Wikipedija shwiki https://sh.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica MediaWiki 1.45.0-wmf.8 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor s korisnikom Wikipedija Razgovor o Wikipediji Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Razgovor o MediaWikiju Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Portal Razgovor o portalu Nacrt Razgovor o nacrtu TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Event Event talk Šablon:Aktualni događaji 10 1329 42481882 42481713 2025-07-05T10:33:57Z Edgar Allan Poe 29250 42481882 wikitext text/x-wiki <div style="float:right;margin-left:0.5em;" id="mp-itn-img"> <div class="thumbinner mp-thumb" style="background: transparent; color: inherit; border: none; padding: 0; max-width: 178px;">[[Datoteka:Giant Sunspot Erupts with 4th Substantial Flare (15433019509).jpg|border|175px]]<!-- Dimenzije slike imaju zadanu vrijednost od 120px; 100px se preporučuje za većinu slika orijentiranih portretno (uspravno) --> <div class="thumbcaption" style="padding:0.25em 0; word-wrap:break-word; text-align:center;">[[Sunce]].</div> </div> </div><!-- Ograničiti na pet do sedam natuknica. --> * {{nowrap|[[juni]]}}&nbsp;– U [[Oświęcim]]u ([[Koncentracijski logor Auschwitz|Auschwitz-Birkenau]]) nastavlja se do [[2027.]] stalna [[izložba]] o [[holokaust]]u: ponovno otvaranje i uređenje Balkanskog paviljona (''Blok 17''), s putujućim izložbama i edukativnim tečajevima za nastavnike i učenike, s ciljem poticanja sjećanja, dijaloga i pomirenja. * {{nowrap|[[25. 6.]]}}&nbsp;– identificiran je potpuno novi ljudski organel nazvan "''[[Hemifuzom|hemifuzom]]''" ({{jez-en|hemifusome}}), što je potencijalno revolucionarni proboj u [[Stanična biologija|staničnoj biologiji]]. * {{nowrap|[[11. 6.]]}}&nbsp;– ESA-in Solar Orbiter snimio je prve slike južnog pola [[Sunce|Sunca]]. '''[[:Kategorija:Aktualni događaji|Aktualne teme]]''': [[Rat u Gazi]] (deo [[Izraelsko-palestinski sukob|Izraelsko-palestinskog sukoba]]) '''·''' [[Invazija Rusije na Ukrajinu]] (deo [[Rusko-ukrajinski rat|Rusko-ukrajinskog rata]]) <br /> '''[[:Kategorija:Umrli 2025.|Nedavne smrti]]''': [[Michael Madsen]] '''·''' [[Diogo Jota]] '''·''' [[Julian McMahon]] '''·''' [[Renato Baretić]] '''·''' [[Žiža Stojanović]] '''·''' [[Milka Podrug-Kokotović]] '''·''' [[Denis Lathoud]] cvorat9art4avy0ej3tfqxrpvxasdmg 2001. 0 2378 42481813 42481652 2025-07-04T21:56:16Z Alekol 2231 /* Događaji */ 42481813 wikitext text/x-wiki {{Godina nav}} {{Godina u drugim kalendarima|2001}} __NOTOC__ '''2001.''' je bila godina prema [[gregorijanski kalendar|gregorijanskom kalendaru]] koja [[Redovna godina koja počinje u ponedjeljak|nije bila prijestupna, a započela je u ponedjeljak]]. Ova godina je prema kriterijima gregorijanskog kalendara bila početak 21. stoljeća i 3. tisućljeća. Ova godina bila je obilježena kao: * Međunarodna godina dobrovoljaca. * [[UN|UN-ova]] godina dijaloga među civilizacijama. == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Grčka]] je ušla u [[eurozona|eurozonu]] - njeno prvo proširenje, godinu dana pre uvođenja fizičkog eura. * [[6. 1.]] - [[SAD|Američki]] kongres proglasio je [[George W. Bush|Georgea W. Busha]] pobjednikom američkih predsjedničkih izbora [[2000]]. * 6. 1. - Pekka Haavisto, šef istraživačke misije UN, objavio da je na Kosovu pronađena povišena radijacija od oružja sa [[osiromašeni uranij|osiromašenim uranijem]], u zapadnoj Evropi se već govori o "Balkanskom sindromu" zbog oboljevanja među vojnicima. * [[7. 1.]] - U Beogradu zabeležen najtopliji januarski dan: 20,7&nbsp;°C. * [[8. 1.]] - U Podgorici ubijen Darko Raspopović Beli, funkcioner Državne bezbjednosti Crne Gore. * [[9. 1.]] - [[Biljana Plavšić]] se dobrovoljno predaje [[Haški tribunal|Haškom tribunalu]]. * 9. 1. - [[Apple Inc.]] je objavio ''[[ITunes]]'', softver za audio fajlove/medijsku biblioteku (u novembru dolazi uređaj ''[[iPod]]''). * [[11. 1.]] - U SAD odobrena velika fuzija [[AOL|America Online]] i [[Time Warner]]. Očekivana sinergija interneta i medija se nije ostvarila. * [[13. 1.]] - Potres magnitude 7.6 pogodio je [[Salvador]] ubivši najmanje 800 ljudi (još jedan slijedi 13. 2.). * 13. 1. - Predsednik SRJ Koštunica se sastao sa svojim prethodnikom Miloševićem, što izaziva kritike partnera iz [[Demokratska opozicija Srbije|DOS]]. [[Datoteka:Official Portrait- President George Walker Bush, 43rd President of the United States, Republican - DPLA - 7482eac0e113bf03014d1686a3733f97.jpeg|mini|160px|left|[[George W. Bush]]]] * [[15. 1.]] - Pokrenuta '''[[Wikipedija]]''' na engleskom. * 15. 1. - [[Hans Hækkerup]] je novi [[Specijalni predstavnik Generalnog sekretara za Kosovo]] (do decembra). * [[16. 1.]] - [[Mladen Ivanić]] novi premijer Republike Srpske (do 2003). * 16. 1. - U Kinšasi ubijen predsednik [[DR Kongo]] [[Laurent Kabila]], nasleđuje ga sin [[Joseph Kabila|Joseph]] (do 2019). U zemlji traje [[Drugi kongoanski rat]], novi predsednik ulazi u mirovne pregovore. * [[19. 1.]] - Američki predsednik [[Bil Klinton]] doneo odluku o ukidanju spoljnog zida sankcija SR Jugoslaviji. * 19. 1. - [[Vojislav Koštunica]], predsednik SRJ, u poseti BiH. * [[20. 1.]] - [[George W. Bush]] naslijedio je [[Bill Clinton|Billa Clintona]] na mjestu američkog predsjednika i postao 43. predsjednik SAD-a. * 20. 1. - [[Colin Powell]] stupio na dužnost državnog sekretara SAD-a, zamjenivši [[Madeleine Albright]]. On je postao prvi crnački državni sekretar SAD-a u [[Historija|historiji]] zemlje. * 20. 1. - [[Gloria Macapagal-Arroyo]] preuzima dužnost predsjednika [[Filipini|Filipina]] (do 2010), nakon što je [[Joseph Estrada]] opozvan i masovnih protesta "Narodna moć II". * [[22. 1.]] - Granatirana policijska stanica u [[Tearce|Tearcu]], poginuo jedan policajac - početak [[sukob u Makedoniji 2001.|sukoba u Makedoniji]] između albanske grupe "Oslobodilačka nacionalna armija" (ONA) i [[makedonija|makedonske]] vlade. [[Datoteka:Zoran Đinđić, Davos.jpg|thumb|200px|[[Zoran Đinđić]], premijer Srbije 2001-2003]] * [[23. 1.]] - Glavna tužiteljica ICTY [[Carla Del Ponte]] u prvoj poseti Beogradu. * 23. 1. - [[Incident samospaljivanja na Tjen An Menu]] petoro članova [[Falun Gong]] - izražene su sumnje u zvanične izveštaje, ali pokret svakako gubi simpatije u zemlji. * [[25. 1.]] - '''[[Zoran Đinđić]]''' stupio na položaj predsednika [[Vlada Srbije (2001—2003)|vlade Srbije (do 2003)]]. * [[26. 1.]] - Veliki zemljotres u indijskom [[Gudžarat]]u, procenjenih 20.000 mrtvih. * [[28. 1.]] - Ranjen vozač novog načelnika Državne bezbednosti Srbije Gorana Petrovića dok je ovaj razgovarao sa Zoranom Đinđićem - [[Milorad Ulemek Legija|Legija]] nudi obezbeđenje.<ref name="mudb">[http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/200102/10219-002-pubs-beo.htm Ministar u dimu brauta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110102070147/http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/200102/10219-002-pubs-beo.htm |date=2011-01-02 }}, aimpress.ch (pristup 22.6.2013)</ref><ref>[[Filip Švarm]], [http://www.b92.net/specijal/jedinica/3_epizoda.php Jedinica - konačni obračun], b92.net (pristup 22.6.2013)</ref>. * [[31. 1.]] - Nakon devetomesečnog suđenja škotski sud osudio je na doživotnu robiju Libijca Abdel Baset al Megraha (49) zbog podmetanja bombe u avion [[Pan Am]]-a, koji se u decembru [[1988]]. srušio iznad škotskog grada [[Lokerbi]]ja i usmrti 270 ljudi. Njegov saučesnik Amin Kalifa Fahim oslobođen je optužbi. === Februar/Veljača === * [[6. 2.]] - [[Ariel Sharon]] pobijedio je na izborima za [[izrael]]skog premijera (2001-2006). U tijeku je [[Druga Intifada]], Sharon se odbija sastati sa [[Jaser Arafat|Arafatom]]. * 6. 2. - Izgoreo džip [[Čedomir Jovanović|Čedomira Jovanovića]]<ref name="mudb"/>. * [[9. 2.]] - Protesti u Hrvatskoj zbog naloga za hapšenje gen. [[Mirko Norac|Mirka Norca]]. * 9. 2. - Američka podmornica [[USS Greeneville (SSN-772)|USS Greeneville]] se sudara s [[japan]]skim ribarskim brodom ''[[Ehime Maru]]'' koji tone zajedno s 9 članova posade. * [[11. 2.]] - Veliki prosvjed podrške gen. Mirku Norcu na [[split]]skoj rivi, govori čelnik opozicione [[HDZ]], [[Ivo Sanader]]. * 11. 2. - Sastali su se vodeći programeri SAD i do [[13. 2.]] sastavili [[manifest agilnih metodologija]], dokument koji postavlja temelje za [[agilni razvoj softvera]]. * [[12. 2.]] - Svemirska letjelica [[NEAR Shoemaker]] spustila se na površinu [[asteroid]]a [[433 Eros]] i postala prva svemirska letjelica koja je sletjela na neki asteroid. * [[13. 2.]] - [[Nebojša Čović]], šef Koordinacionog tela, pozvao na pregovore Albance s juga Srbije. * februar - ''[[Napster]]'', platforma za p2p deljenje fajlova, pre svega muzičkih, ima vrhunac korisnika, 26,4 miliona. Već joj preti zatvaranje zbog tužbi za kršenje autorskih prava. * [[15. 2.]] - U Novom Sadu osnovano Društvo za zaštitu srpskog jezika "Ćirilica". * ca. 15. 2. - Delegacija SRS ([[Vojislav Šešelj]], [[Aleksandar Vučić]], ...) u poseti Iraku. * 15/16. 2. - Automobil ministra unutr. poslova Srbije [[Dušan Mihajlović|Dušana Mihajlovića]] uleteo (?) u oružani obračun u Beogradu<ref name="mudb"/>. * [[16. 2.]] - Bombaški napad na autobus "Nišekspresa" kod [[Podujevo|Podujeva]], poginulo 11 Srba. * 16. 2. - [[Kriza razoružanja Iraka]]: britanski i američki avioni dejstvuju protiv PVO mreže. * [[18. 2.]] - Trojica srpskih policajaca poginula od protivtenkovske mine kod Lučana, opšt. Bujanovac. * 18. 2. - [[Robert Hanssen]], viskopozicionirani funkcionar [[FBI]], uhapšen pod sumnjom da je špijunirao za SSSR i Rusiju. * 18. 2. - Na indonežanskom ostrvu [[Kalimantan]] izbija [[Sampitski konflikt]] između [[Dajaci|Dajaka]] i [[Madura]]ca - do kraja godine 500 mrtvih. * 18. 2. - Šampion [[NASCAR]]-a [[Dale Earnhardt]] je poginuo u poslednjem krugu [[Daytona 500]]. * [[19. 2.]] - Ekonomska kriza u Turskoj. * [[20. 2.]] - Počinje kriza sa [[slinavka i šap|slinavkom i šapom]] u Velikoj Britaniji - do oktobra odnosi preko 10 miliona grla stoke i osam milijardi funti. * [[22. 2.]] - Presuda pred ICTY za silovanje kao ratni zločin u Foči 1992: Dragoljub Kunarac (28 godina), Radomir Kovač (20) i Zoran Vuković (12). * [[24. 2.]] - Uhapšen [[Radomir Marković]], bivši šef državne bezbednosti u Srbiji (dao ostavku [[25. 1.]]). * [[27. 2.]] - Skupština SRJ ukinula Ukaz o oduzimanju državljanstva i imovine porodici Karađorđević iz [[1947]]. === Mart/Ožujak === * [[3. 3.]] - Hrvatska nacionalna skupština u Mostaru proglašava prelaznu "hrvatsku samoupravu" u BiH. * [[5. 3.]] - Predsednici [[SRJ]] i [[RS]], [[Vojislav Koštunica]] i [[Mirko Šarović]], potpisali u [[Banjaluka|Banjaluci]] Sporazum o uspostavljanju specijalnih i paralelnih veza SRJ i RS. * 5. 3. - Tužilaštvo u Rijeci podiglo optužnicu protiv "Gospićke petorke", zbog zločina na području [[Gospić]]a u oktobru [[1991]]. * [[7. 3.]] - OHR smenjuje [[Ante Jelavić|Antu Jelavića]] iz Predsedništva BiH. * 7. 3. - Usled [[Sukobi na jugu Srbije (1999—2001)|Sukoba na jugu Srbije]], NATO dozvoljava postepeni povratak [[Vojska Jugoslavije|Vojske Jugoslavije]] u Kopnenu zonu bezbednosti prema Kosovu. * [[11. 3.]] - [[Janica Kostelić]] osvojila Svetski kup u skijanju. * [[mart]] - [[Talibani]] uništili [[Bude iz Bamiyana]]. * [[14. 3.]] - Napadnuta je makedonska policija u [[Tetovo|Tetovu]], sledi bitka za grad. * 14. 3. - [[Povratak Vojske Jugoslavije u Kopnenu zonu bezbednosti]], počevši od sektora C - istok. Operacija Povratak traje do kraja maja. * [[16. 3.]] - U nizu eksplozija u kineskom gradu [[Shijiazhuang]] poginulo je 108 ljudi - osuđen je čovek koji je to uradio iz mržnje prema bivšoj ženi i tašti. * [[23. 3.]] - [[Rusija|Ruska]] svemirska postaja [[Mir (svemirska postaja)|Mir]] kontrolisano pala u [[Tihi ocean]] nedaleko od [[Fidži]]ja (delovala od [[1986]]). * 23. 3. - Haškom tribunalu predat [[Milomir Stakić]], bivši gradonačelnik [[Prijedor]]a. * [[24. 3.]] - [[Apple Inc.]] je objavio operativni sistem [[Mac OS X 10.0]] (u septembru [[Mac OS X 10.1|10.1]]). * [[25. 3.]] - Operacija MH: makedonska vojska potisnula gerilce ONA iz okoline [[Tetovo|Tetova]] (još jedna runda borbi na leto). * 25. 3. - [[73. dodjela Oscara]]: najbolji film je ''[[Gladiator (film, 2000)|Gladiator]]'', ukupno pet nagrada od 12 nominacija, ''[[Crouching Tiger, Hidden Dragon]]'' i ''[[Traffic (film, 2000)|Traffic]]'' po četiri nagrade od deset odn. pet nominacija. * [[28. 3.]] - Zastupnički dom [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] ukinuo Županijski dom istog. * [[30. 3.]] - Na beogradskom naselju [[Dedinje]] okupilo se nekoliko stotina pristalica bivšeg predsednika SRJ i Srbije [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]], posle vesti da se sprema njegovo hapšenje. Poslanici SPS u republičkom parlamentu napustili zasedanje i pridružili se demonstrantima. * 30. 3.? - Glumac [[Žarko Laušević]] osuđen na 13 godina zatvora zbog dvostrukog ubistva 30/31. jula [[1993]]. === April/Travanj === * [[1. 4.]] - Posle pregovora sa srpskom Vladom, Slobodan Milošević se predao istražnim organima i odveden u beogradski Centralni zatvor, gde mu je određen pritvor. * 1. 4. - Uveden [[istopolni brak u Holandiji]], prva zemlja na svetu. * 1. 4. - Američki špijunski avion se sudario sa kineskim lovcem iznad [[Južno kinesko more|Južnog kineskog mora]], nakon čega je američka letjelica prinudno sletjela u kinesku vojnu bazu Hajnan; kineski pilot Wang Wei verovatno poginuo. * [[2. april]] - Predsjedavajući Predsjedništva BiH [[Jozo Križanović]] razriješio dužnosti zapovjednika Prvog gardijskog zbora hrvatske komponente Vojske Federacije BiH, generala [[Zlatan Mijo Jelić|Zlatana Miju Jelića]] i njegovog zamjenika [[Mario Bradara|Maria Bradaru]]. * 2. 4. - Čitanjem optužnice i saslušanjem drugooptuženog [[Mirsad Ćupina|Mirsada Ćupine]], pred Kantonalnim sudom u [[Mostar]]u počelo suđenje 13 mostarskih [[Bošnjak]]a optuženih za ratne zločine protiv ratnih zarobljenika počinjene u zgradi Četvrte osnovne škole u Mostaru, u vrijeme sukoba Hrvatskog Vijeća odbrane ([[HVO]]) i Armije BiH [[1993]]. godine. * 2. 4. - Na inicijativu predsednika Koštunice, formirana Komisija za istinu i pomirenje (bez efekta). * [[9.4.|9]] - [[10. 4.]] - Otet [[Miroslav Mišković]], vlasnik [[Delta holding]]a - pušten nakon isplate sedam miliona maraka. * [[15. 4.]] - U Srbiji novi tarifni sistem za plaćanje struje, sa zelenom, plavom i crvenom zonom, bez dnevne jeftinije tarife. * april - Papino pismo ''Sacramentorum sanctitatis tutela'' kaže da se greh protiv Šeste zapovesti sa maloletnom osobom ima smatrati teškim grehom. Crkva od ove godine počinje istraživanje [[Slučajevi seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi|slučajeva seksualnog zlostavljanja]]. * [[22. 4.]] - [[Datoteka:Coat of arms of Montenegro (1992-2004).svg|22px|Crna Gora]] Vanredni parlamentarni izbori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]: "Pobjeda je Crne Gore" ([[Demokratska partija socijalista Crne Gore|DPS]] i SDP) 36 mesta, "Zajedno za Jugoslaviju" ([[Socijalistička narodna partija|SNP]], NS i SNS) 33, [[Liberalni savez Crne Gore|Liberali]] 6 od 77 poslanika. * 22. 4. - U Los Angelesu prikazan prvi film ''[[Shrek]]''. [[Datoteka:Junichiro Koizumi 20010426 (cropped).jpg|120px|mini|[[Junichiro Koizumi]]]] * [[26. 4.]] - [[Jun'ichirō Koizumi]] je japanski premijer nakon nepopularnog [[Yoshirō Mori]]ja (do 2006). * 26. 4. - Ukrajinskom premijeru [[Viktor Juščenko|Viktoru Juščenku]] je izglasano nepoverenje (osniva opozicioni Blok Naša Ukrajina, postaje predsednik nakon [[Narančasta revolucija|Narančaste revolucije]] 2005). * [[28. 4.]] - Kod sela [[Vejce]] ([[Tetovo]]) masakrirano osam makedonskih vojnika - neredi u nekim gradovima Makedonije, na meti Albanci i njihovi objekti. * 28. 4. - Američki poduzetnik [[Dennis Tito]] dolazi na [[Međunarodna svemirska stanica|Međunarodnu svemirsku stanicu]], postavši tako prvi [[svemirski turizam|svemirski turist]]. * [[29. 4.]] - Popis stanovništva u Ujedinjenom Kraljevstvu: preko 400.000 ljudi se izjasnilo kao [[džedajizam|džedaji]]. === Maj/Svibanj === [[Datoteka:Crkva Svetog Vasilija Ostroškog u Beogradu.jpg|mini|220px|[[Crkva Svetog Vasilija Ostroškog u Beogradu|Crkva Svetog Vasilija Ostroškog]], prva na Novom Beogradu]] * [[4. 5.]] - [[Milorad Ulemek Legija|Legija]] zapalio diskoteku "Tvrđava" u [[Kula (mesto)|Kuli]], nakon što su u Francuskoj uhapšeni i izručeni u Srbiju [[Dušan Spasojević (Zemunski klan)|Dušan Spasojević]], Mile Luković, braća Miloš i Aleksandar Simović, i [[Vladimir Milisavljević]]. * 4. 5. - U [[Trebinje|Trebinju]] sprečen početak obnove Osman-pašine džamije * [[7. 5.]] - Neredi u [[Banja Luka|Banjaluci]] povodom polaganja kamena temeljca za obnovu [[Ferhadija (Banja Luka)|Ferhadije]]. Jedan Bošnjak kasnije podlegao povredama. * 7. 5. - U BiH pokrenuti javni servis i [[Radio Federacije BiH]]. * [[12. 5.]] - [[Pjesma Eurovizije 2001.|Pjesma Eurovizije]] u Copenhagenu: prvo mjesto za estonske predstavnike, [[Vanna]] iz Hrvatske 10. ("Strings of My Heart"), [[Nino Pršeš]] iz BiH 14. ("Hano"). * [[13. 5.]] - [[Silvio Berlusconi]] pobjeđuje na [[Parlamentarni izbori u Italiji 2001|parlamentarnim izborima]] te po drugi put postaje [[premijer Italije]] (do 2006). * [[15. 5.]] - Prvi u nizu članaka u [[Nacional]]u o "Duhanskoj mafiji" (optužen [[Stanko Subotić]] Cane). * 15. 5. - [[Deblokada Oraovice]]: združene snage bezbednosti ušle u selo [[Oraovica (Preševo)|Oraovicu]] kod Preševa (van zone bezbednosti), koja je bila pod kontrolom UČPMB, poginulo 14 gerilaca. * 15. 5. - [[UNMIK]] proglasio [[Ustav Kosova|Ustavni okvir]] za Kosovo i najavio izbore za novembar. * [[18. 5.]] - [[Druga Intifada]]: bombaš samoubica ubio šest ljudi u tržnom centru HaSharon u [[Netanya|Netanyi]]. Izraelci uzvraćaju ratnim avionima po palestinskim ciljevima, prvi put od 1967, ubijeno je 12 Palestinaca. * [[20. 5.]] - Lokalni i županijski izbori u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. * 20. 5. - [[Končuljski sporazum]]: [[UÇPMB]] će se demobilisati, Srbija i SRJ daju uslovnu amnestiju. * [[24. 5.]] - Operacija "Povratak": [[Vojska Jugoslavije]] i MUP Srbije ulaze u poslednji deo Kopnene zone bezbednosti prema [[Kosovo|Kosovu]]. U razmeni vatre poginuo [[Ridvan Ćazimi]] - Komandant Leši (poznat i kao "Kapetan Leši")<ref>[http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/200105/10526-003-pubs-beo.htm Operacija "Povratak"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728112303/http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/200105/10526-003-pubs-beo.htm |date=2011-07-28 }}.aimpress.ch, AIM, Beograd, 26. 5. 2001.</ref>. * 24. 5. - Katastrofa u svadbenoj dvorani "Versaj" u Izraelu, 23 mrtvih i 380 povređenih gostiju kada je popustio pod. * [[25. 5.]] - U Beču parafiran Sporazum o podeli imovine bivše [[SFRJ]]. * [[28. 5.]] - U [[Bujanovac|Bujanovcu]], [[Preševo|Preševu]] i okolnim selima patrolira multietnička policija. * [[31. 5.]] - Završena je operacija Povratak: VJ je ušla u zonu B centar Kopnene zone bezbednosti prema Kosovu, uključujući centar gerile u [[Dobrosin]]u. === Jun/Juni/Lipanj === * [[1. 6.]] - [[Nepalski kraljevski masakr]], prilikom koga je krunski princ [[Dipendra od Nepala|Dipendra]] pobio svog oca, kralja, članove kraljevske porodice, a na kraju i sebe. Krunu preuzima njegov preživjeli stric [[Gyanendra]] (do [[2008]]. kada je monarhija ukinuta). * 1. 6. - [[Hamas]]ov samoubica ubio 21 osobu u telavivskoj diskoteci Dolphinarium, uglavnom tinejdžerki poreklom iz bivšeg SSSR. * [[2. 6.]] - Počinje ekshumacija masovnih grobnica u [[Batajnica|Batajnici]] sa pokopanim kosovskim Albancima - do sledeće godine nađeno 705 tela na osam lokacija<ref>Izveštaj o grobnicama u Batajnici, ic-mp.org</ref>. * [[4. 6.]] - [[Istarski demokratski sabor]] napustio vladajuću koaliciju (bez podrške da [[italijanski jezik|italijanski]] bude drugi zvanični jezik u [[Istra|Istri]]). * 4/5. 6. - Prema izjavi Nebojše Pavkovića iz juna [[2002]], Vojsci bilo naređeno da upadne u Biro za komunikacije Vlade Srbije. * [[5. 6.]] - Tropska oluja Allison bacila 1.000 mm kiše na [[Houston]]. * [[6. 6.]] - [[Vesna Perović]] iz Liberalnog saveza je predsednica skupštine Crne Gore. * [[7. 6.]] - Britanski premijer [[Tony Blair]] na čelu [[Laburistička stranka UK|Laburističke stranke]] glatko osvaja drugi mandat na [[Parlamentarni izbori u UK 2001|parlamentarnim izborima]], sa 412 mandata (jedini laburistički premijer koji će odslužiti dva uzastopna puna mandata). * 7. 6. - Bivši argentinski predsednik [[Carlos Menem]] je uhapšen povodom optužbi za prodaju oružja Hrvatskoj i Ekvadoru 1991. odn. 1996. * 7. 6. - SAD: ''Economic Growth and Tax Relief Reconciliation Act'' je prva i radikalna [[George W. Bush|Bušova]] mera za smanjenje poreza. * [[8. 6.]] - Generali [[Ante Gotovina]] i [[Rahim Ademi]] optuženi pred [[ICTY]]-jem za zločine nad Srbima. [[Datoteka:Goran Ivanisevic serve Wimbledon 2004.jpg|thumb|200px|[[Goran Ivanišević]]]] * [[11. 6.]] - U [[Jagodina|Jagodini]] ubijen novinar [[Milan Pantić]], dopisnik "[[Večernje novosti|Večernjih novosti]]" iz tog grada. * 11. 6. - Potpredsednik Vlade Srbije, [[Vuk Obradović]], razrešen dužnosti zbog optužbi da je seksualno uznemiravao koleginice iz njegove stranke (afera otvorena 6. maja). * 11. 6. - [[Timothy McVeigh]], terorist osuđen za [[bombaški napad u Oklahoma Cityju]], pogubljen u federalnom zatvoru [[Terre Haute]]. * [[12. 6.]] - [[Zoran Đinđić]] u [[Sarajevo|Sarajevu]]. * 12. - 25. 6. - Aračinovska kriza: albanski pobunjenici su zauzeli selo [[Aračinovo]] nadomak Skoplja. * [[13. 6.]] - Osnovan [[Atlantski savet]] Srbije. * [[14. 6.]] - Vlada SRJ usvojila predlog Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom. * [[15. 6.]] - [[Milorad Luković]] (Legija) i Branko Veljković uhapšeni nakon incidenta u klubu "Bojan Stupica", na proslavi [[Svetlana Ražnatović|Cecinog]] rođendana. * 15. 6. - Osnovana [[Šangajska organizacija za saradnju]]. * [[16. 6.]] - Ruski predsednik [[Vladimir Putin]] stigao u dvodnevnu posetu [[SRJ]]. * [[18. 6.]] - Uz obezbeđenje 2000 policajaca, položen kamen temeljac za [[Ferhadija (Banja Luka)|Ferhadiju]] u Banjoj Luci. [[Datoteka:Milosevic in Hague.jpg|mini|Milošević u Hagu]] [[Datoteka:ICTY Detention Unit cell.jpg|thumb|180px|Ćelija [[ICTY]]]] * [[20. 6.]] - U Srbiji usvojen zakon o ekstraprofitu i ekstra imovini. * [[24. 6.]] - [[Datoteka:Water polo pictogram.svg|25px]] U Budimpešti završen [[Vaterpolsko EP 2001.|Evropski šampionat u vaterpolu]]: Jugoslavija 1, Hrvatska 4; MVP: [[Vladimir Vujasinović]]. * [[25. 6.]] - Makedonska strana prekida četvorodnevnu ofanzivu u Aračinovu, jer je sa NATO dogovoreno evakuiranje gerile. Makedonska vojska sutradan ulazi u selo, ali nezadovoljni Makedonci upadaju u zgradu Sobranja. * 25. 6. - [[Goran Ivanišević]] pobedio na [[Wimbledonski teniski turnir|Vimbldonu]], veliki doček u [[Split]]u. * [[28. 6.]] - Slobodan Milošević izručen [[Haški tribunal|Haškom tribunalu]]. Jugoslavenski predsjednik, [[Vojislav Koštunica]], označio izručenje "''državnim udarom''". * 28. 6. - Apelacioni sud je oborio prošlogodišnju presudu po kojoj ''[[Microsoft]]'' treba podeliti zbog kršenja antitrustovskog zakona. * [[29. 6.]] - Na donatorskoj konferenciji za Jugoslaviju, održanoj u Briselu, prikupljeno 1,28 milijardi dolara pomoći SRJ. * 29. 6. - Pet zemalja naslednica [[SFRJ]] u Beču potpisalo okvirni Sporazum o sukcesiji. * 29. 6. - Premijer SRJ Zoran Žižić dao ostavku zbog izručenja Slobodana Miloševića Tribunalu. * [[30. 6.]] - Pretučeni učesnici nesuđene prve [[Gej parada|Gej parade]] u Srbiji. * 30. 6. - Veliki koncert [[Zdravko Čolić|Zdravka Čolića]] na Marakani. === Jul/Juli/Srpanj === * [[2. 7.]] - [[Filip Vujanović]] ostaje premijer [[Crna Gora|Crne Gore]]. * [[3. 7.]] - 145 poginulih u padu zrakoplova [[Tupoljev TU-154]] u blizini grada [[Irkutsk]]a u Rusiji. * [[4. 7.]] - [[Nebojša Čović]] na čelu Koordinacionog centra SRJ i Srbije za Kosmet. * [[7. 7.]] - Hrvatska vlada odlučila izručiti generale [[Rahim Ademi|Ademija]] i [[Ante Gotovina|Gotovinu]], ostavke podnela četiri ministra iz [[HSLS]]. * 7. 7. - U Srbiji stupio na snagu novi Zakon o privatizaciji (proces počinje u decembru privatizacijom četiri cementare). * [[10. 7.]] - U Srbiji usvojen Zakon o državnim praznicima - Dan državnosti je [[Sretenje]], [[15. februar]]. * [[11. 7.]] - [[Dražen Budiša]] dao ostavku na mesto lidera [[HSLS]] (pitanje izručenja gen. Gotovine i Ademija). * 11. 7. - Internet servis ''[[Napster]]'' zatvorio svoju mrežu, u skladu sa sudskim nalogom. * [[14. 7.]] - Vlada Srbije je saopštila da je otkriven kamion-hladnjača u akumulacionom jezeru hidroelektrane [[Perućac]], gde je nađeno između 50 i 60 leševa za koje se pretpostavlja da su žrtve sa Kosova [[1999]]. * [[15. 7.]] - Vladajuća [[Trećesiječanjska vlast|koalicija]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] preživela glasanje o poverenju. * [[16. 7.]] - [[Vladimir Putin]] i [[Jiang Zemin]] potpisali u Moskvi Sporazum o prijateljstvu. * [[17. 7.]] - Princ Aleksandar Karađorđević sa porodicom se uselio u [[Beli dvor]]. * [[20. 7.]] - U Japanu je prikazan ''[[Spirited Away]]''. * [[20. 7.|22]] - [[22. 7.]] - U [[Genova|Genovi]] održan samit G7 na kojem je u članstvo organizacije primljena Rusija, te tako dobila ime [[Grupa 8]]. Samit je zasjenjen masovnim [[antiglobalizacija|antiglobalističkim]] demonstracijama koje eskaliraju u nerede. Tom prilikom je u okršaju s policijom ubijen mladi anarhist [[Carlo Giuliani]]. * [[23. 7.]] - [[Indonezija|Indonežanski]] parlament je izglasao opoziv predsednika [[Abdurrahman Wahid|Abdurrahmana Wahida]], zamenjuje ga potpredsednica [[Megawati Sukarnoputri]] (do 2004). * [[24. 7.]] - Nova vlada SRJ, na čelu je [[Dragiša Pešić]] (SNP Crne Gore). * 24. 7. - Bivši bugarski car [[Simeon Sakskoburggotski]] postao predsednik vlade (do [[2005]]). * 24. 7. - [[Šrilankanski građanski rat]]: Crni tigrovi, elita [[Tamilski tigrovi|Tamilskih tigrova]], napali Međunarodni aerodrom Bandaranaike, uništeno osam vojnih letelica i tri civilna aviona. === Avgust/August/Kolovoz === [[Datoteka:Windows XP Professional boot.png|150px|mini|Bootovanje Windowsa XP]] * [[2. 8.]] - Gen. [[Radislav Krstić]] je prva osoba pred ICTY osuđena za genocid, na 46 godina zatvora (2004. skraćeno na 35 godina, za pomaganje genocida i dr.. * [[3. 8.]] - Nakon sastanka sa predsednikom Koštunicom ubijen [[Momir Gavrilović]], operativac srpske Državne Bezbednosti. * [[6. 8.]] - Vrhovni sud [[Kalifornija|Kalifornije]] doneo odluku da proizvođači [[vatreno oružje|vatrenog oružja]] ne podležu zakonskoj odgovornosti za kriminalnu upotrebu njihovog oružja. * [[7. 8.]] - [[Filipini|filipinska]] vlada i [[muslimani (vjernici)|muslimanska]] separatistička grupa, [[Islamski oslobodilački front Moro]], potpisali su primirje, što je korak napred u pravcu okončanja borbi koje traju dekadama u južnim [[Filipini]]ma. * [[10.8.|10]] - [[12. 8.]] - Operacija makedonske policije u selu [[Ljuboten]] - jedini makedonski slučaj koji se našao pred [[ICTY|Haškim tribunalom]] (ministar un. poslova [[Ljube Boškoski]], nađeno da nije kriv). * [[13. 8.]] - Potpisan [[Ohridski sporazum]], kraj sukoba sa albanskom gerilom u [[Makedonija|Makedoniji]]. * [[17. 8.]] - [[Demokratska stranka Srbije]] istupila iz Đinđićeve Vlade, optužujući je da je povezana sa organizovanim kriminalom. * [[23. 8.]] - [[Milan St. Protić]], ambasador SR Jugoslavije u Sjedinjenim Američkim Državama, smenjen sa svoje dužnosti (postavljen prethodnog februara). * [[24. 8.]] - [[Windows XP]] lansiran proizvođačima kompjutera (u maloprodaji od [[25. 10.]]) - do 2011. najpopularniji [[operativni sistem]]. === Septembar/Rujan === [[Datoteka:National Park Service 9-11 Statue of Liberty and WTC fire.jpg|mini|300px|[[Napadi 11. septembra 2001.]]]] * [[6. 9.]] - [[United States vs. Microsoft]]: Američko [[Ministarstvo pravde SAD|Ministarstvo pravde]] izjavljuje kako odustaje od namjere da razbije [[Microsoft]] na više kompanija. * [[9. 9.]] - [[Datoteka:Basketball pictogram.svg|25px]] Završen [[EuroBasket 2001]] u Turskoj: Jugoslavija 1, Hrvatska 7, Bosna deli 13. mesto; u timu prvenstva su [[Predrag Stojaković]] (MVP) i [[Marko Jarić]]. * 9. 9. - Bombaš-samoubica prerušen u TV-reportera ubija [[Ahmad-šah Masud]]a, vođu [[afganistan]]skog anti-talibanskog [[Afganistanski Sjeverni savez|Sjevernog saveza]]. * [[10. 9.]] - Savet bezbednosti UN ukida embargo na uvoz oružja u [[SRJ]] uveden marta [[1998]]. * 10. 9. - U Srbiji pokrenuta kampanja "Početak za imetak", informisanja i edukovanja o procesu privatizacije. * [[11. 9.]] - '''[[napadi 11.9. 2001.|Teroristički napad]] na [[World Trade Center]] u [[New York]]-u i [[Pentagon]].''' * [[13. 9.]] - Postavka [[Jevrejski muzej Berlin|Jevrejskog muzeja Berlin]] je otvorena za javnost - prazna zgrada je posećivana još od 1999. [[Datoteka:Garten des Exils Gesamt.jpg|200px|mini|lijevo|[[Jevrejski muzej Berlin]] - Vrt egzila]] * [[16. 9.]] - U prevrtanju brodića kod Svetog Stefana se utopilo 4 učenika i nastavnica banjalučke OŠ "Petar Petrović Njegoš". * 16. 9. - [[Datoteka:Volleyball (indoor) pictogram.svg|25px]] U Češkoj završeno [[Evropsko prvenstvo u odbojci 2001.]]: Jugoslavija 1; među najboljim igračima [[Ivan Miljković]] (MVP), [[Vasa Mijić]] i [[Nikola Grbić]]. * [[18. 9.]] - U SAD započinju [[napadi antraksom 2001|teroristički napadi]] izvedeni sporama [[antraks]]a u pismima poslanima na adrese vodećih medija, a zbog kojih će umrijeti 5 osoba. * [[21. 9.]] - Eksplozija hemijske fabrike ''AZote Fertilisant'' u [[Toulouse|Toulousu]], 29 mrtvih. * [[25. 9.]] - [[Sefer Halilović]] se predao [[ICTY]]-ju, optužen za masakr bosanskih Hrvata u septembru [[1993]]. === Oktobar/Listopad === [[Datoteka:Opérations majeures de la campagne d'Afghanistan d'octobre-décembre 2001.PNG|thumb|250px|[[Rat u Afganistanu]]]] * [[2. 10.]] - ''[[Swissair]]'' se prijavio za bankrot. * [[4. 10.]] - [[Siberia Airlines let 1812|Ruski putnički avion]] kompanije Siberia Airlines sa 66 putnika i 12 članova posade srušen nad [[Crno more|Crnim morem]] što se kasnije pripisalo slučajno ispaljenom projektilu [[Ukrajina|ukrajinskih]] oružanih snaga. * 4 - 18. 10. - Kriza u Dolini Kodori u Abhaziji: gruzinska i čečenska gerila su napale jedno selo; 8-og je oboren helikopter misije UNOMIG, poginulo je devet ljudi. * [[7. 10.]] - [[Rat u Afganistanu]]: SAD pokreće [[Rat protiv terorizma]] zračnim udarima u toj zemlji. * [[8. 10.]] - 100 poginulih u zrakoplovnoj nesreći u [[Milano|milanskoj]] zračnoj luci nakon što se zrakoplov [[McDonnell Douglas DC-9|MD-87]] [[Švedska|švedske]] tvrtke [[Scandinavian Airlines System|SAS]] sudario s privatnim zrakoplovom, a zatim udario i u zgradu. * 8. 10. - Sudije Haškog tribunala ([[ICTY]]) odbile zahtjev [[Momčilo Krajišnik|Momčila Krajišnika]], optuženika za ratne zločine, za privremeno puštanje na slobodu. * [[9. 10.]] - U Hagu [[Suđenje Slobodanu Miloševiću|protiv Miloševića]] podignuta i optužnica za rat u Hrvatskoj, navodi se još 15 saučesnika "zajedničkog zločinačkog poduhvata". * [[10. 10.]] - Narodna banka Jugoslavije uvela "specijalnu kontrolu" nad Astra bankom (bivša Karić banka) - likvidirana 16. novembra. * [[12. 10.]] - Izgoreo [[Saborni hram u Nišu]]. * 12. 10. - Zvanično otvorena [[Raiffeisenbank Beograd]], prva banka sa zapadnim kapitalom u Srbiji. [[Datoteka:Ipod 1G.png|mini|100px|''[[iPod]]'']] * [[19. 10.]] - 353 osoba gine pri pokušaju neidentificiranog broda [[SIEV X]] da iskrca ilegalne imigrante i azilante na australijski [[Božićni otok]]. * [[21. 10.]] - Gen. u penziji [[Pavle Strugar]] se dobrovoljno predao Haškom tribunalu. * [[23. 10.]] - Predstavljen ''[[iPod]]'', revolucionarni prenosivi plejer. * 23. 10. - Objavljena igra ''[[Grand Theft Auto III]]'', 3D akciono-avanturistička sa otvorenim svetom. * [[24. 10.]] - NASA-ina letelica [[2001 Mars Odyssey]] ušla u orbitu oko Marsa. * [[listopad]] - [[Deutsche Telekom AG]] dostiže 51% vlasništva u [[Hrvatski Telekom|Hrvatskom Telekomu]]. * [[26. 10.]] - Predsednik Buš potpisao ''[[Patriot Act]]'' protiv terorizma. * listopad - U tri hrvatske bolnice umrlo 23 bubrežnih bolesnika, zbog neispravnog filtera za [[dijaliza|dijalizu]] firme ''Baxter''. === Novembar/Studeni === * [[2. 11.]] - Posle više od pola veka, u škole u Srbiji ponovo uvedena [[veronauka]] (građansko vaspitanje od [[7. 11.]]). * [[4. 11.]] - [[Kuba|Kubu]] pogodio uragan ''Michelle'', najjači na Atlantiku ove sezone. * 4. 11. - Osnovana Policijska služba Severne Irske umesto kontroverznog Kraljevskog alsterskog redarstva. * 4. 11. - U Londonu je prikazan ''[[Harry Potter and the Philosopher's Stone (film)|Harry Potter and the Philosopher's Stone]]'' prvi film iz serije. * [[5. 11.]] - Ukinuta [[smrtna kazna]] u SRJ. * [[8. 11.]] - U [[Obrenovac|Obrenovcu]] uhapšeni braća [[Predrag Banović|Predrag]] i [[Nenad Banović]], pred [[ICTY|Haškim tribunalom]] optuženi za zločine u logoru [[Keraterm]] [[1992]]. * [[9. 11.]] - Otpočela [[Pobuna Jedinice za specijalne operacije]] ("Crvene beretke") Resora državne bezbednosti Srbije (povod je hapšenje braće Banović). * 9 - 13. 11. - Četvrta Ministarska konferencija [[Svjetska trgovinska organizacija|Svjetske trgovinske organizacije]] u Dohi je početak Dohanske razvojne runde pregovora o snižavanju trgovinskih barijera - pregovori traju do 2008, ne uspevaju premostiti razlike. Odobren ulazak NR Kine u STO. * 10. 11. - [[Apple Inc.]] je objavio audio uređaj ''[[iPod]]''. * 10. 11. - Australijski premijer [[John Howard]] na izborima osvaja treći uzastupni mandat. * 10. 11. - Jake kiše i klizišta odnose preko 900 života u [[Alžir]]u. * [[12. 11.]] - 260 poginulih u [[Avionska nesreća|zrakoplovnoj nesreći]] zrakoplova tvrtke [[American Airlines]] u [[New York City|njujorškom]] predgrađu Queens. * 12. 11. - Viceadmiral u penziji [[Miodrag Jokić]] se dobrovoljno predao Haškom tribunalu. * [[13. 11.]] - Američki predsjednik [[George W. Bush]] potpisuje uredbu kojom se osnivaju [[vojni sud]]ovi koji bi trebali suditi stranim državljanima osumnjičenima za terorizam. * [[14. 11.]] - U [[Afganistan]]u Saveznici ulaze u glavni grad [[Kabul]]. * 14. 11. - Vlada Srbije smenila Gorana Petrovića sa mesta šefa Državne bezbednosti, smiruju se protesti [[JSO]]. * [[15. 11.]] - U Severnoj Americi se pojavilo prvo izdanje Microsoftove konzole [[Xbox]]. * [[16. 11.]] - [[Pariski klub]] otpisao 66 odsto duga SR Jugoslaviji. * 16. 11. - U distribuciji je prvi film iz serijala [[Harry Potter]]: "[[Harry Potter i Kamen mudraca]]". * [[17. 11.]] - Parlamentarni izbori na [[Kosovo|Kosovu]]: pobedio [[Demokratski savez Kosova]] (45,6% glasova), srpska koalicija "Povratak" osvojila 11,34%. * [[22. 11.]] - Papa [[Ivan Pavao II]] postao je prvi papa koji je poslao e-mail poruku iz svog ureda. * [[23. 11.]] - Tribunal u [[Den Haag]]u podigao treću i najtežu optužnicu protiv jugoslovenskog ex predsjednika [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]]. Prve dvije su se odnosile na zločine počinjene u Hrvatskoj i Kosovu, a treća na zločine u Bosni i Hercegovini. * [[24. 11.]] - Patrijarh Pavle osveštao zvona za [[Hram Svetog Save]]. * [[25. 11.]] - [[Rat u Afganistanu]]: [[Bitka u Qala-i-Jangiju]], odnosno masovna pobuna zarobljenih talibana koja će biti krvavo ugušena za nekoliko dana. * [[26. 11.]] - [[Bogoljub Karić|Karićevoj]] Kompaniji Mobtel blokiran račun zbog neplaćenog poreza na ekstraprofit. * [[27. 11.]] - [[NASA]] saopštila da je svemirski teleskop "[[Hubble]]" otkrio atmosferu na jednoj planeti 150 miliona svjetlosnih godina od Zemlje, što je prvo direktno otkriće atmosfere van našeg Sunčevog sistema. * [[29. 11.]] - [[Dan republike]] je poslednji put praznik u [[SRJ]]. === Decembar/Prosinac === * [[2. 12.]] - Najveća [[energetika|energetska]] kompanija u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]], korporacija [[Enron]], podnijela je molbu [[Njujork|njujorškom]] sudu za zaštitu od [[bankrot]]a. To je bio najveći bankrot u istoriji SAD, a izazvao je veliki udar na finansijskim [[tržište|tržištima]] širom svijeta. Dogodine je raspuštena računovodstvena firma ''Arthur Andersen'', jedna od pet najvećih na svijetu. * 2. 12. - [[Argentinska ekonomska kriza (1999-2002)|Argentinska ekonomska kriza]]: vlada ograničila isplate sa bankarskih računa što dovodi do nereda, s vrhuncem 19 - 20. 12.. * [[3. 12.]] - Predstavljen je [[Segway]], samobalansirajući lični transporter sa dva točka. * 3-[[4. 12.]] - Srbija: DSS glasa protiv vladinog predloga Zakona o radu i ukazuje da je "glasao" i jedan odsutni poslanik iz DS; ostatak DOS pokreće opoziv predsednika skupštine [[Dragan Maršićanin|Dragana Maršićanina]] (DSS) ali on sam podnosi ostavku. * [[6. 12.]] - [[Nataša Mićić]] ([[DOS]]) izabrana za predsednicu Skupštine Srbije. * [[7. 12.]] - U [[građanski rat|građanskom ratu]] u [[Avganistan]]u [[taliban]]i su predali svoje posljednje uporište [[Kandahar]]. * 7. 12. - Dvodnevna poseta [[Žak Širak|Žaka Širaka]] SRJ. * [[10. 12.]] - U Londonu prikazan film ''[[The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring]]'', prvi deo trilogije. * [[11. 12.]] - Nakon 15 godina pregovora, [[Kina|NR Kina]] ulazi u [[Svjetska trgovinska organizacija|Svjetsku trgovinsku organizaciju]]. Rastući izvoz Kine u SAD, EU i druge zemlje stvara efekte nazvane Kineski šok. * 11. 12. - Racija na ''[[DrinkOrDie]]'', grupu za softversku pirateriju. * [[12. 12.]] - U Srbiji usvojen novi Zakon o radu. * [[12. 7.|12]] - [[17. 12.]] - [[Bitka za Toru Boru]], pokušaj hvatanja [[Osama bin Laden|Osame bin Ladena]]. * [[13. 12.]] - Islamski ekstremisti u [[New Delhi]]ju izvode [[Napad na indijski Parlament 2001|napad na indijski Parlament]] - 12 mrtvih, Indija i Pakistan na ivici rata. * [[15. 12.]] - Temperatura u Beogradu se spustila do -15,9&nbsp;°C<ref>[http://www.vreme.rs/cms/view.php?id=305315 Srbija na minusu], vreme.rs, 10. januar 2002.</ref>. * [[18. 12.]] - Predsednik SRJ [[Vojislav Koštunica]] u poseti [[Sarajevo|Sarajevu]]. * [[20. 12.]] - [[Savet bezbednosti]] [[UN|Ujedinjenih nacija]] usvojio [[rezolucija|rezoluciju]] o slanju Međunarodnih bezbednosnih snaga za pomoć [[Avganistan]]u pod komandom Velike Britanije, kao podršku privremenoj antitalibanskoj vladi. * 20. 12. - Suočen s neredima i pljačkom u Buenos Airesu i drugim gradovima, argentinski predsednik Fernando de la Rúa daje ostavku. * [[22. 12.]] - [[Hamid Karzai]] podneo zakletvu na čelu privremene uprave [[Afganistan]]a (prema Bonskom sporazumu od [[5. 12.]]). * 22. 12. - Richard Reid (''Shoe Bomber'') pokušao da eksplozivom sakrivenim u cipele raznese avion na liniji Pariz - Majami. * [[25. 12.]] - Više od 540 ljudi poginulo u sukobima pobunjenika i vojske [[Burundi]]ja prilikom zauzimanja pobunjeničkog utočišta u šumi Tenga u blizini prestonice Budžumbure. * [[26. 12.]] - [[Izrael]]ski ministar odbrane [[Benjamin Ben-Elizer]] izabran je za predsednika Laburističke partije. * [[28. 12.]] - Tenderska komisija Vlade Srbije objavila da su prodate tri cementare: beočinska francuskom "Lafaržu", novopopovačka švajcarskom "Holcimu" i kosjerićka grčkom "Titanu". * [[decembar]] - Afera "Balkanske ptice": u Italiji otkriveno 120.000 ptica ilegalno ulovljenih u SR Jugoslaviji. * [[decembar]]? - Teniserka [[Jelena Dokić]] završila sezonu na osmom mestu (sportistkinja godine u SRJ). == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 2001.}} * [[6. 1.]] - [[Marko Radulović]], vaterpolista * [[23. 1.]] - [[Olga Danilović]], teniserka * [[12. 4.]] - [[Miloš Klanšček]], srpski glumac * [[24. 5.]] - [[Strahinja Pavlović]], fudbaler * [[31. 5.]] - [[Iga Świątek]], teniserka * [[10. 6.]] - Natasha Sasha Obama, kćerka Baracka Obame * [[16. 8.]] - [[Jannik Sinner]], talijanski tenisač * [[25. 10.]] - [[Élisabeth de Belgique|Élisabeth]], prestolonaslednica Belgije * [[1. 12.]] - [[Aiko, princeza Toshi]], unuka japanskog cara * [[18. 12.]] - [[Billie Eilish]], američka pjevačica * [[28. 12.]] - [[Madison De La Garza]], glumica == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 2001.}} === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Fabijan Šovagović]], hrvatski kazališni i filmski glumac (* [[1932]].) * [[8. 1.]] - Darko Raspopović Beli, funkcioner DB Crne Gore (* 1959?) * [[11. 1.]] - [[Branko V. Radičević]], srpski književnik (* [[1925]]) * [[16. 1.]] - [[Laurent Kabila]], predsednik DR Kongo (* [[1939]]) * [[18. 1.]] - [[Sergej Kraigher]], bivši predsednik Predsedništva SFRJ (* [[1914]]) * [[28. 1.]] - [[Ranko Marinković]], hrvatski književnik (* [[1913]].) * 28. 1. - [[Borivoje Simić]], dirigent i kompozitor (* [[1920]]) * [[29. 1.]] - [[Žan Pjer Omon]], istaknut francuski pozorišni i filmski glumac === Februar/Veljača === * [[4. 2.]] - [[Dragan Maksimović]] (ubijen), srpski glumac (* [[1949]]) * 4. 2. - [[Iannis Xenakis]], kompozitor (* [[1922]]) * [[5. 2.]] - [[Lazar Stanojević]], prevodilac, autor stripova (* [[1931]]) * [[6. 2.]] - [[Zoran Sokolović]] (samoubistvo), bivši savezni (SRJ) ministar policije * [[7. 2.]] - Velizar Zečević, novinar i urednik NIN-a i Politike (* [[1932]]) * [[16. 2.]] - [[William Masters]], ginekolog, seksolog (* [[1915]]) * [[17. 2.]] - [[Zvonimir Červenko]], hrvatski general (* [[1926.]]) * [[18. 2.]] - [[Miodrag Gidra Stojanović]] (ubijen), srpski bokser. (* [[1950]].) * 18. 2. - [[Balthus]], slikar (* [[1908]]) * 18. 2. - [[Dale Earnhardt]], vozač NASCAR (* [[1951]]) * [[19. 2.]] - [[Stanley Kramer]], filmski režiser (* [[1913]]) * [[20. 2.]] - [[Milenko Maticki]], književnik, novinar, urednik "Politike" (* [[1936]]) * [[21. 2.]] - Nikola Bibić, fotograf (* [[1923]]) * [[24. 2.]] - [[Claude Shannon]], matematičar (* [[1916]]) * [[26. 2.]] - [[Dragoslav Avramović]], srpski ekonomista i guverner. (* [[1919]].) === Mart/Ožujak === * [[9. 3.]] - [[Mihajlo Kostić Pljaka]], srpski glumac (* [[1933]]) * [[10. 3.]] - [[Maja Maršićević Tasić]], šef kabineta u MIP-u SRJ (* [[1965]]) * [[11. 3.]] - Milan Ðorđević Bombona, kriminalac (* [[1951]]) * [[12. 3.]] - [[Robert Ludlum]], pisac trilera (* [[1927]]) * [[17. 3.]] - Zvijezdana Franić - Krajinčanić, muzički urednik Radio Beograda (* [[1957]]) * [[22. 3.]] - [[William Hanna]], animator (* [[1910]]) * [[24. 3.]] - [[Stipan Blažetin]], hrvatski književnik (* [[1941]].) === April/Travanj === * [[4. 4.]] - [[Mitra Mitrović]], političar, kulturni i javni radnik (* [[1912]]) * [[12. 4.]] - [[Ljiljana Krstić]], srpska glumica (* [[1919]].) * [[15. 4.]] - [[Joey Ramone]], rok muzičar (* [[1951]]) * [[22. 4.]] - [[Žika Živulović Serafim]], srpski novinar i književnik (* [[1925]]) * 22. 4. - [[Fadilj Hodža]], bivši političar (* [[1916]]) * [[25. 4.]] - [[Michele Alboreto]], auto-trkač (* [[1956]]) === Maj/Svibanj === * [[6. 5.]] - [[Božidar Timotijević]], srpski književnik, pesnik i novinar. (* [[1932]].) * [[9. 5.]] - [[Klara Mandić]], osnivač Društva srpsko-jevrejskog prijateljstva (* [[1944]]) * [[11. 5.]] - [[Douglas Adams]], pisac (* [[1952]]) * [[12. 5.]] - [[Perry Como]], pevač (* [[1912]]) * [[24. 5.]] - [[Ridvan Ćazimi Leši]], član OVPMB (* [[1964]]) === Jun/Lipanj === * [[1. 6.]] - [[Birendra]], kralj Nepala (* [[1945]]) * [[3. 6.]] - [[Anthony Quinn]], glumac (* [[1915]]) * [[5. 6.]] - [[Stevan Momčilović]], novinar (*[[1943]]) * [[7. 6.]] - [[Víctor Paz Estenssoro]], bivši predsednik Bolivije (* [[1907]]) * [[8. 6.]] - [[Branko Pleša]], glumac i reditelj (* [[1926]]) * [[11. 6.]] - [[Milan Pantić]], novinar (ubijen) (* [[1954]]) * 11. 6. - [[Timothy McVeigh]], američki terorist (* [[1968]]) * jun - [[Svetozar Samurović]], slikar (* [[1928]]) * [[17. 6.]] - [[Sava Vuković]], episkop šumadijski (* [[1930]]) * [[18. 6.]] - [[Davorin Popović]], pevač pop i rok grupe Indeksi (* [[1946]].) * [[21. 6.]] - [[Krsta Petrović]], pevač (* [[1928]]) * 21. 6. - [[John Lee Hooker]], bluz muzičar (* [[1917]]) * [[27. 6.]] - [[Jack Lemmon]], američki filmski glumac i redatelj (* [[1925]].) * 27. 6. - [[Tove Jansson]], finska slikarka, spisteljica, strip umetnica, ilustratorka (* [[1914]]) === Jul/Srpanj === * [[3. 7.]] - [[Ivan Slamnig]], hrvatski pjesnik (* [[1930]].) * [[10. 7.]] - [[Anđelija Milić]], pevačica narodne muzike (* [[1921]]) * [[12. 7.]] - [[Vlado Dapčević]], pukovnik, španski borac, "informbirovac" (* [[1917]]) * [[17. 7.]] - [[Julijan Knežević]], iguman manastira Studenica (* [[1918]]) * [[20. 7.]] - [[Carlo Giuliani]], anarhista (* [[1978]]) * [[21. 7.]] - [[Krste Crvenkovski]], makedonski političar. (* [[1921]].) * [[29. 7.]] - [[Edward Gierek]], poljski političar (* [[1913]]) === Avgust/Kolovoz === * [[1. 8.]] - [[Zuzana Halupova]], slikarka-naivka (* [[1925]]) * [[3. 8.]] - [[Momir Gavrilović]], operativac srpske državne bezbednosti * [[5. 8.]] - [[Miloš Bojović]], košarkaš, advokat, novinar (* [[1938]]) * 5. 8. - [[Milutin Korać]], slikar (* [[1923]]) * 5. 8. - [[Pavle Popović]], književnik (* [[1923]]) * [[6. 8.]] - [[Jorge Amado]], književnik (* [[1912]]) * [[11. 8.]] - [[Ljubica Janićijević]], filmska i TV glumica (* [[1923]]) * [[12. 8.]] - [[Isidor Vrsajkov]], srpski slikar (* [[1927]]) * [[14. 8.]] - [[Tomislav Durbešić]], hrvatski književnik (* [[1928]].) * [[17. 8.]] - [[Živko Nikolić]], filmski i TV reditelj i scenarista (* [[1941]]) * [[20. 8.]] - [[Fred Hoyle]], astronom (* [[1915]]) * [[22. 8.]] - [[Petar Cvejić]], reditelj RTB (* [[1935]]) * [[25. 8.]] - [[Aaliyah]], američka pjevačica i glumica (* [[1979]].) * [[30. 5.]] - [[Rajko Tomović]], profesor beogradskog ETF-a (*[[1919]]) === Septembar/Rujan === * [[2. 9.]] - [[Christiaan Barnard]], kardiohirurg (* [[1922]]) * [[7. 9.]] - [[Boro Pavlović]], hrvatski književnik (* [[1922]].) * [[9. 9.]] - [[Ahmad Shah Massoud]], afganistanski borac i vojskovođa * 9. 9. - [[Radomir Bajo Šaranović]], reditelj i prof. FDU u BG. (* [[1937]]) * [[10. 9.]] - [[Dragoslav Antonijević]], etnolog i akademik (* [[1930]]) * [[11. 9.]] - [[Atif Purivatra]], teoretičar evolucije bošnjačkog nacionalnog identiteta (* [[1928]]) * [[12. 9.]] - [[Victor Wong]], glumac (* [[1927]]) * [[13. 9.]] - [[Petar Mijić]], diplomata (* [[1938]]) * [[14. 9.]] - [[Olga Ivanović]], srpska glumica (* [[1921]]) * [[15. 9.]] - [[Živojin Zdravković]], dirigent (* [[1914]]) * 15. 9. - [[Dušan Popović]], operski pevač (* [[1927]]) * [[25. 9.]] - [[Sepp Janko]], lider banatskih folksdojčera (* [[1905]]) * [[27. 9.]] - [[Dragiša Ivanović]], profesor ETF, rektor BU, akademik (* [[1914]]) * [[28. 9.]] - [[Ernest Ačkun]], klarinetista, profesor FMU u Bg. (* [[1930]]) === Oktobar/Listopad === * [[3. 10.]] - [[Marko Seferović]], prvi doktor Veterinarskog fakulteta u Bg. (* [[1956]]) * [[7. 10.]] - [[Rođa Raičević]], pevač i kompozitor narodne i zabavne muzike (* [[1957]]) * [[11. 10.]] - [[Nada Mamula]], pevačica (* [[1927]]) * [[15. 10.]] - [[Dario Džamonja]], bosanskohercegovački novinar i pisac kratke priče * [[16. 10.]] - [[Zoran Perišić]], srpski novinar i urednik (* [[1942]]) * [[18. 10.]] - [[Ranko Gučevac]], glumac (* [[1933]]) * [[20. 10.]] - [[Nebojša Petrović]], košarkaš i novinar, jedan od osnivača TVB (* [[1923]]) * [[23. 10.]] - [[Ilija Ladin]], bosanskohercegovački pjesnik (* [[1929]]) * 23. 10. - [[Slobodan Miletić]], srpski književnik, prevodilac, kritičar (* [[1938]]) * [[29. 10.]] - [[Milorad B. Protić]], srpski astronom (* [[1910]].) === Novembar/Studeni === * [[1. 11.]] - [[Bekir Misirlić]], bosanskohercegovački slikar i skulptor (* [[1931]]) * 1. 11. - [[Miodrag Kolarić]] (Arsen Lozanin), književnik i istoričar umetnosti, upravnik bg. Narodnog muzeja (* [[1912]]) * [[5. 11.]] - [[Radomir Milivojević]]-Nafta, džez muzičar (* [[1926]]) * [[6. 11.]] - [[Božidar Knežević (novinar)|Božidar Knežević]], autor [[Oluja nad Krajinom|Oluje nad Krajinom]] (* [[1952]].) * [[8. 11.]] - [[Radmila Savićević]], srpska glumica.(* [[1926]].) * [[9. 11.]] - [[Angelina Gatalica]], akademski vajar (* [[1924]]) * [[10. 11.]] - [[Vukoje Bulatović]], novinar, ur. i dir. Politike (* [[1927]]) * 10. 11. - [[Ken Kesey]], književnik, figura kontrakulture (* [[1935]]) * [[12. 11.]] - [[Đorđe (Đokica) Milaković]], hrvatski glumac (* [[1925]].) * 12. 11. - [[Radovan Vlajković]], bivši predsednik Predsedništva SFRJ (* [[1922]]) * [[18. 11.]] - [[Ela Peroci]], slovenska književnica (* [[1922.]]) * [[23. 11.]] - [[Vladimir Levak]], spiker i voditelj HRT (* [[1934]].) * 23. 11. - [[Vladimir Basara]], filmski reditelj (* [[1930]]) * 23. 11. - [[Miodrag Tomić]], matematičar, srpski akademik (* [[1912]]) * [[27. 11.]] - Vasilije [[Vanja Kraljević]], novinar i publicista (* [[1924]]) * [[29. 11.]] - [[George Harrison]], jedan od ''Beatles''-a (* [[1943]].) * [[30. 11.]] - [[Milutin Pršić]], osnivač i urednik "Revije JAT" === Decembar/Prosinac === * [[6. 12.]] - [[Jakov Altaras]], radiolog (* [[1918]]) * [[7. 12.]] - [[Dušan Nonin]], akademski slikar i konzervator (* [[1924]]) * 7. 12. - [[Milorad Gončin]], književnik i novinar (* [[1931]]) * 7. 12. - [[Vojin Partonić]], novinar i urednik "Politike" i "P. Ekspres" (* [[1948]]) * [[8. 12.]] - [[Mirza Delibašić]], bosanska košarkaška zvijezda (* [[1954]]) * [[18. 12.]] - [[Gilbert Bécaud]], francuski pjevač (* [[1927]]) * [[19. 12.]] - [[Ante Jurjević Baja]], narodni heroj, društveno-politički radnik SRH i SFRJ (* [[1915]]) * [[20. 12.]] - [[Léopold Sédar Senghor]], prvi predsednik Senegala (* [[1906]]) * [[23. 12.]] - [[Gradimir Petrović]], slikar, profesor i dekan FPU u Bg. (* [[1935]]) * [[25. 12.]] - [[Zoran Mamula]], novinar i urednik B92 (* [[1964]]) * [[26. 12.]] - [[Nigel Hawthorne]], glumac (* [[1929]]) === Kroz godinu === * [[Amalija Đakonović]], slikarka, pedagog (* [[1912]]) * [[Branko Bon]], arhitekt (* [[1912]]) * [[Neda Božinović]], učesnica NOB, aktivistkinja (* [[1917]]) == Nobelove nagrade == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Eric A. Cornell]], [[Wolfgang Ketterle]] i [[Carl E. Wieman]] (za postignuće [[Bose-Einsteinov kondenzat|Bose-Einsteinove kondenzacije]] u razređenim gasovima alkalnih atoma i za rane fundamentalne studije svojstava tog kondenzata) * [[Nobelova nagrada za kemiju|'''Kemija''']]: [[William S. Knowles]], [[Ryoji Noyori]] i [[K. Barry Sharpless]] (rad na [[Asimetrična sinteza|hiralno katalizovanim reakcijama]], i to Knowles i Noyori hidrogenacije a Sharpless oksidacije) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[Leland H. Hartwell]], [[R. Timothy Hunt]] i [[Paul M. Nurse]] (otkriće [[Ciklin-zavisna kinaza|ključnih regulatora]] [[Životni ciklus ćelije|ciklusa ćelije]]) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[V. S. Naipaul]] (jer je ujedinio perceptivni narativ i nepodmitljivo pronicanje u delima koja nas nagone da vidimo prisustvo potisnutih povesti) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Ujedinjene nacije]] i generalni sekretar [[Kofi Annan]] (za njihov rad na bolje organizovanom i mirnijem svetu) * [[Nobelova nagrada za ekonomiju|'''Ekonomija''']]: [[George A. Akerlof]], [[Michael Spence]] i [[Joseph E. Stiglitz]] (analiza tržišta sa [[Asimetričnost informacija (ekonomija)|asimetričnom informacijom]]) == Reference == {{reference}} == Vanjske veze == * [http://wap.beograd.rs/cms/view.php?id=601277 Grad Beograd WAP 2000-03] * [http://www.arhiv.rs/img/hd/2001.html Hronologija 2001], Ebart medijski arhiv {{commonscat|2001}} [[Kategorija:2001.]] movfa1t6dd99j19xyj8jn0htl5ufjj9 Vladimir Lenjin 0 2709 42481747 42478134 2025-07-04T15:04:02Z CommonsDelinker 806 Zamjenjujem datoteku Union-de-Lucha.jpg datotekom [[:File:St_Petersburg_Union_of_Struggle_for_the_Liberation_of_the_Working_Class_-_Feb_1897.jpg|St_Petersburg_Union_of_Struggle_for_the_Liberation_of_the_Working_Class_-_Feb_1897.jpg]] (izvršilac: [[c:User: 42481747 wikitext text/x-wiki {{Politički vođa |ime = Vladimir Iljič Lenjin<br /><small>Влади́мир Ильи́ч Улья́нов, "Ле́нин"</small> |datum rođenja = {{OldStyleDate|22. travnja|1870|10. travnja}}. |mjesto rođenja = [[Simbirsk]], [[Ruska Imperija|Rusija]] |datum smrti = [[21. siječnja]], [[1924]]. |mjesto smrti = [[Moskva]], [[SSSR]] |malaslika = |opis male slike = |slika = Vladimir Lenin.jpg |veličina = |opis slike = |podpredsjednik = |podpremijer = |zamjenik = |stranka = [[Boljševizam|Boljševička partija]] |potpis = |supruga = [[Nadežda Krupska]] |položaj = [[Vođe Sovjetskog Saveza|Vođa SSSR-a]] |čin2 = [[Premijer Sovjetskog Saveza]] |zanimanje = Političar |fusnote = |nasljednik = [[Josif Staljin]] |prethodnik = |nasljednik2 = [[Aleksej Rijkov]] |prethodnik2 = [[Aleksander Kerenskij]] |predsjednik = |mandat_start = [[8. studenog]], [[1917]]. |mandat_kraj = [[24. siječnja]], [[1924]]. |mandat_start2 = [[8. studenog]], [[1917]]. |mandat_kraj2 = [[24. siječnja]], [[1924]]. |vjera = }} '''Vladimir Iljič Lenjin''' ([[Simbirsk]], {{OldStyleDate|22. travnja|1870|10. travnja}} – [[Gorki Leninskije|Gorki]] kraj [[Moskva|Moskve]], [[21. siječnja]] [[1924]]), [[Rusija|ruski]] revolucionar, državnik, filozof i publicist. Bio je predvodnik [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] [[1917.]] u [[Rusko Carstvo|Rusiji]], osnivač prve [[Komunistička partija|Komunističke partije]] i [[Kominterna|Kominterne]]; utemeljitelj [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Ruske Socijalističke Federativne Sovjetske Republike]] i [[SSSR|Sovjetskog saveza]]. == Biografija == === Djetinjstvo i mladost === [[Datoteka:Vladimir Lenin 3 years old (cropped).jpg|thumb|left|250px|Lenjin u trećoj godini života.]] Obiteljsko prezime Uljanov, publicistički i revolucionarni pseudonim Lenjin (u početku Volgin, Nikolaj Lenjin, kasnije V. I. Lenjin) po sibirskoj rijeci [[Lena|Leni]]. Lenjin potječe iz ugledne obitelji - otac Ilja Nikolajevič je bio upravitelj školskoga sustava u simbirskoj guberniji, nositelj Reda Stanislava prve klase i plemić (s dobivenim pravom nasljedovanja) četvrtog od četrnaest redova ruskog plemstva, a majka Marija Aleksandrovna Blank obrazovana žena, kći liječnika. Imao je dva brata i tri sestre, i svi su, osim jedne sestre, postali profesionalni revolucionari. Godine 1886. Lenjinov otac umire, a 1887. stariji brat Aleksandar, komu je budući sovjetski vođa bio dječački odan, biva obješen zbog sudjelovanja u neuspješnom pokušaju atentata na cara [[Aleksandar II.