010|last1=Tidswell|first1=M|last2=Tillis|first2=W|last3=Larosa|first3=SP|last4=Lynn|first4=M|last5=Wittek|first5=AE|last6=Kao|first6=R|last7=Wheeler|first7=J|last8=Gogate|first8=J|last9=Opal|first9=SM|last10=Eritoran Sepsis Study|first10=Group|title=Phase 2 trial of eritoran tetrasodium (E5564), a Toll-like receptor 4 antagonist, in patients with severe sepsis|volume=38|issue=1|pages=72–83|doi=10.1097/CCM.0b013e3181b07b78|journal=Critical Care Medicine|s2cid=19160973|display-authors=8}}</ref> ==Također pogledajte== * [[Lipid A-deacilaza]] (PagL) == Reference == {{reflist}} ==Vanjski linkovi== * {{MeshName|Lipid+A}} * [https://web.archive.org/web/20091124143103/http://www.lipidlibrary.co.uk/Lipids/lipidA/index.htm The Lipid Library] - Summary of Lipid A and bacterial polysaccharides {{Toksini}} [[Kategorija:Lipidi]] [[Kategorija:Imunologija]] [[Kategorija:Mebranska biologija]] 2o98kbzndhhla61or9mc400r6d1kfnq Pojačivač (genetika) 0 532801 3829786 3822390 2026-04-13T00:10:23Z InternetArchiveBot 118070 Adding 6 books for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829786 wikitext text/x-wiki [[Slika:Gene enhancer.svg|thumb|270px]] [[Slika:Enhancer Nucleotide Sequence.svg|thumb|Ovdje je prikazan dijagram u četiri koraka koji prikazuje upotrebu pojačivača. Unutar ove DNK sekvence, protein(i) poznat(i) kao [[transkripcijski faktor]](i) vežu se za pojačivač i povećavaju aktivnost promotora. {{ordered list |1=DNK |2=Pojačivač |3=Promotor |4=Gen |5=Protein aktivator transkripcije |6=Protein medijator |7=RNK polimeraza }}]] U [[genetika|genetici]], '''pojačivač''' ili '''pojačavač''' je kratka (50–1500 [[Bazni par|bp]]) regija [[DNK]] koja se može vezati za [[protein]]e ([[aktivator (genetika)|aktivator]]) kako bi se povećala [[vjerovatnoća]] da će se dogoditi [[transkripcija (genetika)|transkripcija]] određenog [[gen]]a.<ref>{{cite journal | vauthors = Blackwood EM, Kadonaga JT | title = Going the distance: a current view of enhancer action | url = https://archive.org/details/sim_science_1998-07-03_281_5373/page/60 | journal = Science | volume = 281 | issue = 5373 | pages = 60–63 | date = juli 1998 | pmid = 9679020 | doi = 10.1126/science.281.5373.60 | s2cid = 11666739 | bibcode = 1998Sci...281...60. }}</ref><ref name=5questions/> Ovi proteini se obično nazivaju [[transkripcijski faktori]]. Pojačivači su [[Cis-regulatorni element|''cis''–djelujući]]. Mogu se nalaziti do 1 Mbp (1.000.000 bp) od gena, uzvodno ili nizvodno od početnog mjesta.<ref name=5questions/><ref>{{cite journal | vauthors = Maston GA, Evans SK, Green MR | title = Transcriptional regulatory elements in the human genome | journal = Annual Review of Genomics and Human Genetics | volume = 7 | pages = 29–59 | year = 2006 | pmid = 16719718 | doi = 10.1146/annurev.genom.7.080505.115623 | s2cid = 12346247 | doi-access = free }}</ref> U ljudskom [[genom]]u postoje stotine hiljada pojačivača.<ref name=5questions>{{cite journal | vauthors = Pennacchio LA, Bickmore W, Dean A, Nobrega MA, Bejerano G | title = Enhancers: five essential questions | journal = Nature Reviews. Genetics | volume = 14 | issue = 4 | pages = 288–295 | date = april 2013 | pmid = 23503198 | pmc = 4445073 | doi = 10.1038/nrg3458 }}</ref> Nađeni su i kod [[eukariot]]a i kod [[prokariot]]a.<ref>{{cite journal | vauthors = Kulaeva OI, Nizovtseva EV, Polikanov YS, Ulianov SV, Studitsky VM | title = Distant activation of transcription: mechanisms of enhancer action | journal = Molecular and Cellular Biology | volume = 32 | issue = 24 | pages = 4892–4897 | date = decembar 2012 | pmid = 23045397 | pmc = 3510544 | doi = 10.1128/MCB.01127-12 }}</ref> Aktivni pojačivači se obično transkribiraju kao pojačivači ili regulatorne nekodirajuće RNK, čiji nivoi ekspresije koreliraju s nivoima [[iRNK]] ciljnih gena.<ref>{{Cite journal |last1=Burren |first1=Oliver S. |last2=Rubio García |first2=Arcadio |last3=Javierre |first3=Biola-Maria |last4=Rainbow |first4=Daniel B. |last5=Cairns |first5=Jonathan |last6=Cooper |first6=Nicholas J. |last7=Lambourne |first7=John J. |last8=Schofield |first8=Ellen |last9=Castro Dopico |first9=Xaquin |last10=Ferreira |first10=Ricardo C. |last11=Coulson |first11=Richard |last12=Burden |first12=Frances |last13=Rowlston |first13=Sophia P. |last14=Downes |first14=Kate |last15=Wingett |first15=Steven W. |date=4. 9. 2017 |title=Chromosome contacts in activated T cells identify autoimmune disease candidate genes |journal=Genome Biology |volume=18 |issue=1 |page=165 |doi=10.1186/s13059-017-1285-0 |issn=1474-760X |pmc=5584004 |pmid=28870212 |doi-access=free}}</ref> Prvo otkriće eukariotskog pojačivača bilo je u genu [[imunoglobulinski teški lanac|imunoglobulinskog teškog lanxa]] u 1983.<ref>{{cite journal | vauthors = Banerji J, Olson L, Schaffner W | title = A lymphocyte-specific cellular enhancer is located downstream of the joining region in immunoglobulin heavy chain genes | journal = Cell | volume = 33 | issue = 3 | pages = 729–740 | date = juli 1983 | pmid = 6409418 | doi = 10.1016/0092-8674(83)90015-6 | s2cid = 23981549 }}</ref><ref name="A tissue-specific transcription enh">{{cite journal | vauthors = Gillies SD, Morrison SL, Oi VT, Tonegawa S | title = A tissue-specific transcription enhancer element is located in the major intron of a rearranged immunoglobulin heavy chain gene | journal = Cell | volume = 33 | issue = 3 | pages = 717–728 | date = juli 1983 | pmid = 6409417 | doi = 10.1016/0092-8674(83)90014-4 | s2cid = 40313833 }}</ref> Ovaj pojačivač, smješten u velikom [[intron]]u, pružio je objašnjenje za transkripcijsku aktivaciju preuređenih promotora Vh gena, dok su nepreuređeni Vh promotori ostali neaktivni.<ref>{{cite journal | vauthors = Hauptman G, Reichert MC, Abdal Rhida MA, Evans TA | title = Characterization of enhancer fragments in ''Drosophila robo2'' | journal = Fly | volume = 16 | issue = 1 | pages = 312–346 | date = decembar 2022 | pmid = 36217698 | pmc = 9559326 | doi = 10.1080/19336934.2022.2126259 | doi-access = free | biorxiv = 10.1101/2022.08.01.502399 }}</ref> U posljednje vrijeme je pokazano da su pojačivači uključeni u određena medicinska stanja, naprimjer, [[supresija koštane srži|mijelosupresija]].<ref>{{cite journal | vauthors = Zhigulev A, Norberg Z, Cordier J, Spalinskas R, Bassereh H, Björn N, Pradhananga S, Gréen H, Sahlén P | title = Enhancer mutations modulate the severity of chemotherapy-induced myelosuppression | journal = Life Science Alliance | volume = 7 | issue = 3 | date = mart 2024 | pmid = 38228368 | pmc = 10796589 | doi = 10.26508/lsa.202302244 }}</ref> Od 2022. godine, naučnici koriste [[vještačka inteligencija|vještačku inteligenciju]] za [[dizajn]]iranje sintetskih pojačivača i primjenjuju ih u životinjskim sistemima, prvo u ćelijskoj liniji,<ref name="pmid35551305">{{cite journal | vauthors = de Almeida BP, Reiter F, Pagani M, Stark A | title = DeepSTARR predicts enhancer activity from DNA sequence and enables the de novo design of synthetic enhancers | journal = Nature Genetics | volume = 54 | issue = 5 | pages = 613–624 | date = maj 2022 | pmid = 35551305 | doi = 10.1038/s41588-022-01048-5 }}</ref> i godinu dana kasnije također ''[[in vivo]]''.<ref name="pmid38086418">{{cite journal | vauthors = de Almeida BP, Schaub C, Pagani M, Secchia S, Furlong EE, Stark A | title = Targeted design of synthetic enhancers for selected tissues in the Drosophila embryo | journal = [[Nature]] | volume = 626 | issue = 7997 | pages = 207–211 | date = februar 2024 | pmid = 38086418 | pmc = 10830412 | doi = 10.1038/s41586-023-06905-9 | bibcode = 2024Natur.626..207D }}</ref><ref name="pmid38086419">{{cite journal | vauthors = Taskiran II, Spanier KI, Dickmänken H, Kempynck N, Pančíková A, Ekşi EC, Hulselmans G, Ismail JN, Theunis K, Vandepoel R, Christiaens V, Mauduit D, Aerts S | title = Cell-type-directed design of synthetic enhancers | journal = Nature | volume = 626 | issue = 7997 | pages = 212–220 | date = februar 2024 | pmid = 38086419 | pmc = 10830415 | doi = 10.1038/s41586-023-06936-2 | bibcode = 2024Natur.626..212T }}</ref> ==Lokacije== U [[eukariot]]skim ćelijama, struktura [[hromatin]]skog kompleksa [[DNK]] je presavijena na način koji funkcionalno oponaša superspiralno stanje karakteristično za [[prokariot]]sku DNK, tako da iako pojačivač DNK može biti linearno udaljen od gena, prostorno je blizu [[Promotor (biologija)|promotoru]] i genu. To mu omogućava interakciju sa [[opći transkripcijski faktor|općim transkripcijskim faktorima]] i [[RNK-polimeraza II|RNK-polimerazom II]].<ref>{{cite journal | vauthors = Maston GA, Evans SK, Green MR | title = Transcriptional regulatory elements in the human genome | journal = Annual Review of Genomics and Human Genetics | volume = 7 | issue = 1 | pages = 29–59 | date = 1. 1. 2006 | pmid = 16719718 | doi = 10.1146/annurev.genom.7.080505.115623 | s2cid = 12346247 | doi-access = free }}</ref> Isti mehanizam važi i za [[utišavač (DNK)|utišivače]] u eukariotskom [[genom]]u. Prigušivači su antagonisti pojačivača koji, kada se vežu za svoje odgovarajuće transkripcijske faktore koji se nazivaju [[represor]]i, potiskuju transkripciju gena. Prigušivači i pojačivači mogu biti u neposrednoj blizini jedan drugog ili čak mogu biti u istoj regiji, a razlikuju se samo po transkripcijskom faktoru za koji se regija veže. Pojačivač se može nalaziti [[Uzvodno i nizvodno (DNK)|uzvodno ili nizvodno]] od gena koji reguliše. Nadalje, pojačivač ne mora biti smješten blizu mjesta [[Transkripcija (genetika)|transkripcijske]] inicijacije da bi uticao na transkripciju, jer je pronađeno da se neki nalaze nekoliko stotina hiljada [[bazni par|baznih parova]] uzvodno ili nizvodno od početnog mjesta.<ref>{{cite journal | vauthors = Smemo S, Tena JJ, Kim KH, Gamazon ER, Sakabe NJ, Gómez-Marín C, Aneas I, Credidio FL, Sobreira DR, Wasserman NF, Lee JH, Puviindran V, Tam D, Shen M, Son JE, Vakili NA, Sung HK, Naranjo S, Acemel RD, Manzanares M, Nagy A, Cox NJ, Hui CC, Gomez-Skarmeta JL, Nóbrega MA | title = Obesity-associated variants within FTO form long-range functional connections with IRX3 | journal = Nature | volume = 507 | issue = 7492 | pages = 371–375 | date = mart 2014 | pmid = 24646999 | pmc = 4113484 | doi = 10.1038/nature13138 | bibcode = 2014Natur.507..371S }}</ref> Pojačivači ne djeluju na samu [[promotor (genetika)|promotorsku regiju]], već su vezani [[aktivator (genetika)|aktivatorskim proteinima]], što je prvi put pokazano in vivo eksperimentima kompeticije.[<ref>{{cite journal | vauthors = Mercola M, Goverman J, Mirell C, Calame K | title = Immunoglobulin heavy-chain enhancer requires one or more tissue-specific factors | url = https://archive.org/details/sim_science_1985-01-18_227_4684/page/266 | journal = Science | volume = 227 | issue = 4684 | pages = 266–270 | date = januar 1985 | pmid = 3917575 | doi = 10.1126/science.3917575 | bibcode = 1985Sci...227..266M }}</ref><ref name="pmid3006253">{{cite journal | vauthors = Scholer H, Haslinger A, Heguy A, Holtgreve H, Karin M | title = In vivo competition between a metallothionein regulatory element and the SV40 enhancer | url = https://archive.org/details/sim_science_1986-04-04_232_4746/page/76 | journal = Science | volume = 232 | issue = 4746 | pages = 76–80 | date = april 1986 | pmid = 3006253 | doi = 10.1126/science.3006253 | bibcode = 1986Sci...232...76S }}</ref> Nakon toga, molekularne studije su pokazale direktne interakcije s [[transkipcijski faktor|transkripcijskim faktorima]] i kofaktorima, uključujući [[medijator (koaktivator)|medijatorski kompleks]], koji regrutuje polimerazu II i opće transkripcijske faktore koji zatim počinju transkripciju gena.<ref>{{cite journal | vauthors = Kuras L, Borggrefe T, Kornberg RD | title = Association of the Mediator complex with enhancers of active genes | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 100 | issue = 24 | pages = 13887–13891 | date = novembar 2003 | pmid = 14623974 | pmc = 283516 | doi = 10.1073/pnas.2036346100 | doi-access = free | bibcode = 2003PNAS..10013887K }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Ramasamy S, Aljahani A, Karpinska MA, Cao TB, Velychko T, Cruz JN, Lidschreiber M, Oudelaar AM | title = The Mediator complex regulates enhancer-promoter interactions | journal = Nature Structural & Molecular Biology | volume = 30 | issue = 7 | pages = 991–1000 | date = juli 2023 | pmid = 37430065 | pmc = 10352134 | doi = 10.1038/s41594-023-01027-2 }}</ref> Pojačivači se također mogu naći unutar [[intron]]a. Orijentacija pojačivača može čak biti obrnuta bez uticaja na njegovu funkciju; osim toga, pojačivač se može izrezati i umetnuti negdje drugdje u [[hromosom]]u, a i dalje uticati na transkripciju gena. To je jedan od razloga zašto introni [[polimorfizam (biologija)|polimorfizmi]] mogu imati efekte iako nisu [[translacija (biologija)|translatirani]]. Pojačivači se također mogu naći u [[egzon]]skoj regiji nepovezanog gena<ref>{{cite journal | vauthors = Dong X, Navratilova P, Fredman D, Drivenes Ø, Becker TS, Lenhard B | title = Exonic remnants of whole-genome duplication reveal cis-regulatory function of coding exons | journal = Nucleic Acids Research | volume = 38 | issue = 4 | pages = 1071–1085 | date = mart 2010 | pmid = 19969543 | pmc = 2831330 | doi = 10.1093/nar/gkp1124 }}</ref><ref name="BirnbaumClowney2012">{{cite journal | vauthors = Birnbaum RY, Clowney EJ, Agamy O, Kim MJ, Zhao J, Yamanaka T, Pappalardo Z, Clarke SL, Wenger AM, Nguyen L, Gurrieri F, Everman DB, Schwartz CE, Birk OS, Bejerano G, Lomvardas S, Ahituv N | title = Coding exons function as tissue-specific enhancers of nearby genes | journal = Genome Research | volume = 22 | issue = 6 | pages = 1059–1068 | date = juni 2012 | pmid = 22442009 | pmc = 3371700 | doi = 10.1101/gr.133546.111 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Eichenlaub MP, Ettwiller L | title = De novo genesis of enhancers in vertebrates | journal = PLOS Biology | volume = 9 | issue = 11 | article-number = e1001188 | date = novembar 2011 | pmid = 22069375 | pmc = 3206014 | doi = 10.1371/journal.pbio.1001188 | doi-access = free }}</ref> i mogu djelovati na gene na drugom [[hromosom]]u.<ref name="pmid">{{cite journal | vauthors = Spilianakis CG, Lalioti MD, Town T, Lee GR, Flavell RA | title = Interchromosomal associations between alternatively expressed loci | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_2005-06-02_435_7042/page/636 | journal = Nature | volume = 435 | issue = 7042 | pages = 637–645 | date = juni 2005 | pmid = 15880101 | doi = 10.1038/nature03574 | s2cid = 1755326 | bibcode = 2005Natur.435..637S }}</ref> Pojačivači su vezani za [[P300-CBP porodica koaktivatora|p300-CBP]] i njihova lokacija se može predvidjeti [[ChIP-sekvenciranje|ChIP-seq]] u odnosu na ovu porodicu koaktivatora.<ref>{{cite journal | vauthors = Wang Z, Zang C, Cui K, Schones DE, Barski A, Peng W, Zhao K | title = Genome-wide mapping of HATs and HDACs reveals distinct functions in active and inactive genes | journal = Cell | volume = 138 | issue = 5 | pages = 1019–1031 | date = septembar 2009 | pmid = 19698979 | pmc = 2750862 | doi = 10.1016/j.cell.2009.06.049 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Heintzman ND, Hon GC, Hawkins RD, Kheradpour P, Stark A, Harp LF, Ye Z, Lee LK, Stuart RK, Ching CW, Ching KA, Antosiewicz-Bourget JE, Liu H, Zhang X, Green RD, Lobanenkov VV, Stewart R, Thomson JA, Crawford GE, Kellis M, Ren B | title = Histone modifications at human enhancers reflect global cell-type-specific gene expression | journal = Nature | volume = 459 | issue = 7243 | pages = 108–112 | date = maj 2009 | pmid = 19295514 | pmc = 2910248 | doi = 10.1038/nature07829 | bibcode = 2009Natur.459..108H }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Visel A, Blow MJ, Li Z, Zhang T, Akiyama JA, Holt A, Plajzer-Frick I, Shoukry M, Wright C, Chen F, Afzal V, Ren B, Rubin EM, Pennacchio LA | title = ChIP-seq accurately predicts tissue-specific activity of enhancers | journal = Nature | volume = 457 | issue = 7231 | pages = 854–858 | date = februar 2009 | pmid = 19212405 | pmc = 2745234 | doi = 10.1038/nature07730 | bibcode = 2009Natur.457..854V }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Blow MJ, McCulley DJ, Li Z, Zhang T, Akiyama JA, Holt A, Plajzer-Frick I, Shoukry M, Wright C, Chen F, Afzal V, Bristow J, Ren B, Black BL, Rubin EM, Visel A, Pennacchio LA | title = ChIP-Seq identification of weakly conserved heart enhancers | journal = Nature Genetics | volume = 42 | issue = 9 | pages = 806–810 | date = septembar 2010 | pmid = 20729851 | pmc = 3138496 | doi = 10.1038/ng.650 }}</ref> ===Uloga u ekspresiji gena=== [[Datoteka:Regulation of transcription in mammals.jpg|thumb|500px| '''Regulacija transkripcije kod sisara'''. Aktivna regulatorna regija DNK pojačivača omogućava interakciju sa [[Promotor (genetika)|promotorskom regijom]] DNK svog ciljnog [[gen]]a, formiranjem [[hromosom]]ske petlje. Ovo može pokrenuti sintezu [[iRNK|informacijske RNK]] (iRNK) putem [[RNK-polimeraza II|RNK-polimeraze II]] (RNKP II) vezane za promotor na [[Transkripcija (biologija)|mjestu početka transkripcije]] gena. Petlja je stabilizirana jednim arhitektonskim proteinom usidrenim za pojačivač i jednim usidrenim za promotor, a ovi proteini su spojeni i formiraju dimer (crveni cik-cak). Specifični regulatorni [[transkripcijski faktor]]i vežu se za motive DNK sekvence na pojačivaču. Opći transkripcijski faktori vežu se za promotor. Kada se transkripcijski faktor aktivira signalom (ovdje označeno kao [[fosforilacija]]. ]] prikazana malom crvenom zvjezdicom na transkripcijskom faktoru na pojačivaču), pojačivač se aktivira i sada može aktivirati svoj ciljni promotor. Aktivni pojačivač se transkribira na svakom lancu DNK u suprotnim smjerovima putem vezanih RNAP II. Medijator (kompleks koji se sastoji od oko 26 proteina u interagirajućoj strukturi) prenosi regulatorne signale od transkripcijskih faktora vezanih za DNK pojačivača do promotora. [[Ekspresija gena]] kod sisara regulirana je mnogim [[cis-regulatorni element|cis-regulatornim elementima]], uključujući [[Promotor (genetika)|jedarne promotore i proksimalne elemente promotora]] koji se nalaze u blizini [[eukariotsko mjesto početka transkripcije|transkripcije]] gena. Jedarni promotori su dovoljni za usmjeravanje inicijacije transkripcije, ali općenito imaju nisku baznu aktivnost.<ref>{{cite journal | vauthors = Haberle V, Stark A | title = Eukaryotic core promoters and the functional basis of transcription initiation | journal = Nature Reviews. Molecular Cell Biology | volume = 19 | issue = 10 | pages = 621–637 | date = oktobar 2018 | pmid = 29946135 | pmc = 6205604 | doi = 10.1038/s41580-018-0028-8 }}</ref> Ostali važni cis-regulatorni moduli lokalizirani su u regijama DNK koje su udaljene od mjesta početka transkripcije. To uključuje pojačivače, [[prigušivač (genetika)|prigušivače]], [[izolator (genetika)|izolatore]] i elemente za vezivanje.<ref>{{cite journal | vauthors = Verheul TC, van Hijfte L, Perenthaler E, Barakat TS | title = The Why of YY1: Mechanisms of Transcriptional Regulation by Yin Yang 1 | journal = Frontiers in Cell and Developmental Biology | volume = 8 | date = 2020 | pmid = 33102493 | pmc = 7554316 | doi = 10.3389/fcell.2020.592164 | doi-access = free }}</ref> Među ovom konstelacijom elemenata, pojačivači i njihovi povezani [[transkripcijski faktor]]i imaju vodeću ulogu u regulaciji ekspresije gena.<ref name="pmid22868264">{{cite journal | vauthors = Spitz F, Furlong EE | title = Transcription factors: from enhancer binding to developmental control | journal = Nature Reviews. Genetics | volume = 13 | issue = 9 | pages = 613–626 | date = septembar 2012 | pmid = 22868264 | doi = 10.1038/nrg3207 | author-link2 = Eileen Furlong | s2cid = 205485256 }}</ref> Pojačivač lokalizovan u regiji DNK udaljenoj od promotorskog gena može imati vrlo veliki uticaj na [[ekspresija gena|ekspresiju gena]], pri čemu neki geni podliježu povećanoj ekspresiji i do 100 puta zbog aktiviranog pojačivača.<ref name=Beagan>{{cite journal | vauthors = Beagan JA, Pastuzyn ED, Fernandez LR, Guo MH, Feng K, Titus KR, Chandrashekar H, Shepherd JD, Phillips-Cremins JE | title = Three-dimensional genome restructuring across timescales of activity-induced neuronal gene expression | journal = Nature Neuroscience | volume = 23 | issue = 6 | pages = 707–717 | date = juni 2020 | pmid = 32451484 | pmc = 7558717 | doi = 10.1038/s41593-020-0634-6 }}</ref> Pojačivači su regije genoma koje su glavni elementi regulacije gena. Pojačivači kontroliraju programe ekspresije gena specifične za tip ćelije, najčešće tako što se kreću kroz velike udaljenosti kako bi došli u fizičku blizinu s promotorima svojih ciljnih gena.<ref name=Schoenfelder>{{cite journal | vauthors = Schoenfelder S, Fraser P | title = Long-range enhancer-promoter contacts in gene expression control | journal = Nature Reviews. Genetics | volume = 20 | issue = 8 | pages = 437–455 | date = august 2019 | pmid = 31086298 | doi = 10.1038/s41576-019-0128-0 | s2cid = 152283312 }}</ref> Iako postoje stotine hiljada pojačivačkih DNK regija,<ref name=5questions/> za određenu vrstu tkiva samo specifični pojačivači se dovode u blizinu promotora koje regulišu. U studiji neurona [[korteks|moždane kore]] pronađeno je 24.937 petlji koje dovode pojačivače do njihovih ciljnih promotora.<ref name=Beagan/> Višestruki pojačivači, svaki često na desetinama ili stotinama hiljada [[nukleotid]]a udaljenih od svojih ciljnih gena, povezuju se sa promotorima svojih ciljnih gena i mogu se međusobno koordinirati kako bi kontrolisali ekspresiju svog zajedničkog ciljnog gena.<ref name=Schoenfelder/> Shematska ilustracija u ovom odjeljku prikazuje pojačivač koji se petljama kreće kako bi došao u blisku fizičku blizinu promotora ciljnog gena. Petlja je stabilizirana dimerom spojnog proteina (npr. dimerom [[CTCF]] ili [[YY1]]), pri čemu je jedan član dimera usidren za svoj vezivni motiv na pojačivaču, a drugi član usidren je za svoj vezivni motiv na promotoru (predstavljeno crvenim cik-cak linijama na ilustraciji).<ref name="pmid29224777">{{cite journal | vauthors = Weintraub AS, Li CH, Zamudio AV, Sigova AA, Hannett NM, Day DS, Abraham BJ, Cohen MA, Nabet B, Buckley DL, Guo YE, Hnisz D, Jaenisch R, Bradner JE, Gray NS, Young RA | title = YY1 Is a Structural Regulator of Enhancer-Promoter Loops | journal = Cell | volume = 171 | issue = 7 | pages = 1573–1588.e28 | date = decembar 2017 | pmid = 29224777 | pmc = 5785279 | doi = 10.1016/j.cell.2017.11.008 }}</ref> Nekoliko [[transkripcijski faktor|transkripcijskih faktora]] specifičnih za ćelijsku funkciju (u ljudskoj ćeliji postoji oko 1.600 transkripcijskih faktora <ref name="pmid29425488">{{cite journal | vauthors = Lambert SA, Jolma A, Campitelli LF, Das PK, Yin Y, Albu M, Chen X, Taipale J, Hughes TR, Weirauch MT | title = The Human Transcription Factors | journal = Cell | volume = 172 | issue = 4 | pages = 650–665 | date = februar 2018 | pmid = 29425488 | doi = 10.1016/j.cell.2018.01.029 | doi-access = free }}</ref>) uglavnom se vežu za specifične motive na pojačivaču <ref name="pmid29987030">{{cite journal | vauthors = Grossman SR, Engreitz J, Ray JP, Nguyen TH, Hacohen N, Lander ES | title = Positional specificity of different transcription factor classes within enhancers | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 115 | issue = 30 | pages = E7222–E7230 | date = juli 2018 | pmid = 29987030 | pmc = 6065035 | doi = 10.1073/pnas.1804663115 | doi-access = free | bibcode = 2018PNAS..115E7222G }}</ref> i mala kombinacija ovih transkripcijskih faktora vezanih za pojačivač, kada se DNK petljom dovedu blizu promotora, upravljaju nivoom transkripcije ciljnog gena. [[Medijator (koaktivator)|Medijator]] (kompleks koji se obično sastoji od oko 26 proteina u interagirajućoj strukturi) prenosi regulatorne signale od transkripcijskih faktora vezanih za pojačivač DNK direktno do enzima [[RNK-polimeraza II]] (pol II) vezanog za promotor.<ref name="pmid25693131">{{cite journal | vauthors = Allen BL, Taatjes DJ | title = The Mediator complex: a central integrator of transcription | journal = Nature Reviews. Molecular Cell Biology | volume = 16 | issue = 3 | pages = 155–166 | date = mart 2015 | pmid = 25693131 | pmc = 4963239 | doi = 10.1038/nrm3951 }}</ref> Pojačivači, kada su aktivni, uglavnom se transkribiraju s oba lanca DNK s RNK polimerazama koje djeluju u dva različita smjera, proizvodeći dvije [[Pojačivačka RNK|pojačivačke RNK]] (eRNK) kao što je prikazano na slici.<ref name="pmid29378788">{{cite journal | vauthors = Mikhaylichenko O, Bondarenko V, Harnett D, Schor IE, Males M, Viales RR, Furlong EE | title = The degree of enhancer or promoter activity is reflected by the levels and directionality of eRNA transcription | journal = Genes & Development | volume = 32 | issue = 1 | pages = 42–57 | date = januar 2018 | pmid = 29378788 | pmc = 5828394 | doi = 10.1101/gad.308619.117 | author-link7 = Eileen Furlong }}</ref> Kao i [[Informacijska RNK|iRNK]], ove eRNK su obično zaštićene svojim [[Pet-prim kap|5′ kap]].<ref>{{cite journal | vauthors = Yao L, Liang J, Ozer A, Leung AK, Lis JT, Yu H | title = A comparison of experimental assays and analytical methods for genome-wide identification of active enhancers | journal = Nature Biotechnology | volume = 40 | issue = 7 | pages = 1056–1065 | date = juli 2022 | pmid = 35177836 | pmc = 9288987 | doi = 10.1038/s41587-022-01211-7 }}</ref> Neaktivni pojačivač može biti vezan za neaktivni [[transkripcijski faktor]]. [[Fosforilacija]] transkripcijskog faktora može ga aktivirati, a taj aktivirani transkripcijski faktor zatim može aktivirati pojačivač za koji je vezan (pogledajte malu crvenu zvjezdicu koja predstavlja fosforilaciju transkripcijskog faktora vezanog za pojačivač na ilustraciji).<ref name="pmid12514134">{{cite journal | vauthors = Li QJ, Yang SH, Maeda Y, Sladek FM, Sharrocks AD, Martins-Green M | title = MAP kinase phosphorylation-dependent activation of Elk-1 leads to activation of the co-activator p300 | journal = The EMBO Journal | volume = 22 | issue = 2 | pages = 281–291 | date = januar 2003 | pmid = 12514134 | pmc = 140103 | doi = 10.1093/emboj/cdg028 }}</ref> Aktivirani pojačivač započinje transkripciju svoje RNK prije aktiviranja transkripcije informacijske RNK iz svog ciljnog gena.<ref name="pmid32810208">{{cite journal | vauthors = Carullo NV, Phillips Iii RA, Simon RC, Soto SA, Hinds JE, Salisbury AJ, Revanna JS, Bunner KD, Ianov L, Sultan FA, Savell KE, Gersbach CA, Day JJ | title = Enhancer RNAs predict enhancer-gene regulatory links and are critical for enhancer function in neuronal systems | journal = Nucleic Acids Research | volume = 48 | issue = 17 | pages = 9550–9570 | date = septembar 2020 | pmid = 32810208 | pmc = 7515708 | doi = 10.1093/nar/gkaa671 }}</ref> ==Hipoteze== Postoje dvije različite hipoteze o obradi informacija koja se odvija na pojačivačima:<ref name="msu">{{cite journal | vauthors = Arnosti DN, Kulkarni MM | title = Transcriptional enhancers: Intelligent enhanceosomes or flexible billboards? | journal = Journal of Cellular Biochemistry | volume = 94 | issue = 5 | pages = 890–898 | date = april 2005 | pmid = 15696541 | doi = 10.1002/jcb.20352 | url = http://www.bch.msu.edu/faculty/arnosti/Arnosti&Kulkarni2005JCB.pdf | access-date = 8. 8. 2019 | s2cid = 32405464 | archive-url = https://web.archive.org/web/20060721025157/http://www.bch.msu.edu/faculty/arnosti/Arnosti%26Kulkarni2005JCB.pdf | archive-date = 21. 7. 2006 }}</ref> * [[Enhanseosom]]i – oslanjaju se na visoko kooperativno, koordinirano djelovanje i mogu biti onemogućeni pojedinačnim [[tačkastim mutacijama]] koje pomjeraju ili uklanjaju mjesta vezivanja pojedinačnih proteina. * Fleksibilni bilbordi – manje integrativni, više proteina nezavisno reguliše ekspresiju gena, a njihov zbir očitava bazalni transkripcioni mehanizam. == Metode proučavanja == Postoje brojne metode za proučavanje pojačivača, kao što su [[mutageneza usmjerena na mjesto]], [[komparativna genomika]] ili ''[[in vitro]]'' analiza testova vezivanja [[transkripcijski faktor|transkripcijskih faktora]] (npr. [[Elektroforetski test pomjeranja mobilnosti|EMSA]]). Nedavno su uspostavljene metode visokog protoka koje omogućavaju naučnicima da paralelno analiziraju hiljade pojačivača. Naprimjer, masovno paralelni reporterski testovi (MPRA) i samotranskribirajuće sekvenciranje aktivnih regulatornih regija ([[STARR-seq]]) revolucionirali su karakterizaciju pojačivača. Međutim, MPRA i STARR-seq skupovi podataka generirani u [[ćelijska kultura|ćelijskim linijama]] kao što su [[K562 ćelije|K562]] pronašli su značajne nedosljednosti u pozivima pojačivača iz različitih laboratorija koje su prvenstveno posljedica tehničkih varijacija u eksperimentalnim detaljima i obradi podataka.<ref>{{Cite journal |last1=Zhang |first1=Junke |last2=Leung |first2=Alden King-Yung |last3=Zhu |first3=Yutong |last4=Yao |first4=Li |last5=Willis |first5=Avery |last6=Pan |first6=Xiuqi |last7=Ozer |first7=Abdullah |last8=Zhou |first8=Zhou |last9=Siklenka |first9=Keith |last10=Barrera |first10=Alejandro |last11=Liang |first11=Jin |last12=Tippens |first12=Nathaniel D. |last13=Reddy |first13=Timothy E. |last14=Lis |first14=John T. |last15=Yu |first15=Haiyuan |date=3. 11. 2025 |title=Comprehensive evaluation of diverse massively parallel reporter assays to functionally characterize human enhancers genome-wide |journal=Genome Biology |volume=26 |issue=1 |pages=378 |doi=10.1186/s13059-025-03828-8 |doi-access=free |issn=1474-760X |pmc=12581240 |pmid=41185025}}</ref> ==Primjeri u ljudskom genomu== ===HACNS1=== HACNS1 (također poznat kao [[CENTG2]] i smješten u [[Ljudskim ubrzanim regijama|Ljudskoj ubrzanoj regiji]] 2) je pojačivač gena "koji je možda doprinio evoluciji jedinstveno suprotstavljenog [[ljudskog]] [[palca]], a moguće i modifikacijama u [[skoćni zslob|skočnom zglobu]] ili [[stopalo|stopalu]] koje omogućavaju ljudima da [[dvonpžni hod|hodaju]] na dvije noge". Dosadašnji dokazi pokazuju da je od 110.000 sekvenci pojačivača gena identifikovanih u ljudskom [[genom]]u, HACNS1 pretrpio najveće promjene tokom [[evolucija|evolucije]] [[ljudi]] nakon razdvajanja s precima [[čimpanze|čimpanzi]]. ===GADD45G=== Opisan je pojačivač u blizini gena GADD45g koji može regulisati rast mozga kod čimpanzi i drugih sisara, ali ne i kod ljudi.<ref>{{cite journal | vauthors = McLean CY, Reno PL, Pollen AA, Bassan AI, Capellini TD, Guenther C, Indjeian VB, Lim X, Menke DB, Schaar BT, Wenger AM, Bejerano G, Kingsley DM | title = Human-specific loss of regulatory DNA and the evolution of human-specific traits | journal = [[Nature]] | volume = 471 | issue = 7337 | pages = 216–219 | date = mart 2011 | pmid = 21390129 | pmc = 3071156 | doi = 10.1038/nature09774 | bibcode = 2011Natur.471..216M }}</ref> Regulator GADD45G kod miševa i čimpanza aktivan je u regijama mozga gdje se nalaze ćelije koje formiraju korteks, ventralni prednji mozak i talamus i može suzbiti daljnju neurogenezu. Gubitak pojačivača GADD45G kod ljudi može doprinijeti povećanju određenih neuronskih populacija i širenju prednjeg mozga kod ljudi. ==U razvojnoj biologiji== Razvoj, diferencijacija i rast ćelija i tkiva zahtijevaju precizno regulirane obrasce [[ekspresija gena]]. Pojačivači djeluju kao [[cis-regulatorni element]]i kako bi posredovali i prostornu i vremensku kontrolu razvoja uključivanjem [[transkripcija (genetika)|transkripcije]] u specifičnim ćelijama i/ili njenim potiskivanjem u drugim ćelijama. Dakle, određena kombinacija [[transkripcijski faktor|transkripcijskih faktora]] i drugih proteina koji vežu DNK u tkivu u razvoju kontrolira koji će se geni eksprimirati u tom tkivu. Pojačivači omogućavaju da se isti gen koristi u različitim procesima u prostoru i vremenu.<ref>{{cite journal | vauthors = Barrett LW, Fletcher S, Wilton SD | title = Regulation of eukaryotic gene expression by the untranslated gene regions and other non-coding elements | journal = Cellular and Molecular Life Sciences | volume = 69 | issue = 21 | pages = 3613–3634 | date = novembar 2012 | pmid = 22538991 | pmc = 3474909 | doi = 10.1007/s00018-012-0990-9 }}</ref> ===Identifikacija i karakterizacija=== Tradicionalno, pojačivači su identificirani tehnikama [[enhancer trap]] korištenjem reporterskog gena ili komparativnom analizom sekvenci i računarskom genomikom. U genetički prihvatljivim modelima kao što je vinska mušica ''[[Drosophila melanogaster]]'', naprimjer, reporterski konstrukt kao što je ''[[lacZ]]'' [[LacZ|gen]] može se nasumično integrirati u genom korištenjem [[P-element]]a [[Transpozibilni element|transpozona]]. Ako se reporterski gen integrira blizu pojačivača, njegova ekspresija će odražavati obrazac ekspresije koji pokreće taj pojačivač. Dakle, bojenje mušica na ekspresiju ili aktivnost LacZ i kloniranje sekvence koja okružuje mjesto integracije omogućava identifikaciju sekvence pojačivača.<ref>{{cite journal | vauthors = Hartenstein V, Jan YN | title = Studying Drosophila embryogenesis with P-lacZ enhancer trap lines | journal = Roux's Archives of Developmental Biology | volume = 201 | issue = 4 | pages = 194–220 | date = juni 1992 | pmid = 28305845 | doi = 10.1007/BF00188752 | s2cid = 25759655 }}</ref> Međutim, razvoj genomskih i epigenomskih tehnologija dramatično je promijenio izglede za otkrivanje [[cis-regulatorni modul|cis-regulatornih modula]] (CRM). Metode sekvenciranja DNK (NGS) sada omogućavaju visokopropusne funkcionalne testove otkrivanja CRM-a, a ogromno rastuće količine dostupnih podataka, uključujući velike biblioteke [[mjesto vezivanja transkripcijskog faktora|motiva mjesta vezivanja transkripcijskih faktora (TFBS)]], kolekcije označenih, validiranih CRM-ova i opsežne [[epigenetika|epigenetičke]] podatke o mnogim tipovima ćelija, čine precizno računarsko otkrivanje CRM-a dostižnim ciljem. Primjer pristupa zasnovanog na NGS-u, nazvan [[DNaza-Seq|DNaza-seq]], omogućio je identifikaciju regija hromatina sa smanjenim brojem [[nukleosom]]a ili otvorenih regija hromatina, koje mogu sadržavati CRM. Nedavno su razvijene tehnike poput [[ATAC-seq]] koje zahtijevaju manje početnog materijala. Regije sa smanjenom količinom nukleosoma mogu se identificirati '' [[in vivo]]'' putem ekspresije [[DamID|Dam metilaze]], što omogućava veću kontrolu identifikacije specifičnih pojačivača za tip ćelije.<ref>{{cite journal | vauthors = Aughey GN, Estacio Gomez A, Thomson J, Yin H, Southall TD | title = CATaDa reveals global remodelling of chromatin accessibility during stem cell differentiation in vivo | journal = eLife | volume = 7 | date = februar 2018 | pmid = 29481322 | pmc = 5826290 | doi = 10.7554/eLife.32341 | doi-access = free }}</ref> [[Računar]]ske metode uključuju [[komparativna genomika|komparativnu genomiku]], grupiranje poznatih ili predviđenih mjesta vezivanja transkripcijskog faktora (TF) i nadzirane pristupe mašinskog učenja obučene na poznatim CRM-ovima. Sve ove metode su se pokazale efikasnim za otkrivanje CRM-ova, ali svaka ima svoja razmatranja i ograničenja, i svaka je podložna većem ili manjem broju lažno pozitivnih identifikacija.<ref>{{cite journal | vauthors = Suryamohan K, Halfon MS | title = Identifying transcriptional cis-regulatory modules in animal genomes | journal = Wiley Interdisciplinary Reviews. Developmental Biology | volume = 4 | issue = 2 | pages = 59–84 | year = 2014 | pmid = 25704908 | pmc = 4339228 | doi = 10.1002/wdev.168 }}</ref> U pristupu [[komparativna genomika|komparativne genomike]], [[Konzervirana sekvenca|konzervacija sekvence]] [[Nekodirajuća DNK|nekodirajućih regija]] može biti indikativna za pojačivače. Sekvence iz više vrsta su poravnate, a konzervirane regije se identificiraju računarski.<ref name="Doisemcdb">{{cite journal | vauthors = Visel A, Bristow J, Pennacchio LA | title = Enhancer identification through comparative genomics | journal = Seminars in Cell & Developmental Biology | volume = 18 | issue = 1 | pages = 140–152 | date = februar 2007 | pmid = 17276707 | pmc = 1855162 | doi = 10.1016/j.semcdb.2006.12.014 }}</ref> Identificirane sekvence se zatim mogu pričvrstiti na reporterski gen kao što je [[zeleni fluorescentni protein]] ili lacZ kako bi se odredio ''[[in vivo]]'' obrazac ekspresije gena koji proizvodi pojačivač kada se ubrizga u embrion. Ekspresija reportera [[informacijska RNK|iRNK]] može se vizualizirati pomoću ''[[hibridizacija in situ|in situ]]'', koja pruža direktniju mjeru aktivnosti pojačivača, budući da nije podvrgnuta složenostima [[Translacija (biologija)|translacije]] i [[savijanje proteina|savijanja proteina]]. Iako mnogi dokazi ukazuju na očuvanje sekvenci za kritične razvojne pojačivače, drugi radovi su pokazali da se funkcija pojačivača može očuvati uz malo ili nimalo očuvanja primarne sekvence. Naprimjer, pojačivači ''RET'' kod ljudi imaju vrlo malo očuvanosti sekvenci u odnosu na one kod [[zebrica]], ali sekvence obje vrste proizvode gotovo identične obrasce ekspresije reporterskih gena kod zebrice-<ref name="Doisemcdb" /> Slično tome, kod visoko divergentnih insekata (razdvojenih oko 350 miliona godina), utvrđeno je da su slični obrasci ekspresije gena nekoliko ključnih gena regulirani putem slično konstituiranih CRM-ova, iako ovi CRM-ovi ne pokazuju nikakvu značajnu očuvanost sekvenci koja bi se mogla otkriti standardnim metodama poravnanja sekvenci kao što je [[BLAST (biotehnologija)|BLAST]].<ref>{{cite web|title=Evidence for Deep Regulatory Similarities in Early Developmental Programs across Highly Diverged Insects|url=http://gbe.oxfordjournals.org/content/6/9/2301.abstract|archive-url=https://web.archive.org/web/20150710013353/http://gbe.oxfordjournals.org/content/6/9/2301.abstract|archive-date=10. 7. 2015|publisher=Genome Biology and Evolution}}</ref> ===U segmentaciji insekata=== Pojačivači koji određuju ranu [[segmentacija (biologija)|segmentaciju]] u embrionima ''[[Drosophila melanogaster]]'' spadaju među najbolje okarakterisane pojačivače razvoja. U ranom embrionu muhe, transkripcijski faktori [[gap gen]] su odgovorni za aktiviranje i represiju brojnih gena segmentacije, kao što su [[geni pravila parova]]. Geni pravila parova se eksprimiraju u blokovima duž prednje-zadnje ose muhe zajedno s drugim transkripcijskim faktorima [[majčinski efekat]], stvarajući tako zone unutar kojih se eksprimiraju različite kombinacije transkripcijskih faktora. Geni pravila parova su međusobno odvojeni ćelijama koje ih ne eksprimiraju. Štaviše, linije ekspresije za različite gene pravila parova su međusobno pomaknute za nekoliko prečnika ćelija. Dakle, jedinstvene kombinacije ekspresije gena pravila parova stvaraju prostorne domene duž prednje-zadnje ose kako bi se postavio svaki od 14 pojedinačnih segmenata. Pojačivač od 480 bp, odgovoran za pokretanje oštre pruge dva gena za parno pravilo ''even-skipped'' (''eve''), dobro je okarakteriziran. Pojačivač sadrži 12 različitih mjesta vezivanja za transkripcijske faktore majčinih i gena za jaz. Mjesta aktiviranja i represije se preklapaju u sekvenci. ''Eve'' se eksprimira samo u uskoj pruzi ćelija koje sadrže visoke koncentracije aktivatora i nisku koncentraciju represora za ovu sekvencu pojačivača. Druge regije pojačivača pokreću ekspresiju ''eve'' u šest drugih pruga u embrionu.<ref>{{cite journal | vauthors = Borok MJ, Tran DA, Ho MC, Drewell RA | title = Dissecting the regulatory switches of development: lessons from enhancer evolution in Drosophila | journal = Development | volume = 137 | issue = 1 | pages = 5–13 | date = januar 2010 | pmid = 20023155 | pmc = 2796927 | doi = 10.1242/dev.036160 }}</ref> ===U formiranju obrazaca kod kičmenjaka=== Utvrđivanje tjelesnih osa je ključni korak u razvoju životinja. Tokom embrionalnog razvoja miša, [[NODAL|Nodal]], ligand superporodice [[transformirajući faktor rasta-beta|transformirajućeg faktora rasta-beta]], ključni je gen uključen u formiranje obrasca i prednje-zadnje ose i lijevo-desne ose ranog embriona. Gen ''Nodal'' sadrži dva pojačivača: Pojačivač proksimalnog epiblasta (PEE) i Asimetrični pojačivač (ASE). PEE se nalazi uzvodno od gena Nodal i pokreće ekspresiju ''Nodala'' u dijelu [[primitivna pruga|primitivne pruge]] koji će se diferencirati u čvor (također se naziva [[primitivni čvor]]).<ref>{{cite journal | vauthors = Norris DP, Robertson EJ | title = Asymmetric and node-specific nodal expression patterns are controlled by two distinct cis-acting regulatory elements | journal = Genes & Development | volume = 13 | issue = 12 | pages = 1575–1588 | date = juni 1999 | pmid = 10385626 | pmc = 316799 | doi = 10.1101/gad.13.12.1575 }}</ref> PEE uključuje ekspresiju Nodala kao odgovor na kombinaciju Wnt signalizacije i drugog, nepoznatog signala; stoga se član porodice transkripcijskih faktora LEF/TCF vjerovatno veže za mjesto vezivanja TCF-a u ćelijama čvora. Difuzija Nodala od čvora formira gradijent koji zatim oblikuje produženu prednjo-zadnju osu embrija.<ref>{{cite journal | vauthors = Granier C, Gurchenkov V, Perea-Gomez A, Camus A, Ott S, Papanayotou C, Iranzo J, Moreau A, Reid J, Koentges G, Sabéran-Djoneidi D, Collignon J | title = Nodal cis-regulatory elements reveal epiblast and primitive endoderm heterogeneity in the peri-implantation mouse embryo | journal = Developmental Biology | volume = 349 | issue = 2 | pages = 350–362 | date = januar 2011 | pmid = 21047506 | doi = 10.1016/j.ydbio.2010.10.036 | doi-access = free }}</ref> ASE je intronski pojačivač vezan za transkripcijski faktor Fox1 [[domen glave viljuške]]. U ranoj fazi razvoja, Fox1-vođena Nodal ekspresija uspostavlja visceralni [[endoderm]]. Kasnije u razvoju, vezivanje Fox1 za ASE pokreće ''Nodal'' ekspresiju na lijevoj strani lateralne ploče [[mezoderm]], čime se uspostavlja lijevo-desna asimetrija neophodna za asimetrični razvoj organa u mezodermu.<ref>{{cite journal | vauthors = Norris DP, Brennan J, Bikoff EK, Robertson EJ | title = The Foxh1-dependent autoregulatory enhancer controls the level of Nodal signals in the mouse embryo | journal = Development | volume = 129 | issue = 14 | pages = 3455–3468 | date = juli 2002 | pmid = 12091315 | doi = 10.1242/dev.129.14.3455 | s2cid = 24426844 }}</ref> Uspostavljanje tri [[klicni list|klicina lista]] tokom [[gastrulacija|gastrulacije]] je još jedan ključni korak u razvoju životinja. Svaki od tri klicina lista ima jedinstvene obrasce ekspresije gena koji promoviraju njihovu diferencijaciju i razvoj. [[Endoderm]] je rano u razvoju određen ekspresijom ''[[Gata4]]'', a Gata4 kasnije usmjerava [[morfogeneza|morfogenezu]] crijeva. Ekspresiju ''Gata4'' u ranom embrionu kontrolira intronski pojačivač koji se veže za drugi transkripcijski faktor domene forkhead, FoxA2. U početku pojačivač pokreće široku ekspresiju gena u cijelom embrionu, ali ekspresija brzo postaje ograničena na endoderm, što sugerira da drugi represori mogu biti uključeni u njeno ograničenje. Kasnije u razvoju, isti pojačivač ograničava ekspresiju na tkiva koja će postati [[želudac]] i [[gušterača]]. Dodatni pojačivač je odgovoran za održavanje ekspresije ''Gata4'' u endodermu tokom međufaza razvoja crijeva.<ref>{{cite journal | vauthors = Rojas A, Schachterle W, Xu SM, Martín F, Black BL | title = Direct transcriptional regulation of Gata4 during early endoderm specification is controlled by FoxA2 binding to an intronic enhancer | journal = Developmental Biology | volume = 346 | issue = 2 | pages = 346–355 | date = oktobar 2010 | pmid = 20692247 | pmc = 2945415 | doi = 10.1016/j.ydbio.2010.07.032 }}</ref> ===Višestruki pojačivači podstiču razvojnu robusnost=== Neki geni uključeni u kritične razvojne procese sadrže višestruke pojačivače preklapajućih funkcija. Sekundarni pojačivači, ili "[[pojačivač sjene]]", mogu se naći mnogo kilobaza dalje od primarnog pojačivača ("primarni" se obično odnosi na prvi otkriveni pojačivač, koji je često bliži genu koji reguliše). Sam po sebi, svaki pojačivač pokreće gotovo identične obrasce ekspresije gena. Jesu li dva pojačivača zaista suvišna? Nedavni rad je pokazao da višestruki pojačivači omogućavaju voćnim mušicama da prežive poremećaje u okolini, kao što je porast temperature. Kada se uzgajaju na povišenoj temperaturi, jedan pojačivač ponekad ne uspijeva pokrenuti kompletan obrazac ekspresije, dok prisustvo oba pojačivača omogućava normalnu ekspresiju gena.<ref>{{cite journal | vauthors = Perry MW, Boettiger AN, Bothma JP, Levine M | title = Shadow enhancers foster robustness of Drosophila gastrulation | journal = Current Biology | volume = 20 | issue = 17 | pages = 1562–1567 | date = septembar 2010 | pmid = 20797865 | pmc = 4257487 | doi = 10.1016/j.cub.2010.07.043 | bibcode = 2010CBio...20.1562P }}</ref> ==Evolucija razvojnih mehanizama== Jedna od tema istraživanja u [[evolucija|evolucijskoj razvojnoj biologijija]] ("evo-devo") je istraživanje uloge pojačivača i drugih cis-regulatornih elemenata u stvaranju morfoloških promjena putem razvojnih razlika između vrsta. ===Koljuška ''Pitx1''=== Nedavni radovi su istraživali ulogu pojačivača u morfološkim promjenama kod troprste ribe [[koljuška]]. Koljuške postoje i u morskom i u slatkovodnom okruženju, ali su koljuške u mnogim slatkovodnim populacijama potpuno izgubile svoje karlične peraje (dodatke homologne zadnjem udu tetrapoda).<br /> ''[[Pitx1]]'' je [[homeobox]] gen uključen u razvoj zadnjeg uda kod kičmenjaka. Preliminarne genetske analize su pokazale da su promjene u ekspresiji ovog gena odgovorne za smanjenje karlice kod koljuški. Ribe koje eksprimiraju samo slatkovodni alel *[[alel]] gena ''Pitx1'' nemaju karlične bodlje, dok ribe koje eksprimiraju morski alel zadržavaju karlične bodlje. Detaljnija karakterizacija pokazala je da je sekvenca pojačivača od 500 baznih parova odgovorna za uključivanje ekspresije *Pitx1* u pupoljku zadnje peraje. Ovaj pojačivač se nalazi u blizini *[[fragilnog mjesta hromosoma]] - sekvence DNK koja je vjerovatno oštećena i stoga je vjerovatnije da će mutirati kao rezultat neprecizne [[popravka DNK|popravke DNK]]. Ovo fragilno mjesto uzrokovalo je ponovljene, nezavisne gubitke pojačivača odgovornog za pokretanje ekspresije [[Pitx1]] u karličnim bodljama u izolovanoj slatkovodnoj populaciji, a bez ovog pojačivača, slatkovodne ribe ne uspijevaju razviti karlične bodlje.<ref>{{cite journal | vauthors = Chan YF, Marks ME, Jones FC, Villarreal G, Shapiro MD, Brady SD, Southwick AM, Absher DM, Grimwood J, Schmutz J, Myers RM, Petrov D, Jónsson B, Schluter D, Bell MA, Kingsley DM | title = Adaptive evolution of pelvic reduction in sticklebacks by recurrent deletion of a Pitx1 enhancer | journal = Science | volume = 327 | issue = 5963 | pages = 302–305 | date = januar 2010 | pmid = 20007865 | pmc = 3109066 | doi = 10.1126/science.1182213 | bibcode = 2010Sci...327..302C }}</ref> ===U evoluciji uzorka krila ''Drosophile''=== Uzorci pigmentacije pružaju jednu od najupečatljivijih i najlakše uočljivih razlika između različitih vrsta životinja. Pigmentacija krila ''Drosophile'' pokazala se kao posebno pogodan sistem za proučavanje razvoja složenih pigmentacijskih fenotipova. Krilo ''Drosophila guttifera'' ima 12 tamnih pigmentacijskih mrlja i četiri svjetlije sive intervenske mrlje. Pigmentne mrlje nastaju ekspresijom gena ''žute'', čiji produkt proizvodi tamni [[melanin]]. Nedavni rad je pokazao da dva pojačivača u genu ''žute'' proizvode ekspresiju gena upravo u ovom uzorku – pojačivač venske mrlje pokreće ekspresiju reporterskog gena u 12 mrlja, a pojačivač međuvenske nijanse pokreće ekspresiju reporterskog gena u četiri različite mrlje. Ova dva pojačivača reaguju na [[Wnt signalni put]], koji se aktivira ekspresijom ''bez krila'' na svim pigmentiranim lokacijama. Dakle, u evoluciji [[fenotip]]a kompleksne pigmentacije gen za ''žuti'' pigment razvio je pojačivače koji reagiraju na signal bez krila, a ekspresija ''bez krila'' evoluirala je na novim lokacijama kako bi proizvela nove obrasce krila.<ref>{{cite journal | vauthors = Werner T, Koshikawa S, Williams TM, Carroll SB | title = Generation of a novel wing colour pattern by the Wingless morphogen | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_2010-04-22_464_7292/page/1142 | journal = Nature | volume = 464 | issue = 7292 | pages = 1143–1148 | date = april 2010 | pmid = 20376004 | doi = 10.1038/nature08896 | s2cid = 4407744 | bibcode = 2010Natur.464.1143W }}</ref> ===Kod upale i kancera=== Svaka ćelija obično sadrži nekoliko stotina pripadnika posebne klase pojačivača koji se protežu preko DNK sekvenci dugih mnogo kilobaza, a nazivaju se "[[super-pojačivač]]i".<ref>{{cite journal | vauthors = Whyte WA, Orlando DA, Hnisz D, Abraham BJ, Lin CY, Kagey MH, Rahl PB, Lee TI, Young RA | title = Master transcription factors and mediator establish super-enhancers at key cell identity genes | journal = Cell | volume = 153 | issue = 2 | pages = 307–319 | date = april 2013 | pmid = 23582322 | pmc = 3653129 | doi = 10.1016/j.cell.2013.03.035 }}</ref> Ovi pojačivači sadrže veliki broj mjesta vezivanja za sekvencijalno specifične, inducibilne transkripcijske faktore i regulišu ekspresiju gena uključenih u [[ćelijska diferencijacija|diferencijaciju ćelija]].<ref>{{cite journal | vauthors = Parker SC, Stitzel ML, Taylor DL, Orozco JM, Erdos MR, Akiyama JA, van Bueren KL, Chines PS, Narisu N, Black BL, Visel A, Pennacchio LA, Collins FS | title = Chromatin stretch enhancer states drive cell-specific gene regulation and harbor human disease risk variants | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 110 | issue = 44 | pages = 17921–17926 | date = oktobar 2013 | pmid = 24127591 | pmc = 3816444 | doi = 10.1073/pnas.1317023110 | doi-access = free | bibcode = 2013PNAS..11017921P }}</ref> Tokom [[upala]], [[transkripcijski faktor]] [[NF-κB]] olakšava remodeliranje [[hromatin]]a na način koji selektivno redistribuira kofaktore iz visoko zastupljenih pojačivača, čime potiskuje gene uključene u održavanje ćelijskog identiteta čiju ekspresiju pojačavaju; istovremeno, ovo remodeliranje i redistribucija vođena F-κB-om aktivira druge pojačivače koji vode promjene u ćelijskoj funkciji kroz upalu..<ref>{{cite journal | vauthors = Brown JD, Lin CY, Duan Q, Griffin G, Federation A, Paranal RM, Bair S, Newton G, Lichtman A, Kung A, Yang T, Wang H, Luscinskas FW, Croce K, Bradner JE, Plutzky J | title = NF-κB directs dynamic super enhancer formation in inflammation and atherogenesis | journal = Molecular Cell | volume = 56 | issue = 2 | pages = 219–231 | date = oktobar 2014 | pmid = 25263595 | pmc = 4224636 | doi = 10.1016/j.molcel.2014.08.024 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Schmidt SF, Larsen BD, Loft A, Nielsen R, Madsen JG, Mandrup S | title = Acute TNF-induced repression of cell identity genes is mediated by NFκB-directed redistribution of cofactors from super-enhancers | journal = Genome Research | volume = 25 | issue = 9 | pages = 1281–1294 | date = septembar 2015 | pmid = 26113076 | pmc = 4561488 | doi = 10.1101/gr.188300.114 }}</ref> Kao rezultat toga, upala reprogramira ćelije, mijenjajući njihove interakcije s ostatkom tkiva i s [[imunski sistem|imunskim sistemom]] .<ref>{{cite journal | vauthors = Chatterjee B, Banoth B, Mukherjee T, Taye N, Vijayaragavan B, Chattopadhyay S, Gomes J, Basak S | title = Late-phase synthesis of IκBα insulates the TLR4-activated canonical NF-κB pathway from noncanonical NF-κB signaling in macrophages | journal = Science Signaling | volume = 9 | issue = 457 | pages = ra120 | date = decembar 2016 | pmid = 27923915 | pmc = 5260935 | doi = 10.1126/scisignal.aaf1129 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Vahedi G, Kanno Y, Furumoto Y, Jiang K, Parker SC, Erdos MR, Davis SR, Roychoudhuri R, Restifo NP, Gadina M, Tang Z, Ruan Y, Collins FS, Sartorelli V, O'Shea JJ | title = Super-enhancers delineate disease-associated regulatory nodes in T cells | journal = Nature | volume = 520 | issue = 7548 | pages = 558–562 | date = april 2015 | pmid = 25686607 | pmc = 4409450 | doi = 10.1038/nature14154 | bibcode = 2015Natur.520..558V }}</ref> Kod raka, proteini koji kontrolišu aktivnost NF-κB su disregulisani, što omogućava malignim ćelijama da smanje svoju zavisnost od interakcija sa lokalnim tkivom i ometa njihov imunološki nadzor od strane imunskog sistema.<ref>{{cite journal | vauthors = Vlahopoulos SA, Cen O, Hengen N, Agan J, Moschovi M, Critselis E, Adamaki M, Bacopoulou F, Copland JA, Boldogh I, Karin M, Chrousos GP | title = Dynamic aberrant NF-κB spurs tumorigenesis: a new model encompassing the microenvironment | journal = Cytokine & Growth Factor Reviews | volume = 26 | issue = 4 | pages = 389–403 | date = august 2015 | pmid = 26119834 | pmc = 4526340 | doi = 10.1016/j.cytogfr.2015.06.001 | author-link12 = George P. Chrousos }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Zou Z, Huang B, Wu X, Zhang H, Qi J, Bradner J, Nair S, Chen LF | title = Brd4 maintains constitutively active NF-κB in cancer cells by binding to acetylated RelA | journal = Oncogene | volume = 33 | issue = 18 | pages = 2395–2404 | date = maj 2014 | pmid = 23686307 | pmc = 3913736 | doi = 10.1038/onc.2013.179 }}</ref> == Historija == Godine 1980, [[Max Birnstiel]] i Rudolf Grosschedl opisali su pojačivač, koji su nazvali „modulatorom“.<ref>{{Cite journal |last=Grosschedl, R., and Birnstiel, M.L. |date=1980 |title=Spacer DNA sequences upstream of the T-A-T-A-A-A-T-A sequence are essential for promotion of H2A histone gene transcription in vivo |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences USA |volume=77 |issue=12 |pages=7102–6 |doi=10.1073/pnas.77.12.7102 |bibcode=1980PNAS...77.7102G |doi-access=free |pmc=350449 }}</ref> U 1981. opisan je pojačivač koji potiče od [[Polyomaviridae|poliomavirusa]] SV40 i sadrži dva identična dijela dugačka 72 bp, nazvana 72-bp ponavljanja. Pokazalo se da svaki od dva segmenta ima slab pojačivački učinak na promotor sam po sebi, ali zajedno višestruko povećavaju aktivnost.<ref>{{Cite journal |last=P. Gruss, R. Dhar, G. Khoury |date=1981 |title=Simian virus 40 tandem repeated sequences as an element of the early promoter. |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=78 |issue=2 |pages=943–947 |doi=10.1073/pnas.78.2.943 |doi-access=free |pmid=6262784 |pmc=319921 |bibcode=1981PNAS...78..943G }}</ref><ref>{{Cite journal |last=C. Benoist, P. Chambon |date=1981 |title=In vivo sequence requirements of the SV40 early promotor region. |url=https://archive.org/details/sim_nature-uk_1981-03-26_290_5804/page/304 |journal=Nature |volume=290 |issue=5804 |pages=304–310 |doi=10.1038/290304a0 |pmid=6259538 |bibcode=1981Natur.290..304B }}</ref><ref>{{Cite journal |last=J. Banerji, S. Rusconi, W. Schaffner |date=1981 |title=Expression of a beta-globin gene is enhanced by remote SV40 DNA sequences. |journal=Cell |volume=2 |issue=1 |pages=299–308 |doi=10.1016/0092-8674(81)90413-x |pmid=6277502 }}</ref> == Dizajniranje pojačivača u sintetičkoj biologiji == Sintetički regulatorni elementi poput pojačivača obećavaju da će biti moćan alat za usmjeravanje genskih proizvoda na određene tipove ćelija kako bi se liječile bolesti aktiviranjem korisnih gena ili zaustavljanjem aberantnih stanja ćelija. Od 2022. godine, strategije [[vještaćka inteligencija|umjetne inteligencije]] i [[transfer učenja]] doveli su do boljeg razumijevanja karakteristika regulatornih sekvenci DNK, predviđanja i dizajna sintetskih pojačivača.<ref name="DeepSTARR predicts enhancer activit">{{cite journal | vauthors = de Almeida BP, Reiter F, Pagani M, Stark A | title = DeepSTARR predicts enhancer activity from DNA sequence and enables the de novo design of synthetic enhancers | journal = Nature Genetics | volume = 54 | issue = 5 | pages = 613–624 | date = maj 2022 | pmid = 35551305 | pmc = | doi = 10.1038/s41588-022-01048-5 }}</ref><ref>{{cite journal | vauthors = Avsec Ž, Weilert M, Shrikumar A, Krueger S, Alexandari A, Dalal K, Fropf R, McAnany C, Gagneur J, Kundaje A, Zeitlinger J | title = Base-resolution models of transcription-factor binding reveal soft motif syntax | journal = Nature Genetics | volume = 53 | issue = 3 | pages = 354–366 | date = mart 2021 | pmid = 33603233 | pmc = 8812996 | doi = 10.1038/s41588-021-00782-6 }}</ref> Nadograđujući se na rad u kulturi ćelija, sintetski pojačivači su uspješno primijenjeni na cijele žive organizme 2023. godine. Koristeći [[duboko učenje|duboke neuronske mreže]], naučnici su simulirali evoluciju DNK sekvenci kako bi analizirali pojavu karakteristika koje su u osnovi funkcije pojačivača. Ovo je omogućilo [[dizajn]] i proizvodnju niza funkcionalnih sintetskih pojačivača za različite tipove ćelija mozga voćne mušice.<ref name="pmid38086419"/> Drugi pristup je obučavao [[modelni organizam|modele]] vještačke inteligencije na podacima o dostupnosti DNK pojedinačnih ćelija i prenio naučene modele na predviđanje pojačivača za odabrana tkiva u embrionu voćne mušice. Ovi modeli predviđanja pojačivača korišteni su za dizajniranje sintetskih pojačivača za [[nervni sistem]], [[mozak]], [[mišić]]e, [[epiderma|epidermu]] i crijeva.<ref name="pmid38086418"/> == Također pogledajte == * [[Pojačivač sjene]] == Reference== {{reflist}} == Vanjski linkovi == * {{MeshName|Enhancer+Elements,Genetic}} *[http://www.cbrc.jp/research/db/TFSEARCH.html TFSEARCH] *[http://jaspar.genereg.net/ JASPAR] *[https://remap.univ-amu.fr// ReMap] *[http://www.nature.com/encode/#/threads/enhancer-discovery-and-characterization ENCODE threads explorer] Enhancer discovery and characterization. ''[[Nature (journal)|Nature]]'' {{Transkripcija}} [[Kategorija:Ekspresija gena]] [[Kategorija:Biološka terminologija]] cqgewxftegjplcluhnqigfr24gs1o9c Proteini koji formiraju pore 0 532818 3829853 3823954 2026-04-13T08:21:29Z InternetArchiveBot 118070 Adding 12 books for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829853 wikitext text/x-wiki [[slika:7ahl.png|thumb|400px|[[Staphylococcus aureus alfa toksin|α-Hemolizin]] ''S.aureus'' ({{PDB|7AHL}})]] '''Pore-formirajući proteini''' ('''PFT''', također poznati kao '''pore-formirajući toksini''') obično proizvode [[bakterije]] i uključuju brojne proteinske [[egzotoksin]]e, ali ih mogu proizvoditi i drugi organizmi poput [[Ampullariidae|jabučnih puževa]] koji proizvode [[perivitelin-2]]<ref name=":0">{{cite journal | vauthors = Giglio ML, Ituarte S, Milesi V, Dreon MS, Brola TR, Caramelo J, Ip JC, Maté S, Qiu JW, Otero LH, Heras H | display-authors = 6 | title = Exaptation of two ancient immune proteins into a new dimeric pore-forming toxin in snails | journal = Journal of Structural Biology | volume = 211 | issue = 2 | date = august 2020 | pmid = 32446810 | doi = 10.1016/j.jsb.2020.107531 | hdl = 11336/143650 | s2cid = 218873723 | hdl-access = free }}</ref><ref name=":1">{{cite journal | vauthors = Giglio ML, Ituarte S, Ibañez AE, Dreon MS, Prieto E, Fernández PE, Heras H | title = Novel Role for Animal Innate Immune Molecules: Enterotoxic Activity of a Snail Egg MACPF-Toxin | journal = Frontiers in Immunology | volume = 11 | page = 428 | date = 13. 3. 2020 | pmid = 32231667 | pmc = 7082926 | doi = 10.3389/fimmu.2020.00428 | doi-access = free }}</ref> ili [[kišne gliste]], koje proizvode [[lizenin]]. Često su [[citotoksičnost|citotoksični]] (tj. ubijaju [[ćelija (biologija)|ćelije]]), jer stvaraju neregulisane [[ionski kanal|pore]] u [[ćelijska membrana|membrani]] ciljanih ćelija. ==Tipovi== PFT-ovi se mogu podijeliti u dvije kategorije, ovisno o [[alfa-heliks]]noj ili [[beta-bačva|beta bačvastoj]] arhitekturi njihovog [[transmembranski kanal|transmembranskog kanala]]<ref name="Mueller 726–730">{{cite journal | vauthors = Mueller M, Grauschopf U, Maier T, Glockshuber R, Ban N | title = The structure of a cytolytic α-helical toxin pore reveals its assembly mechanism | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_2009-06-04_459_7247/page/726 | journal = [[Nature]] | volume = 459 | issue = 7247 | pages = 726–730 | date = juni 2009 | pmid = 19421192 | doi = 10.1038/nature08026 | s2cid = 205216795 | bibcode = 2009Natur.459..726M }}</ref> koji mogu sadržavati bilo koji od sljedećih: * Toksini koji formiraju alfa-pore ** npr. porodica [[Hemolizin E]], [[aktinoporini]], [[Korinebakterijski porin B]], citolizin A iz ''E. coli''. * Toksini koji formiraju pore u beta-bačvi ** npr. [[Staphylococcus aureus alfa toksin|α-Hemolizin]] (Slika 1), PVL – [[Panton-Valentine leukocidin]], razni [[insekticid]]ni toksini. Ostale kategorije: * Veliki beta-barelni toksini koji formiraju pore ** [[MACPF]] i [[holesterol-zavisni citolizin]] (CDC), [[Gasdermin A|gasdermin]]<ref>[https://opm.phar.umich.edu/proteins/3800 Struktura Gastermin A kanala] u lipidnom dvosloju</ref> * Binarni toksini ** npr., [[antraks toksin]], Pleurotolizin * Mali toksini koji formiraju pore ** npr., [[Gramicidin]] A Prema [[TCDB]], postoje sljedeće porodice toksina koji formiraju pore: * 1.C.3 α-[[Hemolizin]]nska (αHL) porodica:<ref>{{Cite journal |last1=Cané |first1=Lucía |last2=Guzmán |first2=Fanny |last3=Balatti |first3=Galo |last4=Daza Millone |first4=María Antonieta |last5=Pucci Molineris |first5=Melisa |last6=Maté |first6=Sabina |last7=Martini |first7=M. Florencia |last8=Herlax |first8=Vanesa |date=24. 5. 2023 |title=Biophysical Analysis to Assess the Interaction of CRAC and CARC Motif Peptides of Alpha Hemolysin of ''Escherichia coli'' with Membranes |journal=Biochemistry |volume=62 |issue=12 |pages=1994–2011 |doi=10.1021/acs.biochem.3c00164 |pmid=37224476 |issn=0006-2960}}</ref> * 1.C.4 [[Aerolizin]] porodica * 1.C.5 [[ε-toksin]] porodica * 1.C.11 [[RTX toksin|RTX-toksin superporodica]] * 1.C.12 [[MACPF|Kompleks za napad na membranu/perforin superporodica]] * 1.C.13 [[Leukocidin]] porodica * 1.C.14 [[Citohemolizin]] (CHL) porodica * 1.C.39 [[Holesterol-zavisni citolizin|Tiol-aktivirana holesterol-zavisna porodica citolizina]] * 1.C.43 [[Lizenin]] porodica * 1.C.56 [[HrpZ porodica|''Pseudomonas syringae'' HrpZ porodica kationskih kanala]] * 1.C.57 [[Klostridijski citotoksin porodica|Porodica klostridijskih citotoksina]] * 1.C.74 [[Zmijski otrov|Zmijski citotoksin]] (SCT) porodica * 1.C.97 [[Pleurotolizin|Porodica pleurotolizina koji formiraju pore]] ===Beta-pore-formirajući toksini=== {{Infokutija protein | Symbol = Leukocidin | Ime = Leukocidin | image = Sicholysina-II.tif | width = | caption = | Pfam = PF07968 | Pfam_clan = | InterPro = IPR001340 | SMART = | PROSITE = | MEROPS = | SCOP = | TCDB = 1.C.3 | OPM family = 35 | OPM protein = 7ahl | CAZy = | CDD = }} β-PFT-ovi su tako nazvani zbog svojih strukturnih karakteristika: uglavnom se sastoje od domena zasnovanih na [[Beta list|β-lancu]]. Imaju divergentne sekvence i [[Pfam]] ih klasifikuje u nekoliko porodica, uključujući Leukocidine, Etx-Mtx2, Toxin-10 i egerolizin. [[Rendgenska kristalografija|Rendgenske kristalografske strukture]] otkrile su neke zajedničke karakteristike: [[Staphylococcus aureus alfa toksin|α-hemolizin]]<ref>{{cite journal | vauthors = Song L, Hobaugh MR, Shustak C, Cheley S, Bayley H, Gouaux JE | title = Structure of staphylococcal α-hemolysin, a heptameric transmembrane pore | url = https://archive.org/details/sim_science_1996-12-13_274_5294/page/1858 | journal = Science | volume = 274 | issue = 5294 | pages = 1859–1866 | date = decembar 1996 | pmid = 8943190 | doi = 10.1126/science.274.5294.1859 | s2cid = 45663016 | bibcode = 1996Sci...274.1859S }}</ref> i [[Panton-Valentineov leukocidin]] S<ref name= Guillet >{{cite journal | vauthors = Guillet V, Roblin P, Werner S, Coraiola M, Menestrina G, Monteil H, Prévost G, Mourey L | display-authors = 6 | title = Crystal structure of leucotoxin S component: new insight into the staphylococcal β-barrel pore-forming toxins | journal = The Journal of Biological Chemistry | volume = 279 | issue = 39 | pages = 41028–41037 | date = septembar 2004 | pmid = 15262988 | doi = 10.1074/jbc.M406904200 | doi-access = free }} PDB {{PDBe|1t5r}}</ref> su strukturno povezani. Slično tome, [[aerolizin]]<ref>{{cite journal | vauthors = Parker MW, Buckley JT, Postma JP, Tucker AD, Leonard K, Pattus F, Tsernoglou D | title = Structure of the ''Aeromonas'' toxin proaerolysin in its water-soluble and membrane-channel states | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1994-01-20_367_6460/page/292 | journal = [[Nature]] | volume = 367 | issue = 6460 | pages = 292–295 | date = januar 1994 | pmid = 7510043 | doi = 10.1038/367292a0 | s2cid = 4371932 | bibcode = 1994Natur.367..292P }}</ref> i klostridijski epsilon-toksin.<ref name="pmid15258571">{{cite journal | vauthors = Cole AR, Gibert M, Popoff M, Moss DS, Titball RW, Basak AK | title = ''Clostridium perfringens'' ε-toxin shows structural similarity to the pore-forming toxin aerolysin | journal = Nature Structural & Molecular Biology | volume = 11 | issue = 8 | pages = 797–8 | date = august 2004 | pmid = 15258571 | doi = 10.1038/nsmb804 | s2cid = 24508677 }}</ref> and Mtx2 are linked in the Etx/Mtx2 family.<ref name="Thanabalu_1996">{{cite journal | vauthors = Thanabalu T, Porter AG | title = A ''Bacillus sphaericus'' gene encoding a novel type of mosquitocidal toxin of 31.8 kDa | url = https://archive.org/details/sim_gene_1996-04-17_170_1/page/84 | journal = Gene | volume = 170 | issue = 1 | pages = 85–89 | date = april 1996 | pmid = 8621095 | doi = 10.1016/0378-1119(95)00836-5 }}</ref> ß-PFT-ovi uključuju niz toksina od komercijalnog interesa za suzbijanje štetnih insekata. Ovi toksini su potentni, ali i vrlo specifični za ograničen raspon ciljanih insekata, što ih čini sigurnim biološkim sredstvima za suzbijanje. [[Insekticid]]ni članovi porodice Etx/Mtx2 uključuju Mtx2<ref name="Thanabalu_1996" /> i Mtx3<ref name="pmid8787415">{{cite journal | vauthors = Liu JW, Porter AG, Wee BY, Thanabalu T | title = New gene from nine ''Bacillus sphaericus'' strains encoding highly conserved 35.8-kilodalton mosquitocidal toxins | url = https://archive.org/details/sim_applied-and-environmental-microbiology_1996-06_62_6/page/2174 | journal = Applied and Environmental Microbiology | volume = 62 | issue = 6 | pages = 2174–2176 | date = juni 1996 | pmid = 8787415 | pmc = 167996 | doi = 10.1128/AEM.62.6.2174-2176.1996 | bibcode = 1996ApEnM..62.2174L }}</ref> od ''[[Lysinibacillus sphaericus]]'' koji može kontrolirati komarce koji prenose ljudske bolesti, kao i Cry15, Cry23, Cry33, Cry38, Cry45, Cry51, Cry60, Cry64 i Cry74 od ''[[Bacillus thuringiensis]]''<ref name="Berry C 2016">{{cite journal | vauthors = Berry C, Crickmore N | title = Structural classification of insecticidal proteins - Towards an in silico characterisation of novel toxins | journal = Journal of Invertebrate Pathology | volume = 142 | pages = 16–22 | date = januar 2017 | pmid = 27480403 | doi = 10.1016/j.jip.2016.07.015 | url = http://sro.sussex.ac.uk/id/eprint/62164/1/Accepted%20version.pdf }}</ref> koji kontroliraju niz insekata štetočina koji mogu uzrokovati velike gubitke u poljoprivredi. Insekticidni toksini u porodici Toxin_10 pokazuju ukupnu sličnost sa strukturama aerolizina i Etx/Mtx2 toksina, ali se razlikuju u dvije značajne karakteristike. Dok svi ovi toksini imaju glavni domen i veći, prošireni beta-list repni domen, u porodici Toxin_10, glavni domen se formira isključivo od N-terminalne regije primarne aminokiselinske sekvence, dok regije iz cijele proteinske sekvence doprinose glavnom domenu u Etx/Mtx2 toksinima. Osim toga, glavni domeni proteina Toksin-10 pokazuju [[lektin]]olike karakteristike domena za vezivanje ugljikohidrata. Jedine prijavljene prirodne mete proteina Toksin-10 su [[insekti]]. Izuzev Cry36<ref>{{Cite patent | inventor = Rupar MJ, Donovan WP, Chu CR, Pease E, Tan Y, Slaney AC, Malvar TM, Baum JA | title = Nucleic acids encoding coleopteran-toxic polypeptides and insect-resistant transgenic plants comprising them. | assign1 = Monsanto Technology LLC (St. Louis, MO) | gdate = 2007 | country = US | number = 7078592 }}</ref> i Cry78,<ref name="Berry C 2016"/> Čini se da toksini Toksin-10 djeluju kao dvodijelni, binarni toksini. Partnerski proteini u ovim kombinacijama mogu pripadati različitim strukturnim grupama, ovisno o pojedinačnom toksinu: dva proteina Toxin-10 (BinA i BinB) djeluju zajedno u toksinu Bin za komarce, koji uzrokuje bakterija ''Lysinibacillus sphaericus'';<ref name="pmid2083839">{{cite journal | vauthors = Oei C, Hindley J, Berry C | title = An analysis of the genes encoding the 51.4- and 41.9-kDa toxins of ''Bacillus sphaericus'' 2297 by deletion mutagenesis: the construction of fusion proteins | journal = FEMS Microbiology Letters | volume = 60 | issue = 3 | pages = 265–273 | date = novembar 1990 | pmid = 2083839 | doi = 10.1016/0378-1097(90)90315-h | doi-access = free }}</ref> Toksin-10 Cry49 je ko-zavisan od člana porodice toksina s 3 domena Cry48 za svoju aktivnost protiv larvi komaraca roda ''[[Culex]]'';<ref name="pmid17646596">{{cite journal | vauthors = Jones GW, Nielsen-Leroux C, Yang Y, Yuan Z, Dumas VF, Monnerat RG, Berry C | title = A new Cry toxin with a unique two-component dependency from ''Bacillus sphaericus'' | url = https://archive.org/details/sim_faseb-journal_2007-12_21_14/page/4112 | journal = FASEB Journal | volume = 21 | issue = 14 | pages = 4112–4120 | date = decembar 2007 | pmid = 17646596 | doi = 10.1096/fj.07-8913com | doi-access = free | s2cid = 15049423 }}</ref> i ''Bacillus thuringiensis'' Protein Cry35 toksina_10 stupa u interakciju s porodicom egerolizina Cry34 kako bi ubio zapadnu [[kukuruz]]nu korijenovu glistu.<ref name="pmid11872461">{{cite journal | vauthors = Ellis RT, Stockhoff BA, Stamp L, Schnepf HE, Schwab GE, Knuth M, Russell J, Cardineau GA, Narva KE | display-authors = 6 | title = Novel ''Bacillus thuringiensis'' binary insecticidal crystal proteins active on western corn rootworm, ''Diabrotica virgifera virgifera'' LeConte | url = https://archive.org/details/sim_applied-and-environmental-microbiology_2002-03_68_3/page/1136 | journal = Applied and Environmental Microbiology | volume = 68 | issue = 3 | pages = 1137–1145 | date = mart 2002 | pmid = 11872461 | pmc = 123759 | doi = 10.1128/AEM.68.3.1137-1145.2002 | bibcode = 2002ApEnM..68.1137E }}</ref> > Ovaj par toksina je uključen u biljke otporne na insekte kao što je [[kukuruz SmartStax]]. ====Način djelovanja==== [[Datoteka:Structural comparison of pore-form alpha-Haemolysin (pink-red) and soluble-form PVL (pale green-green) toxins - PDB 7AHL and 1T5R.png|thumb|300px | Strukturno poređenje porenog oblika α-[[hemolizina]] (ružičasta/crvena) i rastvorljivog oblika PVL-a (blijedo zelena/zelena). Pretpostavlja se da se zeleni dio u PVL-u 'preokreće' u 'crvenu' konformaciju kao što se vidi kod α-hemolizina. ([[PDB|7AHL|1T5R]] β-PFT-ovi su dimorfni proteini koji postoje kao rastvorljivi [[monomeri]], a zatim se sastavljaju u [[multimer]]ne sklopove koji čine poru. Slika 1 prikazuje poreni oblik α-[[hemolizin]]a, prvu kristalnu strukturu β-PFT-a u njegovom porenom obliku. Sedam monomera α-hemolizina se spajaju i stvaraju poru u obliku [[gljive]]. 'Kapa' gljive nalazi se na površini ćelije, a 'stabljika' gljive prodire kroz [[ćelijska membrana|ćelijsku membranu]], čineći je propusnom (vidi kasnije). 'Stabljika' se sastoji od 14-lančane [[Beta-cijev|β-cijevi]], s dva lanca donirana od svakog monomera. Struktura ''[[Vibrio cholerae]]'' citolizina [[PDB|3O44]]<ref name= De >{{cite journal | vauthors = De S, Olson R | title = Crystal structure of the ''Vibrio cholerae'' cytolysin heptamer reveals common features among disparate pore-forming toxins | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 108 | issue = 18 | pages = 7385–7390 | date = maj 2011 | pmid = 21502531 | pmc = 3088620 | doi = 10.1073/pnas.1017442108 | doi-access = free | bibcode = 2011PNAS..108.7385D }} PDB {{PDBe|3o44}}</ref> u obliku pora je također heptameran; međutim gama-hemolizin, ''[[Staphylococcus aureus]]'' [[PDB|3B07]]<ref name= Yamashita >{{cite journal | vauthors = Yamashita K, Kawai Y, Tanaka Y, Hirano N, Kaneko J, Tomita N, Ohta M, Kamio Y, Yao M, Tanaka I | display-authors = 6 | title = Crystal structure of the octameric pore of staphylococcal γ-hemolysin reveals the β-barrel pore formation mechanism by two components | journal = Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America | volume = 108 | issue = 42 | pages = 17314–17319 | date = oktobar 2011 | pmid = 21969538 | pmc = 3198349 | doi = 10.1073/pnas.1110402108 | doi-access = free | bibcode = 2011PNAS..10817314Y }} PDB {{PDBe|3b07}}</ref> otkriva oktomernu poru, posljedično sa 'stabljikom' od 16 lanaca. Struktura Panton-Valentine leukocidina S [[PDB|1T5R]]{{r|Guillet}} pokazuje vrlo srodnu strukturu, ali u svom rastvorljivom monomernom stanju. To pokazuje da su lanci uključeni u formiranje 'stabljike' u vrlo različitoj [[Hemijska struktura|konformaciji]] – prikazanoj na slici 2. Dok je Bin toksin ''Lysinibacillus sphaericus'' sposoban formirati pore u vještačkim membranama<ref name="pmid11719853">{{cite journal | vauthors = Schwartz JL, Potvin L, Coux F, Charles JF, Berry C, Humphreys MJ, Jones AF, Bernhart I, Dalla Serra M, Menestrina G | display-authors = 6 | title = Permeabilization of model lipid membranes by ''Bacillus sphaericus'' mosquitocidal binary toxin and its individual components | journal = The Journal of Membrane Biology | volume = 184 | issue = 2 | pages = 171–183 | date = novembar 2001 | pmid = 11719853 | doi = 10.1007/s00232-001-0086-1 | s2cid = 22113520 }}</ref> i ćelije komaraca u kulturi,<ref name="pmid9170345">{{cite journal | vauthors = Cokmus C, Davidson EW, Cooper K | title = Electrophysiological effects of ''Bacillus sphaericus'' binary toxin on cultured mosquito cells | journal = Journal of Invertebrate Pathology | volume = 69 | issue = 3 | pages = 197–204 | date = maj 1997 | pmid = 9170345 | doi = 10.1006/jipa.1997.4660 }}</ref> također uzrokuje niz drugih ćelijskih promjena, uključujući unos toksina u reciklirajuće [[endosom]]e i proizvodnju velikih, autofagnih [[vezikula]].