|Aleksandra II.]] Obitelj Uljanov napušta mjesto prebivališta i seli u [[Kazanj]], gdje Lenjin iste godine upisuje studij prava na Kazanjskom sveučilištu. Nakon sudjelovanja u studentskim demonstracijama biva (premda je istraga pokazala da su njegova uloga i značenje u organizaciji i tijeku demonstracija nepostojeći) isključen sa sveučilišta (što su vlasti eksplicitno obrazložile činjenicom da se radi o bratu pogubljenog Uljanova) i protjeran u selo Kokuškino, gdje je proveo oko godinu dana. === Školovanje revolucionara === [[Datoteka:Lenin-circa-1887.jpg|thumb|right|150px|Lenjin kao dijete 1887.]] U ožujku 1889. obitelj Uljanovih preselila se u [[Samara|Samaru]], gdje je Vladimir proveo oko četiri godine. U proljeće 1890. dobio je dozvolu za privatno polaganje prava na [[Петроградски државни универзитет|Sanktpeterburškom sveučilištu]], a već u jesen 1891. diplomirao je kao najbolji student. U jesen 1893. nastanio se u Sankt Peterburgu, gdje je 1895. sudjelovao u ujedinjavanju sanktpeterburških [[marskizam|marksista]] u jedinstvenu organizaciju - Savez borbe za oslobađanje radničke klase. Organizacija je bila razbijena potkraj 1895., a uhićeni Lenjin proveo je godinu dana u zatvoru, a potom bijaše osuđen na trogodišnje progonstvo u [[sibir]]sko selo Šušenskoje u Minusinskom okrugu. Tada je napisao poznatu studiju «Razvoj kapitalizma u Rusiji», u kojoj pokušava dokazati da kapitalizam ubrzano uništava seosku općinu i stvara seoski [[proletarijat]] koji može postati saveznik malobrojnog industrijskoga radništva u Rusiji. === Emigracija i ruski radnički pokret === Pušten u siječnju [[1900]]., Lenjin je emigrirao u [[Švicarska|Švicarsku]]. Tamo je izdavao tjednik «Iskra» zajedno s [[Georgij Plehanov|Georgijem Plehanovom]] i [[Julij Martov|Julijem Martovom]]. Osnivače ruske socijademokracije, marksističke ortodokse [[Georgij Plehanov|Georgija Plehanova]] i [[Pavel Akselrod|Pavela Akselroda]], Lenjin je sreo još [[1895]]. u Ženevi: po dostupnim podatcima, iako se slagao s njima u glavnim teorijskim i strateškim pitanjima (tada je bila aktualna borba s revizionizmom [[Eduard Bernstein|Eduarda Bernsteina]], njemačkoga socijaldemkrata i izvršitelja [[Friedrich Engels|Engelsove]] oporuke, koji je savjetovao socijalistima orijentaciju na sindikalnu borbu i poboljšanje općih životnih uvjeta radničke klase kroz postepene društvene reforme, te stvaranje širokog saveza radničke klase s građanskom liberalnom demokracijom, svi su se vodeći predstavnici tadašnje socijademokracije, koja je [[Karl Marxs|Marxovu]] kritiku političke ekonomije, kao i općenito društveno-povijesnu filozofiju, smatrala teorijskim temeljem svog djelovanja ([[Karl Kautsky]], [[Rosa Luxemburg]], [[Georgij Plehanov]], [[Antonio Labriola]], [[August Bebel]], [[Clara Zetkin]], ...) okomili na Bernsteinovu revizionističku tezu koja je postala izvorom buduće umjerene zapadnoeuropske socijaldemokracije što se odmakla od Marxove teorije), teško je, preko volje, prihvatio zacrtanu strategiju suradnje s liberalnim strankama. «Iskru» je uređivao zajedno s veteranima ruskoga socijaldemokratskog pokreta ([[Georgij Plehanov|Plehanov]], [[Pavel Akselrod|Akselrod]], [[Vjera Zasulič]]) i mlađim kolegama, od kojih je najznačajniji bio [[Julij Martov]] (Cederbaum), budući vođa [[menjševici|menjševika]] i po mnogim svjedočanstvima, možda jedini prijatelj kojega je Lenjin ikada imao. Novine su krijumčarene u zemlju, no, njihov utjecaj nije bio velik: najveći društveni lom prije [[1. svjetski rat|1. svjetskoga rata]], [[ruska revolucija 1905.]], zatekao je emigrantske ideologe nespremnima. [[Datoteka:Mug shot of Lenin, 1895.jpg|thumb|left|300px|Zatvorska slika Vladimira Lenjina iz 1895.]] === Oblikovanje Lenjinovih teorijskih postavki === Među marksistima dugo su trajali sporovi o naravi [[lenjinizam|lenjinizma]]. Po sovjetskoj je službenoj doktrini to bio marksizam par excellence, reformuliran u uvjetima imperijalističkoga stadija kapitalističkog razvoja. Lenjinovi su protivnici pak naglašavali rusku tradiciju – prema tim je stavovima Lenjin u ruhu marksizma oživio rusku voluntarističko-terorističku tradiciju epitomiziranu u Tkačevu. Uzmu li se Marxovi tekstovi, djela najistaknutijih marksističkih ortodoksa iz doba [[II. Internacionala|II. Internacionale]] te sporovi između Lenjina i ideoloških protivnika, razvidno je sljedeće: Lenjinova inačica marksizma dobrim je dijelom utemeljena u Marxovoj misli i (ako ne u cijelosti, posve sigurno u dijelovima) tvori jednu od legitimnih varijanti marksizma. Ona nije jedina ni jedino nužna; «kreativna» je u velikoj mjeri, i to ponajviše u točkama u kojima se revolucionarni aktivist Lenjinova kova nije mogao zadovoljiti općenitom i u detaljima nedovoljno preciziranom obradom praktičkih pitanja u djelu osnivača. Budući da Marxovi tekstovi ne daju odgovore na mnoga konkretna pitanja revolucionarne borbe- Lenjin je inovirao doktrinu uzimajući elemente iz ruske predmarksističke revolucionarne tradicije. No, nije time prihvatio nijednu glavnu ideju [[Herzen]]a, [[Černjiševski|Černjiševskog]], [[Nječajev]]a, [[Mihajlovski|Mihajlovskog]] ili [[Bakunjin]]a: domorodna ruska buntovnička tradicija upregnuta je u marksistički svjetonazor u kojem nije bilo idealizacije seljaštva, želje da se sačuva patrijarhalna seoska općina, izvedu društvene promjene preko akata individualnoga terora ili «preskoči» kapitalizam (za koji je sam Lenjin ionako tvrdio da je već uvukao [[Rusko Carstvo]] u svoj društveno-ekonomski sustav). Većina se povjesničara marksizma ([[Leszek Kolakowski]], [[John Plamenatz]], [[Robert Tucker]], ...) slaže u tvrdnji da je Lenjin u razdoblju od 1901. do 1903. oblikovao vlastitu inačicu marksizma, koja se u trima točkama razlikuje od glavne teorijske struje u doba II. Internacionale i koja se pokazala izuzetno uspješnom u borbi za vlast. Prvi je značajniji otklon od standardne marksističke teorije onoga doba Lenjinova teorija partije. U knjizi «Što da se radi?» (Čto delat', 1902.) Lenjin je napao doktrinu «ekonomizma» - rusku varijantu britanskoga sindikalizma koja je radnički pokret poistovjetila s pokretom radnika. Naravno, takva formulacija nije ostavljala prostora za avangardnu ulogu partije (komunističke - onda se još zvala socijaldemokratska), niti za svjesnu preobliku društva prema revolucionarnom obrascu Marxove i Engelsove teorije. Lenjin je dobro uočio da radnička klasa ne mari za grandiozne ideje socijalističkih vizionara, nego je orijentirana prije svega na poboljšanje životnih uvjeta. Ili, po frazeologiji onoga vremena: «radnička klasa može proizvoditi samo buržoasku svijest». Sam je Lenjin u više navrata tako ustrojenu avangardu partijskih aktivista usporedio s [[isusovci]]ma («Mi smo [[mladoturci]] komunističke revolucije s nečim jezuitskim u sebi...»), najagilnijim redom katoličkoga [[prozelitizam|prozelitizma]]. Povijesne okolnosti koje su dovele do tih formulacija sljedeće su: na II. kongresu Partije 1903. došlo je do raskola na radikalnu ljevicu ili [[boljševici|boljševike]], te na demokratskiji orijentiranu srednju struju ili [[menjševici|menjševike]]. Glavna je točka prijepora bila upravo uloga Partije i njen ustroj. Dok su menjševici željeli masovniju, demokratsku, ideološki heterogeniju i šire zasnovanu socijaldemokratsku stranku, nalik već postojećima u [[Zapadna Europa|zapadnoj Europi]] - Lenjin je zamislio socijalističku partiju kao organizaciju profesionalnih revolucionara: ideološki monolitnoga posjednika «ispravne» doktrine i teorijske svijesti. Po njemu, budući da je vlasnik i nositelj autentične proleterske svijesti, partija je faktički neovisna o mijenama raspoloženje i idejnim previranjima u stvarnom proletarijatu. Tako zasnovana partija je, po Lenjinovom mišljenju, najbolji i adekvatni tumač autentičnih interesa proletarijata - što god empirijski proletarijat o tom mislio. Štoviše: lenjinistička partija ne samo da «ispravno» tumači prave interese proletarijata nego ih, tako reći, stvara i implantira u konfliktnu društvenu zbilju. Druga točka sporenja bijaše uloga [[buržoazija|buržoazije]] i seljaštva. Nasuprot situaciji u zapadnoj Europi, a koju su idejno kopirali menjševici, Lenjin je bio protiv trajnijega saveza s liberalnom buržoazijom. Iako su se svi ruski socijaldemokrati slagali u pitanju potrebe saveza s buržoazijom kao saveznika u borbi protiv carističke autokracije, razlika je ležala u nijansama koje su se pokazale presudnima za budućnost - da nije bilo te ključne ideološke razlike, boljševici ne bi imali svjetonazorsku podlogu za komunističku revoluciju u listopadu 1917. kojim je, po njihovu motrištu, nakon faze «buržoaske revolucije» trebala uslijediti faza «proleterske revolucije». Lenjin je vrlo oštrovidno procijenio i revolucionarni potencijal seljaštva koje je u nerazvijenoj i zaostaloj zemlji poput Rusije kipjelo netrpeljivošću prema stoljetnim izrabljivačima - raznim veleposjednicima i tlačiteljskom aparatu što je ojačan nakon reformi [[Petar Veliki|Petra Velikog]] i Katarine u 17. i 18. stoljeću. Dok su u zapadnoj i srednjoj Europi marksistički ideolozi Europi seljake često tretirali s prijezirom kao potencijalne podupiratelje onemoćale aristokracije, a gradsku liberalnu buržoaziju kao prirodnoga saveznika, Lenjin je, nakon početnoga kolebanja, postavio tezu o savezu sa seljaštvom i samo privremenoj potpori liberalnih buržoaskih stranaka. Za razliku od menjševika koji su kanili ozbiljno surađivati s kadetima (konstitucionalnim demokratima), najvažnijom umjerenom buržoaskom strankom, boljševici su se pod Lenjinom usmjerili na suradnju se eserima (socijal-revolucionarima), nasljednicima narodnjačko-radikalnoga pokreta iz 1870-ih koji je imao snažno uporište među seljaštvom. No, i tu je Lenjinova predodžba o suradnji bila ograničena općim svjetonazorom: [[eseri]] su mogli biti saveznicima boljševika, ali u konačnici politiku su kreirali boljševici, a ne oni. Treća prijepornica u kojoj se Lenjin razišao s glavnim protagonistima ortodoksije (Kautsky, Luxemburg, ...) i s austromarksistima (Bauer, Renner) je bilo nacionalno pitanje. U početku, na II. kongresu ruskih socijaldemokrata, Lenjin se suprotstavio Bundu (stranci židovskoga proletarijata) koji je tražio stanovit oblik nacionalne i kulturne autonomije za Židove (Lenjin je, kao i svi marksisti, uključujući i one židovskoga podrijetla, smatrao da Židovi nisu nacija i da su njihovi zahtjevi neutemeljeni). Tada je glavna opasnost, iz njegova motrišta, bila mogućnost federalizacije partije i susljedno smanjenje njene učinkovitosti. No, Bund je samo načeo ključno pitanje višenacionalne Imperije: Lenjin se vrlo brzo uhvatio u koštac s gorućom temom nacionalne neovisnosti i samoopredjeljenja («Nacionalno pitanje u našem programu», Iskra, 1903.). Njegovo je rješenje bilo sljedeće: narodi imaju pravo na samoodređenje do odcjepljenja - no, konzumiranje toga prava podređeno je proleterskim i revolucionarnim interesima avangardi pojedinih naroda. Lenjinovu su poziciju, dosta ideološki potkrijepljeno, napadali klasični marksisti i ortodoksi (npr. [[Roza Luxemburg]], koja je bila protiv potencijalne ponovne uspostave [[Poljska|poljske]] nezavisnosti jer je to, po njenom sudu, bio anakronizam što ga je pokopala međunarodna podjela rada - nacionalno je, u toj vizuri, postalo beznačajnim u odnosu na klasno). Lenjin je ipak realističnije gledao na zbilju i detektirao je golemu energiju koja se krila iza nacionalnoga ugnjetavanja, a za koju su kabinetski dogmati bili slijepi. Ipak, nerealno je držati ga zagovornikom potpunoga prava na nacionalno samoopredjeljenje. Ograničenja koja je nametnuo ideji nacionalne nezavisnosti, a koja su poglavito «proleterske» naravi tumačene na partijsko-avangardistički način, u stvarnosti su smjerala poništavanju nacionalne državnosti (što je, uostalom, pokazala kasnija boljševička vojna intervencija u [[Ukrajina|Ukrajini]] i [[Gruzija|Gruziji]]). [[Datoteka:St Petersburg Union of Struggle for the Liberation of the Working Class - Feb 1897.jpg|thumb|right|350px|Sastanak Petrogradskog ogranka Saveza borbe za oslobođenje radničke klase u februaru 1897. Ubrzo nakon što je slika snimljena, cijelu je grupu uhitila Ohrana. S lijeva na desno, stojeći: Aleksandr L. Malčenko, Pjotr K. Zaporožec, Anatolij Vanjejev; sjedeći: Viktor V. Starkov, [[Gleb Kržižanovski]], Vladimir Lenjin i [[Julij Martov]].]] Ideološki substrat lenjinizma ocrtan je riječima analitika marksističke ideologije Leszeka Kolakowskog: «Zato Partija treba podržavati liberalnu opoziciju protiv carizma, premda je njen cilj u budućnosti uništenje liberalizma. Treba podržati seljačku revoluciju feudalnih ostataka [[kmetstvo|kmetstva]], premda je njen konačni cilj lišavanje seljaka privatnoga vlasništva nad zemljom... Treba također podržavati nacionalne pokrete i aspiracije na nezavisnost, ukoliko doprinose slabljenju višenacionalnoga carstva, premda je njen cilj ukidanje nacionalnih država kao takvih. Ukratko, treba u vlastitu korist usmjeravati sve destruktivne energije protiv postojećega sustava, iako sve društvene grupe koje su nositelji tih energija moraju, po njenom poimanju, biti u budućnosti uništene kao posebne društvene snage... Partija treba biti univerzalna mašina za pretvaranje društvene energije koja teče iz mnogo izvora u jedan tok. Lenjinizam je bio teorija takve mašine koja se... trebala pokazati izuzetno uspješna i koja je uistinu promijenila svjetsku povijest.» (Glavni tijekovi marksizma, 2. dio) Nakon raskola na II. kongresu boljševici na čelu s Lenjinom, iako su imali neznatnu većinu (otud im i popularno ime: boljše-više) pri završnici kongresa, nisu uspjeli ovladati Partijom. Naime, redakcija centralnoga organa, koju je ustanovio kongres, imala je veće ovlasti od Centralnog komiteta. Na Lenjinov zahtjev iz redakcije su maknuti «poraženi» Akselrod, Potresov i Zasuličeva, pa su preostali Lenjin, Martov i Plehanov. No, Plehanov je odbacio boljševički koncept i tražio rekonstituiranje redakcije na proporcionalnomu načelu. Budući da nije mogao kontrolirati «Iskru», Lenjin je napustio redakciju, a sam je list nastavio izlaziti kao menjševičko glasilo. Svađe među ruskim socijaldemokratima, toliko važne za povijest, prolazile su u zemlji praktički nezabilježene. Tako se nastavilo do 1905., kada je poraz u [[rusko-japanski rat|rusko-japanskom ratu]] doveo do prve ruske revolucije - pojave koja je zatekla obje socijalističke frakcije. Većina boljševika i menjševika nije imala važnu, a kamoli presudnu ulogu u samoj revoluciji koja je počela u siječnju velikim prosvjednim maršem na carsku [[Zimska palača|Zimsku palaču]] što ga je predvodio pravoslavni pop [[Georgij Gapon]]. Cilj je bio predavanje peticije o demokratizaciji zemlje caru [[Nikolaj II.|Nikolaju II.]] Carske su postrojbe otvorile vatru na nenaoružanu masu, te ubile i ranile stotine ljudi. Uslijedili su štrajkovi, opći prosvjedi i neredi koji su paralizirali zemlju i doveli do kaosa. Prisiljen na ustupke, car je, među inim, pomilovao političke emigrante. Lenjin se vratio u zemlju u studenom 1905. i pozvao na opći ustanak. Neovisno od toga, opći je štrajk počeo 20. prosinca, razvio se u pravu revoluciju - i bio slomljen do konca godine. Prva je revolucija završila porazom. No, revolucionarni je val, unatoč slomu, rezultirao radikalizacijom socijaldemokrata i buđenjem nade u rušenje omrznutoga režima; jedna od značajki prve revolucije bijaše i pojava radničkih vijeća («sovjeta») po kojima je kasnije, ironijom povijesti, prva komunistička država na svijetu dobila ime. U poslijerevolucionarnom ozračju ruski su socijaldemokrati održali kongres ujedinjenja u [[Stockholm]]u, u travnju 1906. Na kongresu delegati su predstavljali oko 13 000 boljševika, oko 18 000 menjševika (boljševici su u međuvremenu postali numerička manjina); također, u partiju se vratio Bund koji je predstavljao oko 33 000 židovskih radnika, a ušle su i [[poljska socijaldemokratska stranka]] s 26 000 članova i [[litvanska socijaldemokratska stranka|litvanska]] s 14 000. Obje su glavne frakcije uspostavile formalno jedinstvo, no, raskol je bio predubok: ideološke su se svađe nastavile do 1912. kada su se boljševici i menjševici konačno razišli. To je vrijeme Lenjin proveo uglavnom pišući, vodeći polemike i radeći na konspirativno-vojnom ustroju partije. Živio je u [[Engleska|Engleskoj]], [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Švedska|Švedskoj]], [[Finska|Finskoj]], [[Švicarska|Švicarskoj]], [[Francuska|Francuskoj]] - do početka 1. svjetskoga rata Lenjin je više puta mijenjao boravište: uoči rata bio je u [[Krakow]]u (tada u sastavu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]) da bio bliže Rusiji i pridonosio boljševičkomu glasilu «Pravdi», što su ga osnovali pripadnici Lenjinove stranke u St. Peterburgu 1912. (list se tiskao i prodavao slobodno). Preko veza u austrijskom socijalističkom pokretu i zahvaljujući kombinatorikama austro-ugarske vlade, Lenjin je po izbijanju rata uspio emigrirati u Švicarsku. === Lenjin kao filozof === [[Datoteka:Vladimir Ilyich Ulyanov-Lenin.jpg|thumb|left|175px|Lenjin u slici iz 1910.]] Među duhovnim strujanjima na prijelazu 19. u 20. stoljeće, a koja su izazvala odjek u ruskoj- napose boljševičkoj - sredini, važan je bio [[empriokriticizam]] austrijskih filozofa i fizičara [[Richard Avenarius|Richarda Avenariusa]] i, u nešto modificiranom obliku, [[Ernest Mach|Ernesta Macha]]. Dok je ovaj drugi važniji u povijesti znanosti kao teorijski utjecaj na [[Albert Einstein|Einsteina]] i neke druge fizičare, Avenarius je snažnije (i kratkotrajnije) obilježio rusku duhovnu kulturu na početku 20. stoljeću. Osnovni svjetonazor obojice filozofa bio je [[scijentizam]], radikalni antimetafizički stav i odbojnost prema tada snažnom [[neokantizam|neokantizmu]] koji se sredotočio oko analize međuigre odnosa pojmova ljudskoga iskustva kao skupa psihičkih sadržaja i «stvarnoga» substrata empirijske zbilje. Taj je polaritet empiriokriticizam odbacivao kao pseudoproblem. No, zbog više činitelja među kojima su nezanemarivi bili protuslovlja i dvosmislenosti u formulacijama osnivača empiriokriticizma, u ruskoj je inačici empiriokriticizam poprimio neobične oblike. Njegovi su glavni protagonisti bili [[Aleksandar Bogdanov]] i [[Anatolij Lunačarski]], obojica istaknuti boljševički funkcionari. Bogdanov (koji je bio jedan od nekolicine najvažnijih boljševika) je objavio između 1904. i 1906. veoma opsežnu knjigu «Empiriomonizam», dok je Lunačarski 1908. sudjelovao u projektu «bogograditeljstva» - esencijalno radikalno humanističkoga pokreta s primjesama ničeanstva. U ruskoj emigraciji, osuđenoj na političku paralizu poslije poraza revolucije 1905., došlo je do raznih eklektičkih ideoloških strujanja i bujanja spisateljske djelatnosti koja je smjerala upotpuniti filozofsku stranu marksizma - zapravo, poznate tekstove Friedricha Engelsa - onda popularnim i trendovskim misaonim pokretima i idejama. Lenjin je žestoko reagirao na takve pokušaje, a rezultat bijaše njegova knjiga «Materijalizam i empiriokriticizam», 1909. godine. On, koji nije imao pravih interesa ni vremena za filozofska pitanja, prihvatio se čitanja stručne literature i pisanja polemičke knjige poglavito zbog dva razloga: glavni je trend boljševičke ideologije bila rastuća idejna uniformnost koja nije dopuštala nikakvo koketiranje s religijom niti provokativnim, potencijalno skliskim spekulacijama; no, još je važnije bilo poimanje marksizma kao sveobuhvatnoga i samodostatnoga svjetonazora koji na društvenim, filozofskim, ekonomskim i političkim poljima ne treba nikakve dopune ni «usavršavanja». Lenjin je napao ruske empiriokritičare i njihove njemačko-austrijske prethodnike kao protagoniste opskurantizma i ideološke kolaboracioniste s buržoazijom; postavio je princip «partijnosti u filozofiji» (tj., tražio je svjetonazorsku monolitnost i tvrdio da su filozofska propitivanja znak idejno-političke nepouzdanosti i kompromiserstva); podijelio je cijelu zapadnu filozofiju na «materijalizam» i «idealizam» - materijaliste je proglasio društveno naprednima, a idealiste nazadnima. Uz to je išlo mnoštvo drugih simplifikacija, pokazatelja piščeve nezainteresiranosti za filozofsku problematiku kao takvu. «Materijalizam i empiriokriticizam» je, sudeći po eminentno stručnim kriterijima, bezvrijedno amatersko djelo. No, ono je u povijesti ne samo filozofije, nego duhovne kulture općenito, veoma važan tekst. U sovjetskoj je državi ta knjiga imala kanonski status konačnoga filozofskoga izričaja u povijesti, s daleko zlokobnijim nasljednikom u legendarnom «Kratkom kursu SKP-B» (kolektivnom djelu nastalom pod [[Staljin]]ovim nadzorom). Sam Lenjin nije mario za sudbinu svoga filozofskog obračuna: budući da je empiriokriticizam nestao još prije početka 1. svjetskoga rata, Bogdanov napustio politiku, a Lunačarski se vratio u okrilje ortodoksije- za Lenjina je cijela zavrzlama, čim više nije imala političke reperkusije, prestala biti interesantnom. Doduše, tijekom 1914.-1915., u razdoblju smanjenoga političkoga manevarskoga prostora, Lenjin se prihvatio čitanja Hegela i zapisivao marginalije uz njegovu «Logiku». Te su zabilješke kasnije objavljene pod naslovom «Filozofske sveske». U «Sveskama» se ne radi o razrađenoj filozofskoj doktrini, no u nizu intrigantnih aforističkih zapažanja i komentara Lenjin je revidirao velik dio svojih grubih i pojednostavljenih stavova iz prethodnoga razdoblja; to djelce svjedoči i o svojevrsnoj fascinaciji hegelovskom dijalektikom. No, iako je u Sovjetskom Savezu ta knjiga imala stanovitu ulogu u razdoblju poslije Lenjinove smrti, nije mogla poništiti razorni utjecaj «Materijalizma i empiriokriticizma» koji je dobio status summe filozofije. === Prvi svjetski rat i zapečaćeni vlak === [[Datoteka:19130715-lenin-zakopane.jpg|thumb|right|250px|Lenjin sa [[Grigorij Zinovjev|Zinovjevom]] i Sergejom J. Bagotskom u šetnji kod [[Zakopane|Zakopana]], ljeto [[1914]].]] Izbijanje 1. svjetskoga rata dovelo je do kraha mnogih iluzija o anacionalnosti proletarijata, što bijaše jednom od stožernih Marxovih ideja i socijaldemokratskih dogmi. Zbilja je pokazala ne samo da radnici imalu domovinu, nego da je štoviše radništvo industrijaliziranih zemalja najučinkovitija bojna skupina u vojskama zaraćenih zemalja. No, Lenjin je odbio svrstati se u nacionalni tabor, kao što je učinila većina socijalista (npr. Plehanov). Vodio je politiku «revolucionarnoga defetizma» ili čekanja povoljne situacije da se ratni zanos istroši u ratnom zamoru, što bi po njemu moglo biti uzročnikom socijalnih revolucija. Prekinuo je veze s vođama Druge internacionale i pokušao okupiti socijaliste-internacionaliste na konferencijama u švicarskim gradovima [[Zimmerwald]]u 1915. i [[Kienthal]]u 1916. Tijekom rata Lenjin je napisao i jedan od svojih najvažnijih tekstova, «Imperijalizam kao najviši stadij kapitalizma», 1917. U toj studiji, temeljenoj na velikom djelu njemačkoga ekonomista i političara [[Rudolf Hilferding|Rudolfa Hilferdinga]], Lenjin ističe ulogu monopolizacije i globalizacije financijskoga kapitala i postavlja strategiju revolucionarne borbe u za marksiste novonastalim okolnostima: umjesto standardnoga oslona na proletarijat razvijenih zemalja, ruski je marksist ukazao to da je komunistička revolucija vjerojatnija u dijelom proleterariziranima zemljama u kojima je eksploatacija izuzetno žestoka, te da se revolucija mora temeljiti na vezi proletarijata i seljaštva i iskoristiti eksplozivnu smjesu niza suprotnosti, od nacionalnih do socijalnih: sam je proletarijat, poglavito zapadnih industrijaliziranih zemalja, iako i dalje (bar u teoriji) glavna nada marksističkih pravovjernika, u Lenjinovoj vizuri bio nesposoban i za početak revolucije, i za njenu pobjedu. [[Datoteka:Lenin.WWI.JPG|thumb|right|250px|Govor Lenjina pri kraju Prvog svjetskog rata, 1. maja 1919.]] Lenjin je velik dio vremena do ruske revolucije u veljači 1917. proveo u ideološkim nadmetanjima, a katkad i suradnji u pojedinim pitanjima sa strarim političkim poznanicima, menjševicima. U samoj su carskoj Rusiji niz poraza u ratu, veliki gubitci u ljudstvu, gospodarska kriza i osiromašenje, pad autoriteta vladajućih klasa i opći kolaps sustava doveli do masovnih štrajkova (9. ožujka preko 200.000 štrajkaša u Petrogradu) i stvaranja radničkih vijeća («sovjeta») u ožujku 1917. (ili u veljači po starom, julijanskom kalendaru). Car Nikolaj II. abdicirao je 15. ožujka i obrazovana je demokratska vlada kneza [[Georgij Ljvov|Georgija Ljvova]] pod glavnim utjecajem liberalne stranke, kadeta (konstitucionalni demokrati). U zemlji su vladali nestabilnost, politička radikalizacija i previranje jer su različite društvene, nacionalne i političke struje konačno došle do slobode izražaja. Lenjin je došao u Petrograd u specijalnom, zapečaćenom vlaku. Naime, njemačke su vlasti željele izbaciti Rusiju iz rata, a bilo im je dobro poznato da se Lenjin, kao i njegovi pristaše, bori za izlazak iz rata. Tu su njemačke imperijalne vlasti imale svoju računicu u okončanju rata na istoku, e da bi prebacili snage na zapadno bojište. Lenjin je znao za njihove kalkulacije i iskoristio ih: uspio je isposlovati da zajedno s nekoliko desetina pristaša (među njima su bili i budući boljševički prvaci Zinovjev i Radek) dobije prolaz ekstrateritorijalnoga vlaka, posebne kompozicije koja se, pošavši iz Švicarske, smjela u Njemačkoj zaustaviti samo zbog opskrbe namirnicama- vlak su pratila dva njemačka časnika i nekoliko vojnika. Stigli su na Finski kolodvor u Petrogradu za manje od dva dana. Kao što je napisao austrijski romanopiac i biograf [[Stefan Zweig]]: «Milijuni ubilačke tanadi ispaljeni su u svjetskom ratu... Ali nijedan metak nije bio dalekometniji i nije odlučnije djelovao na sudbinu novije povijesti nego taj vlak koji je nabijen najodlučnijim revolucionarima stoljeća, u tom času jurnuo od švicarske granice preko čitave Njemačke da bi stigao u Petrograd i ondje razbio poredak vremena». === Komunistički puč, revolucija i građanski rat === {{marksizam}} Lenjin je 17. IV., dan nakon dolaska u zemlju, pred vodećim partijskim dužnosnicima pročitao referat poznat pod nazivom «[[Travanjske teze]]». Osnovne teme toga slavnoga političkoga programa sljedeće su: odbijanje potpore privremenoj vladi, traženje da Rusija izađe iz rata, projekt vlasti sovjeta i uništenja parlamentarizma, ukinuće vojske i policije, obnova Internacionale, promjena naziva Socijaldemokratske partije u komunističku, konfiskacija zemlje veleposjednika. Osim razvidno utopijskih dijelova, taj je program u glavnini pogodio želju većine naroda - poglavito u dvije točke: izlazak iz rata i podjela zemlje. Većina se menjševika (a i boljševika) protivila većini teza koje je intepretirala kao Lenjinov radikalizam, voluntarizam i avanturizam. No, u srpnju je Lenjin povukao poziv za sovjetskom vlašću: u sovjetima su menjševici i eseri imali premoć, pa bi vlast sovjeta bila, esencijalno, neboljševička. Kasnije su komunisti tvrdili da su u sovjetima imali «dubinsku većinu» - što je, orwellovskim jezikom, priznanje da su bili u manjini. U srpnju dolazi, pod krinkom demonstracija, do prvoga neuspjeloga boljševičkoga puča. Pod prijetnjom uhićenja, Lenjin bježi iz Petrograda i skriva se na selu, emigrira u [[Finska|Finsku]], vodi Partiju iz ilegale i piše jedan od svojih najpoznatijih tekstova: «Državu i revoluciju», utopijski anarhoidni spis u kojem ocrtava državu budućnosti kojom neposredno upravljaju mase i naoružani narod- u snažnoj suprotnosti sa svim što je napisao o toj temi i prije i poslije (sam je Lenjin ubrzo odbacio «Državu i revoluciju» kao osobno anarho-sindikalističko zastranjenje). Vlada liberala [[Aleksandar Kerenski|Aleksandra Kerenskoga]], nesposobna da donese odluku o izlasku iz rata i izložena pritiscima lijevih i desnih, carističkih radikala, tonula je u kaos zajedno s cijelom zemljom, čemu je doprinio i neuspio puč carističkoga generala Kornjilova. U listopadu 1917. Lenjin je procijenio da je dozrelo vrijeme za odlučujući udar: boljševici su imali većinu u sovjetima (poglavito u najvažnijem, Petrogradskom), njihov utjecaj u mornarici i vojsci je rastao tako da su imali efektivnu kontrolu nad značajnim dijelom oružane sile; nasuprot tomu, liberalna, menjševička i eserska opcija su slabjele u vrtlogu dezorijenacije i neodlučnosti. Pod Lenjinovim vodstvom boljševici 25. listopada po starom, [[julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] ([[7. studenoga]] po novom, [[gregorijanski kalendar|gregorijanskom]]) izvode puč u Petrogradu i preuzimaju vlast uz minimalne žrtve. Nešto snažniji otpor nije spriječio da i Moskva dođe pod komunističku kontrolu 15. studenoga. Relativno lak način preuzimanja vlasti kao da je potvrdio Lenjinova predviđanja o tom kako se «vlast kotrlja ulicama, samo ju treba uzeti». Drugi sveruski kongres sovjeta sazvan je 8. listopada 1917. Boljševici, koji su upravljali radom kongresa i određivali njegov tijek, ustanovili su Vijeće narodnih komesara kao vrhovno državno tijelo, a Lenjin je imanovan predsjednikom Vijeća-postavši tako poglavarom nove države u nastajanju. Prvi Lenjinovi potezi bili su prijedlozi o tromjesečnom primirju s [[Njemačka|Njemačkom]] i ukidanju privatnoga vlasništva nad zemljom. Oba su usvojena, i boljševici su počeli nacionalizaciju i pregovore s carskom Njemačkom. No, raspad ruske vojske, prodor Nijemaca, te okupljanje protukomunističkih snaga uvukli su ih u vrtlog građanskoga rata kojega su, nemalim dijelom, sami izazvali uzurpacijom vlasti. Lenjin je naumio sklopiti mir s Nijemcima pod svaku cijenu: trebao mu je manevarski prostor kako bi konsolidirao boljševičku vlast, dok su nacionalni i internacionalno-revolucionarni interesi morali biti, privremeno, stavljeni u drugi plan. Tomu se žestoko protivila većina u komunističkom vodstvu ([[Buharin]], [[Trocki]], [[Zinovjev]], ...), koji su u tome vidjeli kako izdaju ruskih nacionalnih, tako i međunarodnih proleterskih interesa. No, niz vojnih poraza je pokazao da je Lenjin bio u pravu: sovjetski je vođa na koncu uspio slomiti otpor većine u partiji i prisiliti ih na, za Ruse, ponižavajući [[mir u Brest-Litovsku]] [[3. ožujka]] [[1918]]., po kojem je Njemačkoj ustupljena kontrola nad Finskom, Poljskom, Ukrajinom, i baltičkim zemljama-Latvijom, Litvom i Estonijom. Njemačka je vojna sila stala, a Lenjin se usredotočio na učvršćenje boljševičke vlasti u Rusiji. Sam je Brest-Litovski sporazum postao bezvrijedan nakon poraza [[carska Njemačka|carske Njemačke]] u 1. svjetskom ratu, u studenom 1918. U samoj se zemlji sukob zahuktavao. Lenjin je već u studenom 1917. sazvao izbore za Zakonodavnu skupštinu na kojima su boljševici dobili tek 25% glasova. To su bili u dotadašnjoj ruskoj povijesti jedini neposredni, opći i regularni izbori, i to u trenutku kada su boljševici bili na vrhuncu popularnosti koja još nije bila totalitaristički kontrolirana. No, budući da ta slika zbilje, a pogotovo posljedice koje bi morale slijediti da se poštovala demokratska praksa, nisu odgovarali komunistima, naoružani su mornari u boljševičkoj službi rastjerali skupštinu i tako okončali rusku parlamentarnu demokraciju. To je savršeno odgovaralo Lenjinovim idejama, formuliranima bar deseteljeće ranije, o tome kako partija bolje od naroda zna što su «pravi» narodni interesi -neovisno o tome kakav je stav naroda, i sviđalo mu se to ili ne. No, to ne znači da su boljševici imali politički artikuliranu većinu protiv sebe. Političke analize pokazuju da su, vjerojatno, tijekom 1917. i u sljedećim godinama, imali potporu aktivne i politički agresivne, relativno brojne manjine, te su tu podršku maksimalno iskoristili u slamanju otpora atomiziranih protivnika na cijelom spektru, od carističkih generala do ljevičarskih anarhista i umjerenijih socijalista. Također, Lenjinove predodžbe o naravi vlasti mijenjale su se tečajem rata i revolucije: od početne zamisli o savezu seljaštva i radništva, preko prebacivanja težišta na radništvo, obilježenoga aluzijama na podređivanje seljaštva industrijskomu radništvu («[[diktatura proletarijata]]»), do fokusa na Partiju kao jedinu pouzdanu političku silu neovisnu i od radnika i od seljaka. I na planu strategije internacionalne revolucionarne borbe praksa je donijela otrježnjenje: prvotno su glavne nade polagane u izbijanje komunističkih revolucija u zapadnoj Europi (poglavito Njemačkoj), no, slom je nekoliko pokušaja komunističkih pučeva ([[Mađarska]], Njemačka), te poraz u invaziji na Poljsku, prisilio boljševike da se usredotoče na situaciju u vlastitoj zemlji. Narav je vlasti bila jasna: u prosincu 1917. Lenjin je potpisao dekret o ustanovljenu [[Čeka|Čeke]] («Črezvičajnaja komissija»-Izvanredno povjerenstvo), političke policije izuzetno širokih ovlasti koja je postala glavnim instrumentom terora nad stvarnim i zamišljenim protivnicima. U deportacijama u konclogore, strijeljanjima talaca i odmazdama, rekvizicijama i sl. stradali su pripadnici svih slojeva ruskoga društva: aristokrati, inteligencija, radništvo, seljaštvo. Po različitim procjenama Čeka je pogubila od 100 000 - 250 000 ljudi. Građanski se rat razmahao od 1918., i u tome su se kaotičnom sukobu izdvojile dvije snage: «Crveni» ili boljševici i «Bijeli», heterogenoga sastava u kojem su dominirali caristički ruski nacionalisti, no sudjelovali su i socijalistički antiboljševički revolucionari. «Crveni» su bili organizirani u «Crvenu armiju», ideologiziranu komunističku vojsku ustrojenu u siječnju 1918. godine. Razjedinjenost i relativno slaba podrška intervencionista iz redova sila pobjedničke [[Antanta|Antante]] dovele su do poraza «Bijelih» do 1920. Tijekom toga razdoblja, kao i neposredno poslije, došlo je do golemih razaranja i žrtava: masovna smrt od gladi, stradanje u bitkama i represalijama, teror i protuteror odnijeli su oko [http://users.erols.com/mwhite28/warstat1.htm#Russian 9 milijuna života]. Među poznatijim posebnim događajima ističu se pogubljenje cijele ruske carske obitelji u srpnju 1918. (motiv bijaše želja boljševika da obezglave «bijele» protivnike - smaknuće dinastije učinilo je borbu za ponovu uspostavu dinastije besmislenom) i atentat na Lenjina 30. kolovoza 1918. Lenjina je nastrijelila [[Dora Kaplan,]] pripadnica stranke Socijalista-revolucionara. Atentatorica je smaknuta praktički odmah sljedeći dan unutar zidina Kremlja; Lenjin, pogođen s dva metka u glavu, oporavio se nakon operacije, no, smatra se da je to ranjavanje ubrzalo njegovo tjelesno propadanje i doprinijelo pojavi paralize. Nekoliko pojava je snažno obilježilo slom građanskoga društva i uspostavu sve snažnijega totalitarnoga komunističkoga sustava: ironijom sudbine, Lenjin, koji je na vlast došao obećavajući mir, izlazak iz rata i prestanak krvarenja, bio je uzrokom (ili - najvažnijim između više uzroka) daleko većega prolijevanja krvi i nerazmjerno snažnijih patnji - broj smrti u razdoblju njegove vlasti višestruko je premašio gubitke carske Rusije u 1. svjetskom ratu; boljševici su uveli «ratni komunizam», ili nasilni ideologizirani ekonomski sustav koji se svodio na terorističku rekviziciju žita i hrane, organizaciju socijalističke privrede kao potpuno centraliziranoga sustava bez tržišta i razmjene dobara - taj je «pokus» doveo do golemih gladi (od 3 do 5 milijuna mrtvih) i nasilja u eksploataciji seljaštva, te kolapsa društva koji bi vjerojatno otpuhao i boljševike s vlasti da Lenjin nije uspio u proljeću 1921. napraviti zaokret i uvesti «NEP» ili Novu ekonomsku politiku, koja je dopustila ograničenu razmjenu dobara i dovela do kakvog-takvog oporavka zemlje: predstavljala je i priznanje poraza «socijalističke privrede» što je u svom radikalnom obliku otjerala u smrt milijune ljudi; iz zemlje je pobjeglo i protjerano oko 2 milijuna ljudi, od autentičnih protivnika boljševičkoga režima do imaginarnih sumnjivaca; komunisti su okupirali neruske zemlje u kojima su na vlasti bile neboljševičke stranke i snage (Gruziju, Ukrajinu, ...) opravdavajući to potrebama «proleterske revolucije» - iako se njihova vlast u pogledu nacionalnoga pitanja nije, početkom 1920-ih, mogla reducirati na puki produžetak carskoga ugnjetavanja, nije sporno da je totalitarni karakter boljševičke vlasti derogirao pravo nacija na samoodređenje - u državi u kojoj nije bilo sloboda za pojedince ili političke stranke, iluzorno je bilo govoriti o istinskim nacionalnim slobodama; glavna značajka nove države bila je ideološka totalitarna vlast komunističke partije (boljševika) koja se predstavljala kao «diktatura proletarijata» - no, eksplozija što je razorila stari poredak stvorila je u mnogim pojedincima, napose u krugovima umjetničke avangarde, skoro milenaristički zanos koji se nerijetko iskazivao u fantazijama o izgradnji potuno novoga društva i agresivnoj promidžbi svih oblika kulture koji su imali neodređeno «avangardnu» i «revolucionarnu» auru. === Sovjetska država i Kominterna === [[Datoteka:1918 Ленин, СССР, Социализм, РКП(б), Москва.webm|thumb|left|250px|Lenjin u ranom ruskom snimku iz 1918. godine.]] [[Datoteka:Lenin Krupskaya and Ulyanova in car at Red Army parade full photo 19180501.jpg|thumb|right|250px|Lenjin sa suprugom [[Nadežda Krupska|Nadeždom]] u slici iz 1918.]] Nova je država bila novum na političkom zemljovidu: ideološka diktatura temeljena na Lenjinovoj interpretaciji Marxovih postavki o društvenom ustroju. Budući da su, u prošlosti, svi pokušaji programatske uspostave bitno drugačijega socijalnoga poretka od već postojećih, ili propali, ili su bili zemljopisno vrlo ograničeni ili kratkoživući - sovjetska država, kao pobjednička utopija, nije imala pravoga prethodnika u povijesti. Unatoč pozivanju na baštinu prijašnjih revolucionarnih pokreta, od antičkoga [[Spartak]]ova do [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] i [[Pariška komuna|Pariške komune]], sličnost je bila prividna: prvi put u zabilježenoj povijesti čovječanstva lijevi radikali su pobijedili i održali vlast. Lenjin i boljševici su poduzeli niz mjera za učvršćenje vlasti, dio kojih je bio pragmatičke naravi, a nemali broj je potjecao iz ideološkoga okvira komunističkoga svjetonazora. U Rusiji, boljševička je partija preimenovana u komunističku, pod imenom «Ruska komunistička partija (Boljševika)», što je nedugo potom razultiralo oštrom terminološkom diferencijacijom između lenjinističkih «komunista» i ostalih lijevih stranaka marksističke orijentacije. Godine 1919. osnovana je [[Kominterna]], što je skraćenica za Komunističku Internacionalu koja je trebala zamijeniti, u očima komunista, diskreditiranu II. Internacionalu. Po viđenju boljševika, komunistička se revolucija trebala proširiti i pobijediti u industrijaliziranim zemljama zapadne Europe, a Kominterna je bila ustrojena kao središnji stožer revolucije. [[Datoteka:Trotsky, Lenin, Kamenev (1919).jpg|thumb|left|200px|[[Lav Trocki|Trocki]], Lenjin i [[Lav Kamenjev|Kamenjev]] u slici iz 1919.]] No, komunisti su prvo pretrpjeli poraz u poljsko-sovjetskom ratu 1919. kada je Crvena armija izvršila agresiju na uskrslu poljsku državu-Lenjin je naivno vjerovao da će poljski radnici dočekati svoje stare tlačitelje, Ruse, kao «osloboditelje» u klasnom pogledu i da će «nacionalno» podrediti «klasnomu». Također, pokušaji komunističkih pučeva i ustanaka drugdje u Europi (Njemačka, Madžarska, razne pobune u zemljama srednje Europe) ugušeni su vrlo brzo. Iako je takav razvoj situacije invalidirao njegovu temeljnu viziju o svjetskoj ili, bar, eurazijskoj revoluciji kojoj će ruski veleprevrat poslužiti kao početni upaljač, Lenjin se prilagodio zbilji i usredotočio na učvršćenje vlasti i izgradnju snažne i funkcionalne jednopartijske ideološke države, zadržavši Kominternu kao stožernoga koordinatora i upravljača politike komunističkih stranaka drugdje u svijetu. === Bolest, posljednje godine i smrt === [[Atentat]] je bio prijelom u Lenjinovu osobnom i političkom životu - od njega se, u punom smislu riječi, nije nikada oporavio. Metak nije, zbog osjetljiva položaja, odmah uklonjen u operaciji, što je, mišljenje je mnogih, bilo uzrokom čestih budućih nesnosnih [[glavobolja]]. Lenjina je u svibnju [[1922]]. djelomice paralizirao prvi [[moždani udar]], a u prosincu iste godine ga je drugi udar prislio da se povuče iz aktivne politike. U ožujku [[1923]]. treći ga je inzult učinio nepokretnim [[invalid]]om veoma ograničenih govornih mogućnosti. [[Datoteka:19220900-lenin stalin gorky-02.jpg|thumb|right|200px|Lenjin i [[Staljin]] u slici iz septembra 1922.]] [[Datoteka:Ленин в Горках (1923).jpg|thumn|left|200px|Lenjin u Gorkom tijekom bolesti. Nakon trećeg udarca, počevši od ožujka 1923., jedva je mogao jasno reći što želi.]] Od druge Lenjinove moždane kapi intenzivirala se, iza kulisa, borba za vlast protagonisti koje bijahu [[Josif Staljin]], [[Lav Trocki]], [[Grigorij Zinovjev]], [[Lav Kamenjev]] i [[Nikolaj Buharin]], te ostali prominentni [[boljševici]] koji su se svrstavali oko spomenutih. U nezanemarivoj mjeri izoliran Staljinovim manipulacijama u posljednjih godinu i pol dana svoga života, Lenjin je ipak ostao neprijeporni autoritet u sovjetskom vodstvu i uključio se, na jedini mogući način, u borbu za budućnost države koju je stvorio. Tijekom prosinca [[1922]]. i siječnja [[1923]]. zapisao je niz bilježaka namijenjenih za nadolazeći partijski kongres. U njima kritizira prije svega Staljina, koji je u svojim rukama koncentrirao prekomjernu vlast i proglašava ga za brutalnu osobu koja je, zajedno s rusificiranima inorodcima Dzieržinskim i Ordžonikidzeom, prihvatila praksu velikoruskoga nacionalizma. Ni Trocki, kao melodramatski lik, «pretjerano samouvjeren», ni Buharin, koji «nije marksist», te Zinovjev i Kamenjev, čija «izdaja» u [[Oktobarska revolucija|Oktobru]] «nije bila slučajna» - nisu puno bolje prošli. Lenjin se dalje obara na [[birokratizacija|birokratizaciju]] države i širenje ruskoga šovinizma kroz [[SSSR|sovjetske]] državne institucije. Osnivač sovjetske države u tom dokumentu nije ponudio nikakav realni izlaz, nego je samo sugerirao da se Staljina smijeni s položaja glavnoga tajnika (gen-sek), ne ukazavši ni na koga tko bi ga mogao zamijeniti, dok načelima ustroja jednopartijske diktature nije uputio ni jedan prigovor. Taj «[[Lenjinov testament]]» dijagnoza je nekih od nužnih posljedica ideološke diktature, dok sam korijen tih pojava, totalitarnu državu, ni ne zamjećuje kao glavni uzrok. Lenjinova je udova, [[Nadežda Krupska]], donijela taj tekst na [[13. partijski kongres]] u svibnju [[1924]]., no, [[komunizam|komunistički]] su vođe, od kojih je svaki negativno apostrofiran u njemu, odlučili da ne bude objelodanjen zbog delikatnosti stvari i sumnje u Lenjinovo mentalno zdravlje u doba dok ga je sastavljao. Lenjinova je oporuka objavljena tek u doba [[destaljinizacija|destaljinizacije]] za vrijeme [[Nikita Hruščov|Hruščova]]. [[Datoteka:19240101-lenin wheelchair last photo.jpg|thumb|right|200px|Zadnja Lenjinova slika, 1. januar 1924.]] Lenjin je umro [[21. siječnja]] [[1924]]. Unatoč njegovoj želji da bude sahranjen pokraj roditelja, komunističko je vodstvo, iskoristivši iskreni šok i izljeve emocija u zemlji, Lenjinovo tijelo balzamiralo i trajno izložilo u mauzoleju u Moskvi, u postupku koji asocira na [[mumifikacija|mumifikaciju]] [[faraon]]a i [[ikonizacija|ikonizaciju]] čovjeka-boga. Kao uzrok smrti navedena je [[ateroskleroza]] i četvrta kap, no, [[autopsija]], kao i informacije koju su prodrle u javnost nakon propasti komunizma [[1991]]., sugeriraju i mogućnost smrti kao posljedice više godišnjega razornoga djelovanja [[sifilis]]a. Povjesničari ostaju podijeljeni: po jednima je Lenjinova smrt u 53. godini posljedica atentata, uzrokovana hitcima u glavu i susljednim moždanim udarima; po drugima rezultat luetičkoga propadanja koje su njegovi liječnici pokušali spriječiti glavnim lijekom za sifilis, salvarsanom. Odmah po Lenjinovoj smrti, [[Petrograd]] je preimenovan u [[Lenjingrad]] (ime je nosio do raspada [[SSSR]]-a, kada je vraćeno »carističko« njemačko ime [[Sankt Peterburg]]), a njegov rodni [[Simbirsk]] u [[Uljanovsk]]. === Utjecaj === [[Datoteka:Ленин В. И. 1919 год.jpg|thumb|left|300px|Lenjinov govor na [[Crveni trg|Crvenom trgu]] iz 1919. godine.]] Mjeri li se važnost povijesnih osoba dosegom, opsegom i dubinom njihova utjecaja u oblikovanju svijeta, Lenjin je, po mišljenju praktički svih povjesničara jedna od najvažnijih ličnosti 20. stoljeća, a po sudu mnogih, i najvažnija. Lenjin je bio osoba koja je formulirala i provela program pobjede ideologizirane društveno-političke opcije koja se, bez njega, svodila na praksu sindikalističkih i općecivilizacijskih reformi: prije njega, nijedan se lijevi političar radikalnog usmjerenja nije, usprkos deklarativnim iskazima, usudio išta poduzeti da bi preuzeo vlast, a kamoli provesti duboku društvenu preobrazbu na crti ostvarenja egalitarnoga društva - u ovom slučaju prema apokaliptički shvaćenomu [[marksizam|marksizmu]]. [[Voluntarizam]] [[anarhist]]a rezultirao je jedino ekscesima poput [[atentat]]a i kratkoživućih, prostorno veoma ograničenih komuna, dok su europski marksisti izgubili mesijanski žar i posvetili se povećanju boljitka radničke klase putem taktičkih socijalnih poteza. Jedino je Vladimir Iljič Lenjin zamislio i ostvario mehanizam za preuzimanje vlasti, snažno ideologiziranu i vojno ustrojenu partiju, te u presudnom povijesnom razdoblju društvenoga rastroja za vrijeme 1. svjetskoga rata imao hrabrosti i političkoga genija da se upusti u borbu za vlast - i pobijedi. Historija poznaje sastavnice bliske [[lenjinizam|lenjinizmu]]: [[križar]]ske vjerske vojne redove, [[teokrat]]ske državice u [[islam]]u i [[kršćanstvo|kršćanskom]] srednjem vijeku, no, ovdje se radilo, u cjelini gledano, o ključnoj povijesnoj novini: sekularna lijeva [[ideologija]] pobijedila je na velikom ozemlju i nastavila pobjednički hod na području eurazije i dijelu američke hemisfere. Nema razloga za vjerovanje da bi [[marksizam]], da se Lenjin nije pojavio na povijesnoj pozornici, postao išta više od ideologije europske socijaldemokracije nalik onoj koju je utjelovljavala II internacionala. == Djela == * 1893. ''Nova ekonomska kretanja u seljačkom životu'' * 1894. ''Što su to prijatelji naroda i kako se bore protiv socijaldemokrata'' * 1894. ''O takozvanom tržišnom pitanju'' * 1895. ''Ekonomski sadržaj populizma i njegova kritika u knjizi gospodina Struvea'' * 1897. ''[[Obilježja ekonomskog romantizma]]'' * 1899. ''Razvoj kapitalizma u Rusiji'' * 1899. ''Prosvjed ruskih socijaldemokrata'' * 1902. ''[[Što činiti?]]'' * 1903. ''Korak naprijed, dva koraka natrag'' * 1905. ''Revolucionarni dani'' * 1905. ''Dvije taktike socijaldemokracije u demokratskoj revoluciji'' * 1908. ''Marksizam i revizionizam'' * 1909. ''Prijedlog rezolucije o trenutnom stanju i zadaćama Partije'' * 1909. ''Odnos radničke partije prema vjeri'' * 1909. ''Materijalizam i empiriokriticizam'' * 1911. ''U spomen na Komunu'' * 1913, ''Povijesne sudbine doktrine Karla Marxa'' * 1913. ''Tri izvora i tri sastavna dijela marksizma'' * 1913. ''Naoružavanje i kapitalizam'' * 1914. ''Europski rat i međunarodni socijalizam'' * 1914. ''O pravu na samoodređenje naroda'' * 1914. ''Stanje i zadaci Socijalističke internacionale'' * 1914. ''Rat i ruska socijaldemokracija'' * 1915. ''Konferencija inozemnih sekcija Ruske socijaldemokratske radničke stranke'' * 1915. ''Socijalizam i rat'' * 1916. ''Imperijalizam kao najviši stadij kapitalizma'' * 1917. ''Pisma iz daljine'' * 1895-1917. ''Filozofske sveske'' * 1917. ''[[Aprilske teze|O zadaćama proletarijata u sadašnjoj revoluciji]]'' * 1917. ''Država i revolucija'' * 1918. ''Govor o obrazovanju na Prvom sveruskom kongresu'' * 1918. ''Proleterska revolucija i renegat Kautsky'' * 1919. ''Treća internacionala i njezino mjesto u povijesti'' * 1919. ''Gospodarstvo i politika u doba diktature proletarijata'' * 1920. ''Ekstremizam, dječja bolest komunizma'' * 1921. ''Nova ekonomska politika i zadaće političkog prosvjetiteljstva'' * 1922. ''[[Lenjinov testament|Pismo Partiji]]'' * 1923. ''O suradnji'' * 1923. ''O našoj revoluciji'' == Povezano == * [[Lenjinizam]] == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin}} * {{Cite book |last=Fischer |first=Louis |author-link=Louis Fischer |url=https://archive.org/details/lifeofleninfischer |title=The Life of Lenin |publisher=Weidenfeld and Nicolson |year=1964 |location=London}} * {{Cite book |last=Lee |first=Stephen J. |title=Lenin and Revolutionary Russia |url=https://archive.org/details/leninrevolutiona0000lees |publisher=Routledge |year=2003 |isbn=978-0-415-28718-0 |location=London}} * {{Cite book |last=Leggett |first=George |url=https://archive.org/details/chekaleninspolit0000legg |title=The Cheka: Lenin's Political Police |publisher=Oxford University Press |year=1981 |isbn=978-0-19-822552-2 |url-access=registration}} * {{Cite journal |last1=Lerner |first1=Vladimir |last2=Finkelstein |first2=Y. |last3=Witztum |first3=E. |year=2004 |title=The Enigma of Lenin's (1870–1924) Malady |journal=European Journal of Neurology |volume=11 |pages=371–376 |doi=10.1111/j.1468-1331.2004.00839.x |pmid=15171732 |s2cid=14966309 |number=6}} * {{Cite book |last=Liebman |first=Marcel |url=https://archive.org/details/leninismunderlen0000lieb_f2h6 |title=Leninism Under Lenin |publisher=Jonathan Cape |year=1975 |isbn=978-0-224-01072-6 |location=London |translator-last=Brian Pearce |url-access=registration |orig-year=1973}} * {{Cite book |last=Rappaport |first=Helen |author-link=Helen Rappaport |title=Conspirator: Lenin in Exile |publisher=Basic |year=2010 |isbn=978-0-465-01395-1 |location=New York}} * {{Cite book |last=Read |first=Christopher |title=Lenin: A Revolutionary Life |url=https://archive.org/details/leninrevolutiona0000read |publisher=Routledge |year=2005 |isbn=978-0-415-20649-5 |series=Routledge Historical Biographies |location=London}} * {{Cite book |last=Rice |first=Christopher |title=Lenin: Portrait of a Professional Revolutionary |url=https://archive.org/details/leninportraitofp0000rice |publisher=Cassell |year=1990 |isbn=978-0-304-31814-8 |location=London}} *{{Cite book |last=Ryan |first=James |title=Lenin's Terror: The Ideological Origins of Early Soviet State Violence |publisher=Routledge |year=2012 |isbn=978-1-138-81568-1 |location=London}} * {{Cite book |last=Sandle |first=Mark |title=A Short History of Soviet Socialism |url=https://archive.org/details/shorthistoryofso0000sand |publisher=UCL Press |year=1999 |isbn=978-1-85728-355-6 |location=London |doi=10.4324/9780203500279}} * {{Cite book |last=Service |first=Robert |author-link= |title=Lenin: A Biography |title-link=Lenin: A Biography |publisher=Macmillan |year=2000 |isbn=978-0-333-72625-9 |location=London}} * {{Cite book |last=Volkogonov |first=Dmitri |author-link=Dmitri Volkogonov |title=Lenin: Life and Legacy |url=https://archive.org/details/leninlifelegacy0000davo |publisher=HarperCollins |year=1994 |isbn=978-0-00-255123-6 |location=London |translator-last=Shukman |translator-first=Harold |translator-link=Harold Shukman}} * {{Cite book |last=White |first=James D. |title=Lenin: The Practice and Theory of Revolution |url=https://archive.org/details/leninpracticethe0000whit_s5j8 |publisher=Palgrave |year=2001 |isbn=978-0-333-72157-5 |series=European History in Perspective |location=Basingstoke}} * {{Cite book |last=Jakovljev |first=Jegor |author-link=Jegor Jakovljev |title=День и жизнь : заметки к биогр. Владимира Ильича |publisher=Progres |year=1988 |isbn= |location=Moskva}} {{refend}} {{Redoslijed| |prethodnik =Nitko |gl_članak_funkcija=[[Vođe Sovjetskog Saveza|Vođa Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika]] |nasljednik =[[Staljin]] }} {{Redoslijed| |prethodnik =[[Aleksandar Kerenski]] je bio premijer Rusije |gl_članak_funkcija = [[Premijer Sovjetskog Saveza|Premijer Sovjetskog Saveza 1917 - 1924]] |nasljednik=[[Aleksej Rikov]] }} {{Commonscat|Vladimir Lenin}} == Vanjske veze == * [http://www.vilenin.info/ V.I.Lenin.info: voting about carrying out of a body of Lenin from the Mausoleum. (Russian)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060902171658/http://www.vilenin.info/ |date=2006-09-02 }} (Red - against, Dark blue - for, Grey - I abstain) * [https://leninism.su/ Ленин: революционер, мыслитель, человек] * [https://www.marxists.org/srpshrva/biblioteka/lenjin/index.htm '''Lenjin'''] na stranici marxists.org {{Vođe Sovjetskog Saveza}} {{Normativna kontrola}} {{Životni vijek|1870|1924|Lenjin, Vladimir Iljič}} [[Kategorija:Sovjetski političari]] [[Kategorija:Ruski političari]] [[Kategorija:Ruski komunisti]] [[Kategorija:Ruski novinari]] [[Kategorija:Ruski pisci]] [[Kategorija:Revolucionari]] [[Kategorija:Pučisti]] [[Kategorija:Partijske vođe Sovjetskog Saveza]] [[Kategorija:Političari u Prvom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Rusija u Prvom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Biografije, Ruska revolucija]] [[Kategorija:Političari u međuratnom periodu]] [[Kategorija:Ruski ateisti]] [[Kategorija:Preživjeli pokušaje atentata]] oy5phtlfov76gjzgntrtpkm6aeofji8 Sirija 0 3464 42481744 42464631 2025-07-04T14:56:01Z CommonsDelinker 806 Zamjenjujem datoteku Emblem_of_Syria.svg datotekom [[:File:Emblem_of_Syria_(2024–2025).svg|Emblem_of_Syria_(2024–2025).svg]] (izvršilac: [[c:User:CommonsDelinker|CommonsDelinker]]; razlog: [[:c:COM:FR|File renamed]]: [[:c:COM:FR#FR4|Criterion 4]] (harmoni 42481744 wikitext text/x-wiki {{V. također|Sirija (historijska regija)}} {{Okvir_zemlje_svijeta | ime = Sirija | izvorno_ime = الجمهوريّة العربيّة السّوريّة<br /> (Sūrīyâ) | ime_genitiv = Sirije | eng_ime = Syria | zastava = Flag of Syria (1930–1958, 1961–1963).svg | grb = Emblem of Syria (2024–2025).svg | službeni_jezik = [[arapski jezik|arapski]] | glavni_grad = Damask | predstavnik_države_množina = Predsjednici | predstavnik_države = Predsjednik | predstavnik_države_osoba = [[Bašar el Asad]] | površina_poredak = 86 | površina = 185,180 | vode = 0.06 | stanovništvo_poredak = 55 | stanovništvo = 17,585,540 | godina_popisa = 2002 | gustoća_stanovništva = 93 | neovisnost = Od [[Francuska|Francuske]] [[7. travnja]] [[1946]]. | valuta = [[sirijska funta]] | stoti_dio_valute = 100 piastera<sup>'''1'''</sup> | vremenska_zona = +2 | himna = Homat el Diyar | internetski_nastavak = .sy | pozivni_broj = +963 | komentar = <small>'''(1)''' izvan uporabe</small> | moto = }} '''Sirija''' je [[država]] u jugozapadnoj [[Azija|Aziji]] na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. Na zapadu 180&nbsp;km dugom obalom izlazi na istočno [[Sredozemno more|Sredozemlje]], a graniči na sjeveru s [[Turska|Turskom]], na istoku s [[Irak]]om, na jugu s [[Jordan]]om, na jugozapadu s [[Izrael]]om te na zapadu s [[Libanon|Liban]]om. == Geografija == Zemlja se sastoji od nekoliko [[regija]]: uske obalne nizine, planinske zone (Nusayriya na sjeveru, Anti-Libanon, u kojem se nalazi najviši vrh, 2.814 m visoki Šajh, na jugu) na koju se prema istoku nastavlja brežuljakasta visoravan s malo padalina i vrlo oskudnom vegetacijom. Kroz istočni dio zemlje protječe rijeka [[Eufrat]] čije se vode koriste za natapanje. Sirija je zemlja smještena u [[jugozapadna Azija|jugozapadnoj Aziji]]. Veliki dijelovi zemlje su [[pustinja]] i polupustinja. Njezin se teritorij može podijeliti na nekoliko dijelova. Uz 180&nbsp;km duge obale [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]] nalazi se ravnica široka oko trideset kilometara. Paralelno uz obalnu ravnicu pruža se lanac planina [[Jabbal al Nusayiriyah]]; a na njih se južno nastavljaju [[Anti-Libanonske planine]] gdje se nalazi i najviši vrh Sirije, 2814 metara visoki [[Hermon]]. U jugozapadnom dijelu Sirije nalazi se [[Golanska visoravan]] koja je trenutno pod [[Izrael]]om. Većinu južnog dijela Sirije zauzima [[Sirijska pustinja]] koja je praktički prostrana [[visoravan]]. Ostatak zemlje nalazi se na izdignutom platou (nižem od Sirijske pustinje) koji je u većem dijelu dio zaravnjenog prostora zvanog [[Al Jazirah]]. Na platou se nalazi i najveće sirijsko [[jezero]] [[al-Asad]] na najvećoj sirijskoj rijeci Eufratu, te drugo po veličini jezero [[Nuzayzah]]. Eufrat je najvažnija i najveća rijeka u Siriji. Nije plovna, ali je njeno značenje veliko zbog natapanja. Ona je osnova Sirijske [[poljoprivreda|poljoprivrede]]. Osim Eufrata važne su tekućice [[Orontes]] i [[Khabur]]. Najvažniji grad na sirijskoj obali je [[Latakija]] (Al-Ladiqiyah). To je i najveća [[luka]]. Izlaz na Sredozemno more daje Siriji na geostrateškoj važnosti i pogoduje razvoju gospodarskih grana vezanih uz [[more]]. === Klima === [[Klima]] je u Siriji određena [[reljef]]om. U područjima bližima moru prevladava umjerena klima sa suhim [[ljeto]]m (Cs). Uz morsku je obalu jak utjecaj Sredozemnog mora pa su uz suha ljeta [[zima|zime]] tamo vlažne ( i do 1000&nbsp;mm padalina). Većina zemlje ima BW klimu (pustinjsku). Na najvišim dijelovima klima ima utjecaj visine pa se tu može govoriti o preplaninskoj klimi. U područjima između [[Alep]]a i [[Damask]]a [[padaline]] su rjeđe i variraju između 255&nbsp;mm do 510&nbsp;mm. U pustinjskim predjelima padaline variraju između 25 i 127&nbsp;mm. Razlike u [[temperatura|temperaturi]] su male; prosječne [[siječanj]]ske variraju od 4.4&nbsp;°C do 6.4&nbsp;°C, a [[srpanj]]ske oko 30&nbsp;°C. === Tlo === [[tlo|Tla]] su uglavnom smeđa, a u vegetaciji prevladavaju [[stepa|stepska]] i pustinjska [[vegetacija]], dok je u mediteranskom dijelu zemlje prisutna i sredozemna vegetacija. Od raslinja najvažniji su [[maslina]], [[tamaris]], [[pamuk]] te [[alepski bor]] i [[sirijski hrast]] (u višim područjima). Od životinja su najvažnije [[antilopa]], [[jelen]], [[zec]], [[dikobraz]], [[pelikan]] te brojne vrste [[gušteri|guštera]] koje obitavaju u pustinjama. Nastanak ovog prostora datira u [[tercijar]]. == Historija == Sirija je bila središte jedne od najstarijih poznatih civilizacija, [[Ebla|Eble]]. Bila je dio [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], [[Bizant]]a, a Damask je bio prijestolnica [[Omajadsko Carstvo|Omajadskog Carstva]] (660. – 750.). U početku 16. stoljeća postala je dio [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]]. Nakon [[prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]] postala je mandatno područje [[Francuska|Francuske]] koja se povukla iz zemlje [[1946]].<ref name="WDL">{{cite web |url = http://www.wdl.org/en/item/400/ |title = Report of the Commission Entrusted by the Council with the Study of the Frontier between Syria and Iraq |website = [[World Digital Library]] |date = 1932 |accessdate = 2013-07-11 }}</ref> Prvih 25 godina neovisnosti bilo je obilježeno političkom nestabilnošću s čestim prevratima i neuspješnim pokušajima stvaranja arapskih federacija s [[Egipat|Egiptom]] i [[Irak]]om. Dominirali su arapski nacionalisti i socijalisti iz stranke [[Baas]] koja je bila na vlasti i u susjednom Iraku. Izrael je u [[šestodnevni rat|šestodnevnom ratu]] [[1967]]. okupirao strateški važnu [[Golanska visoravan|Golansku visoravan]] na jugozapadu zemlje. Državni udar ministra obrane Hafiza al-Asada, pripadnika manjinske islamske sekte [[Alawiti|Alawita]] [[1970]]. označio je kraj razdoblja nestabilnosti. Al-Asad se kombinacijom političke represije i ustupaka ključnim skupinama stanovništva uspio održati na vlasti sve do svoje smrti [[2000]]., a nasljedio ga je sin Bašar. Sirija igra dominantnu ulogu u političkom životu susjednog Libanona u kojem je sve donedavno držala jake vojne snage i brojne agente. == Stanovništvo == [[Datoteka:Syria, Panorama of Damascus at sunset.jpg|thumbnail|right|280px|Damask]] Većina stanovništva su [[Arapi]], a ima i [[Kurdi|Kurda]] (9%). [[Islam]] je najzastupljenija religija. Uz većinske [[Suniti|Sunite]] (70%) značajan udio u stanovništvu čine i druge islamske skupine i sekte: [[Alawiti]], [[Šijiti]] i [[Druzi]]. [[Kršćanstvo|Kršćana]] ima oko 9%. == Gospodarstvo == Sirija spada u donju srednju grupu zemalja po razvijenosti. Najveći dio stanovništva zaposlen je u [[poljoprivreda|poljoprivredi]], a u primarnom sektoru radi 24% stanovništva. Sekundarni je sektor vrlo važan i u njemu je zaposleno 30% stanovništva. Najviša je zaposlenost u tercijarnom sektoru i u njemu radi 46%, a ostvaruje najveću dobit i [[turizam|turistički]] devizni priljev od 1 082 000 000 $ (2000.). Najvažniji sirijski proizvodi su [[nafta]] i [[zemni plin]]. Proizvodnja nafte vezana je uz tanke zalihe i iznosi 530 000 barela dnevno. Proizvodnja [[fosfati|fosfata]] iznosi 2 400 000 tona (10. u [[svijet]]u). Postoje i izdašne zalihe [[minerali|minerala]]. Hidroenergetska postrojenja na Eufratu, uz [[termoelektrane]] na pogon naftom proizvode sasvim dovoljno [[električna energija|struje]] za potrebe zemlje. [[Industrija]] uključuje proizvodnju [[tekstil]]a, [[prehrambena industrija|preradu hrane]] i strojogradnju. [[Pamuk]] je glavna i najpouzdanija [[ratarstvo|ratarska]] kultura. Proizvodnja pamučnog vlakna iznosi 272 000 tona i 10. je u svijetu. [[Uljarice]] su također vrlo važne i Sirija je 4. u svijetu po proizvodnji [[maslinovo ulje|maslinovog ulja]] sa 180 000 tona. Dosta se sadi i [[duhan]] koji je visoke kvalitete. Od [[stočarstvo|stočarstva]] najviše se uzgajaju [[koze]], [[ovce]] i [[deve]]. One pasu iz navodnjavanih pašnjaka čija je tehnika [[navodnjavanje|navodnjavanja]] stara 4 000 godina. [[Turizam]] sa svojih preko milijardu dolara prihoda sve je značajnija gospodarska grana. Osobito je popularno odredište ruševine [[Palmira|Palmire]]; antičkoga grada kao i ostaci od ranijih civilizacija preko Arapa i križara pa sve do Turaka. [[1991]]. nakon sudjelovanja u Zaljevskom ratu Sirija je zatoplila odnose sa Zapadom. Tada su se povećala ulaganja i [[trgovina]] sa Sirijom, a zemlja je dobila i znatnu novčanu pomoć. Danas izvoz Sirije iznosi 4 490 milijuna $, a uvoz 4 300. Novčana jedinica je [[sirijska funta]] (SYP), a stoti dio [[pijastera]]. Razvoj sirijskog gospodarstva usporen je zbog velike uloge države i socijalističkog modela razvoja. Sva velika poduzeća nacionalizirana su [[1960]]. i suočavaju se s problemima niske produktivnosti i neracionalnih ekonomskih odluka. U posljednje vrijeme Vlada nizom mjera pokušava oživjeti [[poljoprivreda|poljoprivredu]], osobito izvozne kulture te reformirati financijski sektor. Većinu izvoza čini [[nafta]], iako su sirijske rezerve relativno ograničene. [[BDP]] je [[2003]]. bio 3.300 [[američki dolar|USD]] po stanovniku, mjereno po PPP-u. == Gradovi == [[Popis gradova u Siriji]] == Promet == [[Datoteka:CFS_Strecke_Mahin-Al_Sharkia.jpg|right|thumbnail]] [[Promet]]na je povezanost dobra, pogotovo između dva najveća grada. [[cesta|Cestovna]] i [[željeznica|željeznička]] mreža su dobro razvijene, a gradovi Damask i Allep imaju imeđunarodne [[zračna luka|zračne luke]]. Najveća morska luka je Latakija. == Zdravstvo == Kakvoća [[zdravstvo|zdravstva]] koje je ograničeno na gradove i besplatno za siromašne te pitke vode i sanitarija nezadovoljavajuća je. Smrtnost [[djeca|djece]] je poprilično visoka, a socijalna skrb ograničena. == Izvori == <references/> {{Commonscat|Syria}} {{Azija}} {{Zemlje članice Pokreta nesvrstanih}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Sirija| ]] [[Kategorija:Države u Aziji]] kyigxvukfk17hz6nvn1iyspv444re9a Panama 0 5211 42481809 42481205 2025-07-04T21:25:27Z Edgar Allan Poe 29250 /* Poreklo imena */ 42481809 wikitext text/x-wiki {{Infokutija država | mikronacija = | konvencionalno_dugo_ime = Republika Panama | ime = | izvorno_ime = ''República de Panamá'' | ime_genitiv = Paname | status = | zastava = Flag of Panama.svg | alt_flag = | zastava2 = | alt_flag2 = | grb = Coat of arms of Panama.svg | alt_coat = | tip_simbola = | geslo = ''Pro Mundi Beneficio'' | geslo_prijevod = ''Za dobrobit svijeta'' | državna_himna = [[Himno Istmeño]] | kraljevska_himna = | drugi_simbol = | tekst_simbol = | drugi_tip_simbola = | tekst_tipa_simbola = | slika_karte = Panama on the globe (Americas centered).svg | loctext = | alt_map = | opis_karte = | slika_karte2 = | alt_map2 = | opis_karte2 = | glavni_grad = [[Ciudad de Panamá]] | latd = 8 | latm = 58 | latNS = N | longd = 79 | longm = 32 | longEW = W | najveći_grad = [[Ciudad de Panamá]] | tip_najvećeg_naselja = najveći grad | najveće_naselje = | službeni_jezici = [[španjolski jezik]] | nacionalni_jezici = | regionalni_jezici = | etničke_grupe = | etničke_grupe_godina = | religija = | demonim = | org_tip = | članstvo = | tip_vlasti = Unitarna [[Prezidencijalizam|predsjednička]] [[republika]] | vođa_titula1 = [[Predsjednik Paname|Predsjednik]] | vođa_ime1 = [[José Raúl Mulino]] | vođa_titula2 = [[Potpredsjednik Paname|Potpredsjednik]] | vođa_ime2 = ''Upražnjeno'' | vođa_titula3 = | vođa_ime3 = | vođa_titula4 = | vođa_ime4 = | vođa_titula5 = | vođa_ime5 = | vođa_titula6 = | vođa_ime6 = | vođa_titula7 = | vođa_ime7 = | vođa_titula8 = | vođa_ime8 = | vođa_titula9 = | vođa_ime9 = | zakonodavac = | gornji_dom = | donji_dom = | suverenitet_tip = Nezavisnost | suverenitet_napomena = | uspostava_događaj1 = {{nowrap|od [[Špansko Carstvo|Španjolskog Imperija]]}} | uspostava_datum1 = [[28. studenog]] [[1821.]] | uspostava_događaj2 = {{nowrap|Unija s [[Velika Kolumbija|Velikom Kolumbijom]]}} | uspostava_datum2 = [[prosinac]] [[1821.]] | uspostava_događaj3 = od [[Kolumbija|Kolumbije]] | uspostava_datum3 = [[3. studenog]] [[1903.]] | uspostava_događaj4 = [[Ustav Paname|Aktualni ustav]] | uspostava_datum4 = [[11. studenog]] [[1972.]] | uspostava_događaj5 = | uspostava_datum5 = | uspostava_događaj6 = | uspostava_datum6 = | uspostava_događaj7 = | uspostava_datum7 = | uspostava_događaj8 = | uspostava_datum8 = | uspostava_događaj9 = | uspostava_datum9 = | uspostava_događaj10 = | uspostava_datum10 = | uspostava_događaj11 = | uspostava_datum11 = | uspostava_događaj12 = | uspostava_datum12 = | površina_km2 = 75417 | površina_oznaka = Ukupno | površina_fusnota = | površina_rang = 116 | vode = 2.9 | površina_oznaka2 = | površina_podaci2 = | površina_oznaka3 = | površina_podaci3 = | stanovništvo_proc = 4,337,768 | stanovništvo_proc_godina = [[2022.]] | stanovništvo_proc_rang = 127 | stanovništvo_oznaka2 = | stanovništvo_podaci2 = | stanovništvo_oznaka3 = | stanovništvo_podaci3 = | stanovništvo_popis = | stanovništvo_popis_godina = | stanovništvo_popis_rang = | gustoća_stanovništva = 57.5 | stanovništvo_gustina_rang = 122 | broj_članica = | GDP_PPP = $195.279 mlrd. | GDP_PPP_rang = | GDP_PPP_godina = [[2025.]] | GDP_PPP_per_capita = $42,772 | GDP_PPP_per_capita_rang = | GDP_nominal = $91.731 mlrd. | GDP_nominal_rang = | GDP_nominal_godina = [[2025.]] | GDP_nominal_per_capita = $20,092 | GDP_nominal_per_capita_rang = | Gini = 48.9 | Gini_ref = | Gini_rang = | Gini_godina = [[2023.]] | Gini_promjena = decrease positive | HDI = 0.839 | HDI_ref = | HDI_rang = 59 | HDI_godina = [[2023.]] | HDI_promjena = increase | valuta = [[panamska balboa]] (฿)<br>[[američki dolar]] ($) | valuta_kod = | vremenska_zona = [[Istočna vremenska zona (Sjeverna Amerika)|EST]] | utc_nadom = -5 | vremenska_zona_DST = | utc_nadom_DST = | DST_napomena = | antipodi = | datum_format = mm/dd/gggg<br>dd/mm/gggg | pozivni_broj = +507 | strana_vožnje = | internetski_nastavak = [[.pa]] | službeni_website = | slika_karte3 = | širina_karte = | alt_map3 = | opis_karte3 = | fusnota_a = | fusnota_b = | fusnota_c = | fusnota_d = | fusnota_e = | fusnota_f = | fusnota_g = | fusnota_h = | fusnota_1 = | fusnota_2 = | fusnota_3 = | fusnota_4 = | fusnota_5 = | fusnota_6 = | fusnota_7 = | fusnota_8 = | komentar = }} '''Panama''' ({{lang-es|Panamá}}), zvanično '''Republika Panama''' ({{lang-es|República de Panamá}}), država je na krajnjem jugu [[Centralna Amerika|Centralne Amerike]], na samoj granici sa [[Južna Amerika|Južnom Amerikom]]. Na zapadu graniči sa [[Kostarika|Kostarikom]], a na jugoistoku sa [[Kolumbija|Kolumbijom]] dok na severu izlazi na [[Karipsko more]], a na jugu na [[Tihi okean]]. Glavni i najveći grad je [[Panamá|Ciudad de Panamá]], na čijem širem urbanom području živi više od polovice od nešto više od četiri miliona stanovnika Paname. Prije dolaska [[Špansko Carstvo|španskih kolonizatora]] u [[16. vijek|XVI. veku]], na području Paname živeo je velik broj indijanskih plemena. Godine [[1821.]], Panama se odvojila od Španije te je pristupila [[Velika Kolumbija|Velikoj Kolumbiji]], uniji [[Vicekraljevstvo Nova Granada|Nove Granade]], [[Ekvador]]a i [[Venezuela|Venezuele]]. Nakon raspada Velike Kolumbije [[1831.]] godine, Panama i Nova Granada spojile su se i utemeljile [[Republika Nova Granada|Republiku Novu Granadu]]. Uz podršku [[SAD|Sjedinjenih Država]], Panama se [[1903.]] godine odcepila od Kolumbije, što je [[Inženjerski korpus Vojske Sjedinjenih Država|Inženjerskom korpusu američke vojske]] omogućilo da od [[1904.]] do [[1914.]] dovrši izgradnju [[Panamski kanal|Panamskog kanala]]. [[Sporazumi Torrijos–Carter|Sporazumi Torihos–Karter]] iz [[1977.]] godine dogovorili su povratak Panamskog kanala Panami na dan [[31. decembra]] [[1999.]] godine.<ref name="cia">{{cite web |url=https://www.cia.gov/the-world-factbook/countries/panama/ |title=Panama |work=CIA – [[The World Factbook]] |access-date=December 23, 2010 |archive-date=January 23, 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210123023447/https://www.cia.gov/the-world-factbook/countries/panama/ |url-status=live }}</ref> [[Zona Panamskog kanala|Okolna teritorija]] vraćena je ranije, odnosno [[1979.]] godine.<ref name="19770907_usdos_panamacanaltreaty">{{cite book|title=United States Treaties and Other International Agreements|chapter=Panama Canal Treaty|volume=33|page=55|publisher=United States Department of State|chapter-url=https://books.google.com/books?id=n559BTeMBIsC&pg=PA39|author=Department of State, United States of America|date=1987|quote=Upon entry into force of this Treaty, the United States Government agencies known as the Panama Canal Company and the Canal Zone Government shall cease to operate within the territory of the Republic of Panama that formerly constituted the Canal Zone.|orig-year=Signed at Washington on September 7, 1977. Entered into force October 1, 1979.|id=33 UST 39; TIAS 10030|access-date=September 13, 2020|archive-date=January 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240124105627/https://books.google.com/books?id=n559BTeMBIsC&pg=PA39#v=onepage&q&f=false|url-status=live}}</ref> Prihodi od korištenja kanala i danas čine velik udio u panamskom [[BDP]]-u, posebice nakon što je [[Projekt ekspanzije Panamskog kanala|projektom]] (koji je završen [[2016.]] godine) udvostručen njegov kapacitet. Ostali važni sektori su trgovina, bankarstvo i turizam. Panama spada u zemlje s visokim prihodima.<ref>{{cite web |url=https://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2019/01/weodata/weoselco.aspx?g=2200&sg=All+countries+%2f+Emerging+market+and+developing+economies |title=World Economic Outlook Database, April 2019 |publisher=[[International Monetary Fund]] |website=IMF.org |access-date=September 29, 2019 |archive-date=December 22, 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191222001529/https://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2019/01/weodata/weoselco.aspx?g=2200&sg=All+countries+%2f+Emerging+market+and+developing+economies |url-status=live }}</ref> Prema podacima iz [[2019.]] godine, Panama je bila na 57. mestu u svetu po [[Indeks humanog razvoja|indeksu humanog razvoja]].<ref name="HDI">{{cite book|title=Human Development Report 2020 The Next Frontier: Human Development and the Anthropocene|date=December 15, 2020|publisher=United Nations Development Programme|isbn=978-92-1-126442-5|pages=343–346|url=http://hdr.undp.org/sites/default/files/hdr2020.pdf|access-date=December 16, 2020|archive-date=December 15, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201215063955/http://hdr.undp.org/sites/default/files/hdr2020.pdf|url-status=live}}</ref> Godinu dana ranije, Panama je prema globalnom indeksu konkurentnosti [[Svjetski ekonomski forum|Svetskog ekonomskog foruma]] bila osma najkonkurentnija ekonomija [[Latinska Amerika|Latinske Amerike]].<ref>{{Cite web|url=https://wef.ch/2OX9YUm|title=Competitiveness Rankings|website=The Global Competitiveness Report 2018|language=en-US|access-date=March 18, 2019}}</ref> Godine [[2024.]], prema globalnom inovacijskom indeksu Panama je bila na 82. mestu.<ref>{{cite book|url=https://www.wipo.int/web-publications/global-innovation-index-2024/assets/67729/2000%20Global%20Innovation%20Index%202024_WEB2.pdf|title=Global Innovation Index 2024. Unlocking the Promise of Social Entrepreneurship|access-date=2024-10-01|author=[[World Intellectual Property Organization]]|year=2024|isbn=978-92-805-3681-2|doi=10.34667/tind.50062|website=www.wipo.int|location=Geneva|page=18|archive-date=October 2, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241002034918/https://www.wipo.int/web-publications/global-innovation-index-2024/assets/67729/2000%20Global%20Innovation%20Index%202024_WEB2.pdf|url-status=live}}</ref> Džungle zauzimaju oko 40% površine Paname, a u njima se nalazi mnogo različitih vrsta tropskih životinja i biljaka, mnoge od kojih su [[endem]]ske.<ref>{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/country_profiles/1229332.stm |work=BBC News |title=Country profile: Panama |date=June 30, 2010 |access-date=July 25, 2010 |archive-date=July 2, 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140702022612/http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/country_profiles/1229332.stm |url-status=live }}</ref> Panama je jedna od članica [[UN|Ujedinjenih nacija]] i drugih međunarodnih organizacija kao što su [[Organizacija američkih država]], [[Latinoameričko udruženje za integraciju]], [[Grupa 77]], [[Svetska zdravstvena organizacija]] i [[Pokret nesvrstanih]]. == Poreklo imena == Postoji nekoliko teorija o poreklu imena "Panama":<ref>{{cite web |url=https://www.etymonline.com/word/Panama |title=Panama |language=en |access-date=May 7, 2025 }}</ref> #Jedna od teorija tvrdi da je država dobila ime po široko rasprostranjenoj vrsti drveta ''[[Sterculia apetala]]'' (na [[engleski|engleskom]] se ovo stablo naziva ''Panama tree''). Drvo ima nacionalni značaj za Panamu, a [[1969.]] godine proglašeno je nacionalnim drvetom.<ref>{{cite web |url=https://places.behindthename.com/name/panama |title=Meaning, origin and history of Panama |language=en |access-date=May 7, 2025 }}</ref><ref>{{Cite web |date=2007-09-15 |title=Árbol Nacional de Panamá: Sterculia apetala |url=https://biota.wordpress.com/2007/09/15/arbol-nacional-de-panama-sterculia-apetala/ |access-date=2025-05-08 |website=Biota Panama |language=es}}</ref> #Druga teorija bazira se na ideji da reč "Panama" znači "mnogo leptira" na jednom od indijanskih jezika, moguće onom naroda [[Guaraní|Gvarani]]. Ova je teorija povezana s anegdotom da su prvi doseljenici u Panamu došli u avgustu, kada u Panami ima naročito mnogo [[leptir]]a.<ref name=":3">{{Cite web |last=Campbell |first=Mike |title=Meaning, origin and history of the place name Panama |url=https://places.behindthename.com/name/panama/ |access-date=2025-05-08 |website=Behind the Name |language=en}}</ref> #Treća teorija tvrdi da reč dolazi od reči "bannaba" naroda [[Guna Yala|Guna Jala]], a koja je hispanizirana kao "panama", što znači "udaljen" ili "dalek".<ref name="PAN">{{cite web|url=http://www.pa/secciones/informacion/significado.html |title=Origen del Nombre Panamá |publisher=República de Panamá |access-date=July 25, 2010 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20070214054429/http://www.pa/secciones/informacion/significado.html |archive-date=February 14, 2007}}</ref><ref name=":3" /> Postoji i naširoko rasprostranjena legenda prema kojoj su [[konkvistador]]i po dolasku u Panamu naišli na ribarsko selo naziva "Panamá", čiji naziv znači "obilje ribe". Iako je tačna lokacija sela nepoznata, legenda je povezana uz izveštaje istraživača po imenu [[Antonio Tello de Guzmán|Antonijo Teljo de Husman]], koji je [[1515.]] godine opisao iskrcavanje u neimenovanom ribarskom selu na pacifičkoj obali Paname. Kasnije, [[1517.]] godine, poručnik [[Gaspar de Espinosa|Gaspar de Espinoza]] tamo je uspostavio trgovinsko sedište, a dvije godine kasnije na toj je lokaciji [[Pedro Arias Dávila|Pedro Arijas Davila]] utemeljio [[Ciudad de Panamá|Sijudad de Panamu]], koji je zamenio dotadašnje sedište, naselje [[Santa María la Antigua del Darién|Santa Marija la Antigva del Darijen]].<ref name=":4" /><ref>{{Cite web |title=Narrative of the Proceedings of Pedrarias Davila/Narrative of Pascual de Andagoya - Wikisource, the free online library |url=https://en.wikisource.org/wiki/Narrative_of_the_Proceedings_of_Pedrarias_Davila/Narrative_of_Pascual_de_Andagoya |access-date=2025-05-08 |website=en.wikisource.org |language=en}}</ref> == Historija == === Prekolumbovsko doba === Panamska prevlaka je stvorena pre otprilike tri miliona godina čime su konačno spojene kontinentalne mase današnje Severne i Južne Amerike. Postojanje prevlake je imalo uticaj kretanje ljudi, poljoprivredu i tehnologiju na celom američkom kontinentu od pojave prvih lovaca i sakupljača do ere sela i gradova.<ref name="Mayo, J 2004">(Mayo 2004: 9–10) Mayo, J. 2004. La Industria prehispánica de conchas marinas en ‘Gran Coclé’, Panamá. Diss. U Complutense de Madrid.</ref><ref>Piperno, D. R. 1984. The Application of Phytolith Analysis to the Reconstruction of Plant Subsistence and Environments in Prehistoric Panama. Dissertation Temple University. Philadelphia: Temple University volume 8 pages 21–43</ref><ref name="Cooke">(cited in Cooke and Sánchez 2004: 3) R 20ar</ref> Najstariji predmeti domorodačkih naroda koji su otkriveni u Panami su vrhovi strela paleoindijanaca. Na nalazištu [[Monagriljo]], u razdoblju od 2500. do 1700. pre n. e, su se nalazile indijanske kulture kod kojih su zabeleženi prvi grnčarski predmeti na američkom kontinentu. Ove kulture su se znatno razvile a tome najbolje govore veličanstvene sahrane koje su se odvijale od 500. do 900. godine nove ere i prelepa grnčarija u boji sa nalazišta [[Gran Kokle]]. Monumentalne monolitne skulpture na nalazištu [[Bariles]] takođe govore o drevnim kulturama na panamskoj prevlaci. Pre dolaska Evropljana, širom današnje Paname su živeli narodi [[Čibčan]], [[Čokoan]] i [[Kueva]], među kojima je najbrojnija bila zajednica naroda Kueva. Ne postoje precizni pokazatelji o brojnosti urođeničkih naroda na panamskoj prevlaci pri dolasku Evropljana. Najviše procene se kreću do dva miliona ljudi ali prema novijim studijama taj broj je oko dvesta hiljada. Urođeničko stanovništvo je potpuno istrebljeno između 1510. i 1535. tokom španske kolonizacije ove oblasti. Nakon masakra najveće zajednice, naroda Kueva, ostrvo Čuče je nastanjeno robovima iz Afrike, koje su Španci doveli radi vađenja bisera. === Doba osvajanja === [[Datoteka:Balboa südsee.jpg|mini|desno|[[Vasco Núñez de Balboa]], značajna ličnost u istoriji Paname.]] [[Datoteka:New Caledonia in Darien.jpg|mini|desno|"Nova Kaledonija“, zlosrećna škotska kolonija u Zaljevu Kaledonija, zapadno od [[Zaljeva Darijen]].]] Rodrigo de Bastidas je, u potrazi za zlatom, ploveći zapadno od Venecuele 1501. postao prvi Evropljanin koji je istražio panamsku prevlaku. Godinu dana kasnije, [[Kristifor Kolumbo]] je posetio prevlaku i osnovao kratkotrajnu naseobinu u današnjoj provinciji [[Darijen]]. Teško vijugavo putovanje [[Vasco Núñez de Balboa|Vasca Núñez de Balboe]] od Atlantika do Pacifika tokom 1513. pokazalo je da je panamska prevlaka u stvari put između morâ pa je ubrzo Panama postala raskrsnica i središte trgovine Španske imperije u [[Novi svet|Novom svetu]]. Zlato i srebro je brodovima dovoženo iz Južne Amerike, prevoženo preko prevlake, i tovareno na brodove za Španiju. Ovaj put je bio poznat kao ''Kraljevski put'' ({{jez-špa|Camino Real}}), iako je nezvanično znan kao ''Put krstova'' ({{jez-špa|Camino de Cruces}}) zbog mnoštva grobnica duž puta. Panama je trista godina bila deo Španske imperije, od 1538. do 1821. Od početka kolonizacije Evropljana, panamski identitet je bio zasnovan na osećanju ''geografske sudbine'', a panamsko bogatstvo je variralo sa geopolitičkom važnošću prevlake. Kolonijalno iskustvo je takođe podstaklo panamski nacionalizam kao i rasna složenost i velika raslojenost društva, izvor unutrašnjih sukoba koji su sprečavali objedinjavanje nacionalističkih snaga. Kraljevska audijencija Paname ({{jez-špa|Real Audiencia de Panama}}) je osnovana 1538. Pre osvajanja [[Peru]]a imala je vlast od Nikaragve do rta Horn. Kraljevska audijencija je bila sudska oblast koja je imala ulogu apelacionog suda. Španske vlasti su imale neznatnu vlast nad najvećim delom Paname, tako da su velike oblasti ostale neosvojene sve do pred kraj španske vladavine. Zbog ovoga, domorodački narodi su često smatrani ''ratničkim indijancima'' ({{jez-špa|indios de guerra}}), te su se suprotstavljali pokušajima Španaca da ih pokore ili pokrste. Međutim, Panama je bila strateški izuzetno važna Španiji jer je ona predstavljala najkraći put za transport srebra iz Perua u Evropu. Tovari srebra su iskrcavani u Panami i zatim odnošeni kopnom do Portobelja ili Nombre de Diosa na karipskoj strani prevlake radi daljeg transporta. Usled nepotpune španske kontrole Panamski put je bio izložen napadima pirata (uglavnom Holanđana i Engleza) i Afrikanaca iz novog sveta ''simarona'', ljudi koji su se oslobodili ropstva i živeli su oko Kraljevskog puta u unutrašnjosti Paname i na ostrvima panamske pacifičke obale. Jedna takva poznata zajednica kojom je vladao [[Bajano]] od 1552. do 1558. bila je ravna malom kraljevstvu. Simaroni su pomagali ser Fransisu Drejku u prepadima na Panamu 1572. i 1573. godine. Da bi se odbranile od Drejka španske vlasti su 1582. morale da sklope savez sa simaronima kojim su im garantovali slobodu a zauzvrat dobile vojnu pomoć.<ref>{{cite journal|author=Ruth Pike|title=Black Rebels: Cimarrons in Sixteenth Century Panama|journal=The Americas|volume= 64|issue=2 |year=2007|pages= 243–66|doi=10.1353/tam.2007.0161 |issn = 0003-1615}}</ref> Tokom kolonizacije Paname domorodački narodi su se povlačili u šume i na okolna ostrva. Naučnici veruju da su, pored mnogobrojnih činilaca, zarazne bolesti bile glavni uzrok smanjenja broja američkih Indijanaca. Domorodačko stanovništvo nije imalo razvijen imunitet na bolesti koje su vekovima bile prisutne kod Evropljana.<ref>J. N. Hays (2005). "''[http://books.google.com/books?id=GyE8Qt-kS1kC&pg=PA82&dq&hl=en#v=onepage&q=&f=false Epidemics and pandemics: their impacts on human history]''", ABC-CLIO, pp. 82–83, {{ISBN|1-85109-658-2}}</ref> Blagostanje koje je uživala tokom prva dva veka (1540–1740) doprinoseći napretku carstva; postojanje široke regionalne sudske vlasti (Kraljevska audijencija) kao dela njene nadležnosti; i glavna uloga koju je odigrala na vrhuncu Španske imperije – prve moderne globalne imperije – doprineli su definisanju posebnog osećanja za autonomiju kao i regionalnog tj. nacionalnog identiteta u Panami znatne pre nego u drugim kolonijama. Okončanje postojanja ''[[enkonmjenda]]'' ({{jez-špa|encomienda}}) na [[Azuero|Poluotoku Azuero]] podstaklo je osvajanje [[Veraguas]]a 1558. godine. Pod vođstvom [[Francisco Vázquez de Coronado|Francisca Vázqueza]], je pokrajina Veraguas je iste godine pala pod špansku vlast. U novoosvojenoj oblasti uveden je sistem ''enkonmjenda''. S druge strane, panamski pokret za nezavisnost može se posredno povezati sa ukidanjem sistema ''enkonmjenda'' na poluotoku [[Azuero]], što je predložila španska Kruna, zbog učestalih protesta lokalnog stanovništva protiv zlostavljanja domorodačkog stanovništva. Da bi im se udovoljilo uveden je sistem malih i srednjih gazdinstava, čime je smanjena moć velikih zemljoposednika. Na panamskoj prevlaci je Kraljevina Škotska napravila koloniju 1698. godine koja je ubrzo propala. Dug koji je napravljen zbog troškova kolonije doprineo je nastanku unije Engleske i Škotske 1707. godine.<ref>"[http://www.historic-uk.com/HistoryUK/Scotland-History/DarienScheme.htm The Darien Scheme – The Fall of Scotland]", Historic UK</ref> Gusar [[Henry Morgan]] je 1671, uz odobrenje engleske vlade, opljačkao i spalio grad [[Panamá|Staru Panamu]] – drugi najvažniji grad među španskim posedima u Americi u to doba. Nakon stvaranja [[Vicekraljevstvo Nova Granada|Vicekraljevstva Nova Granada]] 1717. godine panamska prevlaka se našla u njegovom sastavu. Međutim, udaljenost glavnog grada Nove Granade, [[Santa Fe de Bogota|Santa Fe de Bogote]] se pokazalo većom preprekom nego što je španska Kruna pretpostavljala, jer je autoritet Nove Granade bio osporen blizinom i prethodnim vezama sa vicekraljevstvom u [[Lima|Limi]]. Ova neudobna povezanost između Paname i Bogote će potrajati vekovima. Biskup Fransisko Havijer de Luna Viktorija i Kastro je 1744. godine osnovao Univerzitet San Ignasio de Lojola a 3. juna 1749. je osnovao Univerzitet San Havijer. U ovo vreme značaj i uticaj Paname je postao beznačajan jer je moć Španije u Evropi opala a napredak u tehnici navigacije je olakšavao putovanje oko [[Rt Horn|rta Horn]]. Iako je Panamski put bio kratak on je takođe zahtevao veliki utrošak radne snage i povećane troškove zbog pretovara robe. Tokom druge polovine 18. i prve polovine 19. veka, migracije u unutrašnjost su smanjile broj stanovnika grada Paname. Takođe, došlo je do razvoja tercijarnog na uštrb primarnog sektora. === 19. vek === [[Datoteka:Arco chato.jpg|mini|Crkva svetog Dominika]] Sa početkom [[Borba za nezavisnost Latinske Amerike|Borbe za nezavisnost Latinske Amerike]] grad Panama se pripremao za nezavisnost; međutim, njihovi planovi su ubrzani nakon odluke stanovnika Azuera 10. novembra 1821. da proglase nezavisnost od Španske imperije bez podrške iz [[Panama (grad)|Paname]]. U Veragvasu i u glavnom gradu ovaj čin je dočekan sa prezirom, iako sa različitim viđenjem. Za Veragvas ovo je bio čin potpune izdaje, dok je u glavnom gradu doživljen kao neefikasan i neregularan. Ipak, ovaj događaj je uzdrmao panamsku prevlaku do srži. U gradu Panami se na ove događaje gledalo sa prezirom jer je smatrano da se stanovnici Azuera ne bore samo za nezavisnost od Španije već i za samostalnost svoje oblasti nakon odlaska Španaca. Nakon odlaska bivšeg guvernera, generala Huana de la Kruza Murheona, u oktobru 1821. u Kito, komandu je preuzeo pukovnik [[Huan de Fabrega]], čvrsto odan španskoj Kruni. Međutim, do 10. novembra iste godine separatisti su uspeli da preobrate pukovnika Fabregu, koji se sada stavio na stranu koja je zagovarala nezavisnost od Španije. Ubrzo nakon deklaracije o otcepljenju u Los Santosu, Fabrega je pozvao sve organizacije koje su težile ka nezavisnosti, i zvanično je objavio podršku grada Paname za nezavisnost. Vojni sukobi su vešto izbegnuti zahvaljujući podmićivanju rojalističkih trupâ. === Nezavisnost === [[Datoteka:Jimmy Carter and General Omar Torrijos signing the Panama Canal Treaty.jpg|mini|desno|Predsednik SAD Džimi Karter se rukuje sa panamskim generalom Torihosom posle potpisivanja [[Sporazum o Panamskom kanalu|Sporazuma o Panamskom kanalu]].]] Osamdeset godina po sticanju nezavisnost od Španije, Paname je bila departman Kolumbije, pošto joj se dobrovoljno priključila krajem 1821. godine. Stanovnici panamske prevlake su nekoliko puta pokušali da se otcepe a bili su blizu cilja 1831. i tokom Hiljadudnevnog rata od 1899. do 1902. Kada je Senat Kolumbije odbio [[Hej-Eranov sporazum]], Sjedinjene Američke Države su odlučile da podrže panamski pokret za nezavisnost. U novembru 1903. Panama je proglasila nezavisnost i zaključila [[Sporazum Hej/Bino-Varilja]] sa Sjedinjenim Državama. Prema sporazumu SAD su dobila prava raspolaganja na [[Panamski kanal|Zonu Panamskog kanala]] u širini od 10 kilometara i dužini od 50 kilometara. U toj zoni SAD je omogućeno da naprave kanal, zatim da upravljaju, utvrđuju i da ga ''večno'' brane. SAD su 1914. izgradnjom 83 kilometra dovršile izgradnju kanala. Od 1903. do 1968. Panama je bila zemlja liberalne demokratije kojom su vladali bogati trgovci. Tokom pedesetih godina 20. veka panamska vojska počinje da narušava političku hegemoniju bogatih trgovaca. Tokom pregovora o Sporazumu Robles-Džonson 1967. godine, Panama je održala izbore. Kandidati su bili dr [[Arnulfo Arijas Madrid]], Antonio Gonzalez Revilja i inženjer David Samudio, kog je podržavala vlada. Samudio je bio kandidat Narodne alijanse ({{jez-špa|Alianza del Pueblo}}), Arijas Madrid je bio kandidat Narodnog saveza ({{jez-špa|Unión Nacional}}), dok je Gonzalez Revilja bio kandidat hrišćanskih demokrata ({{jez-špa|Democracia Cristiana}}).<ref name="Pizzurno Gelós 1989">Pizzurno Gelós, Patricia and Celestino Andrés Araúz. Estudios sobre el Panamá Republicano (1903–1989). Colombia: Manfer S.A., 1996. Print.</ref> Arijas Madrid je proglašen za pobednika izbora koje je obeležilo nasilje i optužbe Narodne alijanse da su lažirani. Dužnost predsednika Arijas Madrid je preuzeo 1. oktobra 1968, obećavši da će voditi vladu ''narodnog jedinstva'' koja će suzbiti korupciju i utrti put novoj Panami. Nedelju i po dana kasnije, 11. oktobra 1968, Nacionalna garda je svrgnula Arijasa nakon čega dolazi do sukoba koji će kulminirati invazijom SAD 1989. godine. Arijas koji je obećao da će poštovati hijerarhiju Nacionalne garde, prekršio je dogovor i započeo velike promene u njoj. Da bi sačuvali pozicije garde potpukovnik [[Omar Torihos|Omar Torihos Erera]] i major Boris Martinez predvodili su prvi vojni puč protiv demokratske vlasti u istoriji Paname.<ref name="Pizzurno Gelós 1989"/> Vojska je pravdala svoje postupke time što je tvrdila da Arijas Madrid pokušava da uvede diktaturu, i obećavala je povratak u ustavne okvire. U međuvremenu, da bi pridobila podršku naroda Nacionalna garda je primenila niz populističkih mera. Među njima je i zamrzavanje cena hrane, lekova<ref>(Pizzurno Gelós and Araúz, Estudios sobre el Panamá republicano 529)</ref> i drugih dobara do 31. januara 1969. Paralelno sa ovim vojska je počela da sprovodi represiju nad opozicijom, koja je označena kao komunistička. Vojska je imenovala Privremenu vladu hunte koja će pripremiti nove izbore. Međutim, Nacionalna garda je pokazala da će veoma teško predati vlast i uskoro je počela da sebe naziva Revolucionarna vlada ({{jez-špa|El Gobierno Revolucionario}}). === Vojna diktatura === [[Datoteka:Omar Torrijos with Panamanian farmers.jpg|mini|Omar Torihos (desno) sa poljoprivrednicima u unutrašnjosti Paname. Torihosova vlada je poznata po agrarnoj reformi.]] [[Datoteka:US Parachutists during Operation Just Cause.jpg|mini|desno|Pripadnici 1. bataljona 508. pešadijske brigade spuštaju se padobranom u blizini grada Panama.]] Tokom vladavine [[Omar Torihos|Omara Torihosa]] vojni režim je preobrazio političku i privrednu strukturu zemlje čineći dostupnijim usluge socijalne zaštite i širenjem obrazovanja. Radi promene ustava, koja je obavljena 1972. godine, vojska je stvorila novu instituciju – Skupštinu predstavnika opština, koja je zamenila Narodnu skupštinu. Novu skupštinu, poznatu i kao ''snaga naroda'' ({{jez-špa|Poder Popular}}) je činilo 505 članova koje je odabrala vojska bez učešća političkih partija, čiji je rad bio zabranjen tokom diktature vojne hunte. Novi ustav je proglasio Omara Torihosa za ''maksimalnog vođu panamske revolucije'' ({{jez-špa|Líder Máximo de la Revolución Panameña}}), i dodelio mu neograničenu vlast na šest godina, iako, da bi se prikazalo poštovanje ustava, [[Demetrio B. Lakas]] je imenovan za predsednika na isti period.<ref name="Pizzurno Gelós 1989"/> Torihos je poginuo u avionskoj nesreći 1981. a spekulisalo se da je njegovu pogibiju organizovala Cija s obzirom da se protivio ponovnim pregovorima o Panamskom kanalu sa [[Ronald Regan|Ronaldom Reganom]].<ref>Confessions of an Economic Hitman, J Perkins 2004</ref> Torihosova smrt je promenila ton političkih promena u Panami. Uprkos ustavnim promenama iz 1983, kojima je zabranjena uplitanje vojske u politiku, Panamske odbrambene snage ({{jez-špa|Fuerzas de Defensa de Panamá}}) su nastavile da dominiraju političkim životom Paname. U to vreme general [[Manuel Noriega]] je imao potpunu vlast nad Panamskim odbrambenim snagama i vladom Paname. Na izborima 1984. kandidati su bili: [[Nikolas Ardito Barleta Valjarino]], kog je podržala vojska u koaliciji ''UNADE''; dr Arnulfo Arijas Madrid, ispred opozicione koalicije ''ADO''; bivši general [[Ruben Dario Paredes]], ispred Narodne nacionalističke stranke ({{jez-špa|Partido Nacionalista Popular}}) i Karlos Ivan Zunjiga, kandidat Stranke narodne akcije ({{jez-špa|Partido Acción Popular}}). Nikolas Ardita Barleta je proglašen za pobednika izbora, iako je bilo jasno da je pobedio Arnulfo Arijas Madrid. Ardito Barleta je preuzeo državu sa ogromnim privrednim problemima i dugom prema [[Međunarodni monetarni fond|MMF]]-u i [[Svetska banka|Svetskoj banci]]. U sred ekonomske krize i Barletinih pokušaja da smiri strane kreditore došlo je do uličnih protesta te se pojačala represija vojske. U međuvremenu, Norijegin režim je razvio dobro skrivenu ekonomiju podzemlja koja je predstavljala paralelni izvor prihoda za vojsku i njihove saveznike, obezbeđujući prihode od droge i pranja novca. Tokom poslednjih godina vojne diktature dolazi veliki broj kineskih migranata sa ciljem odlaska u Sjedinjene Države. Krijumčarenje Kineza je bio veoma unosan posao za Norijegin režim jer su godišnji prihodi iznosili oko 200 miliona dolara.<ref>Mon Pinzón, Ramón Arturo. Historia de la Migración China Durante la Construcción del Ferrocarril de Panamá. Masters Thesis. México: El Colegio de México, 1979. Print.</ref> Tokom vojne diktature, koju su podržavale Sjedinjene Američke Države, više od sto Panamaca je ubijeno i mučeno a još barem sto disidenata je primorano na izgnanstvo.<ref>Zárate, Abdiel. "Muertos y desaparecidos durante la época militar." Extra-centennial issue of La Prensa Nov 9, 2003. Print.</ref> Norijega je takođe počeo da igra dvostruku ulogu u Srednjoj Americi pod nadzorom Cije. Dok je grupa Kontadora pokušavala da diplomatskim putem uspostavi mir u regionu, Norijega je snabdevao oružjem i municijom pobunjenike u Nikaragvi i okolnim državama.<ref name="Pizzurno Gelós 1989"/> Pukovnik Roberto Dijaz Erera je 6. juna 1987. otkazao poslušnost režimu. On je objavio detalje o izbornoj prevari, optužio je Norijegu za planiranje ubistva Torihosa, obznanio je da je Torihos primio 12 miliona dolara od iranskog šaha da bi dobio politički azil u Panami, takođe je okrivio Norijegu za ubistvo opozicionog lidera Uga Spadafora.<ref name="Pizzurno Gelós 1989"/> U noći 9. juna 1987. stvorena je organizacija ''Cruzada Civilista'' koja je podsticala na građansku neposlušnost. Ova organizacija je pozvala na generalni štrajk. Kao odgovor na ove događaje vojska je suspendovala ustav i proglasila vanredno stanje. Deset juna ''Cruzada Civilista'' je pozvala narod na masovne demonstracije koje je surovo suzbila specijalna jedinica vojske. Tog dana, kasnije poznatog kao ''crni petak'' ({{jez-špa|El Viernes Negro}}), je oko šeststo ljudi povređeno i još šeststo je uhapšeno, kasnije mučeno i silovano. Predsednik SAD [[Ronald Regan]] je nakon ovih događaja uveo sankcije vojnom režimu. SAD su tokom leta 1987. zamrzle ekonomsku i vojnu pomoć Panami kao odgovor na političku krizu u Panami i napad na američku ambasadu. Ipak ove sankcije nisu dale rezultate u svrgavanju Norijege već su samo nanele štetu panamskoj privredi. Društveni proizvod je pao za 25 posto između 1987. i 1989.<ref name="Acosta, Coleen 2008">Acosta, Coleen. "Iraq: a Lesson from Panama Imperialism and Struggle for Sovereignty". ''Journals of the Stanford Course on Prejudice and Poverty''. Web. Oct. 24, 2008.</ref> Tužilaštva u [[Tampa|Tampi]] i [[Majami]]ju su 5. februara 1988. optužili generala Manuela Norijegu za trgovinu drogom. U aprilu 1988. predsednik SAD Ronald Regan primenio je zakon kojim su zamrznuti ulozi panamske vlade u svim organizacijama u SAD. U maju 1989. Panamci su u velikom broju glasali za anti-Norijeginog kandidata, međutim Norijegin režim je poništio izbore i ponovo počeo da sprovodi represivne mere. ==== Invazija SAD ==== Predsednik SAD, [[Džordž H. V. Buš]] je 19. decembra 1989. odlučio da primeni silu protiv Paname, odobrivši operaciju za koju je tvrdio da je neophodna radi zaštite života državljana SAD u Panami, odbrane demokratije i ljudskih prava, borbe protiv trgovine drogom, i obezbeđivanja funkcionisanja Panamskog kanala, kako je definisano [[Sporazumi Torihos-Karter|Sporazumima Torihos-Karter]] (''Njujork tajms'', Transkript obraćanja predsednika Buša).<ref>''New York Times''. A Transcript of President Bush's Address on the Decision to Use Force, December 21, 1989. Web. Jan. 2, 2008.</ref> Sjedinjene Države su odobrile operaciju [[Operacija Pravedni cilj|Pravedni cilj]] jer su smatrale da je to neophodno radi povratka demokratije i obezbeđivanja funkcionisanja Panamskog kanala. Operacija je počela 20. decembra 1989. i predstavljala je najveću vojnu akciju Sjedinjenih Američkih Država od završetka [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]]. Tokom invazije koja je trajala dve nedelje poginulo je više stotina civila i vojnika.<ref>[http://www.nytimes.com/1990/04/01/world/panama-and-us-strive-to-settle-on-death-toll.html Panama and U.S. Strive To Settle on Death Toll] The New York Times</ref> Najviše je bilo pogođeno gradsko stanovništvo, od kojih su mnogi živeli ispod linije siromaštva. Ujedinjene nacije su 1995. istakle da je invazija dovela do raseljavanja dvadeset hiljada ljudi. Najviše je pogođena oblast El Čoriljo gde je nakon izbijanja požara potpuno uništeno nekoliko blokova zgradâ. Šteta koja je naneta privredi Paname iznosila je između 1,5 i 2 milijarde dolara. Nezaposlenost je bila rekordno visoka jer je državni aparat bio u raspadu.<ref name="Acosta, Coleen 2008"/> Međutim, većina Panamaca je podržala invaziju.<ref>[http://www.hrw.org/reports/1989/WR89/Panama.htm#TopOfPage Panama] HUMAN RIGHTS WATCH WORLD REPORT 1989</ref><ref>Pastor, Robert A. Exiting the Whirlpool: U.S. Foreign Policy Toward Latin America and the Caribbean. 2001, page 96.</ref> === Period posle invazije === [[Datoteka:Panama Skyline.jpg|mini|Iako je Panama pretrpela velike privredne turbulencije pod režimom vojne hunte, uspela je da izgradi svoju privredu koja je jedna od najbrže rastućih na svetu.]] Izborni sud Paname je brzo reagovao s ciljem uspostave vladavine zakona, priznao je rezultate izbora iz maja 1989, i potvrdio je pobedu predsednika [[Giljermo Endara|Giljerma Endare]] i potpredsednikâ Giljerma Forda i Rikarda Arijasa Kalderona. Tokom petogodišnje vladavine vlada je imala velike probleme da ispuni velika očekivanja javnosti. Nove policijske snage su predstavljale veliki napredak u odnosu na svoje prethodnike ali nisu bile u stanju da u potpunosti suzbiju kriminal. Na izborima za predsednika održanim 1. septembra 1994. izabran je [[Ernesto Perez Baljadares]]. Perez Baljadares je bio kandidat koalicije tri stranke, u kojoj je najznačajnija bila Demokratska revolucionarna stranka (DRS) ({{jez-špa|Partido Revolucionario Democrático}}), nekadašnje političko krilo vojne hunte. Perez Baljadares je tokom kampanje vešto uspeo da promeni sliku DRS-a, sklanjajući se iza Torihosove politike, umesto priče o vezama ove stranke sa Norijegom. Zahvaljujući nejedinstvu drugih stranaka uspeo je da pobedi na izborima sa osvojenih 33 posto glasova. Njegova administracija je sprovela privredne reforme i blisko je sarađivala sa SAD na primeni sporazumâ o Panamskom kanalu. [[Mireja Moskoso]], udovica bivšeg predsednika [[Arnulfo Arijas Madrid|Arnulfa Arijasa Madrida]], preuzela je dužnost 1. septembra 1999, nakon što je pobedila kandidata DRS-a Martina Torihosa, sina [[Omar Torihos|Omara Torihosa]]. Tokom svoje vladavine pokušala je da osnaži socijalne programe. Njena administracija je uspešno preuzela upravljanje Panamskim kanalom. Martin Torihos je na izborima 2004. postao predsednik i dobio je većinu u zakonodavnom telu. Svoju kampanju je bazirao na nultoj toleranciji prema korupciji, problemu s kojim su se suočavale administracije Perez Baljadaresa i Moskosove. Nakon preuzimanja dužnosti, Torihos je odobrio veći broj zakona kojima je rad vlade postao belodaniji. Osnovao je Nacionalni savet protiv korupcije čiji su članovi bili najviši dužnosnici vlade, kao i građanskog društva, sindikata, i verske vođe. Pored toga, veći broj njegovih najbližih saradnika u vladi bile su nepartijske ličnosti, stručnjaci koji su podržavali Torihosove ciljeve u borbi protiv korupcije. Iako se Torihosova administracija javno borila protiv korupcije, mnogi veliki slučajevi u koje je bio upleten politički i poslovni vrh, nisu nikada razjašnjeni. Konzervativni trgovinski magnat [[Rikardo Martineli]] izabran je za naslednika Martina Torihosa u maju 2009.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/country_profiles/1229332.stm |title=Panama Country Profile |publisher=BBC |date = 30. 6. 2010. |accessdate = 25. 7. 2010.}}</ref> Martineli je dobio 60 posto glasova kao kandidat koalicije četiri stranke - Savez za promene a njegov protivkandidat je dobio 37 posto glasova. == Vlada == == Politika == [[Datoteka:Asamblea Nacional de Panamá.JPG|mini|Narodna skupština Paname]] Izvršnu vlast u Panami imaju predsednik države i vlada. Predsednik Paname je ujedno i predsednik vlade. Zakonodavnu vlast čine vlada i narodna skupština. Sudska vlast je odvojena od izvršne i zakonodavne. Glasanje na izborima je obavezno za sve osobe starije od 18 godina. Izbori za izvršnu i zakonodavnu vlast se obavljaju svakih pet godina. Članove sudske vlasti određuje predsednik države. Poslanici za narodnu skupštinu se biraju po proporcionalnom sistemu, tako da i mnogo manjih partija ima svoje predstavnike u ovom telu. Predsednik se bira sa relativnom većinom glasova. Primera radi tokom poslednjih četiriju izbora samo je na jednima predsednik dobio više od 50 posto glasova.<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/8031425.stm Tycoon elected Panama's president] Retrieved July 25, 2010</ref> Od invazije SAD i okončanja 21-godišnje vojne diktature, u Panami je vlast četiri puta promenjena mirnim putem. Političkom scenom dominiraju dve velike stranke i nekoliko malih stranaka. === Provincije i oblasti === {{Image label begin|image=División Política de Panamá.svg|width=500|float=right}} {{Image label small|x=0.11|y=0.05|scale=500|text=[[Bocas del Toro]]}} {{Image label small|x=0.43|y=0.19|scale=500|text=[[Coclé]]}} {{Image label small|x=0.45|y=0.21|scale=500|text=[[Panamá Oeste]]}} {{Image label small|x=0.54|y=0.07|scale=500|text=[[Colón (provincija)|Colón]]}} {{Image label small|x=0.07|y=0.19|scale=500|text=[[Chiriquí (provincija)|Chiriquí]]}} {{Image label small|x=0.81|y=0.23|scale=500|text=[[Darién (provincija)|Darién]]}} {{Image label small|x=0.38|y=0.31|scale=500|text=[[Herrera (provincija)|Herrera]]}} {{Image label small|x=0.42|y=0.36|scale=500|text=[[Los Santos (provincija)|Los Santos]]}} {{Image label small|x=0.62|y=0.09|scale=500|text=[[Panamá (provincija)|Panamá]]}} {{Image label small|x=0.28|y=0.28|scale=500|text=[[Veraguas]]}} {{Image label small|x=0.78|y=0.05|scale=500|text=[[Guna Yala]]}} {{Image label small|x=0.90|y=0.21|scale=500|text=[[Emberá-Wounaan]]}} {{Image label small|x=0.77|y=0.32|scale=500|text=[[Emberá-Wounaan]]}} {{Image label small|x=0.03|y=0.06|scale=500|text=[[Naso Tjër Di]]}} {{Image label small|x=0.19|y=0.18|scale=500|text=[[Ngäbe-Buglé]]}} {{Image label small|x=0.74|y=0.10|scale=500|text=[[Guna de Madungandí]]}} {{Image label small|x=0.82|y=0.13|scale=500|text=[[Guna de Wargandí]]}} {{Image label end}} Panama je podeljena na devet provincija, na čelu kojih se nalaze guverneri, i na deset gradova. Takođe postoji i pet regija koje nastanjuju razni urođenički narodi. ;Provincije * [[Bocas del Toro]] * [[Chiriquí (provincija)|Chiriquí]] * [[Coclé]] * [[Colón (provincija)|Colón]] * [[Darién (provincija)|Darién]] * [[Herrera (provincija)|Herrera]] * [[Los Santos (provincija)|Los Santos]] * [[Panamá (provincija)|Panamá]] * [[Veraguas]] ;Oblasti * [[Emberá-Wounaan]] * [[Guna Yala]] * [[Naso Tjër Di]] * [[Ngäbe-Buglé]] * [[Guna de Madungandí]] * [[Guna de Wargandí]] == Geografija == [[Datoteka:DirkvdM santa fe crater rim.jpg|mini|Planinski venac oko Santa Fea, [[Veragvas (provincija)|Veragvas]].]] [[Datoteka:La palma, Darién.jpg|mini|Palma, Darijen]] Panama se nalazi u Srednjoj Americi, između Kolumbije i Kostarike, i Karipskog mora i Tihog okeana. Njena teritorija je između 7 i 10 stepeni SGŠ i 77 i 83 stepena ZGD (jedan manji deo se nalazi zapadno od 83 stepena ZGD). Po nekim klasifikacijama teritorija Paname istočno od Panamskog kanala se smatra delom Južne Amerike. Panama je sa 75.515&nbsp;km² 118. zemlja po površini na svetu. Glavna odlika reljefa Paname je središnji planinski venac koji stvara kontinentalnu vododelnicu. Vododelnica nije deo velikog planinskog venca Severne Amerike a samo kod granice sa Kolumbijom su planine koje pripadaju masivu Anda. Planinski venac koji stvara vododelnicu se u blizini granice sa Kostarikom zove [[Kordiljera de Talamanka]]. Dalje prema istoku postaje Seranija de Tabasara a deo venca kod Panamskog kanala se često naziva Sijera de Veragvas. U suštini, geografi venac između Kostarike i Panamskog kanala zovu [[Kordiljera Sentral]]. Najviši vrh u Panami je [[vulkan Baru]], koji je visok 3.475 metara. Skoro neprohodna džungla formira [[Darijenov prolaz]] između Paname i Kolumbije. Šume pokrivaju oko 40 posto teritorije. Od četrdesetih godina 20. veka površina pod šumom je smanjena za više od 50 posto. Panama ima najraznovrsniju floru i faunu u Srednjoj Americi. [[Datoteka:chagres.jpg|mini|Reka Čagres]] === Hidrografija === U Panami postoji oko petsto reka. Mnoge nastaju kao brzi planinski potoci, krivudaju u dolinama i formiraju delte na obali. Reka [[Čagres]] ({{jez-špa|Río Chagres}}) je jedna od širih i ogroman je izvor hidroelektrične energije. Ova reka se nalazi centralnom delu Paname. U središnjem delu njenog toka nalazi se brana [[Gatun (brana)|Gatun]], koja formira veštačko [[jezero Gatun]], deo Panamskog kanala. Jezero je nastalo između 1907. i 1913. godine, što je u to vreme bilo najveće veštačko jezero na svetu a brana Gatun je takođe bila najveća na svetu. Jezero Gatun otiče prema severozapadu u Karipsko more. Pored ovog, iz reke Čagres se vodom snabdevaju jezera Kampija i Maden, takođe veliki izvori hidroelektrične energije. Reka Čepo ({{jez-špa|Río Chepo}}), još jedan izvor hidroelektrične energije, je jedna od više od 300 reka koje se ulivaju u Tihi okean. Reke koje teku prema Pacifiku su duže i sporije od onih koje teku prema Karipskom moru. Njihovi baseni su prostraniji. Jedna od najdužih reka koja se uliva u Tihi okean je Tuira ({{jez-špa|Río Tuira}}) koja se uliva u [[zaliv San Migel]] i jedina je reka u Panami kojom mogu da se kreću veća plovila. === Luke === Do kraja osamdesetih godina 20. veka [[Kristobal]], na karipskoj strani Panamskog kanala, je bio jedina važnija luka u Panami. Brojna ostrva arhipelaga Bokas del Toro, blizu obale Kostarike, pružaju prostrano prirodno sidrište i zaštitu za luku [[Almirante]]. Više od 350 ostrva San Blas se proteže u dužini od 160 kilometara duž karipske obale. [[Datoteka:Colon Panama.jpg|mini|[[Kolon (Panama)|Luka Kolon]] početkom 2000.]] Trenutno se sa obe strane Panamskog kanala nalaze transportni terminali, Luka Kristobal i Luka Balboa, koje su na drugom i trećem mestu po pretovaru robe u Latinskoj Americi.<ref>{{cite web |author=CEPAL – Naciones Unidas |url=http://www.eclac.cl/cgi-bin/getprod.asp?xml=%2FTransporte%2Fnoticias%2Fnoticias%2F8%2F38828%2FP38828.xml&base=%2Ftpl%2Ftop-bottom.xsl |title=Ranking 2009 de Actividad portuaria de contenedores en América Latina y el Caribe |publisher=Eclac.cl |date=22. 3. 2010. |accessdate=23. 12. 2010. |archive-date=2011-05-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110511140155/http://www.eclac.cl/cgi-bin/getprod.asp?xml=%2FTransporte%2Fnoticias%2Fnoticias%2F8%2F38828%2FP38828.xml&base=%2Ftpl%2Ftop-bottom.xsl |dead-url=yes }}</ref> Luka Balboa se prostire na 182 hektara, ima četiri pristaništa i dva višenamenska pristaništa.<ref>{{cite web |url=http://www.worldportsource.com/ports/PAN_Port_of_Balboa_1602.php |title=Port of Balboa |publisher=World Port Source |accessdate=23. 12. 2010. |archive-date=2017-07-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170712093447/http://www.worldportsource.com/ports/PAN_Port_of_Balboa_1602.php }}</ref> Na pacifičkoj obali Paname u oblasti [[Čarko Azul]], i na karipskoj obali u provinciji Bokas del Toro su luke gde mogu da pristaju veliki tankeri za prevoz nafte. Između ova dva područja proteže se transpanamski naftovod u dužini od 131 kilometar.<ref>{{cite web |url=http://www.petroterminal.com/index.php?option=com_content&view=article&id=32%3Ahistory&catid=7%3Acorporate-profile&Itemid=98&lang=en |title=Our History |publisher=Petroterminal.com |date=9. 2. 1997. |accessdate=23. 12. 2010. |archive-date=2014-10-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20141028134321/http://www.petroterminal.com/index.php?option=com_content&view=article&id=32:history&catid=7:corporate-profile&Itemid=98&lang=en }}</ref> === Klima === [[Datoteka:VolcanBaru Pacific.jpg|mini|Hladno vreme je uobičajeno na brdima Paname.]] Panama ima tropsku klimu. Temperature su uglavnom visoke, kao i relativna vlažnost vazduha a njihove promene tokom godišnjih doba su neznatne. Dnevne varijacije temperature su male; tokom suve sezone jutarnja temperatura u gradu Panami je oko 24 stepena a maksimalna dnevna je oko 30&nbsp;°C. Temperatura retko prelazi 32&nbsp;°C. Na pacifičkoj obali temperature su nešto niže nego na karipskoj obali. Na planinama su znatno više temperature, dok je mraz uobičajen na Kordiljera de Talamanki na zapadu Paname. Klimatske oblasti nisu određene prema temperaturi, već prema padavinama, koje se kreću od 1300 do preko 3000 milimetara godišnje. Skora sve padavine se izlučuju tokom kišne sezone, koja je obično od aprila do decembra, ali njena dužina varira jer može da traje od sedam do devet meseci. Padavine su znatno veće na karipskoj nego na pacifičkoj obali. Prosečne godišnje padavine u gradu Panami su oko pedeset posto veće nego u Kolonu. Iako su pljuskovi sa grmljavinom karakteristični za kišnu sezonu Panama se nalazi van područja uragana. == Privreda == Poslednjih godina privreda Paname beleži veliki rast, a prosečna stopa rasta BDP-a između 2006. i 2008. je bila 10,4 posto.<ref>{{Cite web |url=http://www.indexmundi.com/panama/gdp_real_growth_rate.html |title=Panama GDP – real growth rate |accessdate=2. 7. 2013. |work=indexmundi.com |publisher= |date=}}</ref> Panamska privreda spada među najbrže rastuće i najbolje upravljane privrede u Latinskoj Americi. Kao i većina zemalja u regionu i Panama oseća posledice svetske ekonomske krize, koje bi mogle da ponište rezultate postignute u prethodnom periodu. Nezaposlenost je u 2011. iznosila 4,5 procenata<ref name="nezaposlenost">{{Cite web |url=http://www.indexmundi.com/panama/unemployment_rate.html |title=Panama Unemployment rate |accessdate=2. 7. 2013. |work=indexmundi.com |publisher= |date=}}</ref> Uprkos tome što spada u zemlje sa srednjim nivoom prihoda – mereno BDP-om po glavi stanovnika – Panama je i dalje zemlja velikih suprotnosti. U Panami je 2011. godine 27,6 posto stanovništva živelo ispod linije siromaštva.<ref>{{Cite web |url=http://data.worldbank.org/country/panama |title=Panama |accessdate=2. 7. 2013. |work=Panama |publisher=Svetska banka |date=}}</ref> === Grane privrede === Zbog svog geografskog položaja Panama ima veoma razvijen uslužni sektor, naročito bankarstvo, trgovinu i turizam. Nakon prenosa vlasništva nad Panamskim kanalom povećan je obim velikih građevinskih projekata. Panamski kanal je od najvećeg značaja za privredu Paname jer donosi milionske prihode od taksi koje se plaćaju za prolazak kroz njega i obezbeđuje veliki broj radnih mesta. == Stanovništvo == [[Datoteka:Kuna Woman sewing.jpg|mini|Pripadnica naroda Kuna.]] [[Datoteka:Catedral santiago veraguas.jpg|mini|Katedrala u Santijago de Veragvasu.]] Panama je u maju 2010. imala 3.405.813 stanovnika.<ref name="INEC">[http://www.censos2010.gob.pa/ INEC. National Census 2010] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170913225242/http://www.censos2010.gob.pa/ |date=2017-09-13 }}. censos2010.gob.pa</ref> Mestici čine 68%, crnci 10%, belci 15%, Azijati 1% a američki Indijanci 6% stanovništva. U Panami postoji sedam domorodačkih naroda:<ref>{{cite web |url=http://www.iwgia.org/regions/latin-america/panama/887-update-2011-panama |title=Update 2011 - Panama |publisher=Iwgia.org |date= |accessdate=15. 6. 2013. |archive-date=2013-03-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130307063455/http://www.iwgia.org/regions/latin-america/panama/887-update-2011-panama |dead-url=yes }}</ref> Ngabe, Kuna (Guna), Embera, Bugle, Vounan, Naso Tjerdi (Teribe) i Bri Bri. Više od polovine stanovništva živi u području Panama – [[Kolon (Panama)|Kolon]], koje obuhvata nekoliko gradova. Gradsko stanovništvo čini više od 70%, što Panamu svrstava na prvo mesto u Srednjoj Americi. Španski je službeni i glavni jezik u Panami. Za oko 93 posto stanovništva španski je prvi jezik, iako mnogo ljudi govori i španski i engleski kao maternji jezik, kao što su Ngabere.<ref name="Ethnologue Report for Panama"> {{cite web |url=http://www.ethnologue.com/show_country.asp?name=Panama|title=Languages of Panama |accessdate = 5. 8. 2010.}}</ref> 194 269 panamskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim (8.3% od ukupnog stanovništva), a najrasprostranjeniji je guaymi (170 000). Panama je zemlja sa najmanje stanovnika u kojoj je španski službeni jezik u Latinskoj Americi. Panama ima značajan broj Afrikanaca sa Antila i Kineza. Danas u Panami ima oko pedeset hiljada ljudi poreklom iz Kine.<ref name="Jackson">{{cite journal|title=Panama's Chinese community celebrates a birthday, meets new challenges|last=Jackson|first=Eric|volume=10|issue=9|month=May|year=2004|accessdate=November 7, 2007|url=http://www.thepanamanews.com/pn/v_10/issue_09/community_01.html|journal=The Panama News|archive-date=2007-09-16|archive-url=https://web.archive.org/web/20070916050839/http://www.thepanamanews.com/pn/v_10/issue_09/community_01.html|dead-url=yes}}</ref><ref name="GIO">{{cite web|url=http://www.gio.gov.tw/taiwan-website/5-gp/panama/ch_pa01.htm#3|title=President Chen's State Visit to Panama|publisher=Government Information Office, Republic of China|month=October|year=2003|accessdate=November 7, 2007|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070814124323/http://www.gio.gov.tw/taiwan-website/5-gp/panama/ch_pa01.htm#3|archivedate=2007-08-14|deadurl=no}}</ref> Crnci, koji su došli tokom kolonijalnog doba, žive u malim zajednicama duž karipske obale i u selima džungle u oblasti Darijen. Oni se uglavnom bave ribolovom i gajenjem banana, pirinča i kafe kao i stočarstvom. Tokom izgradnje Panamskog kanala doveden je veliki broj crnaca sa Kariba, prvenstveno sa Jamajke, Barbadosa i Trinidada.<ref name="minorityrights.org" /> Njihovi potomci su danas najbrojniji u gradovima Kolon, [[Kristobal]] i [[Balboa]], kao i u delu grada Paname Rio Abahu. U oblasti Bokas del Toro takođe postoji brojna zajednica crnaca poreklom sa Kariba.<ref name="minorityrights.org"> {{cite web|url= http://www.minorityrights.org/4210/panama/afropanamanians.html |title=Minorityrights.org |publisher=Minorityrights.org |accessdate = 26. 6. 2010.}}</ref> Najraširenija religija u Panami je rimokatolička – prema raznim izvorima procenat katolika je od 75 do 85 posto, dok 15 do 25 posto čine evangelisti.<ref name=report> [http://www.state.gov/g/drl/rls/irf/2007/90262.htm International Religious Freedom Report 2007: Panama]. United States [[Bureau of Democracy, Human Rights and Labor]] (September 14, 2007). ''This article incorporates text from this source, which is in the [[public domain]].'' </ref> Procena je da ima oko 60.000 sledbenika [[Bahaizam|Bahaizma]]<ref name="WCoC">{{cite web | title = Panama | work = WCC&nbsp;– Member churches&nbsp;– Regions&nbsp;– Latin America&nbsp;– Panama | publisher = World Council of Churches | date = 1. 1. 2006. | url = http://www.oikoumene.org/en/member-churches/regions/latin-america/panama.html | accessdate = 1. 7. 2008. | archivedate = 2008-07-08 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080708235914/http://www.oikoumene.org/en/member-churches/regions/latin-america/panama.html | deadurl = yes }}</ref> a jedan od sedam bahajskih hramova se nalazi u Panami.<ref name=report/> Postoje i manje grupe Jevreja i muslimana koje broje po deset hiljada sledbenika, takođe prisutne su i manje zajednice indusa, budista i rastafarijanaca.<ref name=report/> V. i [[Popis gradova u Panami]] == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin}} * Buckley, Kevin, ''Panama'', Touchstone, 1992. {{ISBN|0-671-77876-5}} * Diaz Espino, Ovidio, ''How Wall Street Created a Nation'', Four Walls Eight Windows, 2001. {{ISBN|1-56858-196-3}} * Gropp, Arthur E. ''Libraries and Archives of Panama: with Information on Private Libraries, Bookbinding, Bookselling, and Printing.'' New Orleans: Middle American Research Institute, Tulane University of Louisiana, 1941. * Harding, Robert C., ''The History of Panama'', Greenwood Publishing, 2006. * Harding, Robert C., ''Military Foundations of Panamanian Politics'', Transaction Publishers, 2001. {{ISBN|0-393-02696-5}} * Joster, R.M. and Sanchez, Guillermo, ''In the Time of the Tyrants, Panama: 1968–1990'', W.W. Norton & Company, 1990. * {{cite book |last=McCullough |first=David |author-link=David McCullough |title=The Path Between the Seas: The Creation of the Panama Canal, 1870–1914 |publisher=Simon & Schuster |location=New York |year=1977 |isbn=0-671-24409-4 |url=https://archive.org/details/pathbetweenseas00mccu}} * Porras, Ana Elena, ''Cultura de la Interoceanidad: Narrativas de Identidad Nacional de Panama (1990–2002)'', Editorial Carlos Manuel Gasteazoro, 2005. {{ISBN|9962-53-131-4}} * Serrano, Damaris, ''La Nación Panamena en sus Espacios: Cultura Popular, Resistencia y Globalización'', Editorial Mariano Arosemena, 2005. {{ISBN|9962-659-01-9}} * Villarreal, Melquiades, ''Esperanza o Realidad: Fronteras de la Identidad Panamena'', Editorial Mariano Arosemena, 2004. {{ISBN|9962-601-80-0}} * Weeks, John and Gunson, Phil, ''Panama. Made in the USA'', 1992. {{ISBN|978-0-906156-55-1}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat}} ; Vlada i uprava * [http://www.presidencia.gob.pa Predsjednik Paname] španski * [http://www.defensoria.gob.pa/Transparencia/Default.asp Lista panamskih vladinih agencija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070929234752/http://www.defensoria.gob.pa/Transparencia/Default.asp |date=2007-09-29 }} španski * [http://www.mef.gob.pa Ministarstvo ekonomije i financija] španski * [http://www.mire.gob.pa Ministarstvo vanjskih poslova] španski * [http://www.britannica.com/nations/Panama Encyclopaedia Britannica's Panama Country Page] engleski ; Novosti i informacije * [http://www.coha.org The Council on Hemispheric Affairs] An Independent Source of Latin American News and Opinion * [http://www.coolpanama.com/ CoolPanama.com] Panama Portal, An extended list of online radio broadcasts from Panama. Also all webcams and TV stations. španski, engleski ; Putovanja i turizam * [http://dmoz.org/Regional/Central_America/Panama Open Directory Project - ''Panama''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060426093950/http://dmoz.org/Regional/Central_America/Panama/ |date=2006-04-26 }} * [http://www.visitpanama.com Official Site of the Panama Tourism Bureau ] * [http://www.pancanal.com Official Site of the Panama Canal Authority ] * [http://www.discount-travel-guide.org/central-america/panama-carnival.html Panama Carnival Guide ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060826202731/http://www.discount-travel-guide.org/central-america/panama-carnival.html |date=2006-08-26 }} * [http://www.panama-guide.com Republic of Panama's Premiere Visitor's Guide - ''Panama''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190929062505/http://panama-guide.com/ |date=2019-09-29 }} {{Severna Amerika}} {{Organizacija američkih država}} {{Zemlje članice Pokreta nesvrstanih}} {{Latinska unija}} {{Authority control}} [[Kategorija:Panama| ]] [[Kategorija:Države u Sjevernoj Americi]] gpa55kvqu8804na7f1q8vkuiltbq64l 42481810 42481809 2025-07-04T21:26:24Z Edgar Allan Poe 29250 /* Poreklo imena */ 42481810 wikitext text/x-wiki {{Infokutija država | mikronacija = | konvencionalno_dugo_ime = Republika Panama | ime = | izvorno_ime = ''República de Panamá'' | ime_genitiv = Paname | status = | zastava = Flag of Panama.svg | alt_flag = | zastava2 = | alt_flag2 = | grb = Coat of arms of Panama.svg | alt_coat = | tip_simbola = | geslo = ''Pro Mundi Beneficio'' | geslo_prijevod = ''Za dobrobit svijeta'' | državna_himna = [[Himno Istmeño]] | kraljevska_himna = | drugi_simbol = | tekst_simbol = | drugi_tip_simbola = | tekst_tipa_simbola = | slika_karte = Panama on the globe (Americas centered).svg | loctext = | alt_map = | opis_karte = | slika_karte2 = | alt_map2 = | opis_karte2 = | glavni_grad = [[Ciudad de Panamá]] | latd = 8 | latm = 58 | latNS = N | longd = 79 | longm = 32 | longEW = W | najveći_grad = [[Ciudad de Panamá]] | tip_najvećeg_naselja = najveći grad | najveće_naselje = | službeni_jezici = [[španjolski jezik]] | nacionalni_jezici = | regionalni_jezici = | etničke_grupe = | etničke_grupe_godina = | religija = | demonim = | org_tip = | članstvo = | tip_vlasti = Unitarna [[Prezidencijalizam|predsjednička]] [[republika]] | vođa_titula1 = [[Predsjednik Paname|Predsjednik]] | vođa_ime1 = [[José Raúl Mulino]] | vođa_titula2 = [[Potpredsjednik Paname|Potpredsjednik]] | vođa_ime2 = ''Upražnjeno'' | vođa_titula3 = | vođa_ime3 = | vođa_titula4 = | vođa_ime4 = | vođa_titula5 = | vođa_ime5 = | vođa_titula6 = | vođa_ime6 = | vođa_titula7 = | vođa_ime7 = | vođa_titula8 = | vođa_ime8 = | vođa_titula9 = | vođa_ime9 = | zakonodavac = | gornji_dom = | donji_dom = | suverenitet_tip = Nezavisnost | suverenitet_napomena = | uspostava_događaj1 = {{nowrap|od [[Špansko Carstvo|Španjolskog Imperija]]}} | uspostava_datum1 = [[28. studenog]] [[1821.]] | uspostava_događaj2 = {{nowrap|Unija s [[Velika Kolumbija|Velikom Kolumbijom]]}} | uspostava_datum2 = [[prosinac]] [[1821.]] | uspostava_događaj3 = od [[Kolumbija|Kolumbije]] | uspostava_datum3 = [[3. studenog]] [[1903.]] | uspostava_događaj4 = [[Ustav Paname|Aktualni ustav]] | uspostava_datum4 = [[11. studenog]] [[1972.]] | uspostava_događaj5 = | uspostava_datum5 = | uspostava_događaj6 = | uspostava_datum6 = | uspostava_događaj7 = | uspostava_datum7 = | uspostava_događaj8 = | uspostava_datum8 = | uspostava_događaj9 = | uspostava_datum9 = | uspostava_događaj10 = | uspostava_datum10 = | uspostava_događaj11 = | uspostava_datum11 = | uspostava_događaj12 = | uspostava_datum12 = | površina_km2 = 75417 | površina_oznaka = Ukupno | površina_fusnota = | površina_rang = 116 | vode = 2.9 | površina_oznaka2 = | površina_podaci2 = | površina_oznaka3 = | površina_podaci3 = | stanovništvo_proc = 4,337,768 | stanovništvo_proc_godina = [[2022.]] | stanovništvo_proc_rang = 127 | stanovništvo_oznaka2 = | stanovništvo_podaci2 = | stanovništvo_oznaka3 = | stanovništvo_podaci3 = | stanovništvo_popis = | stanovništvo_popis_godina = | stanovništvo_popis_rang = | gustoća_stanovništva = 57.5 | stanovništvo_gustina_rang = 122 | broj_članica = | GDP_PPP = $195.279 mlrd. | GDP_PPP_rang = | GDP_PPP_godina = [[2025.]] | GDP_PPP_per_capita = $42,772 | GDP_PPP_per_capita_rang = | GDP_nominal = $91.731 mlrd. | GDP_nominal_rang = | GDP_nominal_godina = [[2025.]] | GDP_nominal_per_capita = $20,092 | GDP_nominal_per_capita_rang = | Gini = 48.9 | Gini_ref = | Gini_rang = | Gini_godina = [[2023.]] | Gini_promjena = decrease positive | HDI = 0.839 | HDI_ref = | HDI_rang = 59 | HDI_godina = [[2023.]] | HDI_promjena = increase | valuta = [[panamska balboa]] (฿)<br>[[američki dolar]] ($) | valuta_kod = | vremenska_zona = [[Istočna vremenska zona (Sjeverna Amerika)|EST]] | utc_nadom = -5 | vremenska_zona_DST = | utc_nadom_DST = | DST_napomena = | antipodi = | datum_format = mm/dd/gggg<br>dd/mm/gggg | pozivni_broj = +507 | strana_vožnje = | internetski_nastavak = [[.pa]] | službeni_website = | slika_karte3 = | širina_karte = | alt_map3 = | opis_karte3 = | fusnota_a = | fusnota_b = | fusnota_c = | fusnota_d = | fusnota_e = | fusnota_f = | fusnota_g = | fusnota_h = | fusnota_1 = | fusnota_2 = | fusnota_3 = | fusnota_4 = | fusnota_5 = | fusnota_6 = | fusnota_7 = | fusnota_8 = | komentar = }} '''Panama''' ({{lang-es|Panamá}}), zvanično '''Republika Panama''' ({{lang-es|República de Panamá}}), država je na krajnjem jugu [[Centralna Amerika|Centralne Amerike]], na samoj granici sa [[Južna Amerika|Južnom Amerikom]]. Na zapadu graniči sa [[Kostarika|Kostarikom]], a na jugoistoku sa [[Kolumbija|Kolumbijom]] dok na severu izlazi na [[Karipsko more]], a na jugu na [[Tihi okean]]. Glavni i najveći grad je [[Panamá|Ciudad de Panamá]], na čijem širem urbanom području živi više od polovice od nešto više od četiri miliona stanovnika Paname. Prije dolaska [[Špansko Carstvo|španskih kolonizatora]] u [[16. vijek|XVI. veku]], na području Paname živeo je velik broj indijanskih plemena. Godine [[1821.]], Panama se odvojila od Španije te je pristupila [[Velika Kolumbija|Velikoj Kolumbiji]], uniji [[Vicekraljevstvo Nova Granada|Nove Granade]], [[Ekvador]]a i [[Venezuela|Venezuele]]. Nakon raspada Velike Kolumbije [[1831.]] godine, Panama i Nova Granada spojile su se i utemeljile [[Republika Nova Granada|Republiku Novu Granadu]]. Uz podršku [[SAD|Sjedinjenih Država]], Panama se [[1903.]] godine odcepila od Kolumbije, što je [[Inženjerski korpus Vojske Sjedinjenih Država|Inženjerskom korpusu američke vojske]] omogućilo da od [[1904.]] do [[1914.]] dovrši izgradnju [[Panamski kanal|Panamskog kanala]]. [[Sporazumi Torrijos–Carter|Sporazumi Torihos–Karter]] iz [[1977.]] godine dogovorili su povratak Panamskog kanala Panami na dan [[31. decembra]] [[1999.]] godine.<ref name="cia">{{cite web |url=https://www.cia.gov/the-world-factbook/countries/panama/ |title=Panama |work=CIA – [[The World Factbook]] |access-date=December 23, 2010 |archive-date=January 23, 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210123023447/https://www.cia.gov/the-world-factbook/countries/panama/ |url-status=live }}</ref> [[Zona Panamskog kanala|Okolna teritorija]] vraćena je ranije, odnosno [[1979.]] godine.<ref name="19770907_usdos_panamacanaltreaty">{{cite book|title=United States Treaties and Other International Agreements|chapter=Panama Canal Treaty|volume=33|page=55|publisher=United States Department of State|chapter-url=https://books.google.com/books?id=n559BTeMBIsC&pg=PA39|author=Department of State, United States of America|date=1987|quote=Upon entry into force of this Treaty, the United States Government agencies known as the Panama Canal Company and the Canal Zone Government shall cease to operate within the territory of the Republic of Panama that formerly constituted the Canal Zone.|orig-year=Signed at Washington on September 7, 1977. Entered into force October 1, 1979.|id=33 UST 39; TIAS 10030|access-date=September 13, 2020|archive-date=January 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240124105627/https://books.google.com/books?id=n559BTeMBIsC&pg=PA39#v=onepage&q&f=false|url-status=live}}</ref> Prihodi od korištenja kanala i danas čine velik udio u panamskom [[BDP]]-u, posebice nakon što je [[Projekt ekspanzije Panamskog kanala|projektom]] (koji je završen [[2016.]] godine) udvostručen njegov kapacitet. Ostali važni sektori su trgovina, bankarstvo i turizam. Panama spada u zemlje s visokim prihodima.