<ref name="pmid21339824">{{cite journal | vauthors = Opota O, Gauthier NC, Doye A, Berry C, Gounon P, Lemichez E, Pauron D | title = ''Bacillus sphaericus'' binary toxin elicits host cell autophagy as a response to intoxication | journal = PLOS ONE | volume = 6 | issue = 2 | date = februar 2011 | pmid = 21339824 | pmc = 3038859 | doi = 10.1371/journal.pone.0014682 | doi-access = free | bibcode = 2011PLoSO...614682O }}</ref> a krajnji uzrok ćelijske smrti može biti [[apoptoza]].<ref name="pmid25958262">{{cite journal | vauthors = Tangsongcharoen C, Chomanee N, Promdonkoy B, Boonserm P | title = ''Lysinibacillus sphaericus'' binary toxin induces apoptosis in susceptible ''Culex quinquefasciatus'' larvae | journal = Journal of Invertebrate Pathology | volume = 128 | pages = 57–63 | date = juni 2015 | pmid = 25958262 | doi = 10.1016/j.jip.2015.04.008 }}</ref> Slični efekti na ćelijsku biologiju uočeni su i kod drugih aktivnosti Toksina-10 <ref name="pmid19502449">{{cite journal | vauthors = de Melo JV, Jones GW, Berry C, Vasconcelos RH, de Oliveira CM, Furtado AF, Peixoto CA, Silva-Filha MH | display-authors = 6 | title = Cytopathological effects of ''Bacillus sphaericus'' Cry48Aa/Cry49Aa toxin on binary toxin-susceptible and -resistant ''Culex quinquefasciatus'' larvae | url = https://archive.org/details/sim_applied-and-environmental-microbiology_2009-07_75_14/page/4782 | journal = Applied and Environmental Microbiology | volume = 75 | issue = 14 | pages = 4782–4789 | date = juli 2009 | pmid = 19502449 | pmc = 2708442 | doi = 10.1128/AEM.00811-09 | bibcode = 2009ApEnM..75.4782D }}</ref><ref name="pmid27480405">{{cite journal | vauthors = Narva KE, Wang NX, Herman R | title = Safety considerations derived from Cry34Ab1/Cry35Ab1 structure and function | journal = Journal of Invertebrate Pathology | volume = 142 | pages = 27–33 | date = januar 2017 | pmid = 27480405 | doi = 10.1016/j.jip.2016.07.019 }}</ref> Ali uloge ovih događaja u toksičnosti tek treba da se utvrde. =====Sastavljanje===== Tranzicija između rastvorljivog monomera i membranski povezanog [[Protomer (strukturna biologija)|protomera]] u oligomer nije trivijalna: Vjeruje se da β-PFT-ovi slijede sličan put sastavljanja kao i CDC-i (vidi {{slink||Holesterol-zavisni citolizini}} kasnije), po tome što se prvo moraju sastaviti na površini ćelije (na način posredovan receptorima u [[pore-formirajući toksin|neki slučajevi]]) u stanju prije pore. Nakon toga dolazi do velike [[konformacijske promjene]] u kojoj se formira dio koji premoštava membranu i ubacuje u membranu. Dio koji ulazi u membranu, nazvan glava, obično je apolaran i hidrofoban, što dovodi do energetski povoljnog umetanja toksina koji formira pore.<ref name="Mueller 726–730"/> ====Specifičnost==== Neki β-PFT-ovi, kao što su klostridijski ε-toksin i ''[[Clostridium perfringens]]'' enterotoksin (CPE), vežu se za ćelijsku membranu putem specifičnih receptora – moguće određenih [[klaudin]]a za CPE,<ref>{{cite journal | vauthors = Fujita K, Katahira J, Horiguchi Y, Sonoda N, Furuse M, Tsukita S | title = ''Clostridium perfringens'' enterotoxin binds to the second extracellular loop of claudin-3, a tight junction integral membrane protein | url = https://archive.org/details/sim_febs-letters_2000-07-07_476_3/page/258 | journal = FEBS Letters | volume = 476 | issue = 3 | pages = 258–261 | date = juli 2000 | pmid = 10913624 | doi = 10.1016/S0014-5793(00)01744-0 | doi-access = free | hdl-access = free | s2cid = 10333473 | hdl = 2433/150516 }}</ref> moguće [[Glikofosfatidilinozitol|GPI sidra]] ili drugi šećeri za ε-toksin – ovi receptori pomažu u povećanju lokalne koncentracije toksina, omogućavajući oligomerizaciju i formiranje pora. Komponenta BinB Toksin-10 Bin toksina ''Lysinibacillus sphaericus'' specifično prepoznaje GPI usidrenu alfa glikozidazu u srednjem crijevu komaraca rodova ''Culex''<ref name="Silva-Filha_1999">{{cite journal | vauthors = Silva-Filha MH, Nielsen-LeRoux C, Charles JF | title = Identification of the receptor for ''Bacillus sphaericus'' crystal toxin in the brush border membrane of the mosquito ''Culex pipiens'' (Diptera: Culicidae) | url = https://archive.org/details/sim_insect-biochemistry-and-molecular-biology_1999-08_29_8/page/710 | journal = Insect Biochemistry and Molecular Biology | volume = 29 | issue = 8 | pages = 711–721 | date = august 1999 | pmid = 10451923 | doi = 10.1016/S0965-1748(99)00047-8 }}</ref> i ''[[Anopheles]]'' ali ne i srodni protein koji se nalazi kod komaraca roda ''[[Aedes]]'',<ref name="pmid20685335">{{cite journal | vauthors = Ferreira LM, Romão TP, de-Melo-Neto OP, Silva-Filha MH | title = The orthologue to the Cpm1/Cqm1 receptor in ''Aedes aegypti'' is expressed as a midgut GPI-anchored α-glucosidase, which does not bind to the insecticidal binary toxin | journal = Insect Biochemistry and Molecular Biology | volume = 40 | issue = 8 | pages = 604–610 | date = august 2010 | pmid = 20685335 | doi = 10.1016/j.ibmb.2010.05.007 }}</ref> što toksinu daje specifičnost. ====Citoletalni efekti pore==== Kada se pora formira, stroga regulacija onoga što može, a šta ne može ući/izaći iz ćelije je narušena. Joni i mali molekuli, kao što su [[aminokiseline]] i [[nukleotidi]] unutar ćelije, ističu, a voda iz okolnog tkiva ulazi. Gubitak važnih malih molekula u ćeliji može poremetiti [[sinteza proteina|sintezu proteina]] i druge ključne ćelijske reakcije. Gubitak jona, posebno [[kalcij]]a, može uzrokovati lažno aktiviranje ili deaktiviranje puteva [[ćelijska signalizacija|ćelijske signalizacije]]. Nekontrolisani ulazak vode u ćeliju može uzrokovati nekontrolisano oticanje ćelije: to uzrokuje proces koji se naziva [[stvaranje mjehurića]], pri čemu se veliki dijelovi ćelijske membrane iskrivljuju i popuštaju pod rastućim unutrašnjim pritiskom. Na kraju, to može uzrokovati pucanje ćelije. Konkretno, [[eritrocit]]i bez jedra pod utjecajem alfa-stafilotoksina podliježu hemolizi s gubitkom velikog proteina [[hemoglobin]]a. ===Binarni toksini=== {{glavni|Antraks-toksin|AB-toksin}} Postoji mnogo različitih vrsta binarnih toksina. Termin binarni toksin jednostavno podrazumijeva dvodjelni toksin gdje su obje komponente neophodne za toksičnu aktivnost. Nekoliko β-PFT-ova formira binarne toksine. Kao što je gore spomenuto, većina proteina porodice Toksin-10 djeluje kao dio binarnih toksina s partnerskim proteinima koji mogu pripadati Toksin-10 ili drugim strukturnim porodicama. Međudjelovanje pojedinačnih komponenti do danas nije dobro proučeno. Drugi beta-toksini od komercijalnog značaja također su binarni. To uključuje toksin Cry23/Cry37 iz ''Bacillus thuringiensis''.<ref>{{Cite journal | vauthors = Donovan WP, Donovan JC, Slaney AC | title = ''Bacillus thuringiensis'' cryET33 and cryET34 compositions and uses therefor. | journal = Monsanto Company (Patent). | year = 2000 }} [https://patents.google.com/patent/US6063756A/en Američki patent US6063756A]</ref> Ovi toksini imaju određenu strukturnu sličnost sa binarnim toksinom Cry34/Cry35, ali nijedna komponenta ne pokazuje podudaranje sa utvrđenim Pfam porodicama, a karakteristike većeg proteina Cry23 imaju više zajedničkog sa porodicom Etx/Mtx2 nego sa porodicom Toksin-10 kojoj pripada Cry35. ====Enzimski binarni toksini==== Neki binarni toksini se sastoje od enzimske komponente i komponente koja je uključena u membranske interakcije i ulazak enzimske komponente u ćeliju. Komponenta koja interaguje sa membranom može imati strukturne domene koje su bogate beta listovima. Binarni toksini, kao što su letalni i edema toksini antraksa (Glavni članak: Toksin antraksa), ''C. perfringens'' [[AB-toksin|iota toksin]] i ''C. difficile'' cito-letalni toksini sastoje se od dvije komponente (dakle ''binarni''): * enzimska komponenta – '''A''' * komponenta koja mijenja membranu – '''B''' Kod ovih enzimskih binarnih toksina, '''B''' komponenta olakšava ulazak enzimskog 'korisnog tereta' (A podjedinice) u ciljnu ćeliju, formirajući homooligomerne pore, kao što je gore prikazano za βPFT-ove. '''A''' komponenta zatim ulazi u citosol i inhibira normalne ćelijske funkcije na jedan od sljedećih načina: ====ADP-ribozilacija==== [[ADP]]-ribozilacija je uobičajena enzimska metoda koju koriste različiti bakterijski toksini iz različitih vrsta. Toksini poput iota toksina ''C. perfringens'' i C2 toksina ''C. botulinum'' vežu ribozil-ADP dio na površinski [[arginin]]skog ostatak 177 G-[[aktin]]a. To sprječava sastavljanje G-aktina u F-aktin, te se stoga [[citoskelet]] raspada, što rezultira smrću ćelija. Insekticidni članovi porodice ADP-riboziltransferaze toksina uključuju Mtx1 toksin ''Lysinibacillus sphaericus''.<ref>{{Cite thesis | vauthors = Thanabalu T | title = Cloning and characterisation of a gene encoding a 100 kDa toxin from ''Bacillus sphaericus'' SSII-1 and expression of insecticidal toxins in ''Caulobacter crescentus'' | url = https://scholarbank.nus.edu.sg/handle/10635/179689 | publisher = Institute of Molecular and Cell Biology, National University of Singapore | degree = Ph.D. }}</ref> i Vip1/Vip2 toksin ''Bacillus thuringiensis'' i neki članovi toksin kompleksa (Tc) toksina iz gram negativnih bakterija kao što su vrste ''[[Photorhabdus]]'' i ''[[Xenorhabdus]]''. Regije bogate beta slojem Mtx1 proteina su sekvence slične [[lektin]]u, koje mogu biti uključene u interakcije [[glikolipid]]a.<ref name="pmid18586267">{{cite journal | vauthors = Treiber N, Reinert DJ, Carpusca I, Aktories K, Schulz GE | title = Structure and mode of action of a mosquitocidal holotoxin | journal = Journal of Molecular Biology | volume = 381 | issue = 1 | pages = 150–159 | date = august 2008 | pmid = 18586267 | doi = 10.1016/j.jmb.2008.05.067 }}</ref> ====Proteoliza mitogenom aktiviranih protein kinaza kinaza (MAPKK)==== '''A''' komponenta smrtonosnog toksina [[antraks toksina]] je [[cink]]-metalo[[proteaza]], koja pokazuje specifičnost za konzerviranu porodicu [[mitogenom aktiviranih protein kinaza]]. Gubitak ovih proteina rezultira prekidom ćelijske signalizacije, što zauzvrat čini ćeliju neosjetljivom na vanjske podražaje – stoga se ne pokreće [[imunološki odgovor]]. ====Povećanje intracelularnih nivoa cAMP-a==== [[Edem]]ski toksin antraks toksina pokreće priliv [[kalcij]]skih jona u ciljnu ćeliju. To potom povećava intraćelijske nivoe [[cikličku AMP|cAMP-a]]. Ovo može duboko promijeniti bilo koju vrstu [[imunski odgovor|imunskog odgovora]], inhibirajući proliferaciju [[leukocit]]a, [[sagocitoza|fagocitozu]] i oslobađanje pro[[upala|upalnih]] [[citokin]]a. ===Holesterol-zavisni citolizini=== [[Datoteka:Molecular model of the pre-pore form of a MACPF protein based upon the structure of pneunolysin.png|thumb|300px|right| EM rekonstrukcija pre-pore pneumolizina]] [[Slika:PFO and Plu-MACPF.png|thumb|right|400px|a) Struktura perfringolizina O<ref>{{cite journal | vauthors = Rossjohn J, Feil SC, McKinstry WJ, Tweten RK, Parker MW | title = Structure of a cholesterol-binding, thiol-activated cytolysin and a model of its membrane form | journal = Cell | volume = 89 | issue = 5 | pages = 685–692 | date = maj 1997 | pmid = 9182756 | doi = 10.1016/S0092-8674(00)80251-2 | s2cid = 8345038 | doi-access = free }}</ref> <br> b) struktura PluMACPF.<ref name="plumacpf"/> U oba proteina, dva mala klastera [[Alfa-heliks|α-heliks]] koji se odmotavaju i probijaju membranu su ružičaste boje. ([[PDB|1PFO|2QP2]] '''CDC-i''', kao što je pneumolizin, iz ''[[Streptococcus pneumoniae|S. pneumoniae]]'', formiraju pore veličine i do 260 Å (26&nbsp;nm), koje sadrže između 30 i 44 monomerne jedinice.<ref>{{cite journal | vauthors = Tilley SJ, Orlova EV, Gilbert RJ, Andrew PW, Saibil HR | title = Structural basis of pore formation by the bacterial toxin pneumolysin | journal = Cell | volume = 121 | issue = 2 | pages = 247–256 | date = april 2005 | pmid = 15851031 | doi = 10.1016/j.cell.2005.02.033 | s2cid = 1613454 | doi-access = free }}</ref> Studije pneumolizina pomoću [[elektronski mikroskop|elektronske mikroskopije]] pokazuju da se on sastavlja u velike multimerne komplekse [[protein periferne membrane|periferna membrana]] prije nego što prođe kroz konformacijsku promjenu u kojoj se grupa [[alfa heliksa|α-heliksa]] u svakom monomeru mijenja u proširene, [[amfipatija|amfipatske]] [[beta-ukosnica|β-ukosnice]] koje premošćavaju membranu, na način koji podsjeća na α-hemolizin, iako u mnogo većoj mjeri (Slika 3). CDC-i su homologni porodici toksina koji formiraju pore [[MACPF]], i sugerira se da obje porodice koriste zajednički mehanizam (Slika 4).<ref name="plumacpf">{{cite journal | vauthors = Rosado CJ, Buckle AM, Law RH, Butcher RE, Kan WT, Bird CH, Ung K, Browne KA, Baran K, Bashtannyk-Puhalovich TA, Faux NG, Wong W, Porter CJ, Pike RN, Ellisdon AM, Pearce MC, Bottomley SP, Emsley J, Smith AI, Rossjohn J, Hartland EL, Voskoboinik I, Trapani JA, Bird PI, Dunstone MA, Whisstock JC | display-authors = 6 | title = A common fold mediates vertebrate defense and bacterial attack | journal = Science | volume = 317 | issue = 5844 | pages = 1548–1551 | date = septembar 2007 | pmid = 17717151 | doi = 10.1126/science.1144706 | name-list-style = amp | s2cid = 20372720 | bibcode = 2007Sci...317.1548R | doi-access = free }}</ref> [[Eukariot]]ski [[MACPF]] proteini funkcionišu u [[imunski odgovor|imunskoj odbrani]] i nalaze se u proteinima kao što su perforin i komplement C9<ref>{{cite journal | vauthors = Tschopp J, Masson D, Stanley KK | title = Structural/functional similarity between proteins involved in complement- and cytotoxic T-lymphocyte-mediated cytolysis | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1986-08-28_322_6082/page/830 | journal = [[Nature]] | volume = 322 | issue = 6082 | pages = 831–834 | year = 1986 | pmid = 2427956 | doi = 10.1038/322831a0 | s2cid = 4330219 | bibcode = 1986Natur.322..831T }}</ref> iako je [[perivitelin-2]] [[MACPF]] vezan za lektin za dostavu koji ima [[Enterotoksin|enterotoksična]] i [[Neurotoksin|neurotoksična]] svojstva prema [[miševi]]ma.<ref name=":0" /><ref name=":1" /><ref>{{cite journal | vauthors = Dreon MS, Frassa MV, Ceolín M, Ituarte S, Qiu JW, Sun J, Fernández PE, Heras H | display-authors = 6 | title = Novel animal defenses against predation: a snail egg neurotoxin combining lectin and pore-forming chains that resembles plant defense and bacteria attack toxins | journal = PLOS ONE | volume = 8 | issue = 5 | date = 30. 5. 2013 | pmid = 23737950 | pmc = 3667788 | doi = 10.1371/journal.pone.0063782 | bibcode = 2013PLoSO...863782D | veditors = van der Goot FG | doi-access = free }}</ref> Porodica visoko konzerviranih citolizina zavisnih od [[holesterol]]a, blisko povezanih s perfringolizinom iz ''[[Clostridium perfringens]]'', proizvodi se od strane bakterija iz cijelog reda Bacillales i uključuje antrolizin, alveolizin i sferikolizin.<ref name="Silva-Filha_1999" /> Sphaericolysin has been shown to exhibit toxicity to a limited range of insects injected with the purified protein.<ref name="pmid17400778">{{cite journal | vauthors = Nishiwaki H, Nakashima K, Ishida C, Kawamura T, Matsuda K | title = Cloning, functional characterization, and mode of action of a novel insecticidal pore-forming toxin, sphaericolysin, produced by ''Bacillus sphaericus'' | url = https://archive.org/details/sim_applied-and-environmental-microbiology_2007-05_73_10/page/3404 | journal = Applied and Environmental Microbiology | volume = 73 | issue = 10 | pages = 3404–3411 | date = maj 2007 | pmid = 17400778 | pmc = 1907092 | doi = 10.1128/AEM.00021-07 | bibcode = 2007ApEnM..73.3404N }}</ref> ==Biološka funkcija== Bakterije mogu uložiti mnogo vremena i energije u stvaranje ovih toksina: CPE može činiti do 15% suhe mase ''C. perfringens'' u vrijeme [[sporulacija|sporulacije]]. Smatra se da je svrha toksina jedna od sljedećih: * Odbrana od [[fagocitoza|fagocitoze]], npr. pomoću [[makrofag]]a.<ref name = "Alberts">{{Cite book | vauthors = Alberts B, Johnson A, Lewis J, Raff M, Roberts K, Walter P |title=Molecular Biology of the Cell |edition=4th |publisher=Routledge |date=mart 2002 |type=hardcover; weight 7.6 pounds |isbn=978-0-8153-3218-3}}</ref> * Unutar [[Domaćina (biologija)|domaćina]], izazivajući odgovor koji je koristan za proliferaciju bakterija, na primjer kod [[kolera|kolere]].<ref name = "Alberts"/> ili u slučaju insekticidnih bakterija, ubijajući insekta kako bi se osigurao bogat izvor hranjivih tvari u lešu za rast bakterija. * Hrana: Nakon što ciljna ćelija pukne i oslobodi svoj sadržaj, bakterije mogu pokupiti ostatke radi hranjivih tvari ili, kao što je gore navedeno, bakterije mogu kolonizirati leševe insekata. * Okolina: [[imunski odgovor]] sisara pomaže u stvaranju [[Hipoksija|anaerobnog]] okruženja koje je anaerobnim bakterijama potrebno. {{Clear}} == Također pogledajte== *[[Egzotoksin]] == Reference == {{Reflist}} == Dodatni zzvori== * {{cite book | vauthors = van der Goot FG |title=Pore-forming Toxins |date=2001 |publisher=Springer |location=Berlin |isbn=978-3-540-41386-8}} * [https://web.archive.org/web/20120317103314/http://www.ebi.ac.uk/pdbe-apps/quips?story=PantonValentine A deadly toxin with a romantic name]: Panton-Valentine Leukocidin complex. PDBe Quips == Vanjski linkovi == {{Commons category|Pore forming cytotoxic proteins}} * {{MeshName|Pore+Forming+Cytotoxic+Proteins}} {{Pore-formirajući toksini }} {{Toksini}} {{DEFAULTSORT:Pore-Forming Toxin}} [[Kategorija:Toksini]] [[Kategorija:Periferni membranski proteini]] c9b6zzarqccmgribwxmi97ny0wkbdfn El-Zahravi 0 532963 3829856 3829031 2026-04-13T08:52:52Z AdnanSa 226 /* Kitab Al-Tasrif */ 3829856 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naučnik | ime = Ebu El-Qasim El-Zahravi | slika = Al-Zahrawi Stamp, Syria (1964).jpg | slika_širina = | naslov = | datum_rođenja = oko 936. | mjesto_rođenja = Medina Azahara, El-Andaluz (blizu moderne Kordobe, Španija) | datum_smrti = {{Datum smrti i godine|1013|||980||}} | mjesto_smrti = | prebivalište = <!-- [[Grad]], [[Država]] --> | državljanstvo = | narodnost = | etnicitet = | polje = [[Medicina]], [[Fizika]], [[Hemija]] | radna_institucija = | alma_mater = | doktorski_mentor = | doktorski_studenti = | akademski_savjetnici = | uticao_na = Ebu Muhamed bin Hazm, Guy de Chauliac, Jacques Daléchamps | uticali_na_njega = | poznat_po = Pionir hirurgije, autor medicinske enciklopedije Kitab al-Tasrif | autor_kratica_bot = | autor_kratica_zoo = | nagrade = | religija = | fusnote = }} ''Ebu El-Qasim El-Zahravi'' (oko 936–1013), popularno poznat kao '''El-Zahravi''', latinizirano kao Albucasis ili Abulcasis (od arapskog Ebū El-Qāsim), bio je arapski ljekar, hirurg i hemičar iz [[El-Andaluz]]a. Smatra se jednim od najvećih [[Hirurgija|hirurga]] srednjeg vijeka.<ref>*Meri, Josef W. (2005). Medieval Islamic Civilization: An Encyclopedia. Routledge. p. 783."The greatest surgeon of the medieval ages was Abu'l-Qasim az Zahrawi (d. 1010), a most important representative of the Andalusian school."</ref><ref>Krebs, Robert E. (2004). Groundbreaking Scientific Experiments, Inventions, and Discoveries of the Middle Ages and the Renaissance. Greenwood Publishing Group. p. 95." Al-Zahrawi (930 or 963–1013 C.E.), also known as Abu-Al Quasim Khalaf ibn'Abbas al-Zahrawi, was a court physician.</ref> Glavno djelo El-Zahravija je [[Kitab Al-Tasrif]], enciklopedija medicinske prakse u trideset tomova.<ref>al-Zahrāwī, Abū al-Qāsim Khalaf ibn ʻAbbās; Studies, Gustave E. von Grunebaum Center for Near Eastern (1973). Albucasis on surgery and instruments. University of California Press. ISBN 978-0-520-01532-6.</ref> Poglavlje o hirurgiji u ovom djelu kasnije je prevedeno na latinski, postigavši ​​popularnost i postajući standardni udžbenik u Evropi tokom sljedećih petstotina godina.<ref>"[https://www.britannica.com/biography/Abu-al-Qasim Abū al-Qāsim | Muslim physician and author]". Encyclopedia Britannica.</ref> El-Zahravijevi pionirski doprinosi u oblasti hirurških procedura i instrumenata imali su ogroman uticaj na Istoku i Zapadu sve do modernog perioda, gdje se neka od njegovih otkrića i danas primjenjuju u medicini. Bio je pionir u upotrebi [[ketgut]]a za unutrašnje šavove, a njegovi hirurški instrumenti se i danas koriste za liječenje ljudi. Bio je prvi ljekar koji je identifikovao nasljednu prirodu [[Hemofilija|hemofilije]] i opisao abdominalnu trudnoću, podtip [[Vanmaterična trudnoća|vanmaternične trudnoće]] koja je u to vrijeme bila fatalna bolest, te je prvi otkrio korijenski uzrok [[Paraliza|paralize]]. Također je razvio hirurške uređaje za [[Carski rez|carske rezove]] i operacije [[Siva mrena|katarakte]].<ref>Cosman, Madeleine Pelner; Jones, Linda Gale (2008). Handbook to Life in the Medieval World. Handbook to Life Series. Vol. 2. Infobase Publishing. pp. 528–530. ISBN 978-0-8160-4887-8.</ref> == Biografija == Rođen je u gradu Azahara, 8 kilometara sjeverozapadno od Kordobe, [[Andaluzija]]. Njegov datum rođenja nije sa sigurnošću poznat, međutim, naučnici se slažu da je rođen oko 936. godine, godine kada je i osnovan njegov rodni grad Azahara. Nisba, El-Ensari, u njegovom imenu, sugeriše da vodi porijeklo iz [[Medina|Medine]] na [[Arabijsko poluostrvo|Arabijskom poluostrvu]].<ref>Hamarneh, Sami Khalaf; Sonnedecker, Glenn (1963). A Pharmaceutical View of Abulcasis Al-Zahrāwī Moorish Spain: With a Special Reference to the "Adhān". Brill Archive. p. 15"The incipit to the seventeenth treatise in these manuscripts gives al–Zahrawi the additional title of "al–Ansari," the physician. From this, one could infer that al–Zahrawi is the scion of "al–Ansar, the people of "al–Madinah". and hence the nickname "al–Ansari."</ref> Veći dio svog života proveo je u Kordobi. Tamo je također studirao, predavao i praktikovao medicinu i hirurgiju sve do pred smrt oko 1013. godine. Malo je detalja ostalo o njegovom životu, osim objavljenih djela, zbog uništenja El-Zahre tokom kasnijih kastiljansko-andaluzijskih sukoba. Njegovo ime se prvi put pojavljuje u spisima Ebu Muhameda bin Hazma (993–1064), koji ga je uvrstio među najveće ljekare maurske Španije. Ali imamo prvu detaljnu biografiju El-Zahravīja iz al-Ḥumajdijevog djela Džadhvat al-Muqtabis (O andaluzijskim učenjacima), završenog šest decenija nakon El-Zahravijeve smrti. Bio je dvorski ljekar andaluzijskog halife [[El-Hakem II|El-Hakema II]]. Bio je savremenik ili gotovo savremenik andaluzijskih hemičara kao što su Ibn El-Vafid, El-Madžriti i Artefijus. Cijeli svoj život i talenat posvetio je napretku medicine u cjelini, a posebno hirurgije. Kao dvorski ljekar, imao je pristup najnaprednijim medicinskim znanjima i resursima tog vremena, što mu je omogućilo da razvije nove tehnike i instrumente za hirurške zahvate. Zahravijevo vrijeme kao dvorskog ljekara El-Hakama II omogućilo mu je da razvije svoje vještine i znanje kao ljekar i hirurg, te da da značajan doprinos oblasti medicine. Njegov rad je pomogao u postavljanju temelja za moderne hirurške tehnike i imao je trajan uticaj na medicinsku praksu.<ref>Azzedine M. Layachi, Abulcasis: The Father of Modern Surgery, The Muslim World, Vol. 89, No. 2 (April 1999), pp. 91-105.</ref><ref>Michael H. Morgan, Lost History: The Enduring Legacy of Muslim Scientists, Thinkers, and Artists, National Geographic Society, 2007, pp. 42-45</ref> == Hirurška karijera == Specijalizirao se za liječenje [[bolest]]i [[Kauterizacija|kauterizacijom]]. Izumio je nekoliko uređaja koji se koriste tokom operacije, za potrebe kao što su pregled unutrašnjosti [[Mokraćna cijev|uretre]], kao i pregled, postavljanje i uklanjanje stranih tijela iz [[Grlo|grla]], [[Uho|uha]] i drugih tjelesnih organa. Također je bio prvi koji je ilustrovao različite [[Kanila|kanile]] i prvi koji je tretirao [[bradavica|bradavicu]] željeznom cijevi i kaustičnim metalom kao instrumentom za bušenje.<ref>Missori, Paolo; Brunetto, Giacoma M.; Domenicucci, Maurizio (7 February 2012). "Origin of the Cannula for Tracheotomy During the Middle Ages and Renaissance". World Journal of Surgery. 36 (4): 928–934. doi:10.1007/s00268-012-1435-1. PMID 22311135. S2CID 3121262.</ref> Iako nikada nije izveo hirurški zahvat [[Traheotomija|traheotomije]], liječio je robinju koja je prerezala sebi grlo u pokušaju samoubistva. El-Zahravi je zašio ranu i djevojka se oporavila, čime je dokazao da rez na grkljanu može zacijeliti. Opisujući ovu važnu historiju slučaja, napisao je:<ref>Rāshid, Rushdī; Morelon, Régis (1996). Encyclopedia of the History of Arabic Science: Technology, alchemy and life sciences. CRC Press. p. 945.</ref> {{blockquote|Robinja je zgrabila nož i zarila ga u grlo te prerezala dio dušnika; i ja sam pozvan da joj pomognem. Našao sam je kako urla poput žrtve kojoj je prerezano grlo. Otkrio sam ranu i otkrio da je iz nje išlo samo malo krvarenja; i uvjerio sam se da ni arterija ni jugularna vena nisu prerezane, već da je zrak prolazio kroz ranu. Tako sam brzo zašio ranu i liječio je dok nije zacijelila. Robinji nije nanesena nikakva šteta osim promuklosti u glasu, koja nije bila ekstremna, i nakon nekoliko dana se oporavila. Stoga možemo reći da laringotomija nije opasna.}} El-Zahravi je također bio pionir [[Neurohirurgija|neurohirurgije]] i neurološke dijagnostike. Poznato je da je izvodio hirurške tretmane povreda glave, preloma [[Lobanja|lobanje]], povreda [[Kičma|kičme]], hidrocefalusa, subduralnih izljeva i glavobolje. Prvi klinički opis operativnog postupka za hidrocefalus dao je El-Zahravi, koji jasno opisuje evakuaciju površinske intrakranijalne tečnosti kod djece s [[hidrocefalus]]om.<ref>Aschoff, A; Kremer, Paul; Hashemi, Bahram; Kunze, Stefan (1999). "The scientific history of hydrocephalus and its treatment". Neurosurgical Review. 22 (2–3): 67–93, discussion 94–5. doi:10.1007/s101430050035. PMID 10547004. S2CID 10077885.</ref> == Kitab Al-Tasrif == [[Datoteka:Treatise on Surgery of al-Zahrawi (CBL Ar 3172, ff. 49b-50a).jpg|thumb|Dvije stranice iz arapskog rukopisa ''Kitab Al-Tasrif''. Bliski istok, XIII vijek, Biblioteka Chester Beatty.]] [[Datoteka:Al-zahrawi great surgeon 03.jpg|thumb|lijevo|upright|Prednja strana latinskog prijevoda Al-Zahravijevog djela ''Kitab Al-Tasrif'']] El-Zahravijeva medicinska [[enciklopedija]] u trideset tomova, Kitab Al-Tasrīf, završena 1000. godine, pokrivala je širok raspon medicinskih tema, uključujući hirurgiju, medicinu, [[Ortopedija|ortopediju]], [[Oftalmologija|oftalmologiju]], [[Farmakologija|farmakologiju]], ishranu, [[Stomatologija|stomatologiju]], porođaj i [[Patologija|patologiju]].<ref>"[https://www.loc.gov/collections/world-digital-library/about-this-collection/ Theoretical and Practical Book by Al-Zahrawi]". 1519.</ref> Prvi tom u enciklopediji bavi se općim principima medicine, drugi patologijom, dok većina ostalih razmatra teme koje se odnose na farmakologiju i [[lijek]]ove. Posljednji i najslavniji traktat govori o hirurgiji. El-Zahravi je izjavio da je odlučio raspravljati o hirurgiji u posljednjem tomu jer je hirurgija najviši oblik medicine i ne smije se praktikovati dok se dobro ne upozna sa svim ostalim granama medicine. Djelo je sadržavalo podatke prikupljene tokom karijere koja je obuhvatala gotovo 50 godina obuke, podučavanja i prakse. U njemu je također pisao o važnosti pozitivnog odnosa između ljekara i pacijenta i s ljubavlju pisao o svojim studentima, koje je nazivao "mojom djecom". Također je naglasio važnost liječenja pacijenata bez obzira na njihov društveni status. Podsticao je pažljivo praćenje pojedinačnih slučajeva kako bi se postavila što tačnija dijagnoza i najbolji mogući tretman. Iako nije uvijek ispravno navedena, moderna evaluacija rukopisa Kitab Al-Tasrif otkrila je rane opise nekih medicinskih postupaka koji su pripisani kasnijim ljekarima.<ref>Karagِzoğlu, Bahattin (2017). Science and Technology from Global and Historical Perspectives. Springer. p. 155."This last volume is a surgical manual describing surgical instruments, supplies, and procedures. Scholars studying this manual are discovering references to procedures previously believed to belong to more modern times."</ref> Na primjer, El-Zahravijev Kitab Al-Tasrif opisao je ono što će kasnije postati poznato kao "Kocherova metoda" za liječenje iščašenog ramena i "Walcherov položaj" u akušerstvu. Štaviše, Kitab Al-Tasrif opisao je kako se podvezuju krvne žile gotovo 600 godina prije Ambroisea Paréa i bio je prva zabilježena knjiga koja je objasnila nasljednu prirodu [[Hemofilija|hemofilije]]. Također je prvi opisao hirurški postupak podvezivanja temporalne arterije za migrenu, također gotovo 600 godina prije nego što je Pare zabilježio da je sam podvezao svoju temporalnu arteriju za glavobolju, što odgovara trenutnim opisima migrene.<ref>Shevel, E; Spierings, EH (April 2004). "Role of the extracranial arteries in migraine headache: a review". Cranio: The Journal of Craniomandibular Practice. 22 (2): 132–6. doi:10.1179/crn.2004.017. PMID 15134413. S2CID 12318511.</ref> El-Zahravi je stoga bio prvi koji je opisao postupak operacije migrene koji doživljava preporod u XXI stoljeću, a predvodio ga je Elliot Shevel, južnoafrički hirurg. === O hirurgiji i instrumentima === [[Datoteka:Al-zahrawi surgical tools.png|thumb|upright=0.9|190px|lijevo|Stranica iz latinskog prijevoda El-Zahravijevog traktata o hirurškim i medicinskim instrumentima iz 1531. godine, koji je napravio Peter Argellata.]] "O hirurgiji i instrumentima" je 30. i posljednji tom knjige Kitab Al-Tasrif. To je bez sumnje bilo njegovo najvažnije djelo i ono koje je uspostavilo njegov autoritet u Evropi u vijekovima koji su uslijedili. "O hirurgiji i instrumentima" je prvi ilustrovani hirurški vodič ikada napisan. Njegov sadržaj i opisi doprinijeli su mnogim tehnološkim inovacijama u medicini, posebno alatima koje treba koristiti u određenim operacijama. U svojoj knjizi, El-Zahravi crta dijagrame svakog alata koji se koristi u različitim procedurama kako bi pojasnio kako izvršiti korake svakog tretmana. Puni tekst se sastoji od tri knjige, namijenjene studentima medicine koji žele steći više znanja iz oblasti hirurgije u vezi sa procedurama i potrebnim alatima. Knjigu je na [[latinski jezik]] preveo Gerard iz Cremone u XII stoljeću. Ubrzo je stekla popularnost u Evropi i postala standardni tekst na svim većim medicinskim [[univerzitet]]ima poput onih u Salernu i Montpellieru.<ref>Fleischer, Aylmer von. Moorish Europe. Aylmer von Fleischer."His work, Al-Tasrif, later translated into Latin by Gerard of Cremona, became the standard medical text for European Universities such as those at Salerno and Montpellier. This work was widely used by European medical practitioners for centuries."</ref> Ostala je primarni izvor o hirurgiji u Evropi tokom sljedećih 500 godina, i kako je rekao historičar medicine, Arturo Castiglioni: El-Zahravijev traktat "u hirurgiji imao je isti autoritet kao i Avicennin ([[Ibn-Sina|Ibn-Sinin]] kanon u medicini".<ref>Castiglioni, Arturo (1958). A history of medicine. A. A. Knopf. p. 274."Abulcasis (Alsaharavius or Abu'l-Qasim) (d. c. 1013) was the author of a surgical treatise which in surgery held the same authority as did the Canon of Avicenna in medicine."</ref> El-Zahravi tvrdi da njegovo znanje dolazi iz pažljivog čitanja prethodnih medicinskih tekstova, kao i iz vlastitog iskustva: „...koju god vještinu posjedovao, stekao sam je dugim čitanjem knjiga drevnih i žeđom za njihovim razumijevanjem sve dok iz njih nisam izvukao znanje o tome. Zatim sam se kroz cijeli svoj život pridržavao iskustva i prakse... Učinio sam to dostupnim za vas i spasio iz ponora opširnosti“. Na početku svoje knjige, El-Zahravi navodi da je razlog za pisanje ove rasprave bio stepen nerazvijenosti koji je hirurgija dostigla u islamskom svijetu i nizak status koji je imala među ljekarima u to vrijeme. On je takav pad pripisao nedostatku anatomskog znanja i nerazumijevanju ljudske fiziologije. {{Quote box |quote = Onaj ko se posvetio hirurgiji<br />mora biti upućen u nauku o<br />anatomiji.<ref>{{cite news|title=Abulcasis, the pharmacist surgeon {{!}} Hektoen International|url=http://hekint.org/2017/01/22/abulcasis-the-pharmacist-surgeon/|website=hekint.org|date=22 January 2017|language=en}}</ref> |author = El-Zahravi |source = ''Kitab Al-Tasrif''. |quoted = 1 }} Ističući važnost anatomije, napisao je:<ref>Selin, Helaine (2008). Encyclopaedia of the History of Science, Technology, and Medicine in Non-Western Cultures. Springer Science & Business Media. p. 1545.</ref> <blockquote>"Prije nego što se počne baviti hirurgijom, treba steći znanje o anatomiji i funkciji organa kako bi razumio njihov oblik, veze i granice. Treba se temeljito upoznati s [[živci]]ma, [[mišić]]ima, [[kosti]]ma, arterijama i venama. Ako neko ne razumije anatomiju i fiziologiju, može počiniti grešku koja će rezultirati smrću pacijenta. Vidio sam nekoga kako zarezuje otok na vratu misleći da je to apsces, a zapravo se radilo o aneurizmi i pacijentu koji je na licu mjesta umro."}</blockquote> [[Datoteka:Abulcassis Instruments01.jpg|thumb|desno|Hirurški instrumenti koje je opisao El-Zahravi]] U [[Urologija|urologiji]], El-Zahravi je pisao o vađenju kamenja iz mjehura. Izumom novog instrumenta, ranog oblika litotrita koji je nazvao michaab, uspio je zdrobiti kamen unutar mjehura bez potrebe za hirurškim rezom.<ref>Butt, Arthur J. (1956). Etiologic Factors in Renal Lithiasis. Thomas. ISBN 978-0-398-04374-2.</ref> Njegova tehnika bila je važna za razvoj litotomije i predstavljala je poboljšanje u odnosu na postojeće tehnike u Evropi koje su uzrokovale jake bolove kod pacijenta i imale visoku stopu smrtnosti. U [[Stomatologija|stomatologiji]] i parodontologiji, imao je najznačajniji doprinos od svih muslimanskih ljekara, a njegova knjiga je sadržavala najranije ilustracije stomatoloških instrumenata. Bio je poznat po korištenju zlatnih i srebrnih žica za podvezivanje labavih zuba,<ref>Becker, Marshall Joseph; Turfa, Jean MacIntosh (2017). The Etruscans and the History of Dentistry: The Golden Smile Through the Ages. Taylor & Francis. p. 146.</ref> i smatra se prvim koji je koristio replantaciju u historiji stomatologije.<ref>Ingle, John Ide; Baumgartner, J. Craig (2008). Ingle's Endodontics. PMPH-USA. p. 1281."The individual first credited with the principle of extraction and replantation was an Arabian physician by the name of Abulcasis who practiced in the eleventh century."</ref> <ref>Ingle, John Ide; Bakland, Leif K. (2002). Endodontics. PMPH-USA. p. 727."Abulcasis, an Arabian physician practicing in the eleventh century, is the first credited with recording the principle of extraction/replantation."</ref> Također je izumio instrumente za uklanjanje kamenca sa zuba, postupak koji je preporučivao kao prevenciju [[Parodontalna bolest|parodontalne bolesti]].<ref>Andrews, Esther K. (2007). Practice Management for Dental Hygienists. Lippincott Williams & Wilkins. p. 6."Abu al-Qasim, also known as Abulcasis, wrote an encyclopedia of medicine and surgery (al-Tasrif) that is now kept at Oxford University. His unique contribution to dentistry reported the relationship between calculus and periodontal disease. He promoted prevention by recommending scaling calculus above and below the gums until all accretions were removed even if it takes multiple visits."</ref> Uveo je preko 200 hirurških instrumenata,<ref>Holmes-Walker, Anthony (2004). Life-enhancing plastics : plastics and other materials in medical applications. London: Imperial College Press. p. 176. ISBN 978-1-86094-462-8.</ref> koji uključuju, između ostalog, različite vrste [[skalpel]]a, retraktora, kireta, [[pinceta]], spekula, a također i instrumente dizajnirane za njegove omiljene tehnike kauterizacije i ligature. Također je izumio kuke s dvostrukim vrhom za upotrebu u hirurgiji. Mnogi od ovih instrumenata nikada prije nisu korišteni od strane prethodnih hirurga. Njegova upotreba ketguta za unutrašnje šivanje i dalje se praktikuje u modernoj hirurgiji. Čini se da je ketgut jedina prirodna supstanca koja se može rastvoriti i koju tijelo prihvata, što je El-Zahravi otkrio nakon što je njegov [[majmun]] pojeo žice njegovog [[Ud (instrument)|uda]] (muzičkog instrumenta). Također je izumio forceps za vađenje mrtvog [[fetus]]a, kao što je ilustrovano u Kitab al-Tasrifu.<ref>Ingrid Hehmeyer and Aliya Khan (2007). "Islam's forgotten contributions to medical science", Canadian Medical Association Journal 176 (10).</ref> == Naslijeđe == [[File:Spain Andalusia Cordoba BW 2015-10-27 12-40-17.jpg|thumb|right|upright|Calle Albucasis, ulica u Kordobi]] El-Zahravi je bio "najčešće citirani hirurški autoritet srednjeg vijeka".<ref>Mikaberidze, Alexander, ed. (2011). Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. p. 586. ISBN 978-1-59884-337-8.</ref> Donald Campbell, historičar arapske medicine, opisao je njegov uticaj na Evropu na sljedeći način:<ref>Campbell, Donald (2001). Arabian Medicine and Its Influence on the Middle Ages: Trubner's Oriental Series. London: Routledge. p. 88. ISBN 978-0-415-24462-6.</ref> <blockquote>Glavni uticaj Albucasisa na medicinski sistem Evrope bio je taj što je njegova lucidnost i način prezentacije probudio sklonost prema arapskoj književnosti među zapadnim naučnicima: Albucasisove metode su zasjenile [[Galen]]ove i zadržale dominantnu poziciju u medicinskoj Evropi pet stotina godina, tj. dugo nakon što su izgubile svoju korisnost. Međutim, on je pomogao u podizanju statusa hirurgije u kršćanskoj Evropi; u svojoj knjizi o frakturama i luksacijama, on navodi da je "ovaj dio hirurgije prešao u ruke vulgarnih i neobrazovanih umova, zbog čega je postao prezren." Hirurgija Albucasisa se čvrsto ukorijenila u Evropi nakon vremena Guya de Chauliaca (umro 1368.).</blockquote> U 14. stoljeću, francuski hirurg Guy de Chauliac citirao je Al-Tasrif preko 200 puta. Pietro Argallata (umro 1453.) opisao je El-Zahravija kao "bez sumnje glavnog od svih hirurga". El-Zahravijev uticaj trajao je najmanje pet stoljeća, protežući se i do [[Renesansa|renesanse]], o čemu svjedoči često spominjanje El-Tasrifa od strane francuskog hirurga Jacquesa Daléchampsa (1513–1588).<ref>Badeau, John Stothoff; Hayes, John Richard (1983). Hayes, John Richard (ed.). The Genius of Arab civilization: source of Renaissance (2nd ed.). MIT Press. p. 200. ISBN 978-0-262-58063-2.</ref> Ulica u Kordobi u kojoj je živio nazvana je u njegovu čast kao "Calle Albucasis". U ovoj ulici živio je u kući broj 6, koju danas održava Španska turistička zajednica s bronzanom pločom (dodijeljenom u januaru 1977.) na kojoj piše: "Ovo je bila kuća u kojoj je živio El-Zahravi." == De Chirurgia galerija == <gallery class="center"> File:Albucasis, Chirurgia Albucasum, 14th C Wellcome M0004106.jpg File:Albucasis, Chirurgia Albucasum. Wellcome M0004100.jpg File:Albucasis, Chirurgia Albucasum. Wellcome M0004101.jpg File:Albucasis, Chirurgia Albucasum. Wellcome M0004103.jpg File:Dental instruments, from 'Chirurgia' Wellcome L0016868.jpg File:Scalpels, from 'Chirurgia' Wellcome L0016869.jpg File:Albucasis, Chirurgia Albucasum; Cauteries various. Wellcome M0006553.jpg File:Trepanation, from, 'Chirurgia' Wellcome L0016870.jpg </gallery> == Reference == {{reference}} [[Kategorija:Fizičari]] [[Kategorija:Hemičari]] [[Kategorija:Medicinski istraživači]] 3pvnt5xruglaa3288mvt25svop7u1jx 3829861 3829856 2026-04-13T09:05:33Z AdnanSa 226 3829861 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naučnik | ime = Ebu El-Qasim El-Zahravi | slika = Al-Zahrawi Stamp, Syria (1964).jpg | slika_širina = | naslov = | datum_rođenja = oko 936. | mjesto_rođenja = Medina Azahara, El-Andaluz (blizu moderne Kordobe, Španija) | datum_smrti = {{Datum smrti i godine|1013|||980||}} | mjesto_smrti = | prebivalište = <!-- [[Grad]], [[Država]] --> | državljanstvo = | narodnost = | etnicitet = | polje = [[Medicina]], [[Fizika]], [[Hemija]] | radna_institucija = | alma_mater = | doktorski_mentor = | doktorski_studenti = | akademski_savjetnici = | uticao_na = Ebu Muhamed bin Hazm, Guy de Chauliac, Jacques Daléchamps | uticali_na_njega = | poznat_po = Pionir hirurgije, autor medicinske enciklopedije Kitab al-Tasrif | autor_kratica_bot = | autor_kratica_zoo = | nagrade = | religija = | fusnote = }} ''Ebu El-Qasim El-Zahravi'' (oko 936–1013), popularno poznat kao '''El-Zahravi''', latinizirano kao Albucasis ili Abulcasis (od arapskog Ebū El-Qāsim), bio je arapski ljekar, hirurg i hemičar iz [[El-Andaluz]]a. Smatra se jednim od najvećih [[Hirurgija|hirurga]] srednjeg vijeka.<ref>*Meri, Josef W. (2005). Medieval Islamic Civilization: An Encyclopedia. Routledge. p. 783."The greatest surgeon of the medieval ages was Abu'l-Qasim az Zahrawi (d. 1010), a most important representative of the Andalusian school."</ref><ref>Krebs, Robert E. (2004). Groundbreaking Scientific Experiments, Inventions, and Discoveries of the Middle Ages and the Renaissance. Greenwood Publishing Group. p. 95." Al-Zahrawi (930 or 963–1013 C.E.), also known as Abu-Al Quasim Khalaf ibn'Abbas al-Zahrawi, was a court physician.</ref> Glavno djelo El-Zahravija je [[Kitab Al-Tasrif]], enciklopedija medicinske prakse u trideset tomova.<ref>al-Zahrāwī, Abū al-Qāsim Khalaf ibn ʻAbbās; Studies, Gustave E. von Grunebaum Center for Near Eastern (1973). Albucasis on surgery and instruments. University of California Press. ISBN 978-0-520-01532-6.</ref> Poglavlje o hirurgiji u ovom djelu kasnije je prevedeno na latinski, postigavši ​​popularnost i postajući standardni udžbenik u Evropi tokom sljedećih petstotina godina.<ref>"[https://www.britannica.com/biography/Abu-al-Qasim Abū al-Qāsim | Muslim physician and author]". Encyclopedia Britannica.</ref> El-Zahravijevi pionirski doprinosi u oblasti hirurških procedura i instrumenata imali su ogroman uticaj na Istoku i Zapadu sve do modernog perioda, gdje se neka od njegovih otkrića i danas primjenjuju u medicini. Bio je pionir u upotrebi [[ketgut]]a za unutrašnje šavove, a njegovi hirurški instrumenti se i danas koriste za liječenje ljudi. Bio je prvi ljekar koji je identifikovao nasljednu prirodu [[Hemofilija|hemofilije]] i opisao abdominalnu trudnoću, podtip [[Vanmaterična trudnoća|vanmaternične trudnoće]] koja je u to vrijeme bila fatalna bolest, te je prvi otkrio korijenski uzrok [[Paraliza|paralize]]. Također je razvio hirurške uređaje za [[Carski rez|carske rezove]] i operacije [[Siva mrena|katarakte]].<ref>Cosman, Madeleine Pelner; Jones, Linda Gale (2008). Handbook to Life in the Medieval World. Handbook to Life Series. Vol. 2. Infobase Publishing. pp. 528–530. ISBN 978-0-8160-4887-8.</ref> == Biografija == Rođen je u gradu Azahara, 8 kilometara sjeverozapadno od Kordobe, [[Andaluzija]]. Njegov datum rođenja nije sa sigurnošću poznat, međutim, naučnici se slažu da je rođen oko 936. godine, godine kada je i osnovan njegov rodni grad Azahara. Nisba, El-Ensari, u njegovom imenu, sugeriše da vodi porijeklo iz [[Medina|Medine]] na [[Arabijsko poluostrvo|Arabijskom poluostrvu]].<ref>Hamarneh, Sami Khalaf; Sonnedecker, Glenn (1963). A Pharmaceutical View of Abulcasis Al-Zahrāwī Moorish Spain: With a Special Reference to the "Adhān". Brill Archive. p. 15"The incipit to the seventeenth treatise in these manuscripts gives al–Zahrawi the additional title of "al–Ansari," the physician. From this, one could infer that al–Zahrawi is the scion of "al–Ansar, the people of "al–Madinah". and hence the nickname "al–Ansari."</ref> Veći dio svog života proveo je u Kordobi. Tamo je također studirao, predavao i praktikovao medicinu i hirurgiju sve do pred smrt oko 1013. godine. Malo je detalja ostalo o njegovom životu, osim objavljenih djela, zbog uništenja El-Zahre tokom kasnijih kastiljansko-andaluzijskih sukoba. Njegovo ime se prvi put pojavljuje u spisima Ebu Muhameda bin Hazma (993–1064), koji ga je uvrstio među najveće ljekare maurske Španije. Ali imamo prvu detaljnu biografiju El-Zahravīja iz al-Ḥumajdijevog djela Džadhvat al-Muqtabis (O andaluzijskim učenjacima), završenog šest decenija nakon El-Zahravijeve smrti. Bio je dvorski ljekar andaluzijskog halife [[El-Hakem II|El-Hakema II]]. Bio je savremenik ili gotovo savremenik andaluzijskih hemičara kao što su Ibn El-Vafid, El-Madžriti i Artefijus. Cijeli svoj život i talenat posvetio je napretku medicine u cjelini, a posebno hirurgije. Kao dvorski ljekar, imao je pristup najnaprednijim medicinskim znanjima i resursima tog vremena, što mu je omogućilo da razvije nove tehnike i instrumente za hirurške zahvate. Zahravijevo vrijeme kao dvorskog ljekara El-Hakama II omogućilo mu je da razvije svoje vještine i znanje kao ljekar i hirurg, te da da značajan doprinos oblasti medicine. Njegov rad je pomogao u postavljanju temelja za moderne hirurške tehnike i imao je trajan uticaj na medicinsku praksu.<ref>Azzedine M. Layachi, Abulcasis: The Father of Modern Surgery, The Muslim World, Vol. 89, No. 2 (April 1999), pp. 91-105.</ref><ref>Michael H. Morgan, Lost History: The Enduring Legacy of Muslim Scientists, Thinkers, and Artists, National Geographic Society, 2007, pp. 42-45</ref> == Hirurška karijera == Specijalizirao se za liječenje [[bolest]]i [[Kauterizacija|kauterizacijom]]. Izumio je nekoliko uređaja koji se koriste tokom operacije, za potrebe kao što su pregled unutrašnjosti [[Mokraćna cijev|uretre]], kao i pregled, postavljanje i uklanjanje stranih tijela iz [[Grlo|grla]], [[Uho|uha]] i drugih tjelesnih organa. Također je bio prvi koji je ilustrovao različite [[Kanila|kanile]] i prvi koji je tretirao [[bradavica|bradavicu]] željeznom cijevi i kaustičnim metalom kao instrumentom za bušenje.<ref>Missori, Paolo; Brunetto, Giacoma M.; Domenicucci, Maurizio (7 February 2012). "Origin of the Cannula for Tracheotomy During the Middle Ages and Renaissance". World Journal of Surgery. 36 (4): 928–934. doi:10.1007/s00268-012-1435-1. PMID 22311135. S2CID 3121262.</ref> Iako nikada nije izveo hirurški zahvat [[Traheotomija|traheotomije]], liječio je robinju koja je prerezala sebi grlo u pokušaju samoubistva. El-Zahravi je zašio ranu i djevojka se oporavila, čime je dokazao da rez na grkljanu može zacijeliti. Opisujući ovu važnu historiju slučaja, napisao je:<ref>Rāshid, Rushdī; Morelon, Régis (1996). Encyclopedia of the History of Arabic Science: Technology, alchemy and life sciences. CRC Press. p. 945.</ref> {{blockquote|Robinja je zgrabila nož i zarila ga u grlo te prerezala dio dušnika; i ja sam pozvan da joj pomognem. Našao sam je kako urla poput žrtve kojoj je prerezano grlo. Otkrio sam ranu i otkrio da je iz nje išlo samo malo krvarenja; i uvjerio sam se da ni arterija ni jugularna vena nisu prerezane, već da je zrak prolazio kroz ranu. Tako sam brzo zašio ranu i liječio je dok nije zacijelila. Robinji nije nanesena nikakva šteta osim promuklosti u glasu, koja nije bila ekstremna, i nakon nekoliko dana se oporavila. Stoga možemo reći da laringotomija nije opasna.}} El-Zahravi je također bio pionir [[Neurohirurgija|neurohirurgije]] i neurološke dijagnostike. Poznato je da je izvodio hirurške tretmane povreda glave, preloma [[Lobanja|lobanje]], povreda [[Kičma|kičme]], hidrocefalusa, subduralnih izljeva i glavobolje. Prvi klinički opis operativnog postupka za hidrocefalus dao je El-Zahravi, koji jasno opisuje evakuaciju površinske intrakranijalne tečnosti kod djece s [[hidrocefalus]]om.<ref>Aschoff, A; Kremer, Paul; Hashemi, Bahram; Kunze, Stefan (1999). "The scientific history of hydrocephalus and its treatment". Neurosurgical Review. 22 (2–3): 67–93, discussion 94–5. doi:10.1007/s101430050035. PMID 10547004. S2CID 10077885.</ref> == Kitab Al-Tasrif == [[Datoteka:Treatise on Surgery of al-Zahrawi (CBL Ar 3172, ff. 49b-50a).jpg|thumb|Dvije stranice iz arapskog rukopisa ''Kitab Al-Tasrif''. Bliski istok, XIII vijek, Biblioteka Chester Beatty.]] [[Datoteka:Al-zahrawi great surgeon 03.jpg|thumb|lijevo|upright|Prednja strana latinskog prijevoda Al-Zahravijevog djela ''Kitab Al-Tasrif'']] El-Zahravijeva medicinska [[enciklopedija]] u trideset tomova, Kitab Al-Tasrīf, završena 1000. godine, pokrivala je širok raspon medicinskih tema, uključujući hirurgiju, medicinu, [[Ortopedija|ortopediju]], [[Oftalmologija|oftalmologiju]], [[Farmakologija|farmakologiju]], ishranu, [[Stomatologija|stomatologiju]], porođaj i [[Patologija|patologiju]].<ref>"[https://www.loc.gov/collections/world-digital-library/about-this-collection/ Theoretical and Practical Book by Al-Zahrawi]". 1519.</ref> Prvi tom u enciklopediji bavi se općim principima medicine, drugi patologijom, dok većina ostalih razmatra teme koje se odnose na farmakologiju i [[lijek]]ove. Posljednji i najslavniji traktat govori o hirurgiji. El-Zahravi je izjavio da je odlučio raspravljati o hirurgiji u posljednjem tomu jer je hirurgija najviši oblik medicine i ne smije se praktikovati dok se dobro ne upozna sa svim ostalim granama medicine. Djelo je sadržavalo podatke prikupljene tokom karijere koja je obuhvatala gotovo 50 godina obuke, podučavanja i prakse. U njemu je također pisao o važnosti pozitivnog odnosa između ljekara i pacijenta i s ljubavlju pisao o svojim studentima, koje je nazivao "mojom djecom". Također je naglasio važnost liječenja pacijenata bez obzira na njihov društveni status. Podsticao je pažljivo praćenje pojedinačnih slučajeva kako bi se postavila što tačnija dijagnoza i najbolji mogući tretman. Iako nije uvijek ispravno navedena, moderna evaluacija rukopisa Kitab Al-Tasrif otkrila je rane opise nekih medicinskih postupaka koji su pripisani kasnijim ljekarima.<ref>Karagِzoğlu, Bahattin (2017). Science and Technology from Global and Historical Perspectives. Springer. p. 155."This last volume is a surgical manual describing surgical instruments, supplies, and procedures. Scholars studying this manual are discovering references to procedures previously believed to belong to more modern times."</ref> Na primjer, El-Zahravijev Kitab Al-Tasrif opisao je ono što će kasnije postati poznato kao "Kocherova metoda" za liječenje iščašenog ramena i "Walcherov položaj" u akušerstvu. Štaviše, Kitab Al-Tasrif opisao je kako se podvezuju krvne žile gotovo 600 godina prije Ambroisea Paréa i bio je prva zabilježena knjiga koja je objasnila nasljednu prirodu [[Hemofilija|hemofilije]]. Također je prvi opisao hirurški postupak podvezivanja temporalne arterije za migrenu, također gotovo 600 godina prije nego što je Pare zabilježio da je sam podvezao svoju temporalnu arteriju za glavobolju, što odgovara trenutnim opisima migrene.<ref>Shevel, E; Spierings, EH (April 2004). "Role of the extracranial arteries in migraine headache: a review". Cranio: The Journal of Craniomandibular Practice. 22 (2): 132–6. doi:10.1179/crn.2004.017. PMID 15134413. S2CID 12318511.</ref> El-Zahravi je stoga bio prvi koji je opisao postupak operacije migrene koji doživljava preporod u XXI stoljeću, a predvodio ga je Elliot Shevel, južnoafrički hirurg. === O hirurgiji i instrumentima === [[Datoteka:Al-zahrawi surgical tools.png|thumb|upright=0.9|190px|lijevo|Stranica iz latinskog prijevoda El-Zahravijevog traktata o hirurškim i medicinskim instrumentima iz 1531. godine, koji je napravio Peter Argellata.]] "O hirurgiji i instrumentima" je 30. i posljednji tom knjige Kitab Al-Tasrif. To je bez sumnje bilo njegovo najvažnije djelo i ono koje je uspostavilo njegov autoritet u Evropi u vijekovima koji su uslijedili. "O hirurgiji i instrumentima" je prvi ilustrovani hirurški vodič ikada napisan. Njegov sadržaj i opisi doprinijeli su mnogim tehnološkim inovacijama u medicini, posebno alatima koje treba koristiti u određenim operacijama. U svojoj knjizi, El-Zahravi crta dijagrame svakog alata koji se koristi u različitim procedurama kako bi pojasnio kako izvršiti korake svakog tretmana. Puni tekst se sastoji od tri knjige, namijenjene studentima medicine koji žele steći više znanja iz oblasti hirurgije u vezi sa procedurama i potrebnim alatima. Knjigu je na [[latinski jezik]] preveo Gerard iz Cremone u XII stoljeću. Ubrzo je stekla popularnost u Evropi i postala standardni tekst na svim većim medicinskim [[univerzitet]]ima poput onih u Salernu i Montpellieru.<ref>Fleischer, Aylmer von. Moorish Europe. Aylmer von Fleischer."His work, Al-Tasrif, later translated into Latin by Gerard of Cremona, became the standard medical text for European Universities such as those at Salerno and Montpellier. This work was widely used by European medical practitioners for centuries."</ref> Ostala je primarni izvor o hirurgiji u Evropi tokom sljedećih 500 godina, i kako je rekao historičar medicine, Arturo Castiglioni: El-Zahravijev traktat "u hirurgiji imao je isti autoritet kao i Avicennin ([[Ibn-Sina|Ibn-Sinin]] kanon u medicini".<ref>Castiglioni, Arturo (1958). A history of medicine. A. A. Knopf. p. 274."Abulcasis (Alsaharavius or Abu'l-Qasim) (d. c. 1013) was the author of a surgical treatise which in surgery held the same authority as did the Canon of Avicenna in medicine."</ref> El-Zahravi tvrdi da njegovo znanje dolazi iz pažljivog čitanja prethodnih medicinskih tekstova, kao i iz vlastitog iskustva: „...koju god vještinu posjedovao, stekao sam je dugim čitanjem knjiga drevnih i žeđom za njihovim razumijevanjem sve dok iz njih nisam izvukao znanje o tome. Zatim sam se kroz cijeli svoj život pridržavao iskustva i prakse... Učinio sam to dostupnim za vas i spasio iz ponora opširnosti“. Na početku svoje knjige, El-Zahravi navodi da je razlog za pisanje ove rasprave bio stepen nerazvijenosti koji je hirurgija dostigla u islamskom svijetu i nizak status koji je imala među ljekarima u to vrijeme. On je takav pad pripisao nedostatku anatomskog znanja i nerazumijevanju ljudske fiziologije. {{Quote box |quote = Onaj ko se posvetio hirurgiji<br />mora biti upućen u nauku o<br />anatomiji.<ref>{{cite news|title=Abulcasis, the pharmacist surgeon {{!}} Hektoen International|url=http://hekint.org/2017/01/22/abulcasis-the-pharmacist-surgeon/|website=hekint.org|date=22 January 2017|language=en}}</ref> |author = El-Zahravi |source = ''Kitab Al-Tasrif''. |quoted = 1 }} Ističući važnost anatomije, napisao je:<ref>Selin, Helaine (2008). Encyclopaedia of the History of Science, Technology, and Medicine in Non-Western Cultures. Springer Science & Business Media. p. 1545.</ref> <blockquote>"Prije nego što se počne baviti hirurgijom, treba steći znanje o anatomiji i funkciji organa kako bi razumio njihov oblik, veze i granice. Treba se temeljito upoznati s [[živci]]ma, [[mišić]]ima, [[kosti]]ma, arterijama i venama. Ako neko ne razumije anatomiju i fiziologiju, može počiniti grešku koja će rezultirati smrću pacijenta. Vidio sam nekoga kako zarezuje otok na vratu misleći da je to apsces, a zapravo se radilo o aneurizmi i pacijentu koji je na licu mjesta umro."}</blockquote> [[Datoteka:Abulcassis Instruments01.jpg|thumb|desno|Hirurški instrumenti koje je opisao El-Zahravi]] U [[Urologija|urologiji]], El-Zahravi je pisao o vađenju kamenja iz mjehura. Izumom novog instrumenta, ranog oblika litotrita koji je nazvao michaab, uspio je zdrobiti kamen unutar mjehura bez potrebe za hirurškim rezom.<ref>Butt, Arthur J. (1956). Etiologic Factors in Renal Lithiasis. Thomas. ISBN 978-0-398-04374-2.</ref> Njegova tehnika bila je važna za razvoj litotomije i predstavljala je poboljšanje u odnosu na postojeće tehnike u Evropi koje su uzrokovale jake bolove kod pacijenta i imale visoku stopu smrtnosti. U [[Stomatologija|stomatologiji]] i parodontologiji, imao je najznačajniji doprinos od svih muslimanskih ljekara, a njegova knjiga je sadržavala najranije ilustracije stomatoloških instrumenata. Bio je poznat po korištenju zlatnih i srebrnih žica za podvezivanje labavih zuba,<ref>Becker, Marshall Joseph; Turfa, Jean MacIntosh (2017). The Etruscans and the History of Dentistry: The Golden Smile Through the Ages. Taylor & Francis. p. 146.</ref> i smatra se prvim koji je koristio replantaciju u historiji stomatologije.<ref>Ingle, John Ide; Baumgartner, J. Craig (2008). Ingle's Endodontics. PMPH-USA. p. 1281."The individual first credited with the principle of extraction and replantation was an Arabian physician by the name of Abulcasis who practiced in the eleventh century."</ref> <ref>Ingle, John Ide; Bakland, Leif K. (2002). Endodontics. PMPH-USA. p. 727."Abulcasis, an Arabian physician practicing in the eleventh century, is the first credited with recording the principle of extraction/replantation."</ref> Također je izumio instrumente za uklanjanje kamenca sa zuba, postupak koji je preporučivao kao prevenciju [[Parodontalna bolest|parodontalne bolesti]].<ref>Andrews, Esther K. (2007). Practice Management for Dental Hygienists. Lippincott Williams & Wilkins. p. 6."Abu al-Qasim, also known as Abulcasis, wrote an encyclopedia of medicine and surgery (al-Tasrif) that is now kept at Oxford University. His unique contribution to dentistry reported the relationship between calculus and periodontal disease. He promoted prevention by recommending scaling calculus above and below the gums until all accretions were removed even if it takes multiple visits."</ref> Uveo je preko 200 hirurških instrumenata,<ref>Holmes-Walker, Anthony (2004). Life-enhancing plastics : plastics and other materials in medical applications. London: Imperial College Press. p. 176. ISBN 978-1-86094-462-8.</ref> koji uključuju, između ostalog, različite vrste [[skalpel]]a, retraktora, kireta, [[pinceta]], spekula, a također i instrumente dizajnirane za njegove omiljene tehnike kauterizacije i ligature. Također je izumio kuke s dvostrukim vrhom za upotrebu u hirurgiji. Mnogi od ovih instrumenata nikada prije nisu korišteni od strane prethodnih hirurga. Njegova upotreba ketguta za unutrašnje šivanje i dalje se praktikuje u modernoj hirurgiji. Čini se da je ketgut jedina prirodna supstanca koja se može rastvoriti i koju tijelo prihvata, što je El-Zahravi otkrio nakon što je njegov [[majmun]] pojeo žice njegovog [[Ud (instrument)|uda]] (muzičkog instrumenta). Također je izumio forceps za vađenje mrtvog [[fetus]]a, kao što je ilustrovano u Kitab al-Tasrifu.<ref>Ingrid Hehmeyer and Aliya Khan (2007). "Islam's forgotten contributions to medical science", Canadian Medical Association Journal 176 (10).</ref> === Ton (pristup) === Kroz cijeli tekst, El-Zahravi zauzima autoritativan ton. U tekstu "O kauterizaciji za utrnulost", on izjavljuje da postupak "ne bi trebao pokušavati osim onaj ko dobro poznaje [[Anatomija|anatomiju]] udova i izlaze [[Živci|živaca]] koji pokreću tijelo".<ref>Abū Al-Qāsim Khalaf Ibn ʾabbās Al-Zahrāwī. Albucasis on Surgery and Instruments. Berkeley: University of California Press, 1973. (146)</ref> Upozorava da drugi postupak ne bi trebao pokušavati nijedan hirurg koji nema "dugu obuku i praksu u korištenju kauterizacije". Ne boji se odstupiti od stare prakse, omalovažavajući mišljenja da kauterizaciju treba koristiti samo u proljeće ili da je zlato najbolji materijal za kauterizaciju: "kauterizacija je brža i uspješnija sa željezom". U "O kauterizaciji za pleuritis", on napominje da uvođenje usijane sonde u interkostalni prostor radi evakuacije [[gnoj]]a iz apscesa može rezultirati stvaranjem "neizlječive fistule" ili čak trenutnom smrću pacijenta. == Farmakologija i kozmetika == U farmaciji i farmakologiji, El-Zahravi je bio pionir u pripremi [[lijek]]ova sublimacijom i [[Destilacija|destilacijom]]. Posvetio je 28. poglavlje svoje knjige farmaciji i farmaceutskim tehnikama. Poglavlje je kasnije prevedeno na latinski pod naslovom Liber Servitoris, gdje je poslužilo kao važan izvor za evropske travare. Knjiga je od posebnog interesa, jer čitaocu pruža recepte i objašnjava kako pripremiti "jednostavne sastojke" od kojih su se sastavljali složeni lijekovi koji su se tada općenito koristili.<ref>Levey, Martin (1973). Early Arabic Pharmacology. Leiden: E. J. Brill. ISBN 90-04-03796-9.</ref> <ref>[https://books.google.ba/books?id=v88UAAAAIAAJ&pg=PA19&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false A Pharmaceutical View of Abulcasis Al-zahrawi in Moorish Spain]. Brill Archive. 1963. p. 19.</ref> Također se dotakao teme [[Kozmetika|kozmetike]] i posvetio joj poglavlje u svojoj medicinskoj enciklopediji. Kako je traktat preveden na latinski, poglavlje o kozmetici se koristilo na Zapadu. Smatrao je kozmetiku granom medicine, koju je nazvao "Medicina ljepote" (Adwiyat al-Zinah).<ref>Epstein, Samuel; Fitzgerald, Randall (2011). Healthy Beauty: Your Guide to Ingredients to Avoid and Products You Can Trust. BenBella Books, Inc.</ref> Bavi se [[parfem]]ima i mirisnim aromama. Također je izumio parfimirane štapiće smotane i prešane u posebnim kalupima, možda najranije preteče današnjih ruževa za usne, te čvrste dezodoranse.<ref> Snodgrass, Mary Ellen (2015). World Clothing and Fashion: An Encyclopedia of History, Culture, and Social Influence. Routledge. p. 153.</ref> == Naslijeđe == [[File:Spain Andalusia Cordoba BW 2015-10-27 12-40-17.jpg|thumb|right|upright|Calle Albucasis, ulica u Kordobi]] El-Zahravi je bio "najčešće citirani hirurški autoritet srednjeg vijeka".<ref>Mikaberidze, Alexander, ed. (2011). Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. p. 586. ISBN 978-1-59884-337-8.</ref> Donald Campbell, historičar arapske medicine, opisao je njegov uticaj na Evropu na sljedeći način:<ref>Campbell, Donald (2001). Arabian Medicine and Its Influence on the Middle Ages: Trubner's Oriental Series. London: Routledge. p. 88. ISBN 978-0-415-24462-6.</ref> <blockquote>Glavni uticaj Albucasisa na medicinski sistem Evrope bio je taj što je njegova lucidnost i način prezentacije probudio sklonost prema arapskoj književnosti među zapadnim naučnicima: Albucasisove metode su zasjenile [[Galen]]ove i zadržale dominantnu poziciju u medicinskoj Evropi pet stotina godina, tj. dugo nakon što su izgubile svoju korisnost. Međutim, on je pomogao u podizanju statusa hirurgije u kršćanskoj Evropi; u svojoj knjizi o frakturama i luksacijama, on navodi da je "ovaj dio hirurgije prešao u ruke vulgarnih i neobrazovanih umova, zbog čega je postao prezren." Hirurgija Albucasisa se čvrsto ukorijenila u Evropi nakon vremena Guya de Chauliaca (umro 1368.).</blockquote> U 14. stoljeću, francuski hirurg Guy de Chauliac citirao je Al-Tasrif preko 200 puta. Pietro Argallata (umro 1453.) opisao je El-Zahravija kao "bez sumnje glavnog od svih hirurga". El-Zahravijev uticaj trajao je najmanje pet stoljeća, protežući se i do [[Renesansa|renesanse]], o čemu svjedoči često spominjanje El-Tasrifa od strane francuskog hirurga Jacquesa Daléchampsa (1513–1588).<ref>Badeau, John Stothoff; Hayes, John Richard (1983). Hayes, John Richard (ed.). The Genius of Arab civilization: source of Renaissance (2nd ed.). MIT Press. p. 200. ISBN 978-0-262-58063-2.</ref> Ulica u Kordobi u kojoj je živio nazvana je u njegovu čast kao "Calle Albucasis". U ovoj ulici živio je u kući broj 6, koju danas održava Španska turistička zajednica s bronzanom pločom (dodijeljenom u januaru 1977.) na kojoj piše: "Ovo je bila kuća u kojoj je živio El-Zahravi." == De Chirurgia galerija == <gallery class="center"> File:Albucasis, Chirurgia Albucasum, 14th C Wellcome M0004106.jpg File:Albucasis, Chirurgia Albucasum. Wellcome M0004100.jpg File:Albucasis, Chirurgia Albucasum. Wellcome M0004101.jpg File:Albucasis, Chirurgia Albucasum. Wellcome M0004103.jpg File:Dental instruments, from 'Chirurgia' Wellcome L0016868.jpg File:Scalpels, from 'Chirurgia' Wellcome L0016869.jpg File:Albucasis, Chirurgia Albucasum; Cauteries various. Wellcome M0006553.jpg File:Trepanation, from, 'Chirurgia' Wellcome L0016870.jpg </gallery> == Reference == {{reference}} [[Kategorija:Fizičari]] [[Kategorija:Hemičari]] [[Kategorija:Medicinski istraživači]] 4eea2x3topjo77041i5xjteynvhyi5m Aldolna kondenzacija 0 532968 3829782 3824491 2026-04-12T23:49:04Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829782 wikitext text/x-wiki {{infokutija hemijska reakcija | Name = Aldol condensation | Type = Condensation reaction | Section3 = {{Reactionbox Identifiers | OrganicChemistryNamed = aldol-condensation | RSC_ontology_id = 0000017 }} |Reaction={{Reactionbox Reaction | Reactant1 = [[Keton]] ili [[Aldehid]] | Reactant2 = [[Keton]] ili [[Aldehid]] | Reagent1= | Product1 =[[α,β-Unsaturated carbonyl compound|α,β-unsaturated Aldehyde]] {{br}}or{{br}} [[α,β-Unsaturated carbonyl compound|α,β-unsaturated Ketone]] | Sideproduct1 = }}|Section1={{Reactionbox Conditions | Reference = | Solvent = | Catalyst = {{center|<sup>−</sup>OH or H<sup>+</sup>}} | Temperature = {{center|+Δ, ~100°C{{Efn|Heat is usually added manually through the use of a hot plate, or is already present through the use of an exothermic catalyst reaction, such as when <sup>−</sup>OCH<sub>3</sub> is used as the base.{{br}}{{br}}This drives the second step, by removing water, it allows the reactions equilibrium to continually favor the dehydration mechanism, converting the temporary addition product present to its final condensation product. Otherwise a significant amount of unwanted [[aldol addition]] side product would be formed alongside the aldol condensation product.<ref>{{Cite book |last=Klein |first=David R. |title=Organic chemistry |date=December 22, 2020 |publisher=Wiley |isbn=978-1-119-65959-4 |edition=4th |location=Hoboken, NJ |pages=1014 |oclc=1201694230}}</ref>}}}} }}}} '''Aldolna kondenzacija''' je reakcija kondenzacije u [[organska hemija| organskoj hemiji]] u kojoj dva karbonilna dijela ([[aldehid]]a ili [[keton]]a) reaguju formirajući β-hidroksialdehid ili β-hidroksiketon (aldolna reakcija), a zatim slijedi reakcija dehidratacije da bi se dobio konjugirani sistem (konjugovani sistem) [Alfa-beta nezasićeni karbonilni spojevi enon). Ukupna jednačina reakcije je sljedeća (gdje Rs mogu biti H) [[Datoteka:Condensationaldolique.png|Pregled aldolne kondenzacije|588x588px]] Aldolne kondenzacije su važne u [[organska sinteza| organskoj sintezi]] i [[biohemija|biohemiji]], kao načini formiranja [[veza ugljik-ugljik]].<ref name=March>{{cite book |author1=Smith, M. B. |author2=March, J. | title = Advanced Organic Chemistry |url=https://archive.org/details/organicchemistry00mich_115 |url-access=limited | publisher = Wiley Interscience | edition = 5th | year = 2001 | location = New York | pages = [https://archive.org/details/organicchemistry00mich_115/page/n1236 1218]–1223 | isbn = 0-471-58589-0 }}</ref><ref name="Carey and Sundberg PartB">{{cite book | author1 = Carey, Francis A. | author2 = Sundberg, Richard J. | title = Advanced Organic Chemistry Part B Reactions and Synthesis | publisher = Plenum | edition = 3rd | year = 1993 | location = New York, NY | pages = [https://archive.org/details/advancedorganicc00care/page/55 55] | isbn = 0-306-43440-7 | url = https://archive.org/details/advancedorganicc00care/page/55 }}</ref><ref name=Wade>{{cite book | author = Wade, L. G. | title = Organic Chemistry | url = https://archive.org/details/organicchemistry00wade_388 | url-access = limited | publisher = Prentice Hall | edition = 6th | year = 2005 | location = Upper Saddle River, NJ | pages = [https://archive.org/details/organicchemistry00wade_388/page/n1098 1056]–1066 | isbn = 0-13-236731-9 }}</ref><ref name=Mahrwald2004>{{cite book | author = Mahrwald, R. | title = Modern Aldol Reactions | volume = 1, 2 | publisher = Wiley-VCH | year = 2004 | location = Weinheim, Germany | pages = 1218–1223 | isbn = 3-527-30714-1 | url = https://archive.org/details/modernaldolreact00rain | url-access = limited }}</ref> U svom uobičajenom obliku, uključuje [[nukleofil]]nu adiciju ketona [[enolat]]a na aldehid kako bi se formirao β-hidroksi keton, ili [[aldol]] ('''ald'''ehid + alkohol'''ol'''), strukturna jedinica koja se nalazi u mnogim prirodnim molekulama i farmaceutskim proizvodima.<ref name=Heathcock1991>{{cite book | author-link = Clayton Heathcock | author = Heathcock, C. H. | title = Additions to C-X π-Bonds, Part 2 | series = Comprehensive Organic Synthesis. Selectivity, Strategy and Efficiency in Modern Organic Chemistry | volume = 2 | publisher = Pergamon | year = 1991 | location = Oxford | pages = 133–179 | isbn = 0-08-040593-2 }}</ref><ref name=Mukaiyama1982>{{cite journal | title = The Directed Aldol Reaction | author = Mukaiyama T. | journal = Organic Reactions | year = 1982 | volume = 28 | pages = 203–331 | doi = 10.1002/0471264180.or028.03 | isbn = 0471264180 }}</ref><ref name=Paterson1988>{{cite journal | title = New Asymmetric Aldol Methodology Using Boron Enolates | author = Paterson, I. | journal = Chemistry and Industry | publisher = Paterson Group | location = London | year = 1988 | volume = 12 | pages = 390–394 }}</ref> [[slika:Simple aldol reaction.svg|center|570x570px|Aldolna reakcija]] Termin "aldolna kondenzacija" se također često koristi, posebno u [[biohemija|biohemiji]], da bi se označila samo prva (adicijska) faza procesa – sama [[aldolna reakcija]] – kao [[kataliza|katalizirana]] pomoću [[aldolaza|aldolaze]]. Međutim, prvi korak je formalno [[adicijska reakcija]], a ne kondenzacijska reakcija jer ne uključuje gubitak [[mala molekula|male molekule]]. ==Mehanizam== Prvi dio ove reakcije je [[aldolna reakcija]], drugi dio je [[dehidracija]] – [[eliminacijska reakcija]] (uključuje uklanjanje molekule [[voda|vode]] ili molekule [[alkohol|alkohola]]). Dehidratacija može biti praćena [[dekarboksilacija|dekarboksilacijom]], kada je prisutna aktivirana [[karboksilna grupa]]. Produkt aldolne adicije može se dehidrirati putem dva mehanizma; jaka [[baza (hemija)|baza]] poput [[kalij tert-butoksid|kalij ''t''-butoksida]], [[kalij-hidroksid]]a ili [[natrij-hidrid]]a deprotonira produkt u [[enolat]], koji se eliminiše putem [[E1cB-eliminacijska reakcija|E1cB mehanizma]],<ref>{{cite journal |author1=Nielsen, A. T. |author2=Houlihan., W. J. | title = The Aldol Condensation | journal = Organic Reactions | year = 1968 | volume = 16 | pages = 1–438 | doi = 10.1002/0471264180.or016.01 |isbn=0471264180 }}</ref><ref>{{cite journal |title=The Complete Mechanism of an Aldol Condensation |journal=J. Org. Chem. |volume=81 |issue=13 |pages=5631–5 |pmid=27281298|year=2016 |last1=Perrin |first1=C. L. |last2=Chang |first2=K. L. |doi=10.1021/acs.joc.6b00959 |url=https://escholarship.org/uc/item/4786g54b |url-access=subscription }}</ref> dok [[dehidracija]] u kiselini teče putem mehanizma [[E1-reakcija|E1-reakcije]]. U zavisnosti od prirode željenog produkta, aldolna kondenzacija se može provesti pod dva široka tipa uslova: [[kinetička kontrola|kinetička]] ili [[termodinamička kontrola]].<ref name="Carey and Sundberg PartA">{{cite book | author1 = Carey, Francis A. | author2 = Sundberg, Richard J. | title = Advanced Organic Chemistry Part A: Structure and Mechanisms | publisher = Plenum | edition = 3rd | year = 1993 | location = New York, N.Y. | pages = [https://archive.org/details/advancedorganicc00care/page/458 458] | isbn = 0-306-43440-7 | url = https://archive.org/details/advancedorganicc00care/page/458 }}</ref> I ketoni i aldehidi su pogodni za reakcije aldolne kondenzacije. U primjerima u nastavku koriste se aldehidi. === Aldolna kondenzacija katalizirana bazom === Mehanizam aldolne kondenzacije katalizirane bazom može se vidjeti na slici ispod. [[Datoteka:Base-catalysed aldol condensation.svg|center|600px| Mehanizam za aldolnu kondenzaciju u baznim uslovima, koji se odvija putem enolatnih međuprodukata i eliminacije E1CB.]] Korak 1 počinje kada hidroksidni ion (jaka baza) apstrahuje visoko kiseli proton na α-ugljiku aldehida. Ova deprotonacija uzrokuje pomicanje elektrona iz C-H veze i stvaranje enolata putem procesa sličnog E2. Nukleofilni enolat napada drugu instancu slobodnog aldehida u koraku 2, što rezultira formiranjem nove C-C veze. U koraku 3, negativni naboj se razdvaja apstrakcijom protona iz vode da bi se formirao aldol, čime se regenerira bazni katalizator. U drugom dijelu reakcije, baza apstrahuje drugi preostali proton na α-ugljiku u E1cb-eliminaciji. U sljedećem koraku, reformacija karbonila eliminira hidroksidnu izlaznu grupu, ponovo regenerirajući bazni katalizator i formirajući produkt aldolne kondenzacije (enon). === Kiselinom katalizirana aldolna kondenzacija === Mehanizam za kiselinom kataliziranu aldolnu kondenzaciju može se vidjeti na slici ispod. {| class="wikitable" |- | [[slika:Aldol basisch startAnimGif 1.gif|thumb|300px|Animacija osnovnog katalitskog mehanizma reakcije aldolne kondenzacije]] | [[slika:Aldol sauer startAnimGif 1.gif|thumb|300px|Animacija mehanizma reakcije aldolne kondenzacije katalizirane kiselinom]] |- Animacija, katalizirana bazom::::::::::::::::::::::::::::::::::: Animacija, katalizirana kiselinom |} Korak 1 uključuje aktivaciju prvog karbonila putem protona, što pojačava elektrofilnost njegovog ugljika. Voda djeluje kao baza u koraku 2 kako bi tautomerizirala ovaj aktivirani karbonil u enol, ravnotežu pomjerenu udesno kiselim uvjetima. Ovaj enol je nukleofil, koji napada aktiviranu karbonilnu grupu u drugom molekulu u koraku 3 kako bi se dobio protonirani β-hidroksikarbonil, koji brzo disocira svoj višak protona u koraku 4. U koraku 5, usamljeni par na β-hidroksilnom kisiku zatim prihvata slobodni proton, aktivirajući ga kao izlazeću grupu. Korak 6 pokreće E1 reakciju, u kojoj voda izlazi, formirajući karbokation. Drugi molekul vode dovršava E1 reakciju uklanjanjem α-protona, razdvajanjem karbokationa i formiranjem dvostruke veze. Ovo konačno daje konjugirani enonski proizvod. {| class="wikitable" |- | [[Datoteka:Aldol basech startAnimGif 1.gif| Animacija mehanizma reakcije aldolne kondenzacije katalizirane bazom]] [[slika:Aldol sauer startAnimGif 1.gif| Animacija mehanizma reakcije aldolne kondenzacije katalizirane kiselinom]] |- |} == Ukrštena aldolna kondenzacija == {{glavni|Aldolna reakcija#Kontrola ukrštenog aldolnog reaktanta}} Ukrštena aldolna kondenzacija je rezultat dva različita karbonilna spoja koji sadrže α-vodik (vodike) koji se podvrgavaju aldolnoj kondenzaciji. Obično to dovodi do četiri moguća produkta, jer bilo koji karbonilni spoj može djelovati kao nukleofil, a samokondenzacija je moguća, što čini sintetski beskorisnu smjesu. Međutim, ovaj problem se može izbjeći ako jedan od spojeva ne sadrži α-vodik, što ga čini neenolizabilnim. U aldolnoj kondenzaciji između aldehida i ketona, keton djeluje kao [[nukleofil]], jer njegov karbonilni ugljik ne posjeduje visoki elektrofilni karakter zbog [[Induktivni efekat|+I efekta]] i [[alosternost|sterne prepreke]]. Obično je ukršteni produkt glavni. Bilo kakvi tragovi samoaldolnog produkta iz aldehida mogu se isključiti, tako što se prvo pripremi smjesa odgovarajuće baze i ketona, a zatim se aldehid polako dodaje u navedenu reakcijsku smjesu. Korištenje previše koncentrirane baze moglo bi dovesti do konkurentne [[Cannizzarova reakcija| Cannizzarove reakcije]].