<ref>{{cite web |url=https://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2019/01/weodata/weoselco.aspx?g=2200&sg=All+countries+%2f+Emerging+market+and+developing+economies |title=World Economic Outlook Database, April 2019 |publisher=[[International Monetary Fund]] |website=IMF.org |access-date=September 29, 2019 |archive-date=December 22, 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191222001529/https://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2019/01/weodata/weoselco.aspx?g=2200&sg=All+countries+%2f+Emerging+market+and+developing+economies |url-status=live }}</ref> Prema podacima iz [[2019.]] godine, Panama je bila na 57. mestu u svetu po [[Indeks humanog razvoja|indeksu humanog razvoja]].<ref name="HDI">{{cite book|title=Human Development Report 2020 The Next Frontier: Human Development and the Anthropocene|date=December 15, 2020|publisher=United Nations Development Programme|isbn=978-92-1-126442-5|pages=343–346|url=http://hdr.undp.org/sites/default/files/hdr2020.pdf|access-date=December 16, 2020|archive-date=December 15, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201215063955/http://hdr.undp.org/sites/default/files/hdr2020.pdf|url-status=live}}</ref> Godinu dana ranije, Panama je prema globalnom indeksu konkurentnosti [[Svjetski ekonomski forum|Svetskog ekonomskog foruma]] bila osma najkonkurentnija ekonomija [[Latinska Amerika|Latinske Amerike]].<ref>{{Cite web|url=https://wef.ch/2OX9YUm|title=Competitiveness Rankings|website=The Global Competitiveness Report 2018|language=en-US|access-date=March 18, 2019}}</ref> Godine [[2024.]], prema globalnom inovacijskom indeksu Panama je bila na 82. mestu.<ref>{{cite book|url=https://www.wipo.int/web-publications/global-innovation-index-2024/assets/67729/2000%20Global%20Innovation%20Index%202024_WEB2.pdf|title=Global Innovation Index 2024. Unlocking the Promise of Social Entrepreneurship|access-date=2024-10-01|author=[[World Intellectual Property Organization]]|year=2024|isbn=978-92-805-3681-2|doi=10.34667/tind.50062|website=www.wipo.int|location=Geneva|page=18|archive-date=October 2, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241002034918/https://www.wipo.int/web-publications/global-innovation-index-2024/assets/67729/2000%20Global%20Innovation%20Index%202024_WEB2.pdf|url-status=live}}</ref> Džungle zauzimaju oko 40% površine Paname, a u njima se nalazi mnogo različitih vrsta tropskih životinja i biljaka, mnoge od kojih su [[endem]]ske.<ref>{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/country_profiles/1229332.stm |work=BBC News |title=Country profile: Panama |date=June 30, 2010 |access-date=July 25, 2010 |archive-date=July 2, 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140702022612/http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/country_profiles/1229332.stm |url-status=live }}</ref> Panama je jedna od članica [[UN|Ujedinjenih nacija]] i drugih međunarodnih organizacija kao što su [[Organizacija američkih država]], [[Latinoameričko udruženje za integraciju]], [[Grupa 77]], [[Svetska zdravstvena organizacija]] i [[Pokret nesvrstanih]]. == Etimologija == Postoji nekoliko teorija o poreklu imena "Panama":<ref>{{cite web |url=https://www.etymonline.com/word/Panama |title=Panama |language=en |access-date=May 7, 2025 }}</ref> #Jedna od teorija tvrdi da je država dobila ime po široko rasprostranjenoj vrsti drveta ''[[Sterculia apetala]]'' (na [[engleski|engleskom]] se ovo stablo naziva ''Panama tree''). Drvo ima nacionalni značaj za Panamu, a [[1969.]] godine proglašeno je nacionalnim drvetom.<ref>{{cite web |url=https://places.behindthename.com/name/panama |title=Meaning, origin and history of Panama |language=en |access-date=May 7, 2025 }}</ref><ref>{{Cite web |date=2007-09-15 |title=Árbol Nacional de Panamá: Sterculia apetala |url=https://biota.wordpress.com/2007/09/15/arbol-nacional-de-panama-sterculia-apetala/ |access-date=2025-05-08 |website=Biota Panama |language=es}}</ref> #Druga teorija bazira se na ideji da reč "Panama" znači "mnogo leptira" na jednom od indijanskih jezika, moguće onom naroda [[Guaraní|Gvarani]]. Ova je teorija povezana s anegdotom da su prvi doseljenici u Panamu došli u avgustu, kada u Panami ima naročito mnogo [[leptir]]a.<ref name=":3">{{Cite web |last=Campbell |first=Mike |title=Meaning, origin and history of the place name Panama |url=https://places.behindthename.com/name/panama/ |access-date=2025-05-08 |website=Behind the Name |language=en}}</ref> #Treća teorija tvrdi da reč dolazi od reči "bannaba" naroda [[Guna Yala|Guna Jala]], a koja je hispanizirana kao "panama", što znači "udaljen" ili "dalek".<ref name="PAN">{{cite web|url=http://www.pa/secciones/informacion/significado.html |title=Origen del Nombre Panamá |publisher=República de Panamá |access-date=July 25, 2010 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20070214054429/http://www.pa/secciones/informacion/significado.html |archive-date=February 14, 2007}}</ref><ref name=":3" /> Postoji i naširoko rasprostranjena legenda prema kojoj su [[konkvistador]]i po dolasku u Panamu naišli na ribarsko selo naziva "Panamá", čiji naziv znači "obilje ribe". Iako je tačna lokacija sela nepoznata, legenda je povezana uz izveštaje istraživača po imenu [[Antonio Tello de Guzmán|Antonijo Teljo de Husman]], koji je [[1515.]] godine opisao iskrcavanje u neimenovanom ribarskom selu na pacifičkoj obali Paname. Kasnije, [[1517.]] godine, poručnik [[Gaspar de Espinosa|Gaspar de Espinoza]] tamo je uspostavio trgovinsko sedište, a dvije godine kasnije na toj je lokaciji [[Pedro Arias Dávila|Pedro Arijas Davila]] utemeljio [[Ciudad de Panamá|Sijudad de Panamu]], koji je zamenio dotadašnje sedište, naselje [[Santa María la Antigua del Darién|Santa Marija la Antigva del Darijen]].<ref name=":4" /><ref>{{Cite web |title=Narrative of the Proceedings of Pedrarias Davila/Narrative of Pascual de Andagoya - Wikisource, the free online library |url=https://en.wikisource.org/wiki/Narrative_of_the_Proceedings_of_Pedrarias_Davila/Narrative_of_Pascual_de_Andagoya |access-date=2025-05-08 |website=en.wikisource.org |language=en}}</ref> == Historija == === Prekolumbovsko doba === Panamska prevlaka je stvorena pre otprilike tri miliona godina čime su konačno spojene kontinentalne mase današnje Severne i Južne Amerike. Postojanje prevlake je imalo uticaj kretanje ljudi, poljoprivredu i tehnologiju na celom američkom kontinentu od pojave prvih lovaca i sakupljača do ere sela i gradova.<ref name="Mayo, J 2004">(Mayo 2004: 9–10) Mayo, J. 2004. La Industria prehispánica de conchas marinas en ‘Gran Coclé’, Panamá. Diss. U Complutense de Madrid.</ref><ref>Piperno, D. R. 1984. The Application of Phytolith Analysis to the Reconstruction of Plant Subsistence and Environments in Prehistoric Panama. Dissertation Temple University. Philadelphia: Temple University volume 8 pages 21–43</ref><ref name="Cooke">(cited in Cooke and Sánchez 2004: 3) R 20ar</ref> Najstariji predmeti domorodačkih naroda koji su otkriveni u Panami su vrhovi strela paleoindijanaca. Na nalazištu [[Monagriljo]], u razdoblju od 2500. do 1700. pre n. e, su se nalazile indijanske kulture kod kojih su zabeleženi prvi grnčarski predmeti na američkom kontinentu. Ove kulture su se znatno razvile a tome najbolje govore veličanstvene sahrane koje su se odvijale od 500. do 900. godine nove ere i prelepa grnčarija u boji sa nalazišta [[Gran Kokle]]. Monumentalne monolitne skulpture na nalazištu [[Bariles]] takođe govore o drevnim kulturama na panamskoj prevlaci. Pre dolaska Evropljana, širom današnje Paname su živeli narodi [[Čibčan]], [[Čokoan]] i [[Kueva]], među kojima je najbrojnija bila zajednica naroda Kueva. Ne postoje precizni pokazatelji o brojnosti urođeničkih naroda na panamskoj prevlaci pri dolasku Evropljana. Najviše procene se kreću do dva miliona ljudi ali prema novijim studijama taj broj je oko dvesta hiljada. Urođeničko stanovništvo je potpuno istrebljeno između 1510. i 1535. tokom španske kolonizacije ove oblasti. Nakon masakra najveće zajednice, naroda Kueva, ostrvo Čuče je nastanjeno robovima iz Afrike, koje su Španci doveli radi vađenja bisera. === Doba osvajanja === [[Datoteka:Balboa südsee.jpg|mini|desno|[[Vasco Núñez de Balboa]], značajna ličnost u istoriji Paname.]] [[Datoteka:New Caledonia in Darien.jpg|mini|desno|"Nova Kaledonija“, zlosrećna škotska kolonija u Zaljevu Kaledonija, zapadno od [[Zaljeva Darijen]].]] Rodrigo de Bastidas je, u potrazi za zlatom, ploveći zapadno od Venecuele 1501. postao prvi Evropljanin koji je istražio panamsku prevlaku. Godinu dana kasnije, [[Kristifor Kolumbo]] je posetio prevlaku i osnovao kratkotrajnu naseobinu u današnjoj provinciji [[Darijen]]. Teško vijugavo putovanje [[Vasco Núñez de Balboa|Vasca Núñez de Balboe]] od Atlantika do Pacifika tokom 1513. pokazalo je da je panamska prevlaka u stvari put između morâ pa je ubrzo Panama postala raskrsnica i središte trgovine Španske imperije u [[Novi svet|Novom svetu]]. Zlato i srebro je brodovima dovoženo iz Južne Amerike, prevoženo preko prevlake, i tovareno na brodove za Španiju. Ovaj put je bio poznat kao ''Kraljevski put'' ({{jez-špa|Camino Real}}), iako je nezvanično znan kao ''Put krstova'' ({{jez-špa|Camino de Cruces}}) zbog mnoštva grobnica duž puta. Panama je trista godina bila deo Španske imperije, od 1538. do 1821. Od početka kolonizacije Evropljana, panamski identitet je bio zasnovan na osećanju ''geografske sudbine'', a panamsko bogatstvo je variralo sa geopolitičkom važnošću prevlake. Kolonijalno iskustvo je takođe podstaklo panamski nacionalizam kao i rasna složenost i velika raslojenost društva, izvor unutrašnjih sukoba koji su sprečavali objedinjavanje nacionalističkih snaga. Kraljevska audijencija Paname ({{jez-špa|Real Audiencia de Panama}}) je osnovana 1538. Pre osvajanja [[Peru]]a imala je vlast od Nikaragve do rta Horn. Kraljevska audijencija je bila sudska oblast koja je imala ulogu apelacionog suda. Španske vlasti su imale neznatnu vlast nad najvećim delom Paname, tako da su velike oblasti ostale neosvojene sve do pred kraj španske vladavine. Zbog ovoga, domorodački narodi su često smatrani ''ratničkim indijancima'' ({{jez-špa|indios de guerra}}), te su se suprotstavljali pokušajima Španaca da ih pokore ili pokrste. Međutim, Panama je bila strateški izuzetno važna Španiji jer je ona predstavljala najkraći put za transport srebra iz Perua u Evropu. Tovari srebra su iskrcavani u Panami i zatim odnošeni kopnom do Portobelja ili Nombre de Diosa na karipskoj strani prevlake radi daljeg transporta. Usled nepotpune španske kontrole Panamski put je bio izložen napadima pirata (uglavnom Holanđana i Engleza) i Afrikanaca iz novog sveta ''simarona'', ljudi koji su se oslobodili ropstva i živeli su oko Kraljevskog puta u unutrašnjosti Paname i na ostrvima panamske pacifičke obale. Jedna takva poznata zajednica kojom je vladao [[Bajano]] od 1552. do 1558. bila je ravna malom kraljevstvu. Simaroni su pomagali ser Fransisu Drejku u prepadima na Panamu 1572. i 1573. godine. Da bi se odbranile od Drejka španske vlasti su 1582. morale da sklope savez sa simaronima kojim su im garantovali slobodu a zauzvrat dobile vojnu pomoć.<ref>{{cite journal|author=Ruth Pike|title=Black Rebels: Cimarrons in Sixteenth Century Panama|journal=The Americas|volume= 64|issue=2 |year=2007|pages= 243–66|doi=10.1353/tam.2007.0161 |issn = 0003-1615}}</ref> Tokom kolonizacije Paname domorodački narodi su se povlačili u šume i na okolna ostrva. Naučnici veruju da su, pored mnogobrojnih činilaca, zarazne bolesti bile glavni uzrok smanjenja broja američkih Indijanaca. Domorodačko stanovništvo nije imalo razvijen imunitet na bolesti koje su vekovima bile prisutne kod Evropljana.<ref>J. N. Hays (2005). "''[http://books.google.com/books?id=GyE8Qt-kS1kC&pg=PA82&dq&hl=en#v=onepage&q=&f=false Epidemics and pandemics: their impacts on human history]''", ABC-CLIO, pp. 82–83, {{ISBN|1-85109-658-2}}</ref> Blagostanje koje je uživala tokom prva dva veka (1540–1740) doprinoseći napretku carstva; postojanje široke regionalne sudske vlasti (Kraljevska audijencija) kao dela njene nadležnosti; i glavna uloga koju je odigrala na vrhuncu Španske imperije – prve moderne globalne imperije – doprineli su definisanju posebnog osećanja za autonomiju kao i regionalnog tj. nacionalnog identiteta u Panami znatne pre nego u drugim kolonijama. Okončanje postojanja ''[[enkonmjenda]]'' ({{jez-špa|encomienda}}) na [[Azuero|Poluotoku Azuero]] podstaklo je osvajanje [[Veraguas]]a 1558. godine. Pod vođstvom [[Francisco Vázquez de Coronado|Francisca Vázqueza]], je pokrajina Veraguas je iste godine pala pod špansku vlast. U novoosvojenoj oblasti uveden je sistem ''enkonmjenda''. S druge strane, panamski pokret za nezavisnost može se posredno povezati sa ukidanjem sistema ''enkonmjenda'' na poluotoku [[Azuero]], što je predložila španska Kruna, zbog učestalih protesta lokalnog stanovništva protiv zlostavljanja domorodačkog stanovništva. Da bi im se udovoljilo uveden je sistem malih i srednjih gazdinstava, čime je smanjena moć velikih zemljoposednika. Na panamskoj prevlaci je Kraljevina Škotska napravila koloniju 1698. godine koja je ubrzo propala. Dug koji je napravljen zbog troškova kolonije doprineo je nastanku unije Engleske i Škotske 1707. godine.<ref>"[http://www.historic-uk.com/HistoryUK/Scotland-History/DarienScheme.htm The Darien Scheme – The Fall of Scotland]", Historic UK</ref> Gusar [[Henry Morgan]] je 1671, uz odobrenje engleske vlade, opljačkao i spalio grad [[Panamá|Staru Panamu]] – drugi najvažniji grad među španskim posedima u Americi u to doba. Nakon stvaranja [[Vicekraljevstvo Nova Granada|Vicekraljevstva Nova Granada]] 1717. godine panamska prevlaka se našla u njegovom sastavu. Međutim, udaljenost glavnog grada Nove Granade, [[Santa Fe de Bogota|Santa Fe de Bogote]] se pokazalo većom preprekom nego što je španska Kruna pretpostavljala, jer je autoritet Nove Granade bio osporen blizinom i prethodnim vezama sa vicekraljevstvom u [[Lima|Limi]]. Ova neudobna povezanost između Paname i Bogote će potrajati vekovima. Biskup Fransisko Havijer de Luna Viktorija i Kastro je 1744. godine osnovao Univerzitet San Ignasio de Lojola a 3. juna 1749. je osnovao Univerzitet San Havijer. U ovo vreme značaj i uticaj Paname je postao beznačajan jer je moć Španije u Evropi opala a napredak u tehnici navigacije je olakšavao putovanje oko [[Rt Horn|rta Horn]]. Iako je Panamski put bio kratak on je takođe zahtevao veliki utrošak radne snage i povećane troškove zbog pretovara robe. Tokom druge polovine 18. i prve polovine 19. veka, migracije u unutrašnjost su smanjile broj stanovnika grada Paname. Takođe, došlo je do razvoja tercijarnog na uštrb primarnog sektora. === 19. vek === [[Datoteka:Arco chato.jpg|mini|Crkva svetog Dominika]] Sa početkom [[Borba za nezavisnost Latinske Amerike|Borbe za nezavisnost Latinske Amerike]] grad Panama se pripremao za nezavisnost; međutim, njihovi planovi su ubrzani nakon odluke stanovnika Azuera 10. novembra 1821. da proglase nezavisnost od Španske imperije bez podrške iz [[Panama (grad)|Paname]]. U Veragvasu i u glavnom gradu ovaj čin je dočekan sa prezirom, iako sa različitim viđenjem. Za Veragvas ovo je bio čin potpune izdaje, dok je u glavnom gradu doživljen kao neefikasan i neregularan. Ipak, ovaj događaj je uzdrmao panamsku prevlaku do srži. U gradu Panami se na ove događaje gledalo sa prezirom jer je smatrano da se stanovnici Azuera ne bore samo za nezavisnost od Španije već i za samostalnost svoje oblasti nakon odlaska Španaca. Nakon odlaska bivšeg guvernera, generala Huana de la Kruza Murheona, u oktobru 1821. u Kito, komandu je preuzeo pukovnik [[Huan de Fabrega]], čvrsto odan španskoj Kruni. Međutim, do 10. novembra iste godine separatisti su uspeli da preobrate pukovnika Fabregu, koji se sada stavio na stranu koja je zagovarala nezavisnost od Španije. Ubrzo nakon deklaracije o otcepljenju u Los Santosu, Fabrega je pozvao sve organizacije koje su težile ka nezavisnosti, i zvanično je objavio podršku grada Paname za nezavisnost. Vojni sukobi su vešto izbegnuti zahvaljujući podmićivanju rojalističkih trupâ. === Nezavisnost === [[Datoteka:Jimmy Carter and General Omar Torrijos signing the Panama Canal Treaty.jpg|mini|desno|Predsednik SAD Džimi Karter se rukuje sa panamskim generalom Torihosom posle potpisivanja [[Sporazum o Panamskom kanalu|Sporazuma o Panamskom kanalu]].]] Osamdeset godina po sticanju nezavisnost od Španije, Paname je bila departman Kolumbije, pošto joj se dobrovoljno priključila krajem 1821. godine. Stanovnici panamske prevlake su nekoliko puta pokušali da se otcepe a bili su blizu cilja 1831. i tokom Hiljadudnevnog rata od 1899. do 1902. Kada je Senat Kolumbije odbio [[Hej-Eranov sporazum]], Sjedinjene Američke Države su odlučile da podrže panamski pokret za nezavisnost. U novembru 1903. Panama je proglasila nezavisnost i zaključila [[Sporazum Hej/Bino-Varilja]] sa Sjedinjenim Državama. Prema sporazumu SAD su dobila prava raspolaganja na [[Panamski kanal|Zonu Panamskog kanala]] u širini od 10 kilometara i dužini od 50 kilometara. U toj zoni SAD je omogućeno da naprave kanal, zatim da upravljaju, utvrđuju i da ga ''večno'' brane. SAD su 1914. izgradnjom 83 kilometra dovršile izgradnju kanala. Od 1903. do 1968. Panama je bila zemlja liberalne demokratije kojom su vladali bogati trgovci. Tokom pedesetih godina 20. veka panamska vojska počinje da narušava političku hegemoniju bogatih trgovaca. Tokom pregovora o Sporazumu Robles-Džonson 1967. godine, Panama je održala izbore. Kandidati su bili dr [[Arnulfo Arijas Madrid]], Antonio Gonzalez Revilja i inženjer David Samudio, kog je podržavala vlada. Samudio je bio kandidat Narodne alijanse ({{jez-špa|Alianza del Pueblo}}), Arijas Madrid je bio kandidat Narodnog saveza ({{jez-špa|Unión Nacional}}), dok je Gonzalez Revilja bio kandidat hrišćanskih demokrata ({{jez-špa|Democracia Cristiana}}).<ref name="Pizzurno Gelós 1989">Pizzurno Gelós, Patricia and Celestino Andrés Araúz. Estudios sobre el Panamá Republicano (1903–1989). Colombia: Manfer S.A., 1996. Print.</ref> Arijas Madrid je proglašen za pobednika izbora koje je obeležilo nasilje i optužbe Narodne alijanse da su lažirani. Dužnost predsednika Arijas Madrid je preuzeo 1. oktobra 1968, obećavši da će voditi vladu ''narodnog jedinstva'' koja će suzbiti korupciju i utrti put novoj Panami. Nedelju i po dana kasnije, 11. oktobra 1968, Nacionalna garda je svrgnula Arijasa nakon čega dolazi do sukoba koji će kulminirati invazijom SAD 1989. godine. Arijas koji je obećao da će poštovati hijerarhiju Nacionalne garde, prekršio je dogovor i započeo velike promene u njoj. Da bi sačuvali pozicije garde potpukovnik [[Omar Torihos|Omar Torihos Erera]] i major Boris Martinez predvodili su prvi vojni puč protiv demokratske vlasti u istoriji Paname.<ref name="Pizzurno Gelós 1989"/> Vojska je pravdala svoje postupke time što je tvrdila da Arijas Madrid pokušava da uvede diktaturu, i obećavala je povratak u ustavne okvire. U međuvremenu, da bi pridobila podršku naroda Nacionalna garda je primenila niz populističkih mera. Među njima je i zamrzavanje cena hrane, lekova<ref>(Pizzurno Gelós and Araúz, Estudios sobre el Panamá republicano 529)</ref> i drugih dobara do 31. januara 1969. Paralelno sa ovim vojska je počela da sprovodi represiju nad opozicijom, koja je označena kao komunistička. Vojska je imenovala Privremenu vladu hunte koja će pripremiti nove izbore. Međutim, Nacionalna garda je pokazala da će veoma teško predati vlast i uskoro je počela da sebe naziva Revolucionarna vlada ({{jez-špa|El Gobierno Revolucionario}}). === Vojna diktatura === [[Datoteka:Omar Torrijos with Panamanian farmers.jpg|mini|Omar Torihos (desno) sa poljoprivrednicima u unutrašnjosti Paname. Torihosova vlada je poznata po agrarnoj reformi.]] [[Datoteka:US Parachutists during Operation Just Cause.jpg|mini|desno|Pripadnici 1. bataljona 508. pešadijske brigade spuštaju se padobranom u blizini grada Panama.]] Tokom vladavine [[Omar Torihos|Omara Torihosa]] vojni režim je preobrazio političku i privrednu strukturu zemlje čineći dostupnijim usluge socijalne zaštite i širenjem obrazovanja. Radi promene ustava, koja je obavljena 1972. godine, vojska je stvorila novu instituciju – Skupštinu predstavnika opština, koja je zamenila Narodnu skupštinu. Novu skupštinu, poznatu i kao ''snaga naroda'' ({{jez-špa|Poder Popular}}) je činilo 505 članova koje je odabrala vojska bez učešća političkih partija, čiji je rad bio zabranjen tokom diktature vojne hunte. Novi ustav je proglasio Omara Torihosa za ''maksimalnog vođu panamske revolucije'' ({{jez-špa|Líder Máximo de la Revolución Panameña}}), i dodelio mu neograničenu vlast na šest godina, iako, da bi se prikazalo poštovanje ustava, [[Demetrio B. Lakas]] je imenovan za predsednika na isti period.<ref name="Pizzurno Gelós 1989"/> Torihos je poginuo u avionskoj nesreći 1981. a spekulisalo se da je njegovu pogibiju organizovala Cija s obzirom da se protivio ponovnim pregovorima o Panamskom kanalu sa [[Ronald Regan|Ronaldom Reganom]].<ref>Confessions of an Economic Hitman, J Perkins 2004</ref> Torihosova smrt je promenila ton političkih promena u Panami. Uprkos ustavnim promenama iz 1983, kojima je zabranjena uplitanje vojske u politiku, Panamske odbrambene snage ({{jez-špa|Fuerzas de Defensa de Panamá}}) su nastavile da dominiraju političkim životom Paname. U to vreme general [[Manuel Noriega]] je imao potpunu vlast nad Panamskim odbrambenim snagama i vladom Paname. Na izborima 1984. kandidati su bili: [[Nikolas Ardito Barleta Valjarino]], kog je podržala vojska u koaliciji ''UNADE''; dr Arnulfo Arijas Madrid, ispred opozicione koalicije ''ADO''; bivši general [[Ruben Dario Paredes]], ispred Narodne nacionalističke stranke ({{jez-špa|Partido Nacionalista Popular}}) i Karlos Ivan Zunjiga, kandidat Stranke narodne akcije ({{jez-špa|Partido Acción Popular}}). Nikolas Ardita Barleta je proglašen za pobednika izbora, iako je bilo jasno da je pobedio Arnulfo Arijas Madrid. Ardito Barleta je preuzeo državu sa ogromnim privrednim problemima i dugom prema [[Međunarodni monetarni fond|MMF]]-u i [[Svetska banka|Svetskoj banci]]. U sred ekonomske krize i Barletinih pokušaja da smiri strane kreditore došlo je do uličnih protesta te se pojačala represija vojske. U međuvremenu, Norijegin režim je razvio dobro skrivenu ekonomiju podzemlja koja je predstavljala paralelni izvor prihoda za vojsku i njihove saveznike, obezbeđujući prihode od droge i pranja novca. Tokom poslednjih godina vojne diktature dolazi veliki broj kineskih migranata sa ciljem odlaska u Sjedinjene Države. Krijumčarenje Kineza je bio veoma unosan posao za Norijegin režim jer su godišnji prihodi iznosili oko 200 miliona dolara.<ref>Mon Pinzón, Ramón Arturo. Historia de la Migración China Durante la Construcción del Ferrocarril de Panamá. Masters Thesis. México: El Colegio de México, 1979. Print.</ref> Tokom vojne diktature, koju su podržavale Sjedinjene Američke Države, više od sto Panamaca je ubijeno i mučeno a još barem sto disidenata je primorano na izgnanstvo.<ref>Zárate, Abdiel. "Muertos y desaparecidos durante la época militar." Extra-centennial issue of La Prensa Nov 9, 2003. Print.</ref> Norijega je takođe počeo da igra dvostruku ulogu u Srednjoj Americi pod nadzorom Cije. Dok je grupa Kontadora pokušavala da diplomatskim putem uspostavi mir u regionu, Norijega je snabdevao oružjem i municijom pobunjenike u Nikaragvi i okolnim državama.<ref name="Pizzurno Gelós 1989"/> Pukovnik Roberto Dijaz Erera je 6. juna 1987. otkazao poslušnost režimu. On je objavio detalje o izbornoj prevari, optužio je Norijegu za planiranje ubistva Torihosa, obznanio je da je Torihos primio 12 miliona dolara od iranskog šaha da bi dobio politički azil u Panami, takođe je okrivio Norijegu za ubistvo opozicionog lidera Uga Spadafora.<ref name="Pizzurno Gelós 1989"/> U noći 9. juna 1987. stvorena je organizacija ''Cruzada Civilista'' koja je podsticala na građansku neposlušnost. Ova organizacija je pozvala na generalni štrajk. Kao odgovor na ove događaje vojska je suspendovala ustav i proglasila vanredno stanje. Deset juna ''Cruzada Civilista'' je pozvala narod na masovne demonstracije koje je surovo suzbila specijalna jedinica vojske. Tog dana, kasnije poznatog kao ''crni petak'' ({{jez-špa|El Viernes Negro}}), je oko šeststo ljudi povređeno i još šeststo je uhapšeno, kasnije mučeno i silovano. Predsednik SAD [[Ronald Regan]] je nakon ovih događaja uveo sankcije vojnom režimu. SAD su tokom leta 1987. zamrzle ekonomsku i vojnu pomoć Panami kao odgovor na političku krizu u Panami i napad na američku ambasadu. Ipak ove sankcije nisu dale rezultate u svrgavanju Norijege već su samo nanele štetu panamskoj privredi. Društveni proizvod je pao za 25 posto između 1987. i 1989.<ref name="Acosta, Coleen 2008">Acosta, Coleen. "Iraq: a Lesson from Panama Imperialism and Struggle for Sovereignty". ''Journals of the Stanford Course on Prejudice and Poverty''. Web. Oct. 24, 2008.</ref> Tužilaštva u [[Tampa|Tampi]] i [[Majami]]ju su 5. februara 1988. optužili generala Manuela Norijegu za trgovinu drogom. U aprilu 1988. predsednik SAD Ronald Regan primenio je zakon kojim su zamrznuti ulozi panamske vlade u svim organizacijama u SAD. U maju 1989. Panamci su u velikom broju glasali za anti-Norijeginog kandidata, međutim Norijegin režim je poništio izbore i ponovo počeo da sprovodi represivne mere. ==== Invazija SAD ==== Predsednik SAD, [[Džordž H. V. Buš]] je 19. decembra 1989. odlučio da primeni silu protiv Paname, odobrivši operaciju za koju je tvrdio da je neophodna radi zaštite života državljana SAD u Panami, odbrane demokratije i ljudskih prava, borbe protiv trgovine drogom, i obezbeđivanja funkcionisanja Panamskog kanala, kako je definisano [[Sporazumi Torihos-Karter|Sporazumima Torihos-Karter]] (''Njujork tajms'', Transkript obraćanja predsednika Buša).<ref>''New York Times''. A Transcript of President Bush's Address on the Decision to Use Force, December 21, 1989. Web. Jan. 2, 2008.</ref> Sjedinjene Države su odobrile operaciju [[Operacija Pravedni cilj|Pravedni cilj]] jer su smatrale da je to neophodno radi povratka demokratije i obezbeđivanja funkcionisanja Panamskog kanala. Operacija je počela 20. decembra 1989. i predstavljala je najveću vojnu akciju Sjedinjenih Američkih Država od završetka [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]]. Tokom invazije koja je trajala dve nedelje poginulo je više stotina civila i vojnika.<ref>[http://www.nytimes.com/1990/04/01/world/panama-and-us-strive-to-settle-on-death-toll.html Panama and U.S. Strive To Settle on Death Toll] The New York Times</ref> Najviše je bilo pogođeno gradsko stanovništvo, od kojih su mnogi živeli ispod linije siromaštva. Ujedinjene nacije su 1995. istakle da je invazija dovela do raseljavanja dvadeset hiljada ljudi. Najviše je pogođena oblast El Čoriljo gde je nakon izbijanja požara potpuno uništeno nekoliko blokova zgradâ. Šteta koja je naneta privredi Paname iznosila je između 1,5 i 2 milijarde dolara. Nezaposlenost je bila rekordno visoka jer je državni aparat bio u raspadu.<ref name="Acosta, Coleen 2008"/> Međutim, većina Panamaca je podržala invaziju.<ref>[http://www.hrw.org/reports/1989/WR89/Panama.htm#TopOfPage Panama] HUMAN RIGHTS WATCH WORLD REPORT 1989</ref><ref>Pastor, Robert A. Exiting the Whirlpool: U.S. Foreign Policy Toward Latin America and the Caribbean. 2001, page 96.</ref> === Period posle invazije === [[Datoteka:Panama Skyline.jpg|mini|Iako je Panama pretrpela velike privredne turbulencije pod režimom vojne hunte, uspela je da izgradi svoju privredu koja je jedna od najbrže rastućih na svetu.]] Izborni sud Paname je brzo reagovao s ciljem uspostave vladavine zakona, priznao je rezultate izbora iz maja 1989, i potvrdio je pobedu predsednika [[Giljermo Endara|Giljerma Endare]] i potpredsednikâ Giljerma Forda i Rikarda Arijasa Kalderona. Tokom petogodišnje vladavine vlada je imala velike probleme da ispuni velika očekivanja javnosti. Nove policijske snage su predstavljale veliki napredak u odnosu na svoje prethodnike ali nisu bile u stanju da u potpunosti suzbiju kriminal. Na izborima za predsednika održanim 1. septembra 1994. izabran je [[Ernesto Perez Baljadares]]. Perez Baljadares je bio kandidat koalicije tri stranke, u kojoj je najznačajnija bila Demokratska revolucionarna stranka (DRS) ({{jez-špa|Partido Revolucionario Democrático}}), nekadašnje političko krilo vojne hunte. Perez Baljadares je tokom kampanje vešto uspeo da promeni sliku DRS-a, sklanjajući se iza Torihosove politike, umesto priče o vezama ove stranke sa Norijegom. Zahvaljujući nejedinstvu drugih stranaka uspeo je da pobedi na izborima sa osvojenih 33 posto glasova. Njegova administracija je sprovela privredne reforme i blisko je sarađivala sa SAD na primeni sporazumâ o Panamskom kanalu. [[Mireja Moskoso]], udovica bivšeg predsednika [[Arnulfo Arijas Madrid|Arnulfa Arijasa Madrida]], preuzela je dužnost 1. septembra 1999, nakon što je pobedila kandidata DRS-a Martina Torihosa, sina [[Omar Torihos|Omara Torihosa]]. Tokom svoje vladavine pokušala je da osnaži socijalne programe. Njena administracija je uspešno preuzela upravljanje Panamskim kanalom. Martin Torihos je na izborima 2004. postao predsednik i dobio je većinu u zakonodavnom telu. Svoju kampanju je bazirao na nultoj toleranciji prema korupciji, problemu s kojim su se suočavale administracije Perez Baljadaresa i Moskosove. Nakon preuzimanja dužnosti, Torihos je odobrio veći broj zakona kojima je rad vlade postao belodaniji. Osnovao je Nacionalni savet protiv korupcije čiji su članovi bili najviši dužnosnici vlade, kao i građanskog društva, sindikata, i verske vođe. Pored toga, veći broj njegovih najbližih saradnika u vladi bile su nepartijske ličnosti, stručnjaci koji su podržavali Torihosove ciljeve u borbi protiv korupcije. Iako se Torihosova administracija javno borila protiv korupcije, mnogi veliki slučajevi u koje je bio upleten politički i poslovni vrh, nisu nikada razjašnjeni. Konzervativni trgovinski magnat [[Rikardo Martineli]] izabran je za naslednika Martina Torihosa u maju 2009.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/country_profiles/1229332.stm |title=Panama Country Profile |publisher=BBC |date = 30. 6. 2010. |accessdate = 25. 7. 2010.}}</ref> Martineli je dobio 60 posto glasova kao kandidat koalicije četiri stranke - Savez za promene a njegov protivkandidat je dobio 37 posto glasova. == Vlada == == Politika == [[Datoteka:Asamblea Nacional de Panamá.JPG|mini|Narodna skupština Paname]] Izvršnu vlast u Panami imaju predsednik države i vlada. Predsednik Paname je ujedno i predsednik vlade. Zakonodavnu vlast čine vlada i narodna skupština. Sudska vlast je odvojena od izvršne i zakonodavne. Glasanje na izborima je obavezno za sve osobe starije od 18 godina. Izbori za izvršnu i zakonodavnu vlast se obavljaju svakih pet godina. Članove sudske vlasti određuje predsednik države. Poslanici za narodnu skupštinu se biraju po proporcionalnom sistemu, tako da i mnogo manjih partija ima svoje predstavnike u ovom telu. Predsednik se bira sa relativnom većinom glasova. Primera radi tokom poslednjih četiriju izbora samo je na jednima predsednik dobio više od 50 posto glasova.<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/8031425.stm Tycoon elected Panama's president] Retrieved July 25, 2010</ref> Od invazije SAD i okončanja 21-godišnje vojne diktature, u Panami je vlast četiri puta promenjena mirnim putem. Političkom scenom dominiraju dve velike stranke i nekoliko malih stranaka. === Provincije i oblasti === {{Image label begin|image=División Política de Panamá.svg|width=500|float=right}} {{Image label small|x=0.11|y=0.05|scale=500|text=[[Bocas del Toro]]}} {{Image label small|x=0.43|y=0.19|scale=500|text=[[Coclé]]}} {{Image label small|x=0.45|y=0.21|scale=500|text=[[Panamá Oeste]]}} {{Image label small|x=0.54|y=0.07|scale=500|text=[[Colón (provincija)|Colón]]}} {{Image label small|x=0.07|y=0.19|scale=500|text=[[Chiriquí (provincija)|Chiriquí]]}} {{Image label small|x=0.81|y=0.23|scale=500|text=[[Darién (provincija)|Darién]]}} {{Image label small|x=0.38|y=0.31|scale=500|text=[[Herrera (provincija)|Herrera]]}} {{Image label small|x=0.42|y=0.36|scale=500|text=[[Los Santos (provincija)|Los Santos]]}} {{Image label small|x=0.62|y=0.09|scale=500|text=[[Panamá (provincija)|Panamá]]}} {{Image label small|x=0.28|y=0.28|scale=500|text=[[Veraguas]]}} {{Image label small|x=0.78|y=0.05|scale=500|text=[[Guna Yala]]}} {{Image label small|x=0.90|y=0.21|scale=500|text=[[Emberá-Wounaan]]}} {{Image label small|x=0.77|y=0.32|scale=500|text=[[Emberá-Wounaan]]}} {{Image label small|x=0.03|y=0.06|scale=500|text=[[Naso Tjër Di]]}} {{Image label small|x=0.19|y=0.18|scale=500|text=[[Ngäbe-Buglé]]}} {{Image label small|x=0.74|y=0.10|scale=500|text=[[Guna de Madungandí]]}} {{Image label small|x=0.82|y=0.13|scale=500|text=[[Guna de Wargandí]]}} {{Image label end}} Panama je podeljena na devet provincija, na čelu kojih se nalaze guverneri, i na deset gradova. Takođe postoji i pet regija koje nastanjuju razni urođenički narodi. ;Provincije * [[Bocas del Toro]] * [[Chiriquí (provincija)|Chiriquí]] * [[Coclé]] * [[Colón (provincija)|Colón]] * [[Darién (provincija)|Darién]] * [[Herrera (provincija)|Herrera]] * [[Los Santos (provincija)|Los Santos]] * [[Panamá (provincija)|Panamá]] * [[Veraguas]] ;Oblasti * [[Emberá-Wounaan]] * [[Guna Yala]] * [[Naso Tjër Di]] * [[Ngäbe-Buglé]] * [[Guna de Madungandí]] * [[Guna de Wargandí]] == Geografija == [[Datoteka:DirkvdM santa fe crater rim.jpg|mini|Planinski venac oko Santa Fea, [[Veragvas (provincija)|Veragvas]].]] [[Datoteka:La palma, Darién.jpg|mini|Palma, Darijen]] Panama se nalazi u Srednjoj Americi, između Kolumbije i Kostarike, i Karipskog mora i Tihog okeana. Njena teritorija je između 7 i 10 stepeni SGŠ i 77 i 83 stepena ZGD (jedan manji deo se nalazi zapadno od 83 stepena ZGD). Po nekim klasifikacijama teritorija Paname istočno od Panamskog kanala se smatra delom Južne Amerike. Panama je sa 75.515&nbsp;km² 118. zemlja po površini na svetu. Glavna odlika reljefa Paname je središnji planinski venac koji stvara kontinentalnu vododelnicu. Vododelnica nije deo velikog planinskog venca Severne Amerike a samo kod granice sa Kolumbijom su planine koje pripadaju masivu Anda. Planinski venac koji stvara vododelnicu se u blizini granice sa Kostarikom zove [[Kordiljera de Talamanka]]. Dalje prema istoku postaje Seranija de Tabasara a deo venca kod Panamskog kanala se često naziva Sijera de Veragvas. U suštini, geografi venac između Kostarike i Panamskog kanala zovu [[Kordiljera Sentral]]. Najviši vrh u Panami je [[vulkan Baru]], koji je visok 3.475 metara. Skoro neprohodna džungla formira [[Darijenov prolaz]] između Paname i Kolumbije. Šume pokrivaju oko 40 posto teritorije. Od četrdesetih godina 20. veka površina pod šumom je smanjena za više od 50 posto. Panama ima najraznovrsniju floru i faunu u Srednjoj Americi. [[Datoteka:chagres.jpg|mini|Reka Čagres]] === Hidrografija === U Panami postoji oko petsto reka. Mnoge nastaju kao brzi planinski potoci, krivudaju u dolinama i formiraju delte na obali. Reka [[Čagres]] ({{jez-špa|Río Chagres}}) je jedna od širih i ogroman je izvor hidroelektrične energije. Ova reka se nalazi centralnom delu Paname. U središnjem delu njenog toka nalazi se brana [[Gatun (brana)|Gatun]], koja formira veštačko [[jezero Gatun]], deo Panamskog kanala. Jezero je nastalo između 1907. i 1913. godine, što je u to vreme bilo najveće veštačko jezero na svetu a brana Gatun je takođe bila najveća na svetu. Jezero Gatun otiče prema severozapadu u Karipsko more. Pored ovog, iz reke Čagres se vodom snabdevaju jezera Kampija i Maden, takođe veliki izvori hidroelektrične energije. Reka Čepo ({{jez-špa|Río Chepo}}), još jedan izvor hidroelektrične energije, je jedna od više od 300 reka koje se ulivaju u Tihi okean. Reke koje teku prema Pacifiku su duže i sporije od onih koje teku prema Karipskom moru. Njihovi baseni su prostraniji. Jedna od najdužih reka koja se uliva u Tihi okean je Tuira ({{jez-špa|Río Tuira}}) koja se uliva u [[zaliv San Migel]] i jedina je reka u Panami kojom mogu da se kreću veća plovila. === Luke === Do kraja osamdesetih godina 20. veka [[Kristobal]], na karipskoj strani Panamskog kanala, je bio jedina važnija luka u Panami. Brojna ostrva arhipelaga Bokas del Toro, blizu obale Kostarike, pružaju prostrano prirodno sidrište i zaštitu za luku [[Almirante]]. Više od 350 ostrva San Blas se proteže u dužini od 160 kilometara duž karipske obale. [[Datoteka:Colon Panama.jpg|mini|[[Kolon (Panama)|Luka Kolon]] početkom 2000.]] Trenutno se sa obe strane Panamskog kanala nalaze transportni terminali, Luka Kristobal i Luka Balboa, koje su na drugom i trećem mestu po pretovaru robe u Latinskoj Americi.<ref>{{cite web |author=CEPAL – Naciones Unidas |url=http://www.eclac.cl/cgi-bin/getprod.asp?xml=%2FTransporte%2Fnoticias%2Fnoticias%2F8%2F38828%2FP38828.xml&base=%2Ftpl%2Ftop-bottom.xsl |title=Ranking 2009 de Actividad portuaria de contenedores en América Latina y el Caribe |publisher=Eclac.cl |date=22. 3. 2010. |accessdate=23. 12. 2010. |archive-date=2011-05-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110511140155/http://www.eclac.cl/cgi-bin/getprod.asp?xml=%2FTransporte%2Fnoticias%2Fnoticias%2F8%2F38828%2FP38828.xml&base=%2Ftpl%2Ftop-bottom.xsl |dead-url=yes }}</ref> Luka Balboa se prostire na 182 hektara, ima četiri pristaništa i dva višenamenska pristaništa.<ref>{{cite web |url=http://www.worldportsource.com/ports/PAN_Port_of_Balboa_1602.php |title=Port of Balboa |publisher=World Port Source |accessdate=23. 12. 2010. |archive-date=2017-07-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170712093447/http://www.worldportsource.com/ports/PAN_Port_of_Balboa_1602.php }}</ref> Na pacifičkoj obali Paname u oblasti [[Čarko Azul]], i na karipskoj obali u provinciji Bokas del Toro su luke gde mogu da pristaju veliki tankeri za prevoz nafte. Između ova dva područja proteže se transpanamski naftovod u dužini od 131 kilometar.<ref>{{cite web |url=http://www.petroterminal.com/index.php?option=com_content&view=article&id=32%3Ahistory&catid=7%3Acorporate-profile&Itemid=98&lang=en |title=Our History |publisher=Petroterminal.com |date=9. 2. 1997. |accessdate=23. 12. 2010. |archive-date=2014-10-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20141028134321/http://www.petroterminal.com/index.php?option=com_content&view=article&id=32:history&catid=7:corporate-profile&Itemid=98&lang=en }}</ref> === Klima === [[Datoteka:VolcanBaru Pacific.jpg|mini|Hladno vreme je uobičajeno na brdima Paname.]] Panama ima tropsku klimu. Temperature su uglavnom visoke, kao i relativna vlažnost vazduha a njihove promene tokom godišnjih doba su neznatne. Dnevne varijacije temperature su male; tokom suve sezone jutarnja temperatura u gradu Panami je oko 24 stepena a maksimalna dnevna je oko 30&nbsp;°C. Temperatura retko prelazi 32&nbsp;°C. Na pacifičkoj obali temperature su nešto niže nego na karipskoj obali. Na planinama su znatno više temperature, dok je mraz uobičajen na Kordiljera de Talamanki na zapadu Paname. Klimatske oblasti nisu određene prema temperaturi, već prema padavinama, koje se kreću od 1300 do preko 3000 milimetara godišnje. Skora sve padavine se izlučuju tokom kišne sezone, koja je obično od aprila do decembra, ali njena dužina varira jer može da traje od sedam do devet meseci. Padavine su znatno veće na karipskoj nego na pacifičkoj obali. Prosečne godišnje padavine u gradu Panami su oko pedeset posto veće nego u Kolonu. Iako su pljuskovi sa grmljavinom karakteristični za kišnu sezonu Panama se nalazi van područja uragana. == Privreda == Poslednjih godina privreda Paname beleži veliki rast, a prosečna stopa rasta BDP-a između 2006. i 2008. je bila 10,4 posto.<ref>{{Cite web |url=http://www.indexmundi.com/panama/gdp_real_growth_rate.html |title=Panama GDP – real growth rate |accessdate=2. 7. 2013. |work=indexmundi.com |publisher= |date=}}</ref> Panamska privreda spada među najbrže rastuće i najbolje upravljane privrede u Latinskoj Americi. Kao i većina zemalja u regionu i Panama oseća posledice svetske ekonomske krize, koje bi mogle da ponište rezultate postignute u prethodnom periodu. Nezaposlenost je u 2011. iznosila 4,5 procenata<ref name="nezaposlenost">{{Cite web |url=http://www.indexmundi.com/panama/unemployment_rate.html |title=Panama Unemployment rate |accessdate=2. 7. 2013. |work=indexmundi.com |publisher= |date=}}</ref> Uprkos tome što spada u zemlje sa srednjim nivoom prihoda – mereno BDP-om po glavi stanovnika – Panama je i dalje zemlja velikih suprotnosti. U Panami je 2011. godine 27,6 posto stanovništva živelo ispod linije siromaštva.<ref>{{Cite web |url=http://data.worldbank.org/country/panama |title=Panama |accessdate=2. 7. 2013. |work=Panama |publisher=Svetska banka |date=}}</ref> === Grane privrede === Zbog svog geografskog položaja Panama ima veoma razvijen uslužni sektor, naročito bankarstvo, trgovinu i turizam. Nakon prenosa vlasništva nad Panamskim kanalom povećan je obim velikih građevinskih projekata. Panamski kanal je od najvećeg značaja za privredu Paname jer donosi milionske prihode od taksi koje se plaćaju za prolazak kroz njega i obezbeđuje veliki broj radnih mesta. == Stanovništvo == [[Datoteka:Kuna Woman sewing.jpg|mini|Pripadnica naroda Kuna.]] [[Datoteka:Catedral santiago veraguas.jpg|mini|Katedrala u Santijago de Veragvasu.]] Panama je u maju 2010. imala 3.405.813 stanovnika.<ref name="INEC">[http://www.censos2010.gob.pa/ INEC. National Census 2010] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170913225242/http://www.censos2010.gob.pa/ |date=2017-09-13 }}. censos2010.gob.pa</ref> Mestici čine 68%, crnci 10%, belci 15%, Azijati 1% a američki Indijanci 6% stanovništva. U Panami postoji sedam domorodačkih naroda:<ref>{{cite web |url=http://www.iwgia.org/regions/latin-america/panama/887-update-2011-panama |title=Update 2011 - Panama |publisher=Iwgia.org |date= |accessdate=15. 6. 2013. |archive-date=2013-03-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130307063455/http://www.iwgia.org/regions/latin-america/panama/887-update-2011-panama |dead-url=yes }}</ref> Ngabe, Kuna (Guna), Embera, Bugle, Vounan, Naso Tjerdi (Teribe) i Bri Bri. Više od polovine stanovništva živi u području Panama – [[Kolon (Panama)|Kolon]], koje obuhvata nekoliko gradova. Gradsko stanovništvo čini više od 70%, što Panamu svrstava na prvo mesto u Srednjoj Americi. Španski je službeni i glavni jezik u Panami. Za oko 93 posto stanovništva španski je prvi jezik, iako mnogo ljudi govori i španski i engleski kao maternji jezik, kao što su Ngabere.<ref name="Ethnologue Report for Panama"> {{cite web |url=http://www.ethnologue.com/show_country.asp?name=Panama|title=Languages of Panama |accessdate = 5. 8. 2010.}}</ref> 194 269 panamskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim (8.3% od ukupnog stanovništva), a najrasprostranjeniji je guaymi (170 000). Panama je zemlja sa najmanje stanovnika u kojoj je španski službeni jezik u Latinskoj Americi. Panama ima značajan broj Afrikanaca sa Antila i Kineza. Danas u Panami ima oko pedeset hiljada ljudi poreklom iz Kine.<ref name="Jackson">{{cite journal|title=Panama's Chinese community celebrates a birthday, meets new challenges|last=Jackson|first=Eric|volume=10|issue=9|month=May|year=2004|accessdate=November 7, 2007|url=http://www.thepanamanews.com/pn/v_10/issue_09/community_01.html|journal=The Panama News|archive-date=2007-09-16|archive-url=https://web.archive.org/web/20070916050839/http://www.thepanamanews.com/pn/v_10/issue_09/community_01.html|dead-url=yes}}</ref><ref name="GIO">{{cite web|url=http://www.gio.gov.tw/taiwan-website/5-gp/panama/ch_pa01.htm#3|title=President Chen's State Visit to Panama|publisher=Government Information Office, Republic of China|month=October|year=2003|accessdate=November 7, 2007|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070814124323/http://www.gio.gov.tw/taiwan-website/5-gp/panama/ch_pa01.htm#3|archivedate=2007-08-14|deadurl=no}}</ref> Crnci, koji su došli tokom kolonijalnog doba, žive u malim zajednicama duž karipske obale i u selima džungle u oblasti Darijen. Oni se uglavnom bave ribolovom i gajenjem banana, pirinča i kafe kao i stočarstvom. Tokom izgradnje Panamskog kanala doveden je veliki broj crnaca sa Kariba, prvenstveno sa Jamajke, Barbadosa i Trinidada.<ref name="minorityrights.org" /> Njihovi potomci su danas najbrojniji u gradovima Kolon, [[Kristobal]] i [[Balboa]], kao i u delu grada Paname Rio Abahu. U oblasti Bokas del Toro takođe postoji brojna zajednica crnaca poreklom sa Kariba.<ref name="minorityrights.org"> {{cite web|url= http://www.minorityrights.org/4210/panama/afropanamanians.html |title=Minorityrights.org |publisher=Minorityrights.org |accessdate = 26. 6. 2010.}}</ref> Najraširenija religija u Panami je rimokatolička – prema raznim izvorima procenat katolika je od 75 do 85 posto, dok 15 do 25 posto čine evangelisti.<ref name=report> [http://www.state.gov/g/drl/rls/irf/2007/90262.htm International Religious Freedom Report 2007: Panama]. United States [[Bureau of Democracy, Human Rights and Labor]] (September 14, 2007). ''This article incorporates text from this source, which is in the [[public domain]].'' </ref> Procena je da ima oko 60.000 sledbenika [[Bahaizam|Bahaizma]]<ref name="WCoC">{{cite web | title = Panama | work = WCC&nbsp;– Member churches&nbsp;– Regions&nbsp;– Latin America&nbsp;– Panama | publisher = World Council of Churches | date = 1. 1. 2006. | url = http://www.oikoumene.org/en/member-churches/regions/latin-america/panama.html | accessdate = 1. 7. 2008. | archivedate = 2008-07-08 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080708235914/http://www.oikoumene.org/en/member-churches/regions/latin-america/panama.html | deadurl = yes }}</ref> a jedan od sedam bahajskih hramova se nalazi u Panami.<ref name=report/> Postoje i manje grupe Jevreja i muslimana koje broje po deset hiljada sledbenika, takođe prisutne su i manje zajednice indusa, budista i rastafarijanaca.<ref name=report/> V. i [[Popis gradova u Panami]] == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin}} * Buckley, Kevin, ''Panama'', Touchstone, 1992. {{ISBN|0-671-77876-5}} * Diaz Espino, Ovidio, ''How Wall Street Created a Nation'', Four Walls Eight Windows, 2001. {{ISBN|1-56858-196-3}} * Gropp, Arthur E. ''Libraries and Archives of Panama: with Information on Private Libraries, Bookbinding, Bookselling, and Printing.'' New Orleans: Middle American Research Institute, Tulane University of Louisiana, 1941. * Harding, Robert C., ''The History of Panama'', Greenwood Publishing, 2006. * Harding, Robert C., ''Military Foundations of Panamanian Politics'', Transaction Publishers, 2001. {{ISBN|0-393-02696-5}} * Joster, R.M. and Sanchez, Guillermo, ''In the Time of the Tyrants, Panama: 1968–1990'', W.W. Norton & Company, 1990. * {{cite book |last=McCullough |first=David |author-link=David McCullough |title=The Path Between the Seas: The Creation of the Panama Canal, 1870–1914 |publisher=Simon & Schuster |location=New York |year=1977 |isbn=0-671-24409-4 |url=https://archive.org/details/pathbetweenseas00mccu}} * Porras, Ana Elena, ''Cultura de la Interoceanidad: Narrativas de Identidad Nacional de Panama (1990–2002)'', Editorial Carlos Manuel Gasteazoro, 2005. {{ISBN|9962-53-131-4}} * Serrano, Damaris, ''La Nación Panamena en sus Espacios: Cultura Popular, Resistencia y Globalización'', Editorial Mariano Arosemena, 2005. {{ISBN|9962-659-01-9}} * Villarreal, Melquiades, ''Esperanza o Realidad: Fronteras de la Identidad Panamena'', Editorial Mariano Arosemena, 2004. {{ISBN|9962-601-80-0}} * Weeks, John and Gunson, Phil, ''Panama. Made in the USA'', 1992. {{ISBN|978-0-906156-55-1}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat}} ; Vlada i uprava * [http://www.presidencia.gob.pa Predsjednik Paname] španski * [http://www.defensoria.gob.pa/Transparencia/Default.asp Lista panamskih vladinih agencija] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070929234752/http://www.defensoria.gob.pa/Transparencia/Default.asp |date=2007-09-29 }} španski * [http://www.mef.gob.pa Ministarstvo ekonomije i financija] španski * [http://www.mire.gob.pa Ministarstvo vanjskih poslova] španski * [http://www.britannica.com/nations/Panama Encyclopaedia Britannica's Panama Country Page] engleski ; Novosti i informacije * [http://www.coha.org The Council on Hemispheric Affairs] An Independent Source of Latin American News and Opinion * [http://www.coolpanama.com/ CoolPanama.com] Panama Portal, An extended list of online radio broadcasts from Panama. Also all webcams and TV stations. španski, engleski ; Putovanja i turizam * [http://dmoz.org/Regional/Central_America/Panama Open Directory Project - ''Panama''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060426093950/http://dmoz.org/Regional/Central_America/Panama/ |date=2006-04-26 }} * [http://www.visitpanama.com Official Site of the Panama Tourism Bureau ] * [http://www.pancanal.com Official Site of the Panama Canal Authority ] * [http://www.discount-travel-guide.org/central-america/panama-carnival.html Panama Carnival Guide ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060826202731/http://www.discount-travel-guide.org/central-america/panama-carnival.html |date=2006-08-26 }} * [http://www.panama-guide.com Republic of Panama's Premiere Visitor's Guide - ''Panama''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190929062505/http://panama-guide.com/ |date=2019-09-29 }} {{Severna Amerika}} {{Organizacija američkih država}} {{Zemlje članice Pokreta nesvrstanih}} {{Latinska unija}} {{Authority control}} [[Kategorija:Panama| ]] [[Kategorija:Države u Sjevernoj Americi]] 9de1sn2rsebjpnbiah6m3ist2tb9yad Južnoafrička Republika 0 5558 42481836 42378896 2025-07-05T01:44:23Z CommonsDelinker 806 Uklanjam datoteku [[c:File:ApartheidSignEnglishAfrikaans.jpg|ApartheidSignEnglishAfrikaans.jpg]]; na Ostavi ju je izbrisao račun [[c:User:Abzeronow|Abzeronow]]; razlog: per [[:c:Commons:Deletion requests/File:ApartheidSignEnglishAfrikaans.jpg|]]. 42481836 wikitext text/x-wiki {{For|regiju|Južna Afrika (regija)}} {{Infokutija zemlja |konvencionalno_dugo_ime = Republika Južna Afrika |domaće_ime ={{Collapsible list|framestyle=text-align:center;|liststyle=font-size:85%;|title=11 službenih naziva | Republic&nbsp;of&nbsp;South&nbsp;Afrika&nbsp;([[Engleski jezik|engleski]]) | Republiek&nbsp;van&nbsp;Suid-Afrika&nbsp;([[afrikaans]]) | IRiphabliki&nbsp;yeSewula&nbsp;Afrika&nbsp;([[Južni Ndebele jezik|j.&nbsp;ndebele]]) | IRiphabliki&nbsp;yaseMzantsi&nbsp;Afrika&nbsp;([[Xhosa jezik|xhosa]])|IRiphabliki&nbsp;yaseNingizimu&nbsp;Afrika&nbsp;([[Zulu jezik|zulu]])|IRiphabhulikhi&nbsp;yeNingizimu&nbsp;Afrika&nbsp;([[Swazi jezik|swazi]]) | Rephaboliki&nbsp;ya&nbsp;Afrika-Borwa&nbsp;([[Sjeverni Sotho jezik|s.&nbsp;sotho]]) | Rephaboliki&nbsp;ya&nbsp;Afrika&nbsp;Borwa&nbsp;([[Južni Sotho jezik|j.&nbsp;sotho]]) | Rephaboliki&nbsp;ya&nbsp;Aforika&nbsp;Borwa&nbsp;([[Tswana jezik|tswana]]) | Riphabliki&nbsp;ra&nbsp;Afrika&nbsp;Dzonga&nbsp;([[Tsonga jezik|tsonga]]) | Riphabu{{Unicode|ḽ}}iki&nbsp;ya&nbsp;Afurika&nbsp;Tshipembe&nbsp;([[Venda jezik|venda]]) }} |etničke_grupe = 79,5% [[Negroidi|crnci]] <br />9.2% [[Bijeli Južnoafrikanci|bijelci]] <br />8,9% [[Južnoafrički Mulati|Obojeni]] <br />2,5% [[Azijati Južne Afrike|Azijati]] |ime_genitiv = Južne Afrike |slika_zastave = Flag of South Africa.svg |slika_grba = Coat_of_arms_of_South_Africa.png |tip_simbola = Grb |slika_karte = LocationSouthAfrica.svg |državno_geslo = ''!ke e: {{IPA|ǀ}}xarra {{IPA|ǁ}}ke''{{spaces|2}}<small>([[ǀXam jezik|ǀXam]])<br />“Jedinstvo u različitosti” (doslovno “Različiti narodi, ujedinite se”)</small> |državna_himna = [[Državna himna Južne Afrike]] |službeni_jezici = [[Afrikaans]]<br />[[Engleski jezik|engleski]]<br />[[Južni Ndebele jezik|Južni Ndebele]]<br />[[Sjeverni Sotho jezik|Sjeverni Sotho]]<br />[[Sotho jezik|Južni Sotho]]<br />[[Swati jezik|Swazi]]<br />[[Tsonga jezik|Tsonga]]<br />[[Tswana jezik|Tswana]]<br />[[Venda jezik|Venda]]<br />[[Xhosa jezik|Xhosa]]<br />[[Zulu jezik|Zulu]] |demonim = Južnoafrikanci |glavni_grad = [[Pretoria]] (izvršna vlast)<br />[[Bloemfontein]] (sudska vlast)<br />[[Kaapstad]] (zakonodavna vlast) |najveći_grad = [[Johannesburg]]<small> (2006)&nbsp;<ref>[http://www.citypopulation.de/World.html Principal Agglomerations of the World<!-- bot-generated title -->] at www.citypopulation.de</ref></small> |tip_vlade = [[Ustavna demokracija]] |vođa_titula1 = [[Predsjednik Južne Afrike|Predsjednik]] |vođa_ime1 = [[Cyril Ramaphosa]] |vođa_titula2 = [[Zamjenik predsjednika Južne Afrike|Potpredsjednik]] |vođa_ime2 = |vođa_titula3 = [[Predsjedatelj Nacionalnog savjeta provincija|Predsjednik NCOP]] |vođa_ime3 = [[M. J. Mahlangu]] |vođa_titula4 = [[Predsjednik Južnoafričke nacionalne skupštine|Predsjednik Nacionalne skupštine]] |vođa_ime4 = [[Max Sisulu]] |vođa_titula5 = [[Vrhovni sudac Južne Afrike|Vrhovni sudac]] |vođa_ime5 = [[Pius Langa]] |vođa_titula6 = |vođa_ime6 = |suverenitet_tip = [[nezavisnost]] |suverenitet_napomena = od [[Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske|Ujedinjeno Kraljevstvo]] |uspostava_događaj1 = [[Unija Južne Afrike|Unija]] |uspostava_datum1 = 31. maj 1910. |uspostava_događaj2 = [[Westminsterski statut 1931|Westminsterski statut]] |uspostava_datum2 = 11. decembar 1931. |uspostava_događaj3 = [[Južnoafrički referendum 1960|Republika]] |upostava_datum3 = 31. maj 1961. |površina_rang = 25<sup>.</sup> |površina_magnituda = 1 E12 |površina_km2 = 1,221.037 |površina_sq_mi = 471.443 <!--Do not remove per [[WP:MOSNUM]]--> |postotak_voda = zanemarivo |stanovništvo_proc = 47,900.000<ref name="statssa-midyear2007">{{cite web|url = http://www.statssa.gov.za/PublicationsHTML/P03022007/html/P03022007.html|title = Mid-year population estimates, South Africa: 2007|publisher = Statistics South Africa|date = 2007 -07-03|accessdate = 07. 07. 2008.|pages = pp. 3}}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> |stanovništvo_proc_godina = 2008 |stanovništvo_proc_rang = 25<sup>.</sup> |stanovništvo_popis = 44,819.778<ref>{{cite web|url = http://www.statssa.gov.za/census01/html/default.asp|title = Census 2001 at a glance|publisher = Statistics South Africa|date = |accessdate = 07. 07. 2008.|archive-date = 2005-12-12|archive-url = https://web.archive.org/web/20051212080936/http://www.statssa.gov.za/census01/html/default.asp|dead-url = yes}}</ref> |stanovništvo_popis_godina = 2001 |stanovništvo_popis_km2 = 39 |stanovništvo_gustina<!--Do not remove per [[WP:MOSNUM]]--> |stanovništvo_gustina_rang = 170<sup>.</sup> |GDP_PPP_godina = 2008 |GDP_PPP = 492.684 mrld. $<ref name=imf2>{{cite web|url=http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2009/01/weodata/weorept.aspx?sy=2006&ey=2009&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&c=199&s=NGDPD%2CNGDPDPC%2CPPPGDP%2CPPPPC%2CLP&grp=0&a=&pr.x=53&pr.y=2 |title=South Africa|publisher=International Monetary Fund|accessdate = 22. 04. 2009.}}</ref> |GDP_PPP_rang = |GDP_PPP_per_capita = 10.119 $<ref name=imf2/> |GDP_PPP_per_capita_rang = |GDP_nominal_godina = 2008 |GDP_nominal = 277.188 mrld. $<ref name=imf2/> |GDP_nominal_rang = |GDP_nominal_per_capita = 5.693 $<ref name=imf2/> |GDP_nominal_per_capita_rang = |Gini = 63,1 |Gini_godina = 2009 |Gini_kategorija = |fusnote = |HDI_godina = 2014 |HDI = 0.666 {{increase}} |HDI_rang = 116<sup>.</sup> |HDI_kategorija = |valuta = [[Južnoafrički rand|Rand]] |valuta_kod = ZAR |zemlja_kod = RSA |vremenska_zona = [[SAST]] |utc_nadom = +2 |vozi_na = lijeva |cctld = [[.za]] |calling_code = [[+27]] }} '''Južnoafrička Republika''' (skraćeno '''JAR'''), službeno '''Republika Južna Afrika''' (kraće '''Južna Afrika'''), je republika na jugu [[Afrika|Afrike]]. Nalazi se na južnoj ivici Afrike i graniči se sa [[Namibija|Namibijom]], [[Bocvana|Botswanom]], [[Zimbabve|Zimbabwe]]om, [[Mozambik]]om i [[Svazilend|Swazijem]]. Mala država [[Lesoto|Lesotho]] je u potpunosti obuhvaćena južnoafričkom teritorijom. Površina Južne Afrike iznosi 1.221.000 -{km}-². Po površini Južnoafrička Republika je 25. država u svetu, a 9. na kontinentu. Po proceni iz 2009. Južnoafrička Republika je imala 49.320.000 stanovnika.<ref name=statssa-midyear2009>{{cite paper|url=http://www.statssa.gov.za/PublicationsHTML/P03022009/html/P03022009.html|title=Mid-year population estimates|version=2009|format=.html|publisher=Stats SA|author=Statistics South Africa|date=2009|accessdate=09. 01. 2009.}}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Glavni gradovi Južnoafričke Republike su [[Pretoria]] (izvršni), [[Bloemfontein]] (sudski) i [[Kaapstad]] (zakonodavni), dok je najveći grad [[Johannesburg]]. Najstariji stanovnici Južne Afrike su plemena [[Hotentoti|Khoikhoi]] i [[Bušmani|San]]. [[Bantu]] narodi su se doselili oko 1000. godine. Godine 1652. [[Nizozemci|Holanđani]] su osnovali koloniju na [[Rt dobre nade|Rtu Dobre Nade]]. Godine 1795. [[ujedinjeno Kraljevstvo|britanska]] vojska osvojila je Rt Dobre Nade. Holandsko ([[buri|bursko]]) stanovništvo je 1830. godine se kolektivno iselilo na sever i osnovalo [[Burske republike]] koje će Britanci anektirati 1902. godine posle [[Drugi burski rat|Drugog burskog rata]]. Britanske kolonije će se [[1910]]. godine ujediniti [[Južnoafrička Unija|Južnoafričku Uniju]], koja će steći nezavisnost i istupiti iz [[Komonvelt nacija|Commonwealtha]] [[1961]]. godine. Tokom 20. veka glavni problem Južne Afrike je bilo pitanje premoći belog stanovništva nad crnačkom većinom. Politika [[apartheid]]a je zvanično uvedena 1948. Posle godina međunarodnog pritiska i unutrašnjeg nezadovoljstva, apartheid je ukinut 1990. godine. Na izborima 1994. [[Nelson Mandela]] je izabran za prvog crnog predsednika države. Južnoafrička Republika je jedan od osnivača [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] i [[Afrička unija|Afričke unije]]. Privreda Južne Afrike je najsnažnija na afričkom kontinentu sa modernom infrastrukturom. Glavni proizvodi Južnoafričke republike su [[zlato]] i [[dijamant]]i. == Historija == {{Glavni|Istorija Južnoafričke Republike}} === Praistorija === [[Datoteka:San Painting, Ukalamba Drakensberge 1.JPG|thumb|200px|Pećinski crteži naroda [[Bušmani|San]] u planinama [[Drakensberg]].]] U Južnoafričkoj Republici se nalaze neka od najstarijih [[arheologija|arheoloških]] nalazišta u svetu.<ref>{{cite book|last=Wymer|first=John|coauthor=Singer, R|year=1982|title=The Middle Stone Age at Klasies River Mouth in South Africa|url=https://archive.org/details/middlestoneageat0000sing|location=Chicago|publisher=University of Chicago Press|isbn=0226761037}}</ref><ref>{{cite web|title=Guide to Klasies River|page=11|year=2001|url=http://academic.sun.ac.za/archaeology/KRguide2001.PDF|author=Deacon, HJ|publisher=Stellenbosch University|accessdate = 05. 09. 2009.}}</ref><ref>{{cite web|url=http://whc.unesco.org/en/list/915|title=Fossil Hominid Sites of Sterkfontein, Swartkrans, Kromdraai, and Environs }}</ref> Brojni [[fosil]]ni ostaci u pećinama [[Sterkfontein]], [[Kromdraai]] i [[Makapansgat]] nagoveštavaju da su [[australopitekus]]i ovde živeli pre oko 3 miliona godina.<ref>{{cite web|url=http://www.yale.edu/ynhti/curriculum/units/1979/6/79.06.02.x.html|title=Hominid Evolution|publisher=Yale-New Haven Teachers Institute|author=Stephen P. Broker|accessdate = 19. 06. 2008.}}</ref> Njih su smenile brojne vrste iz reda ''-{[[Homo]]}-'', kao što su ''-{[[Homo habilis]]}-'', ''-{[[Homo erectus]]}-'' i moderni ljudi ''-{[[Čovjek|Homo sapiens]]}-''. Naselja [[Bantu]] plemena, koja su koristila [[željezo|željezno]] oruđe i bavila se [[zemljoradnja|zemljoradnjom]] i [[stočarstvo]]m su do 4. ili 5. veka nove ere postojala južno od reke [[Limpopo (rijeka)|Limpopo]]. Oni su raselili, pokorili i asimilirali domorodačka [[Khoisanci|khoisanska]] plemena. Bantu plemena su se polako selila na jug. Veruje se da najstariji željezni predmeti u modernoj provinciji [[KwaZulu-Natal]] potiču iz perioda oko 1050. godine. Najjužnija grupa je bilo [[pleme]] [[Xhosa]], čiji jezik je primio izvesne lingvističke crte iz jezika khoisanskih plemena. Xhose su stigle do [[Velika riblja rijeka|Velike riblje rijeke]] u današnjoj pokrajini [[Istočni Kaap]]. Tokom svojih seoba, ovaj narod na stepenu razvoja željeznog doba je raselio ili asimilirao prethodne zajednice lovaca i skupljača plodova. === Britanska ekspanzija === [[Datoteka:KingShaka.jpg|200px|thumb|right|[[Shaka Zulu|Shaka]], kralj Zulua]] [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]] je [[1795]]. godine preuzela kontrolu nad Rtom Dobre Nade pod izgovorom da sprečava da padne pod kontrolu [[francuska revolucija|revolucionarne]] [[Francuska|Francuske]]. Pošto je već imala svoje kolonije u Australiji i Indiji, Velika Britanija je želela da koristi [[Kaapstad]] kao trgovačku stanicu na dugim putovanjima. Britanci su vratili Kaapstad Holanđanima, ali je ubrzo Holandska istočnoindijska kompanija proglasila bankrot. Godine [[1806]]. Velika Britanija je anektirala [[Kolonija Rt dobre nade|koloniju Rt Dobre Nade]]. U prve dve decenije [[19. vijek]]a pleme [[Zulu]] pod svojim vođom [[Shaka Zulu|Shakom]] je ojačalo i proširilo svoju teritoriju. Shakina pustošenja su indirektno dovela do [[Mfecane]]a (slamanja), koja je opustošila unutrašnjost zemlje početkom 1820ih. [[Matabele]], podgrupa Zulua, je stvorila još veće kraljevstvo pod kraljem [[Mzilikazi]]jem, koje je obuhvatalo velike delove [[Highveld]]a. Nakon što su se Britanci nastanili u velikom broju u Kaapstadu i nakon što je britanska vlada [[1833]]. godine zabranila ropstvo, oko 12 000 [[Buri|Bura]] (kako se naziva belo stanovništvo holandskog porekla) je krenulo dublje ka unutrašnjosti zemlje u današnje regione [[Natal]], [[Južnoafrička Republika (Transvaal)|Transvaal]] i [[Slobodna Država Oranje|Slobodnu Državu Oranje]]. Ovi Buri su osnovali dve države: [[Južnoafrička Republika (Transvaal)|Južnoafričku Republiku - Transvaal]] (danas podeljenu na provincije [[Gauteng]], [[Limpopo]], [[Mpumalanga]] i [[Sjeverozapad (Južnoafrička republika)|Sjeverozapad]]) i Slobodnu Državu Oranje. [[Datoteka:Isandhlwana.jpg|200px|thumb|left|[[Bitka kod Isandlwane]]]] Otkriće [[dijamant]]a 1867. i [[zlato|zlata]] 1884. u unutrašnjosti je doprinelo ekonomskom razvoju i imigraciji, kao i podjarmljivanju domorodačkog stanovništva. Borba za kontrolu nad ovim važnim ekonomskim resursima je bila razlog za sukobe Evropljana i domorodaca, kao i između Britanaca i Bura. Burske republike su se uspešno odupirale britanskim napadima tokom [[Prvi burski rat|Prvog burskog rata]] (1880-1881) upotrebom gerilske taktike, koja je dobro odgovarala lokalnim uslovima. Ipak, Britanci su se vratili u većem broju, sa više iskustva i boljom taktikom u [[Drugi burski rat|Drugom burskom ratu]] (1899-1902), u kom su trijumfovali. Daliorka Cakalova === 20. vek === [[Datoteka:Drapeau afs.jpg|200px|thumb|left|Zastava Južne Afrike (1928-1994)]] Posle četiri godine pregovora i tačno osam godina posle Drugog burskog rata, 31. maja 1910. godine stvorena je [[Južnoafrička Unija]] od britanskih kolonija [[Kolonija Rt dobre nade|Rt Dobre Nade]] i [[Kolonija Natal|Natal]] i od bivših burskih republika Slobodne Države Oranje i Transvaal. Novoosnovana Južnoafrička Unija je bila dominion Velike Britanije. [[Zakon o domorodačkoj zemlji]] iz 1913. je strogo ograničio zemljišne posede crnaca; u ovom periodu oni su posedovali jedva 7% obradivog zemljišta. Količina zemlje rezervisana za domorodačke narode je kasnije marginalno uvećena.<ref>{{cite web|url=http://0-www.sahistory.org.za.innopac.up.ac.za:80/pages/chronology/thisday/1913-06-19.htm|title=Native Land Act|publisher=South African Institute of Race Relations|date=19. 06. 1913.}}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Južna Afrika je tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svetskog rata]] okupirala [[Nemačka jugozapadna Afrika|Nemačku jugozapadnu Afriku]], današnju [[Namibija|Namibiju]]. Po odluci [[Liga naroda|Društva naroda]] iz 1920. godine, Južnoafrička Unija je dobila mandat da upravlja ovom bivšom nemačkom kolonijom. Posle raspuštanja Društva naroda nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]], Južna Afrika je odbila da da nezavisnost Jugozapadnoj Africi. Usvajanjem [[Westminsterski statut|Westminsterskog statuta]] 1931. Uniji je efektivno data nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva. Godine 1934. [[Južnoafrička partija (Unija Južne Afrike)|Južnoafrička partija]] i [[Nacionalna partija (Južna Afrika)|Nacionalna partija]] su se ujedinile u [[Ujedinjena partija (Južna Afrika)|Ujedinjenu partiju]] u cilju pomirenja Afrikanera i Engleza. Stranka se 1939. godine podelila oko pitanja učestvovanja Unije u [[Drugi svjetski rat|Drugom svetskom ratu]] na strani Ujedinjenog Kraljevstva, čemu su se sledbenici afrikanerske Nacionalne partije strogo protivili. Rat je doprinio razvoju industrije, što je mnoge crnce privuklo iz ruralnih delova zemlje u gradove. Ojačale su crne sindikalne organizacije i rasno je pitanje ponovo izbilo u prvi plan. Pobeda Nacionalne stranke na izborima [[1948]]. označila je jačanje politike rasne segregacije, koja je tada dobila ime [[apartheid]]. Svi su stanovnici podeljeni u četiri grupe: belce, Bantu (crnce), obojene i azijate. Zabranjeni su brakovi između pripadnika različitih grupa, ustanovljene su odvojene obrazovne, zdravstvene i druge javne ustanove, zabranjeno je kretanje crnaca u belačkim područjima bez propusnica, stvorene su enklave za naseljavanje crnaca kojima je dana ograničena samouprava (tzv. [[bantustan]]i). [[Datoteka:Frederik de Klerk with Nelson Mandela - World Economic Forum Annual Meeting Davos 1992.jpg|200px|thumb|left|Frederik Willem de Klerk i Nelson Mandela]] Apartheid je uskoro izazvao snažnu reakciju crnaca. [[Afrički nacionalni kongres]] je ojačao i u šezdesetim godinama počeo je koristiti [[terorizam|terorističke]] metode, na šta je vlada zatvorila njegove vođe, među kojima je najpoznatiji bio [[Nelson Mandela]]. Sindikati su organizovali niz štrajkova za bolje uslove rada i veće plate. Južna Afrika se suočila sa međunarodnom izolacijom i odlivom kapitala. Zbog podrške Velike Britanije sankcijama prema Južnoafričkoj Uniji, ona je 31. maja 1961. proglasila republiku i istupila iz Commonwealtha, a od tada nosi naziv Južnoafrička Republika. Ipak, u situaciji [[Hladni rat|hladnoratovske]] podele zapadne vlade nisu bile spremne na uvođenje strožijih sankcija kapitalističkoj i prozapadnoj Južnoj Africi. Godine [[1966]]. godine organizacija [[SWAPO]] je pokrenula borbu za nezavisnost Jugozapadne Afrike. Ovaj [[Južnoafrički pogranični rat|sukob]] se intezivirao nakon [[angola|angolske]] nezavisnosti, koja je pružala utočište borcima SWAPO. Tek [[1988]]. Južnoafrička Republika je pristala da omogući da Namibija ima sopstvenu upravu, prema mirovnom planu [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] na teritoriji koju obuhvata. Namibija je dobila nezavisnost [[1990]], a teritorija [[Walvis Bay]]a je vraćena Namibiji [[1994]]. godine. Krajem 80-ih postalo je jasno da je održavanje apartheida nemoguće. Godine [[1991]]. parlament je opozvao rasne zakone i oslobođena je većina političkih zatvorenika. Dvogodišnji pregovori predsednika [[F. W. de Klerk|Frederika Willema de Klerka]] i Mandele doveli su do nacrta privremenog ustava koji je izjednačio biračko pravo svih stanovnika Južnoafričke Republike. Prvi slobodni izbori održani su u aprilu 1994, a pobedu je odneo Afrički nacionalni kongres. Mandela je izabran za predsednika. U razdoblju od kraja apartheida Južna Afrika se suočava s brojnim problemima koji su delom rezultat nasleđa segregacije: velikom nezaposlenošću među crnim stanovništvom, jednom od najviših stopa ubistava i drugih nasilnih zločina u svetu, kao i eksplozijom infekcije virusom [[HIV]]. Ipak, zemlja je uspela da očuva političku i privrednu stabilnost. == Geografija == {{main|Geografija Južnoafričke Republike}} === Položaj === [[Datoteka:South Africa extremes.jpg|thumb|right|250px|Krajnje tačke Južnoafričke Republike]] Južnoafrička Republika je smeštena na krajnjem jugu [[Afrika|afričkog kontinenta]]. Država izlazi na dva okeana — [[Atlantik|Atlantski]] i [[Indijski ocean|Indijski]]. Proteže se pravcem zapad—istok između 16° 31’ i 33° istočne geografske dužine. Najzapadnija tačka se nalazi u pograničnom gradu [[Alexander Bay]] na ušću reke [[Oranje]], a najistočnija tačka na obali Indijskog okeana na granici s [[Mozambik]]om u blizini zaliva Kosi. Pravcem sever—jug proteže se između 22° 20’ i 34° 50’ južne geografske širine.<ref>Atlas Afrike, str. 40—41</ref> Najsevernija tačka se nalazi na desnoj obali reke [[Limpopo (rijeka)|Limpopo]] na granici s [[Zimbabve|Zimbabwe]]om u blizini pograničnog zimbabweanskog grada [[Beitbridge]]a, dok se najjužnija tačka nalazi na [[Igleni rt|Iglenom rtu]], koji je ujedno i najjužnija tačka afričkog kontinenta. Ukupna dužina granica iznosi 4.862&nbsp;km.<ref name="CIAWF">{{Cite web|url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/sf.html|title=CIA - The World Fact Book — South Africa|access-date=2010-06-12|archive-date=2020-06-21|archive-url=https://web.archive.org/web/20200621164208/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/sf.html|dead-url=yes}}</ref> Od zapada prema istoku graniči se sa [[Namibija|Namibijom]] (967&nbsp;km), [[Bocvana|Botswanom]] (1.840&nbsp;km), Zimbabweom (225&nbsp;km), Mozambikom (491&nbsp;km) i [[Svazilend|Swazijem]] (430&nbsp;km).<ref name="CIAWF"/> Mala država [[Lesoto|Lesotho]] je u potpunosti okružena južnoafričkom teritorijom (909&nbsp;km).<ref name="CIAWF"/> === Geologija === Geološka istorija Južnoafričke Republike je kompleksna. Na njenom se području nalaze jedne od najstarijih stena na [[Zemlja (planet)|Zemlji]], koje datiraju od pre 3,7 milijardi godina iz doba [[prekambrij]]uma.<ref name="GeolOv">[http://www.fdi.net/documents/WorldBank/databases/safrica/geoscience/minerals.htm fid.net: A Guide to the Minerals Industry of South Africa — Mineral Sector Overview] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110928105453/http://www.fdi.net/documents/WorldBank/databases/safrica/geoscience/minerals.htm |date=2011-09-28 }} {{en}}</ref><ref name="ShCa">[http://www.showcaves.com/english/za/Geology.html showcaves.com — Geology of South Africa] {{en}}</ref> [[Kraton Kapavaal|Kraton Kaapvaal]], koji obuhvata središnji i severoistočni deo zemlje je jezgro oko kojeg su se razvijale ostale geološke formacije.<ref name="GeolOv"/> Najvećim delom ga izgrađuju [[gnajs]]evi i [[granit]]oidi [[Arhaik|arhajske]] starosti, a manjim delom [[Zeleni škriljac|zeleni škriljci]]. Za nastanak struktura u tim stenama usled naglog hlađenja [[Lava|lave]] bili su potrebni drugačiji [[Zemljina atmosfera|atmosferski]] uslovi od današnjih, te nam one omogućuju rekonstrukciju sastava atmosfere od pre 3 milijarde godina.<ref name="GeolOv"/><ref name="ShCa"/> Takođe, mogu se pronaći i mafitne do ultramafitne vulkanske sekvencije stena.<ref name="ShCa"/> [[Zeleni škriljci]] sadrže velike količine [[Zlato|zlata]], [[antimon]]a, [[gvožđe (hemijski element)|gvožđa]], [[Bakar|bakra]], [[azbest]]a, [[talk]]a, [[Živa|žive]] itd, dok gnajsevi i granitoidi nisu toliko bogati mineralnim rudama, no sadrže [[korund]], [[grafit]], te zlato u tragovima.<ref name="GeolOv"/> Trošenjem Kaapvaalskog kratona i kasnijim taloženjem sedimenata formirani su sedimenetacijski bazeni, koji su jedni od najbogatijih južnoafričkih izvora mineralnih sirovina.<ref name="GeolOv"/> Najveće zalihe zlata na svetu sadrže sedimenti Witwatersrand supergrupe, taložene pre 3,074 do 2,714 milijardi godina, a nalaze se južno od [[Johannesburg]]a.<ref name="GeolOv"/> U isto vreme su se taložili i sedimenti Pongola supergrupe, kao i Pietersburg grupe koji takođe sadrže zlato, ali u manjim količinama.<ref name="GeolOv"/> Pre 2,6 do 2,1 milijardi godina došlo je do taloženja u transvaalskom bazenu i bazenu Zapadni Griqualand. Debele [[karbonat|karbonatne naslage]] istih građene od [[vapnenac|krečnjaka]] i dolomita sadrže [[cink]] i [[olovo]].<ref name="GeolOv"/> Intenzivna karstifikacija dolomita u području Zapadnog Griqualanda u provinciji [[Sjeverozapad (Južnoafrička Republika)|Sjeverozapad]] dovela je do formiranja [[mangan]]skih ležišta, koja zajedno s velikim ležištem mangana u Kalahariju pored grada Hotazel, čini najveće površinsko ležište mangana na Zemlji.<ref name="GeolOv"/> [[Datoteka:Chromitite Bushveld South Africa.jpg|thumb|250px|desno|Kromiti Bushveld kompleksa]] Na severu zemlje u dolomitskim formacijama Transvaal supergrupe pojaljuju se [[fluorit]]i.<ref name="GeolOv"/> Njih, kao i sedimente Zapadni Griqualand supergrupe prekrivaju sedimenti BIF formacije <!--Banded Iron Foramtion--> koji sadrže [[željezo|železnu rudu]].<ref name="GeolOv"/> Pre 2,05 milijardi godina došlo je do intruzije [[Bushveldski magmatski kompleks|Bushveld magmatskog kompleksa]]{{efn|To je najveća uslojena intruzija na svetu, površine 66.000 km² i debljine 9 km.<ref name="GeolOv"/>}} u sedimente Transvaal supergrupe.<ref name="GeolOv"/> Intruzija Bushveld kompleksa sadrži 70% svih svetskih ekonomski isplativih ležišta [[hrom]]a, zatim značajne količine [[Platina|platine]], kao i [[kobalt]]a, bakra i [[nikl]]a.<ref name="GeolOv"/> Takođe, to je i najveći izvor [[vanadijum]]a na svetu.<ref name="GeolOv"/> Pre 1,3 milijardi godina unutar Kaapvaalskog kratona došlo je do formiranja [[Kimberliti|kimberlitskih]] cevi koje sadrže [[dijamant]]e.<ref name="GeolOv"/><ref name="ShCa"/> Stenoviti [[Karoo|Karoo basen]] zauzima oko dve trećine površine Južnoafričke Republike, a uglavnom je građen od fluvijalnih sedimenata, [[ugljen|uglja]], [[Škriljac|škriljca]] i [[peščar]]a.<ref name="GeolOv"/><ref name="VEG380">Velika enciklopedija geografije, str. 380—381</ref> Takođe, Karoo bazen prekrivaju i veliki izlivi baznih i kiselih lava, čije je izlijevanje prethodilo fragmentaciji [[superkontinent]]a [[Gondvana|Gondwane]] koja se dogodila krajem [[Jura|jure]] pre oko 200 miliona godina. Intenzivan magamtizam koji je pratio fragmentaciju doveo je do stvaranja velikih kimberlistskih intruzija.<ref name="GeolOv"/> Tokom [[kreda]] i [[kenozoik]]a u nekim od novoformiranih bazena uzduž obale došlo je do taloženja [[Nafta|naftonosnih]] sedimenata, po čemu je osobito važno područje zaliva Mosel. Tanki sloj kenozojskih sedimenta se može naći i u delovima [[Sjeverni Kaap|Sjevernog Kaapa]] i [[Sjeverozapad (Južnoafrička Republika)|Severozapada]].<ref name="GeolOv"/> === Reljef === [[Datoteka:South Africa Topography.png|Fizička mapa Južnoafričke Republike|250px|thumb|desno]] Teritorija JAR se može podeliti u tri reljefne celine. Uz obale okeana se nalazi uski pojas nizija širok 20 do 250&nbsp;km koji se naziva Niski Veld (Lowveld). Niski Veld prema unutrašnjosti prelazi u venac planinskih lanaca koji se naziva Drakensberg, a koji se pruža duž cele obale. Na zapadu i jugu doseže oko 2.000 m nadmorske visine, dok na istoku u predelu [[Drakensberg]]a doseže gotovo 3.500 m. Tu se nalazi i najviši vrh zemlje — [[Njesuthi]] visok 3.408 m. Venac planinskih lanaca Drakensberg sa tri strane okružuje [[Highveld]], centralna suva visoravan većinom prekrivenu [[Pašnjak|pašnjacima]] koja se nalazi na nadmorskoj visini od 900 do 2 000 m. Dužina obalske linije iznosi 2 798&nbsp;km.<ref name="CIAWF"/> Obala JAR je slabo razuđena, a jedina pogodna prirodna luka se nalazi u zalivu Saldanha severno od [[Kaapstad]]a. === Klima === Na klimu JAR utiču njen položaj u umerenom klimatskom pojasu na južnoj hemisferi, uticaj Atlantskog i Indijskog okeana koji sa tri strane okružuju njen teritorij i polje visokog pritiska u Južnom Atlantiku (tzv. anticiklon sv. Helene).<ref name="VEG380" /><ref name="KlimKlas"/> Takođe važan je uticaj morskih struja koje prolaze uz njene obale. Tako hladna [[Benguelska struja]] koja teče iz cirkumantarktičkog pojasa hladne vode ka severu duž zapadnih obala zemlje pridonosi isušivanju vazduha i smanjuje padavine, dok [[Mozambička struja]] na istočnim obalama povišava temperaturu i količinu padavina.<ref name="VEG380"/><ref name="KlimKlas"/> Važan je i uticaj reljefa, koji je najizraženiji na istoku zemlje gde je uticaj tople Mozambičke struje ograničen samo na uzak priobalni pojas. Ovde planinski lanci koji se nalaze u neposrednom zaleđu obale onemogućavaju strujanje vlažanog okeanskog vazduha prema unutrašnjosti pa zato primorje i istočne padine [[Drakensberg]]a primaju više padavina od njegovih zapadnih padina i visoravni [[Highveld]] u unutrašnjosti.<ref name="VEG380"/> Prema [[Köppenova klasifikacija klime|Köppenovoj klasifikaciji klimata]] JAR se nalazi na području suvih klima (tip ''B''), odnosno njenih podtipova: pustinjske (''BW'') na severozapadnom delu zemlje i stepske klime (''BS'') u centralnom delu.<ref name="KlimKlas">[http://hrcak.srce.hr/file/14773 Grupa autora (2003): ''Köppenova podjela klima i hrvatsko nazivlje'', Geoadria, Vol. 8, No. 1, 17—37] ((hr))</ref> Takođe, delovi zemlje se nalaze u području umereno tople klime (tip ''C''), odnosno njenih podtipova: sredozemne klime (''Cs'') na jugozapadu, umereno vlažne klime (''Cf'') duž jugoistočnog primorja i sinijske klime (''Cw'') u unutrašnjosti na severoistoku zemlje.<ref name="KlimKlas"/> Najviša izmerena temperatura — 51,7°S zabeležena je [[1948]]. godine u [[Kalahari]]ju u pokrajini [[Sjeverni Kaap]] u blizini grada Uppingtona,<ref name="SAIn">[http://www.southafrica.info/about/geography/geography.htm SouthAfrica.info: Geography and Climate — South Africa's geography] {{en}}</ref> dok je u [[Sutherland]]u, u planinskom lancu Roggeveld severoistočno od [[Cape Town|Kaapstad]]a zabeležena najniža temperatura od –15°S.<ref name="VEG380"/><ref name="SAIn"/> Više od polovine Južne Afrike prima samo 200 do 600&nbsp;mm padavina, a krajnji severozapad manje od 200&nbsp;mm.<ref name="VEG380"/> === Hidrografija === Većina reka izvire u planinama Drakensberg i teče na istok, prema Indijskom okeanu. Ipak, najduža reka [[Oranje]], duga 1.860&nbsp;km, koja takođe izvire u planinama Drakensberg, teče na zapad i uliva se u Atlantski okean. Na ovoj reci se nalazi vodopad [[Augrabies]], širok 150 m i dubok 56 m. Druga važna reka je [[Limpopo (rijeka)|Limpopo]], duga oko 1 750&nbsp;km, a koja je granična reka sa Botswanom i Zimbabweom i uliva se u Indijski okean, i reka [[Vaal (reka)|Vaal]], pritoka Oranjea, duga 1.251&nbsp;km. Vodostaji reka značajno variraju tokom godine. Reka [[Tugela]], koja se uliva u [[Indijski ocean|Indijski okean]], poznata je po istoimenom vodopadu, visokom 948 m. To je drugi po visini [[vodopad]] na svetu.<ref>{{Cite web|url=http://www.world-waterfalls.com/waterfall.php?num=2|title=Tugela vodopad|access-date=2010-06-12|archive-date=2009-11-13|archive-url=https://web.archive.org/web/20091113174713/http://www.world-waterfalls.com/waterfall.php?num=2|dead-url=yes}}</ref> U cilju navodnjavanja plodnih oranica, izgrađeni su brojni irigacioni sistemi u dužini od oko 14.000 kilometara. Suša je glavna elementarna nepogoda u JAR. Malo je [[jezero|jezera]] većih razmera, a važnija su [[Chrissie (jezero)|Chrissie]], [[Sibhayi]] i druga.<ref>Enciklopedijski atlas sveta, str. 85.</ref>. === Flora i fauna === [[Datoteka:Fynbos.jpg|thumb|250px|Fynbos, [[florističko carstvo]] koje se nalazi samo u Južnoafričkoj Republici, kod [[Kaapstad]]a]] Južnoafrička Republika je rangirana na šestom mestu liste od 17 država sa najvećim megadiverzitetom na svetu,<ref>{{Cite web|url=http://www.institutoaqualung.com.br/info_biodiversidade23.html|title=Biodiversity of the world by countries|access-date=2010-06-12|archive-date=2010-06-03|archive-url=https://web.archive.org/web/20100603080422/http://www.institutoaqualung.com.br/info_biodiversidade23.html}}</ref> sa više od 20.000 različitih vrsta biljaka ili oko 10% svih poznatih vrsta biljaka na svetu. Najprisutniji biom u državi, a naročito na [[Highveld]]u, je [[savana]], kojom dominiraju različite vrsta [[trava]], nisko rastinje i razne vrsta [[akacija]]. Vegetacija postaje sve ređa kako se ide prema severozapadu zbog malih količina [[padavine|padavina]]. Nekoliko vrsta [[sukuletne biljke|sukuletnih biljaka]] koje čuvaju vodu, poput [[aloja]] i [[mlečika]], žive u žarkoj i suvoj oblasti [[Namaqualand]]. Trave i bodljikavo savansko rastinje polako prelaze u ređu žbunovitu savanu u severoistočnom delu države. U ovoj oblasti, blizu severnog kraja [[Nacionalni park Kruger|Nacionalnom parku Kruger]], raste značajan broj [[baobab]]a.<ref>{{Cite web|url=http://www.southafrica-travel.net/pages/e_plants.htm|title=Plants and Vegetation in South Africa}}</ref> [[Datoteka:Swartberg.jpg|thumb|250px|left|Planine [[Swartberg]] kod grada [[Oudtshoorn]]]] Biom [[fynbos]]a, koji obuhvata većinu oblasti i biljnih vrsta u [[Rt dobre nade|Kaapskoj oblasti]], jednoj od šest florističkih carstava, je smešten u malom regionu Zapadni Kaap i u njemu živi više od 9 000 vrsta, što ga u pogledu biljnog biodiverziteta čini jednim od najbogatijih regiona na Zemlji. Većina ovih biljaka su zimzelene biljke sa tvrdim izduženim listovima, kao što su sklerofite. Još jedan endemski rod Južnoafričke Republike je rod [[proteja]] iz reda skrivenosemenica. Postoji oko 130 različitih vrsta proteja u Južnoafričkoj Republici. [[Datoteka:Weskus Nasionale Park.jpg|thumb|250px|Cvetno polje u [[Nacionalni park Zapadna obala|Nacionalnom parku Zapadna obala]]]] Iako je Južnoafrička Republika bogata biljnim vrstama, samo 1% njene teritorije su šume, i to skoro isključivo u vlažnoj priobalnoj ravnici u [[KwaZulu-Natal]]u, dok se oblasti [[mangrove|mangrova]] nalaze u rečnim ušćima. Mali rezervati šuma nalaze se u pokrajinama [[Istočni Kaap]] i [[Zapadni Kaap]]. Dominiraju uvezene vrsta drveća, posebno [[eukaliptus]]i i [[Bor (biljka)|borovi]]. JAR je izgubila velike površine prirodnog staništa u poslednje četiri decenije zbog prenaseljenosti. Takođe, JAR je jedna od država najteže pogođena invazijom tuđinskih vrsta, a mnoge (npr. ''[[Acacia mearnsii]]'', ''[[Acacia saligna]]'', ''[[Hakea]]'', ''[[Lantana]]'' i ''[[Jacaranda]]'') predstavljaju pretnju domaćem biodiverzitetu i već oskudnim vodenim resursima. Prvobitne [[širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela|širokolisne i mešovite šume umerenih predela]] su eksploatisane sve dok nisu ostali mali džepovi. Neke južnoafričke vrste drveća kao što su ''[[Podocarpus latifolius]]'', ''[[Ocotea bullata]]'' i ''[[Olea laurifolia]]'' su pod zaštitom države. [[Datoteka:Sagittarius serpentarius Sekretär.JPG|thumb|left|200px|Ptica [[ptica sekretar|sekretar]] se nalazi na grbu Južnoafričke Republike]] Južnoafrička Republika je bogata krupnim vrstama sisara biljojeda, kao što su: [[afrički slon]], [[Beli nosorog|beli]] i [[crni nosorog]], [[Planinska zebra|planinska]] i [[obična zebra]], [[žirafa]], [[afrički bivo]], [[nilski konj]], [[bradavičasta svinja]] i brojne vrste [[antilopa]] ([[eland]], [[kudu]], [[impala]], [[obični gnu]], [[belorepi gnu]], [[Oriks antilopa|oriks]], [[springbok antilopa]] itd ). Manji sisari su: [[afrički mravojed]], [[damani]], [[pangolini]], [[zlatne krtice]]. Najveća zver je [[lav]], a osim njega, prisutan je [[leopard]], [[serval]], [[karakal]], [[Prugasta hijena|prugasta]] i [[smeđa hijena]], [[zemni vuk]], [[afrički divlji pas]], [[afrički jazavac]], [[merkat]] i [[mungosi]]. Neke vrste sa krajnjeg juga zemlje su izumrle, kao što je [[kvaga]], [[plava antilopa]] i [[kapski lav]]. Osim [[noj]]a, najveće ptice na svetu, na teritoriji Južnoafričke Republike živi [[kori droplja]] (najteža ptica letačica), [[krunasti ždral]], [[mali flamingo]], [[ćelavi ibis]], [[afrički marabu]], [[zemni kljunorog]], [[ptica sekretar|sekretar]], [[krunasti orao]], [[afrički belorepan]], [[kapski sup]], [[morka]], [[agapornis]]i. Na obalama se gnezdi [[magareći pingvin]]. Najveći gmizavac je [[nilski krokodil]]. Od zmija, zastupljene su [[kobre]], [[crna mamba]], [[afrički piton]] itd. Najveći gušteri su [[varani]]. == Stanovništvo == {{seealso|Popis gradova u Južnoj Africi}} [[Datoteka:South Africa dominant language map.svg|thumb|250px|Mapa koja pokazuje dominantne jezike koji se govore u JAR. {{columns |col1= {{legend|#8dd3c7|afrikaans}} {{legend|#ffffb3|engleski}} {{legend|#bebada|ndebele}} {{legend|#fb8072|xhosa}} {{legend|#80b1d3|zulu}} {{legend|#fdb462|sjeverni sotho}} |col2= {{legend|#b3de69|sotho}} {{legend|#fccde5|tswana}} {{legend|#bc80bd|swati}} {{legend|#ccebc5|venda}} {{legend|#ffed6f|tsonga}} {{legend|#d0d0d0|nijedan nije dominantan}}}}]] Južna Afrika ima 40,6 miliona stanovnika i glavni grad je [[Pretoria]]. Stanovništvo je uglavnom crnačko (75,2%), ali ima i belaca (13,6%), mešanaca (8,6%) i azijata (2,6%). Većina crnaca i belaca pripada [[hrišćanstvo|hrišćanstvu]], dok su većina Azijata [[hinduizam|hindusi]]. Južnoafrička Republika ima 11 zvaničnih jezika od kojih su 2 evropskog porekla: [[Engleski jezik|engleski]] i [[afrikaans]] (kojim govore belci holandskog porekla), a ostali afričkog. [[Zulu]] je afrička etnička grupa od oko 5 miliona ljudi koji većinom žive u pokrajini [[KwaZulu-Natal|Kwazulu-Natal]] u Južnoj Africi. === Religija === Prema poslednjem popisu u državi iz 2001. godine, [[hrišćanstvo|hrišćani]] su činili 79,7% stanovništva. Od toga [[cionistička hrišćanska crkva|cionistički hrišćani]] 11,1%, [[pentekostalizam|pentekostalci]] 8,2%, [[katolička crkva|rimokatolici]] 7,1%, [[metodisti]] 6,8%, [[Holandska reformistička crkva|holandski reformisti]] 6,7%, [[anglikanska zajednica|anglikanci]] 3,8% i ostali hrišćani 36%. [[Islam|Muslimani]] čine 1,5% populacije, [[hinduizam|hindusi]] oko 1,3%, a [[jevreji]] 0,2%. Da ne pripadaju nijednoj veri izjasnilo se 15,1% stanovnika, 2,3 % su činili pripadnici ostalih vera, a 1,4% se nije jasno izjasnilo.<ref name="state.gov">{{cite web|url=http://www.state.gov/g/drl/rls/irf/2005/51496.htm|title=South Africa - Section I. Religious Demography|publisher=U.S. Department of State|accessdate = 15. 07. 2006.}}</ref> === Jezici === Južnoafrička Republika ima 11 zvaničnih jezika:<ref>{{Cite web|url=http://www.fs.gov.za/Departments/SAC/Library/DEPART/lang_legislation1.htm|title=Constitution of South Africa, Chapter 1, Section 6|access-date=2010-06-12|archive-date=2012-11-13|archive-url=https://web.archive.org/web/20121113225722/http://www.fs.gov.za/Departments/SAC/Library/DEPART/lang_legislation1.htm|dead-url=yes}}</ref> [[afrikaans]], [[engleski jezik|južnoafrički engleski]], [[ndebele jezik|ndebele]], [[severni soto jezik|sjeverni sotho]], [[soto jezik|sotho]], [[svazi jezik|swati]], [[tsvana jezik|tswana]], [[tsonga jezik|tsonga]], [[venda (jezik)|venda]], [[Xhosa jezik|xhosa]] i [[zulu jezik|zulu]]. Iako su svi jezici zvanično ravnopravni, neki jezici se govore češće od drugih. Prema popisu iz 2001. jezik koji se najviše govorio u domaćinstvu su zulu (23,8%), xhosa (17,6%) i afrikaans (13,3%).<ref name="Census2001">{{Cite web|url=http://www.statssa.gov.za/census01/html/default.asp|title=Census 2001|publisher=Statistics South Africa|access-date=2009-05-09|archive-date=2005-12-12|archive-url=https://web.archive.org/web/20051212080936/http://www.statssa.gov.za/census01/html/default.asp|dead-url=yes}}</ref> Iako je engleski jezik zvanični jezik u poslovanju i nauci, njega je 2001. godine kao maternji jezik govorilo samo 8,2% Južnoafrikanaca, što je manje nego na popisu 1996 (8,6%).<ref name="Census2001"/> Drugi jezici koji se govore, a ne spominju se u ustavu su: [[Fanagalo jezil|fanagalo]], [[ho jezik|ho]], [[lobedu jezik|lobedu]], [[nama jezik|nama]], [[severni ndbele jezik|severni ndebele]], [[puti jezik|puti]] i [[san jezik|san]] (bušmanski). Ovi nezvanični jezici se mogu koristiti u nekim zvaničnim poslovima u ograničenim oblastima gde se utvrdi da su ti jezici dominantni. Međutim, broj stanovnika koji govori njima nije toliko velik da bi oni bili priznati kao službeni jezici u celoj državi. Mnogi od nezvaničnih jezika naroda Khoi i San uključuju regionalne dijalekte koji se koriste i u Namibiji i Botswani. Ovi narodi, koji su fizički drugačiji od Južnoafrikanaca, imaju svoj kulturni identitet zasnovan na njihovoj zajednici lovaca i skupljača plodova. Oni su u velikoj meri marginalizovani, pa su njihovi jezici u opasnosti od izumiranja. Imigranti iz drugih država pričaju i svoje maternje jezike. Mnogi beli Južnoafrikanci govore druge evropske jezike, kao što su [[portugalski jezik|portugalski]] (koji takođe govore i crnci poreklom iz Mozambika i Angole), [[francuski jezik|francuski]], [[nemački jezik|nemački]] i [[grčki jezik|grčki]], dok [[Indijci]] u JAR pričaju na jezicima kao što su [[tamilski jezik|tamilski]], [[hindi]], [[Gudžarati jezik|gujaratski]], [[Urdski jezik|urdu]] i [[telugu jezik|telugu]] jezik. Francuski jezik govore potomci [[hugenoti|hugenota]] u [[Franschhoek]]u, kao i imigranti iz [[Kongo|Konga]]. == Politika i državno uređenje == Južnoafrička Republika ima tri glavna grada: [[Kaapstad]], najveći od ova tri, je sedište skupštine; [[Pretoria]] je sedište izvršne vlasti, a [[Bloemfontein]] sedište suda. Južnoafrička Republika ima dvodomni parlament: [[Nacionalni savet pokrajina]] (gornji dom) ima 90 poslanika, dok [[Narodna skupština Južne Afrike|Narodna skupština]] (donji dom) čini 400 poslanika. [[Datoteka:SouthAfricanNationalAssembly.jpg|thumb|left|250px|Zgrada [[Narodna skupština Južne Afrike|Južne Afrike]] u Kaapstadu]] Članovi donjeg doma se biraju po [[proporcionalni izborni sistem|proporcionalnom sistemu]]: polovina poslanika se bira na nacionalnim listama, a druga polovina na pokrajinskim listama. Desetoro poslanika se bira da predstavljaju svaku pokrajinu u gornjem domu, bez obzira na broj stanovnika pokrajine. Izbori za oba doma se organizuju na svakih pet godina. Vladu potvrđuje donji dom, a predstavnik partije sa najviše osvojenih mesta u Narodnoj skupštini je njen predsednik. Osnove južnoafričkog pravnog sistema su rimsko-holandsko trgovačko pravo i lično pravo sa engleskim [[opšte pravo|opštim pravom]], koji su stigli sa holandskim i britanskom kolonizacijom.<ref>{{cite web|url=http://0-www.llrx.com.innopac.up.ac.za:80/features/southafrica.htm|title=Researching South African Law|accessdate=23. 06. 2008.|author=Pamela Snyman and Amanda Barratt|date=02. 10. 2002.|publisher=[http://www.llrx.comLaw Library Resource Xchange]}}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Prvi zakon u Južnoj Africi zasnovan na evropskim tradicijama donela je holandska [[Istočnoindijska kompanija]] i naziva se [[Rimsko-holandsko pravo]]. Ono je uvedeno pre [[kodifikacija (pravo)|kodifikacije]] evropskog prava u [[Napoleonov kod]]. Njega je u 19. veku pratilo englesko pravo, i [[opšte pravo|opšte]] i [[statusno pravo|statusno]]. Počevši od ujedinjenja 1910. godine, Južna Afrika ima svoju skupštinu koja donosi zakona samo za Južnu Afriku, zamenjujući one koji su prethodno važili za bivše kolonije. Od završetka apartheida 1994. politikom Južnoafričke Republike dominira [[Afrički nacionalni kongres]], koji ima 60-70% podrške. Glavna opozicija Afričkom nacionalnom kongresu je [[Demokratska alijansa (Južna Afrika)|Demokratska alijansa]]. Nekada dominantna [[Nova nacionalna partija (Južna Afrika)|Nova nacionalna partija]], koja je kroz svog prethodnika Nacionalnu partiju uvela apartheid, je odlučila da se ujedini sa Afričkim nacionalnim kongresom 9. aprila 2005. Druge značajnije stranke su [[Kongres naroda]], koji se otcepio od Afričkog nacionalnog kongresa, i [[Slobodarska stranka Inkatha]], koja uglavnom predstavlja narod Zulu. Od kraja apartheida, spoljna politika Južne Afrike je fokusirana na njene afričke partnere, posebno u [[Južnoafrička razvojna zajednica|Južnoafričkoj razvojnoj zajednici]] i [[Afrička unija|Afričkoj uniji]]. Južna Afrika je igrala ključnu ulogu posrednika u afričkim sukobima tokom poslednjih 15 godina, poput onih u Burundiju, Demokratskoj Republici Kongo, Komorima i Zimbabweu. Posle ukidanja apartheida, Južna Afrika je ponovo primljena u [[Komonvelt nacija|Commonwealth]]. Kao Južnoafrička Unija, Južnoafrička Republika je bila jedan od osnivača Ujedinjenih naroda. === Administrativna podela === Južnoafrička Republika je administrativno i politički podeljena na devet provincija: <center> {|style="background:transparent" cellspacing="0" cellpadding="0" |- valign="top" |style="width:450px"| {|class="wikitable sortable" !Provincija<ref>{{cite web|url=http://www.info.gov.za/documents/constitution/1996/96cons6.htm#103|title=Chapter 6 - Provinces|work=Constitution of the Republic of South Africa|year=1996|publisher=Government of South Africa|accessdate=04. 09. 2009.|archivedate=2013-06-22|archiveurl=https://www.webcitation.org/6HZmZwhy2?url=http://www.info.gov.za/documents/constitution/1996/96cons6.htm#103|deadurl=yes}}</ref>!!Glavni<br />grad<ref name=about>{{cite book |editor-first=Delien |editor-last=Burger |title=South Africa Yearbook 2008/09 |url=http://www.gcis.gov.za/resource_centre/sa_info/yearbook/2008-09.htm |format= |accessdate=23. 9. 2009. |year=2009 |publisher=Government Communication & Information System |location=Pretoria |isbn=978-0-621-38412-3 |page= |pages=7–24 |chapter=The land and its people |chapterurl=http://www.gcis.gov.za/resource_centre/sa_info/yearbook/2009/chapter1.pdf |archivedate=2012-02-22 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120222085843/http://www.gcis.gov.za/resource_centre/sa_info/yearbook/2008-09.htm |deadurl=yes }}</ref>!!Površina (km²)<ref name=about/>!!Populacija (2007)<ref>{{cite web |url=http://www.statssa.gov.za/publications/CS2007Basic/CS2007Basic.pdf |format=PDF |title=Community Survey 2007: Basic results |page=2 |publisher=Statistics South Africa |accessdate=23. 9. 2009. |archive-date=2011-02-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110221195700/http://www.statssa.gov.za/Publications/CS2007Basic/CS2007Basic.pdf |dead-url=yes }}</ref> |- |[[Istočni Kaap]]||[[Bhisho]]||align=right|169 580||align=right|6 527 747 |- |[[Slobodna Država]]||[[Bloemfontein]]||align=right|129 480||align=right|2 773 059 |- |[[Gauteng]]||[[Johannesburg]]||align=right|17 010||align=right|10 451 713 |- |[[KwaZulu-Natal]]||[[Pietermaritzburg]]||align=right|92 100||align=right|10 259 230 |- |[[Limpopo]]||[[Polokwane]]||align=right|123 900||align=right|5 238 286 |- |[[Mpumalanga]]||[[Nelspruit]]||align=right|79 490||align=right|3 643 435 |- |[[Sjeverni Kaap]]||[[Kimberley, Južnoafrička Republika|Kimberley]]|| align="right" |361 830||align=right|1 058 060 |- |[[Sjeverozapad (Južnoafrička Republika)|Sjeverozapad]]||[[Mahikeng]]|| align="right" |116 320||align=right|3 271 948 |- |[[Zapadni Kaap]]||[[Kaapstad]]|| align="right" |129 370||align=right|5 278 585 |-class="sortbottom" |colspan="2"|'''Ukupno'''||align=right|'''1 219 080'''||align=right|'''48 502 063''' |} | [[Datoteka:Map of South Africa with English labels sr.svg|thumb|400px|Provincije Južnoafričke Republike]] |} </center> === Vojska === [[Datoteka:Denel AH-2 Rooivalk (2006).jpg|Južnoafrički [[Denel AH-2 Rooivalk]]|200px|thumb]] Današnje [[Nacionalne odbrambene snage Južne Afrike]] osnovane su 1994. kao profesionalna vojska od dobrovoljaca iz bivših [[Južnoafričke odbrambene snage|Južnoafričkih odmbrambenih snaga]], snaga afričkih nacionalističkih grupa ([[Umkhonto we Sizwe]] i [[Azanijska narodna oslobodilačka vojska|Azanijske narodne oslobodilačke vojske]]) i snaga reda bivših bantustana. Vojska Južne Afrike je podeljena u četiri roda: Armiju Južne Afrike, Ratno vazduhoplovstvo Južne Afrike, Mornaricu Južne Afrike i Južnoafričku medicinsku službu. Južna Afrika je tokom 1970ih vršila program razvoja [[nuklearno oružje|nuklearnog oružja]] i jedina je afrička država koja je posedovala takvo oružje. Takođe je prva zemlja na svetu koja se dobrovoljno odrekla svog nuklearnog arsenala 1991. godine. == Privreda == {{glavni|Ekonomija Južnoafričke Republike}} Prema klasifikaciji [[Ujedinjeni narodi|UN]], JAR je u rangu zemalja sa srednjim prihodima po glavi stanovnika, sa velikim rezervama sirovina, dobro razvijenim finansijskim, pravnim, komunikacionim, energetskim i saobraćajnim sektorima, sa berzom koja se svrstava među prvih 20 u svetu i dobrom infrastrukturom koja omogućava dobru raspodelu robe u velikim urbanim centrima širom celog regiona<ref>Davidović, str. 231</ref>. JAR je po [[bruto domaći dohodak|bruto domaćem dohotku]] bila 32. država na svetu u 2008. godini.<ref name=wbpdf>{{cite web |url=http://siteresources.worldbank.org/DATASTATISTICS/Resources/GDP.pdf |title=The World Bank: World Development Indicators database, 1 July 2009. Gross domestic product (2008). |date=1-7-2009 |publisher=World Bank |accessdate = 07. 10. 2009.}}</ref> [[Datoteka:Soweto township.jpg|thumb|220px|Divlje naselje u Sowetu, predgrađu Johannesburga]] Najrazvijenija područja su smještena u okolini pet gradova: Kaapstada, Port Elizabetha, Durbana, Pretorije i Johannesburga. Izvan ovih područja, privreda je slaba i siromaštvo još uvek preovlađuje usprkos vladinim naporima za ekonomski razvoj. Ipak, ključna zaostala područja su poslednjih godina doživela brz razvoj. U ta područka spadaju oblast od Mosselovog zaliva do zaliva Plettenberg, oblast Rustenburg, oblast Nelspruita, Bloemfontein, obala [[Zapadni Kaap|Zapadnog Kaapa]] i sjeverna obala [[KwaZulu-Natal]]a. [[Datoteka:Farm in Mpumalanga.jpg|200px|left|thumb|Farma u centralnom delu Mpumalange]] Nezaposlenost je izuzetno velika sa velikim nejednakostima u prihodima po pojedinim društvenim grupama. U periodu od 1995. do 2003. godine broj prijavljenih radnih mesta je opao, a porastao je broz zaposlenih na crno; ukupno, nezaposlenost se povećala.<ref name="sach3">{{cite web|url=http://imf.org/external/pubs/nft/2006/soafrica/eng/pasoafr/sach3.pdf|title=Post-Apartheid South Africa: the First Ten Years - Unemployment and the Labor Market|publisher=IMF}}</ref> Prosečan prihod južnoafričkog domaćinstva je između 1995. i 2000. značajno opao. Prosečno belačko domaćinstvo je 1995. godine zarađivalo četiri puta više od prosečnog crnačkog domaćinstva. Godine 2000, taj odnos se pogoršao na 6:1.<ref>{{Cite web|url=http://0-www.sarpn.org.za.innopac.up.ac.za:80/documents/d0000164/page1.php|title=SARPN — South Africa}}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> [[Datoteka:SouthAfricaFieldwork21989.jpg|200px|thumb|Radnici na farmi]] [[Poljoprivreda]] u Južnoj Africi nije dominantna grana. Poljoprivreda zapošljava oko 10% stanovništva i doprinosi sa oko 2,6% BDP države.<ref name="HRW">[http://0-www.hrw.org.innopac.up.ac.za:80/reports/2001/safrica2/ Unequal Protection: The State Response to Violent Crime on South African Farms, Human Rights Watch, 2001, {{ISBN|1-56432-263-7}}]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{en}}</ref> Usled suhih klima, zemljište je neplodno, pa se samo 13,5% površine se može koristiti za gajenje useva, a samo 3% zemljišta se može smatrati visoko plodnim.<ref>Mohamed, Najma: Greening Land and Agrarian Reform: A Case for Sustainable Agriculture, in ''At the Crossroads: Land and Agrarian Reform in South Africa into the 21st century'', ed. Cousins, Ben. Bellville, School of Government, University of the Western Cape, 2000, {{ISBN|1-86808-467-1}}. {{en}}</ref> Takođe, usled različitih klima, gaje se i različite vrste. U Zapadnom Kaapu gaji se [[vinova loza]] i proizvodi [[vino]], a poslednjih godina JAR se po njegovoj proizvodnji probila na peto mesto u svetu<ref>Davidović, str. 232</ref>. Gaje se i [[jabuka|jabuke]], [[breskva|breskve]], [[kajsija|kajsije]] i [[višnja|višnje]], a od južnog voća — [[papaja]], [[mango]], [[banana]], [[dinja]], [[ananas]] i dr. U regionu [[Karoo]] razvijen je uzgoj [[stočarstvo|stoke]], [[ovčarstvo|ovaca]] i [[govedarstvo|krava]], dok se u [[Slobodna Država|Slobodnoj Državi]] gaje žitarice — [[pšenica]] i [[kukuruz]]. Tokom poslednjih par godina, država je izvela nekoliko reformi poljoprivrednog sektora, kao što su [[agrarna reforma]] i deregulacija tržišta za poljoprivredne proizvode. Južnoafrička vlada je zacrtala preraspodelu oko 30% obradivog zemljišta crnačkim farmerima do 2014.<ref>{{Cite news|url=http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/africaandindianocean/congo/6398253/Congo-hands-land-to-South-African-farmers.html|title=Congo hands land to South African farmers|date=21. oktobar 2010.|publisher=Telegraph}}</ref> Uništavanje životne sredine lošom upotrebom zemljišta i globalnim klimatskim promenama negativno utiče i na poljoprivrednu proizvodnju u zemlji. Južnoafrička Republika je izuzetno ranjiva na klimatske promene i opadanje količine površinskih voda kao posledice klimatskih promena. Neka predviđanja prognoziraju da se količina površinskih voda može smanjiti za 60% do 2070. godine u delovima Zapadnog Kaapa.<ref>{{Cite web|url=http://www.alertnet.org/thefacts/reliefresources/114303555233.htm|title=Climate change to create African 'water refugees'|access-date=2010-06-12|archive-date=2010-10-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20101025171036/http://www.alertnet.org/thefacts/reliefresources/114303555233.htm|dead-url=yes}}</ref> Da bi popravila štetu nastalu zbog loše upotrebe zemljišta, vlada JAR podržava plan koji promoviše [[održivi razvoj]] i upotrebu prirodnih resursa.<ref>{{Cite web|url=http://www.fitzpatrick.uct.ac.za/pdf/turpie02.pdf|title=Impacts of Climate Change in South Africa: A Preliminary Analysis of Unmitigated Damage Costs|author=J. Turpie|access-date=2010-06-12|archivedate=2009-03-25|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090325021406/http://www.fitzpatrick.uct.ac.za/pdf/turpie02.pdf|deadurl=yes}}</ref> [[Datoteka:South Africa-Cullinan Premier Mine01.jpg|thumb|Rudnik dijamanata kod mesta [[Cullinan]]|220px]] Južnoafrička Republika je [[Industrija|industrijski]] najrazvijenija zemlja Afrike <ref name="ReferenceA">Velika enciklopedija geografije, str. 382—383</ref>. Veliki industrijski centri su [[Kaapstad]], [[Johannesburg]], [[Port Elizabeth]] i [[Durban]], koji su ujedno i središta [[hemijska industrija|hemijske]], [[tekstilna industrija|tekstilne industrije]], [[elektronika|elektronske industrije]] i proizvodnje motornih vozila, kao i proizvodnje [[oružje|oružja]].<ref name="ReferenceA"/> [[Crna metalurgija]] razvijena je oko gradova [[Pretoria]], [[Newcastle, Južnoafrička Republika|Newcastle]], [[Saldanha Bay]], a [[obojena metalurgija|obojena]] u [[Witbank]]u, [[Phalaborwa|Phalaborwi]]. Južna Afrika je najveći proizvođač [[zlato|zlata]] ([[Witwatersrand]], [[Welkom]], [[Klerksdorp]]) na svetu.<ref name="ReferenceA"/> Osim u proizvodnji zlata, JAR je svetski lider i u proizvodnji [[platina|platine]] ([[Rustenburg]], [[Impala]], [[Kroondal]]), [[mangan]]a, [[hrom]]a (Rustenburg i [[Burgersfort]]) i [[dijamant|dijamanata]] ([[Kimberli|Kimberley]], [[Koffiefontein]]).<ref name="ReferenceA"/> [[Nafta|Nafte]] rezerve su slabije, ali je bogatstvo [[ugljen|ugljem]] ([[Južnoafrička Republika (Transvaal)|Transvaal]], [[Natal]]) značajno, naročito na istoku države. Preko 50% električne energije dobija se u [[termoelektrana]]ma sagorevanjem uglja iz domaćih ležišta<ref name="Davidović, str. 233">Davidović, str. 233</ref>. [[Bakar|Bakra]] i [[gvožđe (hemijski element)|rude gvožđa]] ima u [[Kaap]]u i [[Transvaal]]u, a [[olovo|rude olova]] u [[Pofadder]]u, dok se rudnici retkih metala nalaze u [[Namaqualand]]u. U zemlji postoji oko 700 rudnika, a izvoz ruda čini preko 50% ukupnog izvoza JAR.<ref name="Davidović, str. 233"/> [[Rafinerija nafte|Rafinerije]] su smeštene u Durbanu i Kaapstadu. === Saobraćaj === [[Datoteka:N3 lanes.jpg|Nacionalni put N3 koji spaja Johannesburg i Durban|thumb|200px]] JAR je 2002. godine imala 362.999&nbsp;km puteva, od čega je 73.506 (17%) bilo afaltirano (uključujući i 239&nbsp;km autoputeva). 2000. godine JAR je imala 20.384&nbsp;km pruga [[uski kolosek|uskog koloseka]], od čega je oko polovine bilo elektrificirano. Železničkim prugama JAR je spojena sa Botswanom, Lesothom, Namibijom, Swazijem i Zimbabweom.<ref name="CIA">{{Cite web |title=CIA World Factbook |url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/sf.html#Trans |access-date=2010-06-12 |archive-date=2020-06-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200621164208/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/sf.html#Trans |dead-url=yes }}</ref>. U JAR su 2009. godine postojalo 148 aerodroma sa asfaltiranom pistom.<ref name="CIA" /> Najvažnije luke su [[Kaapstad]], [[Durban]], [[Istočni London (Južnoafrička Republika)|Istočni London]], [[Mossel Bay]], [[Port Elizabeth]], [[Richards Bay]] i [[Saldanha Bay]]. == Kultura == [[Datoteka:CuisineSouthAfrica.jpg|220px|left|thumb|Tradicionalna jela iz južnoafričke kuhinje]] Zbog etničke raznolikosti ne postoji jedinstvena južnoafrička kultura. Znatan deo većinski crnog stanovništva Južnoafričke Republike čine žitelji sela koji uglavnom žive siromašno. Međutim, među njima se najduže zadržala tradicionalna kultura. Crnci u gradovima uglavnom govore engleski i afrikaans pored svog maternjeg jezika. Postoje male, ali još uvek značajne grupe koje govore khoisanskim jezicima, koji ne spadaju u 11 zvaničnih jezika, ali su među osam jezika koji su koriste u određenim slučajevima. Postoje i male grupe koje govore [[ugroženi jezici|ugroženim jezicima]], većinom iz khoisanske familije, koje nemaju status zvaničnog jezika. Postoje grupe u JAR koje pokušavaju da promovišu njihovo oživljavanje i upotrebu. Stil života [[srednja klasa|srednje klase]], uglavnom bele manjine ali sa sve većim brojem crnaca, meleza i Indijaca,<ref>{{cite news|url=http://www.fin24.co.za/articles/default/display_article.aspx?Nav=ns&ArticleID=1518-25_2117122|title=Black middle class explodes|date=22. 5. 2007.|publisher=FIN24|access-date=2010-06-12|archive-date=2007-08-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20070822120841/http://www.fin24.co.za/articles/default/display_article.aspx?Nav=ns&ArticleID=1518-25_2117122|dead-url=yes}}</ref> je u mnogim pogledima sličan stilu života srednje klase u zapadnoj Evropi i Americi. Pripadnici srednje klase često studiraju i rade u inostranstvu. Azijati, uglavnom indijskog porekla, čuvaju svoje kulturno nasleđe, jezike i verska uverenja, bilo da su hrišćani, hinduisti li sunitski muslimani. Govore engleski jezik, dok se hindi, telugu, tamilski i gujaratski jezici govore ređe, ali većina Indijaca razume svoje maternje jezike. Prvi Indijci su stigli u 19. veku da rade. Postoji i manja [[kinezi|kineska]] zajednica u Južnoj Africi, ali se njen broj uvećava useljavanjem sa Tajvana. JAR ima velikog uticaja u pokretu [[izviđači|izviđača]]. Mnoge tradicije i ceremonije izvođača potiču od iskustava [[Robert Baden Powell|Roberta Baden-Powella]], osnivača izviđačkog pokreta, koji je deo svog života proveo u Južnoj Africi kao vojnik tokom 1890ih. === Kuhinja === Južnoafrička kuhinja je nastala mešanjem kuvarskih veština urođeničkih naroda i doseljenika iz Evrope, Indije i Indokine, kao i iz obližnjih kolonijalnih kuhinja kao što je ona u portugalskom [[Mozambik]]u. Južnoafrička kuhinja je uglavnom zasnovana na mesu i izrodila je specifična južnoafrička društvena okupljanja koja se nazivaju [[braai]] (roštilj). [[Bobotie]] je tradicionalno južnoafričko jelo, poreklom verovatno iz [[Indonezija|Indonezije]], koje se pravi od mlevenog mesa sa puno začina. Burski doseljenici su doneli sa sobom poslastice poput [[koeksister]]a (krofne punjene sirupom), malva pudinga i [[melktert]]a (mlečna pita). Južna Afrika je postala veliki proizvođač vina, a najbolji vinogradi leže u dolinama oko [[Stellenbosch]]a, [[Franschhoek]]a, [[Paarl]]a i [[Barrydale]]a.<ref>{{cite web|url=http://www.thewinedoctor.com/regionalguides/southafrica.shtml|title=thewinedoctor.com|access-date=2010-06-12|archive-date=2013-01-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20130118223726/http://www.thewinedoctor.com/regionalguides/southafrica.shtml|dead-url=yes}}</ref> === Obrazovanje === [[Datoteka:South-african-school-children.jpg|Osnovna škola u [[Kaapstad]]u|thumb|200px|left]] [[Datoteka:Herbert Baker clocktower, Rhodes University, 2004.jpg|200px|Univerzitet Rhodes u Grahamstownu|thumb]] Deca pohađaju školu u 13 razreda. Nulti ili prijemni razred se može pohađati u školi ili u obdaništu. Osnovno obrazovanje obuhvata prvih sedam razreda. Deseti, jedanaesti i dvanaesti razredi nisu obavezni. U JAR postoji 23 državna univerziteta koji se dele u tri kategorije: tradicionalni, tehnički i opšti. Tradicionalni univerziteti su usresređeni na pružanje teorijskih znanja, tehničički na praktična znanja iz tehnike, dok su opšti mešavina ova dva tipa. Obrazovni sistem Južnoafričke Republike je pod velikim teretom nakon 40 godina apartheida. Za vreme tog sistema, deca belaca su dobijala kvalitetno besplatno školovanje, dok su deca crnaca imala samo najosnovnije „bantu“ obrazovanje. Crnci su bili predodređeni da budu fizički radnici ili sluge. Iako vlada JAR pokušava da ispravi nejednakost problemi su i dalje prisutni. Nepismenost osoba starijih od 15 godina iznosi 24%. Sledeći problem je loše obučen obrazovni kadar, posebno u siromašnijim, ruralnim provincijama [[Istočni Kaap]] i [[KwaZulu-Natal]].<ref>{{Cite web|url=http://www.southafrica.info/about/education/education.htm|title=Education in South Africa|access-date=2010-06-12|archivedate=2010-06-17|archiveurl=https://web.archive.org/web/20100617125606/http://www.southafrica.info/about/education/education.htm|deadurl=yes}}</ref> === Sport === [[Datoteka:Springbok_parade.jpg|220px|left|Južnoafrički ragbi tim nakon osvajanja Svetskog kupa 2007. godine|thumb]] Najpopularniji sportovi u Južnoj Africi su [[fudbal]], [[ragbi]] i [[kriket]]. JAR je dugo bila odsutna sa međunarodnih takmičenja tokom najvećeg dela ere apartheida zbog sankcija, ali je počela da se takmiči nakon što su belci na referendumu podržali rešavanje pitanja apartheida. Usled sankcija Ujedinjenih naroda JAR nije učestvovala na [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]] od 1964. do 1992. Takođe [[FIFA]] i [[KAF]] su suspendovale fudbalsku reprezentaciju Južne Afrike. Nakon ukidanja sankcija, reprezentacija Južne Afrike u ragbiju je osvojila [[Svjetski kup u ragbiju|Svetske kupove]] 1995. i 2007. [[Fudbalska reprezentacija Južnoafričke Republike|Fudbalska reprezentacija Južne Afrike]] je trijumfovala na [[Kup afričkih nacija|Kupu afričkih nacija]] 1996. JAR je organizovala [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2010.|Svetsko prvenstvo u fudbalu 2010.]], čime je postala prva afrička zemlja domaćin svetskog prvenstva. == Napomene == {{notelist|group=lower-alpha}} == Izvori == {{Reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|South Africa}} {{Afrika}} {{Zemlje članice Pokreta nesvrstanih}} [[Kategorija:Južna Afrika| ]] [[Kategorija:Države u Africi]] b04ffuh2dl40es97a8ecdw22tc3oydh Benue 0 15886 42481782 40933107 2025-07-04T16:17:54Z Vitek 4676 pop krivih linkova 42481782 wikitext text/x-wiki {{drugo značenje|za državu u Nigeriji|[[Država Benue]]}} {{Infokutija vodotok | ime = Benue | drugo_ime = Chadda | slika = River Benue (in Makurdi showing NEW Bridge).jpg | slika_širina = | slika_opis = Benue u [[Makurdi]]ju | kontinenti = [[Afrika]] | regije = | države = [[Kamerun]], [[Nigerija]] | pokrajine = | gradovi = | izvor = [[Adamaoua (visoravan)|Visoravan Adamaoua]] | izvor_visina = 1350 | izvor_koord = {{Coor dms|7|33|15|N|13|32|52|E}} | ušće = [[Niger (rijeka)|Niger]] kod [[Lokoja|Lokoje]] | ušće_visina = | ušće_koord = {{Coor dms|7|47|0|N|6|45|0|E}} | ušće_vrsta = | dužina = 1400 | pritoke = | prot_jezera = | vodopadi = | ade = | protok_sred = 1268 | protok_min = 249 | protok_maks = 3400 | sliv = atlantski | površina = 335.035 | ulijeva_se_u = [[Niger (rijeka)|Niger]] | broj_vrsta = | zaš_područja = | mostovi = | brane = | akumulacije = Lagdo | plovnost = da (do [[Garoua|Garoue]]) | luke = | kol_robe = | karta = Benuerivermap.png | karta_širina = | karta_opis = }} '''Benue''' ('''Bénoué''') je velika [[Rijeka (vodotok)|rijeka]] u [[Kamerun]]u u [[Nigerija|Nigeriji]]. Zahvaljujući svojoj dužini (1.400 [[kilometar|km]]), dubine i širine, ona je [[transport]]ni put u te dvije [[država|države]]. [[Izvor|Izvire]] u [[Adamaoua (visoravan)|Visoravni Adamaoua]] na sjeveru Kameruna, odakle teče prema zapadu, kroz [[grad]] [[Garoua]], pa skreće u Nigeriju južno od [[planine Mandara|mandarških planine]], i kroz [[Yola (Nigerija)|Yole]], [[Ibi]] i [[Makurdi]], prije nego što se u [[Lokoja|Lakoji]] izlije u [[Niger (rijeka)|rijeku Niger]]. Benue je važna jer je povezana s bazenom [[jezero Čad|jezera Čad]]. U nju se izlijevaju rijeke: [[Majo-Kebbi]], [[Taraba]] i [[Katsina-Ala]]. == Povezano == * [[Popis rijeka u Kamerunu]] * [[Popis rijeka u Nigeriji]] {{Commonscat|Benue River}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Rijeke u Kamerunu]] [[Kategorija:Rijeke u Nigeriji]] [[Kategorija:Atlantski sliv]] 3w8djbwzj8cyeqgxhtrk7f6zqkrdhma San Francisco 0 16478 42481786 42389507 2025-07-04T17:43:34Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 3 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42481786 wikitext text/x-wiki {{Grad u SAD | naziv = San Francisko | izvorni_naziv = City and County of San Francisco | slika = SF From Marin Highlands3.jpg | opis_slike = Pogled na San Francisko sa Marin Highlandsa, u prvom planu je [[Most Golden Gate]] | gradska_zastava = Flag of San Francisco, California.svg | grb = | država = {{flag|Sjedinjene Američke Države}} | savezna_država = {{flag|California}} | distrikt = | lokacija = | osnivanje =29. jun [[1776]] | stanovništvo = 805.235<ref name="metropop">{{cite web | title = Table 1. Annual Estimates of the Population of Metropolitan and Micropolitan Statistical Areas: April 1, 2000 to July 1, 2007 | publisher=US Census Bureau | date = 27. 03. 2008. | url = http://www.census.gov/popest/metro/tables/2007/CBSA-EST2007-01.xls | format = XLS | accessdate =11. jun 2008 }}</ref><ref name="SF2009pop">{{cite web | url = http://factfinder.census.gov/servlet/SAFFPopulation?_event=ChangeGeoContext&geo_id=16000US0667000&_geoContext=01000US&_street=&_county=san+francisco&_cityTown=san+francisco&_state=04000US06&_zip=&_lang=en&_sse=on&ActiveGeoDiv=geoSelect&_useEV=&pctxt=fph&pgsl=010&_submenuId=population_0&ds_name=null&_ci_nbr=null&qr_name=null&reg=null%3Anull&_keyword=&_industry= | publisher = U.S. Census Bureau | accessdate = 15. septembar 2010 | title = San Francisco city, Population Finder | archivedate = 2011-01-03 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110103041852/http://factfinder.census.gov/servlet/SAFFPopulation?_event=ChangeGeoContext&geo_id=16000US0667000&_geoContext=01000US&_street=&_county=san+francisco&_cityTown=san+francisco&_state=04000US06&_zip=&_lang=en&_sse=on&ActiveGeoDiv=geoSelect&_useEV=&pctxt=fph&pgsl=010&_submenuId=population_0&ds_name=null&_ci_nbr=null&qr_name=null&reg=null%3Anull&_keyword=&_industry= | deadurl = yes }}</ref><ref name="Census 2010: CSA population found by adding">{{cite web | url = http://www.dof.ca.gov/research/demographic/state_census_data_center/census_2010/documents/2010Census_Table3A_RedistrictingFile.xls | title = Census 2010: Table 3A – Total Population by Race (Hispanic exclusive) and Hispanic or Latino: 2010 | format = Excel | publisher = [[California Department of Finance]] | accessdate = 22. mart 2010 | archivedate = 2011-11-24 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20111124020222/http://www.dof.ca.gov/research/demographic/state_census_data_center/census_2010/documents/2010Census_Table3A_RedistrictingFile.xls | deadurl = yes }}</ref> | gustina = 1.340,7 | aglomeracija = 4.335.391 | površina = 121.4 (479.19 vodena površina) | gšir = 37.766667 | gduž = -122.433333 | nadmorska_visina = | dan_grada = | veb-strana = [http://www.sfgov.org/ www.sfgov.org] | gradonačelnik = }} '''San Francisco''', službeno '''Grad i okrug San Francisco''' (''City and County of San Francisco'') je finansijski, kulturni i prometni centar [[Zalivska oblast San Franciska|Zalivske oblasti San Franciska]], područja sa više od 7,4 miliona stanovnika koje još uključuje i gradove [[San Jose]] i [[Oakland]].<ref>{{cite web | url = http://www.census.gov/popest/metro/tables/2008/CBSA-EST2008-02.xls | publisher=U.S. Census Bureau | accessdate =30. jun 2008 | title = Annual Estimates of the Population of Combined Statistical Areas: April 1, 2000 to July 1, 2008 }}</ref> Jedini je konsolidovani grad-okrug u [[Kalifornija|Kaliforniji]].<ref name="CityCounty"/> Obuhvata područje površine 121&nbsp;km<sup>2</sup><ref>{{cite web | url = http://quickfacts.census.gov/qfd/states/06/06075.html | publisher = US Census Bureau | accessdate = 26. novembar 2009 | title = San Francisco County, California QuickFacts | archivedate = 2011-07-13 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110713075807/http://quickfacts.census.gov/qfd/states/06/06075.html | deadurl = yes }}</ref> na sjevernom kraju poluostrva [[San Francisco (poluostrvo)|San Francisco]] sa gustinom naseljenosti od 6.655 stanovnika po četvornom kilometru. To je najgušće naseljeni veliki grad (ubrajaju se gradovi sa više od 200.000 stanovnika) u Kaliforniji i drugi najgušće naseljeni veliki grad u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]].<ref name="SF_Population_Density">Posle New Yorka, računaju se samo gradovi sa preko 200.000 stanovnika.{{cite web | title = 2000 Census: US Municipalities Over 50,000: Ranked by 2000 Density | url = http://www.demographia.com/db-2000city50kdens.htm | publisher=Demographia | accessdate =23. avgust 2007}}</ref> San Francisco je, po broju stanovnika, četvrti najveći grad u Kaliforniji i 13. najveći grad u SAD. Prema procjeni iz [[2010]]. imao je 805.235 stanovnika.<ref name="SFCensus2010">{{cite web | title = U.S. Census Bureau Delivers California's 2010 Census Population Totals | publisher=U.S. Census Bureau | date = 8. 3. 2011 | url = http://2010.census.gov/news/releases/operations/cb11-cn68.html | accessdate =30. mart 2011}}</ref> Godine [[1776]], [[španija|španski]] kolonisti su izgradili utvrđenje na Golden Gateu i misiju nazvanu po [[Franjo Asiški|Franji Asiškom]] na istom mjestu.<ref name="DeAnza-Moraga-Palou">{{cite web | author=Edward F. O'Day | title = The Founding of San Francisco | date = October 1926 | url = http://www.sfmuseum.org/hist6/founding.html | accessdate =14. februar 2009 | publisher=Spring Valley Water Authority | work=San Francisco Water }}</ref> [[Kalifornijska zlatna groznica|Zlatna groznica]] iz [[1848]]. dovela je do brzog rasta broja stanovnika i razvoja grada. Broj stanovnika je u samo jednoj godini narastao sa 1.000 na 25.000,<ref name="1949pop">{{cite book | last = Richards | first = Rand | title = Historic San Francisco: A Concise History and Guide | publisher=Heritage House | year = 1992 | isbn = 1-879367-00-9 | oclc = 214330849 }}</ref> čime je San Francisko postao najveći grad na zapadnoj obali u to vrijeme. Nakon što je tri četvrtine grada bilo uništeno u [[Potres u San Franciscu 1906.|zemljotresu i požaru]] iz [[1906]],<ref name="Montagne">{{cite news | last = Montagne | first = Renée | title = Remembering the 1906 San Francisco Earthquake | work=People & Places | publisher=National Public Radio | date = 11. 4. 2006 | url = http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=5334411 | accessdate =13. 6. 2008 }}</ref> San Francisco je brzo obnovljen, i bio je domaćin ''Panama-Pacific International'' izložbe devet godina kasnije. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], San Francisco je bio luka iz koje su američki vojnici prevoženi na Pacifički front.<ref name="WWII">{{cite web | title = Port of Embarkation Essay—World War II in the San Francisco Bay Area | work=A National Register of Historic Places Travel Itinerary: | publisher=US Department of the Interior | date = 28. 08. 2007. | url = http://www.nps.gov/history/nr/travel/wwIIbayarea/embarkation.htm | accessdate = 22. 6. 2011 }}</ref> Poslije rata, uticaj povratka vojnika, brojna imigracija, [[liberalizam|liberalizacija]] stavova i drugi faktori doveli su do [[Leto ljubavi|Leta ljubavi]] i pokreta za [[gej]] prava, cementiranjući poziciju San Francisca kao centra liberalnog aktivizma u Sjedinjenim Američkim Državama. Danas je San Francisco popularna međunarodna [[turizam|turistička]] destinacija,<ref name="TravelandTourism">{{cite web | title = Overseas Visitation Estimates for U.S. States, Cities, and Census Regions: 2008 | work = International Visitation in the United States | publisher = US Office of Travel and Tourism Industries, US Department of Commerce | date = 11. 05. 