<ref>{{cite book|author = Sanyal, S.N.|title = Reactions, Rearrangements and Reagents|publisher = Bharati Bhavan Publishers (P&D)|edition = 4th|year = 2003|location = Daryagunj, New Delhi |pages = 80|isbn = 978-81-7709-605-7}}</ref> ==Primjeri== '''Aldox proces''', koji su razvili [[Royal Dutch Shell]] i [[Exxon]], pretvara [[propen]] i [[sintetski plin]] u [[2-etilheksanol]] putem [[hidroformilacija|hidroformilacije]] do [[butiraldehid]]a, aldolne kondenzacije do [[2-etilheksanal]]a i konačno [[hidrogenacija|hidrogenacije]].<ref>Graduated hydrogenation of aldox aldehydes to alcohols {{Cite patent |country= US|number= US3118954A|url= https://patentimages.storage.googleapis.com/53/b4/a8/65b003d4b30870/US3118954.pdf}}</ref> [[Slika:Aldox_process.svg|alt=Aldoksni proces|center|frameless|635x635px]] [[Pentaeritritol]] se proizvodi u velikim količinama počevši od unakrsne aldolne kondenzacije [[acetaldehid]]a i tri ekvivalenta [[formaldehid]]a, da bi se dobila pentaeritroza, koja se dalje reducira u [[Cannizzarova reakcija|Cannizzarovoj reakciji]].<ref name="Schurink1941">{{OrgSynth |author=Schurink, H. B. J. |title=Pentaerythritol |collvol=1 |collvolpages=425 |year=1925 |prep=CV1P0425 |volume=4 |pages=53 |doi=10.15227/orgsyn.004.0053}}</ref> [[Slika:Pentaerythritol Synthesis.svg| Sinteza pentaeritritola|center]] ==Opseg == Etil 2-metilacetoacetat i kampolenski aldehid reaguju aldolnom kondenzacijom.<ref>{{cite journal | title = (E)-6-(2,2,3-Trimethyl-cyclopent-3-enyl)-hex-4-en-3-one |author1=Badía, C. |author2=Castro, J. M. |author3=Linares-Palomino, P. J. |author4=Salido, S. |author5=Altarejos, J. |author6=Nogueras, M. |author7=Sánchez, A. | journal = Molbank | year = 2004 | volume = 2004 | issue = 1 | pages = M388 | doi = 10.3390/M388 |doi-access=free }}</ref> Sintetski postupak <ref>Etil 2-metilacetoacetat ('''2''') se dodaje u rastvor [[natrij-hidrid]]a u [[dioksan]]u, koji se miješa. Zatim se dodaje kampolenski aldehid ('''1''') i smjesa se zagrijava [[refluks]]om 15 sati. Nakon toga se dodaje 2N [[hlorovodik|hlorovodična kiselina]] i smjesa se ekstrahuje sa [[dietil-eter]]om. Kombinovani organski slojevi se isperu sa 2N [[hlorovodik||hlorovodičnom kiselinom]], zasićenim [[natrij-bikarbonat]]om i [[slana voda|slanom vodom]]. Organska faza se suši preko bezvodnog [[natrij-sulfat]]a i [[rastvarač]] isparava pod smanjenim pritiskom, dajući ostatak koji se pročišćava [[vakuumska destilacija| vakuumskom destilacijom]], dajući '''3''' (58%).</ref> je tipično za ovu vrstu reakcije. U procesu, pored vode, ekvivalent [[etanol]]a i [[ugljik-dioksid]]a gubi se u [[dekarboksilacija| dekarboksilaciji]]. [[Datoteka:Aldehyde aldol condensation example.png|thumb|<center>Aldolna kondenzacija etil 2-metilacetoacetata i kampolenskog aldehida.</center>|center|700x700px]] [[Etil glioksilat]] '''2''' i [[glutakonat]] (dietil-2-metilpent-2-enedioat) '''1''' reaguju na ''izoprentrikarboksilnu kiselinu'' '''3''' ([[izopren]] (2-metilbuta-1,3-dien) skelet) sa [[Alkoksid|natrij-etoksidom]]. Ovaj reakcijski produkt je vrlo nestabilan sa početnim gubitkom [[ugljik-dioksid]]a, a nakon toga slijedi mnogo sekundarnih reakcija. Vjeruje se da je to zbog [[sterno naprezanje| sternog naprezanja]] koje nastaje iz [[metil]] grupe i [[karboksilne kiseline|karboksilne]] grupe u [[dien|''cis''-dienoidnoj]] strukturi.<ref>{{cite journal |author1=Goren, M. B. |author2=Sokoloski, E. A. |author3=Fales, H. M. | title = 2-Methyl-(1''Z'',3''E'')-butadiene-1,3,4-tricarboxylic Acid, "Isoprenetricarboxylic Acid" | journal = Journal of Organic Chemistry | year = 2005 | volume = 70 | issue = 18 | pages = 7429–7431 | doi = 10.1021/jo0507892 | pmid = 16122270 }}</ref> [[Slika:IsoprenetricarboxylicAcid2.png|center|500px| Izopren-trikarboksilna kiselina]] Povremeno, aldolna kondenzacija je zakopana u višestepenoj reakciji ili u [[katalitski ciklus| katalitskom ciklusu]] kao u sljedećem primjeru:<ref>{{cite journal |author1=Varela, J. A. |author2=Gonzalez-Rodriguez, C. |author3=Rubin, S. G. |author4=Castedo, L. |author5=Saa, C. | title = Ru-Catalyzed Cyclization of Terminal Alkynals to Cycloalkenes | journal = Journal of the American Chemical Society | year = 2006 | volume = 128 | issue = 30 | pages = 9576–9577 | doi = 10.1021/ja0610434 | pmid = 16866480 |bibcode=2006JAChS.128.9576V }}</ref> [[Slika:RuCatalyzedCyclizationofTerminalAlkynalstoCycloalkenes.png|center|500px|Ru katalizirana ciklizacija terminalnih alkinala u cikloalkene]] U ovoj reakciji, ''alkinal'' '''1''' pretvara se u [[cikloalken]] '''7''' s [[rutenij]]skim katalizatorom, a stvarna kondenzacija se odvija s međuproduktom '''3''' do '''5'''. Podrška za [[mehanizam reakcije]] zasniva se na [[označavanje izotopa| označavanju izotopa]].{{Efn|[[rutenij]] ski [[katalizator]], [CpRu(CH<sub>3</sub>CN)<sub>3</sub>]PF<sub>6</sub>, ima [[ciklopentadienil]] [[ligand]], tri [[acetonitril]]na [[ligand]]a i [[fosforni halid|fosfor heksafluorid]] [[protivion]]; kiseli proton u [[rastvarač]]u ([[sirćetna kiselina]]) je zamijenjen sa [[deuterij]]em za [[izotopsko označavanje]]. Reakcijski uslovi: 90°C, 24 sata. 80% [[hemijski prinos]]. Prvi korak je formiranje [[kompleks karbena prelaznog metala| kompleksa karbena prelaznog metala]] '''2'''. Sirćetna kiselina se dodaje ovom međuproduktu u [[nukleofilna adicija|nukleofilnoj adiciji]] da bi se formirao enolat '''3''', nakon čega slijedi aldolna kondenzacija do '''5''', u kojoj fazi se molekula [[ugljik-monoksid]]a gubi do '''6'''. Posljednji korak je [[reduktivna eliminacija]] da bi se formirao cikloalken.}} Reakcija između [[menton]]a ((2''S'',5''R'')-2-izopropil-5-metilcikloheksanona) i [[anisaldehid]]a (4-metoksibenzaldehida) je komplikovana zbog [[sterni oklop|sternog oklopa]] ketonske grupe. Ova prepreka se prevazilazi korištenjem jake baze kao što je [[kalij-hidroksid]] i vrlo polarnog rastvarača kao što je [[dimetil-sulfoksid|DMSO]] u reakciji ispod:<ref>{{cite journal | title = Simple and Effective Protocol for Claisen–Schmidt Condensation of Hindered Cyclic Ketones with Aromatic Aldehydes | url = https://archive.org/details/sim_synthesis_2007-07-17_14/page/2124 |author1=Vashchenko, V. |author2=Kutulya, L. |author3=Krivoshey, A. | journal = Synthesis | year = 2007 | volume = 2007 | issue = 14 | pages = 2125–2134 | doi = 10.1055/s-2007-983746 }}</ref> [[Slika:Menthone Claisen-Schmidt.png|center|400px| Claisen-Schmidtova reakcija]] Proizvod se može [[epimerizizacija|epimerizirati]] putem uobičajenog međuprodukta —[[enolat]]a '''A'''— za pretvaranje između originalnih (''S'',''R'') i (''R'',''R'') epimera. (''R'',''R'') produkt je nerastvorljiv u reakcijskom rastvaraču, dok je (''S'',''R'') rastvorljiv. Taloženje (''R'',''R'') produkta pokreće epimerizaciju [[reakcija ravnoteže|reakciju ravnoteže]] da bi se ovo formiralo kao glavni produkt. == Ostale kondenzacijske reakcije == Postoje i druge reakcije karbonilnih spojeva slične aldolnoj kondenzaciji: * Kada je baza amin i [[spoj aktivnog vodika]] je dovoljno aktiviran, reakcija se naziva [[Knoevenagelova kondenzacija]]. * U [[Perkinova reakcija| Perkinovoj reakciji]] aldehid je [[aroma]]tski, a enolat nastaje iz [[anhidrid]]a. * [[Claisen-Schmidtova kondenzacija]] između aldehida ili ketona koji ima α-vodik s aromatskim karbonilnim spojem kojem nedostaje α-vodik. * [[Claisenova kondenzacija]] uključuje dva [[ester]]ska spoja. * [[Dieckmannova kondenzacija]] uključuje dvije esterske grupe u ''istoj molekuli'' i daje ciklički molekul. * U [[Japp-Maitlandova kondenzacija| Japp-Maitlandovoj kondenzaciji]] voda se ne uklanja eliminacijskom reakcijom, već nukleofilnim zamjenom. * [[Robinsonova anulacija]] uključuje α,β-[[Zasićeni i nezasićeni spojevi|nezasićeni]] [[keton]] i [[karbonil]]nu grupu, koje prvo stupaju u [[Michaelova reakcija| Michaelovu reakciju]] prije aldolne kondenzacije. * U [[Guerbetova reakcija| Guerbetovoj reakciji]], aldehid, formiran ''[[in situ]]'' iz alkohola, samokondenzuje se u dimerizirani alkohol. ==Također pogledajte== * [[Auwersova sinteza]] * [[Aldolna adicija]] == Reference == {{Reflist}} == Napomene == {{Notelist}} == Vanjski linkovi == *[https://www.organic-chemistry.org/namedreactions/aldol-condensation.shtm Organic Chemistry Portal] {{Commons category|Aldol condenzation}} {{Organske reakcije}} [[Kategorija:Aldehidi]] [[Kategorija:Ketoni]] [[Kategorija:Biohemija]] 8ynuvt3aw3v94u6yshlwq6n5cw4z2y7 Andromachi Papanikolaou 0 532975 3829819 3824535 2026-04-13T06:45:26Z InternetArchiveBot 118070 Adding 1 book for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829819 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naučnik | ime = Andromachi Papanikolaou | datum_rođenja = 15. august 1890. | mjesto_rođenja = [[Volos]], [[Grčka]] | datum_smrti = {{Datum smrti i godine|1982|10|13|1890|8|15}} | mjesto_smrti = [[Miami]], [[Florida]], [[Sjedinjene Američke Države]] | narodnost = [[Grci|Grkinja]] | polje = laboratorijski rad u [[citopatologija|citopatologiji]] | poznat_po = saradnji u ranim istraživanjima koja su dovela do razvoja [[Papa test]]a | fusnote = U izvorima se pojavljuje i kao ''Mary'' ili ''Mache'' Papanicolaou. }} '''Andromachi Papanikolaou''' ({{jez-el|Ανδρομάχη Παπανικολάου|Andromáhi Papanikoláu}}; rođ. ''Mavrogeni''; [[Volos]], 15. august 1890 – [[Miami]], 13. oktobar 1982) bila je grčka laboratorijska tehničarka i saradnica [[Georgios Papanikolaou|Georgiosa Papanikolaoua]] u ranim istraživanjima iz [[citologija|citologije]] koja su dovela do razvoja [[Papa test]]a.<ref name="Mammas2019">{{cite journal |last1=Mammas |first1=Ioannis N. |last2=Koutsaftiki |first2=Chryssie |last3=Papatheodoropoulou |first3=Alexia |last4=Spandidos |first4=Demetrios A. |title=Mache Papanicolaou (1890–1982), the dedicated companion of the great benefactor: An interview with Dr Julie Kokkori, one of the only living relatives of Dr George N. Papanicolaou |journal=Experimental and Therapeutic Medicine |volume=18 |issue=4 |pages=3248–3251 |year=2019 |doi=10.3892/etm.2019.7951}}</ref><ref name="Chantziantoniou2014">{{cite journal |last=Chantziantoniou |first=Niki |title=Lady Andromache (Mary) Papanicolaou: The Soul of Gynecological Cytopathology |journal=Journal of the American Society of Cytopathology |volume=3 |issue=6 |pages=319–326 |year=2014 |doi=10.1016/j.jasc.2014.07.001}}</ref> == Život == Rođena je u Volosu u [[Tesalija|Tesaliji]].<ref name="Mammas2019" /> Georgiosa Papanikolaoua upoznala je tokom njegovih boravaka u [[Kymi]]ju, a vjenčali su se u [[Atina|Atini]] 1910. godine.<ref name="Mammas2019" /><ref name="Vilos1998">{{cite journal |last=Vilos |first=George A. |title=The history of the Papanicolaou smear and the odyssey of George and Andromache Papanicolaou |url=https://archive.org/details/sim_obstetrics-and-gynecology_1998-03_91_3/page/478 |journal=Obstetrics & Gynecology |volume=91 |issue=3 |pages=479–483 |year=1998 |doi=10.1016/S0029-7844(97)00695-9 |pmid=9491881}}</ref> Zajedno sa suprugom emigrirala je u [[Sjedinjene Američke Države]] 1913. godine. U prvim godinama života u [[New York City|New Yorku]] bračni par radio je različite poslove, nakon čega je Georgios Papanikolaou dobio angažman u bolničkom i akademskom okruženju povezanom s [[Cornell University|Cornellovim]] medicinskim fakultetom.<ref name="Vilos1998" /><ref name="Chantziantoniou2014" /> U izvorima se navodi da je Andromachi Papanikolaou u laboratoriju radila kao neplaćena tehničarka i najbliža saradnica svoga supruga.<ref name="Chantziantoniou2014" /> Nakon njegove smrti 1962. godine ostala je u Miamiju i nastavila podržavati rad Instituta za istraživanje raka Papanicolaou.<ref name="Mammas2019" /> Umrla je 13. oktobra 1982. godine u Miamiju.<ref name="Mammas2019" /><ref>{{cite web |title=Mary's Papanicolaou biography |url=https://www.dr-pap.com/en/?page_id=463 |website=Dr Pap |access-date=6. 4. 2026}}</ref> == Doprinos istraživanju == Andromachi Papanikolaou bila je jedna od ključnih osoba u ranim citološkim istraživanjima koja su omogućila razvoj Papa testa.<ref name="Chantziantoniou2014" /> Pošto Georgios Papanikolaou u početku nije imao neposredan pristup većem broju kliničkih ispitanica, ona je godinama dobrovoljno služila kao eksperimentalna ispitanica kako bi se mogli pratiti ciklični citološki nalazi i razvijati metoda pregleda uzoraka s grlića maternice.<ref name="Chantziantoniou2014" /><ref name="Vilos1998" /> U stručnoj literaturi njen doprinos opisuje se kao važan za praktični razvoj rane [[ginekologija|ginekološke]] [[citopatologija|citopatologije]], iako je historijski dugo bio zasjenjen slavom njenog supruga.<ref name="Chantziantoniou2014" /><ref name="Mammas2019" /> {{DEFAULTSORT:Papanikolaou, Andromachi}} [[Kategorija:Rođeni 1890.]] [[Kategorija:Umrli 1982.]] [[Kategorija:Biografije, Volos]] [[Kategorija:Grčki naučnici]] == Reference == {{Refspisak}} {{Normativna kontrola}} dcmhkp1gbbqfvll9n5zcrd7e2nk0bs5 Ektopijska trudnoća 0 533039 3829789 3828916 2026-04-13T01:19:34Z InternetArchiveBot 118070 Adding 3 books for [[Wikipedia:Provjerljivost]] (20260412sim)) #IABot (v2.0.9.5) ([[User:GreenC bot|GreenC bot]] 3829789 wikitext text/x-wiki {{Infokutija zdravstveno stanje | ime = Ektopijska trudnoća | sinonimi = EP, ekcezija, vanmaternična trudnoća, EUP, tubusna trudnoća (kada je u [[jajovod]]u) | slika = Ectopic pregnancy on laparoscopy.png | opis_slike = [[laparoskopija|Laparoskopski]] pogled, pogled prema dolje na [[maternica|maternicu]] (označeno plavim strelicama). U lijevom [[jajovod]]u nalazi se ektopijska trudnoća i [[hematosalpinks|krvarenje]] (označeno crvenim strelicama). Desni jajovod je normalan. | specijalnost = [[Akušerstvo]] i [[ginekologija]] | simptomi = [[Bol u trbuhu]], [[vaginsko krvarenje]] | komplikacije = | pojava =''[[In utero]]'' | trajanje = | vrste = | uzroci = | rizici = [[Upalna bolest karlice]], [[pušenje duhana]], prethodna operacija jajovoda, historija [[neplodnost]]i, korištenje [[potpomognuta oplodnja|potpomognute oplodnje]] | dijagnoza = Krvne pretrage za [[ljudski horionski gonadotropin]] (hCG), [[ultrazvuk]] | diferencijalna_dijagnoza = [[Pobačaj]], [[torzija jajnika]], [[akutni apendicitis]], ruptura [[cista žutog tijela]] <ref>{{Cite journal | vauthors = Bauman R, Horvat G | title = Management of Ruptured Corpus Luteum With Hemoperitoneum in Early Pregnancy – A Case Report | journal = Acta Clinica Croatica | volume = 57 | issue = 4 | pages = 785–788 | date = December 2018 | pmid = 31168219 | pmc = 6544092 | doi = 10.20471/acc.2018.57.04.24 }}</ref> | prevencija = | liječenje = [[Metotreksat]]om, [[operacija]] | lijek =[[Metotreksat]] | prognoza = Mortalitet 0,2% (razvijeni svijet), 2% (zemlje u razvoju) | frekvencija = ~1,5% trudnoća (razvijeni svijet) | smrtni slučajevi = }} '''Ektopijska trudnoća''' je [[Komplikacije trudnoće|komplikacija trudnoće]] u kojoj se embrij pričvršćuje izvan [[maternica|maternice]]. Ova komplikacija se također naziva '''vanmaternična trudnoća''' (EUP).<ref>{{Cite book |title=Logan's Medical and Scientific Abbreviations |vauthors=Logan CM, Rice MK |publisher=[[J. B. Lippincott & Co.|J. B. Lippincott]] |year=1987 |isbn=0-397-54589-4 |page=183 |type=Hardbound book}}</ref> == Znaci i simptomi == [[Datoteka:Ectopic Pregnancy.png|thumb|upright=1.5|Ectopijska trudnoća ]] Do 10% žena s vanmateričnom trudnoćom nema simptome, a jedna trećina nema nikakve medicinske znakove.<ref name="Kirk_2014" /> U mnogim slučajevima simptomi imaju nisku [[osjetljivost i specifičnost|specifičnost]] i mogu biti slični simptomima drugih [[genitourinarni poremećaj|genitourinarnih]] i [[gastrointestinalni poremećaj|gastrointestinalnih poremećaja]], kao što su [[upala slijepog crijeva]], [[salpingitis]], ruptura [[cista žutog tijela]], [[pobačaj]], torzija jajnika ili [[infekcija urinarnog trakta]].<ref name="Kirk_2014"/> Klinička slika vanmaterične trudnoće javlja se u prosjeku 7,2 sedmice nakon posljednje normalne menstruacije, s rasponom od četiri do osam sedmica. Kasnije prezentacije su češće u zajednicama lišenim modernih dijagnostičkih mogućnosti.<ref>{{Cite journal | vauthors = Hayashi T, Sano K, Konishi I | title = Histopathological Findings of Ectopic Pregnancy in Contraceptive-Wearing Woman | journal = Journal of Clinical Medicine Research | volume = 15 | issue = 7 | pages = 384–389 | date = July 2023 | pmid = 37575351 | pmc = 10416193 | doi = 10.14740/jocmr4924 | issn = 1918-3003 }}</ref> Znakovi i simptomi vanmaternične trudnoće uključuju povećan hCG, [[vaginsko krvarenje]] (u različitim količinama), iznenadni bol u donjem dijelu trbuha, bol u karlici, osjetljiv [[grlić maternice]], masu u adneksima ili osjetljivost adneksa. U nedostatku ultrazvuka ili procjene [[hCG| ljudskog horionskog gonadotropina]], obilno [[vaginsko krvarenje]] može dovesti do pogrešne dijagnoze pobačaja.<ref name="Kirk_2014" /> [[Mučnina]], [[povraćanje]] i [[dijareja]] su rjeđi simptomi vanmaternične trudnoće.<ref name="Kirk_2014"/> Ruptura vanmaternične trudnoće može dovesti do simptoma kao što su [[abdominalna distenzija]], [[osjetljivost (lijekovi)|osjetljivost]], [[peritonizam]] i [[hipovolemijski šok]].<ref name="Kirk_2014" Osoba s rupturom vanmaterične trudnoće može osjećati bol kada leži na ravnoj površini i može preferirati održavanje uspravnog položaja, jer intrapelvični protok krvi može dovesti do oticanja [[trbušna šupljina|trbušne šupljine]] i uzrokovati dodatnu bol.<ref>{{Cite journal | vauthors = Skipworth RJ | title = A new clinical sign in ruptured ectopic pregnancy | journal = Lancet | location = London, England | volume = 378 | issue = 9809 | pages = e27 | date = December 2011 | pmid = 22177516 | doi = 10.1016/s0140-6736(11)61901-6 | s2cid = 333306 | doi-access = free }}</ref> === Komplikacije === [[Datoteka:FluidMorisonsPouchEctop.PNG|thumb|Krv u [[Morrisonova vrećica| Morrisonovoj vrećici]] između jetre i [[bubreg]]a zbog rupture vanmaternične trudnoće]] Najčešća komplikacija je ruptura s unutrašnjim [[krvarenje]]m, što može dovesti do hipovolemijskog šoka. Oštećenje [[jajovod]]a može dovesti do poteškoća sa začećem u budućnosti. Drugi jajovod žene može dovoljno funkcionirati za trudnoću. Nakon uklanjanja jednog oštećenog jajovoda, trudnoća je i dalje moguća u budućnosti. Ako se oba uklone, vantjelesna oplodnja ostaje opcija za žene koje se nadaju trudnoći.<ref>{{Cite web | title = Ectopic pregnancy | url = http://nhp.gov.in/disease/gynaecology-and-obstetrics/ectopic-pregnancy | archive-url = https://web.archive.org/web/20210828072425/https://www.nhp.gov.in/disease/gynaecology-and-obstetrics/ectopic-pregnancy | archive-date = 28 August 2021 | access-date = 4 December 2018 }}</ref><ref>{{Cite book | title = Pediatric clinical advisor: instant diagnosis and treatment | pages = 180–181 | date = 2007 | publisher = Mosby Elsevier | isbn = 978-0-323-03506-4 | edition = 2 }}</ref><ref>{{Cite journal | vauthors = Tenore JL | title = Ectopic pregnancy | url = https://archive.org/details/sim_american-family-physician_2000-02-15_61_4/page/1080 | journal = American Family Physician | volume = 61 | issue = 4 | pages = 1080–1088 | date = February 2000 | pmid = 10706160 }}</ref> == Uzroci == Postoji nekoliko faktora rizika za vanmateričnu trudnoću. Međutim, čak u jednoj trećini <ref name="Farquhar_2005">{{Cite journal | vauthors = Farquhar CM | title = Ectopic pregnancy | journal = Lancet | location = London, England | volume = 366 | issue = 9485 | pages = 583–591 | year = 2005 | pmid = 16099295 | doi = 10.1016/S0140-6736(05)67103-6 | s2cid = 26445888 }}</ref> do jednoj polovini <ref name="Majhi_2007">{{Cite journal | vauthors = Majhi AK, Roy N, Karmakar KS, Banerjee PK | title = Ectopic pregnancy--an analysis of 180 cases | journal = Journal of the Indian Medical Association | volume = 105 | issue = 6 | pages = 308, 310, 312 passim | date = June 2007 | pmid = 18232175 }}</ref> nemogu se identificirati faktori rizika. Faktori rizika uključuju: [[upalna bolest karlice| upalnu bolest karlice]]], [[neplodnost]], upotrebu [[intramaternični uređaj|intrauterusnog uređaja]] (IUD), prethodnu izloženost [[dietilstilbestrol]]u (DES), operaciju [[jajovod]]a, intrauterusnu operaciju (npr. [[dilatacija i kiretaža|D&C]]), [[pušenje]], prethodnu vanmaterničnu trudnoću, [[endometrioza]] i [[podvezivanje jajovoda]].<ref>{{Cite web | title = BestBets: Risk Factors for Ectopic Pregnancy | url = http://www.bestbets.org/bets/bet.php?id=921 | url-status = live | archive-url = https://web.archive.org/web/20081219012137/http://www.bestbets.org/bets/bet.php?id=921 | archive-date = 2008-12-19 }}</ref><ref>{{Cite journal | vauthors = Rana P, Kazmi I, Singh R, Afzal M, Al-Abbasi FA, Aseeri A, Singh R, Khan R, Anwar F | title = Ectopic pregnancy: a review | journal = Archives of Gynecology and Obstetrics | volume = 288 | issue = 4 | pages = 747–757 | date = October 2013 | pmid = 23793551 | doi = 10.1007/s00404-013-2929-2 | s2cid = 42807796 }}</ref> Izgleda da prethodni izazvani [[abortus]] ne povećava rizik.<ref>{{Cite book | chapter = 16 Answering questions about long term outcomes | title = Management of Unintended and Abnormal Pregnancy: Comprehensive Abortion Care | date = 2011 | publisher = John Wiley & Sons | isbn = 978-1-4443-5847-6 | chapter-url = https://books.google.com/books?id=iK7xrRr2p9sC&pg=RA1-PT376 | archive-url = https://web.archive.org/web/20170910181336/https://books.google.com/books?id=iK7xrRr2p9sC&pg=RA1-PT376 | archive-date = 2017-09-10 | url-status = live }}</ref> Spirala ne povećava rizik od vanmaterične trudnoće, ali ako se spirala ugradi, veća je [[vjerovatnoća]] da će [[trudnoća]] biti vanmaterična nego intrauterusna.<ref name="Tubal ectopic pregnancy">{{Cite journal | vauthors = Kumar V, Gupta J | title = Tubal ectopic pregnancy | journal = BMJ Clinical Evidence | volume = 2015 | date = November 2015 | pmid = 26571203 | pmc = 4646159 }}</ref> The risk of ectopic pregnancy after chlamydia infection is low.<ref>{{Cite journal | vauthors = Bakken IJ | title = Chlamydia trachomatis and ectopic pregnancy: recent epidemiological findings | journal = Current Opinion in Infectious Diseases | volume = 21 | issue = 1 | pages = 77–82 | date = February 2008 | pmid = 18192790 | doi = 10.1097/QCO.0b013e3282f3d972 | s2cid = 30584041 }}</ref> Tačan mehanizam kojim hlamidija povećava rizik od vanmaterične trudnoće nije jasan, iako neka istraživanja ukazuju na to da infekcija može uticati na strukturu jajovoda.<ref>{{Cite journal |author5-link=Andrew W. Horne | vauthors = Sivalingam VN, Duncan WC, Kirk E, Shephard LA, Horne AW | title = Diagnosis and management of ectopic pregnancy | journal = The Journal of Family Planning and Reproductive Health Care | volume = 37 | issue = 4 | pages = 231–240 | date = October 2011 | pmid = 21727242 | pmc = 3213855 | doi = 10.1136/jfprhc-2011-0073 }}</ref> {| class="wikitable" |+ Faktori rizika <ref>{{Cite journal | vauthors = Marion LL, Meeks GR | title = Ectopic pregnancy: History, incidence, epidemiology, and risk factors | url = https://archive.org/details/sim_clinical-obstetrics-and-gynecology_2012-06_55_2/page/376 | journal = Clinical Obstetrics and Gynecology | volume = 55 | issue = 2 | pages = 376–386 | date = June 2012 | pmid = 22510618 | doi = 10.1097/GRF.0b013e3182516d7b }}</ref><ref name="Saraswat_2015" /> ! colspan="2" |Relativni faktori rizika |- |Visok |Sterilizacija [[jajovod]]a, spirale, prethodna ektopijska trudnoća, PID (zapaljenska bolest karlice), [[endometrioza]], SIN (''salpingitis isthmica nodosa'') |- |Umjeren |[[Pušenje]], više od jednog nedavnog seksualnog (muškog) partnera, [[neplodnost]] i [[Hlamidija]] |- |Nizak |Ispiranje [[jajovod]]a, dob starija od 35 godina, dob mlađa od 25 godina, GIFT (intranasfilopijski transfer [[gamet]]a) |} === Oštećenje jajovoda === [[Datoteka:EUG 2.png|thumb| Lijeva [[Faopijva tuba]] ([[jajovod]]) s vanmateričnom trudnoćom kod 25-godišnje žene nakon salpingektomije Tubna trudnoća je kada se [[jajna ćelija]] [Implantacija (embriologija)|implantira]] u jajovode. Cilije nalik dlačicama, smještene na unutrašnjoj površini jajovoda, nose oplođenu jajnu ćeliju u maternicu. Cilije jajovoda se ponekad vide u smanjenom broju nakon vanmaterične trudnoće, što dovodi do hipoteze da oštećenje [[cilija]] u jajovodima vjerovatno dovodi do vanmaterične trudnoće.<ref name="Lyons_2006">{{Cite journal | vauthors = Lyons RA, Saridogan E, Djahanbakhch O | title = The reproductive significance of human Fallopian tube cilia | journal = Human Reproduction Update | volume = 12 | issue = 4 | pages = 363–372 | year = 2006 | pmid = 16565155 | doi = 10.1093/humupd/dml012 | doi-access = free }}</ref> Žene koje puše imaju veće šanse za vanmateričnu trudnoću u jajovodima. [[Pušenje]] dovodi do faktora rizika za oštećenje i uništavanje cilija.<ref name="Lyons_2006"/> Kako cilije degeneriraju, vrijeme potrebno da oplođena jajna ćelija stigne do maternice se povećava. Oplođena jajna ćelija, ako ne stigne do maternice na vrijeme, izleći će se iz neadhezivne ''[[zona pellucida]]'' i implantirati se unutar jajovoda, što će uzrokovati vanmateričnu trudnoću.<ref>{{Citation | vauthors = Vadakekut ES, Gnugnoli DM|title=Ectopic Pregnancy |date=2025 |work=StatPearls |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK539860/ |access-date=2025-06-07 |place=Treasure Island (FL) |publisher=StatPearls Publishing |pmid=30969682 }}</ref> Žene sa karličnom upalnom bolešću (PID) imaju visoku učestalost vanmaterične trudnoće.<ref name="Tay_2000">{{Cite journal | vauthors = Tay JI, Moore J, Walker JJ | title = Ectopic pregnancy | journal = The Western Journal of Medicine | volume = 173 | issue = 2 | pages = 131–134 | date = August 2000 | pmid = 10924442 | pmc = 1071024 | doi = 10.1136/ewjm.173.2.131 }}</ref> Ovo je rezultat nakupljanja ožiljnog tkiva u jajovodima, što uzrokuje oštećenje cilija. <ref name="speroff" /> Međutim, ako bi oba jajovoda bila potpuno blokirana, tako da se [[sperma]] i [[jajna ćelija]] fizički ne bi mogli sresti, oplodnja jajne ćelije bi prirodno bila nemoguća i ne bi moglo doći ni do normalne trudnoće ni do vanmaterične trudnoće. Intrauterusne adhezije (IUA) prisutne kod [[Ashermanov sindrom| Ashermanovog sindroma]] mogu uzrokovati vanmateričnu trudnoću grlića maternice ili, ako adhezije djelimično blokiraju pristup jajovodima preko [[ušće jajovoda|ostija]], vanmateričnu trudnoću u [[jajovodi]]ma.<ref name="Schenker">{{Cite journal | vauthors = Schenker JG, Margalioth EJ | title = Intrauterine adhesions: an updated appraisal | journal = Fertility and Sterility | volume = 37 | issue = 5 | pages = 593–610 | date = May 1982 | pmid = 6281085 | doi = 10.1016/S0015-0282(16)46268-0 | doi-access = free }}</ref><ref name="Kyszejko_1987">{{Cite journal | vauthors = Kłyszejko C, Bogucki J, Kłyszejko D, Ilnicki W, Donotek S, Koźma J | title = [Cervical pregnancy in Asherman's syndrome] | journal = Ginekologia Polska | volume = 58 | issue = 1 | pages = 46–48 | date = January 1987 | pmid = 3583040 }}</ref><ref name="Dicker_1985">{{Cite journal | vauthors = Dicker D, Feldberg D, Samuel N, Goldman JA | title = Etiology of cervical pregnancy. Association with abortion, pelvic pathology, IUDs and Asherman's syndrome | journal = The Journal of Reproductive Medicine | volume = 30 | issue = 1 | pages = 25–27 | date = January 1985 | pmid = 4038744 }}</ref> Ashermanov sindrom obično nastaje nakon intrauterusne operacije, najčešće nakon [[Dilacija i kiretaža|D&C]].<ref name="Schenker" /> [[Endometrij]]ska/karlična/genitalna [[tuberkuloza]], još jedan uzrok Ashermanovog sindroma, također može dovesti do ektopijske trudnoće jer infekcija može dovesti do priraslica jajovoda pored intrauterusnih priraslica.<ref name="Bukulmez_1999">{{Cite journal | vauthors = Bukulmez O, Yarali H, Gurgan T | title = Total corporal synechiae due to tuberculosis carry a very poor prognosis following hysteroscopic synechialysis | journal = Human Reproduction | location = Oxford, England | volume = 14 | issue = 8 | pages = 1960–1961 | date = August 1999 | pmid = 10438408 | doi = 10.1093/humrep/14.8.1960 | doi-access = free }}</ref> Podvezivanje jajovoda može predisponirati na vanmateričnu trudnoću. Poništavanje sterilizacije jajovoda ([[okretanje jajovoda]]) nosi rizik od vanmaterične trudnoće. Ovaj rizik je veći ako su korištene destruktivnije metode podvezivanja jajovoda (kauterizacija jajovoda, djelomično uklanjanje jajovoda) nego manje destruktivne metode (podvezivanje jajovoda). Anamneza trudnoće u jajovodima povećava rizik od budućih pojava na oko 10%.<ref name="speroff" /> Ovaj rizik se ne smanjuje uklanjanjem zahvaćenog jajovoda, čak i ako drugi jajovod izgleda normalno. Najbolja metoda za dijagnosticiranje ovoga je rani [[ultrazvuk]].<ref>{{EMedicine|article|2041923|Ectopic Pregnancy}}</ref> === Endometrioza === {{Glavni|Endometrioza}} [[Endometrioza]] je bolest u kojoj ćelije slične onima u [[endometrij]]u, tkivu koje prekriva unutrašnjost maternice, rastu izvan maternice. Embrion koji se pričvršćuje za takve lezije dovodi do vanmaterične trudnoće. Rezultati 30-godišnje studije reproduktivnih i trudničkih ishoda, u kojoj je učestvovalo preko 14.000 žena u reproduktivnoj dobi, predstavljeni su na godišnjem kongresu [[Evropsko društvo za ljudsku reprodukciju i embriologiju| Evropskog društva za ljudsku reprodukciju i embriologiju]] (ESHRE) 2015. <ref name="Saraswat_2015">{{Cite web | vauthors = Saraswat L | title = ESHRE2015: Endometriosis associated with a greater risk of complications in pregnancy | date = 2015 | url = https://endometriosis.org/news/congress-highlights/eshre2015-endometriosis-associated-with-a-greater-risk-of-complications-in-pregnancy/#:~:text=After%20adjustments%20for%20age%20and%20previous%20pregnancy%2C%20results,three%20times%20higher%20for%20ectopic%20pregnancy%20%28OR%202.7%29 | access-date = 14 February 2024 | website = endometriosis.org | publisher = European Society of Human Reproduction and Embryology }}</ref> Oko 39% učesnica studijske grupe imalo je hirurški potvrđenu endometriozu. U poređenju sa svojim vršnjacima, podgrupa sa endometriozom imala je 76% veći rizik od pobačaja i 270% veći rizik od vanmaterične trudnoće. Veći rizik od endometrioze pripisan je povećanoj upali karlice i strukturnim i funkcionalnim promjenama u sluznici maternice.<ref>{{Citation | vauthors = Tsamantioti ES, Mahdy H |title=Endometriosis |date=2025 |work=StatPearls |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK567777/ |access-date=2025-06-07 |place=Treasure Island (FL) |publisher=StatPearls Publishing |pmid=33620854 }}</ref> === Ostalo === Iako su neka istraživanja pokazala da pacijentice mogu biti izložene većem riziku od vanmaterične trudnoće s godinama, smatra se da je dob varijabla koja bi mogla djelovati kao surogat za druge faktore rizika. Neki smatraju da vaginsko ispiranje povećava vanmaterične trudnoće.<ref name="speroff" /> Žene izložene [[dietilstilbestrol|DES]] ''[[in utero]]'' (također poznate kao "DES kćeri") također imaju povećan rizik od vanmaterične trudnoće.<ref name="Schrager2004">{{Cite journal | vauthors = Schrager S, Potter BE | title = Diethylstilbestrol exposure | journal = American Family Physician | volume = 69 | issue = 10 | pages = 2395–2400 | date = May 2004 | pmid = 15168959 | url = http://www.aafp.org/afp/2004/0515/p2395.html | url-status = live | archive-url = https://web.archive.org/web/20150402101957/http://www.aafp.org/afp/2004/0515/p2395.html | archive-date = 2015-04-02 }}</ref> Međutim, DES se ne koristi od 1971. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.<ref name="Schrager2004" /> Također je sugerirano da patološko stvaranje [[dušik-oksid]]a kroz povećanu proizvodnju [[iNOS]] može smanjiti otkucaje [[jajovod|cilijskih]] mišića i kontrakcije glatkih mišića te tako uticati na transport embrija, što posljedično može rezultirati vanmateričnom trudnoćom.<ref>{{Cite journal | vauthors = Al-Azemi M, Refaat B, Amer S, Ola B, Chapman N, Ledger W | title = The expression of inducible nitric oxide synthase in the human fallopian tube during the menstrual cycle and in ectopic pregnancy | journal = Fertility and Sterility | volume = 94 | issue = 3 | pages = 833–840 | date = August 2010 | pmid = 19482272 | doi = 10.1016/j.fertnstert.2009.04.020 }}</ref> Nizak socioekonomski status također može biti faktor rizika za vanmateričnu trudnoću.<ref name="Yuk_2013">{{Cite journal | vauthors = Yuk JS, Kim YJ, Hur JY, Shin JH | title = Association between socioeconomic status and ectopic pregnancy rate in the Republic of Korea | journal = International Journal of Gynaecology and Obstetrics| volume = 122 | issue = 2 | pages = 104–107 | date = August 2013 | pmid = 23726169 | doi = 10.1016/j.ijgo.2013.03.015 | s2cid = 25547683 }}</ref> == Dijagnoza == Ektopičnu trudnoću treba smatrati uzrokom bolova u trbuhu ili vaginalnog krvarenja kod svih koji imaju pozitivan [[test na trudnoću]]. Primarni cilj dijagnostičkih postupaka kod moguće ektopične trudnoće je [[trijaža]] prema riziku, a ne utvrđivanje lokacije trudnoće.<ref name="Kirk_2014" /> === Transvaginaki ultrazvuk === [[Ultrazvuk]] koji prikazuje [[gestacijska vrećica| gestacijsku vrećicu]] sa [[srce]]m [[fetus]]a u jajovodu ima vrlo visoku specifičnost za ektopiksku trudnoću. Uključuje dugi, tanki transduktor, prekriven provodnim gelom i plastičnom/[[lateks]]snom ovojnicom i umetnut u [[vagina|vaginu]].<ref>{{Cite web | title = Pelvic Ultrasound | date = 8 August 2021 | url = https://www.hopkinsmedicine.org/health/treatment-tests-and-therapies/pelvic-ultrasound | access-date = 2022-04-26 | website = www.hopkinsmedicine.org | language = en }}</ref> [[Transvaginska ultrasonografija]] ima osjetljivost od najmanje 90% za vanmateričnu trudnoću.<ref name="Kirk_2014"/> Dijagnostički ultrazvučni nalaz kod vanmaterične trudnoće je adneksna masa koja se kreće odvojeno od jajnika. U oko 60% slučajeva, to je nehomogena ili necistasta adneksna masa, ponekad poznata kao "znak mrlje". Obično je sfernog oblika, ali se u slučaju [[hematosalpinks]]a može vidjeti tubulni izgled. Procijenjeno je da ovaj znak ima osjetljivost od 84% i specifičnost od 99% u dijagnosticiranju vanmaterične trudnoće.<ref name="Kirk_2014"/> U studiji koja je procjenjivala ove vrijednosti, znak mrlje imao je [[Pozitivna i negativna prediktivna vrijednost|pozitivnu prediktivnu vrijednost]] od 96% i [[Pozitivne i negativne prediktivne vrijednosti|negativnu prediktivnu vrijednost]] od 95%.<ref name="Kirk_2014"/> Vizualizacija prazne vanmaterične gestacijske vrećice ponekad se naziva "znak peciva" i prisutna je u oko 20% slučajeva.<ref name="Kirk_2014"/> U još 20% slučajeva postoji vizualizacija gestacijske vrećice koja sadrži žumančanu vrećicu ili embrion.<ref name="Kirk_2014"/> Vanmaterične trudnoće kod kojih postoji vizualizacija srčane aktivnosti ponekad se nazivaju "održivim vanmateričnim trudnoćama".<ref name="Kirk_2014" /> <gallery mode="packed"> Slika:Schematic figure of vaginal ultrasonography in ectopic pregnancy.svg|[[ Transvaginska ultrasonografija]] vanmaternične trudnoće, koji prikazuje vidno polje na sljedećoj slici Slika:Blob sign of ectopic pregnancy.png| "Znak mrlje", koji se sastoji od vanmaterične trudnoće. Jajnik se od nje razlikuje po tome što ima folikule, od kojih je jedan vidljiv na polju. Ova pacijentica je imala [[intrauterusni uložak s progestagenom|intrauterusni uložak (IUD) s progestagenom]], čiji je presjek vidljiv na polju, ostavljajući ultrazvučnu sjenu distalno od njega. Slika:Ectopicleftmass.PNG| Ultrazvučna slika koja prikazuje vanmateričnu trudnoću gdje su formirani [[gestacijska vrećica]] i [[fetus]] </gallery> [[Slika:UOTW 61 - Ultrasound of the Week 1.jpg|thumb| [[Trudnoća]] koja nije u maternici <ref>{{Cite web | title = UOTW#61 - Ultrasound of the Week | date = 14 October 2015 | url = https://www.ultrasoundoftheweek.com/uotw-61/ | url-status = live | archive-url = https://web.archive.org/web/20170509152013/https://www.ultrasoundoftheweek.com/uotw-61/ | archive-date = 9 May 2017 | website = Ultrasound of the Week }}</ref>]] Kombinacija pozitivnog testa na trudnoću i prisustva onoga što izgleda kao normalna intrauterina trudnoća ne isključuje vanmateričnu trudnoću, budući da može postojati ili heterotopična trudnoća ili "{{vidljivo sidro|pseudosac}}", što je nakupina unutar endometrijske šupljine koja se može vidjeti kod do 20% žena.<ref name="Kirk_2014" /> Mala količina anehogene tekućine bez [[Ehogenost|anehogene]] tekućine u rekto-materinoj vrećici]] se obično nalazi i kod intrauterinih i kod vanmateričnih trudnoća.<ref name="Kirk_2014" /> Prisustvo ehogene tekućine se procjenjuje na između 28 i 56% žena s vanmateričnom trudnoćom i snažno ukazuje na prisustvo hemoperitoneuma].<ref name="Kirk_2014" /> Međutim, ne mora nužno biti rezultat rupture jajovoda, već je obično rezultat curenja iz distalnog dijela jajovoda otvor]].<ref name="Kirk_2014" /> Kao opće pravilo, nalaz slobodne tekućine je značajan ako dospije do [[Fundus (maternica)|fundus]] ili je prisutna u [[veziko-materinoj vrećici]].<ref name="Kirk_2014" /> Dodatni marker ozbiljnog intraabdominalnog krvarenja je prisustvo tekućine u [[Hepatorenalno udubljenje subhepatičnog prostora|hepatorenalnom udubljenju subhepatičnog prostora]].<ref name="Kirk_2014" /> Od 2014,, [[Doppler ultrasonografija]] se ne smatra značajno doprinosećim dijagnozi vanmaterične trudnoće.<ref name="Kirk_2014" /> Uobičajena pogrešna dijagnoza normalne intrauterusne trudnoće je kada se trudnoća implantira lateralno u [[lučno oblikovana maternica| lučno oblikovanu maternicu]], što se potencijalno može pogrešno dijagnosticirati kao [[intersticijska trudnoća]].<ref name="Kirk_2014"/> === Ultrazvuk i β-hCG === [[Datoteka:Algorithm in pregnancy of unknown location.svg|thumb|upright=1.5|[[Medicinski algoritam|Algoritam]] liječenja trudnoće nepoznate lokacije, tj. pozitivnog testa na trudnoću, ali trudnoća nije pronađena na [[transvaginska ultrasonografija|transvaginskom ultrazvuku]].<ref name="Kirk_2014"/> Ako je serumski hCG u 0 sati veći od 1000 IU/L i nema anamneze koja ukazuje na potpuni pobačaj, ultrazvuk treba ponoviti što je prije moguće.<ref name="Kirk_2014"/>]] U slučajevima kada se na ultrazvuku ne vidi intrauterzna trudnoća (IUP), mjerenje nivoa [[ljudski horionski gonadotropin|β-ljudskog horionskog gonadotropina]] (β-hCG) može pomoći u dijagnozi. Razlog tome je što nizak nivo β-hCG može ukazivati na to da je trudnoća intrauterusna, ali ipak premala da bi bila vidljiva na ultrazvuku. Dok neki ljekari smatraju da je prag gdje bi intrauterusna trudnoća trebala biti vidljiva na transvaginskom ultrazvuku oko 1500 mIU/mL β-hCG-a, pregled u JAMA Rational Clinical Examination Series pokazao je da ne postoji jedinstveni prag za β-ljudski horionski gonadotropin koji potvrđuje ektopijsku trudnoću. Umjesto toga, najbolji test za trudnicu je transvaginalni ultrazvuk visoke rezolucije. Prisustvo adneksne mase u odsustvu intrauterusne trudnoće na transvaginskom ultrazvuku povećava vjerovatnoću ektopijske trudnoće 100 puta (LR+ 111). Kada na transvaginskom ultrazvuku nema abnormalnosti adneksa, [[vjerovatnoća]] vanmaternične trudnoće se smanjuje (LR- 0,12). Prazna maternica s nivoima višim od 1500 mIU/mL može biti dokaz ektopijske trudnoće, ali može biti i u skladu s intrauterusnom trudnoćom, koja je premala da bi se vidjela na ultrazvuku. Ako je dijagnoza nesigurna, možda će biti potrebno pričekati nekoliko dana i ponoviti krvne pretrage. To se može učiniti mjerenjem nivoa β-hCG otprilike 48 sati kasnije i ponavljanjem ultrazvuka. Omjeri serumskog hCG-a i modeli [[logistička regresija|logističke regresije]] čine se boljim od apsolutnog pojedinačnog nivoa serumskog hCG-a.<ref>{{Cite journal | vauthors = van Mello NM, Mol F, Opmeer BC, Ankum WM, Barnhart K, Coomarasamy A, Mol BW, van der Veen F, Hajenius PJ | title = Diagnostic value of serum hCG on the outcome of pregnancy of unknown location: a systematic review and meta-analysis | journal = Human Reproduction Update | volume = 18 | issue = 6 | pages = 603–617 | year = 2012 | pmid = 22956411 | doi = 10.1093/humupd/dms035 | doi-access = free }}</ref> Ako β-hCG padne pri ponovljenom pregledu, to snažno ukazuje na spontani pobačaj ili rupturu. Pad serumskog hCG-a tokom 48 sati može se izmjeriti kao hCG omjer, koji se izračunava kao:<ref name="Kirk_2014"/> <math>hCG~omjer = \frac{hCG~at~48h}{hCG~at~0h}<math> HCG omjer od 0,87 – smanjenje hCG-a od 13% tokom 48 sati – ima osjetljivost od 93% i specifičnost od 97% za predviđanje neuspješne [[#Trudnoća nepoznate lokacije|trudnoće nepoznate lokacije]] (PUL).<ref name="Kirk_2014"/> Većina slučajeva vanmaternične trudnoće imat će serijske serumske nivoe hCG-a koji se povećavaju sporije nego što bi se očekivalo s IUP-om (poznato kao suboptimalni porast) ili se smanjuju sporije nego što bi se očekivalo s neuspješnom PUL-om. Međutim, do 20% slučajeva vanmaterične trudnoće ima vrijeme udvostručenja serumskog hCG-a slično onome kod IUP-a, a oko 10% slučajeva EP-a ima hCG obrasce slične neuspjeloj PUL-u.<ref name="Kirk_2014"/> === Ostale metode === ==== Direktan pregled ==== [[Laparoskopija]] ili laparotomija također se mogu izvesti kako bi se vizualno potvrdila vanmaterična trudnoća. Ovo je uglavnom rezervirano za žene koje se javljaju sa znacima [[akutni abdomen| akutnog abdomena]] i [[hipovolemijski šok| hipovolemijskog šoka]].<ref name="Kirk_2014"/> Često je, ako je došlo do pobačaja ili rupture jajovoda, teško pronaći tkivo trudnoće. Laparoskopija u vrlo ranoj vanmateričnoj trudnoći rijetko pokazuje jajovod normalnog izgleda.<ref>{{cite journal | vauthors = Soriano D, Yefet Y, Oelsner G, Goldenberg M, Mashiach S, Seidman DS | title = Operative laparoscopy for management of ectopic pregnancy in patients with hypovolemic shock | journal = The Journal of the American Association of Gynecologic Laparoscopists | volume = 4 | issue = 3 | pages = 363–367 | date = May 1997 | pmid = 9154787 | doi = 10.1016/s1074-3804(05)80229-4 }}</ref> ==== Kuldocenteza ==== [[Kuldocenteza]], u kojoj se tekućina uzima iz prostora koji razdvaja [[vagina|vaginu]] i [[rektum]], rjeđe se izvodi test koji se može koristiti za traženje unutrašnjeg krvarenja. U ovom testu, igla se ubacuje u prostor na samom vrhu vagine, iza maternice i ispred rektuma. Bilo koja [[krv]] ili tekućina koja se pronađe mogla je poticati iz rupture vanmaterične trudnoće.<ref>{{Citation | vauthors = Lafans K, Kok SJ |title=Culdocentesis |date=2025 |work=StatPearls |url=https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK564360/ |access-date=2025-06-07 |place=Treasure Island (FL) |publisher=StatPearls Publishing |pmid=33232030 }}</ref> ==== Nivoi progesterona ==== Nivoi progesterona manji od 20 nmol/L imaju visoku [[prediktivnu vrijednost]] za neuspješne trudnoće, dok nivoi preko 25 nmol/L vjerovatno predviđaju održive trudnoće, a nivoi preko 60 nmol/L su u velikoj mjeri takvi. Ovo može pomoći u identifikaciji neuspješnih PUL-ova koji imaju nizak rizik i stoga zahtijevaju manje praćenja.<ref name="Kirk_2014" /> [[Inhibin A]] također može biti koristan za predviđanje spontanog povlačenja PUL-a, ali nije toliko učinkovit kao progesteron za ovu svrhu.<ref name="Kirk_2014" /> ==== Matematički modeli ==== Postoje različiti matematički modeli, kao što su modeli logističke regresije i Bayesove mreže, za predviđanje ishoda PUL-a na osnovu više parametara.<ref name="Kirk_2014" /> Matematički modeli također imaju za cilj identifikaciju PUL-ova koji su ''niskog rizika'', odnosno neuspješnih PUL-ova i IUP-ova.<ref name="Kirk_2014"/> ==== Dilatacija i kiretaža ==== [[Dilacija i kiretaža]] (D&C) se ponekad koristi za dijagnosticiranje lokacije trudnoće kako bi se razlikovao EP od neodrživog IUP-a u situacijama kada se može isključiti održivi IUP vani. Specifične indikacije za ovaj postupak uključuju bilo koje od sljedećeg:<ref name="Kirk_2014"/> * Nema vidljivog IUP-a na transvaginskom ultrazvuku sa serumskim hCG-om većim od 2000 mIU/mL. * Abnormalan porast nivoa hCG-a. Porast od 35% tokom 48 sati se predlaže kao minimalni porast u skladu sa održivom intrauterusnom trudnoćom. * Abnormalan pad nivoa hCG-a, definisan kao pad manji od 20% u dva dana. === Klasifikacija === ==== Jajovodna trudnoća==== Velika većina vanmateričnih trudnoća implantira se u jajovod. Trudnoće mogu rasti u fimbijnom kraju (5% svih vanmateričnih trudnoća), ampularnom dijelu (80%), istmusu (12%), te kornualnom i intersticijskom dijelu jajovoda (2%).<ref name="speroff">{{Cite book | vauthors = Speroff L, Glass RH, Kase NG | title = Clinical Gynecological Endocrinology and Infertility, 6th Ed. | pages = 1149ff | year = 1999 | publisher = Lippincott Williams & Wilkins (1999) | isbn = 978-0-683-30379-7 }}</ref> Mortalitet tubne trudnoće na istmusu ili unutar maternice (intersticijska trudnoća) je veći, jer postoji povećana vaskularizacija koja može rezultirati većom vjerovatnoćom iznenadnog velikog unutrašnjeg krvarenja. Pregled objavljen 2010. godine podržava hipotezu da je tubna ektopijska trudnoća uzrokovana kombinacijom zadržavanja embriona unutar jajovoda, zbog poremećenog transporta embriona i jajovoda i promjena u okruženju jajovoda koje omogućavaju ranu implantaciju.<ref>{{Cite journal | vauthors = Shaw JL, Dey SK, Critchley HO, Horne AW | title = Current knowledge of the aetiology of human tubal ectopic pregnancy | journal = Human Reproduction Update | volume = 16 | issue = 4 | pages = 432–444 | date = January 2010 | pmid = 20071358 | pmc = 2880914 | doi = 10.1093/humupd/dmp057 }}</ref> ==== Vantubna vanmaterična trudnoća ==== Dva posto vanmateričnih trudnoća javlja se u [[jajnik]]u, [[grlić maternice|grliću maternice]] ili su intraabdominalne. Transvaginski ultrazvučni pregled obično može otkriti [[cerviksna trudnoća|cerviksnu trudnoću]]. [[Trudnoća na jajnicima]] se razlikuje od trudnoće u jajovodima prema [[Spiegelbergovi kriteriji| Spiegelbergovim kriterijima]].<ref>{{WhoNamedIt|synd|2274|Spiegelberg's criteria}}</ref> Iako fetus vanmaterične trudnoće obično nije održiv, vrlo rijetko su rođene žive bebe iz vanmaterične trudnoće nakon abdominalne trudnoće ili nakon [[carski rez|carskog reza]]. ]U prvoj situaciji, [[posteljica]] se nalazi na intraabdominalnim organima ili [[peritoneum]]u i ima dovoljnu opskrbu krvlju. To je obično crijevo ili mezenterij, ali opisana su i druga mjesta, poput bubrega, jetre ili jetrene arterije, pa čak i aorte. Povremeno je opisana podrška gotovo održivoj vijabilnosti, ali čak i u zemljama trećeg svijeta dijagnoza se najčešće postavlja u 16. do 20. sedmici trudnoće. Takav fetus bi se morao roditi laparotomijom. Majčinski morbiditet i mortalitet od vanmaterične trudnoće su visoki, jer pokušaji uklanjanja posteljice iz [[organ]]a za koje je pričvršćena obično dovode do nekontroliranog krvarenja iz mjesta pričvršćivanja. Ako je organ za koji je posteljica pričvršćena uklonjiv, poput dijela crijeva, tada posteljicu treba ukloniti zajedno s tim organom. Ovo je toliko rijetka pojava da pravi podaci nisu dostupni i mora se oslanjati na anegdotske izvještaje.<ref>{{Cite news | title = 'Special' baby grew outside womb | date = 2005-08-30 | url = https://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/england/beds/bucks/herts/4197194.stm | url-status = live | archive-url = https://web.archive.org/web/20070212010650/http://news.bbc.co.uk/1/hi/england/beds/bucks/herts/4197194.stm | archive-date = 2007-02-12 | access-date = 2006-07-14 | work = BBC News }}</ref><ref>{{Cite news | title = Bowel baby born safely | date = 2005-03-09 | url = https://news.bbc.co.uk/2/hi/health/671390.stm | url-status = live | archive-url = https://web.archive.org/web/20070211233539/http://news.bbc.co.uk/2/hi/health/671390.stm | archive-date = 2007-02-11 | access-date = 2006-11-10 | work = BBC News }}</ref><ref name="Zhang_2008a">{{Cite journal | vauthors = Zhang J, Li F, Sheng Q | title = Full-term abdominal pregnancy: a case report and review of the literature | journal = Gynecologic and Obstetric Investigation | volume = 65 | issue = 2 | pages = 139–141 | year = 2008 | pmid = 17957101 | doi = 10.1159/000110015 | s2cid = 35923100 }}</ref> Međutim, velika većina abdominalnih trudnoća zahtijeva intervenciju mnogo prije [[ostvaranje fetusne održivosti| ostvaranja fetusne održivosti]] zbog rizika od krvarenja. S porastom broja carskih rezova koji se izvode širom svijeta,<ref>{{cite journal | title = Rates of cesarean delivery--United States, 1993 | journal = MMWR. Morbidity and Mortality Weekly Report | volume = 44 | issue = 15 | pages = 303–307 | date = 21 April 1995 | pmid = 7708041 | url = http://www.cdc.gov/mmwr/preview/mmwrhtml/00036845.htm }}</ref><ref>{{Cite journal | vauthors = Betrán AP, Ye J, Moller AB, Zhang J, Gülmezoglu AM, Torloni MR | title = The Increasing Trend in Caesarean Section Rates: Global, Regional and National Estimates: 1990-2014 | journal = PLOS ONE | volume = 11 | issue = 2 | date = 2016-02-05 | pmid = 26849801 | pmc = 4743929 | doi = 10.1371/journal.pone.0148343 | bibcode = 2016PLoSO..1148343B | doi-access = free }}</ref> Ektopijske trudnoće (ECT) uzrokovane [[carski rez|carskim rezom]] su rijetke, ali postaju sve češće. Učestalost ECT-a nije dobro poznata; međutim, postoje procjene zasnovane na različitim populacijama od 1:1800 do 1:2216.<ref>{{Cite journal | vauthors = Jurkovic D, Hillaby K, Woelfer B, Lawrence A, Salim R, Elson CJ | title = First-trimester diagnosis and management of pregnancies implanted into the lower uterine segment Cesarean section scar | journal = Ultrasound in Obstetrics & Gynecology| volume = 21 | issue = 3 | pages = 220–227 | date = March 2003 | pmid = 12666214 | doi = 10.1002/uog.56 | s2cid = 27272542 | doi-access = free }}</ref><ref name="Cesarean scar pregnancy: issues in">{{Cite journal | vauthors = Seow KM, Huang LW, Lin YH, Lin MY, Tsai YL, Hwang JL | title = Cesarean scar pregnancy: issues in management | journal = Ultrasound in Obstetrics & Gynecology| volume = 23 | issue = 3 | pages = 247–253 | date = March 2004 | pmid = 15027012 | doi = 10.1002/uog.974 | s2cid = 36067188 | doi-access = free }}</ref> CSP-ovi se karakteriziraju abnormalnom implantacijom u ožiljku od prethodnog carskog reza,<ref name="Luis_Izquierdo_2019">{{Cite journal | vauthors = Luis Izquierdo MD, Mariam Savabi MD | title = How to diagnose and treat cesarean scar pregnancy | journal = Contemporary Ob/Gyn Journal | volume = 64 | issue = 8 | date = 16 August 2019 | url = https://www.contemporaryobgyn.net/view/how-diagnose-and-treat-cesarean-scar-pregnancy | series = Vol 64 No 08 | access-date = 2020-08-11 }}</ref> i ako se dozvoli da se nastavi, može uzrokovati ozbiljne komplikacije poput rupture maternice i krvarenja.<ref>{{Cite journal | vauthors = Rotas MA, Haberman S, Levgur M | title = Cesarean scar ectopic pregnancies: etiology, diagnosis, and management | journal = Obstetrics and Gynecology | volume = 107 | issue = 6 | pages = 1373–1381 | date = June 2006 | pmid = 16738166 | doi = 10.1097/01.AOG.0000218690.24494.ce | s2cid = 39198754 }}</ref><ref name="Ash_2007">{{Cite journal | vauthors = Ash A, Smith A, Maxwell D | title = Caesarean scar pregnancy | journal = BJOG: An International Journal of Obstetrics and Gynaecology | volume = 114 | issue = 3 | pages = 253–263 | date = March 2007 | pmid = 17313383 | doi = 10.1111/j.1471-0528.2006.01237.x | s2cid = 34003037 | doi-access = free }}</ref> Dijagnoza CSP-a postavlja se ultrazvukom, a primjećuju se četiri karakteristike: * (1) Prazna materična šupljina sa svijetlom hiperehogenom endometrijalnom prugom * (2) Prazan cervikalni kanal *(3) Intrauterusna masa u prednjem dijelu materničnog istmusa i *(4) Odsustvo prednjeg mišićnog sloja maternice i/ili odsustvo ili stanjivanje između mokraćne bešike i gestacijske vrećice, veličine manje od 5 mm.<ref name="Luis_Izquierdo_2019" /><ref>{{Cite book | title = Williams obstetrics | location = New York | publisher = McGraw-Hill Education | date = 12 April 2018 | isbn = 978-1-259-64432-0 | veditors = Hoffman BL, Casey BM, Spong CY, Cunningham FG, Dashe JS, Leveno KJ, Bloom SL | edition = 25th | oclc = 986236927 }}</ref><ref>{{Cite journal | vauthors = Weimin W, Wenqing L | title = Effect of early pregnancy on a previous lower segment cesarean section scar | journal = International Journal of Gynaecology and Obstetrics| volume = 77 | issue = 3 | pages = 201–207 | date = June 2002 | pmid = 12065130 | doi = 10.1016/S0020-7292(02)00018-8 | s2cid = 28083933 }}</ref> S obzirom na rijetkost dijagnoze, mogućnosti liječenja obično su opisane u izvještajima o slučajevima i serijama slučajeva, u rasponu od medicinskih tretmana s [[metotreksat]]om ili [[kalij-hlorid|KCl]].<ref>{{Cite journal | vauthors = Godin PA, Bassil S, Donnez J | title = An ectopic pregnancy developing in a previous caesarian section scar | journal = Fertility and Sterility | volume = 67 | issue = 2 | pages = 398–400 | date = February 1997 | pmid = 9022622 | doi = 10.1016/S0015-0282(97)81930-9 | doi-access = free }}</ref> do hirurškog zahvata sa dilatacijom i kiretažom,<ref>{{Cite journal | vauthors = Shu SR, Luo X, Wang ZX, Yao YH | title = Cesarean scar pregnancy treated by curettage and aspiration guided by laparoscopy | journal = Therapeutics and Clinical Risk Management | volume = 11 | pages = 1139–1141 | date = 2015-08-01 | pmid = 26345396 | pmc = 4529265 | doi = 10.2147/TCRM.S86083 | doi-access = free }}</ref> resekcija klina maternice,<ref>{{cite journal | vauthors = Liao CY, Tse J, Sung SY, Chen SH, Tsui WH | title = Cornual wedge resection for interstitial pregnancy and postoperative outcome | journal = The Australian & New Zealand Journal of Obstetrics & Gynaecology | volume = 57 | issue = 3 | pages = 342–345 | date = June 2017 | pmid = 27456318 | doi = 10.1111/ajo.12497 }}</ref> ili histerektomija.<ref name="Ash_2007"/> Opisana je i tehnika dvostrukog balonskog katetera,<ref>{{Cite journal | vauthors = Monteagudo A, Calì G, Rebarber A, Cordoba M, Fox NS, Bornstein E, Dar P, Johnson A, Rebolos M, Timor-Tritsch IE | title = Minimally Invasive Treatment of Cesarean Scar and Cervical Pregnancies Using a Cervical Ripening Double Balloon Catheter: Expanding the Clinical Series | journal = Journal of Ultrasound in Medicine| volume = 38 | issue = 3 | pages = 785–793 | date = March 2019 | pmid = 30099757 | doi = 10.1002/jum.14736 | s2cid = 51966025 }}</ref> što omogućava očuvanje maternice. Rizik od ponovne pojave CSP-a nije poznat, te se preporučuje rani ultrazvuk u sljedećoj trudnoći.<ref name="Luis_Izquierdo_2019" /> ==== Heterotopijska trudnoća ==== {{glavni|Heterotopijska trudnoća}} U rijetkim slučajevima vanmaterične trudnoće, mogu postojati dvije oplođene jajne ćelije, jedna izvan maternice, a druga unutra. Ovo se naziva [[heterotopijska trudnoća]]. Često se intrauterusna trudnoća otkrije kasnije od vanmaterične, uglavnom zbog bolne i hitne prirode vanmateričnih trudnoća. Budući da se vanmaterične trudnoće obično otkrivaju i uklanjaju vrlo rano u trudnoći, ultrazvuk možda neće pronaći dodatnu trudnoću unutar maternice. Kada nivoi hCG-a nastave rasti nakon uklanjanja vanmaterične trudnoće, postoji mogućnost da je trudnoća unutar maternice i dalje održiva. Ovo se obično otkriva ultrazvukom.<ref>{{Cite journal | vauthors = Hassani KI, Bouazzaoui AE, Khatouf M, Mazaz K | title = Heterotopic pregnancy: A diagnosis we should suspect more often | journal = Journal of Emergencies, Trauma, and Shock | volume = 3 | issue = 3 | page = 304 | date = July 2010 | pmid = 20930992 | pmc = 2938513 | doi = 10.4103/0974-2700.66563 | doi-access = free | issn = 0974-519X }}</ref> Iako rijetke, heterotopijske trudnoće postaju sve češće, vjerovatno zbog povećane upotrebe IVF-a. Stopa preživljavanja fetusa u maternici heterotopne trudnoće je oko 70%.<ref>{{Cite journal | vauthors = Lau S, Tulandi T | title = Conservative medical and surgical management of interstitial ectopic pregnancy | journal = Fertility and Sterility | volume = 72 | issue = 2 | pages = 207–215 | date = August 1999 | pmid = 10438980 | doi = 10.1016/s0015-0282(99)00242-3 | doi-access = free }}</ref> ==== Trudnoća rudimentnog roga ==== {{glavni|Trudnoća rudimentnog roga}} [[Trudnoća u rudimentnom rogu]] odnosi se na rijetko i po život opasno stanje koje nastaje kada se oplođena jajna ćelija implantira unutar malog rudimentnog roga [[jednoroga maternica| jednoroge maternice]], što je vrsta kongenitalne abnormalnosti maternice, uzrokovane nepotpunim razvojem jednog od [[Müllerov kanal|Müllerovih kanala]]. Ova vrsta vanmaternične trudnoće često rezultira rupturom rudimentnog roga između 10. i 15. sedmice trudnoće, što dovodi do visokog rizika od morbiditeta i mortaliteta.<ref>{{Cite journal | vauthors = Chopra S, Keepanasseril A, Rohilla M, Bagga R, Kalra J, Jain V | title = Obstetric morbidity and the diagnostic dilemma in pregnancy in rudimentary horn: retrospective analysis | journal = Archives of Gynecology and Obstetrics | volume = 280 | issue = 6 | pages = 907–910 | date = 2009-03-13 | pmid = 19283398 | doi = 10.1007/s00404-009-1013-4 | publisher = Springer Science and Business Media LLC | issn = 0932-0067 | s2cid = 5616550 }}</ref> ==== Perzistentna vanmaternična trudnoća ==== Perzistentna vanmaternična trudnoća odnosi se na nastavak trofoblastnog rasta nakon hirurške intervencije za uklanjanje vanmaternične trudnoće. Nakon konzervativnog postupka kojim se pokušava sačuvati zahvaćeni [[jajovod]], kao što je [[salpingotomija]], u oko 15-20% slučajeva, glavni dio ektopijskog rasta je možda uklonjen, ali dio [[trofoblast]]nog tkiva, možda duboko ugrađen, izbjegao je uklanjanje i nastavlja rasti, generirajući novi porast nivoa hCG-a.<ref>{{Cite journal | vauthors = Kemmann E, Trout S, Garcia A | title = Can We predict patients at risk for persistent ectopic pregnancy after laparoscopic salpingotomy? | journal = The Journal of the American Association of Gynecologic Laparoscopists | volume = 1 | issue = 2 | pages = 122–126 | date = February 1994 | pmid = 9050473 | doi = 10.1016/S1074-3804(05)80774-1 }}</ref> Nakon nekoliko sedmica, ovo može dovesti do novih kliničkih simptoma, uključujući [[krvarenje]]. Iz tog razloga, nivoi hCG-a se mogu morati pratiti nakon uklanjanja vanmaterične trudnoće kako bi se osiguralo njihovo smanjenje, a [[metotreksat]] se također može dati profilaksnoi u vrijeme operacije.<ref>{{Cite journal | vauthors = Compadre AJ, Ukoha EP, Zhang W | title = Combined surgical and medical management of a broad ligament ectopic pregnancy: A case report | journal = Case Reports in Women's Health | volume = 31| date = July 2021 | pmid = 34036051 | pmc = 8134953 | doi = 10.1016/j.crwh.2021.e00316 | issn = 2214-9112 }}</ref> ==== Trudnoća nepoznate lokacije ==== Trudnoća nepoznate lokacije (PUL) je termin koji se koristi za trudnoću u kojoj postoji pozitivan test na trudnoću, ali trudnoća nije vizualizirana transvaginalnim ultrazvukom.<ref name="Kirk_2014" /> Specijalizirani odjeli za ranu trudnoću procjenjuju da će između 8% i 10% žena koje dolaze na ultrazvučni pregled u ranoj trudnoći biti klasificirane kao da imaju PUL.<ref name="Kirk_2014" /> Prava priroda trudnoće može biti tekuća održiva intrauterina trudnoća, neuspješna trudnoća, vanmaternična trudnoća ili rijetko [[#Persisting PUL|persistentna PUL]].<ref name="Kirk_2014" /> Zbog čestih nejasnoća na ultrazvučnim pregledima, predlaže se sljedeća klasifikacija:<ref name="Kirk_2014" /> {| class="wikitable" ! Stanje !! Kriteriji |- | Definitivna vanmaternična trudnoća || Ekstrauterusna [[gestacijska vrećica]] sa žumančanom vrećicom ili embrionom (sa ili bez srčane aktivnosti). |- | Trudnoća nepoznate lokacije – vjerojatna ektopijska trudnoća || Nehomogena adneksna masa ili ekstrauterusna struktura nalik vrećici. |- | "Prava" trudnoća nepoznate lokacije || Nema znakova intrauterusne ili ekstrauterusne trudnoće na transvaginskom ultrazvuku. |- | Trudnoća nepoznate lokacije – vjerojatna intrauterusna trudnoća || Intrauterusna gestacijska struktura nalik vrećici. |- | Definitivna intrauterusna trudnoća || Intrauterusna gestacijska vrećica sa žumančanom vrećicom ili embrionom (sa ili bez srčane aktivnosti). |} Kod žena s trudnoćom nepoznate lokacije, između 6% i 20% ima vanmateričnu trudnoću.<ref name="Kirk_2014" /> U slučajevima trudnoće nepoznate lokacije i anamneze obilnog krvarenja, procjenjuje se da približno 6% ima osnovnu vanmateričnu trudnoću.<ref name="Kirk_2014" /> Između 30% i 47% žena s trudnoćom nepoznate lokacije na kraju se dijagnosticira tekuća intrauterusna trudnoća, od kojih će se kod većine (50–70%) utvrditi neuspješne trudnoće gdje lokacija nikada nije potvrđena.<ref name="Kirk_2014" /> [[Slika:Histopathology of tubal pregnancy.jpg|thumb|[[Horionska resica]] na [[histopatologija|histopatološkom pregledu]] tubne trudnoće]] Perzistentna PUL je stanje u kojem nivo hCG-a ne opada spontano i nije identifikovana intrauterusna ili ektopijska trudnoća na kontrolnom transvaginskom ultrazvuku.<ref name="Kirk_2014"/> Perzistentna PUL je vjerovatno ili mala vanmaternična trudnoća koja nije vizualizirana ili zadržani trofoblast u [[endometrij]]skoj šupljini.<ref name="Kirk_2014"/> Liječenje treba razmatrati samo kada je potencijalno održiva intrauterusna trudnoća definitivno isključena.<ref name="Kirk_2014"/> „Liječena perzistentna PUL“ definira se kao ona koja se medicinski liječi (obično [[metotreksat]]om) bez potvrde lokacije trudnoće, kao što je ultrazvuk, laparoskopija ili evakuacija maternice.<ref name="Kirk_2014" /> „Rešena perzistentna PUL“ se definira kao serumski hCG koji dostiže vrijednost prije trudnoće (obično manje od 5&nbsp;IU/L) nakon ekzaktivne terapije ili nakon evakuacije maternice bez dokaza o [[horionska resica|horionskim resicama]] na [[histopatologija|histopatološkom pregledu]].<ref name="Kirk_2014"/> Nasuprot tome, relativno nizak i nerazrješiv nivo serumskog hCG ukazuje na mogućnost tumora koji luči hCG.<ref name="Kirk_2014"/> === Diferencijalna dijagnoza === Druga stanja koja uzrokuju slične simptome uključuju: pobačaj, torziju jajnika, akutni apendicitis, rupturu ciste jajnika, [[bolest bubrežnih kamenaca|bubrežni kamen]] i upalnu bolest [[karlica|karlice]], između ostalog. == Liječenje == === Ekzaktivna terapija === Većina žena sa [[#Trudnoća nepoznate lokacije|PUL]] se prati mjerenjem serumskog hCG i ponavljanjem [[Vaginski ultrazvuk|TVS]] preglede dok se ne potvrdi konačna dijagnoza.<ref name="Kirk_2014"/> Slučajevi PUL-a niskog rizika koji izgledaju kao neuspješne trudnoće mogu se pratiti urinarnim testom trudnoće nakon dvije sedmice i dobiti naknadni telefonski savjet.<ref name="Kirk_2014"/> Slučajevi PUL-a niskog rizika koji su vjerovatno intrauterusne trudnoće mogu imati još jedan TVS za dvije sedmice radi procjene održivosti.<ref name="Kirk_2014" /> Slučajevi PUL-a visokog rizika zahtijevaju daljnju procjenu, bilo TVS-om unutar 48 sati ili dodatnim mjerenjem hCG-a.<ref name="Kirk_2014" /> === Medicinska === Rano liječenje vanmaterične trudnoće metotreksatom je održiva alternativa hirurškom liječenju.<ref name="pmid17591007">{{Cite journal | vauthors = Mahboob U, Mazhar SB | title = Management of ectopic pregnancy: a two-year study | journal = Journal of Ayub Medical College, Abbottabad | volume = 18 | issue = 4 | pages = 34–37 | year = 2006 | pmid = 17591007 }}</ref> which was developed in the 1980s.<ref>[http://www.ectopicpregnancy.co.uk/for-professionals/perspectives/history-and-diagnosis/ "History, Diagnosis and Management of Ectopic Pregnancy"] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151005225652/http://www.ectopicpregnancy.co.uk/for-professionals/perspectives/history-and-diagnosis/ |date=2015-10-05 }}</ref> Ako se primijeni rano u trudnoći, metotreksat prekida rast embriona u razvoju; embrion u razvoju može biti resorbovan od strane ženskog tijela ili može proći sa [[Menstrualni ciklus|menstruacijom]]. Kontraindikacije uključuju ektopijsku embrionsku masu > 3,5 cm i dokaze o rupturi jajovoda, kao i disfunkciju [[bubreg]]a ili [[jetra|jetre]].<ref>{{cite journal | vauthors = Kim PY, de La Vallee C | title = Isthmic ectopic gestation: A contraindication to methotrexate therapy? | url = https://archive.org/details/sim_american-journal-of-obstetrics-and-gynecology_1997-03_176_3/page/710 | journal = American Journal of Obstetrics and Gynecology | volume = 176 | issue = 3 | pages = 711–712 | date = March 1997 | pmid = 9077635 | doi = 10.1016/s0002-9378(97)70576-3 }}</ref> Također, može dovesti do nenamjernog prekida neotkrivene intrauterusne trudnoće ili teške abnormalnosti u bilo kojoj preživjeloj trudnoći.<ref name="Kirk_2014"/> Stoga se preporučuje da se [[metotreksat]] primjenjuje samo kada je hCG serijski praćen s porastom manjim od 35%, tokom 48 sati, što praktično isključuje održivu intrauterusnu trudnoću.<ref name="Kirk_2014"/> Za vantubnu ektopijsku trudnoću, dokazi iz randomiziranih kliničkih ispitivanja kod žena sa CSP su nesigurni u pogledu uspjeha liječenja, komplikacija i [[nuspojava]] metotreksata u poređenju s hirurškim zahvatom ([[Embolizacija uterine arterije|embolizacije uterusne arterije]] ili hemoembolizacija uterusne arterije).<ref>{{Cite journal | vauthors = Long Y, Zhu H, Hu Y, Shen L, Fu J, Huang W | title = Interventions for non-tubal ectopic pregnancy. | journal = The Cochrane Database of Systematic Reviews | volume = 2020 | issue = 7| date = 1 July 2020 | pmid = 32609376 | pmc = 7389314 | doi = 10.1002/14651858.CD011174.pub2 }}</ref> [[Sjedinjene Američke Države]]] koriste protokol višedoznog liječenja metotreksatom (MTX), koji uključuje četiri doze intramuskularnog MTX-a zajedno s intramuskularnom injekcijom folne kiseline, kako bi se ćelije zaštitile od učinaka lijeka i smanjile nuspojave. U [[Francuska|Francusko]] se primjenjuje protokol jednokratne doze, ali jednokratna doza ima veću vjerovatnoću neuspjeha.<ref>{{Cite journal | vauthors = Marret H, Fauconnier A, Dubernard G, Misme H, Lagarce L, Lesavre M, Fernandez H, Mimoun C, Tourette C, Curinier S, Rabishong B, Agostini A | title = Overview and guidelines of off-label use of methotrexate in ectopic pregnancy: report by CNGOF | journal = European Journal of Obstetrics, Gynecology, and Reproductive Biology | volume = 205 | pages = 105–109 | date = October 2016 | pmid = 27572300 | doi = 10.1016/j.ejogrb.2016.07.489 }}</ref> ===Hirurgija=== [[Slika:Ectopic pregnancy1981.jpg|thumb| Hirurško liječenje: Laparoskopski prikaz vanmaterične trudnoće lokalizirane u lijevom jajovodu, hematosalpinks je prisutan s lijeve strane, desni jajovod je normalnog izgleda]] [[Datoteka:salpingectomy1981.jpg|thumb| Lijevi jajovod koji je sadržavao vanmateričnu trudnoću je uklonjen (salpingektomija).]] Ako je već došlo do krvarenja, hirurška intervencija može biti neophodna. Međutim, odluka o tome da li se podvrgnuti hirurškoj intervenciji često je teška kod stabilne pacijentice s minimalnim dokazima krvnog ugruška na ultrazvuku.<ref name="EMedicine 267384 Surgical Management of Ectopic Pregnancy">{{EMedicine|article|267384|Surgical Management of Ectopic Pregnancy}}</ref> Hirurzi koriste laparoskopiju ili laparotomiju kako bi pristupili karlici i mogu ili zarezati zahvaćeni jajovod i ukloniti samo trudnoću ([[salpingektomija]]) ili ukloniti zahvaćeni jajovod s trudnoćom (salpingektomija). Prvu uspješnu operaciju vanmaterične trudnoće izveo je [[Lawson Tait]] 1883. godine..<ref name="EMedicine 267384 Surgical Management of Ectopic Pregnancy"/> Procjenjuje se da je prihvatljiva stopa PUL-a koji se na kraju podvrgnu operaciji između 0,5 i 11%.<ref name="Kirk_2014"/> Žene koje se podvrgavaju salpingektomiji i salpingostomiji imaju sličnu stopu rekurentne ektopične trudnoće od 5% odnosno 8%. Osim toga, njihove stope intrauterusne trudnoće su također slične, 56% i 61%.<ref>{{Cite journal | vauthors = Brady PC | title = New Evidence to Guide Ectopic Pregnancy Diagnosis and Management | journal = Obstetrical & Gynecological Survey | volume = 72 | issue = 10 | pages = 618–625 | date = October 2017 | pmid = 29059454 | doi = 10.1097/OGX.0000000000000492 }}</ref> [[Autotransfuzija]] vlastite krvi žene, iscijeđene tokom operacije, može biti korisna kod osoba koje imaju obilno [[krvarenje]] u [[abdomen]]u.<ref>{{Cite journal | vauthors = Selo-Ojeme DO, Onwude JL, Onwudiegwu U | title = Autotransfusion for ruptured ectopic pregnancy | journal = International Journal of Gynaecology and Obstetrics| volume = 80 | issue = 2 | pages = 103–110 | date = February 2003 | pmid = 12566181 | doi = 10.1016/s0020-7292(02)00379-x | s2cid = 24721754 | doi-access = free }}</ref> Ne postoji tehnika za reimplantaciju vanmaterničnog embriona u maternicu – sve intervencije, bilo hirurške ili farmaceutske, rezultiraju prekidom trudnoće. Objavljeni izvještaji da je reimplantirani embrion preživio do rođenja opovrgnuti su kao lažni.<ref>{{Cite journal | vauthors = Smith R | title = Research misconduct: the poisoning of the well | journal = Journal of the Royal Society of Medicine | volume = 99 | issue = 5 | pages = 232–237 | date = May 2006 | pmid = 16672756 | pmc = 1457763 | doi = 10.1177/014107680609900514 }}</ref> == Prognoza == Kada se liječe vanmaterične trudnoće, prognoza za majku je vrlo dobra u zapadnim zemljama; smrt majke je rijetka, iako liječenje gotovo uvijek zahtijeva uklanjanje neživotnog fetusa. Naprimjer, u [[UK|Velikoj Britaniji]], između 2003. i 2005. godine, bilo je 32.100 vanmateričnih trudnoća koje su rezultirale sa 10 smrtnih slučajeva majki (što znači da je 1 od 3.210 žena sa vanmateričnom trudnoćom umrla).<ref>{{Cite web | title = Ectopic Pregnancy | url = http://patient.info/doctor/ectopic-pregnancy-pro | url-status = live | archive-url = https://web.archive.org/web/20151014214331/http://patient.info/doctor/ectopic-pregnancy-pro | archive-date = 2015-10-14 | access-date = 2015-10-22 }}</ref> U periodu 2006–2008, Povjerljiva istraga o smrtnim slučajevima majki u Velikoj Britaniji utvrdila je da je vanmaternična trudnoća bila uzrok 6 smrtnih slučajeva majki od 2,3 miliona trudnoća u tom periodu (0,26/100.000 trudnoća). Međutim, u zemljama u razvoju stopa smrtnosti je znatno veća, oko 1–3% [[stopa smrtnih slučajeva]].<ref name="African countries">{{cite journal | vauthors = Goyaux N, Leke R, Keita N, Thonneau P | title = Ectopic pregnancy in African developing countries | journal = Acta Obstetricia et Gynecologica Scandinavica | volume = 82 | issue = 4 | pages = 305–312 | date = April 2003 | pmid = 12716313 | doi = 10.1034/j.1600-0412.2003.00175.x }}</ref> Teret vanmaterične trudnoće je mnogo veći u zemljama u razvoju, uzrokujući smrt 3478 (95% [[interval pouzdanosti]]: 2849 do 4187) osoba u zemljama s niskim prihodima u 2019. godini, ili 0,68 (95% CI: 0,56 do 0,82) na 100.000 stanovnika, i odgovoran je za gubitak 37,69 (95% CI: 30,83 do 45,33) [[godina života prilagođenih invaliditetu]] na 100.000, što ukazuje da je to značajan uzrok smrti i [[teret bolesti]] među ženama u reproduktivnoj dobi u tim zemljama.<ref name="Chen_2025">{{cite journal | vauthors = Chen W, Zhou Y, Zhang X, Xu X, Yin Y, He S | title = Global burden of ectopic pregnancy from 1990 to 2019: A tendency, forecasted trend and inequality analyses based on the Global Burden of Disease Study 2019 | journal = European Journal of Obstetrics, Gynecology, and Reproductive Biology | volume = 310 | date = June 2025 | pmid = 40252331 | doi = 10.1016/j.ejogrb.2025.113957 }}</ref> Kod žena koje su imale vanmateričnu trudnoću, rizik od ponovne trudnoće u sljedećoj trudnoći je oko 10%.<ref>{{cite book | vauthors = Ryley DA | chapter = Modern management of ectopic pregnancy | title = Boston IVF Handbook of Infertility | pages = 135–148 | date = 2007 | doi = 10.3109/9781439804353-17 | chapter-url = {{GBurl | Hz8ICT95HHgC | p = 135}}| veditors = Bayer SR, Alper MM | isbn=978-1-4398-0435-3}}</ref> === Buduća plodnost === Plodnost nakon vanmaterične trudnoće zavisi od nekoliko faktora, od kojih je najvažniji prethodna historija [[neplodnost]]i.<ref name="Tulandi_2002">{{Cite book | vauthors = Tulandi T, Tan SL, Tan SL, Tulandi T | title = Advances in Reproductive Endocrinology and Infertility: Current Trends and Developments | page = 240 | year = 2002 | publisher = Informa Healthcare | isbn = 978-0-8247-0844-3 }}<!--|access-date=2009-12-21--></ref> Izbor liječenja ne ima glavnu ulogu; randomizirana studija iz 2013. godine zaključila je da su stope intrauterusne trudnoće dvije godine nakon liječenja vanmaterične trudnoće približno 64% kod radikalne operacije, 67% kod lijekova i 70% kod konzervativne operacije.<ref>{{Cite journal | vauthors = Fernandez H, Capmas P, Lucot JP, Resch B, Panel P, Bouyer J | title = Fertility after ectopic pregnancy: the DEMETER randomized trial | journal = Human Reproduction | location = Oxford, England | volume = 28 | issue = 5 | pages = 1247–1253 | date = May 2013 | pmid = 23482340 | doi = 10.1093/humrep/det037 | doi-access = free }}</ref> Poređenja radi, kumulativna stopa trudnoće kod žena mlađih od 40 godina u opštoj populaciji tokom dvije godine iznosi preko 90%.<ref name="nice2013">[http://guidance.nice.org.uk/CG156 Fertility: assessment and treatment for people with fertility problems] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130223023043/http://guidance.nice.org.uk/CG156 |date=2013-02-23}}. NICE guidelines CG156 – Issued: February 2013</ref> [[Metotreksat]] ne utiče na buduće tretmane neplodnosti. Broj jajnih ćelija koje su dobijene prije i poslije tretmana metotreksatom se ne mijenja.<ref>{{Cite journal | vauthors = Ohannessian A, Loundou A, Courbière B, Cravello L, Agostini A | title = Ovarian responsiveness in women receiving fertility treatment after methotrexate for ectopic pregnancy: a systematic review and meta-analysis | journal = Human Reproduction | location = Oxford, England | volume = 29 | issue = 9 | pages = 1949–1956 | date = September 2014 | pmid = 25056087 | doi = 10.1093/humrep/deu174 | doi-access = free }}</ref> U slučaju vanmaternične trudnoće na jajnicima, rizik od naknadne takve trudnoće ili [[neplodnost]]i je nizak.