2009. | url = http://tinet.ita.doc.gov/outreachpages/download_data_table/2008_States_and_Cities.pdf | format = PDF | accessdate = 8. jun 2009 | archivedate = 2017-01-01 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20170101040013/http://tinet.ita.doc.gov/outreachpages/download_data_table/2008_States_and_Cities.pdf | deadurl = yes }}</ref> poznat po svojoj hladnoj ljetnjoj magli, strmim valovitim brežuljcima, miksu viktorijanske i moderne [[arhitektura|arhitekture]], i brojnim znamenitostima koje uključuju most [[Most Golden Gate|Golden Gate]], [[Chinatown (San Francisco)|Chinatown]], [[Alcatraz]], [[Transamerica Pyramid]] i druge. Grad je takođe bankarski i finansijski centar i sjedište više od 30 međunarodnih finansijskih institucija.<ref name="CityData.com">{{cite web | title = San Francisco: Economy | work=City-Data.com | publisher=Advameg Inc | url = http://www.city-data.com/us-cities/The-West/San-Francisco-Economy.html | accessdate =15 jun 2008 }}</ref> San francisko je 18. grad u svijetu po bruto domaćem proizvodu, a zauzima i 13. mjesto na listi dvadeset najvećih globalnih finansijskih centara. == Historija == {{Main|Istorija San Franciska}} {{V. također|Vremenska linija San Franciska}} {{Quote box |width=22em |align=left |bgcolor=#B0C4DE |title=Hronološka pripadnost |fontsize=90% |quote={{flagicon image|Flag of Cross of Burgundy.svg}} [[Špansko carstvo]] (1776–1821)<br> {{flagicon|MEX|1821}} [[Prvo meksičko carstvo]] (1821–1823)<br> {{flagicon|MEX}} [[Meksiko]] (1823–1848)<br> {{flagicon image|1stBearFlag.svg}} [[Kalifornijska republika]] (1846)<br> {{flag|SAD|1848}} (1848–danas) }} [[Datoteka:Mission San Francisco de Asis old.jpg|thumb|left|[[Misija San Francisco de Asís]] (Misija Dolores)]] Najraniji arheološki dokazi ljudskih naselja na području grada San Francisca datiraju još od 3000 godine prije nove ere.<ref>{{cite web | url=http://www.sonoma.edu/asc/projects/pointreyes/overview2.pdf | title=Archaeological Research Issues For The Point Reyes National Seashore – Golden Gate National Recreation Area | accessdate=12. jun 2008. | last=Stewart | first=Suzanne B. | year=2003 | month=November | format=PDF | publisher=Sonoma State University – Anthropological Studies Center | archive-date=2008-06-24 | archive-url=https://web.archive.org/web/20080624193135/http://www.sonoma.edu/asc/projects/pointreyes/overview2.pdf }}</ref> Pripadnici plemena [[Yelamu]] koji su pripadali grupi [[Narod Ohlone|Ohlone]] naroda živjeli su u malim selima neposredno prije dolaska španske istraživčke misije, na čelu s don [[Gaspar de Portolà|Gasparom de Portolom]] 2. novembra [[1769]], što je prva dokumentovana posjeta [[europa|europljana]] [[Zaliv San Francisco|Zalivu San Francisco]].[25] Sedam godina kasnije, 28. marta [[1776]], španci su uspostavili utvrđenje ''Presidio of San Francisco'', a nakon toga i misiju [[Misija San Francisco de Asís|San Francisco de Asís]] (Misija Dolores). Nakon sticanja nezavisnosti od Španije [[1821]], područje je postalo dio [[Meksiko|Meksika]]. Pod meksičkom upravom, misija se vremenom ugasila a njena zemlja se počela privatizovati. Godine [[1835]], Englez [[William Richardson]] podignuo je prvu samostalnu farmu,<ref name="Richardson">{{cite web | last = The Virtual Museum of the City of San Francisco | title = From the 1820s to the Gold Rush | date = 16. 7. 2004 | url = http://www.sfmuseum.org/hist1/early.html | accessdate =13. jun 2008 | publisher=The Virtual Museum of the City of San Francisco }}</ref> u blizini sidrišta za brodove, na mjestu gdje je danas trg Portsmouth. Zajedno sa lokalnim upravnikom [[Francisco de Haro|Franciscom de Harom]], on je napravio plan ulica za prošireno naselje, i grad, pod nazivom [[Yerba Buena (grad)|Yerba Buena]], i počeo privlačiti američke doseljenike. Komodor [[John D. Sloat]] zauzeo je [[Kalifornija|Kaliforniju]] za [[SAD]], 7. jula [[1846]], za vrijeme [[Meksičko-američki rat|Meksičko-američkog rata]], a kapetan [[John B. Montgomery]] stigao je dva dana kasnije u Yerba Buenu. Yerba Buena je preimenovana u ''San Francisco'' 30. januara sljedeće godine,<ref>{{cite web | url = http://www.yerbabuenagardens.com/history.html | title = History of Yerba Buena Gardens | accessdate = 13. jun 2008 | publisher = MJM Management Group | year = 2004 | archivedate = 2013-10-02 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20131002014220/http://www.yerbabuenagardens.com/history.html | deadurl = yes }}</ref> a Meksiko je službeno predao teritoriju Sjedinjenim Državama na kraju Meksičko-američkog rata. Uprkos atraktivnom položaju koji je imao kao luka i pomorska baza, San Francisco je još uvijek bio malo naselje s negostoljubivom geografijom.<ref>{{cite book | last = Wiley | first = Peter Booth | title = National trust guide- San Francisco: America’s guide for architecture and history travelers | url = https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile | publisher=John Wiley & Sons, Inc. | year = 2000 | location = New York | pages = [https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile/page/4 4]–5 | oclc = 44313415 | isbn = 9780471191209}}</ref> [[Datoteka:SanFrancisco1851a.jpg|thumb|left|Trg Portsmouth 1851. godine]] ''Kalifornijska zlatna groznica'' dovela je do prave najezde lovaca na blago. Naseljenici su dolazili u San Francisko iz rivalskog grada [[Benicia (Kalifornija)|Benicie]],<ref>{{cite web | title = San Francisco's First Brick Building | publisher=The Virtual Museum of the City of San Francisco | date = 16. 7. 2004 | url = http://www.sfmuseum.org/hist1/brick.html | accessdate =13. jun 2008 }}</ref> podižući broj stanovnika sa 1.000 koliko ih je bilo 1848, na 25.000 u decembru 1849.<ref name="1949pop"/> Obećanje basnoslovnog bogatstva je bilo toliko jako da su posade po dolasku u luku napuštale plovila i žurile na zlatna polja, ostavljajući iza šume jarbola u luci San Francisca.<ref name="buriedships">{{cite news | last = Harris | first = Ron | title = Crews Unearth Shipwreck on San Francisco Condo Project | agency=Associated Press | date = 14. 11. 2005 | url = http://www.constructionequipmentguide.com/story.asp?story=6287&headline=Crews | accessdate =4. 9. 2006 }}</ref> Kalifornija je brzo dobila status države, a američka vojska je izgradila utvrđenje na Golden Gateu i još jedno na ostrvu [[Ostrvo Alcatraz|Alcatraz]] kako bi osigurali Zaliv San Francisco. Otkriće srebra, uključujući i [[Comstock Lode]] [[1859]]. godine, dovelo je do novog porasta broja stanovnika.<ref>{{cite book | last = Wiley | first = Peter Booth | title = National trust guide- San Francisco: America’s guide for architecture and history travelers | url = https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile | publisher=John Wiley & Sons, Inc. | year = 2000 | location = New York | pages = [https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile/page/31 31]–33 | oclc = 44313415 | isbn = 9780471191209 }}</ref> Sa hordama lovaca na sreću koje su se slivale u grad, bezakonje je bilo često, a dio grada ''Barbary Coast'' postao je poznat kao raj za kriminalce, prostituciju i kockanje.<ref>"The miners came in forty-nine, / The whores in fifty-one, / And when they got together / They produced the native son." {{cite book | last = Wiley | first = Peter Booth | title = National trust guide- San Francisco: America’s guide for architecture and history travelers | url = https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile | publisher=John Wiley & Sons, Inc. | year = 2000 | location = New York | pages = [https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile/page/237 237]–238 | oclc = 44313415 | isbn = 9780471191209}}</ref> Poduzetnici su nastojali da se okoriste bogatstvom koje je bilo generisano Zlatnom groznicom. Rani dobitnik je bila bankarska industrija, sa osnivanjem [[banka|banaka]] [[Wells Fargo]] 1852, i [[Bank of California]] 1864. godine. Razvoj [[Luka San Francisca|luke San Francisca]] i uspostavljanje potpune kopnene veze sa istočnim željezničkim sistemom SAD od [[1869]], preko ''Pacifičke pruge'' (grad je izgradnju pruge nevoljko pomogao) pomoglo je da Zalivska oblast postane centar za trgovinu. Vodeći se potrebama i ukusima rastuće populacije, [[Levi Strauss]] je počeo poslove sa odećom a [[Domingo Ghirardelli]] je počeo sa proizvodnjom [[čokolada|čokolade]]. Radnici doseljenici doprineli su raznovrsnosti kulture grada, a [[kina|kineski]] radnici koji su radili na izgradnji željeznice formirali su gradsku [[kineska četvrt|kinesku četvrt]]. Prvi tramvaji vozili su već [[1873]]. godine stanovnike San Franciska kroz ulicu ''Clay''. More [[Viktorijanska kuća|viktorijanskih kuća]] počelo je da daje oblik gradu, a gradske vođe vodile su kampanju za izgradnju prostranog javnog parka, što je rezultiralo planovima za [[Golden Gate park]]. Izgrađene su škole, crkve, pozorišta, i sva druga obilježja građanskog života. ''Presidio of San Francisco'' je posrtalo najvažnije utvrđenje američke vojske na [[pacifik|pacifičkoj]] obali.<ref>{{cite web | title = Under Three Flags | work=Golden Gate National Recreation Area Brochures | publisher=US Department of the Interior | year = 2004 | month = November | url = http://www.nps.gov/goga/planyourvisit/upload/3flags_7-03.pdf | format = PDF | accessdate =13. jun 2008}}</ref> Na prelazu stoljeća, San Francisco je bio veliki grad poznat po svom blistavom stilu, veličanstvenim hotelima, raskošnim vilama na ''Nob Hillu'' i uspješnoj [[umjetnost|umjetničkoj]] sceni.<ref>{{cite book | last = Wiley | first = Peter Booth | title = National trust guide- San Francisco: America’s guide for architecture and history travelers | url = https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile | publisher=John Wiley & Sons, Inc. | year = 2000 | location = New York | pages = [https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile/page/44 44]–55 | oclc = 44313415 | isbn = 9780471191209}}</ref> {{Wide image|San francisco fire 1906.jpg|936px|align-cap=center|"Nikada u istoriji moderni imperijalni grad nije bio potpuno uništen. San Francisco je nestao." – [[Jack London]] nakon zemljotresa i požara 1906.<ref>{{cite journal | last = London | first = Jack | title = The Story of an Eyewitness by Jack London | journal=Collier's, the National Weekly | publisher=The Virtual Museum of the City of San Francisco | date = 1906-05-05 | url = http://www.sfmuseum.org/hist5/jlondon.html | accessdate = 2006-08-29}}</ref>}} U 05:12, 18. aprila 1906, San Francisco i sjevernu Kaliforniju je pogodio [[Potres u San Franciscu 1906.|veliki potres]]. Kako su se zgrade rušile, prekinuti plinovodi su izazvali požare koji su se proširili širom grada i nekoliko dana bili van kontrole. Pošto vodovod nije radio, Artiljerijski korpus iz ''Presidia'' pokušao je da zadrži vatru rušeći blokove zgrada dinamitom kako bi napravili prepreku.<ref name="Funston">{{cite web |title = Presidio of San Francisco: Firefighting and Dynamiting |work = Golden Gate National Recreation Area |publisher = US Department of the Interior |date = 24. 12. 2003. |url = http://www.nps.gov/archive/prsf/history/1906eq/firedyn.htm |accessdate = 13. jun 2008. |archivedate = 2008-06-11 |archiveurl = https://web.archive.org/web/20080611145725/http://www.nps.gov/archive/prsf/history/1906eq/firedyn.htm |deadurl = yes }}</ref> Više od tri četvrtine grada ležalo je u ruševinama, uključujući gotovo cijelo gradsko jezgro.<ref name="Montagne"/> Prema tadašnjim izvještajima poginulo je 498 osoba, iako moderne procjene govore o nekoliko hiljada poginulih.<ref>{{cite web | title = Casualties and Damage after the 1906 earthquake | work=Earthquake Hazards Program – Northern California | publisher=US Geological Survey | date = 25. 01. 2008. | url = http://earthquake.usgs.gov/regional/nca/1906/18april/casualties.php | accessdate =13. jun 2008 }}</ref> Više od polovice stanovništva grada koji je tada imao 400.000 stanovnika je ostalo bez krova nad glavom.<ref>{{cite web | title = Presidio of San Francisco:1906 Earthquake and Fire | work = Golden Gate National Recreation Area | publisher = US Department of the Interior | date = 25. 08. 2004. | url = http://www.nps.gov/archive/prsf/history/1906eq/index.htm | accessdate = 13. jun 2008 | archivedate = 2008-06-09 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080609220512/http://www.nps.gov/archive/prsf/history/1906eq/index.htm | deadurl = yes }}</ref> Izbjeglice su se privremeno naselile u improviziranim šatorskim naseljima u Golden Gate Parku, Presidiu, na plažama, i drugim mjestima. Mnogi su trajno pobjegli prema [[Istočni zaliv (Zalivska oblast San Franciska)|Istočnom zalivu]]. [[Datoteka:PalaceofFineArts1915.jpg|thumb|left|[[Palace of fine Arts]] na međunarodnoj izložbi ''Panama-Pacific'' 1915.]] Obnova je bila brza i velikih razmjera. Odbacujući pozive da u potpunosti izmijene uličnu mrežu, stanovnici su se opredijelili za brzinu.<ref name="NatTrust1">{{cite book | last = Wiley | first = Peter Booth | title = National trust guide- San Francisco: America’s guide for architecture and history travelers | url = https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile | publisher=John Wiley & Sons, Inc. | year = 2000 | location = New York | pages = [https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile/page/56 56]–62 | oclc = 44313415 | isbn = 9780471191209 }}</ref> ''Bank of Italy'' (kasnije [[Bank of America]]) čiji je vlasnik bio [[Amadeo Giannini]] obezbijedila je kredite za mnoge čiji su domovi bili devastirani. Uništene palače u ''Nob Hillu'' postale su Grand hoteli. Gradska vijećnica obnovljena je u [[Beaux Arts arhitektura|Beaux Arts]] stilu. Grad je svoje ponovno rođenje slavio na međunarodnoj izložbi ''Panama-Pacific'' 1915 godine.<ref>{{cite book | last = Wiley | first = Peter Booth | title = National trust guide- San Francisco: America’s guide for architecture and history travelers | url = https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile | publisher=John Wiley & Sons, Inc. | year = 2000 | location = New York | oclc = 44313415 | isbn = 9780471191209 | page = [https://archive.org/details/nationaltrustgui0000wile/page/9 9]}}</ref> U nadolazećim godinama grad je učvrstio svoj položaj finansijske prestonice. Kada je došlo do kraha berze [[1929]], nijedna banka u San Franciscu nije bankrotirala.<ref>{{cite web | title = San Francisco Gold Rush Banking – 1849 | publisher = The Virtual Museum of the City of San Francisco | date = 24. 06. 2004. | url = http://www.sfmuseum.net/hist9/banking.html | accessdate = 13. jun 2008 | archive-date = 2008-05-09 | archive-url = https://web.archive.org/web/20080509133016/http://www.sfmuseum.net/hist9/banking.html | dead-url = yes }}</ref> Štaviše, na vrhuncu [[Velika depresija|Velike depresije]], San Francisco je istovremeno krenuo u dva velika građevinska projekta - izgradnju ''Mosta Oakland Bay'' i ''Mosta Golden Gate'', završavajući ih [[1936]]. i [[1937]]. godine. U tom razdoblju je otok Alcatraz, bivši vojni zatvor, promijenio namjenu i postao federalni zatvor maksimalne sigurnosti, u kojem su kaznu služili zloglasni zatvorenici, kao što su [[Al Capone]] i [[Robert Franklin Stroud]]. San Francisco je kasnije proslavio svoju ponovnu raskoš organizujući Svjetski sajam, ''Međunarodnu izložbu Golden Gate'' [[1939]]. i [[1940]]. godine, i stvarajući Otok s blagom (''Treasure Island'') u sred zaliva gdje se izložba odvijala. == Geografija == [[Datoteka:SanFranciscoFromTheISS(Cropped).jpg|desno|upright|mini|[[San Francisco (poluostrvo)|Poluostrvo San Francisco]]]] San Francisco se nalazi na zapadnoj obali SAD-a na sjevernom kraju [[San Francisco (poluostrvo)|istoimenog poluostrva]] i dobro je povezan s [[Tihi okean|Tihim okeanom]] i zalivom San Franciska. Nekoliko slikovitih ostrva poput [[Alcatraz]]a, [[Treasure otok]]a i susjednog otoka Yerba Buena, kao i malih djelova [[Alameda otok]]a, [[Red Rock otok]]a i [[Angel otok]]a dio su grada. Dio grada su takođe nenastanjeni [[Farallon otoci]], 43&nbsp;km u blizini obale Tihog okeana. Kopneno područje grada pravi kvadrat od 11 x 11&nbsp;km, iako je cijelo područje, uključujući vodu, skoro 600&nbsp;km<sup>2</sup>. [[Datoteka:Lombardst.jpeg|mini|upright|lijevo|Automobili putuju [[Ulica Lombard (San Francisco)|ulicom Lombard]] kako bi se spustili niz [[Russian Hill]].]] Postoji više od 50 brda unutar granica grada.<ref name=peak_experience>{{cite news | last = Graham | first = Tom | title = Peak Experience | work = San Francisco Chronicle | page = PK-23 | publisher = Hearst Communications | date = 7. 11. 2004 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2004/11/07/PKGJ99K7KD1.DTL | accessdate =13. 6. 2008 }}</ref> Neka susjedstva su dobila naziv zbog brda na kojem se nalaze poput susjedstva [[Nob Hill (San Francisco)|Nob Hill]], [[Potrero Hill]] i [[Russian Hill]]. Blizu geografskog centra grada se nalaze manje naseljena brda. [[Twin Peaks (San Francisco)|Twin Peaks]], par brda koji formiraju visoke tačke grada, su postali dobro mjesto za previđanje grada. Najviše brdo San Franciska, [[Mount Davidson]], je visoko 282 metra i na njemu stoji [[krst]] od 31 metra koji je sagrađen [[1934]]. godine.<ref>{{cite news | first=Henry K. | last = Lee | title = Mount Davidson Cross Called Landmark by Panel | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/1997/01/16/MN71385.DTL |work=San Francisco Chronicle | date = 16. 1. 1997 | accessdate =17. 6. 2008}}</ref> Dominirajući ovim područjem se nalazi Sutro toranj, veliki crveno-bijeli [[Radio|radijski]] i [[Televizija|televizijski]] prijenosni toranj. Obližnje planine [[San Andreas]] i [[Hayward Faults]] su odgovorne za dobar dio [[zemljotres]]a, iako nijedna fizički ne prolazi kroz grad. San Andreas Fault je prouzrokovao zemljotrese [[1906]]. i [[1989]]. godine. Manji zemljotresi se redovno dešavaju. Strepnja od udara većeg zemljotresa je dio gradske infrastrukture. Grad je izgradio pričuvni [[vodovod]]ni sistem i nekoliko puta je nadogradio svoje kodekse za građenje, zahtjevajući prepravljanje postrojenja za starije zgrade i više [[Inženjerstvo|inženjerske]] standarde za novo-izgrađene objekte.<ref>{{cite news | first = Charles | last = Smith | title = What San Francisco didn't learn from the '06 quake | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2006/04/15/HOGQ9I7P2T1.DTL |work=San Francisco Chronicle | date = 15. 4. 2006 | accessdate =30. 6. 2008 }}</ref> Uprkos ovome, i dalje je preko hiljadu manjih zgrada podložno brzoj šteti u slučaju zemljotresa.<ref>{{cite news | first = Robert | last = Selna | title = S.F. leaders ignore weak buildings' quake risk | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?file=/c/a/2008/06/29/MNDD110U2E.DTL | page = A-1 |work=San Francisco Chronicle | date = 29. 6. 2008 | accessdate =30. 6. 2008}}</ref> [[Obala San Franciska]] se proširila izvan svojih prirodnih ograničenja. Cijela susjedstva Marina, [[Mission Bay]], [[Hunters Point]], kao i veći dijelovi [[Embarcadero]]a se nalaze na područjima [[deponija]]. Treasure otok je izgrađen od materijala refuliranog iz zaljeva kao i materijala nastalog tuneliranjem kroz [[Yerba Buena]] otok tokom pravljenja Bay mosta. Takva zemlja zna biti nestabilna tokom zemljotresa. Nastalo rastapanje stvara znatnu štetu imovini koja je izgrađena na ovom području kao što je to dokazao Marina distrikt tokom Loma Prieta zemljotresa [[1989]]. godine.<ref>{{cite web | title = Liquefaction Damage in the Marina District during the 1989 Loma Prieta earthquake | publisher=California Geological Survey | url = http://www.conservation.ca.gov/cgs/information/outreach/Documents/Marina%20Poster%2011x17rw2b.pdf | format = PDF | accessdate =17. 6. 2008}}</ref> Većina prirodnih vodotoka grada poput vodotoka [[Islais Creek]] i [[Mission Creek]] su pretvoreni u odvodne kanale i sagradilo se preko njih, iako komisija za komunalije razmatra prijedloge za obnavljanje nekih vodotoka.<ref>{{cite web | title = The Lure of the Creeks Buried Beneath San Francisco’s Streets | publisher = Streetsblog San Francisco | author = Matt Baume | url = http://sf.streetsblog.org/2010/04/14/the-lure-of-the-creeks-buried-beneath-san-franciscos-streets/ | date = 14. 4. 2010 | accessdate = 31. 1. 2013}} </ref> === Gradski pejzaž === {{Široka slika|SanFrancisco from TwinPeaks dusk MC.jpg|1680px|Centar grada San Francisco. Pogled sa [[Twin Peaks (San Francisco)|Twin Peaks]] brda u 17:52, 27. oktobra 2006. godine.}} {{Široka slika|San Francisco (Evening).jpg|1200px|Centar grada San Francisco. Pogled sa [[Twin Peaks (San Francisco)|Twin Peaks]] brda po noći u junu 2011. godine.}} ==== Susjedstva ==== [[Datoteka:SF Chinatown CA.jpg|mini|upright|lijevo|[[Kineska četvrt San Franciska]] je jedna od najstarijih naselja [[Kinezi|kineza]] i jedna od najvećih u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]].]] Istorijski centar San Franciska je sjeveroistočni kvadrant grada koga okružavaju [[Market Street]] i riva. Ovdje se nalazi finansijalni distrikt, odnosno [[Financial District]], sa trgom [[Union trg|Union]], koji je glavno mjesto za kupovinu i [[hotel]]e u blizini. [[Žičara|Žičare]] dovode putnike na strme nagibe [[Nob Hill (San Francisco)|Nob Hilla]], koji je jednom bio centar poslovnih tajkuna te ih dovodi do turističke atrakcije rive kod [[Fisherman's Wharf]]a i pristaništa 39, u kojima se mogu naći [[restoran]]i koji serviraju posebnu vrstu [[rak]]ova koji se love pomoću aktivne [[ribolov]]ne industrije. U ovom kvadrantu je takođe [[Russian Hill]], stambeno susjedstvo u kojem se nalazi poznata nakrivljena ulica Lombard; [[North Beach]], gradsko mala [[Italija]], prijašnji centar [[Beat Generation]]a; i [[Telegraph Hill]] u kojem je sadržan toranj Coit. Između susjedstvo Russian Hill i North Beach se nalazi [[Kineska četvrt San Franciska]] koja je najstarije mjesto naseljeno [[kinezi]]ma u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]].<ref>[http://www.sanfranciscochinatown.com/history/index.html The Official San Francisco Chinatown Website]. Sanfranciscochinatown.com. Pristupljeno 16. 2. 2012.</ref><ref>[http://www.mtholyoke.edu/offices/comm/csj/101102/chinatown.shtml Depicting Otherness: Images of San Francisco's Chinatown]. College Street Journal (11. 10. 2002). Pristupljeno 16. 2. 2012.</ref><ref name="Bacon, Daniel pages 52-53">Bacon, Daniel: Walking the Barbary Coast Trail 2nd ed., pp. 52–53, Quicksilver Press, 1997</ref><ref>{{Cite web |title=Chinatown/Grant Avenue |url=http://www.sanfranciscodays.com/chinatown/ |access-date=2015-05-17 |archivedate=2011-06-15 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110615053119/http://www.sanfranciscodays.com/chinatown/ |deadurl= }}. San Francisco Days</ref> [[The South of Market]] distrikt, koji je nekad bio centar industrije San Franciska je podvrgnut znatnim promjenama u razvoju nakon dodavanja [[AT&T]] parka i pojavljivanja malih početničkih kompanija. Ovo područje popunjavaju novi neboderi, stanovi za rad i uživanje kao i apartmani. Daljni razvoj se dešava južno od Mission Baya - prijašnjeg mjesta za [[Željeznica|željeznice]] koji danas sadrži drugi zgradu [[Univerzitet Kalifornije, San Francisco|Univerziteta Kalifornije, San Franciska]]. Zapadno od centra grada, preko [[Van Ness]] avenije, se nalazi veliko susjedstvo [[Western Addition]], koji je postao naseljen velikim brojem [[Afroamerikanci|afroameričkog]] stanovništva nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Western Addition je uobičajeno podjeljen u nekoliko manjih susjedstva uključujući [[Hayes Valley]], [[the Fillmore]] i [[Japantown]], koji je prije bio najveće nastanište [[Japanci|japanaca]] u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] ali je izgubio tu titulu nakon što je dosta japanaca nasilno uklonjeno tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Western Addition je preživio [[Potres u San Franciscu 1906.|zemljotres 1906.]] godine sa većinom Viktorijskih građevina potpuno čitavih, uključujući zgrade sagrađene u poznatom stilu za San Francisco pod nazivom "[[Painted Ladies]]" koje se nalaze na Alamo trgu. Južno blizu geografskog centra grada se nalazi distrkt [[Haight-Ashbury]], koji je poznat po [[hippie]] kulturi [[1960te|1960ih]] godina. Haight sada sadrži jedne od najskupljih prodavnica<ref>{{cite news | title=The Haight | work=The San Francisco Chronicle | url=http://www.sfgate.com/neighborhoods/sf/haight/ | accessdate=3. 8. 2009}}</ref> i nekoliko kontroverzalnih maloprodajnih lanaca<ref>{{cite news | first=Katherine | last=Bishop | title=Haight-Ashbury Journal; Love and Hate Linger In Ex-Hippie District | url=http://www.nytimes.com/1988/10/13/us/haight-ashbury-journal-love-and-hate-linger-in-ex-hippie-district.html?sec=&spon= |work=New York Times | date=13. 10. 1988 | accessdate=3. 8. 2009}}</ref> iako i dalje nastavlja sa svojim boemskim stilom. Sjeverno od Western Additions se nalazi [[Pacific Heights (San Francisco)|Pacific Heights]], bogato susjedstvo koji sadrži vile koje su sagradili bogataši nakon zemljotresa [[1906]]. godine. Izravno sjeverno od Pacific Heightsa se nalazi Marina, susjedstvo popularan za mlađe stručnjake koji je većinom izgrađen na vraćenoj zemlji zaljeva.<ref>{{cite news | title = The Marina | work = SFGate San Francisco Neighborhood Guide | publisher = San Francisco Chronicle | url = http://www.sfgate.com/neighborhoods/sf/marina/ | accessdate =20. 8. 2013 | date=27. 10. 2011 }}</ref> [[Datoteka:SF Transamerica full CA.jpg|mini|upright|lijevo|[[Transamerica Pyramid|Transamerica piramida]]. Jedna od najvećih zgrada u San Francisku.]] U sjeveroistočnom kvadrantu grada se nalazi [[Mission District]]—sačinjavaju ga domorodački [[Kalifornija|Kalifornijski]] stanovnici i imigranti radne klase iz [[Njemačka|Njemačke]], [[Republika Irska|Irske]], [[Italija|Italije]] i [[Skandinavija|Skandinavskih]] zemalja. Val [[Srednja Amerika|središnjoameričkog]] stanovništva se tokom [[1910]]. godine naselio u Mission distriktu te su imigranti iz [[Meksiko|Meksika]] tokom [[1950te|1950ih]] postali najdominantniji.<ref>{{cite web | url=http://www.qualityoflife-themovie.com/website/mission.html | title=Quality of Life (film website) | work=Mission District History | author=Morgan, Benjamin (Director) | year=2007 | accessdate=25. 7. 2010}}</ref> Urbana [[džentrifikacija]] je skorašnjih godina promjenila demografiju dijelova Missiona sa lationamerikanaca na 20-ogodišnje stručnjake. [[Noe Valley]] jugozapadno i [[Bernal Heights]] južno postaju popularni za mlade porodice sa djecom. Istočno od distrikta Mission se nalazi [[Potrero Hill]] susjedstvo, prventstveno stambeno susjedstvo koje sadrži jedne od najboljih pogleda na centar San Franciska. Zapadno od Missiona se nalazi područje istorijski poznato kao [[Eureka Valley]], dok se sada popularno zove Castro, je jednom bilo područje na skandinavce i irce radne klase. Postalo je prvo i najpoznatije [[LGBT|gay]] naselje i sad je centar gay života u gradu.<ref>{{cite news | title=The Castro | work=The San Francisco Chronicle | url=http://www.sfgate.com/neighborhoods/sf/castro/ | accessdate=3. 8. 2009}}</ref> [[Excelsior District]], koji se nalazi blizu južne granice grada, je najraznovrsnije etničko naselje u San Francisku. Naseljen većinom [[afroamerikanci]]ma, [[Bayview-Hunters Point]] je jedan od najsiromašnijih susjedstva i ima visok stepen [[kriminal]]a, iako je susjedstvo bilo fokus raznih urbanističkih projekata oživljavanja. Sagradnja tunela [[Twin Peaks (San Francisco)|Twin Peaks]] [[1918]]. godine je povezala jugozapadna susjedstva sa centrom grada preko [[tramvaj]]a, ubrzavajući izgradnju [[West Portal]]a i obližnjeg [[Forest Hill]]a i [[St. Francis Wooda]]. Idući dalje ka zapadu, sjeverno od [[Golden Gate park]]a i dodirujući [[Tihi okean]] se nalazi [[Sunset District]] koji je većinom dom mnogim [[azija]]tima radne klase.<ref>{{cite news | last = Chow | first = Andrew | title = Dismal APA Turnout at First Redistricting Meetings | publisher=Asian Week | date = 22. 3. 2002 }}</ref> Sjeverozapadni kvadrant grada sadrži Richmond, takođe većinom nastanjen sa ljudima srednje klasa, ali sadrži i poneke [[Rusi|ruske]] i [[Ukrajinci|ukrajinske]] imigrante. Ova područja se zajedno nazivaju [[The Avenues]]. Oba distrikta se ponekad mogu podjeliti u dva regiona: Vanjski Richmond i Vanjski Sunset i mogu se odnositi na zapadne dijelove oba distrikta dok se Unutrašnji Richmond i Unutrašnji Sunset regioni odnose na istočne dijelove oba distrikta. === Klima === {{climate chart | San Francisco |8|14|114 |9|16|113 |9|17|83 |10|17|37 |11|18|18 |12|19|4.1 |12|19|0 |13|20|1.5 |13|21|5.3 |12|21|29 |10|17|80 |8|14|116 |float=right |clear=none |units=metric |source=NOAA<ref name = NOAA/>}} Popularni [[Citati|citat]] koji se često pogrešno navodi [[Mark Twain|Marku Twainu]] je "Najhladnija zima koju sam ikad iskusio je bila ljeto u San Francisku".<ref name="marktwain">{{cite news | last = Nolte | first = Carl | title = Fog Heaven: The sun will come out tomorrow. Or maybe not. It's summer in the city, and that means gray skies | work=San Francisco Chronicle | page = A-1 | publisher=Hearst Communications | date = 19. 8. 2005 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2005/08/19/MNGOBEA9JI1.DTL&ao=all | accessdate =13. 6. 2008 }}</ref><ref>{{cite web |title = And Never the Twain Shall Tweet |work = Urban Legends Reference Pages |publisher = Snopes.com |date = 26. 9. 2007 |url = http://www.snopes.com/quotes/twain.asp |archiveurl = https://www.webcitation.org/618iAAceB?url=http://www.snopes.com/quotes/twain.asp |archivedate = 2011-08-22 |deadurl = no |access-date = 2015-05-17 }}</ref> Klima San Franciska je karakteristična po hladnim ljetima [[Mediteranska klima|mediteranske klime]]<ref>Also known as Dry-Summer [[Subtropical]] ([[Köppen climate classification]] ''Csb'')</ref> obale [[Kalifornija|Kalifornije]] koja "uopšteno sadrži mokre blage zime i suha ljeta".<ref>[http://ggweather.com/sf/narrative.html Climate of San Francisco: Narrative Description] Golden Gate Weather Services. Pristupljeno 5. 9. 2006.</ref> Pošto je okružen sa tri strane sa vodom, struje [[Tihi okean|Tihog okeana]] znatno utiču na vrijeme San Franciska sa umjerenim temperaturima i nevjerovatno blagu klimu cijele godine sa malo varijacije temperature po godišnjim dobima. [[Datoteka:San francisco in fog with rays.jpg|upright|mini|lijevo|[[Magla]] je česta pojava tokom ljeta u San Francisku.]] San Francisco ima najhladnije prosječne, minimalne i maksimalne temperature za [[jun]], [[jul]] i [[august]] od većih gradova u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u .<ref>{{cite web |url = http://www.currentresults.com/Weather-Extremes/US/coldest-cities-summer.php |title = Coolest US Cities in Summer |author = Osborn, Liz |publisher = Current Results Nexus |work = Weather Extremes |accessdate = 25. 7. 2010 |archiveurl = https://www.webcitation.org/5rVdBgvSs?url=http://www.currentresults.com/Weather-Extremes/US/coldest-cities-summer.php |archivedate = 2010-07-26 |deadurl = no }}</ref> Tokom ljeta, vreo vazduh se diže u unutrašnjim dolinama [[Kalifornija|Kalifornije]] i stvara područje niskog pritiska koje privlači vjetrove sa [[North Pacific Higha]] kroz [[Golden Gate most|Golden Gate]], što stvara hladne vjetrove i [[magla|maglu]], po kojima je grad poznat.<ref>{{Cite journal | last = Gilliam | first = Harold | author-link = Harold Gilliam | title = Cutting Through the Fog: Demystifying the Summer Spectacle | journal=Bay Nature | date = 2002 | url = http://baynature.org/articles/jul-sep-2002/cutting-through-the-fog }}</ref> Magla ima vlastiti [[Twitter]] račun i znatan broj ljudi ju prati pod imeno @KarlTheFog.<ref>{{Cite news|url = http://www.sfweekly.com/sanfrancisco/behind-the-tweets-the-secretive-people-behind-sfs-fog-seagulls-and-bridges/Content?oid=2826334|title = Behind the Tweets: The Secretive People Behind S.F.'s Fog, Seagulls, and Bridges|last = Billings|first = Mike|date = 13. 6. 2013|work = SF Weekly|accessdate = 3. 12. 2014|archive-date = 2014-12-11|archive-url = https://web.archive.org/web/20141211015847/http://www.sfweekly.com/sanfrancisco/behind-the-tweets-the-secretive-people-behind-sfs-fog-seagulls-and-bridges/Content?oid=2826334|dead-url = yes}}</ref> Magla se manje pojavljuje u istočnim susjedstvima i tokom poznog [[Ljeto|ljeta]] i rane [[jesen]]i, pošto su to najtoplija razdoblja godine. an Francisco sadrži znatan broj različitih [[mikroklima]] zbog oštre topografije i uticaja mora. Velika brda u geografskom centru su odgovrna za 20% promjene u godišnjim padavinama između različitih dijelova grada. takođe štite susjedstva izravno ka istoku (poput [[Noe Volley]]) od maglovitih, ponekad veoma hladnih i vjetrovitih uvjeta koji se mogu vidjeti u [[Sunset District|Sunset distriktu]]; San Francisco je sunčaniji za one osobe koje žive na istočnoj strani grada, sa prosjekom od 260 vedrih dana i samo 105 oblačnih dana godišnje. Temperature dostignu ili prestignu 27 [[°C]] prosječno samo za 21 ili 23 dana godišnje po mjerenju u centru grada i međunarodnom aerodromu u San Francisku (poznat po skraćenici SFO).<ref name=NOAA/> Sušno razdoblje od [[maj]]a do [[Oktobar|oktobra]] može biti blago i toplo sa prosječnom dnevnom temperaturom od 7.1&nbsp;°C u [[Septembar|septembru]].<ref name=NOAA/> Kišovito razdoblje od novembra do aprila je malo hladnije sa najnižom prosječnom temperaturom od 10.7&nbsp;°C u januaru.<ref name=NOAA/> Prosječno je 73 [[Kiša|kišovita]] dana u godini sa godišnjim prosječnim padavinama od 601&nbsp;mm.<ref name=NOAA/> Promjena u padavinama zavisi od godine. [[2013]]. godine je palo svega 142 [[mm]], što je namanje od [[1849]]. godine u centru San Franciska.<ref name=NOAA/> Te godine su postavljeni slični rekordi širom [[Kalifornija|savezne države]]. [[Snijeg]] je rijetka pojava u gradu, te je pao samo 10 puta od 1852. godine sa najnovijim činom [[1976]]. godine kada je palo 130&nbsp;mm na [[Twin Peaks (San Francisco)|Twin Peaksu]].<ref>[http://ggweather.com/sf/snow.html Climate of San Francisco: Snowfall] Golden Gate Weather Services. Pristupljeno 3. 12. 2006.</ref><ref>{{cite news | url = http://blog.sfgate.com/thebigevent/2012/11/29/blizzard-of-awesome-the-san-francisco-snowfall-of-1976/ | title = Blizzard of awesome: The San Francisco snowfall of 1976 | author = Peter Hartlaub | publisher = SFGate.com | date = 29. 11. 2012 | accessdate = 1. 2. 2013}}</ref> Najviša izmjerena temperatura je bila 39&nbsp;°C 17. jula 1988. godine i 14. juna 2000. godine. Najniža izmjerena temperatura je bila −3&nbsp;°C 11. decembra 1932. godine.<ref>{{cite web |url = http://www.wrcc.dri.edu/cgi-bin/cliGCStT.pl?ca7772 |title = San Fran Mission Dolore, California (047772) Period of Record General Climate Summary – Temperature |work = Western Regional Climate Center |publisher = [[Desert Research Institute]] |year = 2010 |accessdate = 25. 7. 2010 |archiveurl = https://www.webcitation.org/5rVcxMBua?url=http://www.wrcc.dri.edu/cgi-bin/cliMAIN.pl?ca7772 |archivedate = 2010-07-26 |deadurl = no }} ([http://www.wrcc.dri.edu/cgi-bin/cliMAIN.pl?ca7772 Main page])</ref> Državni meteorološki servis pruža grafike<ref>{{cite web|url=http://www.wrh.noaa.gov/climate/yeardisp.php?wfo=mtr&stn=KSFO&submit=Yearly+Charts|title=San Francisco Bay Area / Monterey|publisher=}}</ref> koji prikazuju informacije u tabeli ispod tako bi se vizualno mogao prikazati iznos tipičnih padavina i temperatura. San Francisco, prema odjelu za poljoprivredu [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država]], spada pod zonu smjelosti.<ref>{{cite web |url = http://planthardiness.ars.usda.gov/PHZMWeb/ |title = USDA Plant Hardiness Zone Map |author = Agricultural Research Center, PRISM Climate Group Oregon State University |website = USDA |publisher = USDA |accessdate = 24. 2. 2014 |archive-date = 2014-02-27 |archive-url = https://web.archive.org/web/20140227032333/http://planthardiness.ars.usda.gov/PHZMWeb/ }}</ref> {{Infobox vrijeme |mjesto = područje centra grada,<ref>Koordinati stanice su {{coord|37.7706|N|122.4269|W|type:landmark_region:US-CA}}. Padavine, visoke temperature, niske temperature, snijeg i dubina snijega prikazuju podatke od 1. oktobra 1849. godine, 1. juna 1874. godine, 1. januara 1875. godine, 1. januara 1876. godine i 1. januara 1922. godine, ovim redoslijedom.</ref> prosječne temperature 1981.–2010.'''<ref name = NOAA/> |Jan-Sij_aps_maks = 26 |Feb-Velj_aps_maks = 27 |Mar-Ožu_aps_maks = 31 |Apr-Tra_aps_maks = 34 |Maj-Svi_aps_maks = 36 |Jun-Lip_aps_maks = 36 |Jul-Srp_aps_maks = 37 |Aug-Kol_aps_maks = 37 |Sep-Ruj_aps_maks = 38 |Okt-Lis_aps_maks = 39 |Nov-Stu_aps_maks = 30 |Dec-Pro_aps_maks = 24 |God_aps_maks = 39 |Jan-Sij_sr_maks = 13.8 |Feb-Velj_sr_maks = 15.7 |Mar-Ožu_sr_maks = 16.6 |Apr-Tra_sr_maks = 17.3 |Maj-Svi_sr_maks = 17.9 |Jun-Lip_sr_maks = 19.1 |Jul-Srp_sr_maks = 19.2 |Aug-Kol_sr_maks = 20.1 |Sep-Ruj_sr_maks = 21.2 |Okt-Lis_sr_maks = 20.7 |Nov-Stu_sr_maks = 17.3 |Dec-Pro_sr_maks = 13.9 |God_sr_maks = 17.7 |Jan-Sij_sr = 10.7 |Feb-Velj_sr = 12.2 |Mar-Ožu_sr = 12.8 |Apr-Tra_sr = 13.4 |Maj-Svi_sr = 14.2 |Jun-Lip_sr = 15.3 |Jul-Srp_sr = 15.7 |Aug-Kol_sr = 16.4 |Sep-Ruj_sr = 17.1 |Okt-Lis_sr = 16.4 |Nov-Stu_sr = 13.7 |Dec-Pro_sr = 10.9 |God_sr = 14.1 |Jan-Sij_sr_min = 7.6 |Feb-Velj_sr_min = 8.6 |Mar-Ožu_sr_min = 9.2 |Apr-Tra_sr_min = 9.6 |Maj-Svi_sr_min = 10.6 |Jun-Lip_sr_min = 11.6 |Jul-Srp_sr_min = 12.3 |Aug-Kol_sr_min = 12.8 |Sep-Ruj_sr_min = 12.8 |Okt-Lis_sr_min = 12.1 |Nov-Stu_sr_min = 10.1 |Dec-Pro_sr_min = 7.8 |God_sr_min = 10.4 |Jan-Sij_aps_min = -2 |Feb-Velj_aps_min = -1 |Mar-Ožu_aps_min = 1 |Apr-Tra_aps_min = 4 |Maj-Svi_aps_min = 6 |Jun-Lip_aps_min = 8 |Jul-Srp_aps_min = 8 |Aug-Kol_aps_min = 8 |Sep-Ruj_aps_min = 8 |Okt-Lis_aps_min = 6 |Nov-Stu_aps_min = 3 |Dec-Pro_aps_min = -3 |God_aps_min = -3 |Jan-Sij_obo = 114.3 |Feb-Velj_obo = 113.3 |Mar-Ožu_obo = 82.8 |Apr-Tra_obo = 37.1 |Maj-Svi_obo = 17.8 |Jun-Lip_obo = 4.1 |Jul-Srp_obo = 0 |Aug-Kol_obo = 1.5 |Sep-Ruj_obo = 5.3 |Okt-Lis_obo = 28.4 |Nov-Stu_obo = 80.3 |Dec-Pro_obo = 115.8 |God_obo = 600.7 |Izvor = NOAA (1961–1974)<ref name = NOAA > {{cite web | url = http://www.nws.noaa.gov/climate/xmacis.php?wfo=mtr | title = NowData - NOAA Online Weather Data | publisher = [[National Oceanic and Atmospheric Administration]] | accessdate = 15. 12. 2011}}</ref><ref name="NOAA txt downtown">{{cite web |url=ftp://ftp.ncdc.noaa.gov/pub/data/normals/1981-2010/products/station/USW00023272.normals.txt |publisher=National Oceanic and Atmospheric Administration |title=Station Name: CA SAN FRANCISCO DWTN |deadurl=no |accessdate=18. 3. 2014}}</ref><ref>{{cite web | title = San Francisco/Mission Dolores, CA Climate Normals 1961-1990 | url = ftp://dossier.ogp.noaa.gov/GCOS/WMO-Normals/RA-IV/US/GROUP1/00047772.TXT | publisher = National Oceanic and Atmospheric Administration | accessdate = 23. 4. 2013}}</ref> }} {{Infobox vrijeme |mjesto = SFO aerodrom, prosječne temperature 1981.–2010. |Jan-Sij_aps_maks = 23 |Feb-Velj_aps_maks = 25 |Mar-Ožu_aps_maks = 29 |Apr-Tra_aps_maks = 33 |Maj-Svi_aps_maks = 36 |Jun-Lip_aps_maks = 37 |Jul-Srp_aps_maks = 37 |Aug-Kol_aps_maks = 38 |Sep-Ruj_aps_maks = 39 |Okt-Lis_aps_maks = 37 |Nov-Stu_aps_maks = 29 |Dec-Pro_aps_maks = 24 |God_aps_maks = 39 |Jan-Sij_sr_maks = 13.5 |Feb-Velj_sr_maks = 15.3 |Mar-Ožu_sr_maks = 16.7 |Apr-Tra_sr_maks = 18.2 |Maj-Svi_sr_maks = 19.8 |Jun-Lip_sr_maks = 21.4 |Jul-Srp_sr_maks = 22.2 |Aug-Kol_sr_maks = 22.6 |Sep-Ruj_sr_maks = 23.1 |Okt-Lis_sr_maks = 21.3 |Nov-Stu_sr_maks = 17.2 |Dec-Pro_sr_maks = 13.7 |God_sr_maks = 18.8 |Jan-Sij_sr = 10.2 |Feb-Velj_sr = 11.6 |Mar-Ožu_sr = 12.7 |Apr-Tra_sr = 13.8 |Maj-Svi_sr = 15.3 |Jun-Lip_sr = 16.8 |Jul-Srp_sr = 17.6 |Aug-Kol_sr = 18.1 |Sep-Ruj_sr = 18.2 |Okt-Lis_sr = 16.6 |Nov-Stu_sr = 13.2 |Dec-Pro_sr = 10.3 |God_sr = 14.6 |Jan-Sij_sr_min = 6.8 |Feb-Velj_sr_min = 7.9 |Mar-Ožu_sr_min = 8.7 |Apr-Tra_sr_min = 9.5 |Maj-Svi_sr_min = 10.9 |Jun-Lip_sr_min = 12.1 |Jul-Srp_sr_min = 13 |Aug-Kol_sr_min = 13.5 |Sep-Ruj_sr_min = 13.2 |Okt-Lis_sr_min = 11.8 |Nov-Stu_sr_min = 9.3 |Dec-Pro_sr_min = 7 |God_sr_min = 10.3 |Jan-Sij_aps_min = -3 |Feb-Velj_aps_min = -1 |Mar-Ožu_aps_min = -1 |Apr-Tra_aps_min = 2 |Maj-Svi_aps_min = 4 |Jun-Lip_aps_min = 6 |Jul-Srp_aps_min = 7 |Aug-Kol_aps_min = 7 |Sep-Ruj_aps_min = 5 |Okt-Lis_aps_min = 3 |Nov-Stu_aps_min = -1 |Dec-Pro_aps_min = -4 |God_aps_min = -4 |Jan-Sij_obo = 106.4 |Feb-Velj_obo = 103.1 |Mar-Ožu_obo = 75.2 |Apr-Tra_obo = 32.8 |Maj-Svi_obo = 11.9 |Jun-Lip_obo = 2.8 |Jul-Srp_obo = 0 |Aug-Kol_obo = 1 |Sep-Ruj_obo = 4.3 |Okt-Lis_obo = 24.1 |Nov-Stu_obo = 60.5 |Dec-Pro_obo = 102.4 |God_obo = 524.5 |Izvor = NOAA (1961–1990)<ref name = NOAA > {{cite web | url = http://www.nws.noaa.gov/climate/xmacis.php?wfo=mtr | title = NowData - NOAA Online Weather Data | publisher = [[National Oceanic and Atmospheric Administration]] | accessdate = 15. 12. 2011}}</ref><ref name="NOAA txt SFO">{{cite web |url=ftp://ftp.ncdc.noaa.gov/pub/data/normals/1981-2010/products/station/USW00023272.normals.txt |publisher=National Oceanic and Atmospheric Administration |title=Station Name: CA SAN FRANCISCO INTL AP |deadurl=no |accessdate=9. 5. 2014}}</ref><ref name = "NOAA RH"> {{cite web | url = ftp://ftp.atdd.noaa.gov/pub/GCOS/WMO-Normals/TABLES/REG_IV/US/GROUP3/72494.TXT | title = SAN FRANCISCO/INTERNATIONAL A,CA Climate Normals 1961–1990 | publisher = National Oceanic and Atmospheric Administration | accessdate = 24. 3. 2014}}</ref> }} == Demografija == Prema popisu stanovništva iz [[2010]]. godine,<ref>{{cite web|url=http://www.census.gov/2010census/popmap/ipmtext.php?fl=06:0667000|title=2010 Census Interactive Population Search: CA - San Francisco city|publisher=U.S. Census Bureau|accessdate=12. 7. 2014}}</ref> San Francisco je imao 805.235 stanovnika. Bio je drugi veći grad u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] po [[Gustoća stanovništva|gustoći naseljenosti]] sa 6.632/[[Km²|km<sup>2</sup>]] stanovnika (među gradovima sa više od 200.000 stanovnika).<ref name="SF_Population_Density"/> San Francisco je inače fokusna tačka [[Zaljevska oblast San Franciska|zaljevske oblasti San Franciska]] i formira dio [[Metropolitansko područje|metropolitanskog statističkog područja]] San Francisco–[[Oakland (Kalifornija)|Oakland]]–[[Fremont (Kalifornija)|Fremont]] koje sadrži 4,5 miliona ljudi. takođe se navodi u većem [[Metropolitansko područje|metropolitanskom statističkom području]] od 12 okruga, odnosno [[San Jose (Kalifornija)|San Jose]]-San Francisco-[[Oakland (Kalifornija)|Oakland]], koje sadrži 8,4 miliona ljudi i peto je područje po veličini u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u prema podacima iz 2013. godine.<ref>{{cite web | url = http://www.census.gov/popest/data/metro/totals/2013/index.html | title = Metropolitan and Micropolitan Statistical Areas – Population Estimate 2013 | accessdate = 13. 4. 2014 | publisher=U.S. Census Bureau}}</ref> Najnovija procjena iz 2013. godine povećava broj stanovnika na 837.442 prema podacima iz jula 2013. godine. === Rase i etnicitet === Prema popisu iz 2010. godine, ethnička struktura San Franciska je bila sljedeća: 390.387 [[Evropeidna rasa|bijelaca]] (48,1%), 267.915 azijata (33,3%), 48.870 [[Afroamerikanci|afroamerikanaca]] (6,1%), 4.024 [[Indijanci|domorodaca]] (0,5%), 3.359 pacifičkih otočana (0,4%), 53.021 drugih rasa (6,6%) i 37.659 ljudi sa dvije ili više rase (4,7%). Bilo je 121.744 latinoamerikanaca bilo koje race (15,1%). Bijelci koji nisu latinoamerikanci sačinjavaju manje od pola stanovništva, odnosno 41,9% dok je taj broj iznosio 92,5% 1940. godine. Najčešće porijeklo latinoamerikanskih grupe ljudi su sačinjavali [[Meksiko|meksikanci]] (7,4%), [[El Salvador|salvadorci]] (2,0%), [[nikaragva]]nci (0,9%), [[Gvatemala|gvatemalci]] (0,8%) i [[Portoriko|portorikanci]] (0,5%). Latinoameričko stanovništvo se nalazi najviše u distriktima Mission, Tenderloin i Excelsior.<ref name="interactivemap"/> [[Afroamerikanci|Afroamerikansko]] stanovništvo je u opadanju u novije vrijeme sa 13,4% stanovništva 1970. godine na 6,1%.<ref name="SF QuickFacts">{{cite web | title = QuickFacts: San Francisco County, California | url = http://quickfacts.census.gov/qfd/states/06/06075.html | publisher = United States Census Bureau | accessdate = 11. 7. 2011 | archivedate = 2011-07-13 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110713075807/http://quickfacts.census.gov/qfd/states/06/06075.html | deadurl = yes }}</ref> Trenutan postotak afroamerikanaca u San Francisku je sličan postotku savezne države [[Kalifornija|Kalifornije]];<ref name="SF QuickFacts"/> dok je suprotno tome latinoameričko stanovništvo grada pola postotka savezne države. Većina afroamerikanaca su naseljeni u susjedstvima [[Bayview-Hunters Point]] i [[Visitacion Valley]] u jugoistočnom San Francisku i [[Fillmore District|distriktu Fillmore]] u sjevernoistočnom dijelu grada.<ref name="interactivemap">{{cite news | title = Interactive: Mapping the census | work=The Washington Post | page = | publisher= | url = http://www.washingtonpost.com/wp-srv/special/nation/census/2010/ | accessdate =9. 2. 2012 }}</ref> Stanovnici [[Kinezi|kineskog]] etniciteta su 2010. godine bili najveća etnička manjina u San Francisku sa 21,4% stanovnika; ostale zabilježene azijatske grupe su bili [[filipini]] (4,5%), [[vijetnam]]ci (1,6%), [[japanci]] (1,3%), azijski indijanci (1,2%), [[Koreja|korejci]] (1,2%), [[Tajland|tajlanđani]] (0,3%), burmanci (0,2%), [[kambodža]]nci (0,2%) dok su [[Indonezija|indonezi]], laosi i [[mongoli]] sačinjavali manje od 0,1% gradskog stanovništva.<ref name="Census 2010-GCT-PH1">{{cite web | title = QT-P3 – Race and Hispanic or Latino Origin: 2010 | url = http://factfinder2.census.gov/faces/tableservices/jsf/pages/productview.xhtml?pid=DEC_10_SF1_QTP3 | work = [[2010 United States Census]] Summary File 1 | publisher = United States Census Bureau | accessdate =11. 7. 2011}}</ref> Najviše kineskog stanovništva se nalazi u Kineskoj četvrti, te četvrtima Sunset, i Richmond dok se najviše filipina nalazi u [[Crocker-Amazon District|Crocker-Amazon distriktu]] (koji se nastavlja na zajednicu grada [[Daly City]], koji ima jednu od najvećih koncentracija filipina u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]]) kao i u distriktu SoMa. Filipinska zajednica u gradu je doživila preporod nakon pada stanovništva [[1970ih]] i [[1980ih]]. Zaljevska oblast San Franciska je dom preko 382.950 američkih filipina, te je jedna od najvećih zajednica filipina izvan istoimene zemlje.<ref name="Census 2010-GCT-PH1"/><ref>{{cite web| url = http://www.faleo.org/index.php?option=com_content&view=article&id=54&Itemid=62| title = Training and Education /PET| accessdate = 28. 4. 2012| publisher = Filipino-American Law Enforcement Officers Association| archivedate = 2013-01-16| archiveurl = https://web.archive.org/web/20130116021343/http://www.faleo.org/index.php?option=com_content&view=article&id=54&Itemid=62| deadurl = yes}}</ref> Distrikt Tenderloin je dom velikom broju vijetnamskog stanovništva i sadrži velik broj različitih vrsta poslova i restorana, te je taj distrikt poznat pod imenom Little Saigon. Veliku prisutnost u [[Western Additionu]] imaju [[Koreja|korejci]] i [[japanci]], pošto se tu nalazi Japantown grada. Stanovništvo pacifičkih otočana sačinjava 0,4% (0,8% uključujući osobe sa djelimičnim porijeklom) stanovništva. Preko polovine stanovništva pacifičkih otočana je samoanskog porijekla, dok veći broj ovog stanovništva boravi u područjima [[Bayview-Hunters Point]] i [[Visitacion Valley]]; pacifički otočani sačinjavaju preko 3% stanovništva u obje zajednice.<ref name="Census 2010-GCT-PH1"/> [[Kalifornija|Kalifornijski]] domoroci sačinjavaju relativno mali postotak gradskog stanovništa: samo je 37,7% stanovnika rođeno u Kaliforniji dok je 25,2% stanovnika rođeno u nekoj drugoj saveznoj državi. Više od trećine gradskih stanovnika (35,6%) je rođeno izvan [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država]].<ref name="SF QuickFacts"/> {| |- |align="left" | {| class="wikitable sortable" style="margin-left:auto;margin-right:auto;text-align: left;font-size: 90%;" ! Demografski profil<ref>{{cite web |url=http://quickfacts.census.gov/qfd/states/06/0667000.html |title=San Francisco (city), California |work=State & County QuickFacts |publisher=U.S. Census Bureau |access-date=2015-05-17 |archivedate=2012-08-29 |archiveurl=https://www.webcitation.org/6AH8Xx1u8?url=http://quickfacts.census.gov/qfd/states/06/0667000.html |deadurl=yes }}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.census.gov http://www.bayareacensus.ca.gov|title=Demographic Profile Bay Area Census|archiveurl=https://www.webcitation.org/5EmW0kkcZ?url=http://www.census.gov/|archivedate=2006-03-30|deadurl=no|access-date=2021-08-11}}</ref><ref name="census1">{{cite web|title= California – Race and Hispanic Origin for Selected Cities and Other Places: Earliest Census to 1990|publisher=U.S. Census Bureau|url=http://www.census.gov/population/www/documentation/twps0076/twps0076.html}}</ref> ! 2010. ! 2000. ! 1990. ! 1970. ! 1940. |- |align="left" | Bijelci || 48,5% || 49,7% || 53,6% || 71,4% || 95,0% |- |align="left" | Azijski amerikanci || 33,3% || 30,8% || 29,1% || 13,3% || 4,2% |- |align="left" | Afro-amerikanci || 6,1% || 7,8% || 10,9% || 13,4% || 0,8% |- |align="left" | Domoroci SAD-a ili Aljaske || 0,5% || 0,4% || 0,5% || 0,4% || – |- |align="left" | Domoroci Hawaja i ostali pacifički otočani || 0,4% || 0,5% || 0,5% || – || – |- |align="left" | Druga rasa || 6,6% || 6,5% || 5,9% || 1.5% ||- |- |align="left" | Dvije ili više rasa || 4,7% || 4,0% ||- ||- ||- |- |align="left" | Latinoamerikanci (bilo koje rase) || 15,1% || 14,1% || 13,9% || 11,6%<ref name="fifteen">Iz uzorka od 15%</ref> || 2,5% |- |align="left" | Latinoamerikanci koji nisu bijele rase || 41,9% || 43,6% || 46,6% || 60,4%<ref name="fifteen">Iz uzorka od 15%</ref> || 92,5% |}Izvor: Američki popis stanovništva |} === Obrazovanje, domaćinstva i prihodi === Od svih glavnih gradova u [[SAD]]-u, San Francisco je drugi po najvećem broju stanovnika sa visokom stručnom spremom, odmah poslije grada [[Seattle]]. Preko 44% odraslih osoba su diplomirani studenti ili imaju veći nivo obrazovanja.<ref name="Bizjournals">{{cite news | url = http://www.bizjournals.com/specials/pages/12.html | archiveurl = https://web.archive.org/web/20060701071804/http://www.bizjournals.com/specials/pages/12.html | archivedate = 2006-07-01 | title = The brainpower of America's largest cities | accessdate = 5. 8. 2010 | year = 2006 | publisher = Bizjournals.com (data interpreted from U.S. Census) | deadurl = no }}</ref> Kompanija ''[[USA Today]]'' je izvjestila da je [[Rob Pitingolo]], istraživač koji je mjerio fakultetlije po kvadratnom kilometru, uspostavio da San Francisco ima više od 344.000 fakultetlija u 121 [[Km²|km<sup>2</sup>]] gradskog područja.<ref name="USA Today">{{cite news | last = Winter | first = Michael | url = http://content.usatoday.com/communities/ondeadline/post/2010/06/new-measure-ranks-san-francisco-the-smartest-us-city/1 | title = New measure ranks San Francisco the 'smartest' U.S. city | publisher = USA Today | accessdate =5. 8. 2010 | date = 9. 6. 2010}}</ref> Popisni podaci su saopštili da 780.971 osoba (97,0% stanovništva) živi u domaćinstvima, 18.902 (2,3%) živi u neinstitucionaliziranim grupnim četvrtima i da je 5.362 (0,7%) bilo institucionalizovano. Bilo je 345.811 domaćinstava, od kojih je 63.577 (18,4%) sadržavalo [[Djeca|djecu]] mlađu od 18 godina, 109.437 (31,6%) su bili parovi suprotnog spola koji žive zajedno, 28.677 (6,3%) su bile [[Žena|žene]] na čelu domaćinstva bez prisutnog supružnika, 12.748 (3,7%) su bili [[Muškarac|muškarci]] na čelu domaćinstva bez pristunog supružnika. Bilo je 21.677 (6,3%) nevjenčanih parova suprotnog spola i 10.384 (3,0%) vjenčanih parova ili u partnerstvu istog spola. 133.366 domaćinstava (38,6%) su bila domaćinstva od samo jedne osobe i 34.234 (9,9%) domaćinstava je sadržavalo osobu preko 65 godina koja živi sama. Prosječna veličina domaćinstva je bila 2,26. Bilo je 151.029 [[porodica]] (43,7% od svih domaćinstava) dok je prosječna veličina porodice bila 3,11. Bilo je 376.942 stambenih jedinica sa prosjećnom [[Gustoća stanovništva|gustoćom]] od 627,6/km<sup>2</sup> od čega je 123.646 (35,8%) bilo zauzeto od strane vlasnika i 222.165 (64,2%) od strane iznajmljivača. Upražnjenih mjesta je bilo 2,3%, dok je postotak upražnjenih mjesta bio 5,4% za iznajmljene objekte. 327.985 osoba (40,7% stanovništva) je živjelo u stambenim jedinicama koje su bile njihove dok je 452.986 osoba (56,3% stanovništva) živjelo u iznajmljenim stambenim jedinicama. San Francisco je imao najveći postotak od 15,4% [[Homoseksualnost|gay]] i [[Lezbijka|lezbijskih]] pojedinaca od bilo kojeg drugog od 50 većih gradova u [[SAD]]-u prema društvenoj anketi iz [[2005]]. godine.<ref>{{cite web |url = http://www.law.ucla.edu/williamsinstitute/publications/SameSexCouplesandGLBpopACS.pdf |archiveurl = https://web.archive.org/web/20070702202709/http://www.law.ucla.edu/williamsinstitute/publications/SameSexCouplesandGLBpopACS.pdf |archivedate = 2007-07-02 |title = Same-sex Couples and the Gay, Lesbian, Bisexual Population: New Estimates from the American Community Survey |last = Gates |first = Gary |accessdate = 10. 7. 2008 |date = oktobar 2006 |format = PDF |publisher = The Williams Institute, UCLA School of Law |deadurl = no }}</ref> San Francisco takođe ima najveći postotak istospolnih domaćinstava od bilo kojeg američkog okruga, te zaljevska oblast San Franciska ima najveću koncentraciju istospolnih domaćinstava od bilo kojeg drugog [[Metropolitansko područje|metropolitanskog područja]].<ref name="gaystats">{{cite web | title = Gay and Lesbian Families in the United States: Same-Sex Unmarried Partner Households | format = PDF | url = http://www.hrc.org/documents/gayandlesbianfamilies.pdf | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080413201016/http://www.hrc.org/documents/gayandlesbianfamilies.pdf | archivedate = 2008-04-13 | accessdate = 26. 8. 2006 | publisher = Human Rights Campaign | deadurl = no }}</ref> {| class="wikitable" style="float: right; clear: both;" |- ! colspan="6" | Prihodi 2011. godine |- ! scope="row" style="text-align: left;" | Prihod po stanovniku<ref name="US-CB-B19301">U.S. Census Bureau. American Community Survey, 2011 American Community Survey 5-Year Estimates, Table B19301. [http://factfinder2.census.gov American FactFinder]. Pristupljeno 21. 10. 2013.</ref> | colspan="2" | $46.777 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | Prosječan domaćinski prihod<ref name="US-CB-B19013">U.S. Census Bureau. American Community Survey, 2011 American Community Survey 5-Year Estimates, Table B19013. [http://factfinder2.census.gov American FactFinder]. Pristupljeno 21. 10. 2013.</ref> | colspan="2" | $72.947 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | Prosječan porodični prihod<ref name="US-CB-B19113">U.S. Census Bureau. American Community Survey, 2011 American Community Survey 5-Year Estimates, Table B19113. [http://factfinder2.census.gov American FactFinder]. Pristupljeno 21. 10. 2013.</ref> | colspan="2" | $87.329 |} San Francisco je na trećem mjestu po prosječnom prihodu domaćinstava<ref name="Census ACS 2003">{{cite web | url = http://www.census.gov/acs/www/Products/Ranking/2003/R07T160.htm | title = Median Household Income (In 2003 Inflation-adjusted Dollars) (Place Level) | accessdate = 23. 6. 2009 | date = 22. 8. 2007 | publisher = U.S. Census Bureau | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080323090208/http://www.census.gov/acs/www/Products/Ranking/2003/R07T160.htm | archivedate = 2008-03-23 | deadurl = no }}</ref> koji je 2007. godine. iznosio [[$]]65.519.<ref name="SF QuickFacts"/> Prosječan porodični prihod je iznosio [[$]]81.136<ref name="SF QuickFacts"/> i San Francisco je na 8. mjestu od svih većih gradova međunarodno po broju milijardera koji žive unutar grada.<ref name="Billionaires in San Francisco">{{cite news | last=Obusan | first=Claire | url = http://www.forbes.com/2009/03/10/worlds-richest-cities-billionaires-2009-billionaires-cities.html | title = Top Ten Billionaire cities | accessdate =22. 6. 2009 | date = 12. 3. 2006 | publisher = Forbes Magazine }}</ref> Prateći državni trend, emigracija porodica srednje klase doprinosi nejednakosti prihoda<ref name="MiddleClass"/> i ostavilo je grad sa manjim brojem djece od bilo kojeg drugog većeg američkog grada sa postotkom od 14,5%.<ref name="ChildPopulation">{{cite web | url = http://www.colemanadvocates.org/includes/downloads/amiliesstruggletostaypg111.pdf?PHPSESSID=c0e29242c58e4e22f6008bcf41a7302f | archiveurl = https://web.archive.org/web/20100415094818/http://www.colemanadvocates.org/includes/downloads/amiliesstruggletostaypg111.pdf?PHPSESSID=c0e29242c58e4e22f6008bcf41a7302f | archivedate = 2010-04-15 | title = Families Struggle To Stay: Why Families are Leaving San Francisco and What Can Be Done | accessdate = 16. 6. 2008 | date = 1. 3. 2006 | format = PDF | publisher = Coleman Advocates for Children & Youth | deadurl = no }}</ref> Postotak siromaštva je 11,8% i broj porodica u siromaštvu je 7,4%, te su obe cifre ispod državnog prosjeka.<ref>{{cite web | url = http://factfinder.census.gov/servlet/ACSSAFFFacts?_event=&geo_id=05000US06075&_geoContext=01000US%7C04000US06%7C05000US06075&_street=&_county=san+francisco&_cityTown=san+francisco&_state=&_zip=&_lang=en&_sse=on&ActiveGeoDiv=&_useEV=&pctxt=fph&pgsl=050&_submenuId=factsheet_1&ds_name=null&_ci_nbr=null&qr_name=null&reg=null%3Anull&_keyword=&_industry= | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110103041948/http://factfinder.census.gov/servlet/ACSSAFFFacts?_event=&geo_id=05000US06075&_geoContext=01000US%7C04000US06%7C05000US06075&_street=&_county=san+francisco&_cityTown=san+francisco&_state=&_zip=&_lang=en&_sse=on&ActiveGeoDiv=&_useEV=&pctxt=fph&pgsl=050&_submenuId=factsheet_1&ds_name=null&_ci_nbr=null&qr_name=null&reg=null%3Anull&_keyword=&_industry= | archivedate = 2011-01-03 | title = Economic Characteristics | accessdate = 9. 1. 2015 | year = 2007 | work=2005–2009 American Community Survey 5-Year Estimates – Data Profile Highlights | publisher=U.S. Census Bureau}}</ref> Stopa nezaposlenosti je 5,3% prema podacima iz januara [[2014]]. godine.<ref>{{cite web |url=http://www.bls.gov/web/metro/laummtrk.htm |title=Unemployment Rates for Metropolitan Areas}}</ref> === Beskućništvo === Beskućništvo je hronični i kontroverzalni problem u San Francisku već od [[1970te|1970ih]] kada je mnoštvo psihičkih bolesnih pacijenata pušteno zbog promjena zdravstvene zaštite i medicinskih usluga tokom [[1960te|1960ih]].<ref>{{cite web | url=http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/shows/asylums/special/excerpt.html | publisher=PBS | title=Deinstitutionalization: A Psychiatric 'Titanic' | accessdate=9. 8. 2014 | archiveurl=https://web.archive.org/web/20150507110928/http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/shows/asylums/special/excerpt.html | archivedate=2015-05-07 | deadurl=yes }}</ref> Broj beskućnika se procjenjuje da je 13.500 od kojih 6.500 živi na ulicama.<ref>{{cite news | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2010/09/26/BA8E1FJCR6.DTL | title = Homeless problem lingers as S.F. spends millions | date = 27. 9. 2010 | accessdate =5. 12. 2011 | work=The San Francisco Chronicle | first1=Phillip | last1=Matier | first2=Andrew | last2=Ross }}</ref> Smatra se da grad ima najviše beskućnog stanovništva od ukupnog broja stanovnika od bilo kojeg drugog većeg grada u [[SAD]]-u.<ref>{{cite web | title = San Francisco Program Combats Homelessness with Innovation | publisher = [[Public Broadcasting Service|PBS]] | date = 5. 4. 2005 | url = http://www.pbs.org/newshour/bb/business/jan-june05/homeless_4-8.html | accessdate = 6. 9. 2007 | archive-date = 2012-01-10 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120110054843/http://www.pbs.org/newshour/bb/business/jan-june05/homeless_4-8.html }}</ref><ref>{{cite web | last = Pratt | first = Timothy | title = Critics say regional plan won't solve the problem | publisher=Las Vegas Sun | date = 12. 8. 2006 | url = http://www.lasvegassun.com/news/2005/aug/12/critics-say-regional-plan-wont-solve-the-problem/ | accessdate =30. 8. 2006}}</ref> Incidenti prijavljenih nasilnih i imovinskih šteta [[2009]]. godine (736 i 4.262 incidenata po 100.000 stanovnika)<ref name="SFCrimeStats">{{cite web | url = http://www2.fbi.gov/ucr/cius2009/data/table_06.html#s | title = Uniform Crime Reports: Table 6 Crime in the United States by Metropolitan Statistical Area, 2009 | accessdate =23. 1. 2011 | work=2009 Crime in the United States | publisher=Federal Bureau of Investigation }}</ref> su malo manji od drugih gradova slične veličine u [[SAD]]-u.<ref>{{cite web | url = http://www2.fbi.gov/ucr/cius2009/data/table_16.html | title = Uniform Crime Reports: Table 16 Crime in the United States by Metropolitan Statistical Area, 2009 | accessdate =23. 