<ref name="Goyal_2014">{{Cite journal | vauthors = Goyal LD, Tondon R, Goel P, Sehgal A | title = Ovarian ectopic pregnancy: A 10 years' experience and review of literature | journal = Iranian Journal of Reproductive Medicine | volume = 12 | issue = 12 | pages = 825–830 | date = December 2014 | pmid = 25709640 | pmc = 4330663 }}</ref> TNema dokaza da masaža poboljšava plodnost nakon vanmaterične trudnoće.<ref name="Fogarty_2018">{{Cite journal | vauthors = Fogarty S | title = Fertility Massage: an Unethical Practice? | journal = International Journal of Therapeutic Massage & Bodywork | volume = 11 | issue = 1 | pages = 17–20 | date = March 2018 | pmid = 29593844 | pmc = 5868897 }}</ref> == Epidemiologija == [[Datoteka:Tubal Pregnancy with embryo.jpg|thumb|280px|Otvoreni jajovod s vanmatermičnom trudnoćom u otprilike sedmoj sedmici gestacijske dobi <ref>{{Cite journal | vauthors = Uthman E | title = Tubal pregnancy with embryo | journal = WikiJournal of Medicine | volume = 1 | issue = 2 | date = 2014 | doi = 10.15347/wjm/2014.007 | doi-access = free }}</ref>]] Stopa vanmaterične trudnoće je između oko 1% i 2% živorođene djece u razvijenim zemljama, iako je čak 4% visoka u trudnoćama koje uključuju tehnologiju potpomognute oplodnje.<ref name="Kirk_2014" /> Između 93% i 97% vanmateričnih trudnoća nalazi se u jajovodima. Od njih se 13% nalazi u [[istmus jajovoda|istmusu]], 75% se nalazi u [[ampula jajovoda|ampuli]], a 12% u [[fimbrija jajovoda|fimbrijama]].<ref name="Kirk_2014" /> Vanmaterična trudnoća je odgovorna za 6% smrtnih slučajeva majki tokom prvog tromjesečja trudnoće, što je čini vodećim uzrokom smrtnih slučajeva majki tokom ove faze trudnoće. Između 5% i 42% žena koje su pregledane na ultrazvučnoj procjeni sa pozitivan test na trudnoću ima trudnoću nepoznate lokacije, odnosno pozitivan test na trudnoću, ali trudnoća nije vizualizirana transvaginskim ultrazvukom.<ref name="Kirk_2014"/> Između 6% i 20% trudnoća nepoznate lokacije naknadno se dijagnosticira kao stvarna vanmaterična trudnoća.<ref name="Kirk_2014"/> == Društvo i kultura == [[Salpingektomija]] kao tretman za vanmateričnu trudnoću jedan je od uobičajenih slučajeva kada se [[Princip dvostrukog efekta|princip dvostrukog efekta može koristiti]] da opravda ubrzavanje smrti embriona od strane ljekara i pacijenata koji se protive potpunim pobačajima.<ref name="How does the principle of double-effect relate to ectopic pregnancies?">{{Cite web | vauthors = Delgado G | title = Pro-Life Open Forum, Apr 10, 2013 (49min40s) | url = http://www.catholic.com/audio-player/8236 | archive-url = https://web.archive.org/web/20150402110050/http://www.catholic.com/audio-player/8236 | archive-date = 2 April 2015 | access-date = 2 September 2014 | website = Catholic answers }}</ref> U [[katoličanstvo|Katoličkoj crkvi]] vode se moralne debate o određenim tretmanima. Značajan broj katoličkih moralista smatra da upotreba metotreksata i postupak salpingostomije nisu "moralno dozvoljeni" jer uništavaju embrion; međutim, situacije se drugačije razmatraju u kojima je zdravlje majke ugroženo i uklanja se cijeli jajovod s embrionom u razvoju.<ref>{{Cite web | vauthors = Pacholczyk T | title = When Pregnancy Goes Awry | url = http://www.ncbcenter.org/Page.aspx?pid=940 | archive-url = https://web.archive.org/web/20111123115757/http://www.ncbcenter.org/Page.aspx?pid=940 | archive-date = 2011-11-23 | website = Making Sense Out of Bioethics (blog) | publisher = National Catholic Bioethics Center }}</ref><ref>Anderson, MA et al. [http://johnpaulbioethics.org/finalproofs.pdf Ectopic Pregnancy and Catholic Morality] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160418071158/http://johnpaulbioethics.org/FinalProofs.pdf |date=2016-04-18 }}. National Catholic Bioethics Quarterly, Spring 2011</ref> Postoje organizacije koje pružaju informacije i podršku kako bi pomogle osobama koje su doživjele vanmateričnu trudnoću. Studije pokazuju da ljudi mogu iskusiti posttraumatski stres, depresiju i [[anksioznost]] za koje im je potrebna specijalizirana terapija.<ref name="pmid31953115">{{cite journal | vauthors = Farren J, Jalmbrant M, Falconieri N, Mitchell-Jones N, Bobdiwala S, Al-Memar M, Tapp S, Van Calster B, Wynants L, Timmerman D, Bourne T | title = Posttraumatic stress, anxiety and depression following miscarriage and ectopic pregnancy: a multicenter, prospective, cohort study | journal = American Journal of Obstetrics and Gynecology | volume = 222 | issue = 4 | pages = 367.e1–367.e22 | date = April 2020 | pmid = 31953115 | doi = 10.1016/j.ajog.2019.10.102 }}</ref> Partneri također mogu iskusiti posttraumatski stres.<ref>{{Cite web | title = Post-traumatic stress experienced by partners following miscarriage | date = 9 October 2020 | url = https://www.imperial.ac.uk/news/206373/post-traumatic-stress-experienced-partners-following-miscarriage/#:~:text=One%20in%2012%20partners%20experience,ectopic%20pregnancy%20before%2012%20weeks }}</ref> == Historija == Do 1888. godine, hirurško liječenje rupturiranih vanmateričnih trudnoća ili se uopće nije razmatralo ili nije spašavalo život žene zbog [[iskrvarenje|gubitka krvi]].<ref name=":2">{{Cite book |last=Rosin |first=Danny |title=Schein's Common Sense Emergency Abdominal Surgery |date=2020 |publisher=TFM Publishing Limited |others=Paul N. Rogers, Mark Cheetham |isbn=978-1-910079-88-1 |edition=5th |location=Shrewsbury |language=en |chapter=Chapter 2 |via=[[Perlego]] <!-- [[WP:TWL]] -->}}</ref> Hirurg [[Robert Lawson Tait]], koji je izveo prvu uspješnu operaciju, u početku je odbijao razmotriti operaciju; međutim, nakon što je učestvovao u [[obdukcija|obdukciji]] mlade žene koja je umrla od rupture vanmaterične trudnoće, utvrdio je kako se ona može hirurški popraviti. Njegova prva pacijentica je umrla, ali većina sljedećih je preživjela.<ref name=":2"/> == Živorođenje == Postojali su slučajevi kada je vanmaterična trudnoća trajala mnogo mjeseci i završila živom bebom rođenom laparotomijom. U julu 1999. godine, Lori Dalton je carskim rezom rodila zdravu djevojčicu Sage, koja se razvila izvan maternice. Prethodni ultrazvuk nije otkrio problem, a doktor koji je izveo [[carski rez]] bio je iznenađen kada je pronašao bebu "unutar amnionske membrane izvan maternice".<ref>{{Cite news | title = Registry Reports | location = Ogden, Utah | date = October 1999 | url = http://www.ardms.org/downloads/RegistryReports/Sep99.pdf | archive-url = https://web.archive.org/web/20101223214452/http://www.ardms.org/downloads/RegistryReports/Sep99.pdf | archive-date = 2010-12-23 | access-date = 2011-06-22 | work = Volume XVI, Number 5 | publisher = ARDMS The Ultrasound Choice }}</ref> Beba je imala solidnu opskrbu krvlju izvan maternice zbog prisustva [[maternični fibroid| materničnog fibroida]] na vanjskom zidu maternice i nije imala nikakvih negativnih posljedica kao rezultat toga.<ref>{{Cite news | title = Miracle baby | location = Ogden, Utah | date = 1999-08-05 | url = http://web.ksl.com/dump/news/cc/special/science/ectopic.htm | archive-url = https://web.archive.org/web/20110930051227/http://web.ksl.com/dump/news/cc/special/science/ectopic.htm | archive-date = 2011-09-30 | access-date = 2011-06-22 | publisher = Utah News from KSL-TV }}</ref> U septembru 1999. godine, Engleskinja Jane Ingram (32 godine) rodila je trojke: Oliviju, Mary i Ronana, s vanmateričnim fetusom (Ronan) ispod maternice i blizancima u maternici. Svetroje su preživjela. Blizanci u maternici su prvi izvađeni.<ref>{{Cite news | title = Doctors hail 'miracle' baby | date = 2009-09-10 | url = https://news.bbc.co.uk/2/hi/health/443373.stm | url-status = live | archive-url = https://web.archive.org/web/20080919160301/http://news.bbc.co.uk/1/hi/health/443373.stm | archive-date = 2008-09-19 | work = BBC News }}</ref> Dana 29. maja 2008. godine, Australka Meera Thangarajah (34 godine), koja je imala vanmateričnu trudnoću u jajniku, rodila je zdravu djevojčicu Durgu tešku 2,8 kg, putem carskog reza. Nije imala nikakvih problema ili komplikacija tokom 38-sedmične trudnoće.<ref>{{Cite news | title = Baby Born After Rare Ovarian Pregnancy | date = 2008-05-30 | url = http://ap.google.com/article/ALeqM5h7An_4HQLG6rSVO-h1eBIntgYOyAD90VRLKO1 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080603100609/http://ap.google.com/article/ALeqM5h7An_4HQLG6rSVO-h1eBIntgYOyAD90VRLKO1 | archive-date = June 3, 2008 | access-date = 2008-05-30 | agency = [[Associated Press]] }}</ref><ref>{{Cite news | vauthors = Cavanagh R | title = Miracle baby may be a world first | date = 2008-05-30 | url = http://www.news.com.au/story/0,23599,23782145-2,00.html | archive-url = https://web.archive.org/web/20080530105132/http://www.news.com.au/story/0,23599,23782145-2,00.html | archive-date = 2008-05-30 | access-date = 2008-05-30 }}</ref> == Ostale životinje == Vanmaternična gestacija postoji i kod sisara osim kod ljudi. Kod ovaca može se roditi do termina, uz pripremu mliječne žlijezde za porođaj i pokušaje izbacivanja ploda. Fetus se može ukloniti carskim rezom. Slike carskog reza eutanazirane domaće ovce, pet dana nakon porođaja, pokazuju znakove. <gallery> File:Poirtêye foû matrice pate.JPG| Noga fetusog jagnjeta izlazi iz maternice tokom carskog reza File:Poirtêye foû matrice saetch1.JPG| Vanjski pogled na fetusnu vrećicu, nekrozni distalni dio File:Poirtêye foû matrice saetch2.JPG| Unutrašnji pogled na fetusnu vrećicu, prije resekcije distalnog nekroznog dijela File:Poirtêye foû matrice saetch3.JPG| Unutrašnji pogled na fetusnu vrećicu: [[nekroza|Nekrozni]] distalni dio je s lijeve strane. File:Poirtêye foû matrice saetch&coine.JPG| Vanjska strana fetusne vrećice, proksimalni kraj, s jajnikom i materničnim rogom File:Poirtêye foû matrice saetch ådfoû pwels.JPG| Resecirani distalni dio fetusne vrećice, sa pričvršćenom posteljicom</gallery> == Također pogledajte == * [[Indirektni abortus]] * [[Abdominalna bol]] == Reference == {{Reflist}} == Vanjski linkovi == {{Medicinski izvori | DiseasesDB = 4089 | ICD10 = {{ICD10|O|00||o|00}} | ICD9 = {{ICD9|633}} | ICDO = | OMIM = | MedlinePlus = 000895 | eMedicineSubj = med | eMedicineTopic = 3212 | eMedicine_mult = {{eMedicine2|emerg|478}} {{eMedicine2|radio|231}} | MeshID = D011271 }} {{commons category|Ectopic pregnancy}} * [http://www.claripacs.com/case/CL0019 CT of the abdomen showing abdominal ectopic pregnancy] *[https://www.safeabortionrx.com/blog/early-signs-of-ectopic-pregnancy/ Complete Guide on Signs of Ectopic Pregnancy] *[https://www.9mfertility.com/blog/what-is-ectopic-pregnancy-essential-information-and-warning-signs/ Symptoms of Ectopic Pregnancy] {{Žensko zdravlje|state=collapsed}} {{Patologija trudnoće, porođaja i babina}} {{Trudnoća}} {{Authority control}} [[Kategorija:Neonatologija]] [[Kategorija:Članci na Wikipediji sa odjeljcima objavljenim u WikiJournal of Medicine]] [[Kategorija:Hitni medicinski slučajevi]] [[Kategorija:Žensko zdravlje]] [[Kategorija:Akušerstvo]] [[Kategorija:Ginekologija]] 2l47q3l8jn00gmk54yxj33p1jsxe7lb Olga Kudrašova 0 533221 3829616 3829426 2026-04-12T12:13:13Z AnToni 2325 3829616 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biatlonac | ime = Olga Sergejevna Kudrašova | slika = | veličina_slike = | opis_slike = | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1978|11|25}} | mjesto_rođenja = [[Zelenodolsk]], [[SSSR]] | država = {{ZID|Bjelorusija}} | trener = <!-- B I A T L O N --> <!-- Olimpijske igre --> | nastup OI = '''1.''' ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|2010.]]) | medalje OI = '''0''' | zlato OI = <!-- Svjetska prvenstva --> | nastup SP = '''3''' ([[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007.|2007]], [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008.|2008]], [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|2009.]]) | medalje SP = '''0''' | zlato SP = 0 <!-- Svjetski kup --> | nastup SK = ([[Svjetski kup u biatlonu 2006/2007.|2006/07.]]) | pobjede SK = '''0''' | pobjede SK štafeta= | plasman SK = {{plainlist| * '''28.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2006/2007.|2006/07.]]) * {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}}: '''25.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) * {{Tooltip|Spr.|Sprint}}: '''25.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2006/2007.|2006/07.]]) * {{Tooltip|Pot.|Potjera}}: '''25.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2006/2007.|2006/07.]]) * {{Tooltip|Mas.|Masovni start}}: '''31.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2006/2007.|2006/07]], [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09.]]) }} | pobjede u dis = | kraj karijere = 2010. <!-- Evropski kup --> | nastup EK = [[IBU kup 2006/2007.|2006/07.]] | pobjede EK = '''1''' | plasman EK = '''19''' ([[IBU kup 2006/2007.|2006/07.]]) | status = neaktivna | medalje = {{MedaljaTakmičenje|OI}} {{MedaljaTakmičenje|SPB}} {{MedaljaBrojač | [[ZOI|Olimpijske igre]]| 0 | 0 | 0 | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetska prvenstva]]| 0 | 0 | 0 | [[Juniorsko svjetsko prvenstvo u biatlonu|Juniorska prvenstva]]| 0 | 0 | 0 | [[Evropsko prvenstvo u biatlonu|Evropsko prvenstva]]| 0 | 0 | 0 }} }} '''Olga Sergejevna Kudrašova''' ({{lang-be|Вольга Сяргееўна Кудрашова}}, {{lang-ru|Ольга Сергеевна Кудряшова}}) rođena 25. novembra 1978. u [[Zelenodolsk]]u je nekadašnja bjeloruska [[biatlon]]ka. == Karijera == === Olimpijske igre === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" |- ! Olimpijske igre !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}} !! {{Tooltip|Pot.|Potjera}} !! {{Tooltip|Mas.|Masovni start}} !! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}} !! {{Tooltip|MŠ|Mješovita štafeta}} |- |align=left | {{NaziviOI|Z|2010}} ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|Biatlon]]) | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – 15 km|16]] | | | | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – štafeta (žene)|7]] | |} Kudrašova je nastupila samo jednom na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|Zimskim olimpijskim igrama]]. Najbolji joj je rezultat 16-o mjesto na ZOI 2010. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – 15 km| utrci na 15&nbsp;km]] kada je bez promašaja i zaostatkom od utrci na 2:18.5&nbsp;min zaostala iza pobjednice [[Tora Berger|Tore Berger]]. Na ZOI 2010. ostvarila je najbolji plasman u ekipnim utrkama kada je u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – štafeta (žene)|štafeti]] s [[Nadzeja Skardzina|Nadzejom Skardzino]], [[Ljudmila Kalinčik|Ljudmilom Kalinčik]] i [[Darja Domračava|Darjom Domračavom]] s 1:57.7&nbsp;min zaostatka osvojila sedmo mjesto iza [[Rusija na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|ruske]] štafete u sastavu: [[Svjetlana Slepcova]], [[Ana Bogali]], [[Olga Medvedceva]] i [[Olga Zajceva]]. === Svjetska prvenstva === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" ! Svjetsko prvenstvo !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}} !! {{Tooltip|Pot.|Potjera}} !! {{Tooltip|Mas.|Masovni start}} !! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}} !! {{Tooltip|MŠ.|Mješovita štafeta}} |- |align="left" | {{NaziviSPB|2007}} | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – 15 km|11]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – 7,5 km|20]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – potjera (žene)|12]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – masovni start (žene)|{{Tooltip|NZ|Nije završio/la}}]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – štafeta (žene)|5]] | |- |align="left" | {{NaziviSPB|2008}} | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – 15 km|9]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – 7,5 km|29]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – potjera (žene)|32]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – masovni start (žene)|27]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – štafeta (žene)|5]] | |- |align="left" | {{NaziviSPB|2009}} | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 15 km|48]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 7,5 km|73]] | | | | |} Nastupila je na tri [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetska prvenstva]] od [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007.|SP 20074.]] do [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|SP 2009]], ali nije osvojila ni jednu medalju. Najbolji rezultat joj je deveto mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008.|SP 2008.]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – 15 km|utrci na 15&nbsp;km]], kada je s jednim promašajem i 3:28.0&nbsp;min zaostataka bila iza pobjednice [[Jekaterina Jurjeva|Jekaterine Jurjeve]]. U ekipnim utrkama su joj najbolji rezultati dva peta mjesta: na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007.|SP 2007.]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – štafeta (žene)|štafeti]] s [[Darja Domračava|Darjom Domračavom]], [[Ljudmila Ananka|Ljudmilom Anankom]] i [[Natalija Sokolova|Natalijom Sokolovom]]; te na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008.|SP 2008.]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2008 – štafeta (žene)|štafeti]] s [[Darja Domračava|Darjom Domračavom]], [[Ljudmila Kalinčik|Ljudmilom Kalinčik]] i [[Olga Nazarova (biatlonka)|Olgom Nazarovom]]. === Svjetski kup === ==== Ukupni plasman ==== {| class="wikitable" style="float:left; text-align:center; font-size:75%" |- !colspan="19" | Plasman u Svjetskom kupu |-&nbsp;km ! [[Svjetski kup u biatlonu 2006/2007.|2006/07.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2009/2010.|2009/10.]] |- |28||50||33||54 |} U prvom nastupu u [[Svjetski kup u biatlonu 2006/2007.|sezoni SK 2006/07.]] u [[Svjetski kup u biatlonu|Svjetskom kupu]], Kudrašova je 8. decembra 2006. u [[Austrija|austrijskom]] [[Biatlonski centar Hochfilzen|Hochfilzenu]] u utrci na 15&nbsp;km osvojila 25-o mjesto, s tri promašaja i zaostatkom od 3:31.3&nbsp;min iza pobjednice [[Andrea Henkel|Andreje Henkel]]. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je deveto mjesto u [[Svjetski kup u biatlonu 2009/2010.|sezoni SK 2009/10.]] u [[Oberhof]]u 8. decembra 2010. u utrci na 7,5&nbsp;km bez promašaja i zaostatkom od 1:04.9&nbsp;min iza pobjednice njemačke biatlonke [[Simone Hauswald]], koja je utrku završila s jednim promašajem. U ekipnim utrkama su joj najbolji rezultat deveto mjesto u [[Svjetski kup u biatlonu 2009/2010.|sezoni SK 2009/10.]] u [[Östgersund]]u 6. decembra 2009. s [[Darja Domračava|Darjom Domračavom]], [[Ljudmila Kalinčik|Ljudmilom Kalinčik]] i [[Nadzeja Skardzina|Nadzejom Skardzino]]. == Napomene == {{napspisak}} ==Reference== {{Commons category|Olga Kudrashova}} {{Refspisak}} ==Vanjski linkovi== {{Biatlon portal}} * {{Sport365|111}} {{DEFAULTSORT:Kudrašova, Olga}} [[Kategorija:Rođeni 1978.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Biografije, Zelenodolsk]] [[Kategorija:Bjeloruski biatlonci]] [[Kategorija:Bjeloruski olimpijci u biatlonu]] [[Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2010.]] 2o3pniif9onk6p8vm1s82z6iv4xxk5w Natasha Lako 0 533247 3829610 3829607 2026-04-12T12:08:15Z Srđan 73336 3829610 wikitext text/x-wiki {{Infokutija pisac | ime = Natasha Lako | slika = | opis_slike = | puno_ime = | rođen_kao = | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1948|05|13}} | mjesto_rođenja = [[Tirana]], [[Narodna Socijalistička Republika Albanija|NR Albanija]] | datum_smrti = | mjesto_smrti = | zanimanje = Spisateljica, pjesnikinja | jezik = | nacionalnost = | obrazovanje = [[Univerzitet u Tirani]] | period = | žanr = | poznata_djela = | supružnik = Mevlan Shanaj | djeca = 2 | nagrade = | potpis = [[Datoteka:Natasha Lako (nënshkrim).svg]] | veb-sajt = }} '''Natasha Lako''' (rođena 13. maja 1948) albanska je pjesnikinja i romanopisac. Pripada prvoj generaciji književnica u Albaniji.<ref>Robert Elsie. "[https://web.archive.org/web/20140301220014/http://www.albanianliterature.net/authors_modern1/lako.html Natasha Lako]". AlbanianLiterature.net. [http://www.albanianliterature.net/authors_modern1/lako.html Original] arhiviran 1. marta 2014. Pristupljeno 12. 4. 2026.</ref><ref>Wilson, Katharina M. (1991). ''[https://books.google.com/books?id=ncN7uneLKrcC&pg=PA716 An Encyclopedia of Continental Women Writers]''. Taylor & Francis. str. 716. <nowiki>ISBN 978-0-8240-8547-6</nowiki>.</ref> Lako je studirala političke nauke na [[Univerzitet u Tirani|Univerzitetu u Tirani]], sa specijalizacijom iz novinarstva. Također je radila u filmskom studiju New Albania u [[Tirana|Tirani]]. Zajedno s [[Diana Çuli|Dianom Çuli]] i [[Helena Kadare|Helenom Kadare]], bila je jedna od rijetkih književnica tokom albanskog komunističkog režima. Od 1991. do 1993. izabrana je kao članica [[Demokratska partija Albanije|Demokratske partije]] u koalicionu vladu. Godine 1997. postala je prva direktorica Albanske filmske arhive, gdje je radila nekoliko godina.<ref>Imre, Anikó (7. 8. 2012). ''[https://books.google.com/books?id=i3Ujxk2mf7wC&pg=PT125 A Companion to Eastern European Cinemas]''. John Wiley & Sons. str. 125. <nowiki>ISBN 978-1-118-29435-2</nowiki>.</ref> Lako, koja je također radila kao scenaristica, udala se za albanskog glumca i režisera Mevlana Shanaja. Zajedno imaju dvoje djece, Heru i Joni.<ref>Adela Kolea (1. 12. 2013). "[https://web.archive.org/web/20170303111906/http://www.far.al/interview/albanian-actor-director-mevlan-shanaj An actor gets educated, taught, trained, and transformed"- interview with the distinguished actor and director, Mevlan Shanaj]"". Albania News. [http://www.far.al/interview/albanian-actor-director-mevlan-shanaj Original] arhiviran 3. marta 2017. Pristupljeno 12. 4. 2026.</ref> == Djela == '''Poezija''' * 1972: ''Marsi brenda nesh'' (Mart u nama) * 1979: ''E para fjalë e botës'' (Prva riječ svijeta) * 1984: ''Këmisha e pranverës'' (Proljetna košulja) * 1986: ''Yllësia e fjalëve'' (Sazviježđe riječi) * 1990: ''Natyrë e qetë'' (Mirna priroda) * 1995: ''Thesi me pëllumba'' (Vreća golubova) * prijevod djela Tomas Transtromer (dva reizdanja): ''Qielli përgjysëm'' i ''Perandoria e barit'' * ''Lëkura e ujit'' (Koža vode) – zbirka poezije * 2016: ''Kundërpërfytyrimi'' '''Romani''' * 1977: ''Stinët e jetës'' (Godišnja doba života) == Reference == {{Refspisak}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Lako, Natasha}} [[Kategorija:Rođeni 1948.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Albanske književnice]] [[Kategorija:Biografije, Tirana]] [[Kategorija:Albanski romanopisci]] [[Kategorija:Alumni Univerziteta u Tirani]] [[Kategorija:Albanski političari u 21. vijeku]] [[Kategorija:Albanski književnici u 21. vijeku]] fp7g4tazjen25drbv4h62o31rg2n3z5 Lilit Bleyan 0 533249 3829611 2026-04-12T12:08:28Z Tulum387 155909 Prevod sa en.wiki. 3829611 wikitext text/x-wiki '''Lilit Bleyan''' (armenski: Լիլիթ Բլեյան; rođena 2. juna 1978) armenska je kantautorica. Piše i izvodi pjesme na [[Armenski jezik|armenskom]], [[Španski jezik|španskom]] i engleskom jeziku. Njen prvi album, "In another City", objavljen je u novembru 2011. godine.<ref>Աննա Բարսեղյան. "[http://www.azatutyun.am/content/article/24399636.html Լիլիթ Բլեյանի առաջին ձայնասկավառակի շնորհանդեսը]". azatutyun.am.</ref><ref>{{Cite web|url=https://medialab.am/55372/|title=IDBank-ը երկարաձգում է վարկային արձակուրդը և հայտարարում հաճախորդներին աջակցման երկրորդ փուլի մասին - MediaLab Newsroom-Laboratory|last=MediaLab|date=2. 4. 2020|language=|access-date=12. 4. 2026}}</ref><ref>"[http://www.bravo.am/news/%D5%AC%D5%AB%D5%AC%D5%AB%D5%A9-%D5%A2%D5%AC%D5%A5%D5%B5%D5%A1%D5%B6/ Լիլիթ Բլեյան]". bravo.am.</ref><ref>"[http://www.aravot.am/2011/11/23/285064/ "Ուրիշ քաղաքում" . Լիլիթ Բլեյանն ունի հեղինակային երգերի ձայնասկավառակ]". aravot.am.</ref> Drugi album, s pretežno španskim pjesmama, objavljen je u novembru 2013.<ref>"[http://www.irates.am/hy/1382188488 Մի երկրում պատերազմ է, ու երեխաներ են սպանվում, իսկ հարևան պատի հետևում երեխան լաց է լինում նոր Այֆոնի համար]". irates.am.</ref> == Biografija == Rođena u Erevanu 1978. godine, a svoje prve pjesme napisala je kada je jedva umjela govoriti. Završila je smjer violine u muzičkoj školi i sa 14 godina počela pjevati u kamernom horu "Alan Hovhanes" u [[Jerevan|Erevanu]]. Tokom školovanja, počela je samostalno učiti španski jezik nakon što su je privukle neke španske pjesme. Ta strast prema jezicima dovela ju je do Državnog univerziteta u Erevanu, gdje je diplomirala kao stručnjakinja za španski i engleski jezik. Tokom studija učestvovala je u muzičkim događajima i emisijama kao dio dueta s prijateljem. Ipak, muzika i pisanje pjesama u tom periodu ostali su samo hobi. Paralelno sa studijem, Lilit je završila i specijalne kurseve TV novinarstva te ubrzo postala jedno od mladih lica nezavisne televizije [[A1plus]] u Erevanu. Počela je kao novinarka, zatim je postala TV reporterka i urednica informativnog programa, a radila je i na pojedinačnim televizijskim projektima. Godine 2010. objavila je singl na armenskom jeziku pod nazivom "Waiting Trains". Pjesma je odmah postigla uspjeh i navela Lilit da razmisli o snimanju cijelog albuma. To je ostvareno 2011. godine njenim prvim albumom, koji se sastojao od 9 akustičnih pjesama na armenskom i španskom jeziku. Ubrzo je odlučila napustiti novinarstvo i posvetiti se pisanju pjesama i pjevanju. Njen drugi album, koji se pretežno sastoji od pjesama na španskom i engleskom jeziku, objavljen je 19. novembra 2013. godine. == Diskografija == === ''In Another City'' (2011) === # Քաղաքից քաղաք – From Town to Town # Տրամադրություն - Mood # Սպասող գնացքներ – Waiting Trains # Երազելով ծովի մասին – Dreaming of the Sea # Մութ սենյակում – In a Dark Room # Սպասելով ամռանը – Waiting for the Summer # Հին հետքերով – Old Traces # Siempre tu' (իսպաներեն) - Siempre tu' (španski) # Սպասող գնացքներ (իսպաներեն) – Waiting Trains (španska verzija) === ''Paciencia'' (2013) === # El corazón como prisión # Volverás # Por el Mediterráneo # Paciencia # Coloreando # Un Día # Una semana en Barcelona # Christmas Night # El Después # Castillo de arena # Falling # Siempre Tú (sa albuma "In another City") # Christmas Night – armenska verzija == Reference == <references /> {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Bleyan, Lilit}} [[Kategorija:Rođeni 1978.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Armenski muzičari]] [[Kategorija:Biografije, Erevan]] 1dhuv1w160zwyuzbf9lkzqea2lz31fj 3829614 3829611 2026-04-12T12:11:48Z Srđan 73336 3829614 wikitext text/x-wiki '''Lilit Bleyan''' ({{jez-hy|Լիլիթ Բլեյան}}; rođena 2. juna 1978) armenska je kantautorica. Piše i izvodi pjesme na [[Armenski jezik|armenskom]], [[Španski jezik|španskom]] i engleskom jeziku. Njen prvi album, "In another City", objavljen je u novembru 2011.<ref>Աննա Բարսեղյան. "[http://www.azatutyun.am/content/article/24399636.html Լիլիթ Բլեյանի առաջին ձայնասկավառակի շնորհանդեսը]". azatutyun.am.</ref><ref>{{Cite web|url=https://medialab.am/55372/|title=IDBank-ը երկարաձգում է վարկային արձակուրդը և հայտարարում հաճախորդներին աջակցման երկրորդ փուլի մասին - MediaLab Newsroom-Laboratory|last=MediaLab|date=2. 4. 2020|language=|access-date=12. 4. 2026}}</ref><ref>"[http://www.bravo.am/news/%D5%AC%D5%AB%D5%AC%D5%AB%D5%A9-%D5%A2%D5%AC%D5%A5%D5%B5%D5%A1%D5%B6/ Լիլիթ Բլեյան]". bravo.am.</ref><ref>"[http://www.aravot.am/2011/11/23/285064/ "Ուրիշ քաղաքում" . Լիլիթ Բլեյանն ունի հեղինակային երգերի ձայնասկավառակ]". aravot.am.</ref> Drugi album, s pretežno španskim pjesmama, objavljen je u novembru 2013.<ref>"[http://www.irates.am/hy/1382188488 Մի երկրում պատերազմ է, ու երեխաներ են սպանվում, իսկ հարևան պատի հետևում երեխան լաց է լինում նոր Այֆոնի համար]". irates.am.</ref> == Biografija == Rođena u Jerevanu 2. juna 1978, a svoje prve pjesme napisala je kada je jedva umjela govoriti. Završila je smjer violine u muzičkoj školi i sa 14 godina počela pjevati u kamernom horu "Alan Hovhanes" u [[Jerevan]]u. Tokom školovanja, počela je samostalno učiti španski jezik nakon što su je privukle neke španske pjesme. Ta strast prema jezicima dovela ju je do Državnog univerziteta u Jerevanu, gdje je diplomirala kao stručnjakinja za španski i engleski jezik. Tokom studija učestvovala je u muzičkim događajima i emisijama kao dio dueta s prijateljem. Ipak, muzika i pisanje pjesama u tom periodu ostali su samo hobi. Paralelno sa studijem, Lilit je završila i specijalne kurseve TV novinarstva te ubrzo postala jedno od mladih lica nezavisne televizije [[A1plus]] u Jerevanu. Počela je kao novinarka, zatim je postala TV reporterka i urednica informativnog programa, a radila je i na pojedinačnim televizijskim projektima. Godine 2010. objavila je singl na armenskom jeziku pod nazivom "Waiting Trains". Pjesma je odmah postigla uspjeh i navela Lilit da razmisli o snimanju cijelog albuma. To je ostvareno 2011. godine njenim prvim albumom, koji se sastojao od 9 akustičnih pjesama na armenskom i španskom jeziku. Ubrzo je odlučila napustiti novinarstvo i posvetiti se pisanju pjesama i pjevanju. Njen drugi album, koji se pretežno sastoji od pjesama na španskom i engleskom jeziku, objavljen je 19. novembra 2013. == Diskografija == === ''In Another City'' (2011) === # Քաղաքից քաղաք – From Town to Town # Տրամադրություն - Mood # Սպասող գնացքներ – Waiting Trains # Երազելով ծովի մասին – Dreaming of the Sea # Մութ սենյակում – In a Dark Room # Սպասելով ամռանը – Waiting for the Summer # Հին հետքերով – Old Traces # Siempre tu' (իսպաներեն) - Siempre tu' (španski) # Սպասող գնացքներ (իսպաներեն) – Waiting Trains (španska verzija) === ''Paciencia'' (2013) === # El corazón como prisión # Volverás # Por el Mediterráneo # Paciencia # Coloreando # Un Día # Una semana en Barcelona # Christmas Night # El Después # Castillo de arena # Falling # Siempre Tú (sa albuma "In another City") # Christmas Night – armenska verzija == Reference == {{refspisak}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Bleyan, Lilit}} [[Kategorija:Rođeni 1978.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Armenski muzičari]] [[Kategorija:Biografije, Jerevan]] 6gpnrya1kl79pacs8mz6nuhsax0l769 Razgovor:Lilit Bleyan 1 533250 3829612 2026-04-12T12:09:43Z Tulum387 155909 Nova stranica: {{CEE žene 2026.}} {{CEE proljeće 2026. | korisnik = Tulum387 | tema = žene | tema2 = muzika | tema3 = kultura | država = Armenija | država2 = | država3 = }} 3829612 wikitext text/x-wiki {{CEE žene 2026.}} {{CEE proljeće 2026. | korisnik = Tulum387 | tema = žene | tema2 = muzika | tema3 = kultura | država = Armenija | država2 = | država3 = }} bmtoi6j3puz2r8p3cvji9uh9syb7dws Kategorija:Biografije po gradovima, Armenija 14 533251 3829617 2026-04-12T12:14:28Z Srđan 73336 Nova stranica: [[Kategorija:Biografije, Armenija]] [[Kategorija:Kategorije po gradovima u Armeniji]] [[Kategorija:Biografije po gradovima i državama|Armenija]] 3829617 wikitext text/x-wiki [[Kategorija:Biografije, Armenija]] [[Kategorija:Kategorije po gradovima u Armeniji]] [[Kategorija:Biografije po gradovima i državama|Armenija]] dryejnl5gjq6cm4s2z0dyebcq94q71y Kategorija:Biografije, Jerevan 14 533252 3829618 2026-04-12T12:14:50Z Srđan 73336 Nova stranica: {{Commonscat|People of Yerevan}} [[Kategorija:Jerevan]] [[Kategorija:Biografije po gradovima, Armenija|Jerevan]] 3829618 wikitext text/x-wiki {{Commonscat|People of Yerevan}} [[Kategorija:Jerevan]] [[Kategorija:Biografije po gradovima, Armenija|Jerevan]] ric6dgivapxkyo0pcl33iat2kalcixa Kategorija:Jerevan 14 533253 3829627 2026-04-12T12:17:56Z Srđan 73336 Nova stranica: {{Commonscat|Yerevan}} {{Glavni}} [[Kategorija:Naselja u Armeniji]] [[Kategorija:Gradovi u Armeniji]] [[Kategorija:Glavni gradovi azijskih država]] [[Kategorija:Pokrajine Armenije]] 3829627 wikitext text/x-wiki {{Commonscat|Yerevan}} {{Glavni}} [[Kategorija:Naselja u Armeniji]] [[Kategorija:Gradovi u Armeniji]] [[Kategorija:Glavni gradovi azijskih država]] [[Kategorija:Pokrajine Armenije]] f0664jvdwp0702tmo5pcruavmlnz6it Veronika Zvařičová 0 533254 3829631 2026-04-12T12:31:11Z AnToni 2325 Nova stranica: {{Infokutija biatlonac | ime = Veronika Zvařičová | slika = | puno ime = | država = {{ZID|Češka}} | datum rođenja = {{Datum rođenja i godine|1988|12|08}} | mjesto rođenja = [[Krnov]] | država rođenja = [[Čehoslovačka]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | zanimanje = | visina = 177 | težina = 58 | klub = [[SKP Jablonex]] | tren... 3829631 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biatlonac | ime = Veronika Zvařičová | slika = | puno ime = | država = {{ZID|Češka}} | datum rođenja = {{Datum rođenja i godine|1988|12|08}} | mjesto rođenja = [[Krnov]] | država rođenja = [[Čehoslovačka]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | zanimanje = | visina = 177 | težina = 58 | klub = [[SKP Jablonex]] | trener = [[Lenka Faltusová]] <!-- Olimpijske igre --> | nastup OI = '''1''' ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|2010.]]) | medalje OI = 0 | zlato OI = <!-- Svjetska prvenstva --> | nastup SP = '''1''' ([[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|2009.]]) | medalje SP = '''0''' | zlato SP = <!-- Svjetski kup --> | nastup SK = [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09.]] | pobjede SK = '''0'''{{PSKB}} | pobjede SK štafeta= | plasman SK = {{plainlist| * '''79.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/08.]]) <!-- * {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}}: '''23.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) * {{Tooltip|Spr.|Sprint}}: '''40.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) * {{Tooltip|Pot.|Potjera}}: '''55.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2009/2010.|2009/10.]]) * {{Tooltip|Mas.|Masovni start}}: '''51.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) }} --> --> | pobjede u dis = <!-- Evropski kup --> | nastup EK = | pobjede EK = | plasman EK = | kraj karijere = 2018. | status = neaktivna <!-- medalje --> | medalje = {{MedaljaTakmičenje|SPB}} {{MedaljaBrojač | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]]| 0 | 0 | 0 | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetska prvenstva]]| 0 | 0 | 0 }} |ažurirano = 12. 4. 2026. }} '''Veronika Zvařičová''', (udata Vlášková) rođena 8. decembra 1988. u [[Krnov]]u, [[Čehoslovačka]] (danas [[Češka]]) je nekadašnja [[češka]] [[biatlon]]ka. == Karijera == === Olimpijske igre === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" |- ! Olimpijske igre !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}}!! {{Tooltip|Pot.|Potjera}} !! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}} |- |align=left | {{NaziviOI|Z|2002}} ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2002.|Biatlon]]) | | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2002 – 15 km|71]] | | |} Nastupila je samo jednom na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|Olimpijskim igrama]] i to na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|Zimskim olimpijskim igrama 2010.]] <!-- U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat 23-o mjesto na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2002.|ZOI 2002.]] u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2002 – 15 km|utrci na 15&nbsp;km]], kada je s jednim promašajem i zaostatkom od 3:25.64&nbsp;s bila sporija od pobjednice [[Njemačka na Zimskim olimpijskim igrama 2002.|Njemice]] [[Andrea Henkel|Andreje Henkel]]. U ekipnim disciplinama najbolji joj je rezultat 13-o mjesto na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2006.|Zimskim olimpijskim igrama 2006.]] u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2006 – štafeta (žene)|štafeti]] s [[Kateřina Holubcová|Kateřinom Holubcovom]], [[Lenka Faltusová|Lenkom Faltusovom]] i [[Magda Rezlerová|Magdom Rezlerovom]], kada su 8:02.3&nbsp;min bili sporiji, od pobjedničke [[Rusija na Zimskim olimpijskim igrama 2014.|ruske štafete]] u sastavu: [[Ana Bogali]], [[Svjetlana Išmuratova]], [[Olga Zajceva]] i [[Albina Ahatova]]. --> === Svjetska prvenstva === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" |- ! Svjetsko prvenstvo !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}}!! {{Tooltip|Pot.|Potjera}}!! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}}!! {{Tooltip|MŠ|Mješovita štafeta}} |- |align="left" | {{NaziviSPB|2009}} | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 15 km|12]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 7,5 km|22]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – potjera (žene)|36]] | | |} Nastupala je na jednom [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetskom prvenstvu]] i to na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 15 km|SP 2019]], ali nije osvojila ni jednu medalju. <!-- Najbolji rezultat u pojedinačnoj konkurenciji joj je 16-o mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2003.|SP 2003.]] kada je u utrci na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2003 – potjera (žene)|potjere]] s jednim promašajem i zaostatkom od 2:40.0&nbsp;min bila sporija od pobjednice njemačke biatlonke [[Martina Beck|Martine Beck]]. U ekipnim utrkama najbolji joj je plasman bilo osmo mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007.|SP 2007]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – štafeta (mješovito)|mješovitoj štafeti]] s [[Magda Rezlerová|Magdom Rezlerovom]], [[Ondřej Moravec|Ondřejom Moravcem]] i [[Zdeněk Vítek|Zdeněkom Vítekom]]. --> === Svjetski kup === Zvařičová je prvi put nastupila u [[Svjetski kup u biatlonu|Svjetskom kupu]] u sezoni [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09]]. <!-- na [[Slovenija|slovenskoj]] [[Pokljuka|Pokljuki]] 3. februara 2001. u utrci na 7,5&nbsp;km s dva promašaja i zaostatkom od 3:38.7&nbsp;min iza pobjednice njemačke biatlonke [[Kati Wilhelm]]. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je sedmo mjesto 7. decembra 2005. u [[Svjetski kup u biatlonu 2005/2006.|sezoni SK 2005/06.]] u [[Austrija|austrijskom]] [[Hochfilzen]] s jednim promašajem i zaostatkom od 2:33.8&nbsp;min iza pobjednice švedske biatlonke [[Anna Carin Zidek|Anne Carin Zidek]]. U ekipnim utrkama najbolji rezultati su joj je peto mjesta u štafeti u sezoni [[Svjetski kup u biatlonu 2002/2003.|2002/02.]] s [[Irena Česneková]], [[Jitka Pešinová|Jitkom Pešinovom]] i [[Lenka Faltusová|Lenkom Faltusovom]]. --> == Prestanak karijere == {{sekcija}} == Privatni život == {{sekcija}} == Nagrade == {{sekcija}} == Napomene == {{napspisak}} == Vanjski linkovi == {{Biatlon portal}} * {{Commonscat-inline}} <!-- * {{Sport365|119}} --> * [http://biathlonresults.com/ Zvanična banka podataka IBU-a] == Reference == {{refspisak}} {{DEFAULTSORT:Zvařičová, Veronika}} [[Kategorija:Češki biatlonci]] [[Kategorija:Rođeni 1988.]] [[Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2010.]] [[Kategorija:Biografije, Krnov]] [[Kategorija:Češki olimpijci u biatlonu]] tuj23uwyy003vn8b952vh34afrt4gcy 3829632 3829631 2026-04-12T12:31:37Z AnToni 2325 3829632 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biatlonac | ime = Veronika Zvařičová | slika = | puno ime = | država = {{ZID|Češka}} | datum rođenja = {{Datum rođenja i godine|1988|12|08}} | mjesto rođenja = [[Krnov]] | država rođenja = [[Čehoslovačka]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | zanimanje = | visina = 177 | težina = 58 | klub = [[SKP Jablonex]] | trener = [[Lenka Faltusová]] <!-- Olimpijske igre --> | nastup OI = '''1''' ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|2010.]]) | medalje OI = 0 | zlato OI = <!-- Svjetska prvenstva --> | nastup SP = '''1''' ([[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|2009.]]) | medalje SP = '''0''' | zlato SP = <!-- Svjetski kup --> | nastup SK = [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09.]] | pobjede SK = '''0'''{{PSKB}} | pobjede SK štafeta= | plasman SK = {{plainlist| * '''79.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/08.]]) <!-- * {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}}: '''23.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) * {{Tooltip|Spr.|Sprint}}: '''40.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) * {{Tooltip|Pot.|Potjera}}: '''55.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2009/2010.|2009/10.]]) * {{Tooltip|Mas.|Masovni start}}: '''51.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) --> }} | pobjede u dis = <!-- Evropski kup --> | nastup EK = | pobjede EK = | plasman EK = | kraj karijere = 2018. | status = neaktivna <!-- medalje --> | medalje = {{MedaljaTakmičenje|SPB}} {{MedaljaBrojač | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]]| 0 | 0 | 0 | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetska prvenstva]]| 0 | 0 | 0 }} |ažurirano = 12. 4. 2026. }} '''Veronika Zvařičová''', (udata Vlášková) rođena 8. decembra 1988. u [[Krnov]]u, [[Čehoslovačka]] (danas [[Češka]]) je nekadašnja [[češka]] [[biatlon]]ka. == Karijera == === Olimpijske igre === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" |- ! Olimpijske igre !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}}!! {{Tooltip|Pot.|Potjera}} !! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}} |- |align=left | {{NaziviOI|Z|2002}} ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2002.|Biatlon]]) | | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2002 – 15 km|71]] | | |} Nastupila je samo jednom na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|Olimpijskim igrama]] i to na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|Zimskim olimpijskim igrama 2010.]] <!-- U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat 23-o mjesto na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2002.|ZOI 2002.]] u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2002 – 15 km|utrci na 15&nbsp;km]], kada je s jednim promašajem i zaostatkom od 3:25.64&nbsp;s bila sporija od pobjednice [[Njemačka na Zimskim olimpijskim igrama 2002.|Njemice]] [[Andrea Henkel|Andreje Henkel]]. U ekipnim disciplinama najbolji joj je rezultat 13-o mjesto na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2006.|Zimskim olimpijskim igrama 2006.]] u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2006 – štafeta (žene)|štafeti]] s [[Kateřina Holubcová|Kateřinom Holubcovom]], [[Lenka Faltusová|Lenkom Faltusovom]] i [[Magda Rezlerová|Magdom Rezlerovom]], kada su 8:02.3&nbsp;min bili sporiji, od pobjedničke [[Rusija na Zimskim olimpijskim igrama 2014.|ruske štafete]] u sastavu: [[Ana Bogali]], [[Svjetlana Išmuratova]], [[Olga Zajceva]] i [[Albina Ahatova]]. --> === Svjetska prvenstva === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" |- ! Svjetsko prvenstvo !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}}!! {{Tooltip|Pot.|Potjera}}!! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}}!! {{Tooltip|MŠ|Mješovita štafeta}} |- |align="left" | {{NaziviSPB|2009}} | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 15 km|12]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 7,5 km|22]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – potjera (žene)|36]] | | |} Nastupala je na jednom [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetskom prvenstvu]] i to na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 15 km|SP 2019]], ali nije osvojila ni jednu medalju. <!-- Najbolji rezultat u pojedinačnoj konkurenciji joj je 16-o mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2003.|SP 2003.]] kada je u utrci na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2003 – potjera (žene)|potjere]] s jednim promašajem i zaostatkom od 2:40.0&nbsp;min bila sporija od pobjednice njemačke biatlonke [[Martina Beck|Martine Beck]]. U ekipnim utrkama najbolji joj je plasman bilo osmo mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007.|SP 2007]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – štafeta (mješovito)|mješovitoj štafeti]] s [[Magda Rezlerová|Magdom Rezlerovom]], [[Ondřej Moravec|Ondřejom Moravcem]] i [[Zdeněk Vítek|Zdeněkom Vítekom]]. --> === Svjetski kup === Zvařičová je prvi put nastupila u [[Svjetski kup u biatlonu|Svjetskom kupu]] u sezoni [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09]]. <!-- na [[Slovenija|slovenskoj]] [[Pokljuka|Pokljuki]] 3. februara 2001. u utrci na 7,5&nbsp;km s dva promašaja i zaostatkom od 3:38.7&nbsp;min iza pobjednice njemačke biatlonke [[Kati Wilhelm]]. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je sedmo mjesto 7. decembra 2005. u [[Svjetski kup u biatlonu 2005/2006.|sezoni SK 2005/06.]] u [[Austrija|austrijskom]] [[Hochfilzen]] s jednim promašajem i zaostatkom od 2:33.8&nbsp;min iza pobjednice švedske biatlonke [[Anna Carin Zidek|Anne Carin Zidek]]. U ekipnim utrkama najbolji rezultati su joj je peto mjesta u štafeti u sezoni [[Svjetski kup u biatlonu 2002/2003.|2002/02.]] s [[Irena Česneková]], [[Jitka Pešinová|Jitkom Pešinovom]] i [[Lenka Faltusová|Lenkom Faltusovom]]. --> == Prestanak karijere == {{sekcija}} == Privatni život == {{sekcija}} == Nagrade == {{sekcija}} == Napomene == {{napspisak}} == Vanjski linkovi == {{Biatlon portal}} * {{Commonscat-inline}} <!-- * {{Sport365|119}} --> * [http://biathlonresults.com/ Zvanična banka podataka IBU-a] == Reference == {{refspisak}} {{DEFAULTSORT:Zvařičová, Veronika}} [[Kategorija:Češki biatlonci]] [[Kategorija:Rođeni 1988.]] [[Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2010.]] [[Kategorija:Biografije, Krnov]] [[Kategorija:Češki olimpijci u biatlonu]] 7cvezxc7qdne3wgrfynatzh282dm4h4 3829664 3829632 2026-04-12T12:46:01Z AnToni 2325 3829664 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biatlonac | ime = Veronika Zvařičová | slika = | puno ime = | država = {{ZID|Češka}} | datum rođenja = {{Datum rođenja i godine|1988|12|08}} | mjesto rođenja = [[Krnov]] | država rođenja = [[Čehoslovačka]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | zanimanje = | visina = 177 | težina = 58 | klub = [[SKP Jablonex]] | trener = [[Lenka Faltusová]] <!-- Olimpijske igre --> | nastup OI = '''1''' ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|2010.]]) | medalje OI = 0 | zlato OI = <!-- Svjetska prvenstva --> | nastup SP = '''2''' ([[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|2009]], [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012.|2012.]]) | medalje SP = '''0''' | zlato SP = <!-- Svjetski kup --> | nastup SK = [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09.]] | pobjede SK = '''0'''{{PSKB}} | pobjede SK štafeta= | plasman SK = {{plainlist| * '''79.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/08.]]) <!-- * {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}}: '''23.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) * {{Tooltip|Spr.|Sprint}}: '''40.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) * {{Tooltip|Pot.|Potjera}}: '''55.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2009/2010.|2009/10.]]) * {{Tooltip|Mas.|Masovni start}}: '''51.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) --> }} | pobjede u dis = <!-- Evropski kup --> | nastup EK = | pobjede EK = | plasman EK = | kraj karijere = 2018. | status = neaktivna <!-- medalje --> | medalje = {{MedaljaTakmičenje|SPB}} {{MedaljaBrojač | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]]| 0 | 0 | 0 | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetska prvenstva]]| 0 | 0 | 0 }} |ažurirano = 12. 4. 2026. }} '''Veronika Zvařičová''', rođena 8. decembra 1988. u [[Krnov]]u, [[Čehoslovačka]] (danas [[Češka]]) je nekadašnja [[češka]] [[biatlon]]ka. == Karijera == === Olimpijske igre === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" |- ! Olimpijske igre !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}}!! {{Tooltip|Pot.|Potjera}} !! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}} |- |align=left | {{NaziviOI|Z|2010}} ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|Biatlon]]) | | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – 7,5 km|70]] | | |} Nastupila je samo jednom na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|Olimpijskim igrama]] i to na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|Zimskim olimpijskim igrama 2010.]] Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je 70-o mjesto na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|ZOI 2010.]] u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – 7,5 km|utrci na 7,5&nbsp;km]], kada je s dva promašaja i zaostatkom od 2:57.3&nbsp;min bila sporija od pobjednice [[Slovačka na Zimskim olimpijskim igrama 2006.|slovačke biatlonke]] [[Anastasija Kuzmina|Anastasije Kuzmine]], koja je završila utrku s jednim promašajem. U ekipnim disciplinama nije nastupila. === Svjetska prvenstva === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" |- ! Svjetsko prvenstvo !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}}!! {{Tooltip|Pot.|Potjera}}!! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}}!! {{Tooltip|MŠ|Mješovita štafeta}} |- |align="left" | {{NaziviSPB|2009}} | | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 7,5 km|22]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – potjera (žene)|36]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – štafeta (žene)|12]] | |- |align="left" | {{NaziviSPB|2012}} | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – 15 km|52]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – 7,5 km|70]] | | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – štafeta (žene)|10]] | |} Nastupala je na dva [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetska prvensta]] od [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|SP 2009]] do [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012.|SP 2012]], ali nije osvojila ni jednu medalju. <!-- Najbolji rezultat u pojedinačnoj konkurenciji joj je 16-o mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2003.|SP 2003.]] kada je u utrci na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2003 – potjera (žene)|potjere]] s jednim promašajem i zaostatkom od 2:40.0&nbsp;min bila sporija od pobjednice njemačke biatlonke [[Martina Beck|Martine Beck]]. U ekipnim utrkama najbolji joj je plasman bilo osmo mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007.|SP 2007]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2007 – štafeta (mješovito)|mješovitoj štafeti]] s [[Magda Rezlerová|Magdom Rezlerovom]], [[Ondřej Moravec|Ondřejom Moravcem]] i [[Zdeněk Vítek|Zdeněkom Vítekom]]. --> === Svjetski kup === {| class="wikitable" style="float:left; text-align:center; font-size:75%" |- !colspan="11" | Plasman u Svjetskom kupu |- ! [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2009/2010.|2009/10.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2010/2011.|2010/11.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2011/2012.|2011/12.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2012/2013.|2012/13.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2013/2014.|2013/14.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2014/2015.|2014/15.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2015/2016.|2015/16.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2016/2017.|2016/17.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2017/2018.|2017/18.]] |- |79|| || || ||92|| || || || ||88 |} Zvařičová je prvi put nastupila u [[Svjetski kup u biatlonu|Svjetskom kupu]] u sezoni [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09]]. <!-- na [[Slovenija|slovenskoj]] [[Pokljuka|Pokljuki]] 3. februara 2001. u utrci na 7,5&nbsp;km s dva promašaja i zaostatkom od 3:38.7&nbsp;min iza pobjednice njemačke biatlonke [[Kati Wilhelm]]. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je sedmo mjesto 7. decembra 2005. u [[Svjetski kup u biatlonu 2005/2006.|sezoni SK 2005/06.]] u [[Austrija|austrijskom]] [[Hochfilzen]] s jednim promašajem i zaostatkom od 2:33.8&nbsp;min iza pobjednice švedske biatlonke [[Anna Carin Zidek|Anne Carin Zidek]]. U ekipnim utrkama najbolji rezultati su joj je peto mjesta u štafeti u sezoni [[Svjetski kup u biatlonu 2002/2003.|2002/02.]] s [[Irena Česneková]], [[Jitka Pešinová|Jitkom Pešinovom]] i [[Lenka Faltusová|Lenkom Faltusovom]]. --> == Prestanak karijere == {{sekcija}} == Privatni život == {{sekcija}} == Nagrade == {{sekcija}} == Napomene == {{napspisak}} == Vanjski linkovi == {{Biatlon portal}} * {{Commonscat-inline}} <!-- * {{Sport365|119}} --> * [http://biathlonresults.com/ Zvanična banka podataka IBU-a] == Reference == {{refspisak}} {{DEFAULTSORT:Zvařičová, Veronika}} [[Kategorija:Češki biatlonci]] [[Kategorija:Rođeni 1988.]] [[Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2010.]] [[Kategorija:Biografije, Krnov]] [[Kategorija:Češki olimpijci u biatlonu]] 6h9dcrl9jzvmlet3xysg6yam3nxm7b9 3829697 3829664 2026-04-12T13:08:39Z AnToni 2325 /* Svjetska prvenstva */ 3829697 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biatlonac | ime = Veronika Zvařičová | slika = | puno ime = | država = {{ZID|Češka}} | datum rođenja = {{Datum rođenja i godine|1988|12|08}} | mjesto rođenja = [[Krnov]] | država rođenja = [[Čehoslovačka]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | zanimanje = | visina = 177 | težina = 58 | klub = [[SKP Jablonex]] | trener = [[Lenka Faltusová]] <!-- Olimpijske igre --> | nastup OI = '''1''' ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|2010.]]) | medalje OI = 0 | zlato OI = <!-- Svjetska prvenstva --> | nastup SP = '''2''' ([[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|2009]], [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012.|2012.]]) | medalje SP = '''0''' | zlato SP = <!-- Svjetski kup --> | nastup SK = [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09.]] | pobjede SK = '''0'''{{PSKB}} | pobjede SK štafeta= | plasman SK = {{plainlist| * '''79.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/08.]]) <!-- * {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}}: '''23.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) * {{Tooltip|Spr.|Sprint}}: '''40.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) * {{Tooltip|Pot.|Potjera}}: '''55.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2009/2010.|2009/10.]]) * {{Tooltip|Mas.|Masovni start}}: '''51.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 2007/2008.|2007/08.]]) --> }} | pobjede u dis = <!-- Evropski kup --> | nastup EK = | pobjede EK = | plasman EK = | kraj karijere = 2018. | status = neaktivna <!-- medalje --> | medalje = {{MedaljaTakmičenje|SPB}} {{MedaljaBrojač | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]]| 0 | 0 | 0 | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetska prvenstva]]| 0 | 0 | 0 }} |ažurirano = 12. 4. 2026. }} '''Veronika Zvařičová''', rođena 8. decembra 1988. u [[Krnov]]u, [[Čehoslovačka]] (danas [[Češka]]) je nekadašnja [[češka]] [[biatlon]]ka. == Karijera == === Olimpijske igre === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" |- ! Olimpijske igre !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}}!! {{Tooltip|Pot.|Potjera}} !! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}} |- |align=left | {{NaziviOI|Z|2010}} ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|Biatlon]]) | | [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – 7,5 km|70]] | | |} Nastupila je samo jednom na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|Olimpijskim igrama]] i to na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|Zimskim olimpijskim igrama 2010.]] Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je 70-o mjesto na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010.|ZOI 2010.]] u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2010 – 7,5 km|utrci na 7,5&nbsp;km]], kada je s dva promašaja i zaostatkom od 2:57.3&nbsp;min bila sporija od pobjednice [[Slovačka na Zimskim olimpijskim igrama 2006.|slovačke biatlonke]] [[Anastasija Kuzmina|Anastasije Kuzmine]], koja je završila utrku s jednim promašajem. U ekipnim disciplinama nije nastupila. === Svjetska prvenstva === {| class="wikitable" style="float:right; text-align:center; font-size:75%" |- ! Svjetsko prvenstvo !! {{Tooltip|Poj.|Pojedinačna utrka}} !! {{Tooltip|Spr.|Sprint}}!! {{Tooltip|Pot.|Potjera}}!! {{Tooltip|Šta.|Štafeta}}!! {{Tooltip|MŠ|Mješovita štafeta}} |- |align="left" | {{NaziviSPB|2009}} | | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 7,5 km|22]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – potjera (žene)|36]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – štafeta (žene)|12]] | |- |align="left" | {{NaziviSPB|2012}} | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – 15 km|52]] | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – 7,5 km|70]] | | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – štafeta (žene)|10]] | |} Nastupala je na dva [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetska prvensta]] od [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|SP 2009]] do [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012.|SP 2012]], ali nije osvojila ni jednu medalju. Najbolji rezultat u pojedinačnoj konkurenciji joj je 22-o mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009.|SP 2009.]] kada je u utrci na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2009 – 7,5 km|7,5]] bez promašaja i zaostatkom od 2:05.5&nbsp;min bila sporija od pobjednice njemačke biatlonke [[Kati Wilhelm]]. U ekipnim utrkama najbolji joj je plasman bilo deseto mjesto na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012.|SP 2012]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – štafeta (žene)|štafeti]] s [[Veronika Vítková|Veronikom Vítkovom]], [[Barbora Tomešová|Barborom Tomešovom]] i [[Jitka Landová|Jitkom Landovom]]. === Svjetski kup === {| class="wikitable" style="float:left; text-align:center; font-size:75%" |- !colspan="11" | Plasman u Svjetskom kupu |- ! [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2009/2010.|2009/10.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2010/2011.|2010/11.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2011/2012.|2011/12.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2012/2013.|2012/13.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2013/2014.|2013/14.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2014/2015.|2014/15.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2015/2016.|2015/16.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2016/2017.|2016/17.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 2017/2018.|2017/18.]] |- |79|| || || ||92|| || || || ||88 |} Zvařičová je prvi put nastupila u [[Svjetski kup u biatlonu|Svjetskom kupu]] u sezoni [[Svjetski kup u biatlonu 2008/2009.|2008/09]]. <!-- na [[Slovenija|slovenskoj]] [[Pokljuka|Pokljuki]] 3. februara 2001. u utrci na 7,5&nbsp;km s dva promašaja i zaostatkom od 3:38.7&nbsp;min iza pobjednice njemačke biatlonke [[Kati Wilhelm]]. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je sedmo mjesto 7. decembra 2005. u [[Svjetski kup u biatlonu 2005/2006.|sezoni SK 2005/06.]] u [[Austrija|austrijskom]] [[Hochfilzen]] s jednim promašajem i zaostatkom od 2:33.8&nbsp;min iza pobjednice švedske biatlonke [[Anna Carin Zidek|Anne Carin Zidek]]. U ekipnim utrkama najbolji rezultati su joj je peto mjesta u štafeti u sezoni [[Svjetski kup u biatlonu 2002/2003.|2002/02.]] s [[Irena Česneková]], [[Jitka Pešinová|Jitkom Pešinovom]] i [[Lenka Faltusová|Lenkom Faltusovom]]. --> == Prestanak karijere == {{sekcija}} == Privatni život == {{sekcija}} == Nagrade == {{sekcija}} == Napomene == {{napspisak}} == Vanjski linkovi == {{Biatlon portal}} * {{Commonscat-inline}} <!-- * {{Sport365|119}} --> * [http://biathlonresults.com/ Zvanična banka podataka IBU-a] == Reference == {{refspisak}} {{DEFAULTSORT:Zvařičová, Veronika}} [[Kategorija:Češki biatlonci]] [[Kategorija:Rođeni 1988.]] [[Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2010.]] [[Kategorija:Biografije, Krnov]] [[Kategorija:Češki olimpijci u biatlonu]] sgi1abvrge5ugwp8b9g8syvfyheuaea Razgovor:Veronika Zvařičová 1 533255 3829634 2026-04-12T12:32:33Z AnToni 2325 Nova stranica: {{CEE proljeće 2026. | korisnik = [[User:AnToni|AnToni]] | tema = sport | tema2 = žene | tema3 = | država = Češka | država2 = | država3 = }} 3829634 wikitext text/x-wiki {{CEE proljeće 2026. | korisnik = [[User:AnToni|AnToni]] | tema = sport | tema2 = žene | tema3 = | država = Češka | država2 = | država3 = }} 25xfcm8256dhllmzybedgnecv6htx6c 3829635 3829634 2026-04-12T12:32:59Z AnToni 2325 https://fountain.toolforge.org/editathons/ceew2026-bs 3829635 wikitext text/x-wiki {{CEE žene 2026.}} {{CEE proljeće 2026. | korisnik = [[User:AnToni|AnToni]] | tema = sport | tema2 = žene | tema3 = | država = Češka | država2 = | država3 = }} a9cyhsx8p6lnplwscwtukslzat2edl6 Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024 – 7,5 km 0 533256 3829694 2026-04-12T12:55:02Z AnToni 2325 Nova stranica: {{Infokutija SP u biatlonu | disciplina = 7,5 km | godina = 2024 | slika = | veličina_slike = | opis_slike = | mjesto = [[Nové Město na Moravě]], {{ZID|Češka}} | datum = 9. februar 2024. | broj_učesnika = 93 | broj_zemalja = 29 | broj_ekipa = | zlato = Julia Simon (biatlonka){{!}}Julia Simon | zlato_NOK = FRA | srebro = Justine Braisaz-Bouchet | srebro_NOK = FRA | bronza... 3829694 wikitext text/x-wiki {{Infokutija SP u biatlonu | disciplina = 7,5 km | godina = 2024 | slika = | veličina_slike = | opis_slike = | mjesto = [[Nové Město na Moravě]], {{ZID|Češka}} | datum = 9. februar 2024. | broj_učesnika = 93 | broj_zemalja = 29 | broj_ekipa = | zlato = Julia Simon (biatlonka){{!}}Julia Simon | zlato_NOK = FRA | srebro = Justine Braisaz-Bouchet | srebro_NOK = FRA | bronza = Lou Jeanmonnot | bronza_NOK = FRA | godina_p = 2023 | spol = žene | godina_s = 2025 }} {{Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024}} {{Glavni|Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024.}} '''[[Biatlon#Discipline|Pojedinačna utrka]] na 7,5&nbsp;km''' na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024.|Svjetskom prvenstvu u biatlonu 2024.]] u ženskoj konkurenciji održala se 9. februara 2024. u [[Češka|češkom]] gradu [[Nové Město na Moravě|Novém Městu na Moravě]].<ref>{{Cite web|url=https://www.biathlonworld.com/calendar?CupLevel=1&SeasonId=&EventId=BT2324SWRLCH__|title=Programme|access-date=1. 2. 2024|website=biathlonworld.com|language=en}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://ibu.blob.core.windows.net/docs/2324/BT/SWRL/CH__/SWSP/C51A_v1.pdf|title=Start list|access-date=8. 2. 2024|website=biathlonworld.com|language=en}}</ref> == Rezultati == Početak utrke je bio u 17:10.<ref>{{Cite web|url=https://ibu.blob.core.windows.net/docs/2324/BT/SWRL/CH__/SWSP/C73B_v1.pdf|title=Final results|access-date=8. 2. 2024|website=biathlonworld.com|language=en}}</ref> {| class="wikitable sortable" style="text-align:center; font-size:90%" !Plasman !! Startni<br>broj !! Ime !! Država !!Vrijeme !! Promašaji !! Zaostatak |- | {{Gold1}} || 2 || align=left|[[Julia Simon (biatlonka)|Julia Simon]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 0 (0+0) || 20:07.5 || |- | {{Silver2}} || 21 || align=left|[[Justine Braisaz-Bouchet]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 1 (1+0) || 20:12.4 || +4.9 |- | {{Bronze3}} || 5 || align=left|[[Lou Jeanmonnot]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 1 (0+1) || 20:48.3 || +40.8 |- | 4 || 40 || align=left|[[Sophie Chauveau]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 1 (1+0) || 20:51.7 || +44.2 |- | 5 || 44 || align=left|[[Baiba Bendika]] || align=left|{{flagcountry|LAT}} || 1 (0+1) || 20:54.0 || +46.5 |- | 6 || 19 || align=left|[[Franziska Preuß]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 1 (0+1) || 21:12.8 || +1:05.3 |- | 7 || 23 || align=left|[[Lisa Vittozzi]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 0 (0+0) || 21:13.8 || +1:06.3 |- | 8 || 6 || align=left|[[Hanna Öberg]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 1 (0+1) || 21:14.3 || +1:06.8 |- | 9 || 11 || align=left|[[Elvira Öberg]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 1 (0+1) || 21:16.7 || +1:09.2 |- | 10 || 16 || align=left|[[Dorothea Wierer]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 0 (0+0) || 21:26.4 || +1:18.9 |- | 11 || 4 || align=left|[[Anna Gandler]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 1 (0+1) || 21:26.8 || +1:19.3 |- | 12 || 59 || align=left|[[Hristyna Dmitrenko]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 0 (0+0) || 21:33.7 || +1:26.2 |- | 13 || 76 || align=left|[[Tamara Steiner]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 0 (0+0) || 21:43.5 || +1:36.0 |- | 14 || 28 || align=left|[[Juni Arnekleiv]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 1 (1+0) || 21:43.6 || +1:36.1 |- | 15 || 78 || align=left|[[Jeanne Richard]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 2 (0+2) || 21:44.5 || +1:37.0 |- | 16 || 73 || align=left|[[Natalia Sidorowicz]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 0 (0+0) || 21:47.3 || +1:39.8 |- | 17 || 24 || align=left|[[Markéta Davidová]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 2 (0+2) || 21:49.0 || +1:41.5 |- | 18 || 17 || align=left|[[Vanessa Voigt]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 1 (0+1) || 21:50.0 || +1:42.5 |- | 19 || 46 || align=left|[[Irina Petrenko]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 0 (0+0) || 21:51.6 || +1:44.1 |- | 20 || 32 || align=left|[[Anna Magnusson]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 2 (1+1) || 21:52.2 || +1:48.3 |- | 21 || 3 || align=left|[[Julija Džima]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 1 (0+1) || 21:55.8 || +1:50.2 |- | 22 || 30 || align=left|[[Ida Lien]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 3 (0+3) || 21:57.7 || +1:52.9 |- | 23 || 57 || align=left|[[Joanna Jakieła]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 1 (0+1) || 22:00.4 || +1:56.3 |- | 24 || 1 || align=left|[[Tuuli Tomingas]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (0+2) || 22:03.8 || +1:56.6 |- | 25 || 26 || align=left|[[Ingrid Landmark Tandrevold]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 3 (0+3) || 22:04.1 || +1:56.6 |- | 25 || 68 || align=left|[[Regina Ermits]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (2+0) || 22:04.1 || +1:59.3 |- | 27 || 12 || align=left|[[Lotte Lie]] || align=left|{{flagcountry|BEL}} || 1 (1+0) || 22:06.8 || +2:04.4 |- | 28 || 52 || align=left|[[Sophia Schneider]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 2 (1+1) || 22:11.9 || +2:05.6 |- | 29 || 84 || align=left|[[Anastasija Merkušina]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 1 (0+1) || 22:13.1 || +2:09.1 |- | 30 || 54 || align=left|[[Daria Virolainen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 1 (0+1) || 22:16.6 || +2:09.1 |- | 30 || 79 || align=left|[[Lena Repinc]] || align=left|{{flagcountry|SLO}} || 0 (0+0) || 22:16.6 || +2:09.1 |- | 32 || 55 || align=left|[[Tereza Voborníková]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 2 (2+0) || 22:17.4 || +2:09.9 |- | 33 || 8 || align=left|[[Karoline Offigstad Knotten]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 2 (0+2) || 22:20.3 || +2:12.8 |- | 34 || 43 || align=left|[[Lisa Hauser]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 1 (0+1) || 22:22.1 || +2:14.6 |- | 35 || 9 || align=left|[[Janina Hettich-Walz]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 3 (0+3) || 22:22.3 || +2:14.8 |- | 36 || 10 || align=left|[[Anamarija Lampič]] || align=left|{{flagcountry|SLO}} || 5 (2+3) || 22:26.8 || +2:19.3 |- | 37 || 62 || align=left|[[Samuela Comola]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 1 (0+1) || 22:27.2 || +2:19.7 |- | 38 || 15 || align=left|[[Mona Brorsson]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 2 (1+1) || 22:29.8 || +2:22.3 |- | 39 || 18 || align=left|[[Deedra Irwin]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 2 (1+1) || 22:32.1 || +2:24.6 |- | 40 || 87 || align=left|[[Lucie Charvátová]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 3 (1+2) || 22:34.3 || +2:26.8 |- | 41 || 37 || align=left|[[Susan Külm]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (0+2) || 22:34.9 || +2:27.4 |- | 42 || 33 || align=left|[[Jekaterina Avakumova]] || align=left|{{flagcountry|KOR}} || 1 (0+1) || 22:35.7 || +2:28.2 |- | 43 || 77 || align=left|[[Galina Višnjevska-Šeporenko]] || align=left|{{flagcountry|KAZ}} || 0 (0+0) || 22:36.7 || +2:29.2 |- | 44 || 50 || align=left|[[Polona Klemenčič]] || align=left|{{flagcountry|SLO}} || 2 (0+2) || 22:39.0 || +2:31.5 |- | 45 || 35 || align=left|[[Michela Carrara]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 4 (1+3) || 22:39.4 || +2:31.9 |- | 46 || 14 || align=left|[[Anna Mąka (biatlonka)|Anna Mąka]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 1 (1+0) || 22:39.7 || +2:32.2 |- | 47 || 22 || align=left|[[Suvi Minkkinen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 2 (0+2) || 22:45.0 || +2:37.5 |- | 48 || 66 || align=left|[[Jessica Jislová]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 2 (0+2) || 22:45.7 || +2:38.2 |- | 49 || 63 || align=left|[[Eve Bouvard]] || align=left|{{flagcountry|BEL}} || 1 (0+1) || 22:49.2 || +2:41.7 |- | 49 || 80 || align=left|[[Elisa Gasparin]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 1 (0+1) || 22:49.2 || +2:41.7 |- | 51 || 93 || align=left|[[Anna Juppe]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 3 (1+2) || 22:55.0 || +2:47.5 |- | 52 || 89 || align=left|[[Venla Lehtonen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 1 (1+0) || 22:56.8 || +2:49.3 |- | 53 || 20 || align=left|[[Nadia Moser]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 2 (1+1) || 22:58.5 || +2:51.0 |- | 54 || 27 || align=left|[[Amy Baserga]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 3 (2+1) || 23:00.3 || +2:52.8 |- | 55 || 36 || align=left|[[Maya Cloetens]] || align=left|{{flagcountry|BEL}} || 2 (0+2) || 23:00.8 || +2:53.3 |- | 55 || 65 || align=left|[[Natalija Kočergina]] || align=left|{{flagcountry|LTU}} || 2 (1+1) || 23:00.8 || +2:53.3 |- | 57 || 91 || align=left|[[Emily Dickson]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 0 (0+0) || 23:03.6 || +2:56.1 |- | 58 || 92 || align=left|[[Tara Geraghty-Moats]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 1 (0+1) || 23:05.2 || +2:57.7 |- | 59 || 71 || align=left|[[Noora Kaisa Keranen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 0 (0+0) || 23:06.5 || +2:59.0 |- | 60 || 58 || align=left|[[Lidija Žurauskaitė]] || align=left|{{flagcountry|LTU}} || 3 (2+1) || 23:09.6 || +3:02.1 |- | 61 || 51 || align=left|[[Anastasija Kuzmina]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 2 (1+1) || 23:10.2 || +3:02.7 |- | 62 || 48 || align=left|[[Aita Gasparin]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 2 (1+1) || 23:14.5 || +3:07.0 |- | 63 || 81 || align=left|[[Johanna Talihärm]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (2+0) || 23:27.1 || +3:19.6 |- | 64 || 60 || align=left|[[Zuzana Remeňová]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 2 (1+1) || 23:27.3 || +3:19.8 |- | 65 || 47 || align=left|[[Lora Hristova]] || align=left|{{flagcountry|BUL}} || 3 (0+3) || 23:35.1 || +3:27.6 |- | 66 || 13 || align=left|[[Lena Häcki]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 5 (1+4) || 23:36.6 || +3:29.1 |- | 67 || 64 || align=left|[[Benita Peiffer]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 2 (0+2) || 23:38.7 || +3:31.2 |- | 68 || 48 || align=left|[[Mária Remeňová]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 2 (2+0) || 23:39.1 || +3:31.6 |- | 69 || 81 || align=left|[[Emma Lunder]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 3 (2+1) || 23:42.7 || +3:35.2 |- | 70 || 60 || align=left|[[Andreea Mezdrea]] || align=left|{{flagcountry|ROU}} || 1 (1+0) || 23:45.0 || +3:37.5 |- | 71 || 47 || align=left|[[Darcie Morton]] || align=left|{{flagcountry|AUS}} || 3 (2+1) || 23:47.8 || +3:40.3 |- | 72 || 13 || align=left|[[Ala Hiljenko]] || align=left|{{flagcountry|MDA}} || 3 (1+2) || 23:51.7 || +3:44.2 |- | 73 || 64 || align=left|[[Anika Kožica]] || align=left|{{flagcountry|CRO}} || 2 (1+1) || 23:54.3 || +3:46.8 |- | 74 || 48 || align=left|[[Judita Traubaitė]] || align=left|{{flagcountry|LTU}} || 3 (1+2) || 23:54.4 || +3:46.9 |- | 75 || 81 || align=left|[[Anastasija Tolmačeva]] || align=left|{{flagcountry|ROU}} || 3 (2+1) || 23:56.3 || +3:48.8 |- | 76 || 60 || align=left|[[Valentina Dimitrova (biatlonka)|Valentina Dimitrova]] || align=left|{{flagcountry|BUL}} || 3 (3+0) || 23:58.4 || +3:50.9 |- | 77 || 47 || align=left|[[Ukaleq Astri Slettemark]] || align=left|{{flagcountry|GRL}} || 1 (1+0) || 24:03.3 || +3:55.8 |- | 78 || 13 || align=left|[[Alina Skripkina]] || align=left|{{flagcountry|KAZ}} || 1 (0+1) || 23:09.3 || +4:01.8 |- | 79 || 64 || align=left|[[Annija Sabule]] || align=left|{{flagcountry|LAT}} || 1 (0+1) || 24:15.2 || +4:07.7 |- | 80 || 67 || align=left|[[Jelena Čirkova]] || align=left|{{flagcountry|ROU}} || 2 (1+1) || 24:31.9 || +4:24.4 |- | 80 || 69 || align=left|[[Chloe Levins]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 2 (1+1) || 24:31.9 || +4:24.4 |- | 82 || 41 || align=left|[[Polina Jegorova]] || align=left|{{flagcountry|KAZ}} || 4 (2+2) || 24:33.1 || +4:25.6 |- | 83 || 61 || align=left|[[Aliona Makarova]] || align=left|{{flagcountry|MDA}} || 3 (1+2) || 24:39.4 || +4:31.9 |- | 84 || 85 || align=left|[[Daria Gembicka]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 4 (1+3) || 24:57.1 || +4:49.6 |- | 85 || 72 || align=left|[[Sandra Buliņa]] || align=left|{{flagcountry|LAT}} || 5 (2+3) || 25:14.6 || +5:07.1 |- | 86 || 49 || align=left|[[Aoi Sato]] || align=left|{{flagcountry|JPN}} || 4 (3+1) || 25:17.7 || +5:10.2 |- | 87 || 29 || align=left|[[Jackie Garso]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 3 (0+3) || 25:20.9 || +5:13.4 |- | 88 || 74 || align=left|[[Marija Zdravkova]] || align=left|{{flagcountry|BUL}} || 3 (1+2) || 25:26.3 || +5:18.8 |- | 89 || 83 || align=left|[[Júlia Machyniaková]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 4 (1+3) || 25:27.8 || +5:20.3 |- | 90 || 88 || align=left|[[Choi Yoo-nah]] || align=left|{{flagcountry|KOR}} || 2 (1+1) || 25:28.1 || +5:20.6 |- | 91 || 56 || align=left|[[Konstantina Charalampidou]] || align=left|{{flagcountry|GRE}} || 1 (1+0) || 25:28.5 || +5:21.0 |- | 92 || 75 || align=left|[[Ko Eun-jung]] || align=left|{{flagcountry|KOR}} || 2 (1+1) || 25:31.7 || +5:24.2 |- | 93 || 70 || align=left|[[Hikaru Fukuda]] || align=left|{{flagcountry|JPN}} || 4 (1+3) || 25:54.2 || +5:46.7 |} ==Reference== {{reference}}{{Biatlon portal}} [[Kategorija:Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024.]] f14dbo5y99germ330uu99anuzyufnrg 3829695 3829694 2026-04-12T12:57:00Z AnToni 2325 /* Rezultati */ 3829695 wikitext text/x-wiki {{Infokutija SP u biatlonu | disciplina = 7,5 km | godina = 2024 | slika = | veličina_slike = | opis_slike = | mjesto = [[Nové Město na Moravě]], {{ZID|Češka}} | datum = 9. februar 2024. | broj_učesnika = 93 | broj_zemalja = 29 | broj_ekipa = | zlato = Julia Simon (biatlonka){{!}}Julia Simon | zlato_NOK = FRA | srebro = Justine Braisaz-Bouchet | srebro_NOK = FRA | bronza = Lou Jeanmonnot | bronza_NOK = FRA | godina_p = 2023 | spol = žene | godina_s = 2025 }} {{Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024}} {{Glavni|Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024.}} '''[[Biatlon#Discipline|Pojedinačna utrka]] na 7,5&nbsp;km''' na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024.|Svjetskom prvenstvu u biatlonu 2024.]] u ženskoj konkurenciji održala se 9. februara 2024. u [[Češka|češkom]] gradu [[Nové Město na Moravě|Novém Městu na Moravě]].<ref>{{Cite web|url=https://www.biathlonworld.com/calendar?CupLevel=1&SeasonId=&EventId=BT2324SWRLCH__|title=Programme|access-date=1. 2. 2024|website=biathlonworld.com|language=en}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://ibu.blob.core.windows.net/docs/2324/BT/SWRL/CH__/SWSP/C51A_v1.pdf|title=Start list|access-date=8. 2. 2024|website=biathlonworld.com|language=en}}</ref> == Rezultati == Početak utrke je bio u 17:10.<ref>{{Cite web|url=https://ibu.blob.core.windows.net/docs/2324/BT/SWRL/CH__/SWSP/C73B_v1.pdf|title=Final results|access-date=8. 2. 2024|website=biathlonworld.com|language=en}}</ref> {| class="wikitable sortable" style="text-align:center; font-size:90%" !Plasman !! Startni<br>broj !! Ime !! Država !!Vrijeme !! Promašaji !! Zaostatak |- | {{Gold1}} || 2 || align=left|[[Julia Simon (biatlonka)|Julia Simon]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 0 (0+0) || 20:07.5 || |- | {{Silver2}} || 21 || align=left|[[Justine Braisaz-Bouchet]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 1 (1+0) || 20:12.4 || +4.9 |- | {{Bronze3}} || 5 || align=left|[[Lou Jeanmonnot]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 1 (0+1) || 20:48.3 || +40.8 |- | 4 || 40 || align=left|[[Sophie Chauveau]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 1 (1+0) || 20:51.7 || +44.2 |- | 5 || 44 || align=left|[[Baiba Bendika]] || align=left|{{flagcountry|LAT}} || 1 (0+1) || 20:54.0 || +46.5 |- | 6 || 19 || align=left|[[Franziska Preuß]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 1 (0+1) || 21:12.8 || +1:05.3 |- | 7 || 23 || align=left|[[Lisa Vittozzi]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 0 (0+0) || 21:13.8 || +1:06.3 |- | 8 || 6 || align=left|[[Hanna Öberg]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 1 (0+1) || 21:14.3 || +1:06.8 |- | 9 || 11 || align=left|[[Elvira Öberg]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 1 (0+1) || 21:16.7 || +1:09.2 |- | 10 || 16 || align=left|[[Dorothea Wierer]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 0 (0+0) || 21:26.4 || +1:18.9 |- | 11 || 4 || align=left|[[Anna Gandler]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 1 (0+1) || 21:26.8 || +1:19.3 |- | 12 || 59 || align=left|[[Hristina Dmitrenko]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 0 (0+0) || 21:33.7 || +1:26.2 |- | 13 || 76 || align=left|[[Tamara Steiner]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 0 (0+0) || 21:43.5 || +1:36.0 |- | 14 || 28 || align=left|[[Juni Arnekleiv]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 1 (1+0) || 21:43.6 || +1:36.1 |- | 15 || 78 || align=left|[[Jeanne Richard]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 2 (0+2) || 21:44.5 || +1:37.0 |- | 16 || 73 || align=left|[[Natalia Sidorowicz]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 0 (0+0) || 21:47.3 || +1:39.8 |- | 17 || 24 || align=left|[[Markéta Davidová]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 2 (0+2) || 21:49.0 || +1:41.5 |- | 18 || 17 || align=left|[[Vanessa Voigt]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 1 (0+1) || 21:50.0 || +1:42.5 |- | 19 || 46 || align=left|[[Irina Petrenko]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 0 (0+0) || 21:51.6 || +1:44.1 |- | 20 || 32 || align=left|[[Anna Magnusson]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 2 (1+1) || 21:52.2 || +1:48.3 |- | 21 || 3 || align=left|[[Julija Džima]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 1 (0+1) || 21:55.8 || +1:50.2 |- | 22 || 30 || align=left|[[Ida Lien]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 3 (0+3) || 21:57.7 || +1:52.9 |- | 23 || 57 || align=left|[[Joanna Jakieła]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 1 (0+1) || 22:00.4 || +1:56.3 |- | 24 || 1 || align=left|[[Tuuli Tomingas]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (0+2) || 22:03.8 || +1:56.6 |- | 25 || 26 || align=left|[[Ingrid Landmark Tandrevold]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 3 (0+3) || 22:04.1 || +1:56.6 |- | 25 || 68 || align=left|[[Regina Ermits]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (2+0) || 22:04.1 || +1:59.3 |- | 27 || 12 || align=left|[[Lotte Lie]] || align=left|{{flagcountry|BEL}} || 1 (1+0) || 22:06.8 || +2:04.4 |- | 28 || 52 || align=left|[[Sophia Schneider]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 2 (1+1) || 22:11.9 || +2:05.6 |- | 29 || 84 || align=left|[[Anastasija Merkušina]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 1 (0+1) || 22:13.1 || +2:09.1 |- | 30 || 54 || align=left|[[Daria Virolainen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 1 (0+1) || 22:16.6 || +2:09.1 |- | 30 || 79 || align=left|[[Lena Repinc]] || align=left|{{flagcountry|SLO}} || 0 (0+0) || 22:16.6 || +2:09.1 |- | 32 || 55 || align=left|[[Tereza Voborníková]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 2 (2+0) || 22:17.4 || +2:09.9 |- | 33 || 8 || align=left|[[Karoline Offigstad Knotten]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 2 (0+2) || 22:20.3 || +2:12.8 |- | 34 || 43 || align=left|[[Lisa Hauser]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 1 (0+1) || 22:22.1 || +2:14.6 |- | 35 || 9 || align=left|[[Janina Hettich-Walz]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 3 (0+3) || 22:22.3 || +2:14.8 |- | 36 || 10 || align=left|[[Anamarija Lampič]] || align=left|{{flagcountry|SLO}} || 5 (2+3) || 22:26.8 || +2:19.3 |- | 37 || 62 || align=left|[[Samuela Comola]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 1 (0+1) || 22:27.2 || +2:19.7 |- | 38 || 15 || align=left|[[Mona Brorsson]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 2 (1+1) || 22:29.8 || +2:22.3 |- | 39 || 18 || align=left|[[Deedra Irwin]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 2 (1+1) || 22:32.1 || +2:24.6 |- | 40 || 87 || align=left|[[Lucie Charvátová]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 3 (1+2) || 22:34.3 || +2:26.8 |- | 41 || 37 || align=left|[[Susan Külm]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (0+2) || 22:34.9 || +2:27.4 |- | 42 || 33 || align=left|[[Jekaterina Avakumova]] || align=left|{{flagcountry|KOR}} || 1 (0+1) || 22:35.7 || +2:28.2 |- | 43 || 77 || align=left|[[Galina Višnjevska-Šeporenko]] || align=left|{{flagcountry|KAZ}} || 0 (0+0) || 22:36.7 || +2:29.2 |- | 44 || 50 || align=left|[[Polona Klemenčič]] || align=left|{{flagcountry|SLO}} || 2 (0+2) || 22:39.0 || +2:31.5 |- | 45 || 35 || align=left|[[Michela Carrara]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 4 (1+3) || 22:39.4 || +2:31.9 |- | 46 || 14 || align=left|[[Anna Mąka (biatlonka)|Anna Mąka]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 1 (1+0) || 22:39.7 || +2:32.2 |- | 47 || 22 || align=left|[[Suvi Minkkinen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 2 (0+2) || 22:45.0 || +2:37.5 |- | 48 || 66 || align=left|[[Jessica Jislová]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 2 (0+2) || 22:45.7 || +2:38.2 |- | 49 || 63 || align=left|[[Eve Bouvard]] || align=left|{{flagcountry|BEL}} || 1 (0+1) || 22:49.2 || +2:41.7 |- | 49 || 80 || align=left|[[Elisa Gasparin]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 1 (0+1) || 22:49.2 || +2:41.7 |- | 51 || 93 || align=left|[[Anna Juppe]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 3 (1+2) || 22:55.0 || +2:47.5 |- | 52 || 89 || align=left|[[Venla Lehtonen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 1 (1+0) || 22:56.8 || +2:49.3 |- | 53 || 20 || align=left|[[Nadia Moser]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 2 (1+1) || 22:58.5 || +2:51.0 |- | 54 || 27 || align=left|[[Amy Baserga]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 3 (2+1) || 23:00.3 || +2:52.8 |- | 55 || 36 || align=left|[[Maya Cloetens]] || align=left|{{flagcountry|BEL}} || 2 (0+2) || 23:00.8 || +2:53.3 |- | 55 || 65 || align=left|[[Natalija Kočergina]] || align=left|{{flagcountry|LTU}} || 2 (1+1) || 23:00.8 || +2:53.3 |- | 57 || 91 || align=left|[[Emily Dickson]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 0 (0+0) || 23:03.6 || +2:56.1 |- | 58 || 92 || align=left|[[Tara Geraghty-Moats]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 1 (0+1) || 23:05.2 || +2:57.7 |- | 59 || 71 || align=left|[[Noora Kaisa Keranen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 0 (0+0) || 23:06.5 || +2:59.0 |- | 60 || 58 || align=left|[[Lidija Žurauskaitė]] || align=left|{{flagcountry|LTU}} || 3 (2+1) || 23:09.6 || +3:02.1 |- | 61 || 51 || align=left|[[Anastasija Kuzmina]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 2 (1+1) || 23:10.2 || +3:02.7 |- | 62 || 48 || align=left|[[Aita Gasparin]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 2 (1+1) || 23:14.5 || +3:07.0 |- | 63 || 81 || align=left|[[Johanna Talihärm]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (2+0) || 23:27.1 || +3:19.6 |- | 64 || 60 || align=left|[[Zuzana Remeňová]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 2 (1+1) || 23:27.3 || +3:19.8 |- | 65 || 47 || align=left|[[Lora Hristova]] || align=left|{{flagcountry|BUL}} || 3 (0+3) || 23:35.1 || +3:27.6 |- | 66 || 13 || align=left|[[Lena Häcki]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 5 (1+4) || 23:36.6 || +3:29.1 |- | 67 || 64 || align=left|[[Benita Peiffer]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 2 (0+2) || 23:38.7 || +3:31.2 |- | 68 || 48 || align=left|[[Mária Remeňová]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 2 (2+0) || 23:39.1 || +3:31.6 |- | 69 || 81 || align=left|[[Emma Lunder]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 3 (2+1) || 23:42.7 || +3:35.2 |- | 70 || 60 || align=left|[[Andreea Mezdrea]] || align=left|{{flagcountry|ROU}} || 1 (1+0) || 23:45.0 || +3:37.5 |- | 71 || 47 || align=left|[[Darcie Morton]] || align=left|{{flagcountry|AUS}} || 3 (2+1) || 23:47.8 || +3:40.3 |- | 72 || 13 || align=left|[[Ala Hiljenko]] || align=left|{{flagcountry|MDA}} || 3 (1+2) || 23:51.7 || +3:44.2 |- | 73 || 64 || align=left|[[Anika Kožica]] || align=left|{{flagcountry|CRO}} || 2 (1+1) || 23:54.3 || +3:46.8 |- | 74 || 48 || align=left|[[Judita Traubaitė]] || align=left|{{flagcountry|LTU}} || 3 (1+2) || 23:54.4 || +3:46.9 |- | 75 || 81 || align=left|[[Anastasija Tolmačeva]] || align=left|{{flagcountry|ROU}} || 3 (2+1) || 23:56.3 || +3:48.8 |- | 76 || 60 || align=left|[[Valentina Dimitrova (biatlonka)|Valentina Dimitrova]] || align=left|{{flagcountry|BUL}} || 3 (3+0) || 23:58.4 || +3:50.9 |- | 77 || 47 || align=left|[[Ukaleq Astri Slettemark]] || align=left|{{flagcountry|GRL}} || 1 (1+0) || 24:03.3 || +3:55.8 |- | 78 || 13 || align=left|[[Alina Skripkina]] || align=left|{{flagcountry|KAZ}} || 1 (0+1) || 23:09.3 || +4:01.8 |- | 79 || 64 || align=left|[[Annija Sabule]] || align=left|{{flagcountry|LAT}} || 1 (0+1) || 24:15.2 || +4:07.7 |- | 80 || 67 || align=left|[[Jelena Čirkova]] || align=left|{{flagcountry|ROU}} || 2 (1+1) || 24:31.9 || +4:24.4 |- | 80 || 69 || align=left|[[Chloe Levins]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 2 (1+1) || 24:31.9 || +4:24.4 |- | 82 || 41 || align=left|[[Polina Jegorova]] || align=left|{{flagcountry|KAZ}} || 4 (2+2) || 24:33.1 || +4:25.6 |- | 83 || 61 || align=left|[[Aljona Makarova]] || align=left|{{flagcountry|MDA}} || 3 (1+2) || 24:39.4 || +4:31.9 |- | 84 || 85 || align=left|[[Daria Gembicka]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 4 (1+3) || 24:57.1 || +4:49.6 |- | 85 || 72 || align=left|[[Sandra Buliņa]] || align=left|{{flagcountry|LAT}} || 5 (2+3) || 25:14.6 || +5:07.1 |- | 86 || 49 || align=left|[[Aoi Sato]] || align=left|{{flagcountry|JPN}} || 4 (3+1) || 25:17.7 || +5:10.2 |- | 87 || 29 || align=left|[[Jackie Garso]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 3 (0+3) || 25:20.9 || +5:13.4 |- | 88 || 74 || align=left|[[Marija Zdravkova]] || align=left|{{flagcountry|BUL}} || 3 (1+2) || 25:26.3 || +5:18.8 |- | 89 || 83 || align=left|[[Júlia Machyniaková]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 4 (1+3) || 25:27.8 || +5:20.3 |- | 90 || 88 || align=left|[[Choi Yoo-nah]] || align=left|{{flagcountry|KOR}} || 2 (1+1) || 25:28.1 || +5:20.6 |- | 91 || 56 || align=left|[[Konstantina Charalampidou]] || align=left|{{flagcountry|GRE}} || 1 (1+0) || 25:28.5 || +5:21.0 |- | 92 || 75 || align=left|[[Ko Eun-jung]] || align=left|{{flagcountry|KOR}} || 2 (1+1) || 25:31.7 || +5:24.2 |- | 93 || 70 || align=left|[[Hikaru Fukuda]] || align=left|{{flagcountry|JPN}} || 4 (1+3) || 25:54.2 || +5:46.7 |} ==Reference== {{reference}}{{Biatlon portal}} [[Kategorija:Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024.]] 3oxkaq1s9m6o0xru4nouhhywkug6t00 3829696 3829695 2026-04-12T13:01:00Z AnToni 2325 3829696 wikitext text/x-wiki {{Infokutija SP u biatlonu | disciplina = 7,5 km | godina = 2024 | slika = | veličina_slike = | opis_slike = | mjesto = [[Nové Město na Moravě]], {{ZID|Češka}} | datum = 9. februar 2024. | broj_učesnika = 93 | broj_zemalja = 29 | broj_ekipa = | zlato = Julia Simon (biatlonka){{!}}Julia Simon | zlato_NOK = FRA | srebro = Justine Braisaz-Bouchet | srebro_NOK = FRA | bronza = Lou Jeanmonnot | bronza_NOK = FRA | godina_p = 2023 | spol = žene | godina_s = 2025 }} {{Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024}} {{Glavni|Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024.}} '''[[Biatlon#Discipline|Utrka na 7,5&nbsp;km]]''' na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024.|Svjetskom prvenstvu u biatlonu 2024.]] u ženskoj konkurenciji održala se 9. februara 2024. u [[Češka|češkom]] gradu [[Nové Město na Moravě|Novém Městu na Moravě]].<ref>{{Cite web|url=https://www.biathlonworld.com/calendar?CupLevel=1&SeasonId=&EventId=BT2324SWRLCH__|title=Programme|access-date=1. 2. 2024|website=biathlonworld.com|language=en}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://ibu.blob.core.windows.net/docs/2324/BT/SWRL/CH__/SWSP/C51A_v1.pdf|title=Start list|access-date=8. 2. 2024|website=biathlonworld.com|language=en}}</ref> == Rezultati == Početak utrke je bio u 17:10.<ref>{{Cite web|url=https://ibu.blob.core.windows.net/docs/2324/BT/SWRL/CH__/SWSP/C73B_v1.pdf|title=Final results|access-date=8. 2. 2024|website=biathlonworld.com|language=en}}</ref> {| class="wikitable sortable" style="text-align:center; font-size:90%" !Plasman !! Startni<br>broj !! Ime !! Država !!Vrijeme !! Promašaji !! Zaostatak |- | {{Gold1}} || 2 || align=left|[[Julia Simon (biatlonka)|Julia Simon]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 0 (0+0) || 20:07.5 || |- | {{Silver2}} || 21 || align=left|[[Justine Braisaz-Bouchet]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 1 (1+0) || 20:12.4 || +4.9 |- | {{Bronze3}} || 5 || align=left|[[Lou Jeanmonnot]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 1 (0+1) || 20:48.3 || +40.8 |- | 4 || 40 || align=left|[[Sophie Chauveau]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 1 (1+0) || 20:51.7 || +44.2 |- | 5 || 44 || align=left|[[Baiba Bendika]] || align=left|{{flagcountry|LAT}} || 1 (0+1) || 20:54.0 || +46.5 |- | 6 || 19 || align=left|[[Franziska Preuß]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 1 (0+1) || 21:12.8 || +1:05.3 |- | 7 || 23 || align=left|[[Lisa Vittozzi]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 0 (0+0) || 21:13.8 || +1:06.3 |- | 8 || 6 || align=left|[[Hanna Öberg]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 1 (0+1) || 21:14.3 || +1:06.8 |- | 9 || 11 || align=left|[[Elvira Öberg]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 1 (0+1) || 21:16.7 || +1:09.2 |- | 10 || 16 || align=left|[[Dorothea Wierer]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 0 (0+0) || 21:26.4 || +1:18.9 |- | 11 || 4 || align=left|[[Anna Gandler]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 1 (0+1) || 21:26.8 || +1:19.3 |- | 12 || 59 || align=left|[[Hristina Dmitrenko]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 0 (0+0) || 21:33.7 || +1:26.2 |- | 13 || 76 || align=left|[[Tamara Steiner]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 0 (0+0) || 21:43.5 || +1:36.0 |- | 14 || 28 || align=left|[[Juni Arnekleiv]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 1 (1+0) || 21:43.6 || +1:36.1 |- | 15 || 78 || align=left|[[Jeanne Richard]] || align=left|{{flagcountry|FRA}} || 2 (0+2) || 21:44.5 || +1:37.0 |- | 16 || 73 || align=left|[[Natalia Sidorowicz]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 0 (0+0) || 21:47.3 || +1:39.8 |- | 17 || 24 || align=left|[[Markéta Davidová]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 2 (0+2) || 21:49.0 || +1:41.5 |- | 18 || 17 || align=left|[[Vanessa Voigt]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 1 (0+1) || 21:50.0 || +1:42.5 |- | 19 || 46 || align=left|[[Irina Petrenko]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 0 (0+0) || 21:51.6 || +1:44.1 |- | 20 || 32 || align=left|[[Anna Magnusson]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 2 (1+1) || 21:52.2 || +1:48.3 |- | 21 || 3 || align=left|[[Julija Džima]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 1 (0+1) || 21:55.8 || +1:50.2 |- | 22 || 30 || align=left|[[Ida Lien]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 3 (0+3) || 21:57.7 || +1:52.9 |- | 23 || 57 || align=left|[[Joanna Jakieła]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 1 (0+1) || 22:00.4 || +1:56.3 |- | 24 || 1 || align=left|[[Tuuli Tomingas]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (0+2) || 22:03.8 || +1:56.6 |- | 25 || 26 || align=left|[[Ingrid Landmark Tandrevold]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 3 (0+3) || 22:04.1 || +1:56.6 |- | 25 || 68 || align=left|[[Regina Ermits]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (2+0) || 22:04.1 || +1:59.3 |- | 27 || 12 || align=left|[[Lotte Lie]] || align=left|{{flagcountry|BEL}} || 1 (1+0) || 22:06.8 || +2:04.4 |- | 28 || 52 || align=left|[[Sophia Schneider]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 2 (1+1) || 22:11.9 || +2:05.6 |- | 29 || 84 || align=left|[[Anastasija Merkušina]] || align=left|{{flagcountry|UKR}} || 1 (0+1) || 22:13.1 || +2:09.1 |- | 30 || 54 || align=left|[[Daria Virolainen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 1 (0+1) || 22:16.6 || +2:09.1 |- | 30 || 79 || align=left|[[Lena Repinc]] || align=left|{{flagcountry|SLO}} || 0 (0+0) || 22:16.6 || +2:09.1 |- | 32 || 55 || align=left|[[Tereza Voborníková]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 2 (2+0) || 22:17.4 || +2:09.9 |- | 33 || 8 || align=left|[[Karoline Offigstad Knotten]] || align=left|{{flagcountry|NOR}} || 2 (0+2) || 22:20.3 || +2:12.8 |- | 34 || 43 || align=left|[[Lisa Hauser]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 1 (0+1) || 22:22.1 || +2:14.6 |- | 35 || 9 || align=left|[[Janina Hettich-Walz]] || align=left|{{flagcountry|GER}} || 3 (0+3) || 22:22.3 || +2:14.8 |- | 36 || 10 || align=left|[[Anamarija Lampič]] || align=left|{{flagcountry|SLO}} || 5 (2+3) || 22:26.8 || +2:19.3 |- | 37 || 62 || align=left|[[Samuela Comola]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 1 (0+1) || 22:27.2 || +2:19.7 |- | 38 || 15 || align=left|[[Mona Brorsson]] || align=left|{{flagcountry|SWE}} || 2 (1+1) || 22:29.8 || +2:22.3 |- | 39 || 18 || align=left|[[Deedra Irwin]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 2 (1+1) || 22:32.1 || +2:24.6 |- | 40 || 87 || align=left|[[Lucie Charvátová]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 3 (1+2) || 22:34.3 || +2:26.8 |- | 41 || 37 || align=left|[[Susan Külm]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (0+2) || 22:34.9 || +2:27.4 |- | 42 || 33 || align=left|[[Jekaterina Avakumova]] || align=left|{{flagcountry|KOR}} || 1 (0+1) || 22:35.7 || +2:28.2 |- | 43 || 77 || align=left|[[Galina Višnjevska-Šeporenko]] || align=left|{{flagcountry|KAZ}} || 0 (0+0) || 22:36.7 || +2:29.2 |- | 44 || 50 || align=left|[[Polona Klemenčič]] || align=left|{{flagcountry|SLO}} || 2 (0+2) || 22:39.0 || +2:31.5 |- | 45 || 35 || align=left|[[Michela Carrara]] || align=left|{{flagcountry|ITA}} || 4 (1+3) || 22:39.4 || +2:31.9 |- | 46 || 14 || align=left|[[Anna Mąka (biatlonka)|Anna Mąka]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 1 (1+0) || 22:39.7 || +2:32.2 |- | 47 || 22 || align=left|[[Suvi Minkkinen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 2 (0+2) || 22:45.0 || +2:37.5 |- | 48 || 66 || align=left|[[Jessica Jislová]] || align=left|{{flagcountry|CZE}} || 2 (0+2) || 22:45.7 || +2:38.2 |- | 49 || 63 || align=left|[[Eve Bouvard]] || align=left|{{flagcountry|BEL}} || 1 (0+1) || 22:49.2 || +2:41.7 |- | 49 || 80 || align=left|[[Elisa Gasparin]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 1 (0+1) || 22:49.2 || +2:41.7 |- | 51 || 93 || align=left|[[Anna Juppe]] || align=left|{{flagcountry|AUT}} || 3 (1+2) || 22:55.0 || +2:47.5 |- | 52 || 89 || align=left|[[Venla Lehtonen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 1 (1+0) || 22:56.8 || +2:49.3 |- | 53 || 20 || align=left|[[Nadia Moser]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 2 (1+1) || 22:58.5 || +2:51.0 |- | 54 || 27 || align=left|[[Amy Baserga]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 3 (2+1) || 23:00.3 || +2:52.8 |- | 55 || 36 || align=left|[[Maya Cloetens]] || align=left|{{flagcountry|BEL}} || 2 (0+2) || 23:00.8 || +2:53.3 |- | 55 || 65 || align=left|[[Natalija Kočergina]] || align=left|{{flagcountry|LTU}} || 2 (1+1) || 23:00.8 || +2:53.3 |- | 57 || 91 || align=left|[[Emily Dickson]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 0 (0+0) || 23:03.6 || +2:56.1 |- | 58 || 92 || align=left|[[Tara Geraghty-Moats]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 1 (0+1) || 23:05.2 || +2:57.7 |- | 59 || 71 || align=left|[[Noora Kaisa Keranen]] || align=left|{{flagcountry|FIN}} || 0 (0+0) || 23:06.5 || +2:59.0 |- | 60 || 58 || align=left|[[Lidija Žurauskaitė]] || align=left|{{flagcountry|LTU}} || 3 (2+1) || 23:09.6 || +3:02.1 |- | 61 || 51 || align=left|[[Anastasija Kuzmina]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 2 (1+1) || 23:10.2 || +3:02.7 |- | 62 || 48 || align=left|[[Aita Gasparin]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 2 (1+1) || 23:14.5 || +3:07.0 |- | 63 || 81 || align=left|[[Johanna Talihärm]] || align=left|{{flagcountry|EST}} || 2 (2+0) || 23:27.1 || +3:19.6 |- | 64 || 60 || align=left|[[Zuzana Remeňová]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 2 (1+1) || 23:27.3 || +3:19.8 |- | 65 || 47 || align=left|[[Lora Hristova]] || align=left|{{flagcountry|BUL}} || 3 (0+3) || 23:35.1 || +3:27.6 |- | 66 || 13 || align=left|[[Lena Häcki]] || align=left|{{flagcountry|SUI}} || 5 (1+4) || 23:36.6 || +3:29.1 |- | 67 || 64 || align=left|[[Benita Peiffer]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 2 (0+2) || 23:38.7 || +3:31.2 |- | 68 || 48 || align=left|[[Mária Remeňová]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 2 (2+0) || 23:39.1 || +3:31.6 |- | 69 || 81 || align=left|[[Emma Lunder]] || align=left|{{flagcountry|CAN}} || 3 (2+1) || 23:42.7 || +3:35.2 |- | 70 || 60 || align=left|[[Andreea Mezdrea]] || align=left|{{flagcountry|ROU}} || 1 (1+0) || 23:45.0 || +3:37.5 |- | 71 || 47 || align=left|[[Darcie Morton]] || align=left|{{flagcountry|AUS}} || 3 (2+1) || 23:47.8 || +3:40.3 |- | 72 || 13 || align=left|[[Ala Hiljenko]] || align=left|{{flagcountry|MDA}} || 3 (1+2) || 23:51.7 || +3:44.2 |- | 73 || 64 || align=left|[[Anika Kožica]] || align=left|{{flagcountry|CRO}} || 2 (1+1) || 23:54.3 || +3:46.8 |- | 74 || 48 || align=left|[[Judita Traubaitė]] || align=left|{{flagcountry|LTU}} || 3 (1+2) || 23:54.4 || +3:46.9 |- | 75 || 81 || align=left|[[Anastasija Tolmačeva]] || align=left|{{flagcountry|ROU}} || 3 (2+1) || 23:56.3 || +3:48.8 |- | 76 || 60 || align=left|[[Valentina Dimitrova (biatlonka)|Valentina Dimitrova]] || align=left|{{flagcountry|BUL}} || 3 (3+0) || 23:58.4 || +3:50.9 |- | 77 || 47 || align=left|[[Ukaleq Astri Slettemark]] || align=left|{{flagcountry|GRL}} || 1 (1+0) || 24:03.3 || +3:55.8 |- | 78 || 13 || align=left|[[Alina Skripkina]] || align=left|{{flagcountry|KAZ}} || 1 (0+1) || 23:09.3 || +4:01.8 |- | 79 || 64 || align=left|[[Annija Sabule]] || align=left|{{flagcountry|LAT}} || 1 (0+1) || 24:15.2 || +4:07.7 |- | 80 || 67 || align=left|[[Jelena Čirkova]] || align=left|{{flagcountry|ROU}} || 2 (1+1) || 24:31.9 || +4:24.4 |- | 80 || 69 || align=left|[[Chloe Levins]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 2 (1+1) || 24:31.9 || +4:24.4 |- | 82 || 41 || align=left|[[Polina Jegorova]] || align=left|{{flagcountry|KAZ}} || 4 (2+2) || 24:33.1 || +4:25.6 |- | 83 || 61 || align=left|[[Aljona Makarova]] || align=left|{{flagcountry|MDA}} || 3 (1+2) || 24:39.4 || +4:31.9 |- | 84 || 85 || align=left|[[Daria Gembicka]] || align=left|{{flagcountry|POL}} || 4 (1+3) || 24:57.1 || +4:49.6 |- | 85 || 72 || align=left|[[Sandra Buliņa]] || align=left|{{flagcountry|LAT}} || 5 (2+3) || 25:14.6 || +5:07.1 |- | 86 || 49 || align=left|[[Aoi Sato]] || align=left|{{flagcountry|JPN}} || 4 (3+1) || 25:17.7 || +5:10.2 |- | 87 || 29 || align=left|[[Jackie Garso]] || align=left|{{flagcountry|USA}} || 3 (0+3) || 25:20.9 || +5:13.4 |- | 88 || 74 || align=left|[[Marija Zdravkova]] || align=left|{{flagcountry|BUL}} || 3 (1+2) || 25:26.3 || +5:18.8 |- | 89 || 83 || align=left|[[Júlia Machyniaková]] || align=left|{{flagcountry|SVK}} || 4 (1+3) || 25:27.8 || +5:20.3 |- | 90 || 88 || align=left|[[Choi Yoo-nah]] || align=left|{{flagcountry|KOR}} || 2 (1+1) || 25:28.1 || +5:20.6 |- | 91 || 56 || align=left|[[Konstantina Charalampidou]] || align=left|{{flagcountry|GRE}} || 1 (1+0) || 25:28.5 || +5:21.0 |- | 92 || 75 || align=left|[[Ko Eun-jung]] || align=left|{{flagcountry|KOR}} || 2 (1+1) || 25:31.7 || +5:24.2 |- | 93 || 70 || align=left|[[Hikaru Fukuda]] || align=left|{{flagcountry|JPN}} || 4 (1+3) || 25:54.2 || +5:46.7 |} ==Reference== {{reference}}{{Biatlon portal}} [[Kategorija:Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2024.]] hgyjl1dypnzx3wajx5yo8u2083by8b8 Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – štafeta (žene) 0 533257 3829698 2026-04-12T13:20:35Z AnToni 2325 Nova stranica: {{Infokutija SP u biatlonu | disciplina = štafeta | godina = 2012 | slika = Biathlon_pictogram.svg | veličina_slike = 150px | opis_slike = | mjesto = [[Ruhpolding]], {{flagcountry|Njemačka}} | datum = 10. mart 2012. | broj_učesnika = 104 | broj_zemalja = 26 | broj_ekipa = 26 | zlato = Tina Bachmann | zlato_2 = Magdalena Neuner | zlato_3 = Miriam Gössner | zlato_4 = Andrea Henkel... 3829698 wikitext text/x-wiki {{Infokutija SP u biatlonu | disciplina = štafeta | godina = 2012 | slika = Biathlon_pictogram.svg | veličina_slike = 150px | opis_slike = | mjesto = [[Ruhpolding]], {{flagcountry|Njemačka}} | datum = 10. mart 2012. | broj_učesnika = 104 | broj_zemalja = 26 | broj_ekipa = 26 | zlato = Tina Bachmann | zlato_2 = Magdalena Neuner | zlato_3 = Miriam Gössner | zlato_4 = Andrea Henkel | zlato_NOK = GER | srebro = Marie-Laure Brunet | srebro_2 = Sophie Boilley | srebro_3 = Anaïs Bescond | srebro_4 = Marie Dorin | srebro_NOK = FRA | bronza = Fanny Welle-Strand Horn | bronza_2 = Elise Ringen | bronza_3 = Synnøve Solemdal | bronza_4 = Tora Berger | bronza_NOK = NOR | godina_p = 2011 | spol = žene | godina_s = 2013 }} {{Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012}} {{Glavni|Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012.}} '''Utrka u [[Biatlon#Discipline|ženskoj štafeti]]''' na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012.|Svjetskom prvenstvu u biatlonu 2012]], održala se se 10. marta 2012. u [[Ruhpolding]]u u [[Njemačka|Njemačkoj]].<ref>[http://docs.biathlonresults.com/1112/BT/SWRL/CH__/SWRL/BT_C51B2_1.1.pdf Start list] {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20120317001329/http://docs.biathlonresults.com/1112/BT/SWRL/CH__/SWRL/BT_C51B2_1.1.pdf |date=17. 3. 2012|language=en}}</ref> == Rezultati == {| class="wikitable sortable" style="text-align:center" ! Plasman !! Startni<br>broj!! Ekipa !! Vrijeme !! Promašaji !! Zaostatak |- |- | {{gold01}} || 5 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|GER}}<br><small>[[Tina Bachmann]]<br>[[Magdalena Neuner]]<br>[[Miriam Gössner]]<br>[[Andrea Henkel]]</small>}} ||'''1:09:33.0'''<br />17:09.6<br />17:28.4<br />17:37.8<br />17:17.2 ||'''0+6 1+4'''<br />0+1 0+0<br />0+3 1+3<br />0+2 0+1<br />0+0 0+0 || |- | {{silver02}} || 1 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|FRA}}<br><small>[[Marie-Laure Brunet]]<br>[[Sophie Boilley]]<br>[[Anaïs Bescond]]<br>[[Marie Dorin]]</small>}} ||'''1:10:01.5'''<br />17:09.0<br />17:19.7<br />18:04.6<br />17:28.2 ||'''0+4 0+3'''<br />0+1 0+0<br />0+1 0+0<br />0+1 0+2<br />0+1 0+1 || +28.5 |- | {{bronze03}} || 2 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|NOR}}<br><small>[[Fanny Horn Birkeland|Fanny Welle-Strand Horn]]<br>[[Elise Ringen]]<br>[[Synnøve Solemdal]]<br>[[Tora Berger]]</small>}} ||'''1:10:12.5'''<br />18:12.0<br />17:28.4<br />17:39.2<br />16:52.9 ||'''0+4 0+8'''<br />0+1 0+3<br />0+1 0+2<br />0+1 0+3<br />0+1 0+0 || +39.5 |- | {{sort|04|4}} || 4 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|BLR}}<br><small>[[Nadzeja Skardzina]]<br>[[Ljudmila Kalinčik]]<br>[[Nastasija Dubarezava]]<br>[[Darja Domračeva]]</small>}} ||'''1:10:14.2'''<br />18:08.2<br />17:41.9<br />18:05.1<br />16:19.0 ||'''0+1 0+5'''<br />0+0 0+2<br />0+0 0+0<br />0+1 0+3<br />0+0 0+0 || +41.2 |- | {{sort|05|5}} || 9 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|SWE}}<br><small>[[Jenny Jonsson]]<br>[[Anna Maria Nilsson]]<br>[[Anna Karin Strömstedt]]<br>[[Helena Ekholm]]</small>}} ||'''1:10:38.2'''<br />18:12.8<br />17:36.5<br />17:43.2<br />17:05.7 ||'''0+3 0+2'''<br />0+0 0+0<br />0+1 0+1<br />0+1 0+1<br />0+1 0+0 || +1:05.2 |- | {{sort|06|6}} || 7 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|UKR}}<br><small>[[Natalija Burdiga]]<br>[[Valentina Semerenko]]<br>[[Vita Semerenko]]<br>[[Olena Pidhrušna]]</small>}} ||'''1:10:53.5'''<br />18:22.7<br />17:18.0<br />17:08.1<br />18:04.7 ||'''0+3 0+5'''<br />0+1 0+3<br />0+0 0+2<br />0+0 0+0<br />0+2 0+0 || +1:20.5 |- | {{sort|07|7}} || 3 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|RUS}}<br><small>[[Svjetlana Sleptsova]]<br>[[Olga Zajceva]]<br>[[Ana Bogali-Titovev]]<br>[[Olga Viljuhina]]</small>}} ||'''1:11:07.0'''<br />17:33.8<br />17:47.2<br />18:17.1<br />17:28.9 ||'''0+5 0+6'''<br />0+2 0+1<br />0+1 0+1<br />0+0 0+3<br />0+2 0+1 || +1:34.0 |- | {{sort|08|8}} || 10 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|SVK}}<br><small>[[Jana Gereková]]<br>[[Anastasija Kuzmina]]<br>[[Martina Chrapánová]]<br>[[Paulina Fialkova]]</small>}} ||'''1:12:44.1'''<br />17:15.4<br />17:12.2<br />18:43.9<br />19:32.6 ||'''0+0 1+6'''<br />0+0 0+0<br />0+0 0+2<br />0+0 0+1<br />0+0 1+3 || +3:11.1 |- | {{sort|09|9}} || 6 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|POL}}<br><small>[[Krystyna Guzik|Krystyna Pałka]]<br>[[Weronika Nowakowska-Ziemniak]]<br>[[Magdalena Gwizdoń]]<br>[[Agnieszka Cyl]]</small>}} ||'''1:13:19.7'''<br />18:08.2<br />17:57.0<br />18:56.4<br />18:18.1 ||'''0+4 1+8'''<br />0+1 0+1<br />0+1 0+2<br />0+0 1+3<br />0+2 0+2 || +3:46.7 |- | 10 || 11 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|CZE}}<br><small>[[Veronika Vítková]]<br>[[Barbora Tomešová]]<br>[[Veronika Zvařičová]]<br>[[Jitka Landová]]</small>}} ||'''1:13:23.8'''<br />17:30.7<br />18:14.4<br />18:24.4<br />19:14.3 ||'''0+4 0+8'''<br />0+1 0+2<br />0+2 0+3<br />0+1 0+2<br />0+0 0+1 || +3:50.8 |- | 11 || 14 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|USA}}<br><small>[[Sara Studebaker]]<br>[[Susan Dunklee]]<br>[[Annelies Cook]]<br>[[Lanny Barnes]]</small>}} ||'''1:13:33.1'''<br />18:12.6<br />18:19.7<br />18:29.1<br />18:31.7 ||'''0+4 0+5'''<br />0+2 0+1<br />0+2 0+3<br />0+0 0+1<br />0+0 0+0 || +4:00.1 |- | 12 || 8 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|ITA}}<br><small>[[Dorothea Wierer]]<br>[[Alexia Runggaldier]]<br>[[Nicole Gontier]]<br>[[Katja Haller]]</small>}} ||'''1:13:52.3'''<br />17:49.6<br />18:12.3<br />18:39.7<br />19:10.7 ||'''0+7 0+3'''<br />0+2 0+0<br />0+1 0+1<br />0+2 0+2<br />0+2 0+0 || +4:19.3 |- | 13 || 13 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|CAN}}<br><small>[[Megan Imrie]]<br>[[Megan Heinicke]]<br>[[Yolaine Oddou]]<br>[[Zina Kocher]]</small>}} ||'''1:14:33.9'''<br />17:48.9<br />18:23.3<br />20:10.5<br />18:11.2 ||'''1+6 0+4'''<br />0+2 0+0<br />0+1 0+3<br />1+3 0+0<br />0+0 0+1 || +5:00.9 |- | 14 || 16 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|EST}}<br><small>[[Kadri Lehtla]]<br>[[Kristel Viigipuu]]<br>[[Grete Gaim]]<br>[[Eveli Saue]]</small>}} ||'''1:15:06.7'''<br />17:51.2<br />19:00.1<br />19:30.2<br />18:45.2 ||'''0+4 0+3'''<br />0+2 0+0<br />0+0 0+2<br />0+2 0+0<br />0+0 0+1 ||+5:33.7 |- | 15 || 17 || align=left|{{štafeta|{{flagcountry|JPN}}<br><small>[[Fuyuko Suzuki]]<br>[[Itsuka Owada]]<br>[[Yuki Nakajima]]<br>[[Naoko Azegami]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />17:54.0<br />19:07.0<br />18:34.5<br /><br /> ||'''1+5 1+3'''<br />0+0 0+0<br />1+3 0+0<br />0+0 0+0<br />0+2 1+3 || |- | 16 || 19 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|AUT}}<br><small>[[Romana Schrempf]]<br>[[Iris Waldhuber]]<br>[[Ramona Düringer]]<br>[[Katharina Innerhofer]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />19:17.9<br />18:22.2<br />19:44.3<br /><br /> ||'''0+8 1+7'''<br />0+3 1+3<br />0+0 0+0<br />0+3 0+3<br />0+2 0+1 || |- | 17 || 12 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|BUL}}<br><small>[[Emilija Jordanova]]<br>[[Nina Klenovska]]<br>[[Desislava Stojanova]]<br>[[Nija Dimitrova]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />19:27.2<br />18:45.8<br />18:57.0<br /><br /> ||'''1+5 0+3'''<br />1+3 0+0<br />0+1 0+2<br />0+0 0+0<br />0+1 0+1 || |- | 18 || 18 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|FIN}}<br><small>[[Mari Laukkanen]]<br>[[Kaisa Mäkäräinen]]<br>[[Eevamari Oksanen]]<br>[[Sanna Markkanen]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />19:35.5<br />17:11.9<br />20:25.5<br /><br /> ||'''0+5 3+9'''<br />0+1 3+3<br />0+0 0+1<br />0+2 0+3<br />0+2 0+2 || |- | 19 || 21 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|KAZ}}<br><small>[[Marina Lebjedeva]]<br>[[Olga Poltoranina]]<br>[[Darja Usanova]]<br>[[Elena Hrustaljeva]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />18:47.6<br />18:39.4<br />19:57.3<br /><br /> ||'''0+5 2+6'''<br />0+1 0+2<br />0+1 0+0<br />0+3 2+3<br />0+0 0+1 || |- | 20 || 15 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|ROU}}<br><small>[[Éva Tófalvi]]<br>[[Réka Ferencz]]<br>[[Luminita Piscoran]]<br>[[Florina Ioana Cirstea]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />19:27.6<br />18:43.7<br />18:52.6<br /><br /> ||'''1+5 0+7'''<br />1+3 0+2<br />0+0 0+1<br />0+1 0+2<br />0+1 0+2 || |- | 21 || 25 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|SUI}}<br><small>[[Elisa Gasparin]]<br>[[Selina Gasparin]]<br>[[Irene Cadurisch]]<br>[[Patricia Jost]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />18:52.4<br />18:10.8<br />21:37.7<br /><br /> ||'''2+4 0+8'''<br />0+0 0+2<br />0+1 0+3<br />2+3 0+2<br />0+0 0+1 || |- | 22 || 24 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|UK}}<br><small>[[Amanda Lightfoot]]<br>[[Nerys Jones]]<br>[[Adele Walker]]<br>[[Fay Potton]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />18:13.2<br />19:59.9<br />19:18.0<br /><br /> ||'''0+5 1+8'''<br />0+1 0+1<br />0+3 0+2<br />0+0 0+2<br />0+1 1+3 || |- | 23 || 23 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|LTU}}<br><small>[[Diana Rasimovičiūtė]]<br>[[Natalija Kočergina]]<br>[[Aliona Sabaliauskiene]]<br>[[Marija Kaznacenko]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />18:44.5<br />19:51.6<br />21:11.1<br /><br /> ||'''1+7 1+8'''<br />1+3 0+1<br />0+3 1+3<br />0+1 0+1<br />0+0 0+3 || |- | 24 || 22 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|KOR}}<br><small>[[Kim Seon-su]]<br>[[Kim Seo-ra]]<br>[[Kim Kyung-nam (biatlonka)|Kim Kyung-nam]]<br>[[Mun Ji-hee]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />19:57.4<br />19:31.1<br />20:43.4<br /><br /> ||'''0+4 0+6'''<br />0+1 0+2<br />0+0 0+1<br />0+1 0+2<br />0+2 0+1 || |- | 25 || 20 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|CHN}}<br><small>[[Song Chaoqing]]<br>[[Wang Chunli]]<br>[[Tang Jialin]]<br>[[Zhang Yan (biatlonka)|Zhang Yan]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />21:32.5<br />19:34.7<br />19:57.6<br /><br /> ||'''1+4 0+3'''<br />1+3 0+0<br />0+0 0+0<br />0+1 0+2<br />0+0 0+1 || |- | 26 || 26 ||align=left|{{štafeta|{{flagcountry|LAT}}<br><small>[[Žanna Juškāne]]<br>[[Inga Paskovska]]<br>[[Baiba Bendika]]<br>[[Anete Brice]]</small>}} ||'''{{Tooltip|KRU|Pretečen/a za jedan krug}}'''<br />19:37.1<br />21:28.1<br />20:42.7<br /><br /> ||'''0+4 1+8'''<br />0+2 0+2<br />0+0 1+3<br />0+2 0+1<br />0+0 0+2 || |} == Napomene== <references group="N"/> <references group="lower-alpha"/> ==Reference== {{reference}} {{Biatlon portal}} [[Kategorija:Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012.]] d7onoic1wm3nav6pdgxyh17xpof686c Šablon:Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 10 533258 3829699 2026-04-12T13:21:54Z AnToni 2325 Nova stranica: {{Sidebar games events | name = Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 | title = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012.|Svjetsko prvenstvo<br />u biatlonu 2012.]] | image = [[Datoteka:Biathlon pictogram.svg|50px]] | event1.1 = Pojedinačno | results1.1a = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – 20 km|muškarci]] | results1.1b = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – 15 km|žene]] | event1.2 = Sprint | results1.2a = Svjetsko prvenstvo u biatlo... 3829699 wikitext text/x-wiki {{Sidebar games events | name = Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 | title = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012.|Svjetsko prvenstvo<br />u biatlonu 2012.]] | image = [[Datoteka:Biathlon pictogram.svg|50px]] | event1.1 = Pojedinačno | results1.1a = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – 20 km|muškarci]] | results1.1b = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – 15 km|žene]] | event1.2 = Sprint | results1.2a = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – 10 km|muškarci]] | results1.2b = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – 7,5 km|žene]] | event1.3 = Potjera | results1.3a = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – potjera (muškarci)|muškarci]] | results1.3b = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – potjera (žene)|žene]] | event1.4 = Masovni start | results1.4a = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – masovni start (muškarci)|muškarci]] | results1.4b = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – masovni start (žene)|žene]] | event1.5 = Štafete | results1.5a = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – štafeta (muškarci)|muškarci]] | results1.5b = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – štafeta (žene)|žene]] | event1.6 = Mješovite štafete | results1.6a = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – pojedinačna štafeta (mješovito)|pojedinačna]] | results1.6b = [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 2012 – štafeta (mješovito)|timska]] }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni Svjetskog prvenstva u biatlonu 2012.]] </noinclude> rxyjnr0qv5kteqf1vgs0klryzof4noa Antropocentrizam 0 533259 3829708 2026-04-12T13:55:52Z Exsiler 178345 Nova stranica: '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref... 3829708 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''[[humanocentrizam|humanocentrizmom]]''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekoloških]] razmatranja i [[animističkih]] tradicija, što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[nebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[specizam|specizma]]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham is also known for raising early the issue of animal welfare, arguing that "the question is not, Can they reason? nor, Can they talk? but, Can they suffer?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== {{Sidro|U fikciji}} {{Potreban stručnjak|naučna fantastika | razgovor = | razlog = Analiza globalne fikcije i naučne fantastike bez izvora i primjera. Potreban je stručnjak za [[Studije naučne fantastike]] | datum = novembar 2016. }} U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja. {{Potreban citat|razlog=Vaše objašnjenje ovdje|datum=novembar 2016.}} U [[naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[Osjećaj#Naučna fantastika|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizma|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etničku mržnju|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljskih života|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove rase. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== {{columns-list|colwidth=30em| * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[IUnutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] }} ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1|author-link=Derrick Jensen (activist)}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=[[Journal of Agricultural and Environmental Ethics]] |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):'']''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=[[Biological Conservation (journal)|Biological Conservation]]|volume=270 |issue= |article-number=109572 |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = [[Pacifica (journal)|Pacifica]] | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|author-link=Paul Watson|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * [[Lynn Townsend White, Jr.|White, Lynn Townsend, Jr]], "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''[[Psychology Today]]'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] i1qxy1oa5tzwhvoz0hbxfcwrsyrzffq 3829710 3829708 2026-04-12T13:59:32Z Exsiler 178345 3829710 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekoloških]] razmatranja i [[animističkih]] tradicija, što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[nebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[specizam|specizma]]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham is also known for raising early the issue of animal welfare, arguing that "the question is not, Can they reason? nor, Can they talk? but, Can they suffer?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== {{Sidro|U fikciji}} {{Potreban stručnjak|naučna fantastika | razgovor = | razlog = Analiza globalne fikcije i naučne fantastike bez izvora i primjera. Potreban je stručnjak za [[Studije naučne fantastike]] | datum = novembar 2016. }} U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja. {{Potreban citat|razlog=Vaše objašnjenje ovdje|datum=novembar 2016.}} U [[naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[Osjećaj#Naučna fantastika|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizma|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etničku mržnju|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljskih života|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove rase. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== {{columns-list|colwidth=30em| * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[IUnutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] }} ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1|author-link=Derrick Jensen (activist)}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=[[Journal of Agricultural and Environmental Ethics]] |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):'']''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=[[Biological Conservation (journal)|Biological Conservation]]|volume=270 |issue= |article-number=109572 |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = [[Pacifica (journal)|Pacifica]] | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|author-link=Paul Watson|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * [[Lynn Townsend White, Jr.|White, Lynn Townsend, Jr]], "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''[[Psychology Today]]'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] gjblr4ky1iuxat3mqr2u7fz9jhl8hef 3829711 3829710 2026-04-12T14:02:53Z Exsiler 178345 /* Perspektive dobrobiti životinja */ 3829711 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekoloških]] razmatranja i [[animističkih]] tradicija, što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[nebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[specizam|specizma]]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham je također poznat po tome što je rano pokrenuo pitanje dobrobiti životinja, tvrdeći da "pitanje nije Mogu li razmišljati? niti Mogu li govoriti? već Mogu li patiti?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== {{Sidro|U fikciji}} {{Potreban stručnjak|naučna fantastika | razgovor = | razlog = Analiza globalne fikcije i naučne fantastike bez izvora i primjera. Potreban je stručnjak za [[Studije naučne fantastike]] | datum = novembar 2016. }} U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja. {{Potreban citat|razlog=Vaše objašnjenje ovdje|datum=novembar 2016.}} U [[naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[Osjećaj#Naučna fantastika|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizma|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etničku mržnju|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljskih života|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove rase. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== {{columns-list|colwidth=30em| * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[IUnutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] }} ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1|author-link=Derrick Jensen (activist)}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=[[Journal of Agricultural and Environmental Ethics]] |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):'']''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=[[Biological Conservation (journal)|Biological Conservation]]|volume=270 |issue= |article-number=109572 |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = [[Pacifica (journal)|Pacifica]] | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|author-link=Paul Watson|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * [[Lynn Townsend White, Jr.|White, Lynn Townsend, Jr]], "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''[[Psychology Today]]'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] by7xtwefd57pwokjiby9g9wc3hmpicj 3829713 3829711 2026-04-12T14:07:54Z Exsiler 178345 /* U popularnoj kulturi */ 3829713 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekoloških]] razmatranja i [[animističkih]] tradicija, što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[nebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[specizam|specizma]]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham je također poznat po tome što je rano pokrenuo pitanje dobrobiti životinja, tvrdeći da "pitanje nije Mogu li razmišljati? niti Mogu li govoriti? već Mogu li patiti?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== {{Sidro|U fikciji}} {{Potreban stručnjak|naučna fantastika | razgovor = | razlog = Analiza globalne fikcije i naučne fantastike bez izvora i primjera. Potreban je stručnjak za [[Studije naučne fantastike]] | datum = novembar 2016. }} U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja, U [[naučna fantastika|naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[čulo|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizam|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etnička mržnja|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljski život|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove [[rasa|rase]. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== {{columns-list|colwidth=30em| * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[IUnutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] }} ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1|author-link=Derrick Jensen (activist)}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=[[Journal of Agricultural and Environmental Ethics]] |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):'']''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=[[Biological Conservation (journal)|Biological Conservation]]|volume=270 |issue= |article-number=109572 |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = [[Pacifica (journal)|Pacifica]] | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|author-link=Paul Watson|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * [[Lynn Townsend White, Jr.|White, Lynn Townsend, Jr]], "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''[[Psychology Today]]'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] o8wceabcogfocx3ewvfb8rn5vt1c2ia 3829714 3829713 2026-04-12T14:13:11Z Exsiler 178345 /* U popularnoj kulturi */ 3829714 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekoloških]] razmatranja i [[animističkih]] tradicija, što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[nebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[specizam|specizma]]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham je također poznat po tome što je rano pokrenuo pitanje dobrobiti životinja, tvrdeći da "pitanje nije Mogu li razmišljati? niti Mogu li govoriti? već Mogu li patiti?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja, U [[naučna fantastika|naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[čulo|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizam|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etnička mržnja|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljski život|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove [[rasa|rase]. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== {{columns-list|colwidth=30em| * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[IUnutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] }} ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1|author-link=Derrick Jensen (activist)}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=[[Journal of Agricultural and Environmental Ethics]] |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):'']''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=[[Biological Conservation (journal)|Biological Conservation]]|volume=270 |issue= |article-number=109572 |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = [[Pacifica (journal)|Pacifica]] | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|author-link=Paul Watson|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * [[Lynn Townsend White, Jr.|White, Lynn Townsend, Jr]], "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''[[Psychology Today]]'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] 6b30zl3h2qvoejjz9mn811saf55ys00 3829715 3829714 2026-04-12T14:14:27Z Exsiler 178345 /* U popularnoj kulturi */ 3829715 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekoloških]] razmatranja i [[animističkih]] tradicija, što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[nebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[specizam|specizma]]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham je također poznat po tome što je rano pokrenuo pitanje dobrobiti životinja, tvrdeći da "pitanje nije Mogu li razmišljati? niti Mogu li govoriti? već Mogu li patiti?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja, U [[naučna fantastika|naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[čulo|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizam|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etnička mržnja|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljski život|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove [[rasa|rase]]. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== {{columns-list|colwidth=30em| * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[IUnutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] }} ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1|author-link=Derrick Jensen (activist)}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=[[Journal of Agricultural and Environmental Ethics]] |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):'']''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=[[Biological Conservation (journal)|Biological Conservation]]|volume=270 |issue= |article-number=109572 |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = [[Pacifica (journal)|Pacifica]] | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|author-link=Paul Watson|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * [[Lynn Townsend White, Jr.|White, Lynn Townsend, Jr]], "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''[[Psychology Today]]'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] g1uefgmdvcgghgyizzqro5dfm0wngb1 3829717 3829715 2026-04-12T14:16:51Z Exsiler 178345 /* Abrahamske tradicije */ 3829717 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekoloških]] razmatranja i [[animističkih]] tradicija, što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[hebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[specizam|specizma]]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham je također poznat po tome što je rano pokrenuo pitanje dobrobiti životinja, tvrdeći da "pitanje nije Mogu li razmišljati? niti Mogu li govoriti? već Mogu li patiti?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja, U [[naučna fantastika|naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[čulo|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizam|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etnička mržnja|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljski život|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove [[rasa|rase]]. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== {{columns-list|colwidth=30em| * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[IUnutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] }} ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1|author-link=Derrick Jensen (activist)}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=[[Journal of Agricultural and Environmental Ethics]] |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):'']''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=[[Biological Conservation (journal)|Biological Conservation]]|volume=270 |issue= |article-number=109572 |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = [[Pacifica (journal)|Pacifica]] | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|author-link=Paul Watson|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * [[Lynn Townsend White, Jr.|White, Lynn Townsend, Jr]], "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''[[Psychology Today]]'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] g1ds0qhuuq6mo0zikto2fq8ldkxk7bm 3829719 3829717 2026-04-12T14:23:39Z Exsiler 178345 /* Kognitivna psihologija */ 3829719 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekologija|ekoloških]] razmatranja i [[animizam|animističkih]] [[tradicija]], što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[hebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[specizam|specizma]]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham je također poznat po tome što je rano pokrenuo pitanje dobrobiti životinja, tvrdeći da "pitanje nije Mogu li razmišljati? niti Mogu li govoriti? već Mogu li patiti?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja, U [[naučna fantastika|naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[čulo|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizam|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etnička mržnja|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljski život|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove [[rasa|rase]]. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== {{columns-list|colwidth=30em| * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[IUnutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] }} ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1|author-link=Derrick Jensen (activist)}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=[[Journal of Agricultural and Environmental Ethics]] |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):'']''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=[[Biological Conservation (journal)|Biological Conservation]]|volume=270 |issue= |article-number=109572 |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = [[Pacifica (journal)|Pacifica]] | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|author-link=Paul Watson|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * [[Lynn Townsend White, Jr.|White, Lynn Townsend, Jr]], "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''[[Psychology Today]]'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] mhja1obp0r2tjgu06y4c3w77785fs9w 3829720 3829719 2026-04-12T14:25:01Z Exsiler 178345 /* Moralni status životinja */ 3829720 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekologija|ekoloških]] razmatranja i [[animizam|animističkih]] [[tradicija]], što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[hebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[vrsta|specizma]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham je također poznat po tome što je rano pokrenuo pitanje dobrobiti životinja, tvrdeći da "pitanje nije Mogu li razmišljati? niti Mogu li govoriti? već Mogu li patiti?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja, U [[naučna fantastika|naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[čulo|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizam|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etnička mržnja|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljski život|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove [[rasa|rase]]. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== {{columns-list|colwidth=30em| * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[IUnutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] }} ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1|author-link=Derrick Jensen (activist)}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=[[Journal of Agricultural and Environmental Ethics]] |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):'']''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=[[Biological Conservation (journal)|Biological Conservation]]|volume=270 |issue= |article-number=109572 |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = [[Pacifica (journal)|Pacifica]] | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|author-link=Paul Watson|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * [[Lynn Townsend White, Jr.|White, Lynn Townsend, Jr]], "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''[[Psychology Today]]'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] poyngoakvi9qpd3cclxq3w9q0l3xqzc 3829723 3829720 2026-04-12T14:30:13Z Exsiler 178345 /* Također pogledajte */ 3829723 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekologija|ekoloških]] razmatranja i [[animizam|animističkih]] [[tradicija]], što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[hebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[vrsta|specizma]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham je također poznat po tome što je rano pokrenuo pitanje dobrobiti životinja, tvrdeći da "pitanje nije Mogu li razmišljati? niti Mogu li govoriti? već Mogu li patiti?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja, U [[naučna fantastika|naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[čulo|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizam|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etnička mržnja|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljski život|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove [[rasa|rase]]. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Unutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1|author-link=Derrick Jensen (activist)}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=[[Journal of Agricultural and Environmental Ethics]] |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):'']''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=[[Biological Conservation (journal)|Biological Conservation]]|volume=270 |issue= |article-number=109572 |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = [[Pacifica (journal)|Pacifica]] | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|author-link=Paul Watson|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * [[Lynn Townsend White, Jr.|White, Lynn Townsend, Jr]], "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''[[Psychology Today]]'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] 56cifgizuogozxpbuslqla3ojyqfyty 3829725 3829723 2026-04-12T14:37:41Z Exsiler 178345 /* Dodatni izvori */ 3829725 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekologija|ekoloških]] razmatranja i [[animizam|animističkih]] [[tradicija]], što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[hebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[vrsta|specizma]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham je također poznat po tome što je rano pokrenuo pitanje dobrobiti životinja, tvrdeći da "pitanje nije Mogu li razmišljati? niti Mogu li govoriti? već Mogu li patiti?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja, U [[naučna fantastika|naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[čulo|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizam|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etnička mržnja|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljski život|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove [[rasa|rase]]. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Unutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=Journal of Agricultural and Environmental Ethics |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=Biological Conservation|volume=270 |issue= |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = Pacifica | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * Lynn Townsend White, Jr., "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''Psychology Today'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika prema životinjama]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Posthumanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] gwwmc3m9qjl6ihlxhk7jwlgm9v3tvua 3829726 3829725 2026-04-12T14:40:06Z Exsiler 178345 /* Dodatni izvori */ 3829726 wikitext text/x-wiki '''Antropocentrizam''' ({{refn|{{Citation |last=Jones |first=Daniel |title=English Pronouncing Dictionary |editor=Peter Roach |editor2=James Hartmann |editor3=Jane Setter |place=Cambridge |publisher= Cambridge University Press |orig-date=1917 |year=2003 |isbn=978-3-12-539683-8 }}}} [[starogrčki|stgrč.]] ἄνθρωπος – ''ánthrōpos'' = ćovjek + κέντρον – ''kéntron'' = centar) je vjerovanje da su [[ljudi]] centralni ili najvažniji entitet na Planeti.<ref name=Boslaugh2013>{{cite encyclopedia |vauthors=Boslaugh SE |title=Anthropocentrism |encyclopedia=Encyclopedia Britannica|date=2013 |url=https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-url=https://web.archive.org/web/20210529115213/https://www.britannica.com/topic/anthropocentrism |archive-date=29 May 2021 |url-status=live}}</ref> Termin se može koristiti naizmjenično sa '''humanocentrizmom''', a neki koncept nazivaju '''ljudskom nadmoći''' ili '''ljudskom izuzetnošću'''. Iz antropocentrične perspektive, čovječanstvo se posmatra kao odvojeno od prirode i superiorno u odnosu na nju, a drugi entiteti ([[životinje]], [[biljke]], [[minerali]], itd.) se posmatraju kao [[resursi]] koje ljudi mogu koristiti.<ref name=Boslaugh2013/> Moguće je razlikovati najmanje tri vrste antropocentrizma: '''perceptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme informirane osjetilnim podacima iz ljudskih senzornih organa"); '''deskriptivni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje počinju od, centrira se na ili su uređene oko ''Homo sapiensa'' / 'čovjeka'"); i '''normativni antropocentrizam''' (koji "karakterizira paradigme koje daju pretpostavke ili tvrdnje o superiornosti vrste ''[[Homo sapiens]]'', njegovim sposobnostima, primarnosti njegovih vrijednosti, [ili] njegovom položaju u Svemiru").<ref name=":1">{{Cite journal |last=Mylius |first=Ben |date=2018-10-15 |title=Three Types of Anthropocentrism |url=https://www.pdcnet.org/pdc/bvdb.nsf/purchase?openform&fp=envirophil&id=envirophil_2018_0015_0002_0159_0194 |journal=Environmental Philosophy |language=en |volume=15 |issue=2 |pages=159–194 |doi=10.5840/envirophil20184564|url-access=subscription }}</ref> Antropocentrizam teži da interpretira svijet u smislu ljudskih vrijednosti i iskustava.<ref>{{Cite Merriam-Webster |anthropocentrism}}</ref> Smatra se da je duboko ukorijenjen u mnogim modernim ljudskim kulturama i svjesnim postupcima. To je glavni koncept u području [[ekološka etika|ekološke etike]] i [[filozofija okoliša| filozofije okoliša]], gdje se često smatra korijenskim uzrokom problema nastalih ljudskim djelovanjem unutar [[ekosfera|ekosfere]], odnosno [[antroposfera|antroposfere]].<ref>Beck, Martha C. "Systems Thinking and Universal Dialogue: The Creation of a Noosphere in Today's Era of Globalization." ''Dialogue and Universalism'' 3 (2013): 123-136.</ref> Međutim, mnogi zagovornici antropocentrizma tvrde da to nije nužno slučaj: oni tvrde da zdrav dugoročni pogled priznaje da globalno okruženje mora biti kontinuirano pogodnije za ljude i da je pravi problem plitki antropocentrizam.<ref>{{cite encyclopedia | url=http://plato.stanford.edu/entries/ethics-environmental/#IntChaEnvEth | title=Environmental Ethics, See: 1. Introduction: The Challenge of Environmental Ethics | encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref><ref>{{cite encyclopedia | url=http://www.iep.utm.edu/envi-eth/#SH1a | title=Environmental Ethics, See: 1a. Human Beings | encyclopedia=Internet Encyclopedia of Philosophy | access-date= 13 August 2013 }}</ref> ==Filozofija okoliša== Neki filozofi okoliša tvrdili su da je antropocentrizam ključni dio percipirane ljudske težnje da dominira ili "gospodari" Zemljom. Neki vjeruju da je antropocentrizam centralni problematični koncept u filozofiji okoliša,<ref name=":1"/> gdje se koristi da skrene pažnju na tvrdnje o sistematskoj pristranosti u tradicionalnim zapadnim stavovima prema neljudskom svijetu,<ref>{{cite journal | last1 = Naess | first1 = A | year = 1973 | title = The Shallow and the Deep, Long-Range Ecology Movement | journal = Inquiry | volume = 16 | pages = 95–100 | doi=10.1080/00201747308601682| s2cid = 52207763 }}</ref> koji oblikuje ljudski osjećaj o sebi i identitetu.<ref>{{Cite book |url=https://www.taylorfrancis.com/books/edit/10.4324/9781351068840/routledge-handbook-ecocultural-identity-tema-milstein-jos%C3%A9-castro-sotomayor |title=Routledge Handbook of Ecocultural Identity |year=2020 |publisher=Routledge |editor-last=Milstein |editor-first=Tema |doi=10.4324/9781351068840 |isbn=978-1-351-06884-0 |s2cid=229580440 |editor-last2=Castro-Sotomayor |editor-first2=José}}</ref> [[Val Plumwood]] se prepirao <ref>Plumwood, V. 1993. ''Feminism and the Mastery of Nature''. London: Routledge</ref><ref>Plumwood, V. 1996. Androcentrism and Anthrocentrism: Parallels and Politics. ''Ethics and the Environment'' 1</ref> da antropocentrizam ima analognu ulogu u zelenoj teoriji kao i [[androcentrizam]] u feminističkoj teoriji i [[etnocentrizam]] u antirasističkoj teoriji. Plumwood je nazvao humanocentričnost "antrocentrizmom" kako bi naglasio ovu paralelu. Jedan od prvih opširnih filozofskih eseja koji se bave ekološkom etikom, [[John Passmore]]-ov "Čovjekova odgovornost za prirodu",<ref>Passmore, J. 1974. ''Man's Responsibility for Nature'' London: Duckworth</ref> kritikovan je od strane branitelja [[duboka ekologija| duboke ekologije]] zbog svog antropocentrizma, za koji se često tvrdi da je konstitutivan za tradicionalnu zapadnu moralnu misao.<ref>Routley, R. and V. 1980. 'Human Chauvinism and Environmental Ethics' in ''Environmental Philosophy'' (eds) D.S. Mannison, M. McRobbie and R. Routley. Canberra: ANU Research School of Social Sciences: 96-189</ref> Zaista, branitelji antropocentrizma zabrinuti zbog [[ekološka kriza| ekološke krize]] tvrde da je održavanje zdravog, održivog okoliša neophodno za dobrobit ljudi, a ne samo po sebi. Prema Williamu Greyu, problem s "plitkim" gledištem nije u tome što je usmjereno na čovjeka: "Ono što nije u redu s plitkim stavovima nije njihova briga za dobrobit ljudi, već to što oni zapravo ne uzimaju dovoljno u obzir od čega se ta dobrobit sastoji. Prema ovom gledištu, moramo razviti obogaćeno, utvrđeno antropocentrično poimanje ljudskog interesa, kako bismo zamijenili dominantnu kratkoročnu, segmentalnu i egocentričnu koncepciju."<ref>{{cite journal | last1 = Grey | first1 = W | year = 1993 | title = Anthropocentrism and Deep Ecology | url = http://www.uq.edu.au/%7Epdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | journal = Australasian Journal of Philosophy | volume = 71 | issue = 4 | pages = 463–475 | doi = 10.1080/00048409312345442 | access-date = 2006-11-12 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html | archive-date = 2008-07-26 | url-access = subscription }}</ref> S druge strane, Plumwood u djelu „Ekološka kultura: Ekološka kriza razuma“ tvrdio je da Greyov antropocentrizam nije adekvatan..<ref>{{Cite book | last1= Plumwood | first1= Val | year= 2002 | chapter= Chapter 6 Philosophy, Prudence and Anthropocentrism | pages= (123–) 130–142 | title= Environmental Culture: The Ecological Crisis of Reason | publisher= Taylor & Francis | isbn= 978-0-415-17877-8 | chapter-url= https://books.google.com/books?id=-Aku-jlWZ_4C&pg=130 | chapter-format= Google Books online preview version | access-date= 12 June 2013 }}</ref> Mnogi predani ekolozi zauzimaju donekle antropocentričan filozofski stav, podržavajući činjenicu da će se zalagati za očuvanje okoliša za dobrobit ljudskih [[populacija]].<ref>{{Cite book|last1=Vuong|first1=Quan-Hoang|url=https://books.google.com/books?id=OSiGEAAAQBAJ|title=Mindsponge Theory|date=2023|publisher=Walter de Gruyter|isbn=978-83-67405-14-0|language=en}}</ref> Grey piše: "Trebali bismo biti zabrinuti za promociju bogate, raznolike i živahne biosfere. Ljudski procvat svakako može biti uključen kao legitimni dio takvog procvata."<ref>{{cite web|url=http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html|title=The University of Queensland|access-date=4 May 2015|archive-date=26 July 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20080726183226/http://www.uq.edu.au/~pdwgrey/pubs/anthropocentrism.html}}</ref> Međutim, takva briga za ljudski prosperitet usred prosperiteta života u cjelini se smatra nerazlučivom od brige [[duboka ekologija| duboke ekologije]] i [[biocentrizam|biocentrizma]], koji je predložen i kao [[antiteza]] antropocentrizma<ref>{{Cite conference | last = Taylor | first = Sandra G. | year = 1990 | title = Naturalness: The concept and its application to Australian ecosystems | editor1-last = Saunders | editor1-first = Denis Allen | editor2-last = Hopkins | editor2-first = Angus John Malcolm | editor3-last = How | editor3-first = R. A. | book-title = Australian ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction | location = Chipping Norton, N.S.W. | publisher = Surrey Beatty & Sons, for the Ecological Society of Australia | conference = Australian Ecosystems : 200 years of utilization, degradation and reconstruction : a symposium held in Geraldton, Western Australia, 28 August-2 September 1988 | series = Proceedings of the Ecological Society of Australia | volume = 16 | pages = 411–418 | isbn = 0-949324-26-4 }}</ref> i kao generalizirani oblik antropocentrizma.<ref>{{cite web|url=http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|title=Biocentrism: Ideology Against Nature|access-date=4 May 2015|archive-url=https://web.archive.org/web/20090415110652/http://www.insurgentdesire.org.uk/biocentrism.htm|archive-date=15 April 2009}}</ref> == Kognitivna psihologija == U [[Kognitivna psihologija|kognitivnoj psihologiji]], termin ''antropocentrično razmišljanje'' je definisan kao "sklonost razmišljanju o nepoznatim biološkim vrstama ili procesima po analogiji s ljudima".<ref name="Coley2012">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Tanner |first2=Kimberly D |date=2012 |title=Common Origins of Diverse Misconceptions: Cognitive Principles and the Development of Biology Thinking |url=http://www.lifescied.org/content/11/3/209.full |journal=CBE: Life Sciences Education |language=en |volume=11 |issue=3 |pages=209–215 |doi=10.1187/cbe.12-06-0074 |issn=1931-7913 |pmc=3433289 |pmid=22949417}}</ref> Rezonovanje po analogiji je atraktivna strategija razmišljanja i može biti primamljivo primijeniti vlastito iskustvo ljudskog bića na druge biološke sisteme.