1. 2011 | work=2009 Crime in the United States | publisher=Federal Bureau of Investigation }}</ref> === Jezici i starost === Prema podacima iz 2010. godine, 54,58% (411.728) stanovnika preko 5 godina starosti govori [[Engleski jezik|engleskim jezikom]] kao glavnim jezikom dok 18,60% (140.302) govori [[Kineski jezik|kineski]], 11,68% (88.147) [[Španski jezik|španski]], 3,42% (25.767) [[Tagaloški jezik|tagaloški]], 1,86% (14.017) [[Ruski jezik|ruski]], 1,45% (10.939) [[Vijetnamski jezik|vijetnamski]], 1,05% (7.895) [[Francuski jezik|francuski]], 0,90% (6.777) [[Japanski jezik|japanski]], 0,88% (6.624) [[Korejski jezik|korejski]], 0,56% (4.215) [[Njemački jezik|njemački]], 0,53% (3.995) [[Italijanski jezik|italijanski]] dok je jezicima pacifičkih otočana govorilo 0,47% (3.535) stanovništva preko pet godina starosti. Peko 45,42% (342.693) stanovništva, preko pet godina starosti, je govorilo maternji jezik koji nije bilo engleski.<ref>{{cite web|url=http://www.mla.org/cgi-shl/docstudio/docs.pl?map_data_results|title=San Francisco County, California|publisher=[[Modern Language Association]]|accessdate=6. 8. 2013|archivedate=2013-08-15|archiveurl=https://web.archive.org/web/20130815140430/http://www.mla.org/cgi-shl/docstudio/docs.pl?map_data_results|deadurl=yes}}</ref> Starosni raspon grada je sljedeći: 107.524 osoba (13,4%) ispod 18 godina starosti, 77.664 osoba (9,6%) od 18 do 24 godine starosti, 301.802 osoba (37,5%) od 25 do 44 godine starosti, 208.403 osoba (25,9%) od 45 do 64 godina starosti i 109.842 osoba (13,6%) koji su imali ili bili preko 65 godina starosti. Prosječna starost je bila 38,5 godina. Za svakih 100 [[žena]] je bilo 102,9 [[muškarac]]a, dok je za svakih 100 žena preko 18 godina bilo 102,8 muškaraca. == Ekonomija == San Francisco ima raznovrsnu [[Ekonomija|ekonomiju]] sa poslovima u raznim industrijama poput stručnih usluga, finansijalnih usluga, [[Turizam|turizma]] i visoke [[Tehnologija|tehnologije]], čiji se poslovi znatno povećavaju.<ref name="caedd-2012">{{cite web |url=http://www.calmis.ca.gov/htmlfile/msa/sf.htm |title=Industry Employment Data for San Francisco County |date=2012 |publisher=California Employment Development Department}}</ref> Otprilike 25% radnika je [[2012]]. godine bilo zaposleno u nekom poslu stručnih usluga; 16% u [[Vlada|vladinim]] službama; 15% u [[Ugostiteljstvo|ugostiteljstvu]]; 11% u [[Obrazovanje|obrazovanju]] i [[Zdravstvo|zdravstvu]] i 9% u finansijskom sektoru.<ref name="caedd-2012"/> [[BDP]] peto-okružnog metropolitanskog područja San Franciska je [[2013]]. godine iznosio [[$]]388,3 milijarde.<ref>{{cite news |url=http://www.bea.gov/newsreleases/regional/gdp_metro/2014/pdf/gdp_metro0914.pdf |title=Economic Growth Widespread Across Metropolitan Areas In 2013 |date=16. 9. 2014 |work=U.S. Bureau of Labor Statistics |accessdate=23. 10. 2014 |archivedate=2014-10-12 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20141012212505/http://bea.gov/newsreleases/regional/gdp_metro/2014/pdf/gdp_metro0914.pdf |deadurl=yes }}</ref> [[Datoteka:SF California Street USA.jpg|mini|lijevo|upright|[[California Street (San Francisco)|Kalifornijska ulica]] u [[Financial District|finansijskom distriktu]].]] [[Kalifornijska zlatna groznica]] je pretvorila San Francisco u bankovni i finansijalni centar zapadne obale u ranom 20. vijeku.<ref name="California2011">{{cite book|author=Federal Writers' Project of the Works Progress Administration of Northern California|title=San Francisco in the 1930s: The WPA Guide to the City by the Bay|url=http://books.google.com/books?id=gejyWi3CI74C&pg=PA114|year=2011|publisher=University of California Press|isbn=978-0-520-26880-7|page=114}}</ref> [[Montgomery Street]] i [[Financial District]] su postali poznati kao "[[Wall Street]] zapada" i sadržavaju federalnu rezervnu banku San Franciska, sjedište kompanije [[Wells Fargo]] i bile su sjedište dioničke berze pacifičke obale.<ref name="California2011"/> [[Bank of America|Banka Amerike]], pioner u pružanju bankovnih usluga dostupnim srednjoj klasi, je osnovana u San Francisku [[1960te|1960ih]], te je izgradila moderan neboder i izabrala 555 California Street kao svoje sjedište. Mnoge veće finansijske institucije, multinacionalne banke i firme preduzetničkog kapitala se nalaze ili imaju regijsko sjedište u gradu. Sa preko 30 međunarodnih finansijskih institucija<ref name="CityData.com"/> šest kompanija iz ''[[Bogatih 500]]''<ref>{{cite news | title = Fortune 500 | publisher=Fortune magazine, Time Inc | date = 2013 | url = http://money.cnn.com/magazines/fortune/fortune500/2013/full_list/index.html?iid=F500_sp_full | accessdate = 6. 4. 2014 }}</ref> i velike infrastrukture stručnih usluga—uključujući [[pravo]], odnose sa javnošću, [[Arhitektura|arhitekturu]] i dizajn—San Francisco je dizajniran kao "alpha" svjetski grad<ref>{{cite web|url=http://www.lboro.ac.uk/gawc/world2012.html|title=The World According to GaWC 2012|work=Globalization and World Cities (GaWC) Study Group and Network|publisher=[[Loughborough University]]|accessdate=25. 1. 2014}}</ref> i na 10. je mjestu među najvećim međunarodnim finansijskim centrima.<ref>{{cite web|url=http://www.longfinance.net/images/GFCI15_15March2014.pdf|title=The Global Financial Centres Index 15|date=mart 2014|publisher=Long Finance|accessdate=5. 4. 2014|archive-date=2017-11-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20171114015209/http://www.longfinance.net/images/GFCI15_15March2014.pdf|dead-url=yes}}</ref> [[Datoteka:Alcatraz Island 1, SF, CA, jjron 25.03.2012.jpg|mini|desno|Otok [[Alcatraz]] dobija više od 1,5&nbsp;miliona godišnjih posjetitelja.<ref>{{cite news | last = Gonzales | first = Richard | title = New Parts of Alcatraz Revealed to Public | work=People and Places | publisher=National Public Radio | date = 22. 5. 2006 | url = http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=9977965 | accessdate =15. 6. 2008}}</ref>]] [[Turizam]] je jedna od najvećih gradskih industrija u privatnom sektoru,<ref name="tourism-largest-private-sector">{{cite news | last = Flinn | first = Ryan | title = S.F. tourism picks up, but spending stays flat | work = San Francisco Chronicle | page = D-1 | date = 3. 9. 2010 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2010/09/02/BU8S1F7CUG.DTL | accessdate = 4. 2. 2012 }}{{Dead link|date=May 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> čineći ovu industriju odgovornu za više od jedan od sedam poslova u gradu.<ref name="Waters2009">{{cite news |url=http://www.bloomberg.com/apps/news?pid=newsarchive&sid=a0OqYCnyJ8eY |title=Biotech Jobs Germinate as San Francisco Diversifies Economy |first=Rob |last=Waters |date=15. 5. 2009 |work=Bloomberg}}</ref> Pojavljivanje grada u [[Muzika|muzici]], [[filmovi]]ma i popularnoj kulturi je učinilo grad i njegove znamenitosti poznatim širom svijeta.<ref>{{cite web | title = Overseas Visitation Estimates for U.S. States, Cities, and Census Regions: 2013 | work=International Visitation in the United States | publisher=US Office of Travel and Tourism Industries, US Department of Commerce | date = 2013 | url = http://travel.trade.gov/outreachpages/download_data_table/2013_States_and_Cities.pdf | format = PDF | accessdate =21. 2. 2015 }}</ref> San Francisco je 5. po najvećem broju stranih turista od bilo kojeg drugog grada u [[SAD]]-u i 50. je od 100 najposjećenijih gradova međunarodno prema podacima organizacije [[Euromonitor International]].<ref>{{cite news | title = Top 100 City Destinations Ranking | work=euromonitor.com | publisher=Euromonitor | url = http://blog.euromonitor.com/2015/01/top-100-city-destinations-ranking.html | date=27. 1. 2015 | accessdate =21. 2. 2015 }}</ref> Više od 16,9 miliona turista je posjetilo San Francisco [[2013]]. godine, doprinjevši $9,4 milijardi ekonomiji.<ref>{{cite news | title = San Francisco tourism spending set new record at $9.4 billion last year | work=San Francisco Business Times | date = 27. 3. 2014 | url = http://www.bizjournals.com/sanfrancisco/news/2014/03/27/san-francisco-tourism.html | accessdate = 5. 4. 2014 }}</ref> Sa znatno razvijenom infrastrukturom hotela i objektom za konvencije Moscone, San Francisco je popularna destinacija za godišnje konvencije i konference.<ref>{{cite news |url=http://www.sanfrancisco.travel/research/ |title=San Francisco Visitor Industry Statistics |date=2013 |publisher=San Francisco Travel Association |accessdate=5. 4. 2014}}</ref> Ekonomija San Franciska se uraznovrstila od finansijke i turističke u nova polja, odnosno industrije, uključujući visoko [[Tehnologija|tehnološku]], [[Biotehnologija|biotehnološku]] i medicinsko istraživanje od [[1990te|1990ih]].<ref name="Waters2009"/> Tehnološki poslovi su bili zaslužni za 1% ekonomije 1990. godine, rastući na 4% 2010. godine i procjenjenih 8% za kraj 2013. godine.<ref>{{cite news | title = Forecasting San Francisco's Economic Fortunes | first = Jennifer |last = Warburg | date = 27. 2. 2014 | work = SPUR | url = http://www.spur.org/blog/2014-02-27/forecasting-san-francisco-s-economic-fortunes | accessdate = 6. 4. 2014 }}</ref> San Francisco je postao epicentar novim kompanija tokom "dot-com" balona [[1990te|1990ih]] i naknadno društvenih mreža poznih 2000ih.<ref>{{cite news | last = Selna | first = Robert | title = New jobs, houses spur S.F. population in 2007 | work=San Francisco Chronicle | page = B-1 | publisher=Hearst Communications | date = 15. 5. 2008 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2008/05/15/BA2110LPHB.DTL | accessdate =14. 6. 2008 }}</ref> San Francisco je od 2010. godine privukao sve veći broj investitora preduzetničkog kapitala u poređenju sa [[Silicijska dolina|silicijskom dolinom]], dostigavši $4,58 milijarde 2013. godine.<ref>{{cite news |url=http://blogs.wsj.com/venturecapital/2014/02/27/as-bay-area-investment-shifts-north-institutional-venture-partners-opens-san-francisco-office/ |title=As Bay Area Investment Shifts North, Institutional Venture Partners Opens San Francisco Office |date=27. 2. 2014 |first=Russ |last=Garland |work=The Wall Street Journal |accessdate=11. 4. 2014}}</ref><ref>{{cite web |url=http://martinprosperity.org/2014/03/26/startup-city-the-urban-shift-in-venture-capital-and-high-technology/ |title=Startup City: The Urban Shift in Venture Capital and High Technology |date=31. 3. 2014 |accessdate=6. 4. 2014 |publisher=Martin Prosperity Institute, Rotman School of Management, University of Toronto |archivedate=2014-04-05 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140405044024/http://martinprosperity.org/2014/03/26/startup-city-the-urban-shift-in-venture-capital-and-high-technology/ |deadurl=yes }}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.sfgate.com/opinion/article/San-Francisco-s-urban-tech-boom-3850039.php |title=San Francisco's urban tech boom |first=Richard |last=Florida |publisher=San Francisco Chronicle |date=8. 9. 2012 |accessdate=6. 4. 2014}}</ref> Grad je [[2004]]. godine odobrio porezne izuzetke za biotehnološke kompanije<ref>{{cite news |url=http://www.bizjournals.com/sanfrancisco/stories/2010/05/03/daily38.html |title=S.F. extends biotech payroll tax exemption |date=4. 5. 2010 |first=Eric |last=Young |work=San Francisco Business Times |accessdate=6. 4. 2014}}</ref> kako bi povećali rast [[Mission Bay]] susjedstva, koje sadrži drugi objekat i bolnicu Univerziteta Kalifornije, San Franciska (još poznatog pod imenom UCSF). Mission Bay sadrži Kalifornijski institut za regenerativnu medicinu, Kalifornijski institut za kvantitativnu bionauku i Gladstone institut<ref>{{cite press release |url=http://sfced.org/case-for-business/sectors/life-sciences-biotech/sector-data/ |title=Life Sciences & Biotech |publisher=San Francisco Center for Economic Development; Office of the Mayor, City and County of San Francisco |accessdate= 2014-04-06}}</ref> kao i preko 40 naučnih kompanija privatnog sektora.<ref>{{cite web |url=http://www.sfmayor.org/index.aspx?page=899&recordid=91 |title=Mayor Lee Announces New Biotech Incubator in Mission Bay |date=10. 9. 2013 |accessdate=6. 4. 2014}}</ref> [[Datoteka:San Francisco from Pier 7 September 2013 panorama edit.jpg|mini|lijevo|300px|Brodovi usidreni u pristaništu broj 3. [[Neboder]]i [[Financial District|finansijskog distrikta]] se mogu vidjeti u pozadini.]] Najveći poslodavac grada je gradska vlada, zapošljavajući 5,3% (preko 25.000 ljudi) gradskog stanovništva, nakon kojeg je na drugim mjestu UCSF sa preko 22.000 zaspolenih. Treće mjesto sa 1,8% (8.500+ ljudi) pripada Kaliforijskom pacifičkom medicinskom centru, koji je najveći poslodavac privatnog sektora.<ref name="cafr2014">[http://www.sfcontroller.org/modules/showdocument.aspx?documentid=4941 City and County of San Francisco, California Comprehensive Annual Financial Report, for the Year ended June 30, 2013]. Pristupljeno 6. 4. 2014.</ref> Mali biznisi sa manje od 10 zaposlenika i samo-zaposlene firme čine 85% zaposlenih<ref> {{cite news | last = Tan | first = Aldrich M. | title = San Francisco is gateway city for immigrants and Silicon Valley Technology | work=Fogcityjournal.com | date = 12. 4. 2006 | url = http://www.fogcityjournal.com/news_in_brief/sf_tech_gateway_060412.shtml | accessdate =15. 6. 2008 }}</ref> i broj građana u kompanijama preko 1.000 zaposlenih je pao za pola od [[1977]]. godine.<ref name="SFEconomicStrategy"/> Rast nacionalnih supermarketa je otežan političkim i građanskim konsenzusom. Kako bi kupili male privatne biznise i održali jedistvenost prodavnica grada, komisija malih biznisa podržava javnu kampanju za zadržavanje većeg dijela maloprodajnog novca u lokalnoj ekonomiji<ref>{{cite news |title=Main Street Fights Chain Street |author=Said, Carolyn |date=29. 11. 2005 |url=http://www.sfgate.com/business/article/SMALL-BUSINESS-Main-Street-fights-Chain-Street-2592370.php |accessdate =27. 8. 2006 |work=San Francisco Chronicle }}</ref> i nadzorni odbor je koristio planski kôd da ograniče susjedstva gdje se supermarketi mogu osnovati,<ref>{{cite news |url=http://www.sfgate.com/bayarea/article/SAN-FRANCISCO-Supervisors-OK-limits-on-2776613.php |author=Hetter, Katia |date=21. 3. 2004 |title=Supervisors OK limits on chain-store expansion |accessdate=19. 1. 2007 |work=San Francisco Chronicle }}</ref> što su podržali glasači San Franciska.<ref>{{cite web |url=http://smartvoter.org/2006/11/07/ca/sf/meas/G/ |title=Proposition G: Limitations on Formula Retail Stores, City of San Francisco |accessdate=19. 1. 2007 |publisher=smartvoter.org }}</ref> Kao i mnogi drugi gradovi u [[SAD]]-u, San Francisco je jednom imao znatno aktivan proizvođački sektor sa više od 60.000 radnika [[1969]]. godine, ali se skoro sva proizvodnja premjestila na jeftinije lokacije 1980ih.<ref name="Frojo2014"> {{cite news |url=http://www.bizjournals.com/sanfrancisco/print-edition/2014/02/14/made-in-san-francisco-manufacturing.html?page=all |title=Made in San Francisco: Manufacturing a comeback |first=Renée |last=Frojo |date=14. 2. 2014 |accessdate=6. 4. 2014}}</ref> Prema podacima iz 2014. godine, San Francisco je zabilježio mali preporod proizvođačkim poslova sa 4.000 radnika u 500 kompanija, što je dvostruko više nego 2011. godine. Najveći poslodavac proizvođačkog sektora je [[Anchor Brewing Company]], a najveći po prihodima je [[Timbuk2]].<ref name="Frojo2014"/> Početkom [[1900te|1900ih]] porastao je interest [[hotel]]ske industrije: "[[1959]]. godine, grad je imao manje od 3.300 prvoklasnih hotela; taj broj je porastao na 9.000 1970. godine i 1999. godine je opet porastao na 30.000."<ref>{{cite book|title=City for sale: The transformation of San Francisco|url=https://archive.org/details/cityforsaletrans0000hart|first=Chester |last=Hartman|publisher=University of California Press|year=2002}}</ref> Stvaranje konvencijskih centara poput [[Yerba Buena]], je pomogao konvencijsko-turističkoj ekonomiji San Franciska, postavljajući osnovu za velike uspjehe restoranskih i hotelskih industrija. == Kultura i savremeni život == [[Datoteka:Fillmore-sidewalk-1.jpg|mini|desno|Butici širom ulice Fillmore u susjedstvu [[Pacific Heights (San Francisco)|Pacific Heights]].]] Iako su [[Financial District|finansijalni distrikt]], [[Union Square|Union trg]] i [[Fisherman's Wharf]] poznati širom svijeta, San Francisco je takođe poznat po nekolicini kulturno bogatih ulica koji sadržavaju susjedstva mješovite upotrebe okruženih sa centralnim komercijalnim hodnicima po kojima stanovnici kao i posjetitelji mogu hodati. [[Walkscore.com]] je, baš zbog ovoga, rangirao San Francisco na drugo mjesto kao "najbolji grad za hodanje" u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]].<ref>{{cite web | url = http://www.walkscore.com/cities-and-neighborhoods/ | title = Most Walkable Cities in the U.S. | accessdate = 28. 3. 2014 | publisher = Walkscore.com }}</ref> Mnoga susjedstva sadrže mješavinu raznih poslova, restorana i prostora koji su potrebni stanovnicima i posjetiteljima. Poneka susjedstva sadrže butike, kafiće i noćni život poput Union ulice u [[Cow Hollow (San Francisco)|Cow Hollowu]], 24. ulice u [[Noe Valley (San Francisco)|Noe Valley]], Valencia ulice u [[Mission District|Missionu]], i Irving ulice u unutrašnjem Sunsetu. Ovaj pristup je znatno uticao na ponovno razvijanje poslova i usluga u susjedstvima distrikta [[South of Market]].<ref name="FogDev">{{cite news |last = Wach |first = Bonnie |title = Fog City rises from the funk |work = USA Today |publisher = Gannett Company, Inc. |date = 3. 10. 2003 |url = http://usatoday30.usatoday.com/travel/destinations/cityguides/sanfrancisco/overview.htm |accessdate = 14. 3. 2015 |archivedate = 2015-03-11 |archiveurl = https://web.archive.org/web/20150311220116/http://usatoday30.usatoday.com/travel/destinations/cityguides/sanfrancisco/overview.htm |deadurl = yes }}</ref> [[Datoteka:South of Market, San Francisco.jpg|mini|lijevo|[[Neboder]]i okružuju vrtove [[Yerba Buena]], u susjedstvu [[South of Market]].]] Počevši od [[1990te|1990ih]], potražnja za vještim radnicima u grani informatičke tehnologije za lokalne poslove u začetku u [[Silicijska dolina|silicijskoj dolini]] je privukla mnoge radnike širom svijeta i uticala je na veći životni standard San Franciska.<ref>{{cite news |last = Schwarzer |first = Michelle |title = San Francisco by the Numbers: Planning After the 2000 Census |work = SPUR Newsletter |publisher = San Francisco Planning and Urban Research Association |date = jul 2001 |url = http://www.spur.org/documents/010701_article_03.shtm |archiveurl = https://web.archive.org/web/20050211032911/http://spur.org/documents/010701_article_03.shtm |archivedate = 2005-02-11 |accessdate = 25. 7. 2010 |deadurl = yes }}</ref> Mnoga susjedstva koja su se sastojala od srednje i niže klase su se počeli dizati na veće nivoe tokom renesanse San Franciska, uključujući susjedstva [[South Beach]] i [[Mission Bay]]. Vrijednost imovine i prihodi stanovnika su se popeli na jedne od najviših u [[SAD]]-u,<ref>{{cite web | last = Sadovi | first = Maura Webber | title = San Francisco's Home Prices Remain Among the Highest in U.S. | work = The Wall Street Journal | date = 12. 4. 2006 | url = http://www.realestatejournal.com/columnists/livingthere/20060412-livingthere.html | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070301092505/http://www.realestatejournal.com/columnists/livingthere/20060412-livingthere.html | archivedate = 2007-03-01 | accessdate = 14. 6. 2008 | deadurl = no }}</ref><ref name="MedianIncome">{{cite web | title = Median Family Income (In 2003 Inflation-adjusted Dollars) | work = American Community Survey | publisher = US Census Bureau | date = 22. 8. 2007 | url = http://www.census.gov/acs/www/Products/Ranking/2003/R14T160.htm | accessdate = 14. 6. 2008 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080420102803/http://www.census.gov/acs/www/Products/Ranking/2003/R14T160.htm | archivedate = 2008-04-20 | deadurl = no }}</ref><ref>{{cite web |last = Hawn |first = Carleen |title = It may not feel like it, but your shot at the good life is getting better. Here's why |work = San Francisco magazine |publisher = Modern Luxury |date = mart 2007 |url = http://www.sanfran.com/archives/view_story/1068/ |archiveurl = https://web.archive.org/web/20070224105246/http://www.sanfran.com/archives/view_story/1068/ |archivedate = 2007-02-24 |accessdate = 14. 6. 2008 |deadurl = no }}</ref> pravivši veliku scenu za [[Zabava|zabavu]], [[restoran]]e i [[Maloprodaja|maloprodaju]]. Prema istraživanju iz [[2008]]. godine svih većih gradova, San Francisco je bio na drugom mjestu po kvalitetu života od bilo kojeg drugog grada u državi.<ref>"{{cite web | title = Quality of Living global city rankings – Mercer survey | work=Mercer Consulting |date=jun 2008 | url = http://www.mercer.com/referencecontent.htm?idContent=1307990 | accessdate =23. 2. 2011 }}</ref> Međutim, zbog nevjerovatnog rasta troškova života, mnoge porodice srednjih i nižih klasa su se preselili u vanjska pregrađa zaljevskog područja ili u centralnu dolinu [[Kalifornija|Kalifornije]].<ref name="MiddleClass">{{cite news | last = Hendricks | first = Tyche | title = Rich City Poor City: Middle-class neighborhoods are disappearing from the nation's cities, leaving only high- and low-income districts, new study says. | work=San Francisco Chronicle | page = A-1 | publisher=Hearst Communications | date = 22. 6. 2006 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?file=/c/a/2006/06/22/MNG6HJIDMM1.DTL | accessdate =14. 6. 2008}}</ref> Međunarodni ugled koji San Francisco i dalje ima je postajao od svog osnivanja pa sve do danas sa velikim brojem imigranata iz [[Azija|Azije]] i [[Južna Amerika|Južne Amerike]]. 39% stanovnika nije rođeno u [[SAD]]-u,<ref name="SFEconomicStrategy">{{cite web | last = Egan | first = Ted | title = An Overview of San Francisco's Recent Economic Performance – Executive Summary | publisher = ICF Consulting | date = 3. 4. 2006 | url = http://www.sfgov.org/site/uploadedfiles/moed/economic_strat/ExecutiveSummary_EconomicPerformanceReview.pdf | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070710072642/http://www.sfgov.org/site/uploadedfiles/moed/economic_strat/ExecutiveSummary_EconomicPerformanceReview.pdf | archivedate = 2007-07-10 | format = PDF | accessdate = 14. 6. 2008 | deadurl = yes }}</ref> te je značan broj susjedstva pretrpan sa poslovima i građanskim ustanovama koje su namijenjene novim građanima. Na primjer, od dolaska mnogih etničkih [[Kinezi|kineza]], počevši od [[1970te|1970ih]], istorijski je pretvorilo Kinesku četvrt i paradu kineske nove godine u najveći događaj svoje vrste izvan [[Kina|Kine]].<ref>{{cite news | last = Lam | first = Eric | title = San Francisco Chinese New Year Parade Embroiled in Controversy | publisher = The Epoch Times | date = 22. 12. 2005 | url = http://www.theepochtimes.com/news/5-12-22/36073.html | accessdate = 14. 6. 2008 | archivedate = 2009-05-11 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20090511113557/http://www.theepochtimes.com/news/5-12-22/36073.html | deadurl = yes }}</ref> [[Datoteka:Castro Rainbow Flag.jpg|mini|upright| [[Zastava duginih boja]], koja je simbol [[LGBT]] ponosa, je nastala u San Francisku; barjaci poput ovoga ukrašavaju [[Castro Street|Castro ulicu]].]] Sa dolaskom "beat" spisatelja i umjetnika tokom 1950ih i društvenih promjena radi kojih je napravljen [[Haight-Ashbury]] distrikt i [[Ljeto ljubavi]] tokom [[1960te|1960ih]], San Francisco je postao centar [[Liberalizam|liberalnog]] aktivizma i [[Protivkultura|protivkulture]] tog vremena. [[Demokratska stranka (SAD)|Demokratska stranka]], i manjim dijelom stranka zelenih dominiraju gradsku politiku od kraja [[1970te|1970ih]], nakon što je zadnji [[Republikanska stranka (SAD)|Republikanski kandidat]] izgubio u izborima za [[gradonačelnik]]a 1975. godine. Od [[1988]]. godine, San Francisco nije nikad glasao preko 20% za Republikanskog predsjedničkog ili senatskog kandidata.<ref>{{cite web | last = Leip | first = Dave | title = Dave Leip's Atlas of U.S. Presidential Elections | publisher=Dave Leip | date = 4. 6. 2008 | url = http://www.uselectionatlas.org/ | accessdate =14. 6. 2008 }}</ref> [[2007]]. godine, grad je proširio svoje zdravstvene usluge kao dio programa "Zdrav San Francisco"<ref>[http://www.californiahealthline.org/articles/2011/4/19/reform-law-could-curb-healthy-san-franciscos-enrollment-by-up-to-60.aspx Reform Law Could Curb Healthy San Francisco's Enrollment by Up to 60% – California Healthline]. Californiahealthline.org. Pristupljeno 16. 2. 2012.</ref> što bi subvenciralo neke zdravstvene usluge građanima.<ref>[http://www.time.com/time/nation/article/0,8599,1207599,00.html "San Francisco's Latest Innovation: Universal Health Care"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080215232714/http://www.time.com/time/nation/article/0,8599,1207599,00.html |date=2008-02-15 }}, by Laura A. Locke, ''Time'', June 23, 2006</ref><ref>[http://www.healthysanfrancisco.org/visitors/Participant_Costs.aspx "Participant Costs"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100327140533/http://www.healthysanfrancisco.org/visitors/Participant_Costs.aspx |date=2010-03-27 }}, healthysanfrancisco.org. Pristupljeno 10. 4. 2010.</ref><ref>[http://www.insurancejournal.com/news/west/2006/07/20/70664.htm "Universal Health Care Plan Approved in San Francisco"], ''Insurance Journal'', 20. 7. 2006.</ref> San Francisco ima dugu istoriju podržavanja [[LGBT]] prava. Dom je prvoj organizaciji za lezbjiska prava u SAD-u pod nazivom [[Daughters of Bilitis]]; prvoj javno [[Homoseksualnost|gay]] osobi da se kandiduje za javne funkcije u [[SAD]]-u, [[José Sarria]]u; prvom javnog [[Homoseksualnost|gay]] čovjeku da bude izabran za javnu funkciju u [[SAD]]-u, Harvey Milku; prvoj javno lezbijskog sutkinji Mary C. Morgan i prvom [[Transrodnost|transrodnom]] policijskom komesaru, Theresi Sparks. Veliki broj gay građana je zadržao političku i kulturnu zajednicu kroz nekoliko decenija i samim time je stvorio moćnu prisutnost u gradskom životu San Franciska. Grad održava paradu [[San Francisco Pride]], jednu od najvećih i najstarijih pride parada. San Francisco Pride se održava od [[1972]]. godine. Događaji su u određenoj temi, koja se bira svake godine. Preko 100.000 osoba je prisustvovalo 44oj SF Pride paradi, mada su očekivali 1,5 milion ljudi kao prošle godine.<ref>{{cite web|title=Annual gay pride parades around the country take on new meaning as millions turn out to celebrate the Supreme Court rulings on same-sex marriage.|url=http://www.usatoday.com/story/news/nation/2013/06/30/san-francisco-gay-pride-parade-gay-marriage/2473379/|website=USAtoday.com}}</ref> 43. Pride parada je održana kada su [[istospolni brak]]ovi u [[Kalifornija|Kaliforniji]] postali legalni, što su bile važne novosti za [[LGBT]] zajednicu i mnogi su izašli kako bi to proslavili. [[Chelsea Manning]] je imenovana za počasnog maršala, pošto je transrodna osoba u vojsci. Bilo je pritužbi oko njenog imenovanja kao maršala, jer je u zatvoru zbog kršenja akta o špijunaži te je njen orden kao maršal opozvan.<ref>{{cite web|title=Over 100,000 People Attend 44th Annual Pride Parade in San Francisco|url=http://www.nbcbayarea.com/news/local/15-Million-People-Attending-44th-Annual-Pride-Parade-265123311.html|website=NBCbayarea.com}}</ref> San Francisco takođe ima znatno aktivnu ekološku zajednicu. Počevši sa osnivanjem Sierra kluba [[1892]]. godine do osnivanja organizacije Prijatelja urbanih šuma [[1981]]. godine, San Francisco ima istoriju globalnih razgovora o okolišu.<ref>{{cite web|title=About the Sierra Club|url=http://sierraclub.org/john_muir_exhibit/about/sierra.aspx|accessdate=26. 3. 2013}}</ref><ref>{{cite web|title=Friends of the Urban Forest – About us|url=http://www.fuf.net/about-us/|accessdate=26. 3. 2013}}</ref> Reciklažni program San Franciska iz [[1980]]. godine je jedan od najstarijih reciklažnih programa bilo kojeg grada.<ref>{{cite web|title=Recology Residential Service Program|url=http://www.sunsetscavenger.com/residentialFAQ.htm|accessdate=26. 3. 2013}}</ref> Grad ima inicijativu GoSolarSF koja promovira korištenje solarne energije. Komisija komunalija San Franciska pruža program prodaje električne energije iz obnovljivih izvora.<ref>{{cite web|title=SFPUC GoSolarSF|url=http://sfwater.org/index.aspx?page=133|accessdate=26. 3. 2013}}</ref><ref>{{cite web|title=About Clean Power SF|url=http://sfwater.org/index.aspx?page=577|accessdate=21. 2. 2015}}</ref> SF Greasecycle je program reciklaže korištenog ulja kako bi se pretvorilo u [[biodizel]].<ref>{{cite web|title=SFPUC Greasecycle|url=http://www.sfwater.org/index.aspx?page=465|accessdate=26. 3. 2013}}</ref> Novozavršeni Sunset rezervoarski solarni projekt je instalirao 25.000 solarnih ploča na 45.000 [[Km²|km<sup>2</sup>]] krova rezervora. Elektrana od 5 megawatti je utrostručila solarni kapacitet od 2 megawatta od svog otvaranja u decembru [[2010]]. godine.<ref>{{cite press release | title=Mayor Newsom Praises SFPUC For Approving New Five Megawatt Solar Project at Sunset Reservoir | url=http://www.sfmayor.org/ftp/archive/209.126.225.7/archives/PressRoom_NewsReleases_2008_94667/index.html | publisher=Office of the Mayor, San Francisco | date= 2008-12-12 | accessdate= 2009-09-29}}</ref><ref>{{cite news |url=http://abclocal.go.com/kgo/story?section=resources/lifestyle_community/green&id=7830862 |title=SF gets new way to generate renewable energy |author=Leigh Glaser |date=7. 12. 2010 |publisher=KGO ABC7 News |access-date=2015-05-17 |archive-date=2014-04-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140410123537/http://abclocal.go.com/kgo/story?section=resources/lifestyle_community/green&id=7830862 |dead-url=yes }}</ref> === Zabava i scenska umjetnost === [[Datoteka:SFWMOHLobbySouth.jpg|mini|lijevo|Operna kuća ratnog memorijala u San Francisku. Jedna je od poslijednjih zgrada u ''[[Beaux Arts]]'' stilu u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]].]] Centar ratnog memorijala i scenske umjetnosti San Franciska sadrži neke od najtrajnih kompanija scenske umjetnosti u [[SAD]]-u. Operna kuća ratnog memorijala sadrži operu San Franciska, koja je druga po veličini [[Opera (muzika)|operna kompanija]] u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]],<ref>Veća je jedino operna kuća u gradu New York City</ref> kao i balet San Franciska dok se simfonija San Franciska izvodi u Davies simfonijskoj hali. Teatar Herbst sadrži eklektičan miks muzičkih izvođenja kao i gradsku umjetnost i lekcije javnog [[Radio|radija]]. [[The Fillmore]] je muzička zgrada u [[Western Addition]]u. Druga je inkarnacija istorijske zgrade koja je dobila slavu tokom [[1960te|1960ih]] pod izvođenjem [[Bill Graham]]a, tako što je bila dom poznatim muzičarima [[Grateful Dead]], [[Janis Joplin]], [[Led Zeppelin]] i [[Jefferson Airplane]], napravivši zvuk San Franciska. ''[[Beach Blanket Babylon]]'' je avenija koja vrši izvođenja publici North Beacha od [[1974]]. godine. Komičar i glumac [[Robin Williams]] je pomogao San Francisku da postane poznat kao dobar grad za komedijske klubove. Dostigao je slavu [[1970te|1970ih]] tako što je izvodio svoje komične rutine u klubovima [[Holy City Zoo]], Punchline kao i drugima.<ref name="sfexaminer.com">{{cite web|url=http://www.sfexaminer.com/sanfrancisco/san-francisco-had-close-ties-to-career-of-robin-williams/Content?oid=2871628|title=San Francisco had close ties to career of Robin Williams|work=The San Francisco Examiner|access-date=2015-05-17|archive-date=2014-10-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20141018142857/http://www.sfexaminer.com/sanfrancisco/san-francisco-had-close-ties-to-career-of-robin-williams/Content?oid=2871628|dead-url=yes}}</ref> takođe je snimio sedam filmova u San Francisku.<ref name="sfexaminer.com"/> A.C.T. teatar je uticajan u [[Zaljevska oblast San Franciska|zaljevskoj oblasti]] od [[1967]]. godine. Redovno producira razne događaje i redovno vrši produkcije Broadway predstava. [[Datoteka:San Francisco Museum of Modern Art in 2011.jpg|mini|Struktura muzeja moderne umjetnosti napravljena od crvenih cigla i kružno. Pogled iz vrtova [[Yerba Buena]]. Iza muzeja se vidi zgrada u ''[[Art Deco]]'' stilu gradnje.]] === Muzeji === [[Muzej moderne umjetnosti San Franciska]] (još poznat pod nazivom SFMOMA) sadrži moderna i djela iz 20. vijeka. Muzej je premješten u trenutnu zgradu u susjedstvu [[South of Market]] [[1995]]. godine i sada privlači više od 600.000 posjetitelja godišnje.<ref>{{cite web |title = Corporate Sponsorship – Why Sponsor |publisher = San Francisco Museum of Modern Art |url = http://www.sfmoma.org/membership/corp_sponsors_why_sponsor.html |accessdate = 14. 6. 2008 |archiveurl = https://web.archive.org/web/20071229011210/http://www.sfmoma.org/membership/corp_sponsors_why_sponsor.html |archivedate = 2007-12-29 |deadurl = yes }}</ref> Palata legije časti uglavnom sadrži evropske antikvitete i umjetnička djela te se zgrada nalazi u Lincoln parku i njen eksterior je modeliran po [[Palais de la Légion d'Honneur|istoimenoj zgradi u Parizu]]. Njime upravljaju Muzeji fine umjetnosti San Franciska, koji takođe upravljaju de Young muzejom u Golden Gate parku. Kolekcija de Younga sadrži [[Sjedinjene Američke Države|američke]] dekorativne objekte i antropološka nalazišta iz [[Afrika|Afrike]], [[Okeanija|Okeanije]] i [[Amerika|Amerikâ]]. Prije pravljenja trenutne građevine, koja se završila sa izgradnjom [[2005]]. godine, de Young je takođe sadržavao muzej azijske umjetnosti koji je sadržavao [[Azija|azijske]] istorijske artefakte stare preko 6.000 godina te je [[2003]]. godine premješten u nekadašnju javnu biblioteku pored civilnog centra. Nasuprot muzičkom konkursu se nalazi Kalifornijska akademija nauka. To je prirodni istorijski muzej koji sadrži Morrison planetarij i Steinhart akvarij. Trenutna struktura građevine sa providnim plafornom je otvorena 2008. godine. Exploratorium je interaktivni naučni muzej koga je osnovao [[Frank Oppenheimer]] 1969. godine i nalazi se na 15. pristaništu Embarcadera. Dva muzejska broda su usidrena blizu Fisherman's Wharfa, [[SS Jeremiah O'Brien|SS ''Jeremiah O'Brien'']] i podmornica [[USS Pampanito (SS-383)|''USS ''Pampanito'''']]. Na [[Nob Hill (San Francisco)|Nob Hillu]] se nalazi žičarni muzej sa prikazom napojnog sistema koji pogoni žičare i skladišta automobila. == Sport i rekreacija == [[Datoteka:AT&T Park July 24, 2016.jpg|mini|[[AT&T park]]. Otvoren [[2000]]. godine.]] [[Bejzbol]]ski tim [[San Francisco Giants]] su napustili saveznu državu [[New York (država)|New York]] i preselili se u [[Kalifornija|Kaliforniju]] prije 1958. sezone. Tim sadrži poznate zvijezde poput [[Willie Mays]]a, [[Willie McCovey]]a i [[Barry Bonds]]a, te je igrao 52 godine prije nego što je osvojio [[World Series]] titulu [[2010]]. godine kao i dvije dodatne titule [[2012]]. i [[2014]]. godine. Giantsi igraju u [[AT&T]] parku koji je otvoren [[2000]]. godine i bio je projekt ponovnog razvijanja susjedstva [[South Beach]] i [[Mission Bay]].<ref>{{cite web |title = Federal Brownfields Tax Incentive: SBC Park |work = Brownfields |publisher = US Environmental Protection Agency |date = maj 2005 |url = http://www.epa.gov/swerosps/bf/pdf/sfcasestudy070505.pdf |format = PDF |archiveurl = https://web.archive.org/web/20060921012953/http://www.epa.gov/swerosps/bf/pdf/sfcasestudy070505.pdf |archivedate = 2006-09-21 |accessdate = 15. 6. 2008 |deadurl = no }}</ref> San Francisco je [[2012]]. godine postavljen na prvo mjesto kao najbolji grad u Americi za bejzbol. Proučavano je koja su [[Metropolitansko područje|metropolitanska područja]] udomljavala najviše [[Major League Baseball|Major League]] timova od [[1920]]. godine.<ref>{{cite web|last=Sperling|first=Bert|title=Best Baseball Cities|url=http://www.bertsperling.com/2012/10/25/best-baseball-cities/|accessdate=29. 10. 2012}}</ref> [[Datoteka:Candlestick Park aerial.jpg|mini|Park Candlestick je bio domaćin timovima [[San Francisco Giants|Giants]] od 1960-99 i [[San Francisco 49ers|49ers]] od 1971–2013. godine.]] [[San Francisco 49ers]], tim [[NFL]] lige su bili jedni od najstarijih i najredovnijih franšiza sporta grada. Tim je počeo sa igrom 1946. godine kao član AAFCa ([[Američki fudbal|američke fudbalske]] konferencije) te je prešao u [[NFL]] 1950. godine i preselio se u Candlestick park [[1971]]. godine. Tim je počeo igrati svoje domaće mečeve na Levi stadionu u [[Santa Clara (Kalifornija)|Santa Clari]] 2014. godine, te se i dalje nazivaju "[[San Francisco 49ers]]" iako su znatno bliži gradu [[San Jose (Kalifornija)|San Jose]].<ref>{{cite news|url=http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2006/11/09/BAGNJM99FK1.DTL |title=SAN FRANCISCO / 49ers say they are moving to Santa Clara |publisher=Sfgate.com |date=9. 11. 2006 |accessdate=28. 3. 2012 |first1=Phillip |last1=Matier |first2=Andrew |last2=Ross}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.pressdemocrat.com/csp/mediapool/sites/PressDemocrat/News/story.csp?cid=2493373&sid=555&fid=181 |title=San Francisco mayor: 49ers move to Santa Clara all but assured |publisher=PressDemocrat.com |date=6. 12. 2011 |accessdate=28. 3. 2012}}</ref> 49ers su osvojili pet Super Bowl titula 1980ih i 1990ih kada su treneri ekipe bili Bill Walsh i [[George Seifert]] i imali su sljedeće poznate igrače: [[Joe Montana]], [[Steve Young]], [[Ronnie Lott]], i [[Jerry Rice]]. [[Datoteka:USF WMG.JPG|mini|Muški košarkaški tim [[Univerzitet San Franciska|univerziteta San Franciska]] igra u sali ratnog memorijala.]] Na univerzitetskom nivou, Dons, tim Univerziteta San Franciska, se natiču u prvoj ligi [[NCAA]] te ih je [[Bill Russel]] vodio kroz košarkaška prventstva [[1955]]. i [[1956]]. godine. [[San Francisco Gators]] i [[San Francisco Urban Knights|Urban Knights]] se natiču u drugoj ligi. AT&T park se koristio kao domaćinski stadion za godišnje igre [[Američki nogomet|američkog nogometa]] od [[2002]]. godine. 2011. godine, San Franciso je bio domaćin kalifornijskom fudbalskom timu [[Golden Bears]] koji su igrali na Candlestick parku i [[AT&T]] parku dok se njihov stadion renovirao. Pješačka trka [[Bay to Breakers]], koja se održava svake godine od [[1912]]. godine, je najpoznatija po svojim šarenim kostimima i veselom duhu natjecanja.<ref>{{cite web |title = About Us – History |work = ING Bay to Breakers |publisher = ING Group |date = 11. 3. 2008 |url = http://baytobreakers.com/index.php?page=race-history |accessdate = 25. 7. 2010 |archiveurl = https://www.webcitation.org/5rVUrVxLf?url=http://baytobreakers.com/index.php?page=race-history |archivedate = 2010-07-26 |deadurl = no }}</ref> Maraton San Franciska privlači više od 21.000 učesnika.<ref>{{cite news | last = Bulwa | first = Demian | title = S.F. Marathon: 26.2&nbsp;miles of feel-good pain | work=[[News release|Press Release]] | publisher=SFGate | date = 27. 7. 2009 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2009/07/26/BA0218VCGF.DTL | accessdate =7. 9. 2010 }}</ref> [[Triatlon]] ''Espace from Alcatraz'' je od [[1860]]. godine privukao više od 2.000 profesionalnih i amaterskih sportaša.<ref>{{cite web | title = Fact Sheet | work = [[News release|Press Release]] | publisher = Accenture Escape from Alcatraz Triathlon | date = 23. 5. 2008 | url = http://www.escapefromalcatraztriathlon.com/Assets/ESCAPE+From+Alcatraz/Fact+Sheet.pdf | accessdate = 19. 1. 2009 | archivedate = 2009-01-25 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20090125053129/http://www.escapefromalcatraztriathlon.com/Assets/ESCAPE+From+Alcatraz/Fact+Sheet.pdf | deadurl = yes }}</ref> Olympic Club je jedan od najstarijih sportskih klubova u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Osnovan je [[1860]]. godine. Sadrži privatni teren za golf koji graniči sa [[Daly City (Kalifornija)|Daly Cityjem]] te je teren pet puta bio domaćin [[US Open|U.S. Opena]]. Javni Harding Park teren za [[golf]] se povremeno koristi za [[PGA Tour]]. San Francisco je 2013. godine bio domaćin trke jahti.<ref>{{cite news | last = Cote | first = John | title = San Francisco selected to host America's Cup | work=San Francisco Chronicle | publisher=Hearst Communications | year = 2010 | url = http://www.sfgate.com/sports/article/San-Francisco-chosen-to-host-America-s-Cup-2479352.php | accessdate =11. 9. 2013 | deadurl=no}}</ref> Sa idealnom klimom za događaje na otvorenom, San Francisco ima nevjerovatan broj resursa i mogućnosti za amatersko učestvovanje u sportu i rekreaciji. Postoji više od 320&nbsp;km staza za bicikle širom grada<ref>{{cite web | title = Bicycle Network Facilities | work = Commuting and Resources | publisher = SF Municipal Transportation Authority | date = 12. 5. 2008 | url = http://www.sfmta.com/cms/bcomm/3180.html | accessdate = 15. 6. 2008 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20120307012603/http://www.sfmta.com/cms/bcomm/3180.html | archivedate = 2012-03-07 | deadurl = yes }}</ref> te su susjedstva [[Embarcadero]] i [[Marina Green]] omiljena mjesta za [[skejtbording]]. Obimni javni tereni za igranje [[tenis]]a su dostupni u parkovima Golden Gate i Dolores kao i u manjim terenima po susjedstvima širom grada. Građani San Franciska su često na vrhu listâ najsposobnijih osoba u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u.<ref name="fitness">{{cite news |last = Hübler |first = Eric |title = The Fittest and Fattest Cities in America |work = Men's Fitness |publisher = American Media, Inc |year = 2008 |url = http://www.mensfitness.com/city_rankings/454 |archiveurl = https://web.archive.org/web/20081011203124/http://www.mensfitness.com/city_rankings/454 |archivedate = 2008-10-11 |accessdate = 15. 6. 2008 |deadurl = no }}</ref> [[Plovidba]] i [[jedrenje]] su dvije od mnoštva popularnih aktivnosti [[Zaljevska oblast San Franciska|zaljeva San Franciska]]. Grad sadrži marinu u istoimenom distriktu.<ref>{{cite web|title=St Francis Yacht Club|url=http://www.stfyc.com/|accessdate=26. 3. 2013}}</ref><ref>{{cite web|title=Golden Gate Yacht Club|url=http://www.ggyc.com/|accessdate=26. 3. 2013}}</ref> Jahtni klubovi St. Francis i Golden Gate se nalaze u marini. Jahtni klub [[South Beach]], koji se nalazi kraj [[AT&T park]]a i 39. pristaništa ima obimnu [[Marina (čvor)|marinu]].<ref>{{cite web|title=About South Beach Yacht Club|url=http://www.southbeachyc.org/content.aspx?page_id=22&club_id=739623&module_id=40760|accessdate=26. 3. 2013|archive-date=2013-08-07|archive-url=https://web.archive.org/web/20130807131002/http://www.southbeachyc.org/content.aspx?page_id=22&club_id=739623&module_id=40760}}</ref><ref>{{cite web|title=Pier 39 Marina|url=http://www.pier39marina.com/|accessdate=26. 3. 2013}}</ref> [[Datoteka:Olympic Club 18th hole lakeside.jpg|mini|lijevo|18. rupa terena [[Klub Olympic (San Francisco)|kluba Olympic]].]] Iistorijski distrikt [[Aquatic Park]], koji se nalazi uz sjeverni dio obale San Franciska, je domaćin nekolicini plivačkih i veslačkih klubova.<ref>{{cite web|title=South End Rowing Club|url=http://www.south-end.org/|accessdate=26. 3. 2013|archivedate=2013-04-08|archiveurl=https://web.archive.org/web/20130408074909/http://www.south-end.org/|deadurl=yes}}</ref><ref>{{cite web|title=The Dolphin Club of SF About us|url=http://www.dolphinclub.org/about.html|archiveurl=https://web.archive.org/web/20131205080117/http://www.dolphinclub.org/about.html|archivedate=2013-12-05|accessdate=26. 3. 2013|deadurl=yes}}</ref> Veslački klub [[South End]], koji je osnovan [[1873]]. godine, kao i klub Dolphin i dalje nastavljaju sa prijateljskim suparništvom. Plivači se takođe dnevno mogu primijetiti. Vožnja biciklom postaje sve popularnija u San Francisku. Prema izvještaju agencije za opštinski prevoz ([[Engleski jezik|eng]]. ''Municipal Transportation Agency'', odnosno skraćeno ''MTA'') 2010. godine, broj biciklista je porastao u 33 lokacije za 58% u odnosu na prethodni izvještaj iz [[2006]]. godine.<ref>[http://128.121.89.101/cms/bhome/documents/City_of_San_Francisco_2010_Bicycle_Count_Report_edit12082010.pdf "City of San Francisco 2010 Bicycle Count Report", San Francisco Municipal Transportation Agency, 2010, p. 3]</ref> MTA procjenjuje da se svaki dan u gradu obavi više od 128.000 vožnji biciklom, što bi bilo 6% od cjelokupnog saobraćaja grada.<ref>{{Cite web | url = http://archives.sfmta.com/cms/rbikes/documents/2008SFStateofCyclingReport.pdf | title = 2008 San Francisco State of Cycling Report | publisher = San Francisco Municipal Transportation Agency | year = 2008 | page = 9 | accessdate = 1. 10. 2014}}</ref> Poboljšanje infrastrukture vožnje bicikla građenjem dodanih mjesta za vožnju je omogućilo sigurniju i pristupačniju vožnju bicikla u San Francisku. Od [[2006]]. godine, San Francisco ima zlatni biciklistički status od lige američkim biciklista. == Plaže i parkovi == [[Datoteka:Cliff House from Ocean Beach.jpg|mini|lijevo|[[Ocean plaža (San Francisco)|Ocean plaža]] San Franciska sa pogledom na litičnu kuću.]] [[Datoteka:SF Conservatory of Flowers 3.jpg|mini|Konzervatorijum cvijeća u [[Golden Gate park|parku Golden Gate]].]] Nacionalno rekreacijsko područje [[Golden Gate]]a (još poznato po [[Engleski jezik|engleskoj]] skraćenici GGNRA) sadrži veći dio parkova San Franciska i sve njegove plaže. Jedno je najposjećenijih područja u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] u rekreacijonom pogledu sa preko 13 miliona godišnjih posjetioca. Unutar atrakcija grada se takođe nalazi Ocean plaža, koja se pruža duž obalne linije [[Tihi okean|Tihog okeana]] i posjećuje ga surferska zajednica, kao i Baker plaža koja se nalazi na zapadnoj uvali Golden Gatea kao dio [[Presidio|Presidia]], prijašnje vojne bazne. Crissy polje se takođe nalazi unutar Presidia. GGNR takođe upravlja [[Fort Funston]]om, [[Lands Endo]]m, [[Fort Mason]]om i [[Alcatraz]]om. Služba nacionalnih parkova zasebno upravlja Maritime istorijski nacionalni park San Franciska koji se sadrži od čete istorijskih brodova i rive oko [[Aquatic park (San Francisco)|Aquatic parka]]. [[Datoteka:Alamo Square with Painted Ladies, SF, CA, jjron 26.03.2012.jpg|mini|lijevo|Trg Alamo je jedan od najpoznatijih [[Parkovi|parkova]] u ovom području i često se koristi kao simbolična lokacija San Franciska u [[film]]ovima i popularnoj kulturi.]] Odjel za rekreakciju i parkove San Franciska održava više od 220 parkova.<ref>{{cite web |url = http://sf-recpark.org/index.aspx?page=56 |title = Facility Listings |accessdate = 25. 7. 2010 |work = San Francisco Recreation and Parks Department |publisher = City and County of San Francisco |archiveurl = https://www.webcitation.org/5rVVz5G7d?url=http://sf-recpark.org/index.aspx?page=56 |archivedate = 2010-07-26 |deadurl = no }}</ref> Najveći i najpoznatiji je [[Golden Gate park]],<ref>{{cite web | url = http://www.tpl.org/content_documents/ccpe_Most_Visited_Parks.pdf | archiveurl = https://web.archive.org/web/20090318011047/http://www.tpl.org/content_documents/ccpe_Most_Visited_Parks.pdf | archivedate = 2009-03-18 | format = PDF | title = The Most Visited City Parks | accessdate = 17. 6. 2008 | date = 11. 10. 2007 | work = Center for City Park Excellence | publisher = The Trust for Public Land | deadurl = yes }}</ref> koji se rasteže od zapadnog dijela grada do [[Tihi okean|Tihog okeana]]. Park je osnovan 1860ih i napravljen je sadnjom stranih [[Drveće|drveća]] i biljaka dok je prije bio omeđen samo prirodnom travom i dinama. Park sadrže mnoge kulturne i prirodne atrakcije poput staklene bašte cvijeća, japanske čajne bašte i [[Botanika|botaničke bašte]] San Franciska. Blizu gradskog [[Zoološki vrt|zoološkog vrta]] koji sadrži više od 250 vrsta životinja od kojih je mnogo ugroženo,<ref>{{cite web | title = What to See at the Zoo | publisher = San Francisco Zoo | url = http://www.sfzoo.org/openrosters/ViewOrgPageLink.asp?LinkKey=15015&orgkey=1821 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110719005811/http://www.sfzoo.org/openrosters/ViewOrgPageLink.asp?LinkKey=15015&orgkey=1821 | archivedate = 2011-07-19 | accessdate = 14. 6. 2008 | deadurl = yes }}</ref> se nalazi jezero Marced koje je okruženom parkom. Prvo rekreaciono područje San Franciska je bio park kojim je upravljao sistem [[Kalifornija|Kalifornijskih]] državnih parkova pod nazivom [[Candlestick Point]].<ref>{{cite web | title = Candlestick Point SRA | publisher=California State Parks Department | url = http://parks.ca.gov/?page_id=519 | accessdate =27. 1. 2009}}</ref> == Zakon i vlada == San Francisco—službeno poznat pod [[Engleski jezik|engleskim]] nazivom "City and County of San Francisco", odnosno "Grad i okrug San Franciska"—je grad i [[Okrug (teritorijalna jedinica)|okrug]] u isto vrijeme. Ovaj status je dobio i trenutno ga posjeduje sve od [[1856]]. godine kada se odvojio od [[Okrug San Mateo|okruga San Mateo]]. Jedini je istovremeni grad i okrug u [[Kalifornija|Kaliforniji]].<ref name="CityCounty">{{cite web |url = http://sf311.org/index.aspx?page=262 |title = Board of Supervisors – Does San Francisco have a City Council? |accessdate = 16. 6. 2008 |work = SFGov SF311 |archiveurl = https://www.webcitation.org/5rVT9031H?url=http://sf311.org/index.aspx?page=262 |archivedate = 2010-07-26 |deadurl = yes }}</ref> [[Gradonačelnik]] je istovremeno i okružni izvršni organ i nadgledni odbor je gradsko vijeće. Vlada San Franciska funkcionira na sistemu poveljnog grada i sadrži dvije grane vlasti. Na vrhu izvršne grane vlasti se nalazi [[gradonačelnik]] kao i drugi zvaničnici kojih su izabrali građani kao i gradska služba. Na čelu zakonodavne grane vlasti od 11 članova nadglednog odbora se nalazi predsjednik koji je odgovoran za donošenje zakona i budžeta, mada građani San Franciska često koriste sistem direktne demokratije za donošenje zakona. [[Datoteka:SFCityHall.png|mini|lijevo|Gradska vijećnica San Franciska.]] Članovi nadglednog odbora su izabrani kao prestavnici određenih distrikta unutar grada.<ref name="SF_Gov_Supervisor_Districts">{{cite web | title = Board of Supervisors District Information | url = http://www.sfgov.org/site/bdsupvrs_index.asp?id=4385 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070714005328/http://www.sfgov.org/site/bdsupvrs_index.asp?id=4385 | archivedate = 2007-07-14 | publisher = City and County of San Francisco, Board of Supervisors | accessdate = 29. 1. 2006 | deadurl = yes }}</ref> U slučaju smrti ili ostavke gradonačelnika, predsjednik odbora postaje privremeni gradonačelnik dok cijeli odbor ne odluči ko će biti gradonačelnik do isteka mandata. [[Dianne Feinstein]] je preuzela ured [[1978]]. godine nakon atentata na [[George Moscone]]a, te ju je odbor izabrao kao stalnog gradonačelnika do kraja mandata. [[Edwin M. Lee]] je [[2011]]. godine izabran da završi mandat [[Gavin Newsom|Gavina Newsoma]], koji je podnio ostavku.<ref>{{cite news| url=http://blog.sfgate.com/cityinsider/2011/01/11/ed-lee-becomes-the-citys-first-chinese-american-mayor/ | work=The San Francisco Chronicle | first=John | last=Coté | title=Ed Lee becomes the city's first Chinese American mayor | date=11. 1. 2011}}</ref> Zbog svog jedinstvenog statusa kao grad i okrug istovremeno, lokalna vlada ima nadležnost nad imovinom nad kojim inače ne bi trebala. Na primjer, međunarodni aerodrom San Franciska, koji se nalazi u okrugu San Mateo, je pod vlasništvom grada i okruga San Franciska. San Francisco ima gradski [[zatvor]] u okrugu San Mateo, u neinkorporiranom području pored [[San Bruno (Kalifornija)|San Bruna]]. San Francisco je takođe, [[Raker pakt]]om iz [[1913]]. godine, dobio stalni zakup nad [[Hetch Hetchy]] dolinom i marinom nacionalnog parka [[Yosemite]].<ref name="CityCounty"/> San Francisco je čvor mnogim granama federalne birokratije poput apelacionog suda [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država]] i pričuvne federalne banke. Grad je u ranim [[1990te|1990im]] imao velike vojne instalacije u [[Presidio|Presidiju]], [[Treasure Island]]u i [[Hunters Point]]u. Postojanje ovih instalacija se i dalje godišnje slavi [[Fleet Week]]om, iako se više ne nalaze u gradu. Savezna država [[Kalifornija]] koristi San Francisco kao dom za [[Vrhovni sud Kalifornije|vrhovni sud savezne države]] i za ostale državne agencije. Više od 70 konzulata San Franciska su strane vlasti.<ref>{{cite web | url = http://www.state.gov/documents/organization/91446.pdf | title = Foreign Consular Offices in the United States, 2007 | accessdate =12. 12. 2008 | publisher=United States Department of State}}</ref> Okružni budžet za fiskalnu godinu 2013–14 je iznosio [[$]]7,9 milijarde.<ref>{{cite web | title = Mayor Lee Signs San Francisco’s Balanced Budget For Fiscal Year 2013–14 & 2014–15 | url = http://www.sfmayor.org/index.aspx?recordid=375&page=846 | publisher = Office of the Mayor | date = 24. 7. 2013 | accessdate = 26. 9. 2013}}</ref> Grad zapošljava oko 27.000 radnika.<ref>{{cite news | author = Gordon, Rachel | title = 1 in 3 San Francisco employees earned $100,000 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2010/04/25/MNC51CLUBN.DTL | publisher = San Francisco Chronicle | date = 26. 4. 2010 | accessdate =7. 3. 2012}}</ref> === Kriminal i javna sigurnost === Sljedeća tabela sadrži broj prijavljenih incidenata po 1.000 osoba za svaku vrstu prekršaja. {| class="wikitable collapsible" |- ! colspan="3" | Stope kriminala i broj stanovnika |- ! scope="row" style="text-align: left;" | Broj stanovnika<ref name="FBI-UCR-T8">United States Department of Justice, Federal Bureau of Investigation. [http://www.fbi.gov/about-us/cjis/ucr/crime-in-the-u.s/2012/crime-in-the-u.s.-2012/tables/8tabledatadecpdf/table-8-state-cuts/table_8_offenses_known_to_law_enforcement_by_california_by_city_2012.xls Crime in the United States, 2012, Table 8]. Pristupljeno 15. 11. 2013.</ref> | colspan="2" | 820.363 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | Nasilni kriminal<ref name="FBI-UCR-T8"/> | 5.777 || 7,04 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | &nbsp;&nbsp;Ubistva<ref name="FBI-UCR-T8"/> | 69 || 0,08 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | &nbsp;&nbsp;Silovanja<ref name="FBI-UCR-T8"/> | 108 || 0,13 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | &nbsp;&nbsp;Pljačke<ref name="FBI-UCR-T8"/> | 3.484 || 4,25 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | &nbsp;&nbsp;Teških napadi<ref name="FBI-UCR-T8"/> | 2.116 || 2,58 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | Imovinski kriminalitet<ref name="FBI-UCR-T8"/> | 38.898 || 47,42 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | &nbsp;&nbsp;Provale<ref name="FBI-UCR-T8"/> | 5.317 || 6,48 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | &nbsp;&nbsp;Teške krađe<ref name="FBI-UCR-T8"/> | 28.242 || 34,43 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | &nbsp;&nbsp;Krađe motornih vozila<ref name="FBI-UCR-T8"/> | 5.339 || 6,51 |- ! scope="row" style="text-align: left;" | Podmetanje požara<ref name="FBI-UCR-T8"/> | 207 || 0,25 |} [[Datoteka:CHP Police Interceptor Utility Vehicle.jpg|mini|lijevo|Službenici patrole [[Kalifornija|Kalifornije]] sprovode Kalifornijski kôd vozila i progone osumljičena lica i budu na licu mjesta svih važnijih prepreka i [[Saobraćajna nesreća|nezgoda saobraćaja]].]] 2011. godine, prijavljeno je 50 [[Ubistvo|ubistava]] što je 6,1 na 100.000 ljudi.<ref>{{cite news|author=Demian Bulwa |url=http://www.sfgate.com/crime/article/Through-hard-times-S-F-killings-at-historic-lows-2441692.php |title=Through hard times, S.F. killings at historic lows |publisher=SFGate |date=5. 1. 2012 |accessdate=29. 7. 2013}}</ref> Bilo je oko 134 [[Silovanje|silovanja]], 3.142 krađa i oko 2.139 napada. Bilo je oko 4.469 provala, 25.100 pljački i 4.210 krađa motornih vozila.<ref>{{cite web|url=http://www.neighborhoodscout.com/ca/san-francisco/crime/ |title=San Francisco crime rates and statistics |publisher=NeighborhoodScout |accessdate=29. 7. 2013}}</ref> Tenderloin područje San Franciska ima najveći postotak [[kriminal]]a u San Francisku sa 70% nasilnog kriminala grada i oko jedne četvrtine gradskih ubistava se dogodi u ovom susjedstvu. Tenderloin područje takođe sadrži velike stope beskućništva, korištenja [[droga]], nasilja bandi i [[Prostitucija|prostitucije]].<ref>{{cite web|url=http://foundsf.org/index.php?title=The_Tenderloin |title=The Tenderloin |publisher=FoundSF |accessdate=29. 7. 2013}}</ref> Još jedno područje sa visokom stopom kriminala je [[Bayview-Hunters Point]]. Beskućništvo je takođe rasteći problem grada.<ref>{{cite web|url=http://www.sfgate.com/homeless/ |title=Shame of the city |publisher=SFGate |accessdate=29. 7. 2013 |date=12. 7. 2012}}</ref> Nekoliko uličnih bandi se nalazi u gradu, kao što su MS-13,<ref>{{cite web |url=http://www.sfweekly.com/related/to/La+Mara+Salvatrucha+Street+Gang/ |title=La Mara Salvatrucha Street Gang – San Francisco |publisher=Sfweekly.com |accessdate=29. 7. 2013 |archivedate=2013-07-26 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130726192405/http://www.sfweekly.com/related/to/La+Mara+Salvatrucha+Street+Gang/ |deadurl=yes }}</ref> [[Sureños]] i [[Norteños]] u Mission distriktu<ref>{{cite news|author=Bulwa, Demian|url=http://www.sfgate.com/bayarea/article/SAN-FRANCISCO-Sure-o-gang-s-threat-growing-in-2667647.php |title=SAN FRANCISCO / Sureño gang's threat growing in Bay Area / Widow's apartment is at heart of group's Mission District turf|publisher=San Francisco Chronicle |date=27. 5. 2005 |accessdate=29. 3. 2014}}</ref> i nekim dijelom Crips banda u [[Bayview–Hunters-Point]].<ref>{{cite web|author=Albert Samaha |url=http://www.sfweekly.com/2012-09-26/news/crips-gangs-sfpd-bloods-bayview-hunters-point/ |title=Crip-less: S.F.'s Dislike of Franchises Extends to Street Gangs – Page 1 – News – San Francisco |publisher=SF Weekly |date=26. 9. 2012 |accessdate=29. 7. 2013}}</ref> Azijske bande su pristune u Kineskoj četvrti. Tadašnje suparništvo dvije kineske bande je [[1977]]. godine dovelo do oružanog napada u restoranu u Kineskoj četvrti u kome je 5 lica usmrćeno i 11 ranjeno. Nijedna od žrtava napada nisu bili članovi bandi. Pet članova [[Joe Boys]] bande je uhapšeno i osuđeno za ovaj zločin.<ref>{{cite news |author=Vanessa Hua |url=http://sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2006/10/07/BAGMMLKK661.DTL |title=Golden Dragon Closes and owes a million |publisher=Sfgate.com |date=7. 10. 2006 |accessdate=6. 12. 2011 |archive-date=2011-08-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110805012352/http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=%2Fc%2Fa%2F2006%2F10%2F07%2FBAGMMLKK661.DTL }}</ref> Oružani napad u vezi sa bandama je 1990. godine usmrtio jednog muškarca i ranio šest ostalih ispred noćnog kluba blizu Kineske četvrti.<ref>{{cite news|author=Jim Herron Zamora |url=http://articles.latimes.com/1990-05-15/news/mn-198_1_asian-gang |title=S.F. Chinatown Shootings May Be Tied to Gang |publisher=Los Angeles Times |date=15. 5. 1990 |accessdate=16. 9. 2012}}</ref> Šest tinejdžera je 1998. godine ranjeno u kineskom igralištu nakon čega je 16-ogodišnjak uhapšen.<ref>{{cite news|author=Vanessa Hua |url=http://www.sfgate.com/news/article/Boy-16-Arrested-In-S-F-Chinatown-Shooting-3003614.php |title=Boy, 16, Arrested In S.F. Chinatown Shooting Rampage / Suspect was at scene but didn't fire gun, cops say |publisher=San Francisco Chronicle |date=20. 6. 1998 |accessdate=16. 9. 2012}}</ref> Gradom patrolira policija San Franciska. Ured šerifa San Franciska, BART policija (za javni prevoz), Armtrak policija i [[Kalifornija|Kalifornijska]] patrola kao i mnoge druge lokalne, državne i federalne agencije sprovode zakon u gradu. Vatrogasna služba San Franciska pruža usluge suzbijanja [[požar]]a kao i hitne medicinske službe. == Obrazovanje == === Fakulteti i univerziteti === [[Datoteka:Lone Mountain Campus.jpg|mini|upright|desno|Studendski grad Lone Mountain univerziteta San Franciska.]] [[Univerzitet u Kaliforniji, San Francisco]] je jedini studenski grad sistema Univerziteta Kalifornije koji je posebno namjenjen zdravstvenom obrazovanju i [[Biomedicina|biomedicinskim]] naukama. Jedna je od pet najboljih medicinskih škola u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]<ref>{{cite web | url = http://grad-schools.usnews.rankingsandreviews.com/best-graduate-schools/top-medical-schools/primary-care-rankings | title = America's Best Graduate Schools: Best Medical Schools | accessdate = 25. 7. 