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, budući da se smrt obično smatra nepoželjnom, može biti primamljivo formirati zabludu da je smrt na ćelijskom nivou ili negdje drugdje u prirodi slično nepoželjna (dok je u stvarnosti programirana [[ćelijska smrt]] esencijalni fiziološki fenomen, a [[ekosistem]]i se također oslanjaju na smrt).<ref name="Coley2012"/> Suprotno tome, antropocentrično razmišljanje također može navesti ljude da potcijene ljudske karakteristike drugim organizmima. Naprimjer, može biti primamljivo pogrešno pretpostaviti da životinja koja se vrlo razlikuje od ljudi, poput [[insekti|insekta]], neće dijeliti određene biološke karakteristike, poput [[razmnožavanje|reprodukcije]] ili [[krvotok|cirkulacije krvi]].<ref name="Coley2012"/> Antropocentrično razmišljanje pretežno su proučavali kod male djece (uglavnom do 10. godine) razvojni psiholozi zainteresirani za njegovu relevantnost za biologiju i obrazovanje. Utvrđeno je da djeca već od šest godina pripisuju ljudske karakteristike [[vrsta]]ma koje su im nepoznate (u [[Japan]]u), poput zečeva, skakavaca ili tulipana.<ref name="Coley2012"/> Iako se relativno malo zna o njegovoj postojanosti u kasnijoj dobi, postoje dokazi da se ovaj obrazac ljudskog izuzetnog razmišljanja može nastaviti barem kroz ranu odraslu dob, čak i među učenicima koji su sve više obrazovani u biologiji.<ref name="Coley2017">{{cite journal |last1=Coley |first1=John D |last2=Arenson |first2=Melanie |last3=Xu |first3=Yian |last4=Tanner |first4=Kimberly D |date=February 2017 |title=Intuitive biological thought: Developmental changes and effects of biology education in late adolescence |url=https://www.researchgate.net/publication/310589329 |journal=Cognitive Psychology |volume=92 |pages=1–21 |doi=10.1016/j.cogpsych.2016.11.001 |pmid=27865155 |doi-access=free}}</ref> Ideja da je antropocentrično razmišljanje urođena ljudska karakteristika dovedena je u pitanje proučavanjem američke djece odrasle u urbanim sredinama, kod koje se čini da se pojavljuje između 3. i 5. godine života kao stečena perspektiva.<ref>{{cite journal |last1=Herrmann |first1=Patricia |last2=Waxman |first2=Sandra R |last3=Medin |first3=Douglas L |date=1 June 2010 |title=Anthropocentrism is not the first step in children's reasoning about the natural world |journal=Proceedings of the National Academy of Sciences |volume=107 |issue=22 |pages=9979–9984 |bibcode=2010PNAS..107.9979H |doi=10.1073/pnas.1004440107 |issn=0027-8424 |pmc=2890461 |pmid=20479241 |doi-access=free}}</ref> Čini se da pribjegavanje antropocentričnom razmišljanju kod djece varira ovisno o njihovom iskustvu prirode i kulturnim pretpostavkama o mjestu ljudi u prirodnom svijetu.<ref name="Coley2012"/> Naprimjer, dok su mala djeca koja su držala zlatne ribice [[žabe]] smatrala sličnijima zlatnim ribicama, druga djeca su žabe obično doživljavala kao ljude.<ref name="Coley2012"/> Općenito, djeca odrasla u ruralnim sredinama manje koriste antropocentrično razmišljanje od svojih urbanih vršnjaka zbog većeg poznavanja različitih vrsta životinja i biljaka.<ref name="Coley2012"/> Studije koje su uključivale djecu iz nekih [[Indijanci|autohtonih američkih naroda]] otkrile su malu upotrebu antropocentričnog razmišljanja.<ref name="Coley2012"/><ref name="Marshall2016">{{cite journal |last1=Marshall |first1=Peter J |last2=Brenneman |first2=Kimberly |date=2016 |title=Young Children's Developing Understanding of the Biological World |journal=Early Education and Development |volume=27 |issue=8 |pages=1103–1108 |doi=10.1080/10409289.2016.1220772 |issn=1040-9289 |doi-access=free}}</ref> Proučavanje djece među narodom Wichí u Južnoj Americi pokazalo je tendenciju razmišljanja o živim organizmima u smislu njihovih [[Narodna taksonomija|uočenih taksonomskih sličnosti]], [[ekologija|ekoloških]] razmatranja i [[animizam|animističkih]] [[tradicija]], što je rezultiralo mnogo manje antropocentričnim pogledom na prirodni svijet nego što ga doživljavaju mnoga djeca u zapadnim društvima.<ref name="Marshall2016" /> ==Abrahamske tradicije== U seriji "Planeta za uzeti" na [[CBC Television|CBC]] iz 1985. godine, [[Dr. David Suzuki|David Suzuki]] istražio je korijene antropocentrizma u Starom zavjetu i kako je on oblikovao ljudske poglede na neljudske životinje. Neki [[kršćani|kršćanski]] zagovornici antropocentrizma zasnivaju svoja vjerovanja na Bibliji, kao što je stih [https://www.sefaria.org/Genesis.1.26?lang=bi&aliyot=0 1:26] u [[Knjida Postanka| Knjizi Postanka]]: {{blockquote|I reče [[Bog]]: "Načinimo čovjeka na sliku našu, po našoj sličnosti, i neka vlada ribama morskim i pticama nebeskim i stokom i svom zemljom i svim gmizavcima što gmižu po zemlji."}} Upotreba riječi "vladavina" u "Postanku" korištena je za opravdanje antropocentričnog pogleda na svijet, ali nedavno su je neki smatrali kontroverznom, smatrajući je mogućim pogrešnim prijevodom s [[hebrejski|hebrejskog]].<ref>{{cite journal |last1=Hiebert |first1=Theodore |title=Retranslating Genesis 1–2: Reconnecting Biblical Thought and Contemporary Experience |journal=The Bible Translator |date=12 December 2019 |volume=70 |issue=3 |pages=261–272 |doi=10.1177/2051677019877229 |s2cid=213322770 |url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/2051677019877229 |access-date=15 September 2020|url-access=subscription }}</ref> Međutim, može se tvrditi da [[Biblija]] zapravo pridaje svu važnost Bogu kao stvoritelju, a ljudima samo kao još jednom dijelu stvaranja.<ref>{{cite journal |last1=Simkins |first1=Ronald |title=The Bible and anthropocentrism: putting humans in their place |journal=Dialectical Anthropology |date=December 2014 |volume=38 |issue=4 |pages=397–413 |doi=10.1007/s10624-014-9348-z |jstor=43895115 |s2cid=145211787 }}</ref> === Jevrejsko protivljenje antropocentrizmu === [[Maimonides|Mojsije Majmonides]], učenjak [[Tora|Tore]] koji je živio u dvanaestom vijeku nove ere, bio je poznat po svom čvrstom protivljenju antropocentrizmu. Ljude je nazivao "samo kap u moru" i tvrdio da "ljudi nisu osa svijeta". Također je tvrdio da je antropocentrično razmišljanje ono što ljude navodi da vjeruju u postojanje zlih stvari u prirodi. Prema [[Norman Lamm|rabinu Normanu Lammu]], Mojsije Majmonides "osporio je pretjerane ideje o važnosti čovjeka i pozvao nas da napustimo te fantazije.<ref>{{Cite book |last=Dan |first=Joseph |title=Studies in Jewish Thought |publisher=Greenwood Publishing Group |year=1989 |isbn=978-0-275-93038-7 |edition=1st |page=145 |language=english}}</ref> {{anchor|Katolička podrška antropocentrizmu}} ===Katolicizam=== [[Katoličko socijalno učenje]] vidi prevlast ljudskih bića nad ostatkom stvorenja u smislu služenja, a ne dominacije. [[Papa Franjo]], u svojoj enciklici iz 2015. godine ''[[Laudato si']]'', napominje da "opsesija poricanjem bilo kakve prevlasti ljudske osobe" ugrožava brigu koja bi se trebala pokazati u zaštiti i održavanju dobrobiti svih ljudi, za koju tvrdi da bi trebala biti rangirana uz "brigu za naš zajednički dom" koja je tema njegovog pisma.<ref name=ls>Pope Francis (2015), [https://www.vatican.va/content/dam/francesco/pdf/encyclicals/documents/papa-francesco_20150524_enciclica-laudato-si_en.pdf Laudato si'], published 24 May 2015, accessed 28 December 2023</ref>{{rp|Paragraph 90}} U istom tekstu on priznaje da nas je "pogrešno razumijevanje" kršćanskog vjerovanja "ponekad navelo da opravdamo zlostavljanje prirode, da vršimo tiraniju nad stvorenjem": takvim postupcima, kršćanski vjernici "nisu [bili] vjerni blagu mudrosti koje smo pozvani štititi i čuvati.<ref name=ls />{{rp|Paragraf 200}} U svom nastavku [[apostolska pobudnica|pobudnica]], ''[[Laudate Deum]]'' (2023), on se poziva na poželjnije razumijevanje "jedinstvene i središnje vrijednosti ljudskog bića usred čudesnog koncerta svih Božjih stvorenja" kao "situiranog antropocentrizma".<ref>Pope Francis, [https://www.vatican.va/content/francesco/en/apost_exhortations/documents/20231004-laudate-deum.pdf Laudate Deum], paragraph 67, published on 4 October 2023, accessed on 22 June 2024</ref> == Ljudska prava == Antropocentrizam je temelj nekih [[prirodna i zakonska prava|naturalističkih koncepata]] [[ljudska prava| posebno ''ljudskih'' prava]] za razliku od prava životinja proširenih na ljudsku vrstu. Apologete antropocentrizma tvrde da je to neophodna fundamentalna premisa za odbranu [[univerzalna ljudska prava|univerzalnih ljudskih prava]], budući da je moralno važno jednostavno biti čovjek. Naprimjer, poznati filozof [[Mortimer J. Adler]] je napisao: "Oni koji se protive štetnoj diskriminaciji na moralnom osnovu da sva ljudska bića, budući da su jednaka u svojoj čovječnosti, trebaju biti tretirana jednako u svim onim aspektima koji se tiču njihove zajedničke čovječnosti, ne bi imali čvrstu osnovu u činjenicama koja bi podržala njihov normativni princip." Adler ovdje navodi da bi poricanje onoga što se sada naziva ljudskom izuzetnošću moglo dovesti do tiranije, pišući da ako ljudi ikada povjeruju da ne posjeduju jedinstveni [[moralni status]], intelektualni temelj njihovih sloboda se urušava: „Zašto onda grupe superiornih ljudi ne bi mogle opravdati svoje ropstvo, eksploataciju ili čak [[genocid]] nad inferiornim ljudskim grupama na činjeničnim i moralnim osnovama sličnim onima na koje se sada oslanjamo da opravdamo naš tretman životinja koje iskorištavamo kao tegleće životinje, koje koljemo za hranu i odjeću ili koje uništavamo kao štetočine koje prenose bolesti ili opasne [[predator]]e?“<ref>Mortimer J. Adler, ''The Difference of Man and the Difference It Makes'', (New York, Fordham University Press, 1993), p.264.</ref> Autor i apologeta antropocentrizma [[Wesley J. Smith]] iz [[Discovery Institute]] napisao je da je ljudska izuzetnost ono što dovodi do ljudskih dužnosti jednih prema drugima, prirodnom svijetu i humanog postupanja sa životinjama. Pišući u djelu „A Rat is a Pig is a Dog is a Boy“, kritici ideologije [[prava životinja]], „Budući da smo mi nesumnjivo jedinstvena vrsta – jedina vrsta sposobna da čak razmišlja o etičkim pitanjima i preuzima odgovornosti – mi smo jedinstveno sposobni da shvatimo razliku između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, ispravnog i nepravilnog ponašanja prema životinjama. Ili, sažetije rečeno, ako biti čovjek nije ono što od nas zahtijeva da humano postupamo sa životinjama, šta onda to znači??"<ref>''A Rat is a Pig is a Dog is a Boy: The Human Cost of the Animal Rights Movement'' ''[https://www.amazon.com/Rat-Pig-Dog-Boy-Movement/dp/1594033463/]'', (New York, Encounter Books, 2010), pp. 243-244.</ref> == Moralni status životinja == {{glavni|Moralni status|Etika životinja|Kognicija životinja}} Antropocentrizam je usko povezan s pojmom [[vrsta|specizma]], koji je [[Richard D. Ryder]] definirao kao "predrasudu ili stav pristranosti u korist interesa pripadnika vlastite vrste, a protiv interesa pripadnika ostalih [[vrsta]]".<ref>{{Cite book |last=Singer |first=Peter |title=Animal liberation |date=2009 |publisher=Ecco Book/Harper Perennial |isbn=978-0-06-171130-5 |edition=4th |location= |page=35}}</ref> === Rane kritike === Jedan od najranijih kritičara antropocentrizma bio je [[Edward Payson Evans]] u svojoj knjizi ''[[Evoluciona etika i psihologija životinja]]'' (1897), gdje osporava ideju da su ljudi fundamentalno različiti od drugih osjećajnih bića. On tvrdi da antropocentrična [[psihologija]] i [[etika]] opstaju, tretirajući ljude kao superiorne i negirajući mentalne ili moralne veze s drugim vrstama. Evans sugerira da ova uvjerenja proizlaze iz ljudske samovažnosti, koja previđa zajedničke kvalitete osjećajnosti među vrstama i dovodi u pitanje etičke implikacije takvog gledišta.<ref>{{Cite book |last=Evans |first=Edward Payson |author-link=Edward Payson Evans |url=https://archive.org/details/evolutionalethic00evan |title=Evolutional ethics and animal psychology |date=1897 |publisher=New York, D. Appleton and company |pages=82–83}}</ref> Kasnije je [[J. Howard Moore]], u djelu ''[[Univerzalno srodstvo]]'' (1906), proširio ovu kritiku, tvrdeći da je djelo [[Charles Darwin| Charlesa Darwina]] ''[[O porijeklu vrsta]]'' (1859) "zapečatilo propast" antropocentrizma. Moore je tvrdio da je doktrina organske evolucije, koja je utvrdila zajedničku genezu svih životinja, fundamentalno promijenila pogled čovječanstva na njegovo mjesto u prirodnom svijetu. Prije objavljivanja djela ''Porijeklo vrsta'', ljudi su možda smatrani različitim od drugih stvorenja, ali pojavom evolucijske teorije, sve vrste su prepoznate kao da dijele zajedničkog pretka. Moore je smatrao ovu promjenu jednim od najznačajnijih intelektualnih dostignuća, uporedivim s revolucionarnim uvidima [[Galilej]]a i [[Kopernik]]a.<ref name=":0">{{Cite book |last=Moore |first=J. Howard |url=http://archive.org/details/universalkinship00moor |title=The Universal Kinship |publisher=Charles H. Kerr & Co. |year=1906 |location=Chicago |page=319}}</ref> === Osporavanje ljudske izuzetnosti === Iako je ljudska spoznaja relativno napredna, mnoge osobine koje se tradicionalno koriste za opravdanje ljudske izuzetnosti (kao što su [[racionalnost]], emocionalna složenost i društvene veze) nisu jedinstvene za ljude. Istraživanja u [[etologiji]] su pokazala da neljudske životinje, poput [[primata|primata]], [[slonova|slonova]] i [[kitova|kitova]], također pokazuju složenu [[društvenu strukturu|društvene strukture]], emocionalnu dubinu i sposobnosti [[Rješavanje problema|rješavanje problema]]. Ovo dovodi u pitanje tvrdnju da ljudi posjeduju kvalitete koje ne postoje kod drugih životinja, a koje bi opravdale uskraćivanje moralnog statusa njima.<ref name=":2" /> === Perspektive dobrobiti životinja === Zagovornici [[dobrobiti životinja]] pripisuju moralnu obzirnost svim [[čulo|osjetljivim]] životinjama, proporcionalno njihovoj sposobnosti da imaju pozitivna ili negativna mentalna iskustva. Posebno je povezana s etičkom teorijom utilitarizma, koja ima za cilj maksimiziranje blagostanja. Posebno ju je branio [[Peter Singer]].<ref name=":2">{{Citation |last=Gruen |first=Lori |title=The Moral Status of Animals |date=2017 |editor-last=Zalta |editor-first=Edward N. |url=https://plato.stanford.edu/archives/fall2017/entries/moral-animal/ |access-date=2019-10-14 |edition=Fall 2017 |publisher=Metaphysics Research Lab, Stanford University |encyclopedia=The Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> Prema [[David Pearce (filozof)|Davidu Pearceu]], "pod pretpostavkom da su ostali uslovi jednaki, jednako jaki interesi trebaju se jednako računati".<ref>{{Cite web |last=Pearce |first=David |date=2013 |title=The Antispeciesist Revolution |url=https://www.hedweb.com/transhumanism/antispeciesist.html |access-date=2019-10-14 |website=www.hedweb.com}}</ref> Jeremy Bentham je također poznat po tome što je rano pokrenuo pitanje dobrobiti životinja, tvrdeći da "pitanje nije Mogu li razmišljati? niti Mogu li govoriti? već Mogu li patiti?".<ref>{{Cite web |title=Further Animal Liberation |url=https://philosophynow.org/issues/142/Further_Animal_Liberation |access-date=2024-10-01 |website=Philosophy Now}}</ref> Zagovornici dobrobiti životinja mogu u teoriji prihvatiti eksploataciju životinja ako koristi nadmašuju štetu. Ali u praksi, oni uglavnom smatraju da [[intenzivni uzgoj životinja]] uzrokuje ogromnu količinu patnje koja nadmašuje relativno malu korist koju ljudi dobijaju od konzumiranja životinja.<ref name=":2" /> === Perspektive prava životinja === Zagovornici [[prava životinja]] tvrde da sve životinje imaju inherentna prava, slična ljudskim pravima, i da se ne bi trebale koristiti kao sredstvo za ljudske ciljeve. Za razliku od zagovornika dobrobiti životinja, koji se fokusiraju na minimiziranje patnje, zagovornici prava životinja često pozivaju na potpuno ukidanje praksi koje eksploatišu životinje, kao što su intenzivni uzgoj životinja, [[testiranje na životinjama]] i [[lov]]. Istaknute ličnosti poput [[Toma Regana]] tvrde da su životinje "subjekti života" s inherentnom vrijednošću, zaslužujući moralno razmatranje bez obzira na potencijalne koristi koje ljudi mogu imati od njihovog korištenja.<ref name=":2" /> ==U popularnoj kulturi== U fikciji iz svih epoha i društava postoji fikcija koja prikazuje ljudske postupke jahanja, jedenja, mužnje i na druge načine tretiranja (ne-ljudskih) životinja kao inferiornih. Postoje povremeni fiktivni izuzeci, poput [[životinja koje govore]] kao odstupanja od pravila koje razlikuje ljude od životinja, U [[naučna fantastika|naučnoj fantastici]], ''humanocentrizam'' je ideja da su ljudi, kao bića i kao vrsta, superiorniji [[čulo|osjećajni]]. U suštini ekvivalent [[Supremacizam|rasne supremacije]] na galaktičkoj skali, podrazumijeva [[etnička mržnja|netoleranciju]] diskriminaciju protiv razumnih [[vanzemaljski život|neljudi]], slično kao što su rasni supremacisti diskriminiraju one koji nisu njihove [[rasa|rase]]. Odličan primjer ovog koncepta koristi se kao element priče za seriju ''[[Mass Effect (serija)|Mass Effect]]''. Nakon što prvi kontakt čovječanstva rezultira kratkim ratom, mnogi ljudi u seriji razvijaju sumnjičave ili čak neprijateljske stavove prema raznim vanzemaljskim rasama u igri. Do vremena prve igre, koja se odvija nekoliko decenija nakon rata, mnogi ljudi i dalje zadržavaju takve osjećaje pored formiranja 'pro-ljudskih' organizacija. Ovu ideju suprotstavlja [[Antihumanizam|antihumanizmu]]. Ponekad, ovaj ideal također uključuje [[Tehnofobija|strah od i nadsuperiornost]] [[opća vještačka inteligencija|jakim vještačkim inteligencijama]] i [[kiborg|kiborzima]], umanjujući ideje [[Vještačka inteligencija u fikciji#jednakost vještačke inteligencije|integracija]], [[kibernetička pobuna|kibernetičke pobune]], [[vladavina mašina| vladavine mašina]] i [[Tildenovi zakoni robotike|Tildenovih zakona robotike]]. [[Mark Twain]] je ismijavao vjerovanje u ljudsku nadmoć u ''Pismima sa Zemlje'' (napisano oko 1909., objavljeno 1962.).<ref>{{cite news|publisher=skeptically.org|title=Damned Human Race: Mark Twain|author= Mark Twain|url=http://www.skeptically.org/logicalthreads/id14.html|access-date=September 18, 2013}}</ref> Franšiza [[Planeta majmuna]] fokusira se na analogiju [[majmun]]a koji postaju dominantna vrsta u društvu i pada ljudi (vidi također [[izumiranje ljudi]]). U filmu [[Planeta majmuna (film iz 1968.)|film iz 1968.]], Taylor, čovjek, kaže "skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune!". U filmu [[Planeta majmuna (film iz 2001.)|film iz 2001.]], ovo je u suprotnosti s Attarovim (gorilinim) citatom "skini svoje smrdljive ruke s mene, prokleti prljavi čovječe!". Ovo se povezuje s aluzijama da majmuni, postajući dominantna vrsta, postaju sličniji ljudima ([[antropomorfizam]]). U filmu [[Bitka za Planetu majmuna]], Virgil, [[orangutan]], kaže "majmun nikada nije ubio majmuna, a kamoli dijete majmuna. Aldo je ubio dijete majmuna. Grana se nije slomila. Presječena je mačem." u odnosu na planirano ubistvo; stereotipni ljudski koncept. Osim toga, u romanu [[Zora planete majmuna]], Cezar izjavljuje: "Uvijek mislim... majmun bolji od čovjeka. Sada vidim... koliko smo im slični." U romanu [[Životinjska farma]] [[George Orwell|Georgea Orwella]], ova tema antropocentrizma je također prisutna. Dok su [[životinje]] prvobitno planirale oslobođenje od ljudi i jednakost životinja, što je vidljivo iz "sedam zapovijedi" kao što su "sve što ide na dvije noge je neprijatelj", "Sve što ide na četiri noge ili ima krila, prijatelj je", "Sve životinje su jednake"; Svinje bi kasnije izmijenile zapovijedi izjavama poput "Sve životinje su jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih" i "Četiri noge su dobre, dvije noge bolje". Dokumentarac iz 2012. godine ''Superiorni čovjek?'' sistematski analizira antropocentrizam i zaključuje da je vrijednost u osnovi mišljenje, a budući da životni oblici prirodno cijene vlastite osobine, većina ljudi je zavedena da vjeruje da su zapravo vrijedniji od drugih vrsta. Ova prirodna pristranost, prema filmu, u kombinaciji s prihvaćenim osjećajem udobnosti i izgovorom za eksploataciju neljudi uzrokuje da antropocentrizam ostane u društvu.<ref>{{cite web|url=http://thesuperiorhuman.ultraventus.info/|title="The Superior Human?" Official Movie Website|access-date=4 May 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://drstevebest.wordpress.com/2012/04/02/now-online-debut-of-new-anti-speciesist-film-the-superior-animal|title=Now Online! Debut of New Anti-Speciesist Film, "The Superior Human?" - Dr. Steve Best|work=Dr. Steve Best|access-date=4 May 2015|date=2012-04-02}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.psychologytoday.com/blog/animal-emotions/201204/the-superior-human-who-do-we-think-we-are|title=The Superior Human? Who Do We Think We Are?|work=Psychology Today|access-date=4 May 2015}}</ref> U svojoj knjizi iz 2009. godine pod nazivom „Jedenje životinja“, [[Jonathan Foer]] opisuje antropocentrizam kao „uvjerenje da su ljudi vrhunac evolucije, odgovarajuće mjerilo za mjerenje života drugih životinja i pravi vlasnici svega što živi“.<ref>{{cite book |last1=Foer |first1=Jonathan |title=Eating Animals |date=2009 |publisher=Little, Brown and Company |isbn=978-0-316-06990-8 |page=46}}</ref> ==Također pogledajte== * [[Utjelovljena energija|Analiza antropocentrične utjelovljene energije]] * [[Androcentrizam]] * [[Antropijski princip]] * [[Antropocen]] * [[Egzistencijalizam]] * [[Ekocentrizam]] * [[Ekokritika]] * [[Falocentrizam]] * [[Ginocentrizam]] * [[Humanizam]] * [[Objektno orijentirana ontologija]] * [[Osobnost velikog majmuna]] * [[Sentiocentrizam]] * [[Specizam]] * [[Tehnocentrizam]] * [[Teocentrizam]] * [[Ugljični šovinizam]] * [[Unutrašnja vrijednost (etika životinja)]] * [[Veliki lanac bića]] * [[Vruća spoznaja]] ==Reference== {{Reflist|30em}} ==Dodatni izvori== {{Wikiquote}} * Bertalanffy, Ludwig Von (1993) ''General System Theory: Foundations, Development, Applications'' pp.&nbsp;239–48 * Boddice, Rob (ed.) (2011) ''Anthropocentrism: Humans, Animals, Environments'' Leiden and Boston: Brill *{{cite book |last= Jensen|first=Derrick|date=2016 |title= The Myth of Human Supremacy |publisher=Seven Stories Press|isbn=978-1-60980-678-1}} *{{cite journal |last=Kopnina |first=Helen |display-authors=etal. |date=2018 |title=Anthropocentrism: More than Just a Misunderstood Problem |journal=Journal of Agricultural and Environmental Ethics |volume=31 |pages=109–127 |doi=10.1007/s10806-018-9711-1|doi-access=free }} *Mylius, Ben (2018). [https://philpapers.org/rec/MYLTTO-2 "Three Types of Anthropocentrism". ''Environmental Philosophy 15 (2):''159-194.'' * {{cite journal |last1=Piccolo|first1=John J. |last2=Taylor|first2=Bron |last3=Washington|first3=Haydn |last4=Kopnina|first4=Helen |last5=Gray|first5=Joe |last6=Alberro|first6=Heather |last7= Orlikowska|first7=Ewa|date=2022 |title="Nature's contributions to people" and peoples' moral obligations to nature|url= |journal=Biological Conservation|volume=270 |issue= |doi=10.1016/j.biocon.2022.109572|doi-access=free|bibcode=2022BCons.27009572P }} * {{Cite conference | url = http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | title = Religion, science, and environment | last = Seigel | first = Michael T. | date= May 2002 | conference = Meeting of the Victorian Medico-Legal Society | journal = Pacifica | volume = 16 | issue = 1 | publisher = Pacifica Theological Studies Association | publication-date = Feb 2003 | location = Brunswick, Australia | pages = 67–88 | format = PDF | issn = 1030-570X | access-date = 2012-07-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120321201724/http://www.pacifica.org.au/volumes/volume16/issue01/religion-science-and-environment/at_download/pdf | archive-date = 21 March 2012 }} *{{cite web|author=Watson, Paul|title=Human Lives Are Not More Important Than Animal Lives|url=https://www.outdoorjournal.com/blog/human-lives-are-not-more-important-than-animal-lives/|date=June 2016}} * Lynn Townsend White, Jr., "[http://www.asa3.org/ASA/PSCF/1969/JASA6-69White.html The Historical Roots of Our Ecologic Crisis]", ''Science'', Vol 155 (Number 3767), 10 March 1967, pp 1203–1207 *[https://www.newstatesman.com/politics/staggers/2019/04/human-supremacism-why-are-animal-rights-activists-still-orphans-left Human supremacism: why are animal rights activists still the "orphans of the left"?]. ''New Statesman America''. April 30, 2019. *[https://www.psychologytoday.com/us/blog/moral-landscapes/202112/human-supremacy-the-source-all-environmental-crises Human Supremacy: The Source of All Environmental Crises?] ''Psychology Today'' December 25, 2021 {{Diskriminacija}} {{Izuzetnost}} {{Etnocentrizam}} {{Prava životinja}} {{Veganstvo i vegetarijanstvo}} [[Kategorija:Etika]] [[Kategorija:Etika zaštite okoliša]] [[Kategorija:Humanizam]] [[Kategorija:Filozofske teorije]] lks546uq3h6z95cy6ej15el6f24t2b3 Humanocentrizam 0 533260 3829709 2026-04-12T13:57:27Z Exsiler 178345 Preusmjereno na [[Antropocentrizam]] 3829709 wikitext text/x-wiki #Preusmjeri [[Antropocentrizam]] 2a4cos3u0lvpiznbuvzjcq5gabjnjch ASNOS 0 533261 3829730 2026-04-12T16:29:35Z Z1KA 87045 Preusmjereno na [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije]] 3829730 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije]] 6oi5z91fftv4kymkoutb1xmsnhhw0m2 Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije 0 533262 3829731 2026-04-12T17:27:18Z Z1KA 87045 Nova stranica: {{Infokutija parlament | ime = Antifašistička skupština narodnog<br>oslobođenja Srbije | izvorno_ime = (ASNOS) | ime_transkripcija = | boja_pozadine = red | saziv = | logo = Flag of the Serbian Partisans.svg | logo_širina = 200px | logo_opis = Zastava [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|srbijanskih partizana]]. | vrsta = [[Jednodomni sistem]] | domovi = | o... 3829731 wikitext text/x-wiki {{Infokutija parlament | ime = Antifašistička skupština narodnog<br>oslobođenja Srbije | izvorno_ime = (ASNOS) | ime_transkripcija = | boja_pozadine = red | saziv = | logo = Flag of the Serbian Partisans.svg | logo_širina = 200px | logo_opis = Zastava [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|srbijanskih partizana]]. | vrsta = [[Jednodomni sistem]] | domovi = | ograničenje_mandata = | osnovano = 9. novembar 1944. | raspušteno = 9. april 1945. | prethodnik = | sljedbenik = [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodna skupština Srbije]] | početak_saziva = | lider1_vrsta = [[Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije|Predsjednik]] Prezidijuma | lider1 = [[Siniša Stanković]] | stranka1 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora1 = | lider2_vrsta = Potpredsjednici | lider2 = [[Aleksandar Ranković]]<br>S. Simić<br>R. Grujić | stranka2 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora2 = | lider3_vrsta = Sekretar | lider3 = [[Petar Stambolić]]<br>[[Milorad Vlajković]] | stranka3 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora3 = | lider4_vrsta = | lider4 = | stranka4 = | datum_izbora4 = | lider5_vrsta = | lider5 = | stranka5 = | datum_izbora5 = | lider6_vrsta = | lider6 = | stranka6 = | datum_izbora6 = | zastupnici = 989 | dom1 = | dom2 = | struktura1 = | struktura1_rez = 200px | struktura1_alt = | struktura2 = | struktura2_rez = | struktura2_alt = | političke_grupe1 = | političke_grupe2 = | odbori1 = | odbori2 = | zajednički_odbori = | izborni_sistem1 = | izborni_sistem2 = | posljednji_izbori1 = | posljednji_izbori2 = | posljednji_izbori3 = | sljedeći_izbori1 = | sljedeći_izbori2 = | sljedeći_izbori3 = | prostor_zasjedanja = Kolarac spomen-ploca 2.jpg | zasjedanja_rez = 200px | zasjedanja_alt = | mjesto_zasjedanja = Spomen-ploča na [[Zadužbina Ilije M. Kolarca|Kolarčevom univerzitetu]].<br>[[Beograd]], [[Srbija]] | web-stranica = | fusnote = }} '''Velika antifašistička narodnooslobodilačka skupština Srbije'''<ref>Poslovnik Velike antifašističke narodnooslobodilačke skupštine Srbije primljen na sjednici od 10. novembra 1944. ("Službeni glasnik Federalne Srbije“, br. 1/45.)</ref> ili '''Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije''' ('''ASNOS''') bila je najviše predstavničko i [[Zakonodavna vlast|zakonodavno tijelo]] na teritoriji [[Socijalistička Republika Srbija|Srbije]] za vrijeme [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane [[Sile Osovine|Sila Osovine]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Održana je od 9. do 12. novembra 1944. u [[Beograd]]u, na inicijativu [[Glavni narodnooslobodilački odbor Srbije|Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije]].<ref>Stojčević, Dragomir (gl. ur.) "Zbornik radova iz pravne istorije posvećen Albertu Vajsu", Institut za pravnu istoriju na Pravnom fakultetu u Beogradu, Beograd, 1966, {{COBISS.SR|ID=513586876}}, [http://books.google.hr/books?lr=&cd=6&id=pi4OAQAAIAAJ&q=glavni str. 259.]</ref> Zasjedanju je učestvovalo 989 delegata, od kojih i maršal [[Josip Broz Tito]] i [[Ivan Ribar]], u ime [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a, general [[Arso Jovanović]], u ime [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]], [[Milovan Đilas]], u ime [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]], [[Edvard Kardelj]], u ime [[Slovensko narodnooslobodilačko vijeće|SNOO]]-a, [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]], u ime [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|ZAVNOH]]-a, [[Mitar Bakić]], kao predstavnik [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|CASNO]]-a, [[Dimitar Vlahov]], kao predstavnik [[Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije|ASNOM]]-a, [[Jovan Veselinov]], u ime [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina|vojvođanske delegacije]], [[Rade Pribićević]], u ime [[Srbi u Hrvatskoj|Srba iz Hrvatske]] i [[Koča Popović]], u ime [[Glavni štab NOV i PO Srbije|Glavnog štaba NOV i PO Srbije]]. == Zasjedanje == Zasjedanje je trajalo od 9. do 12. novembra 1944. u [[Beograd]]u. Delegati su na Velikoj antifašističkoj narodnooslobodilačkoj skupštini Srbije predstavljali: grad [[Beograd]], te kragujevački, kraljevački, požarevački, mladenovački, pirotski, šabački, leskovački, niški, čačanski, kruševački, vranjski, moravski, toplički, valjevski, timočki i užički okrug. Izveštaje su podnijeli: [[Blagoje Nešković]] o radu [[Glavni narodnooslobodilački odbor Srbije|Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije]] i radu predstavnika Glavnog NOO Srbije na [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije#Drugo zasjedanje|drugom zasjedanju]] [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a, [[Aleksandar Ranković]] o političkom položaju Srbije i zadacima ASNOS-a, [[Petar Stambolić]] o izgradnji i zadacima narodnooslobodilačke vlasti u Srbiji i [[Sreten Žujović]] o privredi i privrednim zadacima Srbije. Usvojen je prijedlog o konstituisanju '''Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije''' ('''ASNOS'''), kao vrhovnog zakonodavnog i izvršnog organa državne vlasti Federalne Srbije. Izabrano je Predsjedništvo ASNOS-a kojeg su činili: predsjednik [[Siniša Stanković]], potpredsjednici [[Aleksandar Ranković]], S. Simić i R. Grujić, sekretari [[Petar Stambolić]] i [[Milorad Vlajković]], te članovi [[Spasenija Babović|Spasenija Cana Babović]], [[Milan Belovuković Deva]], [[Milan Bošković]], [[Stanislav Bošković]], [[Vojislav Dulić]], [[Života Đermanović]], [[Mihailo Đurović]], [[Sreten Žujović]], [[Vlada Zečević]], [[Živko Jovanović]], [[Radivoje Jovanović]], [[Svetozar Krstić]], [[Milovan Krdžić]], [[Moma Marković]], [[Dobrica Matković]], [[Milosav Milosavljević]], [[Mitra Mitrović]], [[Petar Mudrinić]], [[Blagoje Nešković]], [[Živojin Nikolić]], [[Slobodan Penezić|Slobodan Penezić Krcun]], [[Milivoje Perović]], [[Moša Pijade]], [[Koča Popović]], [[Milentije Popović]], [[Vladislav Ribnikar]], [[Pavle Savić]], [[Milan Smiljanić]], [[Mita Stanisavljević]], [[Luka Stojanović]], [[Mijalko Todorović]], [[Radomir Todorović]], [[Životije Cvetković]] i [[Mihailo Švabić]]. ASNOS je donio Odluku o odobrenju rada Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije, kao i o radu njegovih predstavnika na drugom zasjedanju AVNOJ-a. Odluka o konstituisanju ASNOS-a u vrhovni zakonodavni i izvršni organ državne vlasti Federalne Srbije ima ustavotvorni karakter. Skupština je odlučila da se Glavni NOO Srbije proširi i rekonstruiše u ASNOS, koji predstavlja vrhovni organ državne vlasti Srbije. Time je uspostavljen kontinuitet između najvišeg organa vlasti ustaničke Srbije, osnovanog u novembru 1941. i ASNOS-a, stvorenog u gotovo oslobođenoj Srbiji. ASNOS je također izglasao i Prvu antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja Srbije i donijela odluke o osnivanju ''Suda za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti'', ''Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njegovih pomagača'' i o osnivanju ''Privredne banke Srbije''. Izabrano Predsjedništvo ASNOS-a donelo je 1. decembra 1944. Odluku o ustrojstvu i poslovanju NO odbora i NO skupština Federalne Srbije. Narodna skupština Srbije (kasnije [[Narodna skupština Narodne Republike Srbije]]) naslijedila je ASNOS 9. aprila 1945. == Također pogledajte == * [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije]] (AVNOJ) * [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja]] (CASNO) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske]] (ZAVNOH) * [[Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije]] (ASNOM) * [[Slovensko narodnooslobodilačko vijeće]] (SNOS) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine]] (ZAVNOBiH) * [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Vojvodine]] (ASNOAPV) * [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Kosova]] (ASNOK) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS) * [[Narodna skupština Republike Srbije]] == Literatura == * {{Cite book|last=Čolaković|first=Rodoljub|title=Zapisi iz oslobodilačkog rata|year=1966|volume=5|location=Sarajevo|author-link=Rodoljub Čolaković}} * {{Cite book|last=Enciklopedija Jugoslavije|title=Jugoslavenski leksikografski zavod|year=1968|volume=7|location=Zagreb}} * {{Cite book|last=Kobsa|first=Leopold|title=Ilustrirana povijest Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji 1941-1945|last2=Ljubljanović|first2=Srećko|last3=Rastić|first3=Marijan|publisher=Stvarnost|year=1973|location=Zagreb}} * {{Cite book|last=Petranović|first=Branko|url=http://znaci.org/00001/92.htm|title=Srbija u Drugom svetskom ratu 1939—1945|publisher=Vojnoizdavački i novinski centar|year=1992|location=Beograd|id=|ref=harv|authorlink=Branko Petranović}} * {{Cite book|last=Dimić|first=Ljubodrag|url=https://books.google.com/books?id=1wE1AAAAMAAJ|title=Istorija srpske državnosti|publisher=Ogranak SANU|year=2001|volume=3|location=Novi Sad|ref=harv|authorlink=Ljubodrag Dimić}} == Reference == {{Commonscat|ZAVNOBiH}} {{Refspisak}} {{AVNOJ}} [[Kategorija:ASNOS|*]] [[Kategorija:AVNOJ|ASNOS]] [[Kategorija:Antifašizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Antifašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Komunizam u Srbiji]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Srbija]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:1944. u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:1945. u Bosni i Hercegovini]] q6afnj08g1g0q1brfkk0xyusa14nxma 3829743 3829731 2026-04-12T19:16:53Z Z1KA 87045 3829743 wikitext text/x-wiki {{Infokutija parlament | ime = Antifašistička skupština narodnog<br>oslobođenja Srbije | izvorno_ime = (ASNOS) | ime_transkripcija = | boja_pozadine = red | saziv = | logo = Flag of the Serbian Partisans.svg | logo_širina = 200px | logo_opis = Zastava [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|srbijanskih partizana]]. | vrsta = [[Jednodomni sistem]] | domovi = | ograničenje_mandata = | osnovano = 9. novembar 1944. | raspušteno = 9. april 1945. | prethodnik = | sljedbenik = [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodna skupština Srbije]] | početak_saziva = | lider1_vrsta = [[Predsednik Narodne skupštine Republike Srbije|Predsjednik]] | lider1 = [[Siniša Stanković]] | stranka1 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora1 = | lider2_vrsta = Potpredsjednici | lider2 = [[Aleksandar Ranković]]<br>S. Simić<br>R. Grujić | stranka2 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora2 = | lider3_vrsta = Sekretar | lider3 = [[Petar Stambolić]]<br>[[Milorad Vlajković]] | stranka3 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora3 = | lider4_vrsta = | lider4 = | stranka4 = | datum_izbora4 = | lider5_vrsta = | lider5 = | stranka5 = | datum_izbora5 = | lider6_vrsta = | lider6 = | stranka6 = | datum_izbora6 = | zastupnici = 989 | dom1 = | dom2 = | struktura1 = | struktura1_rez = 200px | struktura1_alt = | struktura2 = | struktura2_rez = | struktura2_alt = | političke_grupe1 = | političke_grupe2 = | odbori1 = | odbori2 = | zajednički_odbori = | izborni_sistem1 = | izborni_sistem2 = | posljednji_izbori1 = | posljednji_izbori2 = | posljednji_izbori3 = | sljedeći_izbori1 = | sljedeći_izbori2 = | sljedeći_izbori3 = | prostor_zasjedanja = Kolarac spomen-ploca 2.jpg | zasjedanja_rez = 200px | zasjedanja_alt = | mjesto_zasjedanja = Spomen-ploča na [[Zadužbina Ilije M. Kolarca|Kolarčevom univerzitetu]].<br>[[Beograd]], [[Srbija]] | web-stranica = | fusnote = }} '''Velika antifašistička narodnooslobodilačka skupština Srbije'''<ref>Poslovnik Velike antifašističke narodnooslobodilačke skupštine Srbije primljen na sjednici od 10. novembra 1944. ("Službeni glasnik Federalne Srbije“, br. 1/45.)</ref> ili '''Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije''' ('''ASNOS''') bila je najviše predstavničko i [[Zakonodavna vlast|zakonodavno tijelo]] na teritoriji [[Socijalistička Republika Srbija|Srbije]] za vrijeme [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane [[Sile Osovine|Sila Osovine]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Održana je od 9. do 12. novembra 1944. u [[Beograd]]u, na inicijativu [[Glavni narodnooslobodilački odbor Srbije|Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije]].<ref>Stojčević, Dragomir (gl. ur.) "Zbornik radova iz pravne istorije posvećen Albertu Vajsu", Institut za pravnu istoriju na Pravnom fakultetu u Beogradu, Beograd, 1966, {{COBISS.SR|ID=513586876}}, [http://books.google.hr/books?lr=&cd=6&id=pi4OAQAAIAAJ&q=glavni str. 259.]</ref> Zasjedanju je učestvovalo 989 delegata, od kojih i maršal [[Josip Broz Tito]] i [[Ivan Ribar]], u ime [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a, general [[Arso Jovanović]], u ime [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]], [[Milovan Đilas]], u ime [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]], [[Edvard Kardelj]], u ime [[Slovensko narodnooslobodilačko vijeće|SNOO]]-a, [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]], u ime [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|ZAVNOH]]-a, [[Mitar Bakić]], kao predstavnik [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|CASNO]]-a, [[Dimitar Vlahov]], kao predstavnik [[Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije|ASNOM]]-a, [[Jovan Veselinov]], u ime [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina|vojvođanske delegacije]], [[Rade Pribićević]], u ime [[Srbi u Hrvatskoj|Srba iz Hrvatske]] i [[Koča Popović]], u ime [[Glavni štab NOV i PO Srbije|Glavnog štaba NOV i PO Srbije]]. == Zasjedanje == Zasjedanje je trajalo od 9. do 12. novembra 1944. u [[Beograd]]u. Delegati su na Velikoj antifašističkoj narodnooslobodilačkoj skupštini Srbije predstavljali: grad [[Beograd]], te kragujevački, kraljevački, požarevački, mladenovački, pirotski, šabački, leskovački, niški, čačanski, kruševački, vranjski, moravski, toplički, valjevski, timočki i užički okrug. Izveštaje su podnijeli: [[Blagoje Nešković]] o radu [[Glavni narodnooslobodilački odbor Srbije|Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije]] i radu predstavnika Glavnog NOO Srbije na [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije#Drugo zasjedanje|drugom zasjedanju]] [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a, [[Aleksandar Ranković]] o političkom položaju Srbije i zadacima ASNOS-a, [[Petar Stambolić]] o izgradnji i zadacima narodnooslobodilačke vlasti u Srbiji i [[Sreten Žujović]] o privredi i privrednim zadacima Srbije. Usvojen je prijedlog o konstituisanju '''Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije''' ('''ASNOS'''), kao vrhovnog zakonodavnog i izvršnog organa državne vlasti Federalne Srbije. Izabrano je Predsjedništvo ASNOS-a kojeg su činili: predsjednik [[Siniša Stanković]], potpredsjednici [[Aleksandar Ranković]], S. Simić i R. Grujić, sekretari [[Petar Stambolić]] i [[Milorad Vlajković]], te članovi [[Spasenija Babović|Spasenija Cana Babović]], [[Milan Belovuković Deva]], [[Milan Bošković]], [[Stanislav Bošković]], [[Vojislav Dulić]], [[Života Đermanović]], [[Mihailo Đurović]], [[Sreten Žujović]], [[Vlada Zečević]], [[Živko Jovanović]], [[Radivoje Jovanović]], [[Svetozar Krstić]], [[Milovan Krdžić]], [[Moma Marković]], [[Dobrica Matković]], [[Milosav Milosavljević]], [[Mitra Mitrović]], [[Petar Mudrinić]], [[Blagoje Nešković]], [[Živojin Nikolić]], [[Slobodan Penezić|Slobodan Penezić Krcun]], [[Milivoje Perović]], [[Moša Pijade]], [[Koča Popović]], [[Milentije Popović]], [[Vladislav Ribnikar]], [[Pavle Savić]], [[Milan Smiljanić]], [[Mita Stanisavljević]], [[Luka Stojanović]], [[Mijalko Todorović]], [[Radomir Todorović]], [[Životije Cvetković]] i [[Mihailo Švabić]]. ASNOS je donio Odluku o odobrenju rada Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije, kao i o radu njegovih predstavnika na drugom zasjedanju AVNOJ-a. Odluka o konstituisanju ASNOS-a u vrhovni zakonodavni i izvršni organ državne vlasti Federalne Srbije ima ustavotvorni karakter. Skupština je odlučila da se Glavni NOO Srbije proširi i rekonstruiše u ASNOS, koji predstavlja vrhovni organ državne vlasti Srbije. Time je uspostavljen kontinuitet između najvišeg organa vlasti ustaničke Srbije, osnovanog u novembru 1941. i ASNOS-a, stvorenog u gotovo oslobođenoj Srbiji. ASNOS je također izglasao i Prvu antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja Srbije i donijela odluke o osnivanju ''Suda za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti'', ''Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njegovih pomagača'' i o osnivanju ''Privredne banke Srbije''. Izabrano Predsjedništvo ASNOS-a donelo je 1. decembra 1944. Odluku o ustrojstvu i poslovanju NO odbora i NO skupština Federalne Srbije. Narodna skupština Srbije (kasnije [[Narodna skupština Narodne Republike Srbije]]) naslijedila je ASNOS 9. aprila 1945. == Također pogledajte == * [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije]] (AVNOJ) * [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja]] (CASNO) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske]] (ZAVNOH) * [[Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije]] (ASNOM) * [[Slovensko narodnooslobodilačko vijeće]] (SNOS) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine]] (ZAVNOBiH) * [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Vojvodine]] (ASNOAPV) * [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Kosova]] (ASNOK) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS) * [[Narodna skupština Republike Srbije]] == Literatura == * {{Cite book|last=Čolaković|first=Rodoljub|title=Zapisi iz oslobodilačkog rata|year=1966|volume=5|location=Sarajevo|author-link=Rodoljub Čolaković}} * {{Cite book|last=Enciklopedija Jugoslavije|title=Jugoslavenski leksikografski zavod|year=1968|volume=7|location=Zagreb}} * {{Cite book|last=Kobsa|first=Leopold|title=Ilustrirana povijest Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji 1941-1945|last2=Ljubljanović|first2=Srećko|last3=Rastić|first3=Marijan|publisher=Stvarnost|year=1973|location=Zagreb}} * {{Cite book|last=Petranović|first=Branko|url=http://znaci.org/00001/92.htm|title=Srbija u Drugom svetskom ratu 1939—1945|publisher=Vojnoizdavački i novinski centar|year=1992|location=Beograd|id=|ref=harv|authorlink=Branko Petranović}} * {{Cite book|last=Dimić|first=Ljubodrag|url=https://books.google.com/books?id=1wE1AAAAMAAJ|title=Istorija srpske državnosti|publisher=Ogranak SANU|year=2001|volume=3|location=Novi Sad|ref=harv|authorlink=Ljubodrag Dimić}} == Reference == {{Commonscat|ZAVNOBiH}} {{Refspisak}} {{AVNOJ}} [[Kategorija:ASNOS|*]] [[Kategorija:AVNOJ|ASNOS]] [[Kategorija:Antifašizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Antifašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Komunizam u Srbiji]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Srbija]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:1944. u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:1945. u Bosni i Hercegovini]] gpha6rji5m2qagwqc6l223i7nrhyo8i 3829841 3829743 2026-04-13T07:52:20Z Z1KA 87045 3829841 wikitext text/x-wiki {{Infokutija parlament | ime = Antifašistička skupština narodnog<br>oslobođenja Srbije | izvorno_ime = (ASNOS) | ime_transkripcija = | boja_pozadine = red | saziv = | logo = Flag of the Serbian Partisans.svg | logo_širina = 200px | logo_opis = Zastava [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|srbijanskih partizana]]. | vrsta = [[Jednodomni sistem]] | domovi = | ograničenje_mandata = | osnovano = 9. novembar 1944. | raspušteno = 9. april 1945. | prethodnik = | sljedbenik = [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodna skupština Srbije]] | početak_saziva = | lider1_vrsta = [[Predsjednik Narodne skupštine Republike Srbije|Predsjednik]] Predsjedništva ASNOS-a | lider1 = [[Siniša Stanković]] | stranka1 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora1 = | lider2_vrsta = Potpredsjednici Predsjedništva ASNOS-a | lider2 = [[Aleksandar Ranković]]<br>S. Simić<br>R. Grujić | stranka2 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora2 = | lider3_vrsta = Sekretar | lider3 = [[Petar Stambolić]]<br>[[Milorad Vlajković]] | stranka3 = [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] | datum_izbora3 = | lider4_vrsta = | lider4 = | stranka4 = | datum_izbora4 = | lider5_vrsta = | lider5 = | stranka5 = | datum_izbora5 = | lider6_vrsta = | lider6 = | stranka6 = | datum_izbora6 = | zastupnici = 989 | dom1 = | dom2 = | struktura1 = | struktura1_rez = 200px | struktura1_alt = | struktura2 = | struktura2_rez = | struktura2_alt = | političke_grupe1 = | političke_grupe2 = | odbori1 = | odbori2 = | zajednički_odbori = | izborni_sistem1 = | izborni_sistem2 = | posljednji_izbori1 = | posljednji_izbori2 = | posljednji_izbori3 = | sljedeći_izbori1 = | sljedeći_izbori2 = | sljedeći_izbori3 = | prostor_zasjedanja = Kolarac spomen-ploca 2.jpg | zasjedanja_rez = 200px | zasjedanja_alt = | mjesto_zasjedanja = Spomen-ploča na [[Zadužbina Ilije M. Kolarca|Kolarčevom univerzitetu]].<br>[[Beograd]], [[Srbija]] | web-stranica = | fusnote = }} '''Velika antifašistička narodnooslobodilačka skupština Srbije'''<ref>Poslovnik Velike antifašističke narodnooslobodilačke skupštine Srbije primljen na sjednici od 10. novembra 1944. ("Službeni glasnik Federalne Srbije“, br. 1/45.)</ref> ili '''Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije''' ('''ASNOS''') bila je najviše predstavničko i [[Zakonodavna vlast|zakonodavno tijelo]] na teritoriji [[Socijalistička Republika Srbija|Srbije]] za vrijeme [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane [[Sile Osovine|Sila Osovine]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Održana je od 9. do 12. novembra 1944. u [[Beograd]]u, na inicijativu [[Glavni narodnooslobodilački odbor Srbije|Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije]].<ref>Stojčević, Dragomir (gl. ur.) "Zbornik radova iz pravne istorije posvećen Albertu Vajsu", Institut za pravnu istoriju na Pravnom fakultetu u Beogradu, Beograd, 1966, {{COBISS.SR|ID=513586876}}, [http://books.google.hr/books?lr=&cd=6&id=pi4OAQAAIAAJ&q=glavni str. 259.]</ref> Zasjedanju je učestvovalo 989 delegata, od kojih i maršal [[Josip Broz Tito]] i [[Ivan Ribar]], u ime [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a, general [[Arso Jovanović]], u ime [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]], [[Milovan Đilas]], u ime [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]], [[Edvard Kardelj]], u ime [[Slovensko narodnooslobodilačko vijeće|SNOO]]-a, [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]], u ime [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|ZAVNOH]]-a, [[Mitar Bakić]], kao predstavnik [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|CASNO]]-a, [[Dimitar Vlahov]], kao predstavnik [[Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije|ASNOM]]-a, [[Jovan Veselinov]], u ime [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Vojvodina|vojvođanske delegacije]], [[Rade Pribićević]], u ime [[Srbi u Hrvatskoj|Srba iz Hrvatske]] i [[Koča Popović]], u ime [[Glavni štab NOV i PO Srbije|Glavnog štaba NOV i PO Srbije]]. == Zasjedanje == Zasjedanje je trajalo od 9. do 12. novembra 1944. u [[Beograd]]u. Delegati su na Velikoj antifašističkoj narodnooslobodilačkoj skupštini Srbije predstavljali: grad [[Beograd]], te kragujevački, kraljevački, požarevački, mladenovački, pirotski, šabački, leskovački, niški, čačanski, kruševački, vranjski, moravski, toplički, valjevski, timočki i užički okrug. Izveštaje su podnijeli: [[Blagoje Nešković]] o radu [[Glavni narodnooslobodilački odbor Srbije|Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije]] i radu predstavnika Glavnog NOO Srbije na [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije#Drugo zasjedanje|drugom zasjedanju]] [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-a, [[Aleksandar Ranković]] o političkom položaju Srbije i zadacima ASNOS-a, [[Petar Stambolić]] o izgradnji i zadacima narodnooslobodilačke vlasti u Srbiji i [[Sreten Žujović]] o privredi i privrednim zadacima Srbije. Usvojen je prijedlog o konstituisanju '''Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije''' ('''ASNOS'''), kao vrhovnog zakonodavnog i izvršnog organa državne vlasti Federalne Srbije. Izabrano je Predsjedništvo ASNOS-a kojeg su činili: predsjednik [[Siniša Stanković]], potpredsjednici [[Aleksandar Ranković]], S. Simić i R. Grujić, sekretari [[Petar Stambolić]] i [[Milorad Vlajković]], te članovi [[Spasenija Babović|Spasenija Cana Babović]], [[Milan Belovuković Deva]], [[Milan Bošković]], [[Stanislav Bošković]], [[Vojislav Dulić]], [[Života Đermanović]], [[Mihailo Đurović]], [[Sreten Žujović]], [[Vlada Zečević]], [[Živko Jovanović]], [[Radivoje Jovanović]], [[Svetozar Krstić]], [[Milovan Krdžić]], [[Moma Marković]], [[Dobrica Matković]], [[Milosav Milosavljević]], [[Mitra Mitrović]], [[Petar Mudrinić]], [[Blagoje Nešković]], [[Živojin Nikolić]], [[Slobodan Penezić|Slobodan Penezić Krcun]], [[Milivoje Perović]], [[Moša Pijade]], [[Koča Popović]], [[Milentije Popović]], [[Vladislav Ribnikar]], [[Pavle Savić]], [[Milan Smiljanić]], [[Mita Stanisavljević]], [[Luka Stojanović]], [[Mijalko Todorović]], [[Radomir Todorović]], [[Životije Cvetković]] i [[Mihailo Švabić]]. ASNOS je donio Odluku o odobrenju rada Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Srbije, kao i o radu njegovih predstavnika na drugom zasjedanju AVNOJ-a. Odluka o konstituisanju ASNOS-a u vrhovni zakonodavni i izvršni organ državne vlasti Federalne Srbije ima ustavotvorni karakter. Skupština je odlučila da se Glavni NOO Srbije proširi i rekonstruiše u ASNOS, koji predstavlja vrhovni organ državne vlasti Srbije. Time je uspostavljen kontinuitet između najvišeg organa vlasti ustaničke Srbije, osnovanog u novembru 1941. i ASNOS-a, stvorenog u gotovo oslobođenoj Srbiji. ASNOS je također izglasao i Prvu antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja Srbije i donijela odluke o osnivanju ''Suda za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti'', ''Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njegovih pomagača'' i o osnivanju ''Privredne banke Srbije''. Izabrano Predsjedništvo ASNOS-a donelo je 1. decembra 1944. Odluku o ustrojstvu i poslovanju NO odbora i NO skupština Federalne Srbije. Narodna skupština Srbije (kasnije [[Narodna skupština Narodne Republike Srbije]]) naslijedila je ASNOS 9. aprila 1945. == Također pogledajte == * [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije]] (AVNOJ) * [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja]] (CASNO) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske]] (ZAVNOH) * [[Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije]] (ASNOM) * [[Slovensko narodnooslobodilačko vijeće]] (SNOS) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine]] (ZAVNOBiH) * [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Vojvodine]] (ASNOAPV) * [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Kosova]] (ASNOK) * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS) * [[Narodna skupština Republike Srbije]] == Literatura == * {{Cite book|last=Čolaković|first=Rodoljub|title=Zapisi iz oslobodilačkog rata|year=1966|volume=5|location=Sarajevo|author-link=Rodoljub Čolaković}} * {{Cite book|last=Enciklopedija Jugoslavije|title=Jugoslavenski leksikografski zavod|year=1968|volume=7|location=Zagreb}} * {{Cite book|last=Kobsa|first=Leopold|title=Ilustrirana povijest Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji 1941-1945|last2=Ljubljanović|first2=Srećko|last3=Rastić|first3=Marijan|publisher=Stvarnost|year=1973|location=Zagreb}} * {{Cite book|last=Petranović|first=Branko|url=http://znaci.org/00001/92.htm|title=Srbija u Drugom svetskom ratu 1939—1945|publisher=Vojnoizdavački i novinski centar|year=1992|location=Beograd|id=|ref=harv|authorlink=Branko Petranović}} * {{Cite book|last=Dimić|first=Ljubodrag|url=https://books.google.com/books?id=1wE1AAAAMAAJ|title=Istorija srpske državnosti|publisher=Ogranak SANU|year=2001|volume=3|location=Novi Sad|ref=harv|authorlink=Ljubodrag Dimić}} == Reference == {{Commonscat|ZAVNOBiH}} {{Refspisak}} {{AVNOJ}} [[Kategorija:ASNOS|*]] [[Kategorija:AVNOJ|ASNOS]] [[Kategorija:Antifašizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Antifašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Komunizam u Srbiji]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Srbija]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:1944. u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:1945. u Bosni i Hercegovini]] nodrjt2jw215wu7lsvc24e15e6z5vok Velika antifašistička narodnooslobodilačka skupština Srbije 0 533263 3829732 2026-04-12T17:28:43Z Z1KA 87045 Preusmjereno na [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije]] 3829732 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije]] 6oi5z91fftv4kymkoutb1xmsnhhw0m2 Parlamentarni izbori u Mađarskoj 2026. 0 533264 3829733 2026-04-12T17:37:16Z Palapa 383 Napravljeno prevođenjem stranice "[[:en:Special:Redirect/revision/1348436387|2026 Hungarian parliamentary election]]" 3829733 wikitext text/x-wiki Parlamentarni izbori u [[Mađarska|Mađarskoj]] održani su 12. aprila 2026. godine kako bi se izabralo svih 199 članova [[Narodna skupština (Mađarska)|Narodne skupštine Mađarske]], pri čemu je za [[Većinska vlada|vladu proste većine]] potrebno 100 mjesta, a za dvotrećinsku [[Supervećina|nadvećinu]] s ovlaštenjem izmjene [[Ustav Mađarske|Ustava Mađarske]] potrebno je 133 mjesta. Ovo su bili deseti parlamentarni izbori od [[Mađarski parlamentarni izbori 1990.|ponovnog uspostavljanja slobodnih izbora 1990. godine]]. Aktuelni [[premijer Mađarske]], [[Viktor Orbán]] iz [[Kršćanski nacionalizam|kršćanske nacionalističke]]<ref name="christian"><cite class="citation web cs1" id="CITEREFJohn_Chin,_Mirren_Hibbert">John Chin, Mirren Hibbert. [https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/ "Hungary and the future of Europe"]. ''The Loop | [[European Consortium for Political Research]] | [[European Union]]''.</cite> </ref> [[Politika krajnje desnice|krajnje desnice]]<ref name="far-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFMarianne_Gros2024">Marianne Gros (30 June 2024). [https://www.politico.eu/article/viktor-orban-fidesz-form-new-far-right-alliance-austria-czech-republic "Orbán's Fidesz forming new far-right alliance with Austrian, Czech parties"]. ''[[Politico Europe]]''.</cite> </ref> stranke Fidesz u stranačkom savezu Fidesz-KDNP koji je na vlasti 16 godina zaredom, od [[Mađarski parlamentarni izbori 2010.|parlamentarnih izbora 2010. godine]], traži peti uzastopni mandat. Njegov izazov prvenstveno je glavni opozicioni lider, [[Péter Magyar]] iz [[Konzervativizam|konzervativne]]<ref name="conservative"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFWatsonCiobanuIntonaiEisenchteter2024">Watson, Nicholas; Ciobanu, Claudia; Intonai, Edit; Eisenchteter, Jules; Dlhopolec, Peter; Todorov, Svetoslav; Necsutu, Madalin; Tesija, Vuk; Stamatoukou, Eleni (5 June 2024). [https://balkaninsight.com/2024/06/05/eu-elections-greater-interference-higher-turnout-more-conservative/ "EU Elections: Greater Interference; Higher Turnout; More Conservative"]. ''Balkan Insight''<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">26 June</span> 2025</span>.</cite><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFManabu_Sengoku2024">Manabu Sengoku (19 September 2024). [https://www.jiia.or.jp/en/column/2024/09/security-fy2024-03.html "European Parliament Elections 2024: Eastern European Countries"]. The Japan Institute of International Affairs.</cite> </ref> [[Politika desnog centra|stranke desnog centra]]<ref name="center-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation journal cs1" id="CITEREFMatteo_DresslerElena_AvramovskaMiriam_CandelùOgnjan_Denkovski2024">Matteo Dressler; Elena Avramovska; Miriam Candelù; Ognjan Denkovski; Neele Eilers; Michael Jennewein; Tobias Spöri (December 2024). [https://feps-europe.eu/wp-content/uploads/2024/12/From-Posts-to-Polls-1.pdf "From posts to polls. Lessons from the 2024 European Elections on strengthening young people's engagement through effective social media strategies"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Policy Study''. Foundation for European Progressive Studies (FEPS) and Friedrich Ebert Stiftung: 60. [[ISBN (identifier)|ISBN]]&nbsp;[[Special:BookSources/9782931233542|<bdi>9782931233542</bdi>]]. <q>Hungary's centre-right Tisza party also gained traction with critical posts aimed at Fidesz.</q></cite> </ref> [[Partija poštovanja i slobode|Tisza]].<ref>{{Cite web|url=https://apnews.com/article/hungary-election-scheduled-orban-challenge-magyar-71b54205f00252ca7c466eb5407a2aa1|title=Hungary sets April 12 election date as Orbán faces tough challenge|date=13 January 2026|website=AP News|language=en|access-date=13 January 2026}}</ref> [[Datoteka:Peter_Magyar.Viktor_Orban.jpg|mini|250x250piksel|Mađar i Orbán se rukuju u [[Evropski parlament|Evropskom parlamentu]] 2024. godine]] == Reference == {{Refspisak}} [[Kategorija:Izbori u Evropi 2026.]] [[Kategorija:CS1 greške: nepoznati parametar]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (estonski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (slovački)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (češki)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik]] [[Kategorija:CS1 greške: vanjski linkovi]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (srpski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (poljski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (mađarski)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: više imena: authors list]] h87ex0hp9tymkyjlvbf436z1khmsa92 3829734 3829733 2026-04-12T17:39:01Z Palapa 383 3829734 wikitext text/x-wiki Parlamentarni izbori u [[Mađarska|Mađarskoj]] održani su 12. aprila 2026. godine kako bi se izabralo svih 199 članova [[Narodna skupština (Mađarska)|Narodne skupštine Mađarske]], pri čemu je za [[Većinska vlada|vladu proste većine]] potrebno 100 mjesta, a za dvotrećinsku [[Supervećina|nadvećinu]] s ovlaštenjem izmjene [[Ustav Mađarske|Ustava Mađarske]] potrebno je 133 mjesta. Ovo su bili deseti parlamentarni izbori od [[Mađarski parlamentarni izbori 1990.|ponovnog uspostavljanja slobodnih izbora 1990. godine]]. Aktuelni [[premijer Mađarske]], [[Viktor Orbán]] iz [[Kršćanski nacionalizam|kršćanske nacionalističke]]<ref name="christian"><cite class="citation web cs1" id="CITEREFJohn_Chin,_Mirren_Hibbert">John Chin, Mirren Hibbert. [https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/ "Hungary and the future of Europe"]. ''The Loop | [[European Consortium for Political Research]] | [[European Union]]''.</cite> </ref> [[Politika krajnje desnice|krajnje desničarske]]<ref name="far-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFMarianne_Gros2024">Marianne Gros (30 June 2024). [https://www.politico.eu/article/viktor-orban-fidesz-form-new-far-right-alliance-austria-czech-republic "Orbán's Fidesz forming new far-right alliance with Austrian, Czech parties"]. ''[[Politico Europe]]''.</cite> </ref> stranke Fidesz u stranačkom savezu Fidesz-KDNP koji je na vlasti 16 godina zaredom, od [[Mađarski parlamentarni izbori 2010.|parlamentarnih izbora 2010. godine]], traži peti uzastopni mandat. Njegov izazov prvenstveno je glavni opozicioni lider, [[Péter Magyar]] iz [[Konzervativizam|konzervativne]]<ref name="conservative"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFWatsonCiobanuIntonaiEisenchteter2024">Watson, Nicholas; Ciobanu, Claudia; Intonai, Edit; Eisenchteter, Jules; Dlhopolec, Peter; Todorov, Svetoslav; Necsutu, Madalin; Tesija, Vuk; Stamatoukou, Eleni (5 June 2024). [https://balkaninsight.com/2024/06/05/eu-elections-greater-interference-higher-turnout-more-conservative/ "EU Elections: Greater Interference; Higher Turnout; More Conservative"]. ''Balkan Insight''<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">26 June</span> 2025</span>.</cite><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFManabu_Sengoku2024">Manabu Sengoku (19 September 2024). [https://www.jiia.or.jp/en/column/2024/09/security-fy2024-03.html "European Parliament Elections 2024: Eastern European Countries"]. The Japan Institute of International Affairs.</cite> </ref> [[Politika desnog centra|stranke desnog centra]]<ref name="center-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation journal cs1" id="CITEREFMatteo_DresslerElena_AvramovskaMiriam_CandelùOgnjan_Denkovski2024">Matteo Dressler; Elena Avramovska; Miriam Candelù; Ognjan Denkovski; Neele Eilers; Michael Jennewein; Tobias Spöri (December 2024). [https://feps-europe.eu/wp-content/uploads/2024/12/From-Posts-to-Polls-1.pdf "From posts to polls. Lessons from the 2024 European Elections on strengthening young people's engagement through effective social media strategies"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Policy Study''. Foundation for European Progressive Studies (FEPS) and Friedrich Ebert Stiftung: 60. [[ISBN (identifier)|ISBN]]&nbsp;[[Special:BookSources/9782931233542|<bdi>9782931233542</bdi>]]. <q>Hungary's centre-right Tisza party also gained traction with critical posts aimed at Fidesz.</q></cite> </ref> [[Partija poštovanja i slobode|Tisza]].<ref>{{Cite web|url=https://apnews.com/article/hungary-election-scheduled-orban-challenge-magyar-71b54205f00252ca7c466eb5407a2aa1|title=Hungary sets April 12 election date as Orbán faces tough challenge|date=13 January 2026|website=AP News|language=en|access-date=13 January 2026}}</ref> [[Datoteka:Peter_Magyar.Viktor_Orban.jpg|mini|250x250piksel|Mađar i Orbán se rukuju u [[Evropski parlament|Evropskom parlamentu]] 2024. godine]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Izbori u Evropi 2026.]] [[Kategorija:CS1 greške: nepoznati parametar]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (estonski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (slovački)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (češki)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik]] [[Kategorija:CS1 greške: vanjski linkovi]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (srpski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (poljski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (mađarski)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: više imena: authors list]] tqdtwk15rzf5xu7atl0w3sieii0rwvo 3829736 3829734 2026-04-12T17:40:20Z Palapa 383 3829736 wikitext text/x-wiki Parlamentarni izbori u [[Mađarska|Mađarskoj]] održani su 12. aprila 2026. godine kako bi se izabralo svih 199 članova [[Narodna skupština (Mađarska)|Narodne skupštine Mađarske]]. Za [[Većinska vlada|vladu proste većine]] potrebno 100 mjesta, a za dvotrećinsku [[Supervećina|nadvećinu]] s ovlaštenjem izmjene [[Ustav Mađarske|Ustava Mađarske]] potrebno je 133 mjesta. Ovo su bili deseti parlamentarni izbori od [[Mađarski parlamentarni izbori 1990.|ponovnog uspostavljanja slobodnih izbora 1990. godine]]. Aktuelni [[premijer Mađarske]], [[Viktor Orbán]] iz [[Kršćanski nacionalizam|kršćanske nacionalističke]]<ref name="christian"><cite class="citation web cs1" id="CITEREFJohn_Chin,_Mirren_Hibbert">John Chin, Mirren Hibbert. [https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/ "Hungary and the future of Europe"]. ''The Loop | [[European Consortium for Political Research]] | [[European Union]]''.</cite> </ref> [[Politika krajnje desnice|krajnje desničarske]]<ref name="far-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFMarianne_Gros2024">Marianne Gros (30 June 2024). [https://www.politico.eu/article/viktor-orban-fidesz-form-new-far-right-alliance-austria-czech-republic "Orbán's Fidesz forming new far-right alliance with Austrian, Czech parties"]. ''[[Politico Europe]]''.</cite> </ref> stranke Fidesz u stranačkom savezu Fidesz-KDNP koji je na vlasti 16 godina zaredom, od [[Mađarski parlamentarni izbori 2010.|parlamentarnih izbora 2010. godine]], traži peti uzastopni mandat. Njegov izazov prvenstveno je glavni opozicioni lider, [[Péter Magyar]] iz [[Konzervativizam|konzervativne]]<ref name="conservative"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFWatsonCiobanuIntonaiEisenchteter2024">Watson, Nicholas; Ciobanu, Claudia; Intonai, Edit; Eisenchteter, Jules; Dlhopolec, Peter; Todorov, Svetoslav; Necsutu, Madalin; Tesija, Vuk; Stamatoukou, Eleni (5 June 2024). [https://balkaninsight.com/2024/06/05/eu-elections-greater-interference-higher-turnout-more-conservative/ "EU Elections: Greater Interference; Higher Turnout; More Conservative"]. ''Balkan Insight''<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">26 June</span> 2025</span>.</cite><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFManabu_Sengoku2024">Manabu Sengoku (19 September 2024). [https://www.jiia.or.jp/en/column/2024/09/security-fy2024-03.html "European Parliament Elections 2024: Eastern European Countries"]. The Japan Institute of International Affairs.</cite> </ref> [[Politika desnog centra|stranke desnog centra]]<ref name="center-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation journal cs1" id="CITEREFMatteo_DresslerElena_AvramovskaMiriam_CandelùOgnjan_Denkovski2024">Matteo Dressler; Elena Avramovska; Miriam Candelù; Ognjan Denkovski; Neele Eilers; Michael Jennewein; Tobias Spöri (December 2024). [https://feps-europe.eu/wp-content/uploads/2024/12/From-Posts-to-Polls-1.pdf "From posts to polls. Lessons from the 2024 European Elections on strengthening young people's engagement through effective social media strategies"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Policy Study''. Foundation for European Progressive Studies (FEPS) and Friedrich Ebert Stiftung: 60. [[ISBN (identifier)|ISBN]]&nbsp;[[Special:BookSources/9782931233542|<bdi>9782931233542</bdi>]]. <q>Hungary's centre-right Tisza party also gained traction with critical posts aimed at Fidesz.</q></cite> </ref> [[Partija poštovanja i slobode|Tisza]].<ref>{{Cite web|url=https://apnews.com/article/hungary-election-scheduled-orban-challenge-magyar-71b54205f00252ca7c466eb5407a2aa1|title=Hungary sets April 12 election date as Orbán faces tough challenge|date=13 January 2026|website=AP News|language=en|access-date=13 January 2026}}</ref> [[Datoteka:Peter_Magyar.Viktor_Orban.jpg|mini|250x250piksel|Mađar i Orbán se rukuju u [[Evropski parlament|Evropskom parlamentu]] 2024. godine]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Izbori u Evropi 2026.]] [[Kategorija:CS1 greške: nepoznati parametar]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (estonski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (slovački)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (češki)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik]] [[Kategorija:CS1 greške: vanjski linkovi]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (srpski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (poljski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (mađarski)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: više imena: authors list]] ak1vibqwc7ifirduj6tolnyr5ikp9wi 3829738 3829736 2026-04-12T17:41:09Z Palapa 383 3829738 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Peter_Magyar.Viktor_Orban.jpg|mini|250x250piksel|Mađar i Orbán se rukuju u [[Evropski parlament|Evropskom parlamentu]] 2024. godine]]Parlamentarni izbori u [[Mađarska|Mađarskoj]] održani su 12. aprila 2026. godine kako bi se izabralo svih 199 članova [[Narodna skupština (Mađarska)|Narodne skupštine Mađarske]]. Za [[Većinska vlada|vladu proste većine]] potrebno 100 mjesta, a za dvotrećinsku [[Supervećina|nadvećinu]] s ovlaštenjem izmjene [[Ustav Mađarske|Ustava Mađarske]] potrebno je 133 mjesta. Ovo su bili deseti parlamentarni izbori od [[Mađarski parlamentarni izbori 1990.|ponovnog uspostavljanja slobodnih izbora 1990. godine]]. Aktuelni [[premijer Mađarske]], [[Viktor Orbán]] iz [[Kršćanski nacionalizam|kršćanske nacionalističke]]<ref name="christian"><cite class="citation web cs1" id="CITEREFJohn_Chin,_Mirren_Hibbert">John Chin, Mirren Hibbert. [https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/ "Hungary and the future of Europe"]. ''The Loop | [[European Consortium for Political Research]] | [[European Union]]''.</cite> </ref> [[Politika krajnje desnice|krajnje desničarske]]<ref name="far-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFMarianne_Gros2024">Marianne Gros (30 June 2024). [https://www.politico.eu/article/viktor-orban-fidesz-form-new-far-right-alliance-austria-czech-republic "Orbán's Fidesz forming new far-right alliance with Austrian, Czech parties"]. ''[[Politico Europe]]''.</cite> </ref> stranke Fidesz u stranačkom savezu Fidesz-KDNP koji je na vlasti 16 godina zaredom, od [[Mađarski parlamentarni izbori 2010.|parlamentarnih izbora 2010. godine]], traži peti uzastopni mandat. Njegov izazov prvenstveno je glavni opozicioni lider, [[Péter Magyar]] iz [[Konzervativizam|konzervativne]]<ref name="conservative"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFWatsonCiobanuIntonaiEisenchteter2024">Watson, Nicholas; Ciobanu, Claudia; Intonai, Edit; Eisenchteter, Jules; Dlhopolec, Peter; Todorov, Svetoslav; Necsutu, Madalin; Tesija, Vuk; Stamatoukou, Eleni (5 June 2024). [https://balkaninsight.com/2024/06/05/eu-elections-greater-interference-higher-turnout-more-conservative/ "EU Elections: Greater Interference; Higher Turnout; More Conservative"]. ''Balkan Insight''<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">26 June</span> 2025</span>.</cite><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFManabu_Sengoku2024">Manabu Sengoku (19 September 2024). [https://www.jiia.or.jp/en/column/2024/09/security-fy2024-03.html "European Parliament Elections 2024: Eastern European Countries"]. The Japan Institute of International Affairs.</cite> </ref> [[Politika desnog centra|stranke desnog centra]]<ref name="center-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation journal cs1" id="CITEREFMatteo_DresslerElena_AvramovskaMiriam_CandelùOgnjan_Denkovski2024">Matteo Dressler; Elena Avramovska; Miriam Candelù; Ognjan Denkovski; Neele Eilers; Michael Jennewein; Tobias Spöri (December 2024). [https://feps-europe.eu/wp-content/uploads/2024/12/From-Posts-to-Polls-1.pdf "From posts to polls. Lessons from the 2024 European Elections on strengthening young people's engagement through effective social media strategies"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Policy Study''. Foundation for European Progressive Studies (FEPS) and Friedrich Ebert Stiftung: 60. [[ISBN (identifier)|ISBN]]&nbsp;[[Special:BookSources/9782931233542|<bdi>9782931233542</bdi>]]. <q>Hungary's centre-right Tisza party also gained traction with critical posts aimed at Fidesz.</q></cite> </ref> [[Partija poštovanja i slobode|Tisza]].<ref>{{Cite web|url=https://apnews.com/article/hungary-election-scheduled-orban-challenge-magyar-71b54205f00252ca7c466eb5407a2aa1|title=Hungary sets April 12 election date as Orbán faces tough challenge|date=13 January 2026|website=AP News|language=en|access-date=13 January 2026}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Izbori u Evropi 2026.]] [[Kategorija:CS1 greške: nepoznati parametar]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (estonski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (slovački)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (češki)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik]] [[Kategorija:CS1 greške: vanjski linkovi]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (srpski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (poljski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (mađarski)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: više imena: authors list]] mkh3pb8z1ye06veglbcc025i9hl9gz2 3829763 3829738 2026-04-12T20:06:12Z Palapa 383 3829763 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Peter_Magyar.Viktor_Orban.jpg|mini|250x250piksel|Mađar i Orbán se rukuju u [[Evropski parlament|Evropskom parlamentu]] 2024. godine]]Parlamentarni izbori u [[Mađarska|Mađarskoj]] održani su 12. aprila 2026. godine kako bi se izabralo svih 199 članova [[Narodna skupština (Mađarska)|Narodne skupštine Mađarske]]. Za [[Većinska vlada|vladu proste većine]] potrebno 100 mjesta, a za dvotrećinsku [[Supervećina|nadvećinu]] s ovlaštenjem izmjene [[Ustav Mađarske|Ustava Mađarske]] potrebno je 133 mjesta. Ovo su bili deseti parlamentarni izbori od [[Mađarski parlamentarni izbori 1990.|ponovnog uspostavljanja slobodnih izbora 1990. godine]]. Aktuelni [[premijer Mađarske]], [[Viktor Orbán]] iz [[Kršćanski nacionalizam|kršćanske nacionalističke]]<ref name="christian"><cite class="citation web cs1" id="CITEREFJohn_Chin,_Mirren_Hibbert">John Chin, Mirren Hibbert. [https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/ "Hungary and the future of Europe"]. ''The Loop | [[European Consortium for Political Research]] | [[European Union]]''.</cite> </ref> [[Politika krajnje desnice|krajnje desničarske]]<ref name="far-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFMarianne_Gros2024">Marianne Gros (30 June 2024). [https://www.politico.eu/article/viktor-orban-fidesz-form-new-far-right-alliance-austria-czech-republic "Orbán's Fidesz forming new far-right alliance with Austrian, Czech parties"]. ''[[Politico Europe]]''.</cite> </ref> stranke Fidesz u stranačkom savezu Fidesz-KDNP koji je na vlasti 16 godina zaredom, od [[Mađarski parlamentarni izbori 2010.|parlamentarnih izbora 2010. godine]], traži peti uzastopni mandat. Njegov izazov prvenstveno je glavni opozicioni lider, [[Péter Magyar]] iz [[Konzervativizam|konzervativne]]<ref name="conservative"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFWatsonCiobanuIntonaiEisenchteter2024">Watson, Nicholas; Ciobanu, Claudia; Intonai, Edit; Eisenchteter, Jules; Dlhopolec, Peter; Todorov, Svetoslav; Necsutu, Madalin; Tesija, Vuk; Stamatoukou, Eleni (5 June 2024). [https://balkaninsight.com/2024/06/05/eu-elections-greater-interference-higher-turnout-more-conservative/ "EU Elections: Greater Interference; Higher Turnout; More Conservative"]. ''Balkan Insight''<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">26 June</span> 2025</span>.</cite><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFManabu_Sengoku2024">Manabu Sengoku (19 September 2024). [https://www.jiia.or.jp/en/column/2024/09/security-fy2024-03.html "European Parliament Elections 2024: Eastern European Countries"]. The Japan Institute of International Affairs.</cite> </ref> [[Politika desnog centra|stranke desnog centra]]<ref name="center-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation journal cs1" id="CITEREFMatteo_DresslerElena_AvramovskaMiriam_CandelùOgnjan_Denkovski2024">Matteo Dressler; Elena Avramovska; Miriam Candelù; Ognjan Denkovski; Neele Eilers; Michael Jennewein; Tobias Spöri (December 2024). [https://feps-europe.eu/wp-content/uploads/2024/12/From-Posts-to-Polls-1.pdf "From posts to polls. Lessons from the 2024 European Elections on strengthening young people's engagement through effective social media strategies"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Policy Study''. Foundation for European Progressive Studies (FEPS) and Friedrich Ebert Stiftung: 60. [[ISBN (identifier)|ISBN]]&nbsp;[[Special:BookSources/9782931233542|<bdi>9782931233542</bdi>]]. <q>Hungary's centre-right Tisza party also gained traction with critical posts aimed at Fidesz.</q></cite> </ref> [[Partija poštovanja i slobode|Tisza]].<ref>{{Cite web|url=https://apnews.com/article/hungary-election-scheduled-orban-challenge-magyar-71b54205f00252ca7c466eb5407a2aa1|title=Hungary sets April 12 election date as Orbán faces tough challenge|date=13 January 2026|website=AP News|language=en|access-date=13 January 2026}}</ref> [[Datoteka:Privremeni rezultati izbora u Mađarskoj 2026..png|mini|Privremeni rezultati izbora u Mađarskoj 2026.]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Izbori u Evropi 2026.]] [[Kategorija:CS1 greške: nepoznati parametar]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (estonski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (slovački)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (češki)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik]] [[Kategorija:CS1 greške: vanjski linkovi]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (srpski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (poljski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (mađarski)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: više imena: authors list]] 507bi9m8av9kszlzsd2nueql8i0aeba 3829768 3829763 2026-04-12T21:11:47Z Bakir123 110053 3829768 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Privremeni rezultati izbora u Mađarskoj 2026..png|mini|Privremeni rezultati izbora u Mađarskoj 2026.]] Parlamentarni izbori u [[Mađarska|Mađarskoj]] održani su 12. aprila 2026. godine kako bi se izabralo svih 199 članova [[Narodna skupština (Mađarska)|Narodne skupštine Mađarske]]. Za [[Većinska vlada|vladu proste većine]] potrebno 100 mjesta, a za dvotrećinsku [[Supervećina|nadvećinu]] s ovlaštenjem izmjene [[Ustav Mađarske|Ustava Mađarske]] potrebno je 133 mjesta. Ovo su bili deseti parlamentarni izbori od [[Mađarski parlamentarni izbori 1990.|ponovnog uspostavljanja slobodnih izbora 1990. godine]]. Aktuelni [[premijer Mađarske]], [[Viktor Orbán]] iz [[Kršćanski nacionalizam|kršćanske nacionalističke]]<ref name="christian"><cite class="citation web cs1" id="CITEREFJohn_Chin,_Mirren_Hibbert">John Chin, Mirren Hibbert. [https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/ "Hungary and the future of Europe"]. ''The Loop | [[European Consortium for Political Research]] | [[European Union]]''.</cite> </ref> [[Politika krajnje desnice|krajnje desničarske]]<ref name="far-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFMarianne_Gros2024">Marianne Gros (30 June 2024). [https://www.politico.eu/article/viktor-orban-fidesz-form-new-far-right-alliance-austria-czech-republic "Orbán's Fidesz forming new far-right alliance with Austrian, Czech parties"]. ''[[Politico Europe]]''.</cite> </ref> stranke [[Fidesz]] u stranačkom savezu Fidesz-KDNP koji je na vlasti 16 godina zaredom, od [[Mađarski parlamentarni izbori 2010.|parlamentarnih izbora 2010. godine]], traži peti uzastopni mandat. Njegov izazov prvenstveno je glavni opozicioni lider, [[Péter Magyar]] iz [[Konzervativizam|konzervativne]]<ref name="conservative"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFWatsonCiobanuIntonaiEisenchteter2024">Watson, Nicholas; Ciobanu, Claudia; Intonai, Edit; Eisenchteter, Jules; Dlhopolec, Peter; Todorov, Svetoslav; Necsutu, Madalin; Tesija, Vuk; Stamatoukou, Eleni (5 June 2024). [https://balkaninsight.com/2024/06/05/eu-elections-greater-interference-higher-turnout-more-conservative/ "EU Elections: Greater Interference; Higher Turnout; More Conservative"]. ''Balkan Insight''<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">26 June</span> 2025</span>.</cite><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFManabu_Sengoku2024">Manabu Sengoku (19 September 2024). [https://www.jiia.or.jp/en/column/2024/09/security-fy2024-03.html "European Parliament Elections 2024: Eastern European Countries"]. The Japan Institute of International Affairs.</cite> </ref> [[Politika desnog centra|stranke desnog centra]]<ref name="center-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation journal cs1" id="CITEREFMatteo_DresslerElena_AvramovskaMiriam_CandelùOgnjan_Denkovski2024">Matteo Dressler; Elena Avramovska; Miriam Candelù; Ognjan Denkovski; Neele Eilers; Michael Jennewein; Tobias Spöri (December 2024). [https://feps-europe.eu/wp-content/uploads/2024/12/From-Posts-to-Polls-1.pdf "From posts to polls. Lessons from the 2024 European Elections on strengthening young people's engagement through effective social media strategies"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Policy Study''. Foundation for European Progressive Studies (FEPS) and Friedrich Ebert Stiftung: 60. [[ISBN (identifier)|ISBN]]&nbsp;[[Special:BookSources/9782931233542|<bdi>9782931233542</bdi>]]. <q>Hungary's centre-right Tisza party also gained traction with critical posts aimed at Fidesz.</q></cite> </ref> [[Tisza (stranka|Tisza]].<ref>{{Cite web|url=https://apnews.com/article/hungary-election-scheduled-orban-challenge-magyar-71b54205f00252ca7c466eb5407a2aa1|title=Hungary sets April 12 election date as Orbán faces tough challenge|date=13 January 2026|website=AP News|language=en|access-date=13 January 2026}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Izbori u Evropi 2026.]] [[Kategorija:CS1 greške: nepoznati parametar]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (estonski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (slovački)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (češki)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik]] [[Kategorija:CS1 greške: vanjski linkovi]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (srpski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (poljski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (mađarski)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: više imena: authors list]] gp56tj619exak449dzkq8821zsjl8ec 3829775 3829768 2026-04-12T22:03:38Z Bakir123 110053 3829775 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:2026 Hungary National Assembly.svg|mini|Raspodjela mandata prema rezultatima izbora u Mađarskoj 2026.]] Parlamentarni izbori u [[Mađarska|Mađarskoj]] održani su 12. aprila 2026. godine kako bi se izabralo svih 199 članova [[Narodna skupština (Mađarska)|Narodne skupštine Mađarske]]. Za [[Većinska vlada|vladu proste većine]] potrebno 100 mjesta, a za dvotrećinsku [[Supervećina|nadvećinu]] s ovlaštenjem izmjene [[Ustav Mađarske|Ustava Mađarske]] potrebno je 133 mjesta. Ovo su bili deseti parlamentarni izbori od [[Mađarski parlamentarni izbori 1990.|ponovnog uspostavljanja slobodnih izbora 1990. godine]]. Aktuelni [[premijer Mađarske]], [[Viktor Orbán]] iz [[Kršćanski nacionalizam|kršćanske nacionalističke]]<ref name="christian"><cite class="citation web cs1" id="CITEREFJohn_Chin,_Mirren_Hibbert">John Chin, Mirren Hibbert. [https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/ "Hungary and the future of Europe"]. ''The Loop | [[European Consortium for Political Research]] | [[European Union]]''.</cite> </ref> [[Politika krajnje desnice|krajnje desničarske]]<ref name="far-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFMarianne_Gros2024">Marianne Gros (30 June 2024). [https://www.politico.eu/article/viktor-orban-fidesz-form-new-far-right-alliance-austria-czech-republic "Orbán's Fidesz forming new far-right alliance with Austrian, Czech parties"]. ''[[Politico Europe]]''.</cite> </ref> stranke [[Fidesz]] u stranačkom savezu Fidesz-KDNP koji je na vlasti 16 godina zaredom, od [[Mađarski parlamentarni izbori 2010.|parlamentarnih izbora 2010. godine]], traži peti uzastopni mandat. Njegov izazov prvenstveno je glavni opozicioni lider, [[Péter Magyar]] iz [[Konzervativizam|konzervativne]]<ref name="conservative"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFWatsonCiobanuIntonaiEisenchteter2024">Watson, Nicholas; Ciobanu, Claudia; Intonai, Edit; Eisenchteter, Jules; Dlhopolec, Peter; Todorov, Svetoslav; Necsutu, Madalin; Tesija, Vuk; Stamatoukou, Eleni (5 June 2024). [https://balkaninsight.com/2024/06/05/eu-elections-greater-interference-higher-turnout-more-conservative/ "EU Elections: Greater Interference; Higher Turnout; More Conservative"]. ''Balkan Insight''<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">26 June</span> 2025</span>.</cite><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFManabu_Sengoku2024">Manabu Sengoku (19 September 2024). [https://www.jiia.or.jp/en/column/2024/09/security-fy2024-03.html "European Parliament Elections 2024: Eastern European Countries"]. The Japan Institute of International Affairs.</cite> </ref> [[Politika desnog centra|stranke desnog centra]]<ref name="center-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation journal cs1" id="CITEREFMatteo_DresslerElena_AvramovskaMiriam_CandelùOgnjan_Denkovski2024">Matteo Dressler; Elena Avramovska; Miriam Candelù; Ognjan Denkovski; Neele Eilers; Michael Jennewein; Tobias Spöri (December 2024). [https://feps-europe.eu/wp-content/uploads/2024/12/From-Posts-to-Polls-1.pdf "From posts to polls. Lessons from the 2024 European Elections on strengthening young people's engagement through effective social media strategies"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Policy Study''. Foundation for European Progressive Studies (FEPS) and Friedrich Ebert Stiftung: 60. [[ISBN (identifier)|ISBN]]&nbsp;[[Special:BookSources/9782931233542|<bdi>9782931233542</bdi>]]. <q>Hungary's centre-right Tisza party also gained traction with critical posts aimed at Fidesz.</q></cite> </ref> [[Tisza (stranka|Tisza]].<ref>{{Cite web|url=https://apnews.com/article/hungary-election-scheduled-orban-challenge-magyar-71b54205f00252ca7c466eb5407a2aa1|title=Hungary sets April 12 election date as Orbán faces tough challenge|date=13 January 2026|website=AP News|language=en|access-date=13 January 2026}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Izbori u Evropi 2026.]] [[Kategorija:CS1 greške: nepoznati parametar]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (estonski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (slovački)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (češki)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik]] [[Kategorija:CS1 greške: vanjski linkovi]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (srpski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (poljski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (mađarski)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: više imena: authors list]] cduxig8pgqp74q8fq2dfeu2egz3skd9 3829811 3829775 2026-04-13T06:21:38Z Palapa 383 3829811 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:2026 Hungary National Assembly.svg|mini|Raspodjela mandata prema rezultatima izbora u Mađarskoj 2026.]] Parlamentarni izbori u [[Mađarska|Mađarskoj]] održani su 12. aprila 2026. godine kako bi se izabralo svih 199 članova [[Narodna skupština (Mađarska)|Narodne skupštine Mađarske]]. Za [[Većinska vlada|vladu proste većine]] potrebno 100 mjesta, a za dvotrećinsku [[Supervećina|nadvećinu]] s ovlaštenjem izmjene [[Ustav Mađarske|Ustava Mađarske]] potrebno je 133 mjesta. Ovo su bili deseti parlamentarni izbori od [[Mađarski parlamentarni izbori 1990.|ponovnog uspostavljanja slobodnih izbora 1990. godine]]. Aktuelni [[premijer Mađarske]], [[Viktor Orbán]] iz [[Kršćanski nacionalizam|kršćanske nacionalističke]]<ref name="christian"><cite class="citation web cs1" id="CITEREFJohn_Chin,_Mirren_Hibbert">John Chin, Mirren Hibbert. [https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/ "Hungary and the future of Europe"]. ''The Loop | [[European Consortium for Political Research]] | [[European Union]]''.</cite> </ref> [[Politika krajnje desnice|krajnje desničarske]]<ref name="far-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFMarianne_Gros2024">Marianne Gros (30 June 2024). [https://www.politico.eu/article/viktor-orban-fidesz-form-new-far-right-alliance-austria-czech-republic "Orbán's Fidesz forming new far-right alliance with Austrian, Czech parties"]. ''[[Politico Europe]]''.</cite> </ref> stranke [[Fidesz]] u stranačkom savezu Fidesz-KDNP koji je na vlasti 16 godina zaredom, od [[Mađarski parlamentarni izbori 2010.|parlamentarnih izbora 2010. godine]], traži peti uzastopni mandat. Njegov izazov prvenstveno je glavni opozicioni lider, [[Péter Magyar]] iz [[Konzervativizam|konzervativne]]<ref name="conservative"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFWatsonCiobanuIntonaiEisenchteter2024">Watson, Nicholas; Ciobanu, Claudia; Intonai, Edit; Eisenchteter, Jules; Dlhopolec, Peter; Todorov, Svetoslav; Necsutu, Madalin; Tesija, Vuk; Stamatoukou, Eleni (5 June 2024). [https://balkaninsight.com/2024/06/05/eu-elections-greater-interference-higher-turnout-more-conservative/ "EU Elections: Greater Interference; Higher Turnout; More Conservative"]. ''Balkan Insight''<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">26 June</span> 2025</span>.</cite><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFManabu_Sengoku2024">Manabu Sengoku (19 September 2024). [https://www.jiia.or.jp/en/column/2024/09/security-fy2024-03.html "European Parliament Elections 2024: Eastern European Countries"]. The Japan Institute of International Affairs.</cite> </ref> [[Politika desnog centra|stranke desnog centra]]<ref name="center-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation journal cs1" id="CITEREFMatteo_DresslerElena_AvramovskaMiriam_CandelùOgnjan_Denkovski2024">Matteo Dressler; Elena Avramovska; Miriam Candelù; Ognjan Denkovski; Neele Eilers; Michael Jennewein; Tobias Spöri (December 2024). [https://feps-europe.eu/wp-content/uploads/2024/12/From-Posts-to-Polls-1.pdf "From posts to polls. Lessons from the 2024 European Elections on strengthening young people's engagement through effective social media strategies"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Policy Study''. Foundation for European Progressive Studies (FEPS) and Friedrich Ebert Stiftung: 60. [[ISBN (identifier)|ISBN]]&nbsp;[[Special:BookSources/9782931233542|<bdi>9782931233542</bdi>]]. <q>Hungary's centre-right Tisza party also gained traction with critical posts aimed at Fidesz.</q></cite> </ref> [[Tisza (stranka|Tisza]].<ref>{{Cite web|url=https://apnews.com/article/hungary-election-scheduled-orban-challenge-magyar-71b54205f00252ca7c466eb5407a2aa1|title=Hungary sets April 12 election date as Orbán faces tough challenge|date=13 January 2026|website=AP News|language=en|access-date=13 January 2026}}</ref> Izbori su imali visoku izlaznost, s više od 79% birača koji su učestvovali.<ref name="ConcedesDefeat">{{Cite news|last=Higgins|first=Andrew|last2=Rutai|first2=Lili|url=https://www.nytimes.com/2026/04/12/world/europe/hungary-election-orban-magyar.html|title=Orban, Beacon to the Right, Concedes Defeat in Hungary’s Election|date=12 April 2026|work=[[The New York Times]]}}</ref> Aktuelna vlada [[Fidesz–KDNP|Fidesz-KDNP]] premijera [[Viktor Orbán|Viktora Orbána]] ubjedljivo je poražena od opozicione [[Partija poštovanja i slobode|stranke Tisza]] koju je predvodio [[Péter Magyar]], čime je okončan Orbánov 16-godišnji mandat.<ref name="ConcedesDefeat" /><ref>{{Cite news|date=12 April 2026|title=Hungary election: Viktor Orbán ousted after 16 years in power as opposition heads for landslide - follow live|url=https://www.bbc.com/news/live/c2d8zw2d3rkt|access-date=12 April 2026|work=BBC News}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * {{Cite web|url=https://www.axios.com/2026/04/07/vance-hungary-election-orban-russia-ukraine|title=MAGA's global model faces existential test in Hungary|last=Basu|first=Zachary|date=2026-04-07|website=Axios|language=en|access-date=2026-04-13}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Izbori u Evropi 2026.]] [[Kategorija:CS1 greške: nepoznati parametar]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (estonski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (slovački)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (češki)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik]] [[Kategorija:CS1 greške: vanjski linkovi]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (srpski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (poljski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (mađarski)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: više imena: authors list]] 0lx522c7d2r9y45tu65kythjueucipl 3829818 3829811 2026-04-13T06:35:38Z Tulum387 155909 3829818 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:2026 Hungary National Assembly.svg|mini|Raspodjela mandata prema rezultatima izbora u Mađarskoj 2026.]] Parlamentarni izbori u [[Mađarska|Mađarskoj]] održani su 12. aprila 2026. godine kako bi se izabralo svih 199 članova [[Narodna skupština (Mađarska)|Narodne skupštine Mađarske]]. Za [[Većinska vlada|vladu proste većine]] potrebno 100 mjesta, a za dvotrećinsku [[Supervećina|nadvećinu]] s ovlaštenjem izmjene [[Ustav Mađarske|Ustava Mađarske]] potrebno je 133 mjesta. Ovo su bili deseti parlamentarni izbori od [[Mađarski parlamentarni izbori 1990.|ponovnog uspostavljanja slobodnih izbora 1990. godine]]. Aktuelni [[premijer Mađarske]], [[Viktor Orbán]] iz [[Kršćanski nacionalizam|kršćanske nacionalističke]]<ref name="christian"><cite class="citation web cs1" id="CITEREFJohn_Chin,_Mirren_Hibbert">John Chin, Mirren Hibbert. [https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/ "Hungary and the future of Europe"]. ''The Loop | [[European Consortium for Political Research]] | [[European Union]]''.</cite> </ref> [[Politika krajnje desnice|krajnje desničarske]]<ref name="far-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFMarianne_Gros2024">Marianne Gros (30 June 2024). [https://www.politico.eu/article/viktor-orban-fidesz-form-new-far-right-alliance-austria-czech-republic "Orbán's Fidesz forming new far-right alliance with Austrian, Czech parties"]. ''[[Politico Europe]]''.</cite> </ref> stranke [[Fidesz]] u stranačkom savezu Fidesz-KDNP koji je na vlasti 16 godina zaredom, od [[Mađarski parlamentarni izbori 2010.|parlamentarnih izbora 2010. godine]], traži peti uzastopni mandat. Njegov izazov prvenstveno je glavni opozicioni lider, [[Péter Magyar]] iz [[Konzervativizam|konzervativne]]<ref name="conservative"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFWatsonCiobanuIntonaiEisenchteter2024">Watson, Nicholas; Ciobanu, Claudia; Intonai, Edit; Eisenchteter, Jules; Dlhopolec, Peter; Todorov, Svetoslav; Necsutu, Madalin; Tesija, Vuk; Stamatoukou, Eleni (5 June 2024). [https://balkaninsight.com/2024/06/05/eu-elections-greater-interference-higher-turnout-more-conservative/ "EU Elections: Greater Interference; Higher Turnout; More Conservative"]. ''Balkan Insight''<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">26 June</span> 2025</span>.</cite><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFManabu_Sengoku2024">Manabu Sengoku (19 September 2024). [https://www.jiia.or.jp/en/column/2024/09/security-fy2024-03.html "European Parliament Elections 2024: Eastern European Countries"]. The Japan Institute of International Affairs.</cite> </ref> [[Politika desnog centra|stranke desnog centra]]<ref name="center-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation journal cs1" id="CITEREFMatteo_DresslerElena_AvramovskaMiriam_CandelùOgnjan_Denkovski2024">Matteo Dressler; Elena Avramovska; Miriam Candelù; Ognjan Denkovski; Neele Eilers; Michael Jennewein; Tobias Spöri (December 2024). [https://feps-europe.eu/wp-content/uploads/2024/12/From-Posts-to-Polls-1.pdf "From posts to polls. Lessons from the 2024 European Elections on strengthening young people's engagement through effective social media strategies"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Policy Study''. Foundation for European Progressive Studies (FEPS) and Friedrich Ebert Stiftung: 60. [[ISBN (identifier)|ISBN]]&nbsp;[[Special:BookSources/9782931233542|<bdi>9782931233542</bdi>]]. <q>Hungary's centre-right Tisza party also gained traction with critical posts aimed at Fidesz.</q></cite> </ref> [[Tisza (stranka|Tisza]].<ref>{{Cite web|url=https://apnews.com/article/hungary-election-scheduled-orban-challenge-magyar-71b54205f00252ca7c466eb5407a2aa1|title=Hungary sets April 12 election date as Orbán faces tough challenge|date=13 January 2026|website=AP News|language=en|access-date=13 January 2026}}</ref> Izbori su imali visoku izlaznost, s više od 79% birača koji su učestvovali.<ref name="ConcedesDefeat">{{Cite news|last=Higgins|first=Andrew|last2=Rutai|first2=Lili|url=https://www.nytimes.com/2026/04/12/world/europe/hungary-election-orban-magyar.html|title=Orban, Beacon to the Right, Concedes Defeat in Hungary’s Election|date=12 April 2026|work=[[The New York Times]]}}</ref> Aktuelna vlada [[Fidesz–KDNP|Fidesz-KDNP]] premijera [[Viktor Orbán|Viktora Orbána]] ubjedljivo je poražena od opozicione [[Partija poštovanja i slobode|stranke Tisza]] koju je predvodio [[Péter Magyar]], čime je okončan Orbánov 16-godišnji mandat.<ref name="ConcedesDefeat" /><ref>{{Cite news|date=12 April 2026|title=Hungary election: Viktor Orbán ousted after 16 years in power as opposition heads for landslide - follow live|url=https://www.bbc.com/news/live/c2d8zw2d3rkt|access-date=12 April 2026|work=BBC News}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * {{Cite web|url=https://www.axios.com/2026/04/07/vance-hungary-election-orban-russia-ukraine|title=MAGA's global model faces existential test in Hungary|last=Basu|first=Zachary|date=2026-04-07|website=Axios|language=en|access-date=2026-04-13}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Izbori u Evropi 2026.]] [[Kategorija:CS1 greške: nepoznati parametar]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (estonski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (slovački)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (češki)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik]] [[Kategorija:CS1 greške: vanjski linkovi]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (srpski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (poljski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (mađarski)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: više imena: authors list]] tqse2k7k4o238liybrlf12fp2ffc42i 3829823 3829818 2026-04-13T06:56:49Z Srđan 73336 Srđan premjestio je stranicu [[Mađarski parlamentarni izbori 2026.]] na [[Parlamentarni izbori u Mađarskoj 2026.]] 3829818 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:2026 Hungary National Assembly.svg|mini|Raspodjela mandata prema rezultatima izbora u Mađarskoj 2026.]] Parlamentarni izbori u [[Mađarska|Mađarskoj]] održani su 12. aprila 2026. godine kako bi se izabralo svih 199 članova [[Narodna skupština (Mađarska)|Narodne skupštine Mađarske]]. Za [[Većinska vlada|vladu proste većine]] potrebno 100 mjesta, a za dvotrećinsku [[Supervećina|nadvećinu]] s ovlaštenjem izmjene [[Ustav Mađarske|Ustava Mađarske]] potrebno je 133 mjesta. Ovo su bili deseti parlamentarni izbori od [[Mađarski parlamentarni izbori 1990.|ponovnog uspostavljanja slobodnih izbora 1990. godine]]. Aktuelni [[premijer Mađarske]], [[Viktor Orbán]] iz [[Kršćanski nacionalizam|kršćanske nacionalističke]]<ref name="christian"><cite class="citation web cs1" id="CITEREFJohn_Chin,_Mirren_Hibbert">John Chin, Mirren Hibbert. [https://theloop.ecpr.eu/hungary-and-the-future-of-europe/ "Hungary and the future of Europe"]. ''The Loop | [[European Consortium for Political Research]] | [[European Union]]''.</cite> </ref> [[Politika krajnje desnice|krajnje desničarske]]<ref name="far-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFMarianne_Gros2024">Marianne Gros (30 June 2024). [https://www.politico.eu/article/viktor-orban-fidesz-form-new-far-right-alliance-austria-czech-republic "Orbán's Fidesz forming new far-right alliance with Austrian, Czech parties"]. ''[[Politico Europe]]''.</cite> </ref> stranke [[Fidesz]] u stranačkom savezu Fidesz-KDNP koji je na vlasti 16 godina zaredom, od [[Mađarski parlamentarni izbori 2010.|parlamentarnih izbora 2010. godine]], traži peti uzastopni mandat. Njegov izazov prvenstveno je glavni opozicioni lider, [[Péter Magyar]] iz [[Konzervativizam|konzervativne]]<ref name="conservative"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFWatsonCiobanuIntonaiEisenchteter2024">Watson, Nicholas; Ciobanu, Claudia; Intonai, Edit; Eisenchteter, Jules; Dlhopolec, Peter; Todorov, Svetoslav; Necsutu, Madalin; Tesija, Vuk; Stamatoukou, Eleni (5 June 2024). [https://balkaninsight.com/2024/06/05/eu-elections-greater-interference-higher-turnout-more-conservative/ "EU Elections: Greater Interference; Higher Turnout; More Conservative"]. ''Balkan Insight''<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">26 June</span> 2025</span>.</cite><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation web cs1" id="CITEREFManabu_Sengoku2024">Manabu Sengoku (19 September 2024). [https://www.jiia.or.jp/en/column/2024/09/security-fy2024-03.html "European Parliament Elections 2024: Eastern European Countries"]. The Japan Institute of International Affairs.</cite> </ref> [[Politika desnog centra|stranke desnog centra]]<ref name="center-right"><templatestyles src="Module:Citation/CS1/styles.css"></templatestyles><cite class="citation journal cs1" id="CITEREFMatteo_DresslerElena_AvramovskaMiriam_CandelùOgnjan_Denkovski2024">Matteo Dressler; Elena Avramovska; Miriam Candelù; Ognjan Denkovski; Neele Eilers; Michael Jennewein; Tobias Spöri (December 2024). [https://feps-europe.eu/wp-content/uploads/2024/12/From-Posts-to-Polls-1.pdf "From posts to polls. Lessons from the 2024 European Elections on strengthening young people's engagement through effective social media strategies"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Policy Study''. Foundation for European Progressive Studies (FEPS) and Friedrich Ebert Stiftung: 60. [[ISBN (identifier)|ISBN]]&nbsp;[[Special:BookSources/9782931233542|<bdi>9782931233542</bdi>]]. <q>Hungary's centre-right Tisza party also gained traction with critical posts aimed at Fidesz.</q></cite> </ref> [[Tisza (stranka|Tisza]].<ref>{{Cite web|url=https://apnews.com/article/hungary-election-scheduled-orban-challenge-magyar-71b54205f00252ca7c466eb5407a2aa1|title=Hungary sets April 12 election date as Orbán faces tough challenge|date=13 January 2026|website=AP News|language=en|access-date=13 January 2026}}</ref> Izbori su imali visoku izlaznost, s više od 79% birača koji su učestvovali.<ref name="ConcedesDefeat">{{Cite news|last=Higgins|first=Andrew|last2=Rutai|first2=Lili|url=https://www.nytimes.com/2026/04/12/world/europe/hungary-election-orban-magyar.html|title=Orban, Beacon to the Right, Concedes Defeat in Hungary’s Election|date=12 April 2026|work=[[The New York Times]]}}</ref> Aktuelna vlada [[Fidesz–KDNP|Fidesz-KDNP]] premijera [[Viktor Orbán|Viktora Orbána]] ubjedljivo je poražena od opozicione [[Partija poštovanja i slobode|stranke Tisza]] koju je predvodio [[Péter Magyar]], čime je okončan Orbánov 16-godišnji mandat.<ref name="ConcedesDefeat" /><ref>{{Cite news|date=12 April 2026|title=Hungary election: Viktor Orbán ousted after 16 years in power as opposition heads for landslide - follow live|url=https://www.bbc.com/news/live/c2d8zw2d3rkt|access-date=12 April 2026|work=BBC News}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * {{Cite web|url=https://www.axios.com/2026/04/07/vance-hungary-election-orban-russia-ukraine|title=MAGA's global model faces existential test in Hungary|last=Basu|first=Zachary|date=2026-04-07|website=Axios|language=en|access-date=2026-04-13}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Izbori u Evropi 2026.]] [[Kategorija:CS1 greške: nepoznati parametar]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (estonski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (slovački)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (češki)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: nepoznati jezik]] [[Kategorija:CS1 greške: vanjski linkovi]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (srpski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (poljski)]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (mađarski)]] [[Kategorija:CS1 održavanje: više imena: authors list]] tqse2k7k4o238liybrlf12fp2ffc42i Razgovor:Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije 1 533265 3829735 2026-04-12T17:40:12Z Z1KA 87045 Nova stranica: {{Stranica za razgovor}}{{CEE proljeće 2026.|korisnik=Z1KA|tema=Historija|tema2=Politika|država=Srbija}} 3829735 wikitext text/x-wiki {{Stranica za razgovor}}{{CEE proljeće 2026.|korisnik=Z1KA|tema=Historija|tema2=Politika|država=Srbija}} q08lwg590dg4wfe1a2nkopl4rrrg10b 3829737 3829735 2026-04-12T17:40:54Z Z1KA 87045 3829737 wikitext text/x-wiki {{Stranica za razgovor}}{{CEE proljeće 2026.|korisnik=Z1KA|tema=Politika|tema2=Historija|država=Srbija}} sma3hh3n5uqzjzpfzggn02bu6y9cw0l Sandžak u Narodnooslobodilačkoj borbi 0 533266 3829744 2026-04-12T19:20:26Z Z1KA 87045 Preusmjereno na [[Sandžak (1943–1945)]] 3829744 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Sandžak (1943–1945)]] rqqmezjn80zode3frxwf0ogahtvu4jb Sandžak tokom Drugog svjetskog rata 0 533267 3829745 2026-04-12T19:20:43Z Z1KA 87045 Preusmjereno na [[Sandžak (1943–1945)]] 3829745 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Sandžak (1943–1945)]] rqqmezjn80zode3frxwf0ogahtvu4jb Područje Vojnog zapovjednika u Srbiji 0 533268 3829746 2026-04-12T19:30:17Z Z1KA 87045 Preusmjereno na [[Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)]] 3829746 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)]] g4a8w9y6u30974839304y4dwoy7q3pu Nedićeva Srbija 0 533269 3829749 2026-04-12T19:30:56Z Z1KA 87045 Z1KA premjestio je stranicu [[Nedićeva Srbija]] na [[Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)]]: Uobičajen naziv 3829749 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)]] g4a8w9y6u30974839304y4dwoy7q3pu Razgovor:Nedićeva Srbija 1 533270 3829751 2026-04-12T19:30:56Z Z1KA 87045 Z1KA premjestio je stranicu [[Razgovor:Nedićeva Srbija]] na [[Razgovor:Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)]]: Uobičajen naziv 3829751 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Razgovor:Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)]] apgw6x6k5rq0equ2f8fv58feqf8yhvg Federalna Crna Gora 0 533271 3829752 2026-04-12T19:35:04Z Z1KA 87045 Preusmjereno na [[Socijalistička Republika Crna Gora]] 3829752 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Socijalistička Republika Crna Gora]] 5myiuug02tpunrlttefa55mlbxddd01 Kraljevina Crna Gora (1941–1944) 0 533272 3829756 2026-04-12T19:50:11Z Z1KA 87045 Z1KA premjestio je stranicu [[Kraljevina Crna Gora (1941–1944)]] na [[Italijanska uprava u Crnoj Gori]]: Uobičajen naziv 3829756 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Italijanska uprava u Crnoj Gori]] g77qamv2nkpxklz0kwxvn1z9924walo Razgovor:Kraljevina Crna Gora (1941–1944) 1 533273 3829758 2026-04-12T19:50:11Z Z1KA 87045 Z1KA premjestio je stranicu [[Razgovor:Kraljevina Crna Gora (1941–1944)]] na [[Razgovor:Italijanska uprava u Crnoj Gori]]: Uobičajen naziv 3829758 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Razgovor:Italijanska uprava u Crnoj Gori]] cd7lyj95fxm3lv5l5j1ggricifw3z85 Sandžak (1943–1945) 0 533274 3829760 2026-04-12T20:01:07Z Z1KA 87045 Nova stranica: {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Sandžak | izvorno_ime = Санџак | status = Privremena administrativna jedinica u sastavu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|DF Jugoslavije]] | genitiv = Sandžaka | razdoblje = 1943–1945 | država_prije1 = Vojna uprava u Srbiji (1941—1944) | država_prije_zastava1 = Flag of Serbia (1941–1944).svg | država_prije2 = Kraljevina Crna Gora (1941–1944) | država_prije_zastava2 = Flag o... 3829760 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Sandžak | izvorno_ime = Санџак | status = Privremena administrativna jedinica u sastavu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|DF Jugoslavije]] | genitiv = Sandžaka | razdoblje = 1943–1945 | država_prije1 = Vojna uprava u Srbiji (1941—1944) | država_prije_zastava1 = Flag of Serbia (1941–1944).svg | država_prije2 = Kraljevina Crna Gora (1941–1944) | država_prije_zastava2 = Flag of Montenegro (1905–1918, 1941–1944).svg | država_poslije1 = Demokratska Federativna Jugoslavija | država_poslije_zastava1 = Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg | država_poslije2 = Federalna Država Srbija | država_poslije_zastava2 = Flag of the Serbian Partisans.svg | država_poslije3 = Federalna Crna Gora | država_poslije_zastava3 = Flag of the Serbian Partisans.svg | zastava = | grb = | uzrečica = | himna = | karta = Sandzak 1943 1945 en.png | opis_karte = Područje u nadležnosti ZAVNOS-a u periodu od 1943. do 1945. | glavni_grad = [[Novi Pazar]] | glavni_grad_koordinate = {{coord|43|08|16|N|20|30|58|E|region:RS|display=inline,title}} | najveći_grad = [[Novi Pazar]] | službeni_jezik = [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] | sistem_pisanja = {{hlist|[[Ćirilica]]|[[Latinica]]}} | etničke_grupe = | religija = | demonim = | državno_uređenje = Privremena vlast | vrsta_vlasti = Predsjednik Predsjedništva ZAVNOS-a | godina_prve_vlasti = 1943–1945 | vladar_prva_vlast = [[Sreten Vukosavljević]] | vrsta_vlasti2 = Potpredsjednici Predsjedništva ZAVNOS-a | godina_druge_vlasti = 1943–1945 | vladar_druga_vlast = [[Murat Šećeragić]]<br>[[Dušan Ivković]]<br>[[Mirko Ćuković]] | vrsta_vlasti3 = | godina_treće_vlasti = | vladar_treća_vlast = | vrsta_vlasti4 = | godina_četvrti_vlasti = | vladar_četvrti_vlast = | vrsta_vlasti5 = | godina_peti_vlasti = | vladar_peti_vlast = | vrsta_vlasti6 = | godina_šesti_vlasti = | vladar_šesti_vlast = | zakonodavstvo = | vrsta_prvog_zakonodavstva = | naziv_prvog_zakonodavstva = | vrsta_drugog_zakonodavstva = | naziv_drugog_zakonodavstva = | vrsta_trećeg_zakonodavstva = | naziv_trećeg_zakonodavstva = | vrsta_četvrtog_zakonodavstva = | naziv_četvrtog_zakonodavstva = | vrsta_petog_zakonodavstva = | naziv_petog_zakonodavstva = | tip_suvereniteta = | nota_suvereniteta = | nastanak = | događaj1 = | događaj_datum1 = | događaj2 = | događaj_datum2 = | događaj3 = | događaj_datum3 = | događaj4 = | događaj_datum4 = | događaj5 = | događaj_datum5 = <!--Ima sve do događaj20 i događaj_datum20 --> | osnivanje = 20. novembar 1943. | ukidanje = 29. mart 1945. | nezavisnost = | nezavisnost_priznato = | površina = | po_površini_na_svijetu = | procenat_vode = | stanovnika = | stanovnika_godina = | po_broju_stanovnika_na_svijetu = | procjena = | procjena_godina = | gustoća = | po_broju_gustoće_na_svijetu = | valuta = | vremenska_zona = | ljetno_računanje_vremena = | format_datuma = | vozacka_strana = | pozivni_broj = | internetski_nastavak = | danas_dio = {{ZID|Srbija}}<br>{{ZID|Crna Gora}} | komentar = }} '''Sandžak''' ([[ćirilica]]: '''Санџак''') jest od 1943. do 1945, u okviru novog [[Socijalizam|socijalističkog]] poretka koji se izgrađivao u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]], bio tretiran kao zasebna političko-teritorijalna i administrativna jedinica [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Demokratske Federativne Jugoslavije]] (DFJ). U tom periodu, vrhovnu vlast na oslobođenoj teritoriji Sandžaka činilo je [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS), najviše predstavničko i [[Zakonodavna vlast|zakonodavno tijelo]] na teritoriji Sandžaka za vrijeme [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane [[Sile Osovine|Sila Osovine]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Ono je rukovodilo [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačkom borbom]] naroda Sandžaka i radom [[Narodnooslobodilački odbor|Narodnooslobodilačkih odbora]]. == Historija == {{Glavni|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka}} === Ideja o stvaranju Sandžaka === Ideja za stvaranje ZAVNO Sandžaka, potekla je Vrhovnog komandanta [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]] [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], na osnovu opredeljenja udruženja studenta [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]] koji su bili iz Sandžaka i koji su se prije početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] zalagali za dobijanje autonomije Sandžaka. U pismu upućenom u jesen 1943. [[Ivan Milutinović|Ivanu Milutinoviću]], delegatu [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]], Tito izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Boka kotorska|Boke]], [[Sandžak]]<nowiki/>a i [[Metohija|Metohije]]. U pismu se navodi: „''Smatram da bi bilo potrebno da vi što prije pristupite u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji - pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućstvu, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima''“.<ref>Zoran Lakić [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|ZAVNO Crne Gore i Boke]]. [[Podgorica|Titograd]], 1963, dok. br. 1</ref> Međutim ova ideja, nije ispoštovana. Ivan Milutinović je 15. oktobra 1943. odgovorio Titu da je osnovano [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke]] (ZAVNOCGB), i u pismu uopšte ne spominje Sandžak i Metohiju. === Prvo zasjedanje ZAVNOS-a === Prvo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je 20. i 21. novembra 1943. u [[Pljevlja|Pljevljima]], u prisusutvu 252 delegata iz svih dijelova Sandžaka. Ovi predstavnici bili su izabrani na sreskim konferencijama Narodnooslobodilačkih odbora, poslije održavanja izbora. U to vrijeme, područje Sandžaka nalazilo se pod okupacijom [[Sile Osovine|Sila Osovine]] i bilo je administrativno podijeljeno između [[Italijanska uprava u Crnoj Gori|Italijanske Crne Gore]] i [[Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)|Nedićeve Srbije]], dok su dijelovi regije bili u sastavu oslobođene [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske teritorije]]. Za prvog predsjednika ZAVNOS-a izabran je [[Sreten Vukosavljević]], a za potpredsjednika [[Murat Šećeragić]]. ZAVNOS je imao sljedeću organizacionu strukturu: Predsjedništvo, Izvršni odbor i 7 odsjeka (upravni, privredno-finasijski, prosvjetni, informativno-propagandni, socijalni, zdrastveni i vjerski). Područje na kojem je ZAVNOS imao nadležnost činilo je 8 sandžačkih srezova: deževski, sjenički, pribojski, prijepoljski, štavički, novovaroški, bjelopoljski i pljevaljski. Osnovni zadaci ZAVNO Sandžaka, usvojeni na njegovom Prvom zasjedanju bili su stvaranje borbenog jedinstva između [[Srbi|srpskog]] i [[Muslimani (narod)|muslimanskog]] stanovništva u Sandžaku, organizovanje života na slobodnoj teritoriji i rukovođenje Narodnooslobodilačkim odborima, kao i pružanje pomoći jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]]. U toku rata rukovodstvo [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]] je smatrala da se pitanje državnosti Sandžaka može riješiti ili stvaranjem zasebne federalne jedinice ili uključivanjem njegovih dijelova u sastav postojećih federalnih jedinica Crne Gore i Srbije. Pošto je prevagnula druga opcija, odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka rasformira. Pokrenut je list „Glas Sandžaka’’, organ ZAVNOS-a, koji je počeo da izlazi 15. juna 1944. Izvršni odbor (vlada Sandžaka) je bio stalno u pokretu, a nakon konačnog oslobođenja Sandžaka 13. januara 1945. bio je smješten u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. === Drugo zasjedanje i ukidanje ZAVNOS-a === Drugo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je od 25. do 29. marta 1945. u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. Na ovom zasjedanju ZAVNOS je zaključio da se područje Sandžaka podijeli između [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crne Gore]] i [[Srbija|Srbije]] - [[Priboj|pribojski]], [[Mileševac|mileševski]], zlatarski, [[Sjenica (Srbija)|sjenički]], deževski i štavički srez pripao je [[Socijalistička Republika Srbija|Federalnoj Državi Srbiji]], a pljevaljski i bjelopoljski srez pripao je [[Socijalistička Republika Crna Gora|Federalnoj Državi Crnoj Gori]]. Na istom zasjedanju odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka raspusti, a da se njegovi vijećnici, iz srezova koji su pripali Srbiji i Crnoj Gori, pridruže u njihove skupštine i izaberu Izvršni odbor. ZAVNO Sandžaka je tokom svog postojanja poslužilo svrsi - rasplamsavanju Narodnooslobodilačke borbe u Sandžaku i širenju Narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspelo da preraste u federalnu ili autonomnu jedinicu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Nove Jugoslavije]], što je naišlo na negodovanje dijela rukovodstva ZAVNOS-a. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta je na sjednici [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a#Predsjedništvo AVNOJ-a|Predsjedništva AVNOJ]]-a bez prethodnog izjašnjavanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ovog upravnog područja, i utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o „političkoj grešci“. [[Sreten Vukosavljević]], predsjednik i [[Mirko Ćuković]], treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju posljednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945, već su to učinili prvi potpredsjednik [[Murat Šećeragić]] i drugi potpredsjednik [[Dušan Ivković]].<ref name="Petranović, Branko 1986">Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, {{ISBN|86-07-00187-6}}</ref> == Također pogledajte == * [[Sandžak]], historijska geopolitička regija * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS) * [[Referendum o autonomiji Sandžaka]], održan 1991. * [[Socijalistička Republika Srbija]] * [[Socijalistička Republika Crna Gora]] == Reference == {{Commonscat|Sandžak}} {{Refspisak}} {{AVNOJ}} [[Kategorija:Sandžak|*]] [[Kategorija:ZAVNOS|*]] [[Kategorija:Antifašizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Antifašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Antifašizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Komunizam u Srbiji]] [[Kategorija:Komunizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Srbija]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Crna Gora]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:Politička historija Crne Gore]] [[Kategorija:1943. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Srbiji]] [[Kategorija:1945. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1943. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1945. u Crnoj Gori]] bif09okjnincnbgw38nc85m0hym2zuc 3829812 3829760 2026-04-13T06:25:06Z Panasko 146730 3829812 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Sandžak | izvorno_ime = Санџак | status = Privremena administrativna jedinica u sastavu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|DF Jugoslavije]] | genitiv = Sandžaka | razdoblje = 1943–1945 | država_prije1 = Vojna uprava u Srbiji (1941—1944) | država_prije_zastava1 = Flag of Serbia (1941–1944).svg | država_prije2 = Kraljevina Crna Gora (1941–1944) | država_prije_zastava2 = Flag of Montenegro (1905–1918, 1941–1944).svg | država_poslije1 = Demokratska Federativna Jugoslavija | država_poslije_zastava1 = Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg | država_poslije2 = Federalna Država Srbija | država_poslije_zastava2 = Flag of the Serbian Partisans.svg | država_poslije3 = Federalna Crna Gora | država_poslije_zastava3 = Flag of the Serbian Partisans.svg | zastava = | grb = | uzrečica = | himna = | karta = Sandzak 1943 1945 en.png | opis_karte = Područje u nadležnosti ZAVNOS-a u periodu od 1943. do 1945. | glavni_grad = [[Novi Pazar]] | glavni_grad_koordinate = {{coord|43|08|16|N|20|30|58|E|region:RS|display=inline,title}} | najveći_grad = [[Novi Pazar]] | službeni_jezik = [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] | sistem_pisanja = {{hlist|[[Ćirilica]]|[[Latinica]]}} | etničke_grupe = | religija = | demonim = | državno_uređenje = Privremena vlast | vrsta_vlasti = Predsjednik Predsjedništva ZAVNOS-a | godina_prve_vlasti = 1943–1945 | vladar_prva_vlast = [[Sreten Vukosavljević]] | vrsta_vlasti2 = Potpredsjednici Predsjedništva ZAVNOS-a | godina_druge_vlasti = 1943–1945 | vladar_druga_vlast = [[Murat Šećeragić]]<br>[[Dušan Ivković]]<br>[[Mirko Ćuković]] | vrsta_vlasti3 = | godina_treće_vlasti = | vladar_treća_vlast = | vrsta_vlasti4 = | godina_četvrti_vlasti = | vladar_četvrti_vlast = | vrsta_vlasti5 = | godina_peti_vlasti = | vladar_peti_vlast = | vrsta_vlasti6 = | godina_šesti_vlasti = | vladar_šesti_vlast = | zakonodavstvo = | vrsta_prvog_zakonodavstva = | naziv_prvog_zakonodavstva = | vrsta_drugog_zakonodavstva = | naziv_drugog_zakonodavstva = | vrsta_trećeg_zakonodavstva = | naziv_trećeg_zakonodavstva = | vrsta_četvrtog_zakonodavstva = | naziv_četvrtog_zakonodavstva = | vrsta_petog_zakonodavstva = | naziv_petog_zakonodavstva = | tip_suvereniteta = | nota_suvereniteta = | nastanak = | događaj1 = | događaj_datum1 = | događaj2 = | događaj_datum2 = | događaj3 = | događaj_datum3 = | događaj4 = | događaj_datum4 = | događaj5 = | događaj_datum5 = <!--Ima sve do događaj20 i događaj_datum20 --> | osnivanje = 20. novembar 1943. | ukidanje = 29. mart 1945. | nezavisnost = | nezavisnost_priznato = | površina = | po_površini_na_svijetu = | procenat_vode = | stanovnika = | stanovnika_godina = | po_broju_stanovnika_na_svijetu = | procjena = | procjena_godina = | gustoća = | po_broju_gustoće_na_svijetu = | valuta = | vremenska_zona = | ljetno_računanje_vremena = | format_datuma = | vozacka_strana = | pozivni_broj = | internetski_nastavak = | danas_dio = {{ZID|Srbija}}<br>{{ZID|Crna Gora}} | komentar = }} '''Sandžak''' ([[ćirilica]]: '''Санџак''') jest od 1943. do 1945, u okviru novog [[Socijalizam|socijalističkog]] poretka koji se izgrađivao u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]], bio tretiran kao zasebna političko-teritorijalna i administrativna jedinica [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Demokratske Federativne Jugoslavije]] (DFJ). U tom periodu, vrhovnu vlast na oslobođenoj teritoriji Sandžaka činilo je [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS), najviše predstavničko i [[Zakonodavna vlast|zakonodavno tijelo]] na teritoriji Sandžaka za vrijeme [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane [[Sile Osovine|Sila Osovine]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Ono je rukovodilo [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačkom borbom]] naroda Sandžaka i radom [[Narodnooslobodilački odbor|Narodnooslobodilačkih odbora]]. == Historija == {{Glavni|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka}} === Ideja o stvaranju Sandžaka === Ideja za stvaranje ZAVNO Sandžaka, potekla je Vrhovnog komandanta [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]] [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], na osnovu opredeljenja udruženja studenta [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]] koji su bili iz Sandžaka i koji su se prije početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] zalagali za dobijanje autonomije Sandžaka. U pismu upućenom u jesen 1943. [[Ivan Milutinović|Ivanu Milutinoviću]], delegatu [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]], Tito izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Boka kotorska|Boke]], [[Sandžak]]a i [[Metohija|Metohije]]. U pismu se navodi: "''Smatram da bi bilo potrebno da vi što prije pristupite u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji - pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućstvu, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima''".<ref>Zoran Lakić [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|ZAVNO Crne Gore i Boke]]. [[Podgorica|Titograd]], 1963, dok. br. 1</ref> Međutim ova ideja, nije ispoštovana. Ivan Milutinović je 15. oktobra 1943. odgovorio Titu da je osnovano [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke]] (ZAVNOCGB), i u pismu uopšte ne spominje Sandžak i Metohiju. === Prvo zasjedanje ZAVNOS-a === Prvo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je 20. i 21. novembra 1943. u [[Pljevlja|Pljevljima]], u prisusutvu 252 delegata iz svih dijelova Sandžaka. Ovi predstavnici bili su izabrani na sreskim konferencijama Narodnooslobodilačkih odbora, poslije održavanja izbora. U to vrijeme, područje Sandžaka nalazilo se pod okupacijom [[Sile Osovine|Sila Osovine]] i bilo je administrativno podijeljeno između [[Italijanska uprava u Crnoj Gori|Italijanske Crne Gore]] i [[Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)|Nedićeve Srbije]], dok su dijelovi regije bili u sastavu oslobođene [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske teritorije]]. Za prvog predsjednika ZAVNOS-a izabran je [[Sreten Vukosavljević]], a za potpredsjednika [[Murat Šećeragić]]. ZAVNOS je imao sljedeću organizacionu strukturu: Predsjedništvo, Izvršni odbor i 7 odsjeka (upravni, privredno-finasijski, prosvjetni, informativno-propagandni, socijalni, zdrastveni i vjerski). Područje na kojem je ZAVNOS imao nadležnost činilo je 8 sandžačkih srezova: deževski, sjenički, pribojski, prijepoljski, štavički, novovaroški, bjelopoljski i pljevaljski. Osnovni zadaci ZAVNO Sandžaka, usvojeni na njegovom Prvom zasjedanju bili su stvaranje borbenog jedinstva između [[Srbi|srpskog]] i [[Muslimani (narod)|muslimanskog]] stanovništva u Sandžaku, organizovanje života na slobodnoj teritoriji i rukovođenje Narodnooslobodilačkim odborima, kao i pružanje pomoći jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]]. U toku rata rukovodstvo [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]] je smatrala da se pitanje državnosti Sandžaka može riješiti ili stvaranjem zasebne federalne jedinice ili uključivanjem njegovih dijelova u sastav postojećih federalnih jedinica Crne Gore i Srbije. Pošto je prevagnula druga opcija, odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka rasformira. Pokrenut je list "Glas Sandžaka", organ ZAVNOS-a, koji je počeo da izlazi 15. juna 1944. Izvršni odbor (vlada Sandžaka) je bio stalno u pokretu, a nakon konačnog oslobođenja Sandžaka 13. januara 1945. bio je smješten u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. === Drugo zasjedanje i ukidanje ZAVNOS-a === Drugo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je od 25. do 29. marta 1945. u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. Na ovom zasjedanju ZAVNOS je zaključio da se područje Sandžaka podijeli između [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crne Gore]] i [[Srbija|Srbije]] - [[Priboj|pribojski]], [[Mileševac|mileševski]], zlatarski, [[Sjenica (Srbija)|sjenički]], deževski i štavički srez pripao je [[Socijalistička Republika Srbija|Federalnoj Državi Srbiji]], a pljevaljski i bjelopoljski srez pripao je [[Socijalistička Republika Crna Gora|Federalnoj Državi Crnoj Gori]]. Na istom zasjedanju odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka raspusti, a da se njegovi vijećnici, iz srezova koji su pripali Srbiji i Crnoj Gori, pridruže u njihove skupštine i izaberu Izvršni odbor. ZAVNO Sandžaka je tokom svog postojanja poslužilo svrsi - rasplamsavanju Narodnooslobodilačke borbe u Sandžaku i širenju Narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da preraste u federalnu ili autonomnu jedinicu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Nove Jugoslavije]], što je naišlo na negodovanje dijela rukovodstva ZAVNOS-a. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta je na sjednici [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a#Predsjedništvo AVNOJ-a|Predsjedništva AVNOJ-a]] bez prethodnog izjašnjavanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ovog upravnog područja, i utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o "političkoj grešci". [[Sreten Vukosavljević]], predsjednik i [[Mirko Ćuković]], treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju posljednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945, već su to učinili prvi potpredsjednik [[Murat Šećeragić]] i drugi potpredsjednik [[Dušan Ivković]].<ref name="Petranović, Branko 1986">Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, {{ISBN|86-07-00187-6}}</ref> == Također pogledajte == * [[Sandžak]], historijska geopolitička regija * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS) * [[Referendum o autonomiji Sandžaka]], održan 1991. * [[Socijalistička Republika Srbija]] * [[Socijalistička Republika Crna Gora]] == Reference == {{Commonscat|Sandžak}} {{Refspisak}} {{AVNOJ}} [[Kategorija:Sandžak|*]] [[Kategorija:ZAVNOS|*]] [[Kategorija:Antifašizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Antifašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Antifašizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Komunizam u Srbiji]] [[Kategorija:Komunizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Srbija]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Crna Gora]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:Politička historija Crne Gore]] [[Kategorija:1943. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Srbiji]] [[Kategorija:1945. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1943. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1945. u Crnoj Gori]] etr1q1kd6tln96n3kbw2reopr30c09t 3829836 3829812 2026-04-13T07:37:21Z Z1KA 87045 3829836 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Sandžak | izvorno_ime = Санџак | status = Privremena administrativna jedinica u sastavu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|DF Jugoslavije]] | genitiv = Sandžaka | razdoblje = 1943–1945 | država_prije1 = Vojna uprava u Srbiji (1941—1944) | država_prije_zastava1 = Flag of Serbia (1941–1944).svg | država_prije2 = Kraljevina Crna Gora (1941–1944) | država_prije_zastava2 = Flag of Montenegro (1905–1918, 1941–1944).svg | država_poslije1 = Demokratska Federativna Jugoslavija | država_poslije_zastava1 = Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg | država_poslije2 = Federalna Država Srbija | država_poslije_zastava2 = Flag of the Serbian Partisans.svg | država_poslije3 = Federalna Crna Gora | država_poslije_zastava3 = Flag of the Serbian Partisans.svg | zastava = | grb = | uzrečica = | himna = | karta = Sandzak 1943 1945 en.png | opis_karte = Područje u nadležnosti ZAVNOS-a u periodu od 1943. do 1945. | glavni_grad = [[Novi Pazar]] | glavni_grad_koordinate = {{coord|43|08|16|N|20|30|58|E|region:RS|display=inline,title}} | najveći_grad = [[Novi Pazar]] | službeni_jezik = [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] | sistem_pisanja = {{hlist|[[Ćirilica]]|[[Latinica]]}} | etničke_grupe = | religija = | demonim = | državno_uređenje = Privremena vlast | vrsta_vlasti = Predsjednik Predsjedništva ZAVNOS-a | godina_prve_vlasti = 1943–1945 | vladar_prva_vlast = [[Sreten Vukosavljević]] | vrsta_vlasti2 = Potpredsjednici Predsjedništva ZAVNOS-a | godina_druge_vlasti = 1943–1945 | vladar_druga_vlast = [[Murat Šećeragić]]<br>[[Dušan Ivković]]<br>[[Mirko Ćuković]] | vrsta_vlasti3 = | godina_treće_vlasti = | vladar_treća_vlast = | vrsta_vlasti4 = | godina_četvrti_vlasti = | vladar_četvrti_vlast = | vrsta_vlasti5 = | godina_peti_vlasti = | vladar_peti_vlast = | vrsta_vlasti6 = | godina_šesti_vlasti = | vladar_šesti_vlast = | zakonodavstvo = | vrsta_prvog_zakonodavstva = | naziv_prvog_zakonodavstva = | vrsta_drugog_zakonodavstva = | naziv_drugog_zakonodavstva = | vrsta_trećeg_zakonodavstva = | naziv_trećeg_zakonodavstva = | vrsta_četvrtog_zakonodavstva = | naziv_četvrtog_zakonodavstva = | vrsta_petog_zakonodavstva = | naziv_petog_zakonodavstva = | tip_suvereniteta = | nota_suvereniteta = | nastanak = | događaj1 = | događaj_datum1 = | događaj2 = | događaj_datum2 = | događaj3 = | događaj_datum3 = | događaj4 = | događaj_datum4 = | događaj5 = | događaj_datum5 = <!--Ima sve do događaj20 i događaj_datum20 --> | osnivanje = 20. novembar 1943. | ukidanje = 29. mart 1945. | nezavisnost = | nezavisnost_priznato = | površina = | po_površini_na_svijetu = | procenat_vode = | stanovnika = | stanovnika_godina = | po_broju_stanovnika_na_svijetu = | procjena = | procjena_godina = | gustoća = | po_broju_gustoće_na_svijetu = | valuta = | vremenska_zona = | ljetno_računanje_vremena = | format_datuma = | vozacka_strana = | pozivni_broj = | internetski_nastavak = | danas_dio = {{ZID|Srbija}}<br>{{ZID|Crna Gora}} | komentar = }} '''Sandžak''' ([[ćirilica]]: '''Санџак''') jest od 1943. do 1945, u okviru novog [[Socijalizam|socijalističkog]] poretka koji se izgrađivao u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]], bio tretiran kao zasebna političko-teritorijalna i administrativna jedinica [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Demokratske Federativne Jugoslavije]] (DFJ). U tom periodu, vrhovnu vlast na oslobođenoj teritoriji činilo je [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS), najviše predstavničko i [[Zakonodavna vlast|zakonodavno tijelo]] Sandžaka za vrijeme [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane [[Sile Osovine|Sila Osovine]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Ono je rukovodilo [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačkom borbom]] naroda Sandžaka i radom [[Narodnooslobodilački odbor|Narodnooslobodilačkih odbora]]. == Historija == {{Glavni|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka}} === Ideja o stvaranju Sandžaka === Ideja za stvaranje ZAVNO Sandžaka, potekla je Vrhovnog komandanta [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]] [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], na osnovu opredeljenja udruženja studenta [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]] koji su bili iz Sandžaka i koji su se prije početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] zalagali za dobijanje autonomije Sandžaka. U pismu upućenom u jesen 1943. [[Ivan Milutinović|Ivanu Milutinoviću]], delegatu [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]], Tito izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Boka kotorska|Boke]], [[Sandžak]]a i [[Metohija|Metohije]]. U pismu se navodi: "''Smatram da bi bilo potrebno da vi što prije pristupite u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji - pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućstvu, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima''".<ref>Zoran Lakić [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|ZAVNO Crne Gore i Boke]]. [[Podgorica|Titograd]], 1963, dok. br. 1</ref> Međutim ova ideja, nije ispoštovana. Ivan Milutinović je 15. oktobra 1943. odgovorio Titu da je osnovano [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke]] (ZAVNOCGB), i u pismu uopšte ne spominje Sandžak i Metohiju. === Prvo zasjedanje ZAVNOS-a === Prvo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je 20. i 21. novembra 1943. u [[Pljevlja|Pljevljima]], u prisusutvu 252 delegata iz svih dijelova Sandžaka. Ovi predstavnici bili su izabrani na sreskim konferencijama Narodnooslobodilačkih odbora, poslije održavanja izbora. U to vrijeme, područje Sandžaka nalazilo se pod okupacijom [[Sile Osovine|Sila Osovine]] i bilo je administrativno podijeljeno između [[Italijanska uprava u Crnoj Gori|Italijanske Crne Gore]] i [[Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)|Nedićeve Srbije]], dok su dijelovi regije bili u sastavu oslobođene [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske teritorije]]. Za prvog predsjednika ZAVNOS-a izabran je [[Sreten Vukosavljević]], a za potpredsjednika [[Murat Šećeragić]]. ZAVNOS je imao sljedeću organizacionu strukturu: Predsjedništvo, Izvršni odbor i 7 odsjeka (upravni, privredno-finasijski, prosvjetni, informativno-propagandni, socijalni, zdrastveni i vjerski). Područje na kojem je ZAVNOS imao nadležnost činilo je 8 sandžačkih srezova: deževski, sjenički, pribojski, prijepoljski, štavički, novovaroški, bjelopoljski i pljevaljski. Osnovni zadaci ZAVNO Sandžaka, usvojeni na njegovom Prvom zasjedanju bili su stvaranje borbenog jedinstva između [[Srbi|srpskog]] i [[Muslimani (narod)|muslimanskog]] stanovništva u Sandžaku, organizovanje života na slobodnoj teritoriji i rukovođenje Narodnooslobodilačkim odborima, kao i pružanje pomoći jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]]. U toku rata rukovodstvo [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]] je smatrala da se pitanje državnosti Sandžaka može riješiti ili stvaranjem zasebne federalne jedinice ili uključivanjem njegovih dijelova u sastav postojećih federalnih jedinica Crne Gore i Srbije. Pošto je prevagnula druga opcija, odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka rasformira. Pokrenut je list "Glas Sandžaka", organ ZAVNOS-a, koji je počeo da izlazi 15. juna 1944. Izvršni odbor (vlada Sandžaka) je bio stalno u pokretu, a nakon konačnog oslobođenja Sandžaka 13. januara 1945. bio je smješten u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. === Drugo zasjedanje i ukidanje ZAVNOS-a === Drugo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je od 25. do 29. marta 1945. u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. Na ovom zasjedanju ZAVNOS je zaključio da se područje Sandžaka podijeli između [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crne Gore]] i [[Srbija|Srbije]] - [[Priboj|pribojski]], [[Mileševac|mileševski]], zlatarski, [[Sjenica (Srbija)|sjenički]], deževski i štavički srez pripao je [[Socijalistička Republika Srbija|Federalnoj Državi Srbiji]], a pljevaljski i bjelopoljski srez pripao je [[Socijalistička Republika Crna Gora|Federalnoj Državi Crnoj Gori]]. Na istom zasjedanju odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka raspusti, a da se njegovi vijećnici, iz srezova koji su pripali Srbiji i Crnoj Gori, pridruže u njihove skupštine i izaberu Izvršni odbor. ZAVNO Sandžaka je tokom svog postojanja poslužilo svrsi - rasplamsavanju Narodnooslobodilačke borbe u Sandžaku i širenju Narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da preraste u federalnu ili autonomnu jedinicu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Nove Jugoslavije]], što je naišlo na negodovanje dijela rukovodstva ZAVNOS-a. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta je na sjednici [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a#Predsjedništvo AVNOJ-a|Predsjedništva AVNOJ-a]] bez prethodnog izjašnjavanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ovog upravnog područja, i utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o "političkoj grešci". [[Sreten Vukosavljević]], predsjednik i [[Mirko Ćuković]], treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju posljednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945, već su to učinili prvi potpredsjednik [[Murat Šećeragić]] i drugi potpredsjednik [[Dušan Ivković]].<ref name="Petranović, Branko 1986">Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, {{ISBN|86-07-00187-6}}</ref> == Također pogledajte == * [[Sandžak]], historijska geopolitička regija * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS) * [[Referendum o autonomiji Sandžaka]], održan 1991. * [[Socijalistička Republika Srbija]] * [[Socijalistička Republika Crna Gora]] == Reference == {{Commonscat|Sandžak}} {{Refspisak}} {{AVNOJ}} [[Kategorija:Sandžak|*]] [[Kategorija:ZAVNOS|*]] [[Kategorija:Antifašizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Antifašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Antifašizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Komunizam u Srbiji]] [[Kategorija:Komunizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Srbija]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Crna Gora]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:Politička historija Crne Gore]] [[Kategorija:1943. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Srbiji]] [[Kategorija:1945. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1943. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1945. u Crnoj Gori]] svbhpadu7s4ydkiv79iqvqqfmta5h4m 3829839 3829836 2026-04-13T07:49:29Z Z1KA 87045 /* Reference */ 3829839 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Sandžak | izvorno_ime = Санџак | status = Privremena administrativna jedinica u sastavu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|DF Jugoslavije]] | genitiv = Sandžaka | razdoblje = 1943–1945 | država_prije1 = Vojna uprava u Srbiji (1941—1944) | država_prije_zastava1 = Flag of Serbia (1941–1944).svg | država_prije2 = Kraljevina Crna Gora (1941–1944) | država_prije_zastava2 = Flag of Montenegro (1905–1918, 1941–1944).svg | država_poslije1 = Demokratska Federativna Jugoslavija | država_poslije_zastava1 = Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg | država_poslije2 = Federalna Država Srbija | država_poslije_zastava2 = Flag of the Serbian Partisans.svg | država_poslije3 = Federalna Crna Gora | država_poslije_zastava3 = Flag of the Serbian Partisans.svg | zastava = | grb = | uzrečica = | himna = | karta = Sandzak 1943 1945 en.png | opis_karte = Područje u nadležnosti ZAVNOS-a u periodu od 1943. do 1945. | glavni_grad = [[Novi Pazar]] | glavni_grad_koordinate = {{coord|43|08|16|N|20|30|58|E|region:RS|display=inline,title}} | najveći_grad = [[Novi Pazar]] | službeni_jezik = [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] | sistem_pisanja = {{hlist|[[Ćirilica]]|[[Latinica]]}} | etničke_grupe = | religija = | demonim = | državno_uređenje = Privremena vlast | vrsta_vlasti = Predsjednik Predsjedništva ZAVNOS-a | godina_prve_vlasti = 1943–1945 | vladar_prva_vlast = [[Sreten Vukosavljević]] | vrsta_vlasti2 = Potpredsjednici Predsjedništva ZAVNOS-a | godina_druge_vlasti = 1943–1945 | vladar_druga_vlast = [[Murat Šećeragić]]<br>[[Dušan Ivković]]<br>[[Mirko Ćuković]] | vrsta_vlasti3 = | godina_treće_vlasti = | vladar_treća_vlast = | vrsta_vlasti4 = | godina_četvrti_vlasti = | vladar_četvrti_vlast = | vrsta_vlasti5 = | godina_peti_vlasti = | vladar_peti_vlast = | vrsta_vlasti6 = | godina_šesti_vlasti = | vladar_šesti_vlast = | zakonodavstvo = | vrsta_prvog_zakonodavstva = | naziv_prvog_zakonodavstva = | vrsta_drugog_zakonodavstva = | naziv_drugog_zakonodavstva = | vrsta_trećeg_zakonodavstva = | naziv_trećeg_zakonodavstva = | vrsta_četvrtog_zakonodavstva = | naziv_četvrtog_zakonodavstva = | vrsta_petog_zakonodavstva = | naziv_petog_zakonodavstva = | tip_suvereniteta = | nota_suvereniteta = | nastanak = | događaj1 = | događaj_datum1 = | događaj2 = | događaj_datum2 = | događaj3 = | događaj_datum3 = | događaj4 = | događaj_datum4 = | događaj5 = | događaj_datum5 = <!--Ima sve do događaj20 i događaj_datum20 --> | osnivanje = 20. novembar 1943. | ukidanje = 29. mart 1945. | nezavisnost = | nezavisnost_priznato = | površina = | po_površini_na_svijetu = | procenat_vode = | stanovnika = | stanovnika_godina = | po_broju_stanovnika_na_svijetu = | procjena = | procjena_godina = | gustoća = | po_broju_gustoće_na_svijetu = | valuta = | vremenska_zona = | ljetno_računanje_vremena = | format_datuma = | vozacka_strana = | pozivni_broj = | internetski_nastavak = | danas_dio = {{ZID|Srbija}}<br>{{ZID|Crna Gora}} | komentar = }} '''Sandžak''' ([[ćirilica]]: '''Санџак''') jest od 1943. do 1945, u okviru novog [[Socijalizam|socijalističkog]] poretka koji se izgrađivao u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]], bio tretiran kao zasebna političko-teritorijalna i administrativna jedinica [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Demokratske Federativne Jugoslavije]] (DFJ). U tom periodu, vrhovnu vlast na oslobođenoj teritoriji činilo je [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS), najviše predstavničko i [[Zakonodavna vlast|zakonodavno tijelo]] Sandžaka za vrijeme [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane [[Sile Osovine|Sila Osovine]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Ono je rukovodilo [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačkom borbom]] naroda Sandžaka i radom [[Narodnooslobodilački odbor|Narodnooslobodilačkih odbora]]. == Historija == {{Glavni|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka}} === Ideja o stvaranju Sandžaka === Ideja za stvaranje ZAVNO Sandžaka, potekla je Vrhovnog komandanta [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]] [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], na osnovu opredeljenja udruženja studenta [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]] koji su bili iz Sandžaka i koji su se prije početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] zalagali za dobijanje autonomije Sandžaka. U pismu upućenom u jesen 1943. [[Ivan Milutinović|Ivanu Milutinoviću]], delegatu [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]], Tito izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Boka kotorska|Boke]], [[Sandžak]]a i [[Metohija|Metohije]]. U pismu se navodi: "''Smatram da bi bilo potrebno da vi što prije pristupite u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji - pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućstvu, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima''".<ref>Zoran Lakić [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|ZAVNO Crne Gore i Boke]]. [[Podgorica|Titograd]], 1963, dok. br. 1</ref> Međutim ova ideja, nije ispoštovana. Ivan Milutinović je 15. oktobra 1943. odgovorio Titu da je osnovano [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke]] (ZAVNOCGB), i u pismu uopšte ne spominje Sandžak i Metohiju. === Prvo zasjedanje ZAVNOS-a === Prvo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je 20. i 21. novembra 1943. u [[Pljevlja|Pljevljima]], u prisusutvu 252 delegata iz svih dijelova Sandžaka. Ovi predstavnici bili su izabrani na sreskim konferencijama Narodnooslobodilačkih odbora, poslije održavanja izbora. U to vrijeme, područje Sandžaka nalazilo se pod okupacijom [[Sile Osovine|Sila Osovine]] i bilo je administrativno podijeljeno između [[Italijanska uprava u Crnoj Gori|Italijanske Crne Gore]] i [[Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)|Nedićeve Srbije]], dok su dijelovi regije bili u sastavu oslobođene [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske teritorije]]. Za prvog predsjednika ZAVNOS-a izabran je [[Sreten Vukosavljević]], a za potpredsjednika [[Murat Šećeragić]]. ZAVNOS je imao sljedeću organizacionu strukturu: Predsjedništvo, Izvršni odbor i 7 odsjeka (upravni, privredno-finasijski, prosvjetni, informativno-propagandni, socijalni, zdrastveni i vjerski). Područje na kojem je ZAVNOS imao nadležnost činilo je 8 sandžačkih srezova: deževski, sjenički, pribojski, prijepoljski, štavički, novovaroški, bjelopoljski i pljevaljski. Osnovni zadaci ZAVNO Sandžaka, usvojeni na njegovom Prvom zasjedanju bili su stvaranje borbenog jedinstva između [[Srbi|srpskog]] i [[Muslimani (narod)|muslimanskog]] stanovništva u Sandžaku, organizovanje života na slobodnoj teritoriji i rukovođenje Narodnooslobodilačkim odborima, kao i pružanje pomoći jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]]. U toku rata rukovodstvo [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]] je smatrala da se pitanje državnosti Sandžaka može riješiti ili stvaranjem zasebne federalne jedinice ili uključivanjem njegovih dijelova u sastav postojećih federalnih jedinica Crne Gore i Srbije. Pošto je prevagnula druga opcija, odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka rasformira. Pokrenut je list "Glas Sandžaka", organ ZAVNOS-a, koji je počeo da izlazi 15. juna 1944. Izvršni odbor (vlada Sandžaka) je bio stalno u pokretu, a nakon konačnog oslobođenja Sandžaka 13. januara 1945. bio je smješten u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. === Drugo zasjedanje i ukidanje ZAVNOS-a === Drugo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je od 25. do 29. marta 1945. u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. Na ovom zasjedanju ZAVNOS je zaključio da se područje Sandžaka podijeli između [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crne Gore]] i [[Srbija|Srbije]] - [[Priboj|pribojski]], [[Mileševac|mileševski]], zlatarski, [[Sjenica (Srbija)|sjenički]], deževski i štavički srez pripao je [[Socijalistička Republika Srbija|Federalnoj Državi Srbiji]], a pljevaljski i bjelopoljski srez pripao je [[Socijalistička Republika Crna Gora|Federalnoj Državi Crnoj Gori]]. Na istom zasjedanju odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka raspusti, a da se njegovi vijećnici, iz srezova koji su pripali Srbiji i Crnoj Gori, pridruže u njihove skupštine i izaberu Izvršni odbor. ZAVNO Sandžaka je tokom svog postojanja poslužilo svrsi - rasplamsavanju Narodnooslobodilačke borbe u Sandžaku i širenju Narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da preraste u federalnu ili autonomnu jedinicu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Nove Jugoslavije]], što je naišlo na negodovanje dijela rukovodstva ZAVNOS-a. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta je na sjednici [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a#Predsjedništvo AVNOJ-a|Predsjedništva AVNOJ-a]] bez prethodnog izjašnjavanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ovog upravnog područja, i utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o "političkoj grešci". [[Sreten Vukosavljević]], predsjednik i [[Mirko Ćuković]], treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju posljednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945, već su to učinili prvi potpredsjednik [[Murat Šećeragić]] i drugi potpredsjednik [[Dušan Ivković]].<ref name="Petranović, Branko 1986">Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, {{ISBN|86-07-00187-6}}</ref> == Također pogledajte == * [[Sandžak]], historijska geopolitička regija * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS) * [[Referendum o autonomiji Sandžaka]], održan 1991. * [[Socijalistička Republika Srbija]] * [[Socijalistička Republika Crna Gora]] == Reference == {{Commonscat|Sandžak}} {{Refspisak}} {{AVNOJ}} {{Jugoslavenska hronologija}} [[Kategorija:Sandžak|*]] [[Kategorija:ZAVNOS|*]] [[Kategorija:Antifašizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Antifašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Antifašizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Komunizam u Srbiji]] [[Kategorija:Komunizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Srbija]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Crna Gora]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:Politička historija Crne Gore]] [[Kategorija:1943. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Srbiji]] [[Kategorija:1945. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1943. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1945. u Crnoj Gori]] e4szepuvpah9mb7wnj350dsewrlew03 3829844 3829839 2026-04-13T08:02:46Z Z1KA 87045 3829844 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Sandžak | izvorno_ime = Санџак | status = Privremena administrativna jedinica u sastavu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|DF Jugoslavije]] | genitiv = Sandžaka | razdoblje = 1943–1945 | država_prije1 = Vojna uprava u Srbiji (1941—1944) | država_prije_zastava1 = Flag of Serbia (1941–1944).svg | država_prije2 = Italijanska uprava u Crnoj Gori | država_prije_zastava2 = Flag of Montenegro (1905–1918, 1941–1944).svg | država_poslije1 = Demokratska Federativna Jugoslavija | država_poslije_zastava1 = Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg | država_poslije2 = Federalna Srbija | država_poslije_zastava2 = Flag of the Serbian Partisans.svg | država_poslije3 = Federalna Crna Gora | država_poslije_zastava3 = Flag of the Serbian Partisans.svg | zastava = | grb = | uzrečica = | himna = | karta = Sandzak 1943 1945 en.png | opis_karte = Područje u nadležnosti ZAVNOS-a u periodu od 1943. do 1945. | glavni_grad = [[Novi Pazar]] | glavni_grad_koordinate = {{coord|43|08|16|N|20|30|58|E|region:RS|display=inline,title}} | najveći_grad = [[Novi Pazar]] | službeni_jezik = [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] | sistem_pisanja = {{hlist|[[Ćirilica]]|[[Latinica]]}} | etničke_grupe = | religija = | demonim = | državno_uređenje = Privremena vlast | vrsta_vlasti = Predsjednik Predsjedništva ZAVNOS-a | godina_prve_vlasti = 1943–1945 | vladar_prva_vlast = [[Sreten Vukosavljević]] | vrsta_vlasti2 = Potpredsjednici Predsjedništva ZAVNOS-a | godina_druge_vlasti = 1943–1945 | vladar_druga_vlast = [[Murat Šećeragić]]<br>[[Dušan Ivković]]<br>[[Mirko Ćuković]] | vrsta_vlasti3 = | godina_treće_vlasti = | vladar_treća_vlast = | vrsta_vlasti4 = | godina_četvrti_vlasti = | vladar_četvrti_vlast = | vrsta_vlasti5 = | godina_peti_vlasti = | vladar_peti_vlast = | vrsta_vlasti6 = | godina_šesti_vlasti = | vladar_šesti_vlast = | zakonodavstvo = | vrsta_prvog_zakonodavstva = | naziv_prvog_zakonodavstva = | vrsta_drugog_zakonodavstva = | naziv_drugog_zakonodavstva = | vrsta_trećeg_zakonodavstva = | naziv_trećeg_zakonodavstva = | vrsta_četvrtog_zakonodavstva = | naziv_četvrtog_zakonodavstva = | vrsta_petog_zakonodavstva = | naziv_petog_zakonodavstva = | tip_suvereniteta = | nota_suvereniteta = | nastanak = | događaj1 = | događaj_datum1 = | događaj2 = | događaj_datum2 = | događaj3 = | događaj_datum3 = | događaj4 = | događaj_datum4 = | događaj5 = | događaj_datum5 = <!--Ima sve do događaj20 i događaj_datum20 --> | osnivanje = 20. novembar 1943. | ukidanje = 29. mart 1945. | nezavisnost = | nezavisnost_priznato = | površina = | po_površini_na_svijetu = | procenat_vode = | stanovnika = | stanovnika_godina = | po_broju_stanovnika_na_svijetu = | procjena = | procjena_godina = | gustoća = | po_broju_gustoće_na_svijetu = | valuta = | vremenska_zona = | ljetno_računanje_vremena = | format_datuma = | vozacka_strana = | pozivni_broj = | internetski_nastavak = | danas_dio = {{ZID|Srbija}}<br>{{ZID|Crna Gora}} | komentar = }} '''Sandžak''' ([[ćirilica]]: '''Санџак''') jest od 1943. do 1945, u okviru novog [[Socijalizam|socijalističkog]] poretka koji se izgrađivao u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]], bio tretiran kao zasebna političko-teritorijalna i administrativna jedinica [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Demokratske Federativne Jugoslavije]] (DFJ). U tom periodu, vrhovnu vlast na oslobođenoj teritoriji činilo je [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS), najviše predstavničko i [[Zakonodavna vlast|zakonodavno tijelo]] Sandžaka za vrijeme [[Aprilski rat|okupacije]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] od strane [[Sile Osovine|Sila Osovine]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]]. Ono je rukovodilo [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačkom borbom]] naroda Sandžaka i radom [[Narodnooslobodilački odbor|Narodnooslobodilačkih odbora]]. == Historija == {{Glavni|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka}} === Ideja o stvaranju Sandžaka === Ideja za stvaranje ZAVNO Sandžaka, potekla je Vrhovnog komandanta [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]] [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], na osnovu opredeljenja udruženja studenta [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]] koji su bili iz Sandžaka i koji su se prije početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] zalagali za dobijanje autonomije Sandžaka. U pismu upućenom u jesen 1943. [[Ivan Milutinović|Ivanu Milutinoviću]], delegatu [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|CK KPJ]], Tito izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Boka kotorska|Boke]], [[Sandžak]]a i [[Metohija|Metohije]]. U pismu se navodi: "''Smatram da bi bilo potrebno da vi što prije pristupite u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji - pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućstvu, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima''".<ref>Zoran Lakić [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|ZAVNO Crne Gore i Boke]]. [[Podgorica|Titograd]], 1963, dok. br. 1</ref> Međutim ova ideja, nije ispoštovana. Ivan Milutinović je 15. oktobra 1943. odgovorio Titu da je osnovano [[Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja|Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke]] (ZAVNOCGB), i u pismu uopšte ne spominje Sandžak i Metohiju. === Prvo zasjedanje ZAVNOS-a === Prvo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je 20. i 21. novembra 1943. u [[Pljevlja|Pljevljima]], u prisusutvu 252 delegata iz svih dijelova Sandžaka. Ovi predstavnici bili su izabrani na sreskim konferencijama Narodnooslobodilačkih odbora, poslije održavanja izbora. U to vrijeme, područje Sandžaka nalazilo se pod okupacijom [[Sile Osovine|Sila Osovine]] i bilo je administrativno podijeljeno između [[Italijanska uprava u Crnoj Gori|Italijanske Crne Gore]] i [[Vojna uprava u Srbiji (1941—1944)|Nedićeve Srbije]], dok su dijelovi regije bili u sastavu oslobođene [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske teritorije]]. Za prvog predsjednika ZAVNOS-a izabran je [[Sreten Vukosavljević]], a za potpredsjednika [[Murat Šećeragić]]. ZAVNOS je imao sljedeću organizacionu strukturu: Predsjedništvo, Izvršni odbor i 7 odsjeka (upravni, privredno-finasijski, prosvjetni, informativno-propagandni, socijalni, zdrastveni i vjerski). Područje na kojem je ZAVNOS imao nadležnost činilo je 8 sandžačkih srezova: deževski, sjenički, pribojski, prijepoljski, štavički, novovaroški, bjelopoljski i pljevaljski. Osnovni zadaci ZAVNO Sandžaka, usvojeni na njegovom Prvom zasjedanju bili su stvaranje borbenog jedinstva između [[Srbi|srpskog]] i [[Muslimani (narod)|muslimanskog]] stanovništva u Sandžaku, organizovanje života na slobodnoj teritoriji i rukovođenje Narodnooslobodilačkim odborima, kao i pružanje pomoći jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOV i POJ]]. U toku rata rukovodstvo [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkog pokreta]] je smatrala da se pitanje državnosti Sandžaka može riješiti ili stvaranjem zasebne federalne jedinice ili uključivanjem njegovih dijelova u sastav postojećih federalnih jedinica Crne Gore i Srbije. Pošto je prevagnula druga opcija, odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka rasformira. Pokrenut je list "Glas Sandžaka", organ ZAVNOS-a, koji je počeo da izlazi 15. juna 1944. Izvršni odbor (vlada Sandžaka) je bio stalno u pokretu, a nakon konačnog oslobođenja Sandžaka 13. januara 1945. bio je smješten u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. === Drugo zasjedanje i ukidanje ZAVNOS-a === Drugo zasjedanje ZAVNO Sandžaka održano je od 25. do 29. marta 1945. u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]. Na ovom zasjedanju ZAVNOS je zaključio da se područje Sandžaka podijeli između [[Socijalistička Republika Crna Gora|Crne Gore]] i [[Srbija|Srbije]] - [[Priboj|pribojski]], [[Mileševac|mileševski]], zlatarski, [[Sjenica (Srbija)|sjenički]], deževski i štavički srez pripao je [[Socijalistička Republika Srbija|Federalnoj Državi Srbiji]], a pljevaljski i bjelopoljski srez pripao je [[Socijalistička Republika Crna Gora|Federalnoj Državi Crnoj Gori]]. Na istom zasjedanju odlučeno je da se ZAVNO Sandžaka raspusti, a da se njegovi vijećnici, iz srezova koji su pripali Srbiji i Crnoj Gori, pridruže u njihove skupštine i izaberu Izvršni odbor. ZAVNO Sandžaka je tokom svog postojanja poslužilo svrsi - rasplamsavanju Narodnooslobodilačke borbe u Sandžaku i širenju Narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da preraste u federalnu ili autonomnu jedinicu [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Nove Jugoslavije]], što je naišlo na negodovanje dijela rukovodstva ZAVNOS-a. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta je na sjednici [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a#Predsjedništvo AVNOJ-a|Predsjedništva AVNOJ-a]] bez prethodnog izjašnjavanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ovog upravnog područja, i utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o "političkoj grešci". [[Sreten Vukosavljević]], predsjednik i [[Mirko Ćuković]], treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju posljednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945, već su to učinili prvi potpredsjednik [[Murat Šećeragić]] i drugi potpredsjednik [[Dušan Ivković]].<ref name="Petranović, Branko 1986">Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, {{ISBN|86-07-00187-6}}</ref> == Također pogledajte == * [[Sandžak]], historijska geopolitička regija * [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka]] (ZAVNOS) * [[Referendum o autonomiji Sandžaka]], održan 1991. * [[Socijalistička Republika Srbija]] * [[Socijalistička Republika Crna Gora]] == Reference == {{Commonscat|Sandžak}} {{Refspisak}} {{AVNOJ}} {{Jugoslavenska hronologija}} [[Kategorija:Sandžak|*]] [[Kategorija:ZAVNOS|*]] [[Kategorija:Antifašizam u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Antifašizam u Srbiji]] [[Kategorija:Antifašizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Komunizam u Srbiji]] [[Kategorija:Komunizam u Crnoj Gori]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Crna Gora u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Srbija]] [[Kategorija:Socijalistička Republika Crna Gora]] [[Kategorija:Politička historija Srbije]] [[Kategorija:Politička historija Crne Gore]] [[Kategorija:1943. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Srbiji]] [[Kategorija:1945. u Srbiji]] [[Kategorija:1944. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1943. u Crnoj Gori]] [[Kategorija:1945. u Crnoj Gori]] b8g6nep8b0puvfydxcinb8qgedrz8yn Razgovor:Sandžak (1943–1945) 1 533275 3829761 2026-04-12T20:02:22Z Z1KA 87045 Nova stranica: {{Stranica za razgovor}}{{CEE proljeće 2026.|korisnik=Z1KA|tema=Politika|tema2=Historija|država=Srbija|država2=Crna Gora}} 3829761 wikitext text/x-wiki {{Stranica za razgovor}}{{CEE proljeće 2026.|korisnik=Z1KA|tema=Politika|tema2=Historija|država=Srbija|država2=Crna Gora}} brim7fhue73w28qac5wcubdz2hxus7l Mačak u šeširu 0 533276 3829790 2026-04-13T01:44:57Z WSPro 180246 Nova stranica: {{Budući film}} {{Infokutija film}} '''''Mačak u šeširu''''' ([[engleski|eng.]] ''The Cat in the Hat'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2026.]] godine animacijskoga studija [[Warner Bros. Pictures Animation]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Bill Hader]], [[Xochitl Gomez]], [[Matt Berry]], [[Quinta Brunson]], [[Paula Pell]], [[Tiago Martinez]], [[Giancarlo Esposito]], [[America Ferrera]], [[Bowen Yang]] i [[Tituss Burgess]]. Produce... 3829790 wikitext text/x-wiki {{Budući film}} {{Infokutija film}} '''''Mačak u šeširu''''' ([[engleski|eng.]] ''The Cat in the Hat'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2026.]] godine animacijskoga studija [[Warner Bros. Pictures Animation]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Bill Hader]], [[Xochitl Gomez]], [[Matt Berry]], [[Quinta Brunson]], [[Paula Pell]], [[Tiago Martinez]], [[Giancarlo Esposito]], [[America Ferrera]], [[Bowen Yang]] i [[Tituss Burgess]]. Producent je [[Daniela Mazzucato]] i [[Jared Stern]], a film je distribuirao [[Warner Bros. Pictures]]. == Glavne uloge == * [[Bill Hader]] * [[Xochitl Gomez]] * [[Matt Berry]] * [[Quinta Brunson]] * [[Paula Pell]] * [[Tiago Martinez]] * [[Giancarlo Esposito]] * [[America Ferrera]] * [[Bowen Yang]] * [[Tituss Burgess]] ==Povezani članci== * [[Warner Bros. Pictures Animation]] * [[Warner Bros. Pictures]] * [[Warner Bros.]] == Vanjski linkovi == * {{IMDb title|2321555}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} [[Kategorija:Filmovi iz 2026.]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi na engleskom jeziku]] [[Kategorija:Filmovi Warner Bros. Pictures Animationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Warner Brosa]] [[Kategorija:Filmovi Warner Brosa]] s8jn7b6gtzk5vpum21hfxdvvp1xvhm1 Tom i Jerry 0 533277 3829791 2026-04-13T02:01:14Z WSPro 180246 Nova stranica: {{Infokutija film | slika = Tom and Jerry logo.svg }} '''Tom i Jerry''' ([[engleski|eng.]] ''Tom and Jerry'') je serija [[Animirani film|animiranih]] [[Kratki film|kratkih filmova]] koje su [[1940.]] godine stvorili [[William Hanna]] i [[Joseph Barbera]] fokusirajući se na suparništvo dvojice protagonista, mačka Toma i miša Jerryja; ima svjetsku distribuciju i jedna je od najpopularnijih i najcjenjenijih serija koja je osvojila sedam Oscar za najbolji kratkom... 3829791 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | slika = Tom and Jerry logo.svg }} '''Tom i Jerry''' ([[engleski|eng.]] ''Tom and Jerry'') je serija [[Animirani film|animiranih]] [[Kratki film|kratkih filmova]] koje su [[1940.]] godine stvorili [[William Hanna]] i [[Joseph Barbera]] fokusirajući se na suparništvo dvojice protagonista, mačka Toma i miša Jerryja; ima svjetsku distribuciju i jedna je od najpopularnijih i najcjenjenijih serija koja je osvojila sedam [[Oscar za najbolji kratkometražni animirani film]], izjednačivši ''[[Silly Symphony]]'' [[Walt Disney|Walta Disneyja]] s najviše nagrada u toj kategoriji. Tom & Jerry postao je animirani filmski serijal s najvećom zaradom ikad, nadmašivši [[Looney Tunes]]. Hanna i Barbera režirali su 114 kratkih filmova za [[Metro-Goldwyn-Mayer]] između 1940. i [[1957.]] godine. Nakon zatvaranja animacijskog studija 1957. godine, MGM je producirao još 13 kratkih filmova i dao ih je režirati [[Gene Deitch|Gene Deitchu]] za [[Rembrandt Films]] od [[1961.]] do [[1962.]] godine. Sljedeće godine [[Chuck Jones]] producirao je još 34 kratka filma sa [[Sib-Tower 12 Productions]] do [[1967.]] godine. Godine 2001. nastao je televizijski kratki film ''Tom i Jerry: The Mansion Cat'', dok je [[2005.]] godine objavljen posljednji kratki film ''The Karate Guard''. Na temelju ove serije kratkih filmova snimljene su i televizijske serije ''[[The Tom and Jerry Show]]'' (1975.), ''[[Avanture Toma i Jerryja]]'' (1980.-1982.), ''[[Tom i Jerry kao klinci]]'' (1990.-1993.), ''[[Tom i Jerry priče]]'' (2006.-2008.) i ''[[Tom i Jerry show]]'' (2014.). Prvi dugometražni film, ''[[Tom i Jerry: Film]]'' (1992.), nakon čega je uslijedio niz izravnih video filmova od 2001. godine. U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] se danas prikazuju na [[Nova TV|Novoj TV]], [[Doma TV]], [[RTL Kockica|RTL Kockici]], [[Boomerang]] i [[Cartoon Network]]u. == Filmografija == === Kratki filmovi === Prije [[1954.]] godine snimljeni su svi kratki filmovi s omjerom slike 1.375:1 (omjer Akademije); 1954. i [[1955.]] neki su proizvedeni u dvije verzije: jednoj s omjerom slike 1,75:1 a u drugoj s procesom [[CinemaScope]]. Od 1955. do zatvaranja animacijskog studija MGM svi crtići Toma i Jerryja proizvedeni su isključivo u Cinemascopeu. === Igrani filmovi === ==== Kino filmovi ==== {| class="wikitable" !Naziv !Godina !Studio !Distributer |- |''[[Tom i Jerry: Film]]'' |1. listopada 1992. |Live Entertainment Turner Entertainment WMG Film Film Roman |[[Miramax Films|Miramax]] |- |[[Tom i Jerry (2021)|Tom i Jerry]] |26. veljače 2021. |[[Warner Animation Group]] Turner Entertainment The Story Company |[[Warner Bros. Pictures]] |} ==== Direct-to-video ==== Svi direct-to-video filmovi su producirani od strane [[Turner Entertainment]] i [[Warner Bros. Animation]]. {| class="wikitable" !Naziv !Godina |- |''[[Tom i Jerry: Magični prsten]]'' |12. studenoga 2001. |- |''[[Tom i Jerry lete na Mars]]'' |18. siječnja 2005. |- |''[[Tom i Jerry: Brzi i dlakavi]]'' |11. listopada 2005. |- |''[[Tom i Jerry među gusarima]]'' |22. kolovoza 2006. |- |''[[Tom i Jerry: Priča o Orašaru]]'' |2. listopada 2007. |- |''[[Tom i Jerry: Sherlock Holmes]]'' |27. kolovoza 2010. |- |''[[Tom i Jerry i Čarobnjak iz Oza]]'' |23. kolovoza 2011. |- |''[[Tom i Jerry: Robin Hood i njegov veseli miš]]'' |2. listopada 2012. |- |''[[Divovska pustolovina Toma i Jerryja]]'' |6. kolovoza 2013. |- |''[[Tom i Jerry: Izgubljeni zmaj]]'' |4. rujna 2014. |- |''[[Tom i Jerry: Špijuni]]'' |23. lipnja 2015. |- |''[[Tom i Jerry: Povratak u Oz]]'' |21. lipnja 2016. |- |''[[Tom i Jerry: Willy Wonka i tvornica čokolade]]'' |27. lipnja 2017. |- |''[[Tom and Jerry: Cowboy Up!]]'' |25. siječnja 2022. |- |[[Tom i Jerry u Zemlji snjegovića|''Tom i Jerry u Zemlji snjegovića'']] |15. studenoga 2022. |} === Televizijske serije === {| class="wikitable" !Naziv !Sezona !Epizoda !Datum !Studio !Mreža |- |''[[The Tom and Jerry Show]]'' |1 |16 |1975. |[[Hanna-Barbera|Hanna-Barbera Productions]] [[MGM Television]] |[[ABC]] |- |''[[Avanture Toma i Jerryja]]'' |1 |15 |1980. |[[Filmation]] MGM Television |[[CBS (televizijska postaja)|CBS]] |- |''[[Tom i Jerry kao klinci]] (Tom & Jerry Kids)'' |4 |65 |1990.–1993. |Hanna-Barbera Productions [[Turner Entertainment]] |[[Fox Kids]] |- |''[[Tom i Jerry priče]] (Tom and Jerry Tales)'' |2 |26 |2006.–2008. | rowspan="5" |Turner Entertainment [[Warner Bros. Animation]] |[[Kids'WB]] |- |''[[Tom i Jerry show]] (The Tom and Jerry Show)'' |5 |117 |2014.–2021. |[[Cartoon Network]] (2014.–2016.) [[Boomerang]] [[Video na zahtjev|SVOD]] (2017.–2021.) Cartoon Network App (2021.) |- |''[[Tom and Jerry Special Shorts]]'' |1 |2 |2021. | rowspan="2" |[[HBO Max]] |- |''[[Tom and Jerry in New York]]'' |2 |13 |2021.–danas |- |''[[Tom and Jerry Time]]'' | colspan="2" |TBA |2022. |[[Cartoonito]] |} == Likovi == * Thomas "Tom" Cat je plavi mačak * Jerald "Jerry" Mouse je smeđi miš * Spike * Tyke * Mammy Two Shoes * Nibbles * Butch * Toodles Galore == Nagrade == [[Oscar za najbolji kratkometražni animirani film]] * 1944. - The Yankee Doodle Mouse * 1945. - Mouse Trouble * 1946. - Quiet Please! * 1947. - The Cat Concerto * 1949. - The Little Orphan * 1952. - The Two Mouseketeers * 1953. - Johann Mouse == Sinkronizacija na hrvatski jezik == *'''[[Gospođa Dvocipela]] (crnkinja domaćica)''': glas je posudila [[Branka Cvitković]]<ref name="u Zagrebu">[http://www.jutarnji.hr/gargamel--papa-strumpf--kremenko-i-vanda-zive-u-zagrebu/311683/ Jutarnji list] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110813200321/http://www.jutarnji.hr/gargamel--papa-strumpf--kremenko-i-vanda-zive-u-zagrebu/311683/ |date=13. kolovoza 2011. }} Sandra Bolanča: Gargamel, Papa Štrumpf, Kremenko i Vanda žive u Zagrebu, 10. listopada 2009.</ref> == Reference == {{refspisak}} == Vanjski linkovi == * [http://www.tomandjerryonline.com/ Tom and Jerry Online - An Unofficial Site] * [http://tomandjerrythemovie.warnerbros.com/ Tom and Jerry - The Movie] [[Kategorija:Animirani likovi]] [[Kategorija:Animirane filmske serije]] hb709p3tnpdnwc77477d5wfm4yxbul4 Tom i Jerry: Film 0 533278 3829792 2026-04-13T02:08:03Z WSPro 180246 Nova stranica: {{Budući film}} {{Infokutija film}} '''''Tom i Jerry: Film''''' ([[engleski|eng.]] ''Tom and Jerry: The Movie'') jest [[animirani film]] iz [[1992.]] godine animacijskoga studija [[Film Roman]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Richard Kind]], [[Dana Hill]], [[Anndi McAfee]], [[Tony Jay]], [[Henry Gibson]], [[Michael Bell]], [[Ed Gilbert]], [[David Lander|David L. Lander]], [[Rip Taylor]], [[Howard Morris]] i [[Charlotte Rae]]. Producent je P... 3829792 wikitext text/x-wiki {{Budući film}} {{Infokutija film}} '''''Tom i Jerry: Film''''' ([[engleski|eng.]] ''Tom and Jerry: The Movie'') jest [[animirani film]] iz [[1992.]] godine animacijskoga studija [[Film Roman]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Richard Kind]], [[Dana Hill]], [[Anndi McAfee]], [[Tony Jay]], [[Henry Gibson]], [[Michael Bell]], [[Ed Gilbert]], [[David Lander|David L. Lander]], [[Rip Taylor]], [[Howard Morris]] i [[Charlotte Rae]]. Producent je [[Phil Roman]], a film je distribuirao [[Miramax Films]]. == Glavne uloge == * [[Richard Kind]] * [[Dana Hill]] * [[Anndi McAfee]] * [[Tony Jay]] * [[Henry Gibson]] * [[Michael Bell]] * [[Ed Gilbert]] * [[David Lander|David L. Lander]] * [[Rip Taylor]] * [[Howard Morris]] * [[Charlotte Rae]] ==Povezani članci== * [[Tom i Jerry]] * [[Miramax]] == Vanjski linkovi == * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} [[Kategorija:Filmovi iz 1992.]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi na engleskom jeziku]] [[Kategorija:Filmovi Miramax Filmsa]] dqng7i7y2ee15rd2cka5sv0b1mxd115 3829793 3829792 2026-04-13T02:08:16Z WSPro 180246 3829793 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film}} '''''Tom i Jerry: Film''''' ([[engleski|eng.]] ''Tom and Jerry: The Movie'') jest [[animirani film]] iz [[1992.]] godine animacijskoga studija [[Film Roman]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Richard Kind]], [[Dana Hill]], [[Anndi McAfee]], [[Tony Jay]], [[Henry Gibson]], [[Michael Bell]], [[Ed Gilbert]], [[David Lander|David L. Lander]], [[Rip Taylor]], [[Howard Morris]] i [[Charlotte Rae]]. Producent je [[Phil Roman]], a film je distribuirao [[Miramax Films]]. == Glavne uloge == * [[Richard Kind]] * [[Dana Hill]] * [[Anndi McAfee]] * [[Tony Jay]] * [[Henry Gibson]] * [[Michael Bell]] * [[Ed Gilbert]] * [[David Lander|David L. Lander]] * [[Rip Taylor]] * [[Howard Morris]] * [[Charlotte Rae]] ==Povezani članci== * [[Tom i Jerry]] * [[Miramax]] == Vanjski linkovi == * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} [[Kategorija:Filmovi iz 1992.]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi na engleskom jeziku]] [[Kategorija:Filmovi Miramax Filmsa]] tven2tou3znqxji1efovwezra6k0xu7 Tom i Jerry: Čarobni kompas 0 533279 3829794 2026-04-13T02:17:49Z WSPro 180246 Nova stranica: {{Infokutija film}} '''''Tom i Jerry: Čarobni kompas''''' ([[Kineski jezik|kine.]] ''猫和老鼠：星盘奇缘'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2025.]] godine animacijskoga studija [[Warner Bros. Pictures]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Eric Bauza]], [[Ben Diskin]], [[Janice Kawaye]], [[A.J. Beckles]], [[Roger Craig Smith]], [[Travis Willingham]], [[Matthew Yang King]] i [[Vincent Tong]]. Producent je [[Daniela Mazzucato]] i J... 3829794 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film}} '''''Tom i Jerry: Čarobni kompas''''' ([[Kineski jezik|kine.]] ''猫和老鼠：星盘奇缘'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2025.]] godine animacijskoga studija [[Warner Bros. Pictures]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Eric Bauza]], [[Ben Diskin]], [[Janice Kawaye]], [[A.J. Beckles]], [[Roger Craig Smith]], [[Travis Willingham]], [[Matthew Yang King]] i [[Vincent Tong]]. Producent je [[Daniela Mazzucato]] i [[Jared Stern]], a film je distribuirao [[Wuzhou Film Distribution]]. == Glavne uloge == * [[Eric Bauza]] * [[Ben Diskin]] * [[Janice Kawaye]] * [[A.J. Beckles]] * [[Roger Craig Smith]] * [[Travis Willingham]] * [[Matthew Yang King]] * [[Vincent Tong]] ==Povezani članci== * [[Warner Bros. Pictures Animation]] * [[Warner Bros. Pictures]] * [[Warner Bros.]] * [[Wuzhou Film Distribution]] == Vanjski linkovi == * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} [[Kategorija:Filmovi iz 2025.]] [[Kategorija:Animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi na kineskom jeziku]] [[Kategorija:Filmovi Warner Bros. Pictures Animationa]] [[Kategorija:Filmovi Warner Bros. Animationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Warner Brosa]] [[Kategorija:Filmovi Warner Brosa]] qoit85tqikwiewscnecq55lk406rokg Stephen Hillenburg 0 533280 3829798 2026-04-13T03:40:02Z WSPro 180246 Nova stranica: {{Infokutija osoba | ime = Steven Spielberg | slika = Stephen Hillenburg by Carlos Cazurro.jpg | veličina_slike = | opis = Hillenburg, [[2011.]] | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1961|8|21}} | mjesto_rođenja = SAD | datum_smrti = | mjesto_smrti = | nacionalnost = | supružnici = | djeca = | druga_imena = | zanimanje = [[Film]]ski [[režiser]] | godine_aktivnosti = | poznat_po = | značajna_djela = | supružnik = | nagrade = | veb-sajt = | potpis = }... 3829798 wikitext text/x-wiki {{Infokutija osoba | ime = Steven Spielberg | slika = Stephen Hillenburg by Carlos Cazurro.jpg | veličina_slike = | opis = Hillenburg, [[2011.]] | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1961|8|21}} | mjesto_rođenja = SAD | datum_smrti = | mjesto_smrti = | nacionalnost = | supružnici = | djeca = | druga_imena = | zanimanje = [[Film]]ski [[režiser]] | godine_aktivnosti = | poznat_po = | značajna_djela = | supružnik = | nagrade = | veb-sajt = | potpis = }} '''Stephen McDannell Hillenburg''' (Lawton, Oklahoma, [[21. kolovoza]] [[1961.]] – San Marino, Kalifornija, [[26. studenoga]] [[2018.]]) bio je [[SAD|američki]] [[Morska biologija|morski biolog]], animator, [[pisac]], [[producent]], [[glumac]] i [[redatelj]]. Poznat je kao kreator dječje serije ''[[Spužva Bob Skockani]]''.<ref name="variety">{{cite web |url=https://variety.com/2018/tv/news/spongebob-squarepants-creator-dead-dies-stephen-hillenburg-1203037362/ |title=SpongeBob Squarepants’ Creator Stephen Hillenburg Dies at 57 |publisher=[[Variety]] |language=engleski |accessdate=2. prosinca 2018.}}</ref> Rođen je [[21. kolovoza]] [[1961.]] u [[Lawton, Oklahoma|Lawtonu]] u [[Oklahoma|Oklahomi]].<ref name="Abbey, p. 120">{{harvnb|Abbey|2004|p=120}}</ref><ref name="Lenburg, p. 140">{{harvnb|Lenburg|2006|p=140}}</ref><ref name="Current Biography">{{Cite journal |author=K.E.D. |title=Cover Biography for April 2003 |url=http://www.hwwilson.com/Currentbio/cover_bios/cover_bio_4_03.htm |journal=Current Biography |accessdate=2. prosinca 2018. |date=Travanj 2003. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110814094924/http://www.hwwilson.com/Currentbio/cover_bios/cover_bio_4_03.htm |archivedate=14. kolovoza 2011.}}</ref> Djetinjstvo je proveo u [[Anaheim]]u. Stekao je mnoga zanimanja prije nego što nije postao profesor [[Morska biologija|morske biologije]]. Tijekom [[1990-ih]] godina, počeo je se baviti animiranjem. Godine [[1996.]], počinje s radovima na seriji ''[[Spužva Bob Skockani]]'', koja je objavljena [[1. svibnja]] [[1999.]] godine. Preminuo je [[26. studenoga]] [[2018.]] u [[Kalifornija|kalifornijskom]] [[San Marino, Kalifornija|San Marinu]].<ref>[https://www.tportal.hr/showtime/clanak/u-57-godini-preminuo-tvorac-legendardnog-spuzva-boba-skockanog-20181127 U 57. godini preminuo tvorac legendardnog Spužva Boba Skockanog], tportal.hr, pristupljeno 2. prosinca 2018.</ref> == Karijera == === Početak rada === Hillenburg je diplomirao eksperimentalnu animaciju u Kaliforniji [[1992.]] godine, a vrlo brzo počeo je osvajati nagrade za svoj rad. Zaposlio se na [[Nickelodeon]]u, gdje je vodio, pisao i režirao seriju ''[[Rocko's Modern Life]]'', sredinom [[1990-ih]].<ref name="harvard">{{cite web |url=http://www.thecrimson.com/article/2004/11/19/sponge-creator-talks-bob-whats-the/?print=1 |title='Sponge' Creator Talks Bob |accessdate=2. prosinca 2018. |last=Moss |first=Alexandra B. |work=The Harvard Crimson |date=19. studenoga 2004. |deadurl=no |archiveurl=https://web.archive.org/web/20121007150523/http://www.thecrimson.com/article/2004/11/19/sponge-creator-talks-bob-whats-the/?print=1 |archivedate=7. listopada 2012.}}</ref> === ''Spužva Bob Skockani'' === [[Datoteka:SpongeBoy_Ahoy!_logo.png|thumb|desno|Izvorni logo serije ''"SpongeBoy Ahoy!"'']] {{glavni|Spužva Bob Skockani}} Zanimanje [[Morska biologija|morskog biologa]], mu je dalo ideju za seriju o morskim životinjama. Nakon što je završio sa serijom ''[[Rocko's Modern Life]]'', počeo je kreirati seriju s nazivom ''"SpongeBoy Ahoy!"'', s glavnim likom ''"SpongeBoyem"''.{{sfn|Banks|2004|page=31}}<ref name="Radio">{{cite video |people=Farhat, Basima (Interviewer) |date=5. prosinca 2006. |title=Tom Kenny: Voice of ''SpongeBob SquarePants''&nbsp;– Interview |url=http://www.thepeoplespeakradio.net/archives/mp3/tps-2006-12-05-kenny.mp3 |format=mp3 |medium=Radio production |publisher=The People Speak Radio |deadurl=yes |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110724101824/http://www.thepeoplespeakradio.net/archives/mp3/tps-2006-12-05-kenny.mp3 |archivedate=24. srpnja 2011. }} {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110724101824/http://www.thepeoplespeakradio.net/archives/mp3/tps-2006-12-05-kenny.mp3 |date=24. srpnja 2011. }} {{Citiranje weba |url=http://www.thepeoplespeakradio.net/archives/mp3/tps-2006-12-05-kenny.mp3 |title=Arhivirana kopija |access-date=2. prosinca 2018. |archive-date=24. srpnja 2011. |archive-url=https://web.archive.org/web/20110724101824/http://www.thepeoplespeakradio.net/archives/mp3/tps-2006-12-05-kenny.mp3 |url-status=dead }}</ref> Nakon što je saznao da su oba dva naziva već [[Copyright|zaštićene]] [[Brand|marke]], preimenovao je seriju u "[[Spužva Bob Skockani]]", s kojom je dostigao velike uspjehe. Krajem [[2001.]] godine, postala je najgledanija dječja TV-emisija.<ref name="peak of ratings">{{cite news |last=Moore |first=Frazier |title='SpongeBob' rises from sea to peak of ratings: Nickelodeon show top-rated among kids aged 2 to 11 |url=http://www.highbeam.com/doc/1P2-9876189.html |newspaper=Charleston Daily Mail |publisher=MediaNews Group |location=New York |date=21. listopada 2002. |deadurl=no |access-date=2. prosinca 2018. |archive-url=https://web.archive.org/web/20140610081521/http://www.highbeam.com/doc/1P2-9876189.html |archive-date=10. lipnja 2014.}}</ref> == Smrt == Prema časopisu [[Variety]]u, uzrok smrti bio je [[Amiotrofična lateralna skleroza|ALS]], za koji je Hillenburg otkrio da mu je dijagnosticiran u ožujku [[2017.]] godine.<ref name="variety"/> [[Nickelodeon]] je s porukom preko [[Twitter]]a, obavijestio javnost o njegovoj smrti.<ref>[https://twitter.com/Nickelodeon/status/1067471668363313152 Obavijest], twitter.com, pristupljeno 2. prosinca 2018.</ref> {{citat|Žao nam je što moramo podijeliti vijest da je preminuo Stephen Hillenburg, tvorac Spužva Boba Skockanog. Danas posvećujemo trenutak tišine u čast njegova života i djela.|[[Nickelodeon]]}} == Reference == {{refspisak}} ==Vanjski linkovi == {{Commonscat|Stephen Hillenburg}} {{Wikicitat|Stephen Hillenburg}} *{{imdb_name|id=0384864|name=Stephen Hillenburg}} {{Spužva Bob Skockani}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Hillenburg, Stephen}} [[Kategorija:Rođeni 1961.]] [[Kategorija:Američki režiseri]] [[Kategorija:Američki komičari]] [[Kategorija:Američki filmski glumci]] [[Kategorija:Američki televizijski glumci]] [[Kategorija:Dobitnici Emmyja]] [[Kategorija:Zlatni globus za najboljeg glumca – komedija ili mjuzikl]] 1uu9vdoi4rcxyphtmggmha6ylfh0fl8 Spužva Bob Skockani: Spužva u bijegu 0 533281 3829799 2026-04-13T03:49:02Z WSPro 180246 Nova stranica: {{Infokutija film | slika = The SpongeBob Movie- Sponge on the Run logo.png }} '''''Spužva Bob Skockani: Spužva u bijegu''''' ([[engleski|eng.]] ''The SpongeBob Movie: Sponge on the Run'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2020.]] godine animacijskoga studija [[Paramount Animation]] i [[Nickelodeon Movies]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Tom Kenny]], [[Awkwafina]], [[Matt Berry]], [[Clancy Brown]], [[Rodger Bumpass]], Sn... 3829799 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | slika = The SpongeBob Movie- Sponge on the Run logo.png }} '''''Spužva Bob Skockani: Spužva u bijegu''''' ([[engleski|eng.]] ''The SpongeBob Movie: Sponge on the Run'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2020.]] godine animacijskoga studija [[Paramount Animation]] i [[Nickelodeon Movies]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Tom Kenny]], [[Awkwafina]], [[Matt Berry]], [[Clancy Brown]], [[Rodger Bumpass]], [[Snoop Dogg]], [[Bill Fagerbakke]], [[Tiffany Haddish]], [[Carolyn Lawrence]], [[Mr. Lawrence]], [[Keanu Reeves]], [[Danny Trejo]] i [[Reggie Watts]]. Producent je [[Ryan Harris]], a film je distribuirao [[Paramount Pictures]]. == Glavne uloge == * [[Tom Kenny]] * [[Awkwafina]] * [[Matt Berry]] * [[Clancy Brown]] * [[Rodger Bumpass]] * [[Snoop Dogg]] * [[Bill Fagerbakke]] * [[Tiffany Haddish]] * [[Carolyn Lawrence]] * [[Mr. Lawrence]] * [[Keanu Reeves]] * [[Danny Trejo]] * [[Reggie Watts]] ==Povezani članci== * [[Nickelodeon Movies]] * [[Paramount Animation]] * [[Paramount Pictures]] == Vanjski linkovi == * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} {{Spužva Bob Skockani}} [[Kategorija:Filmovi iz 2020.]] [[Kategorija:Spužva Bob Skockani]] [[Kategorija:Filmovi o Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi Paramount Animationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Paramount Picturesa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Nickelodeona]] [[Kategorija:Filmovi Nickelodeon Moviesa]] [[Kategorija:Filmovi Paramount Picturesa]] 8tauu4pfmwbk8clp7tnqnlnhu736g58 3829852 3829799 2026-04-13T08:19:35Z Panasko 146730 3829852 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | slika = The SpongeBob Movie- Sponge on the Run logo.png }} '''''Spužva Bob Skockani: Spužva u bijegu''''' ({{Jez-en| The SpongeBob Movie: Sponge on the Run}}) jest [[animirani film]] iz 2020, animacijskoga studija [[Paramount Animation]] i [[Nickelodeon Movies]]. Glasove u originalnoj verziji posudili su [[Tom Kenny]], [[Awkwafina]], [[Matt Berry]], [[Clancy Brown]], [[Rodger Bumpass]], [[Snoop Dogg]], [[Bill Fagerbakke]], [[Tiffany Haddish]], [[Carolyn Lawrence]], [[Mr. Lawrence]], [[Keanu Reeves]], [[Danny Trejo]] i [[Reggie Watts]].<ref name="Sponge on the Run film">{{cite AV media|medium=Motion picture|people=Hill, Tim (Director)|date=14. 8. 2020|title=The SpongeBob Movie: Sponge on the Run|publisher=[[Paramount Pictures]]|language=English}}</ref> Producent je [[Ryan Harris]],<ref name="THR">{{cite web|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/paramount-plans-spice-girls-movie-as-part-newly-unveiled-animation-slate-1217519/|title='Spice Girls' Movie in the Works as Paramount Unveils Animation Slate (Exclusive)|first=Carolyn|last=Giardina|work=The Hollywood Reporter|date=12. 6. 2019|access-date=27. 6. 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20190612145051/https://www.hollywoodreporter.com/behind-screen/paramount-plans-spice-girls-movie-as-part-newly-unveiled-animation-slate-1217519|archive-date=12. 6. 2019|url-status=live}}</ref><ref name="Tribeca">{{cite web|url=https://www.indiewire.com/2020/03/tribeca-2020-feature-lineup-1202214949/|title=Tribeca 2020 Unveils Features Lineup: ''The Trip to Greece'', ''King of Staten Island'', ''Bad Education'', and ''Shirley''|date=3. 3. 2020|work=[[IndieWire]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20211210065937/https://www.indiewire.com/2020/03/tribeca-2020-feature-lineup-1202214949/|archive-date=10. 12. 2021|url-status=live|access-date=15. 6. 2020|author=Kate Erbland}}</ref> a film je distribuirao [[Paramount Pictures]]. == Glavne uloge == * [[Tom Kenny]] * [[Awkwafina]] * [[Matt Berry]] * [[Clancy Brown]] * [[Rodger Bumpass]] * [[Snoop Dogg]] * [[Bill Fagerbakke]] * [[Tiffany Haddish]] * [[Carolyn Lawrence]] * [[Mr. Lawrence]] * [[Keanu Reeves]] * [[Danny Trejo]] * [[Reggie Watts]] == Također pogledajte == * [[Nickelodeon Movies]] * [[Paramount Animation]] * [[Paramount Pictures]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} {{Spužva Bob Skockani}} [[Kategorija:Filmovi iz 2020.]] [[Kategorija:Spužva Bob Skockani]] [[Kategorija:Filmovi o Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi Paramount Animationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Paramount Picturesa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Nickelodeona]] [[Kategorija:Filmovi Nickelodeon Moviesa]] [[Kategorija:Filmovi Paramount Picturesa]] qlkije70hgm8wcxkjlrhz9718b5kd0c Spašavanje Bikini doline: Lunin film 0 533282 3829800 2026-04-13T03:58:49Z WSPro 180246 Nova stranica: {{Infokutija film}} '''''Spašavanje Bikini doline: Lunin film''''' ([[engleski|eng.]] ''Saving Bikini Bottom: The Sandy Cheeks Movie'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2024.]] godine animacijskoga studija [[Nickelodeon Movies]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Carolyn Lawrence]], [[Tom Kenny]], [[Clancy Brown]], [Bill Fagerbakke]], [[Mr. Lawrence]], [[Rodger Bumpass]], [[Johnny Knoxville]], [[Craig Robinson]], [[Grey DeLisle]], Ilia... 3829800 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film}} '''''Spašavanje Bikini doline: Lunin film''''' ([[engleski|eng.]] ''Saving Bikini Bottom: The Sandy Cheeks Movie'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2024.]] godine animacijskoga studija [[Nickelodeon Movies]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Carolyn Lawrence]], [[Tom Kenny]], [[Clancy Brown]], [Bill Fagerbakke]], [[Mr. Lawrence]], [[Rodger Bumpass]], [[Johnny Knoxville]], [[Craig Robinson]], [[Grey DeLisle]], [[Ilia Isorelýs Paulino]], [[Matty Cardarople]] i [[Wanda Sykes]]. Producent je [[Robert Engleman]], a film je distribuirao [[Netflix]]. == Glavne uloge == * [[Carolyn Lawrence]] * [[Tom Kenny]] * [[Clancy Brown]] * [[Bill Fagerbakke]] * [[Mr. Lawrence]] * [[Rodger Bumpass]] * [[Johnny Knoxville]] * [[Craig Robinson]] * [[Grey DeLisle]] * [[Ilia Isorelýs Paulino]] * [[Matty Cardarople]] * [[Wanda Sykes]] ==Povezani članci== * [[Nickelodeon Movies]] * [[Netflix]] == Vanjski linkovi == * {{Netflix title}} * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} {{Spužva Bob Skockani}} [[Kategorija:Filmovi iz 2024.]] [[Kategorija:Spužva Bob Skockani]] [[Kategorija:Filmovi o Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi Netflix Animationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Nickelodeona]] [[Kategorija:Filmovi Nickelodeon Moviesa]] [[Kategorija:Filmovi Netflixa]] kejf3swuvvzy3ah7z9701e6pmjg1x0h 3829801 3829800 2026-04-13T03:59:05Z WSPro 180246 3829801 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film}} '''''Spašavanje Bikini doline: Lunin film''''' ([[engleski|eng.]] ''Saving Bikini Bottom: The Sandy Cheeks Movie'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2024.]] godine animacijskoga studija [[Nickelodeon Movies]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Carolyn Lawrence]], [[Tom Kenny]], [[Clancy Brown]], [[Bill Fagerbakke]], [[Mr. Lawrence]], [[Rodger Bumpass]], [[Johnny Knoxville]], [[Craig Robinson]], [[Grey DeLisle]], [[Ilia Isorelýs Paulino]], [[Matty Cardarople]] i [[Wanda Sykes]]. Producent je [[Robert Engleman]], a film je distribuirao [[Netflix]]. == Glavne uloge == * [[Carolyn Lawrence]] * [[Tom Kenny]] * [[Clancy Brown]] * [[Bill Fagerbakke]] * [[Mr. Lawrence]] * [[Rodger Bumpass]] * [[Johnny Knoxville]] * [[Craig Robinson]] * [[Grey DeLisle]] * [[Ilia Isorelýs Paulino]] * [[Matty Cardarople]] * [[Wanda Sykes]] ==Povezani članci== * [[Nickelodeon Movies]] * [[Netflix]] == Vanjski linkovi == * {{Netflix title}} * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} {{Spužva Bob Skockani}} [[Kategorija:Filmovi iz 2024.]] [[Kategorija:Spužva Bob Skockani]] [[Kategorija:Filmovi o Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi Netflix Animationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Nickelodeona]] [[Kategorija:Filmovi Nickelodeon Moviesa]] [[Kategorija:Filmovi Netflixa]] hy5m0t5z81ajq3qapovorukvkrd8hl8 3829820 3829801 2026-04-13T06:46:01Z Panasko 146730 3829820 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film}} '''''Spašavanje Bikini doline: Lunin film''''' ({{Jez-en|Saving Bikini Bottom: The Sandy Cheeks Movie}}) jest [[Sjedinjene Američke Države|američki]] avanturistički humoristički film iz 2024. zasnovan na [[Crtani film|animiranoj]] televizijskoj seriji [[Spužva Bob Skockani]] iz 2024. animacijskoga studija [[Nickelodeon Movies]] koju je kreirao [[Stephen Hillenburg]]. Režirala ga je [[Liza Johnson]], a scenarij su napisali [[Tom Stern]] i Kaz, na osnovu Kazove priče. Kombinujući [[Računarski stvorene slike|CGI animaciju]] sa igranim filmovima. Glasove u originalnoj verziji posudili su [[Carolyn Lawrence]], [[Tom Kenny]], [[Clancy Brown]], [[Bill Fagerbakke]], [[Mr. Lawrence]], [[Rodger Bumpass]], [[Johnny Knoxville]], [[Craig Robinson]], [[Grey DeLisle]], [[Ilia Isorelýs Paulino]], [[Matty Cardarople]] i [[Wanda Sykes]].<ref name="Meta">{{Cite web|url=https://www.metacritic.com/movie/saving-bikini-bottom-the-sandy-cheeks-movie/credits/|title=Saving Bikini Bottom: The Sandy Cheeks Movie/Cast and Crew|website=[[Metacritic]]|publisher=[[Fandom, Inc.]]|access-date=22. 10. 2024}}</ref> Producent je [[Robert Engleman]], a film je distribuirao [[Netflix]].<ref>{{Cite web|url=https://www.mediaplaynews.com/its-a-spongebob-squarepants-vision-at-viacomcbs/|title=It's a 'SpongeBob SquarePants' World at ViacomCBS|last=Gruenwedel|first=Erik|date=5. 3. 2020|website=Media Play News|language=en-US|archive-url=https://web.archive.org/web/20200807104935/https://www.mediaplaynews.com/its-a-spongebob-squarepants-vision-at-viacomcbs/|archive-date=7. 8. 2020|url-status=live|access-date=29. 4. 2023}}</ref> Radnja prati Sandyja i Spužva Boba dok se upuštaju u Sandyjevu rodnu državu Teksas kako bi spasili Bikini Bottom od zlog direktora. To je prvi nastavak u seriji filmova o Spužva Bobu za Netflix, nakon čega slijedi [[Plankton: Film]] iz 2025. == Glavne uloge == * [[Carolyn Lawrence]] * [[Tom Kenny]] * [[Clancy Brown]] * [[Bill Fagerbakke]] * [[Mr. Lawrence]] * [[Rodger Bumpass]] * [[Johnny Knoxville]] * [[Craig Robinson]] * [[Grey DeLisle]] * [[Ilia Isorelýs Paulino]] * [[Matty Cardarople]] * [[Wanda Sykes]] == Također pogledajte == * [[Nickelodeon Movies]] * [[Netflix]] == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * {{Netflix title}} * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} * {{Spužva Bob Skockani}} [[Kategorija:Filmovi iz 2024.]] [[Kategorija:Spužva Bob Skockani]] [[Kategorija:Filmovi o Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi Netflix Animationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Nickelodeona]] [[Kategorija:Filmovi Nickelodeon Moviesa]] [[Kategorija:Filmovi Netflixa]] l7vud1c7h73d80uumehk55azqk160d9 Plankton: Film 0 533283 3829802 2026-04-13T04:03:22Z WSPro 180246 Nova stranica: {{Infokutija film}} '''''Plankton: Film''''' ([[engleski|eng.]] ''Plankton: The Movie'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2025.]] godine animacijskoga studija [[Nickelodeon Movies]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Mr. Lawrence]], [[Jill Talley]], [[Tom Kenny]], [[Bill Fagerbakke]], [[Clancy Brown]], [[Rodger Bumpass]], [[Carolyn Lawrence]], [[Lori Alan]] i [[Mary Jo Catlett]]. A film je distribuirao [[Netflix]]. == Glavne uloge == * ... 3829802 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film}} '''''Plankton: Film''''' ([[engleski|eng.]] ''Plankton: The Movie'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2025.]] godine animacijskoga studija [[Nickelodeon Movies]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Mr. Lawrence]], [[Jill Talley]], [[Tom Kenny]], [[Bill Fagerbakke]], [[Clancy Brown]], [[Rodger Bumpass]], [[Carolyn Lawrence]], [[Lori Alan]] i [[Mary Jo Catlett]]. A film je distribuirao [[Netflix]]. == Glavne uloge == * [[Mr. Lawrence]] * [[Jill Talley]] * [[Tom Kenny]] * [[Bill Fagerbakke]] * [[Clancy Brown]] * [[Rodger Bumpass]] * [[Carolyn Lawrence]] * [[Lori Alan]] * [[Mary Jo Catlett]] ==Povezani članci== * [[Nickelodeon Movies]] * [[Netflix]] == Vanjski linkovi == * {{Netflix title}} * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} {{Spužva Bob Skockani}} [[Kategorija:Filmovi iz 2025.]] [[Kategorija:Spužva Bob Skockani]] [[Kategorija:Filmovi o Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi Netflix Animationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Nickelodeona]] [[Kategorija:Filmovi Nickelodeon Moviesa]] [[Kategorija:Filmovi Netflixa]] czfj1vbv3anxlyssq8vmeipr3w2bnsq Spužva Bob Film: Potraga za Skockanim 0 533284 3829803 2026-04-13T04:08:36Z WSPro 180246 Nova stranica: {{Infokutija film}} '''''Spužva Bob Film: Potraga za Skockanim''''' ([[engleski|eng.]] ''The SpongeBob Movie: Search for SquarePants'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2025.]] godine animacijskoga studija [[Paramount Animation]] i [[Nickelodeon Movies]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Tom Kenny]], [[Clancy Brown]], [[Rodger Bumpass]], [[Bill Fagerbakke]], [[Carolyn Lawrence]], [[Mr. Lawrence]], [[George Lopez]], Isis "Ice Spice" Gas... 3829803 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film}} '''''Spužva Bob Film: Potraga za Skockanim''''' ([[engleski|eng.]] ''The SpongeBob Movie: Search for SquarePants'') jest računalno-[[animirani film]] iz [[2025.]] godine animacijskoga studija [[Paramount Animation]] i [[Nickelodeon Movies]]. a glasove u originalnoj verziji posudili su između ostalih i [[Tom Kenny]], [[Clancy Brown]], [[Rodger Bumpass]], [[Bill Fagerbakke]], [[Carolyn Lawrence]], [[Mr. Lawrence]], [[George Lopez]], [[Isis "Ice Spice" Gaston]], [[Arturo Castro]], [[Sherry Cola]], [[Regina Hall]] i [[Mark Hamill]]. Producent je [[Lisa Stewart]], [[Pam Brady]] i [[Aaron Dem]], a film je distribuirao [[Paramount Pictures]]. == Glavne uloge == * [[Tom Kenny]] * [[Clancy Brown]] * [[Rodger Bumpass]] * [[Bill Fagerbakke]] * [[Carolyn Lawrence]] * [[Mr. Lawrence]] * [[George Lopez]] * [[Isis "Ice Spice" Gaston]] * [[Arturo Castro]] * [[Sherry Cola]] * [[Regina Hall]] * [[Mark Hamill]] ==Povezani članci== * [[Nickelodeon Movies]] * [[Paramount Animation]] * [[Paramount Pictures]] == Vanjski linkovi == * {{IMDb title}} * {{Mojo title}} * {{Rotten Tomatoes}} {{Spužva Bob Skockani}} [[Kategorija:Filmovi iz 2025.]] [[Kategorija:Spužva Bob Skockani]] [[Kategorija:Filmovi o Spužvi Bobu Skockanom]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Američki animirani filmovi]] [[Kategorija:Animirani filmovi]] [[Kategorija:Filmovi Paramount Animationa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Paramount Picturesa]] [[Kategorija:Animirani filmovi Nickelodeona]] [[Kategorija:Filmovi Nickelodeon Moviesa]] [[Kategorija:Filmovi Paramount Picturesa]] q4dfz9t27h390s2erjaxionb2ajmhex Spužva Bob Skockani (serijal filmova) 0 533285 3829804 2026-04-13T04:32:19Z WSPro 180246 Nova stranica: [[Datoteka:The-spongebob-squarepants-movie-logo.png|mini|desno|Službeni logotip franšize]] '''Spužva Bob Skockani''' ({{Jez-en|SpongeBob SquarePants}}) američki je [[animacija]] [[film]]ova koju je kreirao [[Stephen Hillenburg]]i koja je u vlasništvu [[Paramount Pictures]]a. == Filmovi == * ''[[Spužva Bob Skockani: film]]'' (2004) * ''[[Spužva Bob Skockani: Spužva na suhom]]'' (2015) * ''[[Spužva Bob Skockani: Spužva u bijegu]]'' (2020) * ''Spašavanje Bikini dol... 3829804 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:The-spongebob-squarepants-movie-logo.png|mini|desno|Službeni logotip franšize]] '''Spužva Bob Skockani''' ({{Jez-en|SpongeBob SquarePants}}) američki je [[animacija]] [[film]]ova koju je kreirao [[Stephen Hillenburg]]i koja je u vlasništvu [[Paramount Pictures]]a. == Filmovi == * ''[[Spužva Bob Skockani: film]]'' (2004) * ''[[Spužva Bob Skockani: Spužva na suhom]]'' (2015) * ''[[Spužva Bob Skockani: Spužva u bijegu]]'' (2020) * ''[[Spašavanje Bikini doline: Lunin film]]'' (2024) * ''[[Plankton: Film]]'' (2025) * ''[[Spužva Bob Film: Potraga za Skockanim]]'' (2025) == Vanjski linkovi == * [https://www.spongebobmovie.com Zvanični sajt] [[Kategorija:Filmovi o Spužvi Bobu Skockanom| ]] [[Kategorija:Animirani filmovi]] [[Kategorija:Animirane filmske serije]] [[Kategorija:Filmovi na engleskom jeziku]] [[Kategorija:Franšize Nickelodeona]] [[Kategorija:Franšize Paramount Picturesa]] sdug1pf0sp43qa22np45owdstwzh5pd 3829814 3829804 2026-04-13T06:31:49Z Panasko 146730 3829814 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:The-spongebob-squarepants-movie-logo.png|mini|desno|Službeni logotip franšize]] '''Spužva Bob Skockani''' ({{Jez-en|SpongeBob SquarePants}}) američka je serija [[animacija|animiranih]] [[film]]ova koju je kreirao [[Stephen Hillenburg]]i, u vlasništvu [[Paramount Pictures]]a. Filmove je producirala kompanija ''[[Nickelodeon Movies]]'', a distribuirala ''[[Paramount Pictures]]''. U filmovima glume redovni televizijski glasovi [[Tom Kenny]], [[Bill Fagerbakke]], [[Rodger Bumpass]], [[Clancy Brown]], [[Mr. Lawrence]], [[Jill Talley]], [[Carolyn Lawrence]], [[Mary Jo Catlett]] i [[Lori Alan]]. Planovi za film zasnovan na seriji započeli su 2001. kada je ''Paramount Pictures'' počeo kontaktirati kreatora serije Stephena Hillenburga za film za kina. On je u početku odbio njihove ponude, ali je počeo razvijati film 2002. nakon završetka treće sezone serije. Hillenburg je režirao film pod nazivom "[[Spužva Bob Skockani: film|Spužva Bob Skockani film]]", koji je u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]] prikazan u kinima 19. novembra 2004, uz kritički i komercijalni uspjeh, a prvobitno je planirano da bude finale serije prije produkcije dodatnih epizoda. Film "[[Spužva Bob Skockani: Spužva na suhom|Spužva na suhom]]", u režiji Paula Tibbitta, snimljen je 2015. godine. Treći film, "[[Spužva Bob Skockani: Spužva u bijegu|Spužva u bijegu]]", režirao je [[Tim Hill]], a objavljen je 2020.<ref>{{cite web|url=https://www.cartoonbrew.com/feature-film/the-spongebob-movie-its-a-wonderful-sponge-will-be-an-origin-story-165568.html|title=''The SpongeBob Movie: It's a Wonderful Sponge'' Will Be An Origin Story|date=October 23, 2018|work=[[Cartoon Brew]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20181031015013/https://www.cartoonbrew.com/feature-film/the-spongebob-movie-its-a-wonderful-sponge-will-be-an-origin-story-165568.html|archive-date=October 31, 2018|url-status=live|access-date=October 23, 2018|author=[[Amid Amidi]]}}</ref> Od februara 2022, najavljeno je da su još četiri filma u razvoju, uključujući četvrti film za kina pod nazivom "[[Spužva Bob Film: Potraga za Skockanim|Spužva Bob]] [[Spužva Bob Film: Potraga za Skockanim|film: Potraga za Skockanim]]", koji je objavljen u decembru 2025,<ref name="Film 4 + spinoff films2">{{cite web|url=https://deadline.com/2022/02/spongebob-squarepants-paramount-plus-movies-theatrical-1234933589/|title=''SpongeBob'' Universe Expands With Three Paramount+ Spinoff Movies, New Theatrical Film|first=Anthony|date=February 15, 2022|work=[[Deadline Hollywood]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20220217061824/https://deadline.com/2022/02/spongebob-squarepants-paramount-plus-movies-theatrical-1234933589/|archive-date=February 17, 2022|url-status=live|access-date=February 15, 2022|author=D'Alessandro}}</ref> i tri spin-off filma koja su u razvoju za streaming na [[Netflix|Netflixu]] i [[Paramount+]]. == Filmovi == * ''[[Spužva Bob Skockani: film]]'' (2004) * ''[[Spužva Bob Skockani: Spužva na suhom]]'' (2015) * ''[[Spužva Bob Skockani: Spužva u bijegu]]'' (2020) * ''[[Spašavanje Bikini doline: Lunin film]]'' (2024) * ''[[Plankton: Film]]'' (2025) * ''[[Spužva Bob Film: Potraga za Skockanim]]'' (2025) == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == * [https://www.spongebobmovie.com Zvanični sajt] [[Kategorija:Filmovi o Spužvi Bobu Skockanom| ]] [[Kategorija:Animirani filmovi]] [[Kategorija:Animirane filmske serije]] [[Kategorija:Filmovi na engleskom jeziku]] [[Kategorija:Franšize Nickelodeona]] [[Kategorija:Franšize Paramount Picturesa]] 1uuaswtgz9jebw04isv6yvj5b3nhcbh Mađarski parlamentarni izbori 2026. 0 533286 3829824 2026-04-13T06:56:50Z Srđan 73336 Srđan premjestio je stranicu [[Mađarski parlamentarni izbori 2026.]] na [[Parlamentarni izbori u Mađarskoj 2026.]] 3829824 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Parlamentarni izbori u Mađarskoj 2026.]] 9tqzmf0soyom4uqgm0n5wy2iqoqk0vo Sandžak (1943-1945) 0 533287 3829837 2026-04-13T07:44:46Z Srđan 73336 Preusmjereno na [[Sandžak (1943–1945)]] 3829837 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Sandžak (1943–1945)]] rqqmezjn80zode3frxwf0ogahtvu4jb Federalna Srbija 0 533288 3829845 2026-04-13T08:03:05Z Z1KA 87045 Preusmjereno na [[Socijalistička Republika Srbija]] 3829845 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Socijalistička Republika Srbija]] hv8d9j8a5s6293jj3r8gk1bu6jt56bw Šablon:Podaci o zastavi Sandžak 10 533289 3829846 2026-04-13T08:05:38Z Z1KA 87045 Nova stranica: {{ {{{1<noinclude>|Podaci o zastavi</noinclude>}}} | alias = Sandžak | alias1 = {{{alias1|}}} | alias genitiv = Sandžaka | zastava alias = Bosniak National Flag in Sandzak.svg | veličina = {{{veličina|}}} | ime = {{{ime|}}} | link = {{{link|}}} | link1 = {{{link1|}}} | varijanta = {{{varijanta|}}} <noinclude> | related1 = Bosna i Hercegovina | related2... 3829846 wikitext text/x-wiki {{ {{{1<noinclude>|Podaci o zastavi</noinclude>}}} | alias = Sandžak | alias1 = {{{alias1|}}} | alias genitiv = Sandžaka | zastava alias = Bosniak National Flag in Sandzak.svg | veličina = {{{veličina|}}} | ime = {{{ime|}}} | link = {{{link|}}} | link1 = {{{link1|}}} | varijanta = {{{varijanta|}}} <noinclude> | related1 = Bosna i Hercegovina | related2 = Srbija | related3 = Crna Gora </noinclude> }} hqgmud41vpbp8tz83g5o3r507ojx5vt 3829847 3829846 2026-04-13T08:05:58Z Z1KA 87045 3829847 wikitext text/x-wiki {{ {{{1<noinclude>|Podaci o zastavi</noinclude>}}} | alias = Sandžak | alias1 = {{{alias1|}}} | alias genitiv = Sandžaka | zastava alias = Bosniak National Flag in Sandzak.svg | veličina = {{{veličina|}}} | ime = {{{ime|}}} | link = {{{link|}}} | link1 = {{{link1|}}} | varijanta = {{{varijanta|}}} <noinclude> | related1 = Bosna i Hercegovina | related2 = Republika Bosna i Hercegovina | related2 = Srbija | related3 = Crna Gora </noinclude> }} 53bxi6w0ulycpne3w5kpezeuuxenyby Tanja Divnić 0 533291 3829858 2026-04-13T09:03:05Z Panasko 146730 Nova stranica: {{Infokutija osoba | ime = Tanja Divnić | slika = | alt_slike = | opis = | ime_pri_rođenju = | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1976|1|8}} | mjesto_rođenja = [[Beograd]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavija]] | datum_smrti = | mjesto_smrti = | nacionalnost = | druga_imena = | zanimanje = [[Glumac|glumica]] | godine_aktivnosti = | pozn... 3829858 wikitext text/x-wiki {{Infokutija osoba | ime = Tanja Divnić | slika = | alt_slike = | opis = | ime_pri_rođenju = | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1976|1|8}} | mjesto_rođenja = [[Beograd]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavija]] | datum_smrti = | mjesto_smrti = | nacionalnost = | druga_imena = | zanimanje = [[Glumac|glumica]] | godine_aktivnosti = | poznat_po = | značajna_djela = | supružnik = }} '''Tanja Divnić''' ([[Beograd]], 8. januar 1976) jest [[srbija]]nska pozorišna, televizijska, filmska [[Glumac|glumica]]. Ostvarila je uloge u nekoliko televizijskih serija [[Siniša Pavić|Siniše Pavića]] i učestvovala u realizaciji velikog broja radio-drama. Pojavila se u kratkometražnom projektu ''Yin'',<ref>{{cite news|url=https://mondo.rs/Zabava/Film/a58754/Yin-Nemanje-Valjarevica-u-Kanu.html|title="Yin" Nemanje Valjarevića u Kanu|work=[[Новинска агенција Бета]]|publisher=mondo.rs|date=4. 5. 2007|accessdate=29. 11. 2023}}</ref> kao i u [[Srpski film (film)|Srpskom filmu]].<ref>{{cite news|url=https://www.dreadcentral.com/news/386031/trailer-for-a-serbian-documentary-explores-the-most-infamous-horror-movie-ever-made/|title=Trailer: New A Serbian Documentary Explores the Most Infamous Horror Movie Ever Made|last=Millican|first=Josh|publisher=[[w:en:Dread Central|Dread Central]]|date=28. 3. 2021|accessdate=29. 11. 2023|language=en}}</ref> === Filmografija === {| class="wikitable" !Godina !Naziv !Uloga |- |1996. |''[[Srećni ljudi: Novogodišnji specijal]]'' <small>(TV film)</small> |Marina Popac |- |1998-1999. |''[[Porodično blago]]'' <small>(serija)</small> |Sestra Violeta |- |2004-2006. |''[[Stižu dolari]]'' <small>(serija)</small> |Ceca, Gvozdenova sekretarica / medicinska sestra |- |2006. |''[[Rekonvalescenti]]'' <small>(TV film)</small> | |- |2007. |''[[YIN (film)|Yin]]'' <small>(kratki film)</small> | |- |2006-2011. |''[[Bela lađa]]'' <small>(serija)</small> |Gavrilova sekretarica |- |2010. |''[[Srpski film (film)|Srpski film]]'' |Vaspitačica |- |2023. |''[[Heroj ulice]]'' |Ivana |} === Sinhronizacija === {| class="wikitable" !Godina !Naziv !Reference |- |1997. |''Pitoa'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/2413421/radio-igra.html|title=Radio igra|date=10. 8. 2016|work=Radio Beograd 2|publisher=Radio-televizija Srbije|accessdate=29. 11. 2023|author=Dramski program}}</ref> |- |1999. |''Pre toga'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/3985109/mala-scena.html|title=Мала сцена|date=15. 6. 2020|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="3" |2001. |''Žena u belom'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5253254/vilki-kolins-zena-u-belom.html|title=Вилки Колинс: Жена у белом|date=15. 8. 2023|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Tajna rudničkog potoka'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4555363/kerolin-kin-tajna-rudnickog-potoka.html|title=Керолин Кин: Тајна рудничког потока|date=19. 10. 2021|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Adrijen Mol beži od kuće'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/4903109/.html|title=Сју Таунсенд: Адријен Мол бежи од куће|date=1. 8. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="2" |2002. |''Dobri pastir – Edit Štajn'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5020371/ana-boskovic-dobri-pastir--edit-stajn.html|title=Ана Бошковић: Добри пастир – Едит Штајн|date=18. 11. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Aelita'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5204603/-aleksej-tolstoj-aelita.html|title=Алексеј Толстој: Аелита|date=6. 6. 2023|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="4" |2003. |''Silvija Plat'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4701446/rene-popovic-silvija-plat.html|title=Рене Поповић: Силвија Плат|date=14. 2. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Fransoa Vijon – balada o pesniku'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4383463/olivera-pantovic-fransoa-vijon--balada-o-pesniku.html|title=Оливера Пантовић: Франсоа Вијон – балада о песнику|date=28. 5. 2022|work=[[Радио Београд 2]]|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Utopljene duše'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4301690/milica-konstantinovic-vladislav-petkovic-dis---utopljene-duse.html|title=Милица Константиновић: Владислав Петковић Дис - Утопљене душе|date=26. 3. 2021|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Presuda'' |<ref>{{cite web|url=https://www.xxzmagazin.com/franc-kafka-presuda|title=Franc Kafka: Presuda|date=10. 7. 2021|publisher=XXZ magazin|archive-url=https://web.archive.org/web/20231130110833/https://www.xxzmagazin.com/franc-kafka-presuda|archive-date=30. 11. 2023|url-status=|accessdate=29. 11. 2023}}</ref> |- |2004. |''Veza'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4758419/milica-konstantinovic-veza.html|title=Милица Константиновић: Веза|date=30. 3. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="5" |2005. |''Dame ne vole da čekaju'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4833723/piter-cini-dame-ne-vole-da-cekaju.html|title=Питер Чини: Даме не воле да чекају|date=31. 5. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Švabica'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/27/radio-beograd-1/4830005/laza-lazarevic-svabica-.html|title=Лаза Лазаревић: Швабица|date=29. 5. 2022|work=[[Радио Београд 1]]|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023}}</ref> |- |''Ludi Branko'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4208843/milovan-vitezovic-ludi-branko.html|title=Милован Витезовић: Луди Бранко|date=8. 1. 2021|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Grofica Valoa'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4502272/ljubisa-vicanovic-grofica-valoa.html|title=Љубиша Вићановић: Грофица Валоа|date=6. 9. 2021|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Ejnerova priča'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/4929539/.html|title=Лине Кнутзон: Ејнерова прича|date=22. 8. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="3" |2006. |''Mrtva a živa'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5009043/kristina-djukovic-mrtva-a-ziva.html|title=Кристина Ђуковић: Мртва а жива|date=8. 11. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Oproštajna večera'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/2420629/radio-igra.html|title=Радио игра|date=17. 8. 2016|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Dampir – majka priroda'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5025997/vladimir-cosic-dampir--majka-priroda.html|title=Владимир Ћосић: Дампир – мајка природа|date=22. 11. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="3" |2007. |''Ostrvo glasova'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4823597/.html|title=Р. Л. Стивенсон: Острво гласова|date=24. 5. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Bogorodica i druga viđenja'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4208837/goran-petrovic-bogorodica-i-druga-vidjenja.html|title=Горан Петровић: Богородица и друга виђења|date=7. 1. 2021|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Dragutin Ilić'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/4942084/.html|title=Срђан Вучинић: Драгутин Илић|date=9. 9. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |2008. |''Telefomanija'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/page/radio/ci/story/28/radio-beograd-2/4293231/milutin-petrovic-i-vladimir-djuric-telefomanija.html|title=Милутин Петровић и Владимир Ђурић: Телефоманија|date=15. 3. 2021|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |2009. |''Pesnikinja i Nečastivi'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/4349933/marina-milivojevic-madjarev-pesnikinja-i-necastivi.html|title=Марина Миливојевић Мађарев: Песникиња и Нечастиви|date=27. 4. 2021|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |2011. |''Nezajaž'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/4904189/srdjan-vucinic-nezajaz-.html|title=Срђан Вучинић: Незајаж|date=2. 8. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="3" |2012. |''Senka naše želje'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-1/1064698/darko-tusevljakovic-senka-nase-zelje.html|title=Дарко Тушевљаковић: Сенка наше жеље|date=18. 3. 2012|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023}}</ref> |- |''Kroz pustinju i prašinu'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5189087/srdjan-v-tesin-kroz-pustinju-i-prasinu.html|title=Срђан В. Тешин: Кроз пустињу и прашину|date=10. 5. 2023|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''2012'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5068711/vladimir-simic-2012.html|title=Владимир Симић: 2012|date=27. 12. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="2" |2013. |''Međedović'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5304492/sasa-radojevic-medjedovic.html|title=Саша Радојевић: Међедовић|date=8. 11. 2023|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Žiće, gigantsko i sladostrasno ‒ Jedna fantazija o Njegošu'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5035826/vesna-peric-zice-gigantsko-i-sladostrasno--jedna-fantazija-o-njegosu.html|title=Весна Перић: Жиће, гигантско и сладострасно ‒ Једна фантазија о Његошу|date=2. 12. 2022|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="2" |2016. |''Petuhov'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/2236647/radio-igra-arkadij-timofejevic-avercenko---petuhov-premijera.html|title=Радио игра: Аркадиј Тимофејевич Аверченко - Петухов (премијера)|date=9. 3. 2016|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Simpatija i antipatija'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/2451384/radio-igra.html|title=Радио игра|date=14. 9. 2016|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023}}</ref> |- |2017. |''Slepilo'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/4503279/.html|title=Периша Армуш Бели: Слепило|date=8. 9. 2021|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="3" |2018. |''Frka oko brka'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-1/3007898/.html|title=Драмски програм за децу - Дејан Алексић: Фрка око брка, премијера|date=21. 1. 2018|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=7. 12. 2023}}</ref> |- |''Legenda o usnuloj dolini'' |<ref>{{cite news|url=https://www.art-anima.com/premijera-radio-drame-legenda-o-usnuloj-dolini-na-rb2/|title=Premijera radio drame ”Legenda o usnuloj dolini” na RB2|publisher=art-anima.com|date=13. 3. 2018|accessdate=29. 11. 2023}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/3069719/radio-igra.html|title=Радио игра|date=14. 3. 2018|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Odužen dug'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-1/3354011/radioteka---isidora-sekulic-oduzen-dug-premijera.html|title=Радиотека - Исидора Секулић: Одужен дуг, премијера|date=16. 12. 2018|work=Радио Београд 1|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023}}</ref> |- | rowspan="2" |2019. |''Vineta'' |<ref>{{cite news|url=https://www.art-anima.com/vineta-jura-sojfer/|title=Antiutopijska radio-drama ‘’Vineta’’ Jure Sojfera na RB2|publisher=art-anima.com|date=8. 1. 2019|accessdate=29. 11. 2023}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/3381011/radio-igra.html|title=Радио игра|date=9. 1. 2019|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Pi-ar'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-3/3499812/.html|title=Александар Илић: Пи-ар|date=27. 4. 2019|work=Драма Трећег програма|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023}}</ref> |- | rowspan="4" |2020. |''Ruminacije o predstojećoj katastrofi'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-3/3930637/filip-grbic-ruminacije-o-predstojecoj-katastrofi-premijera.html|title=Филип Грбић: Руминације о предстојећој катастрофи (премијера)|date=25. 4. 2020|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023}}</ref><ref>{{cite web|url=https://rthn.co.me/na-26-hapsu-dvije-produkcije-radio-beograda/|title=На 26. ХАПСУ двије продукције Радио Београда|date=21. 4. 2021|website=rthn.co.me|accessdate=29. 11. 2023}}</ref> |- |''Goli glasovi'' |<ref>{{cite news|url=https://www.art-anima.com/radio-drama-prema-prici-goli-glasovi-adrijana-sarajlije/|title=Radio drama prema priči GOLI GLASOVI Adrijana Sarajlije|publisher=art-anima.com|date=6. 12. 2020|accessdate=29. 11. 2023}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/4166889/adrijan-sarajlija-goli-glasovi-premijera.html|title=Адријан Сарајлија: Гoли гласови (премијера)|date=8. 12. 2020|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Klupa za sve'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/3811342/perisa-armus-beli---klupa-za-sve-premijera.html|title=Периша Армуш Бели - Клупа за све (премијера)|date=20. 1. 2020|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Porodica vukodlaka'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/3837155/aleksej-k-tolstoj-porodica-vukodlaka-premijera.html|title=Алексеј К. Толстој: Породица вукодлака (премијера)|date=11. 2. 2020|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- | rowspan="2" |2022. |''Ubodna testera'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5105274/jasmina-njaradi-ubodna-testera-premijera.html|title=Јасмина Њаради: Убодна тестера (Премијера)|date=2. 2. 2023|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Herakle'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-1/4954525/euripid-herakle.html|title=Еурипид: Херакле|date=18. 9. 2022|work=Радио Београд 1|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023}}</ref> |- | rowspan="3" |2023. |''Dunđeri'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5207144/mladen-milosavljevic-dundjeri-premijera.html|title=Младен Милосављевић: Дунђери (премијера)|date=13. 6. 2023|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Mala siva prepelica'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-2/5274271/masa-pevac-elsi-inglis--mala-siva-prepelica-ovo-treba-da-dopunim-premijera.html|title=Маша Певац: Елси Инглис - Мала сива препелица (премијера)|date=22. 9. 2023|work=Радио Београд 2|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023|author=Драмски програм}}</ref> |- |''Gospodin Oliver'' |<ref>{{cite web|url=https://www.rts.rs/radio/radio-beograd-1/5271066/dragana-mladenovic-gospodin-oliver-.html|title=Драгана Младеновић: Господин Оливер (премијера)|date=17. 9. 2023|work=Радио Београд 1|publisher=Радио-телевизија Србије|accessdate=29. 11. 2023}}</ref> |} == Reference == {{Refspisak}} == Vanjski linkovi == *{{imdb name|id=2509192|name=Tanja Divnić}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Divnić, Tanja}} [[Kategorija:Rođeni 1976.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Biografije, Beograd]] [[Kategorija:Srbijanske glumice]] [[Kategorija:Jugoslavenske glumice]] cyoqoy79inymvej3jfpjvjumdykm4jt Razgovor:Tanja Divnić 1 533292 3829859 2026-04-13T09:03:52Z Panasko 146730 https://fountain.toolforge.org/editathons/ceew2026-bs 3829859 wikitext text/x-wiki {{CEE žene 2026.}} fci8p87e6q3j6y6ghnr470z98om38r9 3829866 3829859 2026-04-13T11:35:24Z Panasko 146730 3829866 wikitext text/x-wiki {{CEE žene 2026.}} {{CEE proljeće 2026. | korisnik = Panasko | tema = Žene | tema2 = kultura | tema3 = umjetnost | država = Srbija | država2 = | država3 = }} dpqkw3cz9ownyrgcfpey4vrwgjxr07t