2010 | year = 2010 | publisher = [[U.S. News and World Report]] | archive-date = 2010-04-21 | archive-url = https://web.archive.org/web/20100421213522/http://grad-schools.usnews.rankingsandreviews.com/best-graduate-schools/top-medical-schools/primary-care-rankings | dead-url = yes }}</ref> i upravlja medicinskim centrom [[UCSF]] koji je jedan od 15 najboljih [[bolnica]] u zemlji.<ref>{{cite web | url = http://health.usnews.com/health-news/best-hospitals/articles/2011/07/18/best-hospitals-2011-12-the-honor-roll | title = Best Hospitals 2011–12: the Honor Roll | publisher=U.S. News and World Report | author=Comarow, Avery | date = 14. 7. 2010 | accessdate =25. 7. 2010 }}</ref> UCSF je znatno velik lokalni poslodavac koga premašuje jedino lokalna gradska i okružna vlada.<ref>{{cite web | url = http://www.sfced.org/docs/Largest_Employers_in_SF_2007.doc | title = San Francisco Business Information: Largest Employers in San Francisco | accessdate = 9. 6. 2008 | work = San Francisco Business Times Book of Lists, 2007 | format = Microsoft Word | publisher = San Francisco Center for Economic Development | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070817111006/http://www.sfced.org/docs/Largest_Employers_in_SF_2007.doc | archivedate = 2007-08-17 | deadurl = yes }}</ref><ref>{{cite news |title = UCSF packs a $6B punch for economy |publisher = [[San Francisco Business Times]] |author = Leuty, Ron |date = 11. 6. 2010 |url = http://sanfrancisco.bizjournals.com/sanfrancisco/stories/2010/06/14/story1.html |accessdate = 26. 7. 2010 |archiveurl = https://www.webcitation.org/5rVPWF1YS?url=http://sanfrancisco.bizjournals.com/sanfrancisco/stories/2010/06/14/story1.html |archivedate = 2010-07-26 |deadurl = no }}</ref><ref>{{cite web |url = http://www.ucsf.edu/eir/employment-economic-stimulus |title = Employment & Economic Stimulus |accessdate = 26. 7. 2010 |work = 2010 Economic Impact Report |publisher = [[University of California, San Francisco]] |archiveurl = https://www.webcitation.org/5rVOBCPUT?url=http://www.ucsf.edu/eir/employment-economic-stimulus |archivedate = 2010-07-26 |deadurl = no }}</ref> Studenski grad od 170.000 [[m²]] u [[Mission Bay]]u je otvoren 2003. godine i nadovezuje se na originalnu zgradu u [[Parnassus Heights]]u. Mjesto je zgrada za istraživanje u oblastima [[Biotehnologija|biotehnologije]].<ref>{{cite web | url = http://www.ucsf.edu/news/2003/07/4846/new-ucsf-mission-bay-campus-countrys-largest-biomedical-university-expansio | title = New UCSF Mission Bay campus: country's largest biomedical university expansion | author=Wallace Ravven | accessdate =9. 6. 2008 | publisher=UCSF | date = 22. 7. 2003 }}</ref> U svim pogledima, [[UCSF]] upravlja preko 20 zgrada širom San Franciska.<ref>{{cite web | url = http://www.ucsf.edu/locations | title = Locations | author= UCSF | accessdate =21. 2. 2015 | year = 2015 }}</ref> [[Hasting College of Law]], koji je osnovan u civilnom centru 1878. godine, je najstariji pravni fakultet u [[Kalifornija|Kaliforniji]] i ima najveći broj sudija u zakonodavnim organizacijama savezne države koji su ga pohađali.<ref>{{cite web | url = http://www.uchastings.edu/?pid=37 | title = Hastings Quick Facts | accessdate =30. 8. 2006 | publisher=University of California, Hastings College of the Law}}</ref> Državni [[univerzitet]] San Franciska je dio državnog sistema [[Kalifornija|Kalifornije]] i nalazi se blizu jezera Marced.<ref name=sfsu>{{cite web | url = http://www.sfsu.edu/~puboff/sfsufact/archive/0809/files/SFSU_Facts_0809.pdf | title = SF State Facts 2008–2009 | accessdate = 7. 3. 2009 | publisher = SFSU | archive-date = 2016-03-03 | archive-url = https://web.archive.org/web/20160303214251/http://www.sfsu.edu/~puboff/sfsufact/archive/0809/files/SFSU_Facts_0809.pdf }}</ref> Škola ima otprilike 30.000 studenata i nagrađuje studente sa dodiplomskim, magistranskim i doktoratskim diplomama u više od 100 disciplina.<ref name=sfsu/> Gradski fakultet San Franciska je jedan od najvećih [[community college]] univerziteta u zemlji sa dvogodišnjim studijem, te se nalazi u Ingleside distriktu. Ima preko 100.000 studenata i sadrži obiman program za nastavljanje školovanja.<ref>{{cite web | url = http://www.ccsf.edu/Offices/Public_Information/factsheet.html | title = City College of San Francisco Fact Sheet | accessdate = 16. 6. 2008 | date = april 2008 | format = PDF | publisher = City College of San Francisco | archive-date = 2008-12-02 | archive-url = https://web.archive.org/web/20081202165806/http://www.ccsf.edu/Offices/Public_Information/factsheet.html | dead-url = yes }}</ref> Privatni [[univerzitet]] San Franciska koji se nalazi na Lone planini je jedan od najstarijih institucija višeg obrazovanja u San Francisku kao i jedan od najstarijih univerziteta osnovanih zapadno od rijeke [[Mississippi (rijeka)|Mississippi]].<ref>{{cite web | url = http://www.usfca.edu/online/about_USF/USFAlmanac2007.pdf | title = University of San Francisco Fact Book and Almanac 2007 | date = 31. 12. 2007 | format = PDF | publisher = University of San Francisco | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080624193135/http://www.usfca.edu/online/about_USF/USFAlmanac2007.pdf | archivedate = 2008-06-24 | accessdate = 25. 7. 2010 | deadurl = yes }}</ref> Univerzitet [[Golden Gate]] je privatan, nepristran i mješovit [[univerzitet]] osnovan [[1901]]. godine i nalazi se u finansijalnom distriktu. Uglavnom služi kao postdiplomska institucija fokusirana na učenje prava sa manjim dodiplomskim programima koji su povezati sa njegovim profesionalnim školama. [[Akademija umjetnosti San Franciska]] je najveći institut umjetnosti i dizajna u državi sa preko 13.000 studenata.<ref>{{cite web | url = http://www.academyart.edu/whoweare.html | title = Who We Are | accessdate =18. 2. 2009 | publisher=Academy of Art University | year = 2008 }}</ref> [[Institut umjetnosti San Franciska]] je najstarija umjetnička škola zapadno od [[Mississippi (rijeka)|Mississippija]].<ref>{{cite book | url = http://books.google.com/books?id=2kz2R2rPFXgC&printsec=frontcover&dq=Roadtripping+USA#PPA489,M1 | title = Let's Go: Roadtripping USA | accessdate =18. 2. 2009 | page = 489 | publisher=MacMillan | year = 2007 | isbn = 9780312361822 }}</ref> Institut je osnovan [[1871]]. godine. [[Kalifornijski univerzitet umjetnosti]], koji se nalazi na [[Potrero Hill]]u, ima programe za [[Arhitektura|arhitekturu]], finu umjetnost, [[dizajn]] i pisanje.<ref>{{cite web | url = http://www.cca.edu/admissions/undergrad/campuses | title = Oakland & San Francisco Campuses | accessdate = 23. 5. 2012 | publisher = California College of the Arts | year = 2012 | archive-date = 2012-05-01 | archive-url = https://web.archive.org/web/20120501201558/http://www.cca.edu/admissions/undergrad/campuses }}</ref> [[Muzički konzervatorijum San Franciska]] je jedina nezavisna muzička škola na zapadnoj obali i pruža svojim učenicima diplome u orkestralnim instrumentima, [[Kamerna muzika|kamernoj muzici]], komponiranju i [[Dirigent|dirigiranju]]. [[Kulinarna akademija San Franciska]], koja se povezuje sa Le Cordon Blue programom, pruža programe u kulinarnim vještinama, pecivima i pečenju kao i upravljanju restoranima. [[Kalifornijski institut integralnih studija]] pruža nekolicinu različitih programa u svojim ustanovama profesionalne [[Psihologija|psihologije]] i zdravlja, svijesti i preobraženja. Osnovan je [[1968]]. godine. Poznat po duhovnosti i društvenim promjenama, institut takođe sadrži programe za nastavljanje školovanje nakon dodiplomskog. === Osnovne i srednje škole === Distrikt ujedinjenih škola San Franciska kao i državni odbor obrazovanja upravljaju javnim obrazovnim institucijama. Srednja škola Lowell je najstarija javna srednja škola u [[SAD]]-u zapadno od [[Mississippi (rijeka)|Mississippija]].<ref>{{cite web | title = The Oldest Public High School West of the Mississippi | work = About Lowell: Lowell History | publisher = San Francisco Unified School District | date = 22. 2. 2002 | url = http://www.sfusd.edu/schwww/sch697/about/history/ | archiveurl = https://web.archive.org/web/20020414125943/http://www.sfusd.edu/schwww/sch697/about/history/ | archivedate = 2002-04-14 | accessdate = 25. 7. 2010 | deadurl = yes }}</ref> Nešto niže od 30% stanovnika grada koji mogu ići u školu, upišu se u jednu od 100 privanih ili parohijskih škola San Franciska, što je znatno veći postotak u odnosu na 10% u cijelom [[SAD]]-u.<ref name="SFGPrvtSchools">{{cite news | last = Knight | first = Heather | title = Many reluctantly chose private schools | work=San Francisco Chronicle | page = A-1 | publisher=Hearst Communications | date = 31. 5. 2006 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?file=/c/a/2006/05/31/MNGJIJ50T41.DTL | accessdate =16. 6. 2008 }}</ref> Skoro 40 od ovih su [[Katoličanstvo|katoličke]] škole kojim upravlja [[rimokatolička nadbiskupija San Franciska]].<ref>{{cite web | title = School Directory August 2010 | publisher = Roman Catholic Archdiocese of San Francisco | date = august 2010 | url = http://sfdcs.org/dcs/sites/default/files/docs/school_directory/Directory_Regular_10-11.pdf | archiveurl = https://web.archive.org/web/20101127114957/http://sfdcs.org/dcs/sites/default/files/docs/school_directory/Directory_Regular_10-11.pdf | archivedate = 2010-11-27 | format = PDF | accessdate = 23. 1. 2011 | deadurl = yes }}</ref> == Mediji == [[Datoteka:SAN FRANCISCO CHRONICLE BUILDING.jpg|mini|Zgrada novina [[San Francisco Chronicle]].]] Glavne dnevne [[novine]] San Franciska su ''[[San Francisco Chronicle]]'', koje su trenutno najveće novine sjeverne [[Kalifornija|Kalifornije]] po tiražu.<ref>{{cite web | title = Top 200 Newspapers by Largest Reported Circulation | publisher = Audit Bureau of Circulations | url = http://www.accessabc.com/products/top200.htm | date = 31. 3. 2007 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070813073544/http://www.accessabc.com/products/top200.htm | archivedate = 2007-08-13 | accessdate = 14. 6. 2008 | deadurl = no }}</ref> Chronicle je poznat po svom, sada umrlom, kolumnistu [[Herb Caen|Herbu Caenu]] koji je zaslužan za kritike i prestavljao je "glas San Franciska". Prijašnji kamen temeljac medijskog carstva [[William Randolph Hearsta|Williama Randolpha Hearsta]] i Ambrosea Biercea [[The San Francisco Examiner|The ''San Francisco Examiner'']], je opao u tiraži i sada se objavljuje kao besplatan dnevni [[tabloid]] pod novom upravom.<ref>{{cite news | last = Rosenberg | first = Scott | title = The San Francisco Examiner, 1887–2000 | publisher = Salon.com | date = 21. 3. 2000 | url = http://archive.salon.com/media/feature/2000/03/21/examiner/index.html | archiveurl = https://web.archive.org/web/20090627064603/http://archive.salon.com/media/feature/2000/03/21/examiner/index.html | archivedate = 2009-06-27 | accessdate = 15. 6. 2008 | deadurl = no }}</ref><ref>{{cite news | last = Nolte | first = Carl | title = Examiner Staff Ends an Era With Tears, Newsroom Tales | work=San Francisco Chronicle | page = A-1 | publisher=Hearst Communications | date = 22. 11. 2000 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2000/11/22/MN121380.DTL&hw=san+francisco+examiner&sn=005&sc=498 | accessdate =15. 6. 2008 }}</ref> Novine ''[[Sing Tao Daily]]'' navode da su najveće novine napisane na [[Kineski jezik|kineskom jeziku]] u [[Zaljevska oblast San Franciska|zaljevnoj oblasti San Franciska]].<ref>{{cite news | last = Hua | first = Vanessa | title = Newspaper war in the Bay Area: Ming Pao becomes 6th Chinese-language daily | work=San Francisco Chronicle | page = B-1 | publisher=Hearst Communications | date = 3. 8. 2004 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2004/08/03/BAGI781MM91.DTL | accessdate =14. 6. 2008 }}</ref> ''[[SF Weekly]]'' su alternativne gradske sedmične novine. ''[[San Francisco Magazine]]'' i ''7x7'' su ''glossy'' časopisi o San Francisku. Državne novine ''[[Mother Jones]]'' su takođe iz San Franciska. Područje zaljevne oblasti San Franciska je treći po veličini [[Televizija|televizijski]] market<ref>{{cite web | title = Local Television Market Universe Estimates | publisher = Nielsen Media | date = 22. 9. 2007 | url = http://www.nielsenmedia.com/nc/nmr_static/docs/2007-2008_DMA_Ranks.xls | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070927200433/http://www.nielsenmedia.com/nc/nmr_static/docs/2007-2008_DMA_Ranks.xls | archivedate = 2007-09-27 | format = XLS | accessdate = 15. 6. 2008 | deadurl = no }}</ref> i četvrti po veličini [[Radio|radijski]] market u [[SAD]]-u.<ref>{{cite web |title = Arbitron Radio Market Rankings: Spring 2008 |publisher = Arbitron |date = 16. 4. 2008 |url = http://www.arbitron.com/radio_stations/mm001050.asp |accessdate = 14. 6. 2008 |archiveurl = https://www.webcitation.org/5Qlkb2wW6?url=http://www.arbitron.com/radio_stations/mm001050.asp |archivedate = 2007-08-01 |deadurl = no }}</ref> Najstarija gradska radijska stanica, [[KCBS]] ([[AM]]), je počela kao eksperimentalna stanica u [[San Jose (Kalifornija)|San Joseu]] [[1909]]. godine, prije nego što je počela sa komercijalnim emitiranjem. [[KALW]] je bila prva FM radijska stanica kada je počela sa radom [[1941]]. godine. Prva televizijska stanica grada je bila [[KPIX]] i počela je sa emitiranjem [[1948]]. godine. Sve veće televizijske mreže u [[SAD]]-u imaju lokalne urede i stanice koje poslužuju područje i većina se nalazi u gradu. [[MSNBC]], [[BBC]], [[Al Jazeera America]], [[Russia Today]] i [[CCTV America]] takođe imaju regionalne novinske agencije u San Francisku. [[Bloomberg West]] je počeo sa radom [[2011]]. godine iz studija na [[Embarcadero|Embarcaderu]]. [[ESPN]] koristi lokalni [[ABC]] studio za emitiranje. Sportske stanice San Franciska, [[Comcast]] SportsNet Bay Area i [[Comcast]] SportsNet California, se nalaze u San Francisku. [[Pac-12]] mreža je isto tako iz San Franciska. Javne radijske i televizijske stanice se emitiraju iz ureda blizu [[Potrero Hill]] susjedstva pod imenom [[KQED]]. KQED-FM je naslušaniji državni radio pod pokroviteljstvom [[Nation Public Radio]] programa.<ref>{{cite web | title = Top 30 Public Radio Subscribers – Winter 2004 Arbitron | work = Radio Research Consortium | publisher = Arbitron Media Research | date = 17. 6. 2004 | url = http://www.pacifica.org/documents/pdf/ArbitronRatingsWinter2004.pdf | archiveurl = https://web.archive.org/web/20050423215537/http://www.pacifica.org/documents/pdf/ArbitronRatingsWinter2004.pdf | archivedate = 2005-04-23 | format = PDF | accessdate = 14. 6. 2008 | deadurl = yes }}</ref> [[CNET]] i [[Salon.com]] su prvi počeli sa korištenjem [[internet]]a u svrhe medija. Nekomercijalni satelitski kanal [[Link TV]] je počeo svoje emitovanje [[1999]]. godine iz San Franciska. Izumitelji iz San Franciska su znatno važni za moderne medije. Tokom [[1870te|1870ih]], [[Eadweard Muybridge]] je počeo snimati pokretnu fotografiju i izmislio [[zoopraksiskop]] koji bi mogao prikazivati njegove snimke. To su bile prve pokretne slike. [[1927]]. godine je kamerna cijev Phila Farnswortha prenijela prvu sliku. To je bio prvi [[televizor]]. == Transportacija == === Autoputevi i ceste === Zbog svoje jedinstvene geografije i autoputnih buda krajem [[1950te|1950ih]],<ref name="freeway">{{cite news | last = Gordon | first = Rachel | title = Boulevard of dreams, the premiere | work=San Francisco Chronicle | page = B-1 | publisher=Hearst Communications | date = 8. 9. 2005 | url = http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2005/09/08/BAGBFEJVE21.DTL | accessdate =16. 6. 2008 }}</ref> San Francisco je jedan od nekoliko američkih gradova sa magistralnim putevima umjesto nekoliko [[autoput]]a koji prolaze kroz grad. [[Datoteka:San Francisco Oakland Bay Bridge at night.jpg|desno|mini|Bay most. Pruža jedinu izravnu drumsku vezu sa East Bayom.]] Međudržavni put 80 počinje blizu [[Bay most]]a i jedina je izravna poveznica automobila sa [[East Bay]]om. [[SAD]] ruta 101 povezuje zapadni terminal međudržavnog puta 80 i pruža pristup južnom dijelu grada uz obalu San Franciska do [[Silicijska dolina|silicijske doline]]. Sjeverno od njega, ruta [[SAD]]-a 101 koristi magistralne puteve [[Mission Street]]a, Van Ness avenije, Lombard ulice, Richardson avenije i Doyle Drivea kako bi se povezali na [[Golden Gate most]] i jedina je izravna poveznica automobila ka okrugu Marin i [[North Bayu]]. [[Datoteka:Golden Gate Bridge 1926.jpg|lijevo|mini|[[Golden Gate most]] je jedina drumska veza sa North Bayom.]] Državna ruta 1 takođe ulazi u San Francisco sa sjevera preko [[Golden Gate most]]a i kreće se južno od rute 101, prvo kroz [[Presidio Blvd park]] kroz [[park Golden Gate]] i tada se ukršta sa zapadnim dijelom grada sa magistralnim putem 19. avenije i priključuje se međudržavnom putu 280 na južnom dijelu grada. Međudržavni put 280 nastavlja se južno kroz centralne dijelove poluostrva ka [[San Jose]]u. 280 takođe skreće istočno blizu južnog dijela grada i zaustavlja se južno od [[Bay most]]a u susjedstvu [[South of Market]]. Nakon Loma Prieta zemljotresa [[1989]]. godine, gradska uprava je odlučila da sruši autoput [[Embarcadero]] te su glasači odobrili rušenje dijela centralnog autoputa kako bi se pretvorio u bulevare.<ref name="freeway"/> Državna ruta 35, koja prelazi većinu poluotoka po grebenu planina [[Santa Cruz]], ulazi u grad sa zapada kao Skyline bulevar i slijedi ulice grada tok ne stane na ukrštanju sa [[autoput]]om 1. Državna ruta 82 ulazi u San Francisco sa juga kao ulica Mission i slijedi putanju istorijske ceste [[El Camino Real]] i malo poslije toga se prekida na raskrsnici sa rutom 280. Neki od većih magistralnih puteva su bulevar Geary, Lincoln Way/Koridor Fell Street i ulica Market/Portola Drive. Zapadni terminal istorijskog transkontinentalnog Lincoln autoputa, prve ceste širom [[Sjedinjene Američke Države|Amerike]], se nalazi u parku Lincoln San Franciska. === Javna transportacija === [[Datoteka:3 Cable Car on Hyde St with Alcatraz, SF, CA, jjron 25.03.2012.jpg|mini|desno|upright|Žičara se penje na Hyde ulici. U pozadini se vidi otok [[Alcatraz]].]] 32% građana San Franciska koriste javnu transportaciju kako bi otišli na posao, što čini San Francisco prvim gradom na zapadnoj obali u ovoj statistici i trećim u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]].<ref>{{cite news | url = http://money.cnn.com/2007/06/13/real_estate/public_transit_commutes/index.htm | title = New Yorkers are Top Transit Users | accessdate =20. 8. 2008 | author=Les Christie | date = 29. 6. 2007 | work=CNNMoney.com | publisher=Cable News Network }}</ref> [[Opštinska željeznica San Franciska]], još poznata kao ''Muni'' (zbog [[Engleski jezik|engleskog]] naziva ''The San Francisco Municipal Railway''), je glavni sistem javnog prevoza San Franciska. Muni je sedmi po veličini sistem javnog prevoza u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] sa 210.848.310 vožnji po podacima iz [[2006]]. godine.<ref>{{cite web | url=http://archives.sfmta.com/cms/rsrtp/documents/09Chapter4-CurrentServiceaccessible-fy08PublicDraftforMTAB10-2.pdf | format=PDF | title=Fiscal Year 2008 Short Range Transit Plan: Chapter 4 | publisher=San Francisco Metropolitan Transportation Agency | accessdate=14. 3. 2015 | archivedate=2015-05-27 | archiveurl=https://web.archive.org/web/20150527143141/http://archives.sfmta.com/cms/rsrtp/documents/09Chapter4-CurrentServiceaccessible-fy08PublicDraftforMTAB10-2.pdf | deadurl=yes }}</ref> Sistem se sastoji od kombiniranog sistema lake [[Gradske željeznica|gradske željeznice]] i metroa Muni Metro i velike mreže [[autobus]]a.<ref name="transportation">{{cite news | title =Bay Area Traveler: Transportation Information | work =SF Gate.com | publisher =Hearst Communications Inc | date =mart 2007 | url =http://www.sfgate.com/traveler/guide/transportation/publictrans.shtml | accessdate =14. 3. 2015 | archiveurl =https://web.archive.org/web/20080830051722/http://sfgate.com/traveler/guide/transportation/publictrans.shtml | archivedate =2008-08-30 | deadurl =no }}</ref> takođe sadrži istorijsku [[tramvaj]]nu liniju koja se prostire na ulici Market od Castra do [[Fisherman's Wharf]]a.<ref name="transportation"/> takođe sadrži poznate žičare, koje su dizajnirane kao nacionalni istorijski orijentir i znatna su turistička atrakcija.<ref>{{cite web | title = Report on San Francisco's Cable Cars | publisher=San Francisco Beautiful | date=maj 2007 | url = http://www.sfbeautiful.org/PDF/2007_Cable_Car_Report.pdf | format = PDF | accessdate =16. 6. 2008}}</ref> Regionalna prigradska željeznica, [[Bay Area Rapid Transit]], povezuje San Francisco sa [[East Bay]]om preko podvodnog sistema [[Transbay]]. Linija se prostire ispod ulice Market to Civilnog centra gdje se okreće ka jugu do Mission distrikta, južnog dijela grada i kroz sjeverni dio okruga San Mateo pa sve do međunarodnog aerodroma San Franciska i [[Millbre]]a.<ref name="transportation"/> Još jedan sistem prigradskih željeznica pod nazivom Caltrain se prostire od San Franciska i ide duž poluostrva San Franciska pa sve do [[San Jose (Kalifornija)|San Josea]].<ref name="transportation"/> Vozovi kojima su upravljale ''Južne pacifičke linije'' su ranije išli od San Franciska do [[Los Angeles]]a preko gradova [[Palo Alto]] i [[San Jose (Kalifornija)|San Jose]]. Južnopacifička željeznica je radila iz depoa Third i Townsend sve do [[1971]]. godine. Putnički vozovi su vozili do [[San Jose (Kalifornija)|San Josea]] i do dugotrajnih puteva do [[Los Angeles]]a. [[Terminal Transbay]] služi za duge autobusne vozne linije (poput [[Greyhound]]a) i kao čvor za regijske autobuske sisteme AC Transit (za okruge [[Alameda okrug|Alameda]] i [[Contra Costa]]), WestCAT, SamTrans (za [[San Mateo okrug]]) i Golden Gate Transit (za okruge [[Marin okrug|Marin]] i [[Sonoma okrug|Sonoma]]).<ref>{{cite web | url = http://www.transbaycenter.org/TransBay/content.aspx?id=36 | title = Project Overview – Regional Transit | publisher = Transbay Transit Center | archiveurl = https://web.archive.org/web/20061213231643/http://www.transbaycenter.org/TransBay/content.aspx?id=36 | archivedate = 2006-12-13 | accessdate = 25. 7. 2010 | deadurl = yes }}</ref> [[Amtrak California Thruway Motorcoach]] pokreće lokalni autobus od San Franciska do svog željezničkog sistema preko zaljeva do [[Emeryville]]a.<ref>{{cite web | url=http://www.amtrak.com/servlet/ContentServer?pagename=Amtrak/am2Station/Station_Page&code=EMY | title=Emeryville Station (EMY) | publisher=Amtrak | archiveurl=https://web.archive.org/web/20071224092953/http://www.amtrak.com/servlet/ContentServer?pagename=Amtrak%2Fam2Station%2FStation_Page&code=EMY | archivedate=2007-12-24 | accessdate=25. 7. 2010 | deadurl=no }}</ref> Linije vožnje od stanice u Emeryvilleu su sljedeće: [[Capitol Corridor]], [[San Joaquin]], [[California Zephyr]] i [[Coast Starlight]]. Thruway servis takođe pruža prevoz do [[San Luis Obispo]]a u [[Kalifornija|Kaliforniji]] sa vezom do [[Pacific Surfliner]]a. [[Datoteka:GGT ferry Del Norte.JPG|mini|lijevo|Trajekt Golden Gatea M/V ''Del Norte''. Usidren kraj trajektne zgrade.]] [[Megabus]] je nedavno ponovo pokrenuo uslugu gradskih autobusa u [[Kalifornija|Kaliforniji]] i [[Nevada|Nevadi]].<ref>{{cite web|title=Megabus.Com Expands Service To/From Los Angeles, San Francisco And Six Cities|url=http://us.megabus.com/.aspx|accessdate=26. 3. 2013|archivedate=2013-03-18|archiveurl=https://web.archive.org/web/20130318154922/http://us.megabus.com/.aspx|deadurl=yes}}</ref> Putnici iz San Franciska mogu izabrati tri rute (San Francisco-[[San Jose (Kalifornija)|San Jose]]-[[Los Angeles]], San Francisco-[[Oakland]]-[[Los Angeles]] i San Francisco-[[Sacramento]]-Reno). Stanica u San Francisku se nalazi na Caltrainu. [[BoltBus]] je počeo pružati usluge putnicima zaljevske oblasti do [[Los Angeles]]a u oktobru 2013. godine.<ref>{{cite web|title=BoltBus to launch Bay Area-Los Angeles service|url=http://www.mercurynews.com/travel/ci_24339715/boltbus-launch-bay-area-los-angeles-service|accessdate=6. 11. 2013}}</ref> Trajekt San Franciska pruža prevoz od istoimene zgrade i pristaništa broj 39 do određenih mjesta u [[Oakland]]u, [[Alameda|Alamedi]], otoku [[Bay Farm]], južnom San Francisku i sjeverno do Vallejoa u okrugu Solano.<ref>{{cite web|title=San Francisco Bay Ferry|url=http://sanfranciscobayferry.com/|accessdate=26. 3. 2013}}</ref> [[The Golden Gate Ferry]] je jedan od najstarijih [[trajekt]]a koji pružaju servis od San Franciska do okruga Marin.<ref>{{cite web|title=Golden Gate Ferry|url=http://goldengateferry.org/|accessdate=26. 3. 2013}}</ref> [[Soltrans]] se bavi naknadnim autobuskim prevozom između trajektne zgrade i Vallejoa. Vožnja [[bicikl]]om je jedan od popularnih načina prevoza u San Francisku. 75.000 stanovnika dnevno koristi bicikle.<ref name="2011 Bicycle Count Report">{{cite news | last = | first = | title = 2011 Bicycle Count Report | work=SFMTA | publisher=City of San Francisco | date = decembar 2011 | url = http://www.sfmta.com/sites/default/files/2011BicycleCountReport-accessible.pdf | accessdate =17. 5. 2012 }}</ref> Pješački saobraćaj je takođe popularan. Walk Score je, [[2011]]. godine, ocijenio San Francisco za drugi najbolji grad za pješačenje u [[SAD]]-u.<ref>{{cite news |url=http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=/c/a/2011/07/20/BUUK1KCC67.DTL&tsp=1 |title=S.F., Oakland in top 10 most walkable U.S. cities |publisher=''San Francisco Chronicle'' |accessdate=20. 7. 2011 |first=Carolyn |last=Said |date=20. 7. 2011}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.marketwatch.com/story/the-10-most-walkable-us-cities-2011-07-20?link=MW_popular |title=The 10 most walkable U.S. cities |publisher=''MarketWatch'' |year=2011 |accessdate=20. 7. 2011}}</ref> San Francisco je jedan od najstarijih usvojitelja dijeljenja automobila u [[SAD]]-u. Bezprofitna organizacija [[City Carshare]] je otvorena [[2001]]. godine.<ref>{{cite web|title=City CarShare Out Mission|url=https://www.citycarshare.org/why-city-car-share/our-mission/|accessdate=26. 3. 2013}}</ref><ref>{{cite web|title=Zipcar Our Mission|url=http://www.zipcar.com/about|accessdate=26. 3. 2013}}</ref> [[Zipcar]] se takođe naknadno otvorio. Biciklistično dijeljenje zaljevske oblasti je pokrenuto u augustu [[2013]]. godine sa 700 [[Bicikl|bicikala]] u centru San Franciska i nekoliko odabranih gradova južno od San Josea. [[Opštinska agencija za transport San Franciska|Opštinska agencija za transport]] i [[Distrikt za kvalitet zraka zaljevske oblasti San Franciska|Distrikt za kvalitet zraka zaljevske oblasti]] su odgovorni za upravljanje radnji Alta biciklističkog dijeljenog servisa.<ref>{{cite web|title=SFMTA – Bikesharing|url=http://www.sfmta.com/cms/bshare/indxbishare.htm|accessdate=15. 3. 2013}}</ref> Sistem će se proširiti u budućnosti. === Aerodromi === [[Datoteka:SFOApril2005.JPG|mini|Međunarodni aerodrom San Franciska (nalazi se u okrugu San Mateo ali im upravlja San Francisco) je glavni aerodrom San Franciska i [[Zaljevska oblast San Franciska|zaljevske oblasti]].]] Iako se [[međunarodni aerodrom San Franciska]] (još poznat po skraćenici SFO) nalazi 21&nbsp;km južno od centra grada u neinkorporiranom dijelu okruga [[San Mateo]], on je ipak pod upravom grada i okruga San Franciska. SFO je središte kompanija [[United Airlines]]<ref name="UAL">{{cite news | last = Young | first = Eric | title = Pact keeps United from flying away | work=San Francisco Business Times | publisher=American City Business Journals | date = 2. 4. 2004 | url = http://www.bizjournals.com/sanfrancisco/stories/2004/04/05/story1.html | accessdate =16. 6. 2008 }}</ref> i [[Virgin America]].<ref name="VirginAmerica">{{cite news |last = Raine |first = George |title = Taking to the air: Low-fare startup Virgin America says it has the funding to fly |work = San Francisco Chronicle |page = C-1 |publisher = Hearst Communications Inc |date = 9. 12. 2005 |url = http://www.sfgate.com/business/article/Taking-to-the-air-Low-fare-startup-Virgin-2557672.php |archiveurl = https://web.archive.org/web/20120516065357/http://www.sfgate.com/cgi-bin/article.cgi?f=%2Fc%2Fa%2F2005%2F12%2F09%2FVIRGIN.TMP |archivedate = 2012-05-16 |accessdate = 16. 6. 2008 |deadurl = no }}</ref> SFO pruža međunarodni pristup [[Azija|Aziji]] i [[Evropa|Evropi]] sa najvećim međunarodnim terminalom u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]].<ref name="intlterminalfactsheet">{{cite web | title=Fact Sheet: International Terminal | publisher=San Francisco International Airport | date=maj 2007 | url=http://www.flysfo.com/web/export/sites/default/download/about/news/pressres/fact-sheet/pdf/International_Terminal_Fact_Sheet.pdf | archiveurl=https://web.archive.org/web/20130807172338/http://www.flysfo.com/web/export/sites/default/download/about/news/pressres/fact-sheet/pdf/International_Terminal_Fact_Sheet.pdf | archivedate=2013-08-07 | format=PDF | accessdate=16. 6. 2008 | deadurl=yes }}</ref> SFO je [[2011]]. godine bio 8. najprometniji aerodrom u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] i 22. u svijetu sa preko 40.9 miliona putnika.<ref name="SFO-stats-2011">{{cite web | title = Preliminary World Airport Traffic 2011 (Table 2 – TOTAL PASSENGER TRAFFIC 2011) | publisher=Airports Council International | date = 27. 3. 2012 | url = http://www.centreforaviation.com/files/analysis/70690/PR_2012-03-27_PreliminaryResults_2011.pdf | accessdate =22. 4. 2012}}</ref> Međunarodni aerodrom u [[Oakland]]u, koji se nalazi nasuprot zaljeva, je popularna jeftinija alternativa SFOu. Geografski gledano, aerodrom u Oaklandu je otprilike iste udaljenosti od centra grada kao i SFO, ali pošto se nalazi preko zaljeva, veće je udaljenosti kada se treba do njega doći automobilima iz San Franciska. === Morske luke === [[Datoteka:FerryBuildingEmbarcaderoBayBridge.JPG|mini|desno|Trajektna zgrada uz susjedstvo [[The Embarcadero]].]] [[Morska luka]] San Franciska je jednom bila najveća i naprometnija na zapadnoj obali. Sadržavala je nekoliko redova [[Pristanište|pristaništa]] okomitih sa obalom, gdje su mašinerija i ljudi prevozili teret iz usidrenih [[brod]]ova u obližnja skladišta. Luka je rukovala teretoma sa odredišta preko [[Tihi okean|Tihog]] i [[Atlantski okean|Atlantskog okeana]] i bila je središte trgovinom klada na zapadnoj obali. Važan čin američkog radnog pokreta je bio štrajk [[1934]]. godine na zapadnoj obali koji je doveo većinu morskih luka do prestanka rada. Pojavom utovara kontejnerima, počela su se polako prestati koristiti pristaništa. Najkomercijalnijia pristaništa su premješteni u morsku luku [[Oakland]]a i [[Richmond]]a. Nekoliko aktivnih pristaništa koja se bave razlomljenim rasutim teretom su i dalje prisutna kraj kanala [[Islais Creek]]. Veći broj pristaništa su bila prazna po nekoliko godina dok se nije srušio [[Embarcadero]] autoput i dok se opet nije otvorila [[riva]] u centru grada, što je dozvolilo ponovo razvijanje. Središte pristaništa, odnosno trajektna zgrada, je ponovo otvorena kao gurmansko tržište. Druge svrhe pristaništa su pružanje obalnih sredstava za razvijanje i podršku [[Turizam|turizma]] i rekreakcije. Luka koristi pristanište br. 35 za rukovanje sa 60–80 [[kruzer]]a koji se pojave sa oko 200.000 putnika.<ref>{{cite web|title=SFPort – Cruises|url=http://www.sfport.com/index.aspx?page=157|accessdate=16. 3. 2013}}</ref> To su najčešće povratna krstarenja iz [[Aljaska|Aljaske]] i [[Meksiko|Meksika]], odnosno ka tim mjestima. Novi terminalni projekt [[James R. Herman]] na pristaništu br. 27 se trebao otvoriti [[2014]]. godine kao zamjena postojećem. Postojeći glavni terminal pristaništa br. 35 nema dovoljno kapaciteta da ugosti sve veći broj putnika novih kruzera niti usluge potrebne za međunarodni krstarni terminal.<ref>{{cite web|title=SFPort – James R. Herman Cruise Terminal Project at Pier 27|url=http://www.sfport.com/index.aspx?page=282|accessdate=16. 3. 2013}}</ref> [[Princess Cruises]] ''[[Grand Princess]]'' je 16. marta [[2013]]. godine postao prvi godišnji [[brod]] San Franciska. Brod pruža krstarenja do [[Aljaska|Aljaske]], obala Kalifornije, [[Havaji|Havaja]] i [[Meksiko|Meksika]]. Brod ''[[Grand Princess]]'' je bio usidren u San Francisku sve do aprila [[2014]]. godine. Princess je pružao pristup i korištenje drugih brodova tokom ljeta 2014. godine, omogućivši ovoj kompaniji da posjeduje jedinu krstarnu liniju sa uslugama cijele godine u San Francisku.<ref>{{cite news|title=LA Times – Cruises: The Grand Princess finds a home in San Francisco|url=http://www.latimes.com/travel/deals/la-trb-cruises-grand-princess-san-francisco-20130412,0,934694.story|accessdate=22. 4. 2013 | work=Los Angeles Times|first=Jane|last=Engle|date=15. 4. 2013}}</ref> === Sigurnost === San Francisco ima znatno veće postotke smrti pješaka i biciklista u odnosu na prosječan nivo u [[SAD]]-u. [[2013]]. godine je 21 pješak usmrćen u [[Saobraćajna nesreća|sudarima]] vozila što je najveći broj od [[2001]]. godine,<ref name="SF Examiner ped safety">{{cite news|last=Sabatini|first=Joshua|title=Lee unveils push for pedestrian safety|url=http://www.sfexaminer.com/sanfrancisco/lee-unveils-push-for-pedestrian-safety-measures/Content?oid=2678662|accessdate=19. 1. 2014|newspaper=SF Examiner|date=16. 1. 2014}}</ref> te sačinjava 2,5 smrti na 100.000 ljudi – 70% više o odnosu na državni prosjek od 1,5 smrti na 100.000 ljudi.<ref name="NHTSA 2012 Crashes">{{cite web|title=Traffic Safety Facts, 2012 Motor Vehicle Crashes: Overview|url=http://www-nrd.nhtsa.dot.gov/Pubs/811856.pdf|publisher=National Highway Traffic Safety Administration|accessdate=19. 1. 2014|archive-date=2013-11-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20131126010316/http://www-nrd.nhtsa.dot.gov/Pubs/811856.pdf}}</ref> Nadzornica [[Jane Kim]] je 14. januara 2014. godine predstavila svoj plan pod imenom "[[Vision Zero]]" koji bi nastojao ukloniti sve smrtne slučajeve [[Saobraćajna nesreća|saobraćajnih nesreća]] do 2024. godine.<ref name="SF Examiner ped safety" /> == Gradska partnerstva == San Francisco učestvuje u [[Sister Cities International]] programu.<ref>{{cite web|title=Mayor's Office of Economic and Workforce Development – Sister Cities|url=http://www.oewd.org/International-Sister_Cities.aspx|accessdate=22. 4. 2013|archivedate=2013-06-18|archiveurl=https://web.archive.org/web/20130618093843/http://www.oewd.org/International-Sister_Cities.aspx|deadurl=yes}}</ref> Nalazi se 41 ured konzulata kao i 23 počasna ureda u [[Zaljevska oblast San Franciska|zaljevskoj oblasti San Franciska]].<ref>{{cite web|title=REGISTER OF FOREIGN CONSULATES IN SAN FRANCISCO|url=http://www.oewd.org/media/docs/SF%20Register%20of%20Foreign%20Consulates.pdf|archiveurl=https://web.archive.org/web/20141123011642/http://www.oewd.org/media/docs/SF%20Register%20of%20Foreign%20Consulates.pdf|archivedate=2014-11-23|accessdate=11. 3. 2013|deadurl=yes}}</ref> {{col-begin}} {{col-break}} * {{flagicon|Obala Bjelokosti}} [[Abidjan]], [[Obala Slonovače]] (1986.) * {{flagicon|Jordan}} [[Amman]], [[Jordan]] (2010.) * {{flagicon|ITA}} [[Assisi]], [[Italija]] (1969.) * {{flagicon|Indija}} [[Bangalore]], [[Indija]] (2009.) * {{flagicon|ŠPA}} [[Barcelona]], [[Španija]] (2010.) * {{flagicon|IRS}} [[Cork]], [[Republika Irska]] (1984.)<ref name="Cork twinnings">{{cite web|url=http://www.corkcity.ie/services/corporateaffairs/internationalrelations/|title=Cork - International Relations|accessdate=28. 8. 2013|last=Mulcahy|first=Noreen|work=Cork City Council|archiveurl=https://web.archive.org/web/20130518004019/http://www.corkcity.ie/services/corporateaffairs/internationalrelations/|archivedate=2013-05-18|deadurl=no}}</ref> * {{flagicon|IZR}} [[Haifa]], [[Izrael]] (1973.) * {{flagicon|VIJ}} [[Hồ Chí Minh (grad)|Hồ Chí Minh]], [[Vijetnam]] (1995.) * {{flagicon|POLJ}} [[Kraków]], [[Poljska]] (2009.)<ref name="Kraków partnerships">{{cite web|url=http://www.krakow.pl/otwarty_na_swiat/2531,kat,0,5,miasta_partnerskie.html|title=Kraków - Miasta Partnerskie|accessdate=10. 8. 2013|work=Miejska Platforma Internetowa Magiczny Kraków|archiveurl=https://web.archive.org/web/20130702010825/http://www.krakow.pl/otwarty_na_swiat/2531,kat,0,5,miasta_partnerskie.html|archivedate=2013-07-02|deadurl=no}}</ref> * {{flagicon|FIL}} [[Manila]], [[Filipini]] (1981.) {{col-break}} * {{flagicon|ITA}} [[Napulj]], [[Italija]] (2013.) * {{flagicon|Japan}} [[Osaka]], [[Japan]] (1957.) * {{flagicon|FRA}} [[Pariz]], [[Francuska]] (1997.) * {{flagicon|JKO}} [[Seoul]], [[Južna Koreja]] (1975.) * {{flagicon|KIN}} [[Šangaj]], [[Kina]] (1979.) * {{flagicon|Australija}} [[Sydney]], [[Australija]] (1968.) * {{flagicon|Tajvan}} [[Taipei]], [[Tajvan]] (1969.) * {{flagicon|GRČ}} [[Solun]], [[Grčka]] (1990.) * {{flagicon|ŠVI}} [[Zürich]], [[Švicarska]] (2003.) {{col-break}} {{col-end}} == Povezano == * [[Zalivska oblast San Franciska]] == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{MorrisEncyclopediaOfAmericanHistory}} * {{MancallEncyclopediaOfAmericanHistory}} * {{KutlerDictionaryOfAmericanHistory}} * {{BoyerOxfordCompanionToUnitedStatesHistory}} * {{KazinConcisePrincetonEncyclopedia}} * {{KaneAmericanCounties2004}} <!-- Knjige i časopisi koji su citirani u izvorima --> * De La Perouse, Jean Francois Yamane & Linda Gonsalves & Margolin, Malcolm: Life in a California Mission: Monterey in 1786: The Journals of Jean Francois De La Perouse, 1989, [[Heyday Books]], {{ISBN|0-930588-39-8}} * Hansen, Gladys: San Francisco Almanac: Everything you want to know about the city, Chronicle Books, 1995, {{ISBN|0-8118-0841-6}} * London, Jack: The Story of an Eyewitness by Jack London, Collier's, the National Weekly, 5. maj, 1906. * Richards, Rand: Historic San Francisco: A Concise History and Guide, Heritage House, 1991, {{ISBN|1-879367-00-9}} * Ungaretti, Lorri: San Francisco's Richmond District, Arcadia Publishing, 2005, {{ISBN|0-7385-3053-0}} * Wiley, Peter Booth: National trust guide San Francisco: America’s guide for architecture and history travelers, John Wiley & Sons, Inc., 2000, {{ISBN|0-471-19120-5}} {{refend}} ;Dodatna literatura * {{cite book | year= 1989 | publisher=Dorset Press | title=The Barbary Coast: An Informal History of the San Francisco Underworld | author=Asbury, Hubert | isbn=0-88029-428-0 | oclc= 22719465 }} {{ISBN|0-88029-428-0}} * {{cite book | author=Bronson, William | title=The Earth Shook, the Sky Burned | url=https://archive.org/details/earthshookskybur0000bron | publisher=Chronicle Books |year=2006 | isbn=0-8118-5047-1 | oclc=65223734 }} {{ISBN|0-8118-5047-1}} * {{cite book | year= 1987 | publisher=Square Books | title=Spanning the Gate | author=Cassady, Stephen | isbn=0-916290-36-0 | oclc= 15229396 }} {{ISBN|0-916290-36-0}} * {{cite book | year= 1998 | publisher=Celestial Arts (Reissue edition) | title=High Steel: Building the Bridges Across San Francisco Bay | author=Dillon, Richard H. | isbn=0-88029-428-0 | oclc= 22719465 }} {{ISBN|0-88029-428-0}} * {{cite book | title=Literary San Francisco: A pictorial history from its beginnings to the present day | url=https://archive.org/details/literarysanfranc00ferl | author=Ferlinghetti, Lawrence | isbn=0-06-250325-1 | year=1980 | publisher=Harper & Row | oclc=6683688 }} {{ISBN|0-06-250325-1}} * {{cite book | year=2002 | publisher=University of California Press | title=City for Sale: The Transformation of San Francisco | url=https://archive.org/details/cityforsaletrans0000hart | author=Hartman, Chester | isbn=0-520-08605-8 | oclc=48579085 }} {{ISBN|0-520-08605-8}} * {{cite book | title=Rush for Riches: Gold Fever and the Making of California | url=https://archive.org/details/rushforrichesgo00holl | author=Holliday, J. S. | isbn = 0-520-21402-1 | year=1999 | publisher=University of California Press | oclc=37545551 }} {{ISBN|0-520-21402-1}} * {{cite book | year= 1997 | publisher=University of Illinois Press | title=San Francisco, 1846–1856: From Hamlet to City | author=Lotchin, Roger W. | isbn=0-252-06631-6 | oclc= 35650934 }} {{ISBN|0-252-06631-6}} * {{cite book | year= 1981 | publisher=Heydey Books | title=The Ohlone Way: Indian Life in the San Francisco-Monterey Bay Area | author=Margolin, Malcolm | isbn=0-930588-01-0 | oclc= 4628382 }} {{ISBN|0-930588-01-0}} * {{cite book | year= 1978 | publisher=Harper Collins | title=Tales of the City | author=Maupin, Armistead | isbn=0-06-096404-9 | oclc= 29847673 }} {{ISBN|0-06-096404-9}} * {{cite book | year= 1971 | publisher=Stein and Day | title=The San Francisco Earthquake | url= https://archive.org/details/sanfranciscoeart00thom | author=Thomas, Gordon and Witts, Max Morgan| isbn=0-8128-1360-X | oclc= 154735 }} {{ISBN|0-8128-1360-X}} == Vanjske veze == {{commonscat|San Francisco}} {{portal|SAD}} * [http://www.sfgov.org/ Official website for the City and County of San Francisco] * [http://transit.511.org/ Bay Area Public Transit Info, Schedules and Maps] * {{Wikivoyage|San Francisco}} * [http://www.sfmuseum.org/ Virtual Museum of the City of San Francisco] * [http://sfpl.org/librarylocations/sfhistory/sfhistory.htm San Francisco History Center San Francisco Public Library] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090829202214/http://www.sfpl.org/librarylocations/sfhistory/sfhistory.htm |date=2009-08-29 }} {{San Francisco-lat}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:San Francisco| ]] [[Kategorija:Gradovi u Kaliforniji]] o822wopo6oqhwtpxymmsfxz7xpvmux9 1925. 0 23790 42481866 42481117 2025-07-05T09:26:08Z Alekol 2231 /* Jul/Juli/Srpanj */ 42481866 wikitext text/x-wiki {{Godina}} {{godina u drugim kalendarima|1925}} Godina '''1925''' ('''[[Rimski brojevi|MCMXXV]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u četvrtak]]. __NOTOC__ <center> {| style="border:1px solid silver;background-color:white;padding:5px;" align=center class=radius | '''1925''': <br /> [[1925#Januar/Siječanj|1]] • [[1925#Februar/Veljača|2]] • [[1925#Mart/Ožujak|3]] • [[1925#April/Travanj|4]] • [[1925#Maj/Svibanj|5]] • [[1925#Jun/Juni/Lipanj|6]] • [[1925#Jul/Juli/Srpanj|7]] • [[1925#Avgust/August/Kolovoz|8]] • [[1925#Septembar/Rujan|9]] • [[1925#Oktobar/Listopad|10]] • [[1925#Novembar/Studeni|11]] • [[1925#Decembar/Prosinac|12]] <br /> [[1925#Rođenja|Rođenja]] • [[1925#Smrti|Smrti]] |}</center> == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Edvin Habl]] predao rad Američkom astronomskom društvu u kome obrazlaže da je [[Messier 31|maglina Andromeda]] u stvari zasebna [[galaksija]] (fundamentalno otkriće). * 1. 1. - Glavni grad [[Norveška|Norveške]] Kristijanija se ponovo zove [[Oslo]]. * 1. 1. - [[Francuski mandat za Siriju i Liban]]: Države Alep i Damask spojene u Državu Siriju; [[Alavitska država]] za sada posebna (priključuje se Sirijskoj Republici 1936). * 1/[[2. 1.]] - Objavljena Obznana o rasturanju [[Hrvatska pučka seljačka stranka|HRSS]] i hapšenju njenog vođstva, na osnovu Zakona o zaštiti države. Uhapšeni su [[Vladko Maček]], [[Josip Predavec]], [[Juraj Krnjević]], [[August Košutić]] i [[Stjepan Košutić]]; pretresi i hapšenja i narednih dana. * 2. 1. - Osnovana Gornjo-badahšanska autonomna oblast u okviru [[Tadžička Sovjetska Socijalistička Republika|Tadžičke ASSR]]. * 2 - 3. 1. - Dečiji luftbalon sa porukom leteo od Ženeve do [[Solin]]a.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/01/27?fullscreen#page/8/mode/1up "Politika", 27. jan. 1925, str. 8]</ref> * [[3. 1.]] - Prkosan [[Benito Mussolini|Mussolinijev]] govor u Parlamentu: preuzima odgovornost za nasilje [[crnokošuljaši|crnokošuljaša]], čika protivnike da ga zbace - odbacuje demokratsku fasadu i počinje diktatorsku vladavinu. * [[5. 1.]] - U [[Zagreb]]u uhapšen [[Stjepan Radić]], kao i još preko 2000 lica u narednih nekoliko dana. * [[12. 1.]] - Zagrebački Sudbeni stol pustio optužene HRSS-ovce, osim Radića, procenjujući da [[seljačka internacionala|Seljačka]] i [[Komunistička internacionala]] nisu isto - ali odmah ponovo uhapšeni (novo puštanje i hapšenje 21. 1.). * [[15. 1.]] - Pod pritiskom trojke [[Staljin]]-[[Zinovjev]]-[[Lav Kamenjev|Kamenjev]], [[Lav Trocki]] smenjen s mesta narodnog komesara za vojna i pomorska dela SSSR; zamenjuje ga [[Mihail Frunze]] (do oktobra). ** Pošto je Trocki sklonjen raste razdor Staljina sa Zinovjevim i Kamenjevim. * 15. 1. - [[Hans Luther]] je njemački kancelar nakon [[Wilhelm Marx|Wilhelma Marxa]], na čelu partijsko-tehnokratske koalicije (do 1926). * {{circa}} januar - U Khostu na jugoistoku Emirata Afganistan je ugušena pobuna plemena protiv vesternizatorske politike [[Amanullah Khan]]a, za oko godinu dana je stradalo 14.000 ljudi. * [[20. 1.]] - [[Pekinški ugovor (1925)|Pekinški ugovor]] (Sovjetsko-japanska osnovna konvencija): Japan priznaje SSSR, povući će trupe sa severnog [[Sahalin]]a. * [[22. 1.]] - Albanska konstituanta proglasila republiku. * [[23. 1.]] - Još jedan vojni udar u [[Čile]]u, zbačena Septembarska hunta, četiri dana kasnije dolazi Januarska koja poziva bivšeg predsednika [[Arturo Alessandri|Alessandrija]] da se vrati u zemlju (stiže u martu). [[Datoteka:Br83Br85Bergfahrt.jpg|mini|[[Šarganska osmica]] 1970.]] * [[25. 1.]] - Prošao prvi voz prugom [[uski kolosek|uskog koloseka]] između [[Užice|Užica]] i [[Vardište|Vardišta]], preko [[Šarganska osmica|Šarganske osmice]] (veza prema [[Višegrad]]u i [[Sarajevo|Sarajevu]])<ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1925/01/26?pageIndex=00004 "Politika", 26. januar 1925, str. 4]. digitalna.nb.rs (pristup. 8.10.2015)</ref>, znatno skraćena komunikacija istočnog dela zemlje sa Jadranom,<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/01/24?fullscreen#page/4/mode/1up "Politika", 24. jan. 1925, str. 4]</ref> Pruga traje do [[1974]], Šarganska osmica je obnovljena 2003, u turističke svrhe, produžena do Višegrada 2011. * 25. 1. - KSHS otvara granicu prema Albaniji, zatvorenu letos. * 25. 1. - Lider [[Nemačka stranka (Kraljevina SHS)|Nemačke stranke]] Stefan Kraft je teže povređen u premlaćivanju u Novom [[Sivac|Sivcu]], kao i još dva funkcionera stranke. * [[27. 1.]] - [[1. 2.]] - [[Trka sa serumom do Noma (1925)|Trka sa serumom do Noma]]: antitoksin za [[difterija|difteriju]] prenet psećim sankama preko Aljaske. * [[30. 1.]] - Sukob radikala i demokrata u Nevesinju, nedaleko od mesta ubijena dvojica radikala, otac i sin.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/02/01?fullscreen#page/2/mode/1up "Politika", 1. feb. 1925, str. 2]</ref> * 30. 1. - Turske vlasti proterale vaseljenskog patrijarha [[Konstantin VI (vaseljenski patrijarh)|Konstantina VI]] u Grčku (daje ostavku u maju). === Februar/Veljača === [[Datoteka:King Zog.jpg|mini|160px|[[Zog I od Albanije|Ahmet Zogu]], na čelu Albanije 1925-39]] * [[1. 2.]] - [[Datoteka:Flag of Albania (1926-1928).svg|25px]] [[Zog I od Albanije|Ahmet Zogu]] je predsednik novoproglašene [[Albanska Republika|Albanske Republike]] (do 1928, zatim kralj do 1939). * [[2. 2.]] - Danica Androlić, prošlog oktobra oslobođena optužbe za špijunažu, sada osuđena na tri godine robije († 1935<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1935/02/06?pageIndex=00010 "Politika", 6. feb. 1935]</ref>). * 2. 2. - U SAD je potpisan Zakon o vazdušnoj pošti ili Kellyjev zakon - ugovori za avionski prenos pošte se dodeljuju privatnicima, što podstiče komercijalnu avijaciju u SAD. * 2. 2. - [[Sears|Sears, Roebuck, & Co.]] otvara u Čikagu prvu robnu kuću, nakon što su od 1890-tih prodavali robu preko pošte. * ca. 2. 2. - Varcar-Vakuf preimenovan u [[Mrkonjić Grad|Mrkonjićev Grad]]. * [[4. 2.]] - Mitropolit-primat [[Miron Cristea]] izabran je za prvog patrijarha [[Rumunska pravoslavna crkva|Rumunske pravoslavne crkve]] (do 1939), ustoličen je 1. novembra. * [[6. 2.]] - Demonstracije radićevaca i komunista uveče u Zagrebu, sukobi sa policijom. * [[7. 2.]] - Objavljeno otkriće [[Dete iz Taunga|Deteta iz Taunga]], fosila [[Australopithecus africanus]]a iz Južne Afrike. * 7. 2. - [[Barmatov skandal]]: bivši nemački kancelar, socijaldemokrata [[Gustav Bauer]] daje ostavku na mesto u Rajhstagu (skandal je podsticaj desnici i antisemitizmu). * [[8. 2.]] - [[Parlamentarni izbori u Kraljevini SHS 1925.|Parlamentarni izbori u KSHS]]: [[Narodna radikalna stranka]] 143 poslanika (+35), [[Hrvatska pučka seljačka stranka|HRSS]] 67 (-3), [[Demokratska stranka (Jugoslavija)|Demokratska stranka]] 37 poslanika (-14) itd.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/02/11?fullscreen#mode/1up "Politika", 11. feb. 1925]</ref><ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/02/12?fullscreen#page/3/mode/1up "Politika", 12. feb. 1925, str. 3] (karta)</ref> Izbori održani u atmosferi prinude,<ref>[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,927632,00.html YUGO-SLAVIA: Balkanized Election] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080612155333/http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,927632,00.html |date=2008-06-12 }} ''Time'' magazin, 19. jan. 1925.</ref><ref>[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,719894,00.html Yugoslavia: Elections] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090113155405/http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,719894,00.html |date=2009-01-13 }} ''Time'' magazin, 23. feb. 1925.</ref> u neke delove zemlje su poslate dodatne vojne jedinice.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/02/07?fullscreen#mode/1up "Politika", 7. feb. 1925]</ref> Demokrati se nakon izbora žale na teror u Bregalničkoj oblasti.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/02/28?fullscreen#page/2/mode/1up "Politika", 28. feb. 1925, str. 2]</ref> * 8. 2. - Prikazan film ''[[The Lost World (film, 1925)|The Lost World]]'', valjda prvi dugometražni sa [[Stop animacija|stop animacijom]] i animiranim dinosaurima. * 8. 2. - U jugoistočnoj Turskoj izbija [[Ustanak šeika Saida]] u ime obnove kalifata - ugušen u martu. * [[10. 2.]] - Saudijsko osvajanje [[Kraljevina Hidžaz|Hedžaza]]: [[Ibn Saud]] opseda [[Hussein bin Ali al-Hashimi|Hussein bin Alija]] u [[Džeda|Džedi]] (do decembra). * [[11. 2.]] - Eksplozija u rudniku kod [[Dortmund]]a, 136 mrtvih. * [[13. 2.]] - U Sofiji ubijen Nikola Milev, "duhovni vođa [[Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija|makedonstvujuščih]]"; počinioci su iz prokomunističke grupe oko [[Dimitar Vlahov|Dimitra Vlahova]]. * [[17. 2.]] - Na beogradskom [[Bulbulder]]u je otkrivena tajna komunistička štamparija, uhapšeno je dvadeset lica, među kojima i novinar [[Moša Pijade]].<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/02/18?fullscreen#page/3/mode/1up "Politika", 18. feb. 1925, str. 3]-4</ref> Otkrivena je i kancelarija odbora Crvene pomoći.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/02/19?fullscreen#page/3/mode/1up "Politika", 19. feb. 1925, str. 3]</ref> * [[19. 2.]] - U Ženevi potpisana revidirana [[Međunarodna opijumska konvencija]] (KSHS prvo nije želela jer je opijum vrlo unosan<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/01/23?fullscreen#page/3/mode/1up "Politika", 23. jan. 1925, str. 3]</ref> ali ostavljeno je svakoj državi da pazi na proizvodnju<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/02/26?fullscreen#page/5/mode/1up "Politika", 26. feb. 1925, str. 5]</ref>, Jugoslavija je ratifikovala konvenciju 1929<ref>[https://treaties.un.org/pages/ViewDetails.aspx?src=TREATY&mtdsg_no=VI-6-a&chapter=6&clang=_en#5 UNTC 6. a International Opium Convention]. treaties.un.org</ref>). * [[21. 2.]] - Izlazi časopis ''[[The New Yorker]]''. * [[22. 2.]] - Opsadno stanje u 12 bugarskih okruga, prema KSHS i drugima sa aktivnim "zemljodelskim i komunističkim četama".<ref>"Politika", 24. feb. 1925, str. 3</ref> * [[25. 2.]] - Formiran opozicioni Blok narodnog sporazuma i seljačke demokratije: [[Demokratska stranka (Jugoslavija)|demokrati]], [[Slovenska ljudska stranka (1892)|klerikalci]], [[Jugoslavenska muslimanska organizacija|muslimani]] i [[Hrvatska pučka seljačka stranka|radićevci]]. * 25. 2. - Pobuna naroda [[Cuna|Kuna]] u [[Panama|Panami]], osnova autonomije provincije [[Guna Yala]] na severoistoku zemlje. * [[27. 2.]] - U [[Osijek]]u pogubljeni odmetnici [[Jovo Stanisavljević Čaruga]] i Pavao Prpić Veliki. * 27. 2. - Nacistička stranka je obnovljena, [[Hitler]] u prepunoj minhenskoj pivnici drži prvi govor nakon puštanja iz zatvora prošlog decembra - u martu su mu ponovo zabranjeni javni nastupi. * 27. 2. - Thor Bjørklund patentirao slajser za sir (''Ostehøvel'', "blanja za sir"). * [[28. 2.]] - Definitivno ukinuta pokrajinska uprava za Hrvatsku-Slavoniju u Zagrebu, funkcije prenete na oblasti i državna ministarstva.<ref name="Pol1925030103">[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/03/01?fullscreen#page/3/mode/1up "Politika", 1. mart 1925, str. 3]</ref> * 28. 2. - Pristalice JMO započele bojkot Jevreja u Bosni.<ref name="Pol1925030103" /> * 28. 2. - Umro predsednik Nemačke [[Friedrich Ebert]]. * 28. 2. - Zemljotres Charlevoix–Kamouraska: jak potres pogodio severoistok Severne Amerike. === Mart/Ožujak === * [[1. 3.]] - Izdat [[austrijski šiling]], jedan za 10.000 austrijskih kruna. * [[4. 3.]] - Tzv. Hrvatsko narodno zastupstvo donosi zaključak o ulasku HRSS u Blok narodnog sporazuma i seljačke demokracije. * 4. 3. - Predsednik SAD [[Calvin Coolidge]] inauguriran u sopstveni mandat (bio je potpredsednik [[Warren G. Harding|Warrenu G. Hardingu]] koji je umro 1923); ovo je prva inauguracija prenošena preko radija. Vreme je [[Burne dvadesete|Burnih dvadesetih]], Coolidge uglavnom ne pribegava regulaciji, smanjuje federalne poreze; države se smatraju nadležnim za mnoge oblasti zakonodavstva a ne federacija. * [[6. 3.]] - Generalni guverner [[Solun]]a je predao Srpsku slobodnu zonu delegatu KSHS. * 6. 3. - Posle šest godina privremene belgijske administracije, bivši nemački okruzi [[Eupen-Malmedy]] potpuno integrirani u [[Belgija|Belgiju]]. * [[9. 3.]] - [[1. 5.]] - [[Pinkov rat]]: britansko vazduhoplovstvo bombarduje pleme Mahsud u [[Južni Vaziristan|Južnom Vaziristanu]] (Britanska Indija, danas Pakistan). * [[10. 3.]] - Mladi nacista smrtno ranio austrijskog pisca [[Hugo Bettauer|Huga Bettauera]] jer je ovaj satirizovao antisemitizam u romanu "Grad bez Jevreja". * [[12. 3.]] - Umro je [[Sun Yat-sen]]; kontrolu nad [[Kuomintang]]om će dogodine, nakon unutrašnjeg sukoba, preuzeti [[Chiang Kai-shek]], koji je pri tome istisnuo [[Wang Jingwei]]ja. * 12. 3. - Vanredni izbori u [[Kraljevina Egipat|Egiptu]]: uprkos velikih gubitaka, [[partija Wafd]] je i dalje najveća u parlamentu - nakon što je za predsednika istog izabran [[Saad Zaghloul]], kralj ga raspušta. * [[14. 3.]] - Tzv. ''Turkish Petroleum Company'' dobila koncesiju za istraživanje i eksploataciju nafte u [[Kraljevina Irak|Iraku]] (pronalazi je 1927, menja ime u ''[[Iraq Petroleum Company]]'' '29, monopol do '61, nacionalizovana '72). * mart - Marusijski masakr: [[čile]]anska vojska ugušila štrajk rudara šalitre na severu zemlje uz nekoliko stotina mrtvih. * [[16. 3.]] - Verifikacioni odbor Skupštine poništio mandate HRSS, opozicija ga napustila. * 16. 3. - Zemljotres u kineskoj provinciji Junan, 5.000 žrtava. * [[18. 3.]] - [[Tri-State tornado]] je najsmrtonosniji koji je ikad pogodio SAD, 695 mrtvih u Ilinoju, Misuriju i Indijani. * 18. 3. - Gen. Tang Yijao, lider Yunannske klike, izjavljuje da je on pravi naslednik Kuomintanga - drugi partijski lideri ga smatraju uzurpatorom, pokreće vojni pohod. * [[20. 3.]] - [[Miguel Primo de Rivera|Primo da Riverina]] diktatura raspušta i zabranjuje Katalonsku zajednicu (''Mancomunitat de Catalunya''). * [[21. 3.]] - Guverner Tenesija potpisao [[Butlerov zakon]] kojim se zabranjuje predavanje [[evolucija|evolucije]] i poricanje biblijskog opisa nastanka čoveka u državnim školama (ukinut [[1967]]). * [[22. 3.]] - Zasedanje parlamenta: [[Ljuba Davidović]] izlaže program Bloka narodnog sporazuma i seljačke (ljudske) demokratije - monarhija engleskog tipa i samouprava na svim nivoima. Kasnije u skupštini izbija tuča između radikala i opozicije (radićevci i demokrati), počela kada je hrvatski poslanik Albert Bazala udaren tašnom po glavi, nakon što je upotrebio reč "zastupnici" umesto "poslanici" i insinuirao da su neki od kolega "vladini poslanici".<ref>[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,720153,00.html YUGOSLAVIA: The Opposition] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080620003240/http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,720153,00.html |date=2008-06-20 }} ''Time'' magazin, 6. apr. 1925.</ref><ref>[http://www.digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1925/03/23#page/0/mode/1up "Politika", 23. mart 1925]. digital.nb.rs, program Bloka na 2. str., tuča na 4-toj (pristup. 8.10.2015.)</ref>. * [[25. 3.]] - [[John Logie Baird]] prikazuje TV sliku sa pokretnim siluetama u londonskoj robnoj kući Selfridges. * [[27. 3.]] - Govor [[Pavle Radić|Pavla Radića]] u skupštini: '''HRSS priznaje Ustav i monarhiju Karađorđevića'''. Zauzvrat, vlada poništila samo mandate uhapšenog vođstva HRSS (Radić, St. Košutić, A. Košutić, Krnjević, Maček, Predavec). * [[29. 3.]] - Prvi krug predsedničkih izbora u Nemačkoj: najviše glasova za [[Karl Jarres|Karla Jarresa]] iz Narodne partije, u drugom krugu će ustupiti mesto generalu Hindenburgu. * 29. 3. - [[Bajram Curi]] opkoljen na severu Albanije, radije se ubio nego da se preda. * [[31. 3.]] - Nesreća prilikom prelaska reke [[Weser]] kod Veltheima u Nemačkoj, utopio se 81 vojnik. === April/Travanj === [[Datoteka:Bauhaus Dessau,Gropiusallee.jpg|mini|[[Bauhaus]] u Dessau]] * [[1. 4.]] - Zvanično otvorenje [[Hebrejski univerzitet u Jeruzalemu|Hebrejskog univerziteta u Jeruzalemu]]. * [[4. 4.]] - U okviru ''[[Sturmabteilung]]''a osnovan ''[[Schutzstaffel]]'' (SS), jedinica za ličnu zaštitu Adolfa Hitlera i drugih partijskih lidera (zvanični datum osnivanja 9. novembar). * ca. 6. 4. - Ukupni dugovi KSHS iznose malo više od 30,9 milijardi dinara, 2.380 dinara po glavi, što je daleko manje od većine drugih zemalja učesnica u ratu.<ref>Politika, 7. april 1925</ref> * [[7. 4.]] - [[Lazar Kaganovič]] postaje Prvi sekretar ukrajinske komunističke partije sa zadatkom sprovođenja [[ukrajinizacija|ukrajinizacije]], tj. izgradnje lokalnih kadrova (→ [[korenizacija]]). * [[10. 4.]] - Objavljen [[F. Scott Fitzgerald|Fitzgeraldov]] roman ''[[The Great Gatsby]]''. * 10. 4. - Sovjetskom gradu Caricin promenjeno ime u [[Staljingrad]]. * [[12. 4.]] - Sahrana ruskog patrijarha [[Tihon (patrijarh moskovski)|Tihona]] je valjda poslednji javni verski događaj u Rusiji za sledećih šest decenija. * [[13. 4.]] - [[Rifski rat]] stiže i do [[Francuski protektorat u Maroku|Francuskog Maroka]]: počinje Bitka na Uargi (do jula), [[Abd el-Krim]]ove snage napale francuske položaje i nanele im velike gubitke. * [[14. 4.]] - Anarhisti pucali na automobil bugarskog cara [[Boris III (Bugarska)|Borisa III]] u [[Botevgradski prevoj|Botevgradskom prevoju]] (Arabakonak). Uveče, u Sofiji je od strane komunista ubijen gen. Konstantin Georgiev. * april - [[Aprilska događanja u Bugarskoj (1925)|Aprilska događanja u Bugarskoj]]: Cankovljeva vlada primenjuje silu protiv levičara i opozicije. * april? - Umetnička škola [[Bauhaus]] prelazi iz [[Weimar]]a u [[Dessau]] * april - Zhang Zongchang, general Fengtianske klike, zauzeo je Šangaj, zatim i Nanking. * april-maj - Fuzijom dve kompanije nastaje ''Caterpillar Tractor Co.'', današnji ''[[Caterpillar Inc.]]''. [[Datoteka:St Nedelya Church assault Sofia 1925 PD version2.jpg|mini|200px|[[Crkva Svete Nedelje u Sofiji]] posle [[Napad u Crkvi Svete nedelje|napada]]]] * [[16. 4.]] - [[Napad u Crkvi Svete nedelje]]: od komunističke bombe gine 150 ljudi na službi za gen. Georgijeva, uglavnom iz vojne i političke elite Bugarske; proglašeno ratno stanje, sledi represija. * [[17. 4.]] - U tajnosti osnovana [[Komunistička partija Koreje]] (zemlja je pod japanskom vlašću). * [[18. 4.]] - Neuspela vojna pobuna u [[Portugal]]u - pokušaće još nekoliko puta, do uspeha u maju 1926. * [[20. 4.]] - Persijski premijer [[Reza-šah Pahlavi|Reza Khan]] uhapsio šeika [[Khaz'al al-Ka'bi]]ja, lidera prošlogodišnje arapske pobune u [[Huzestan]]u. * [[22. 4.]] - Konferencija ambasadora dozvoljava Bugarskoj da privremeno poveća oružane snage.<ref>Politika, 23. apr. 1925</ref> Bugarski ministar un. poslova Rusev optužuje Moskvu i Srbiju za pripremu prevrata u zemlji (bugarska vlada se kasnije izvinjava). * [[24. 4.]] - Poljsko-čehoslovački ugovor pomirenja i arbitraže - potvrđene granice, uzajamna pomoć u slučaju nemačke agresije. * [[25. 4.]] - Bulom ''Supremum pastorale munus'' osnovana je [[Riječka biskupija]] - Rijeka je ranije pripadala hrvatskoj [[Senjsko-modruška biskupija|Senjsko-modruškoj biskupiji]], nova biskupija se poklapa sa talijanskom [[Kvarnerska provincija|Kvarnerskom provincijom]].<ref>Medved, Marko. [https://hrcak.srce.hr/file/80850 Nastanak Riječke biskupije 1925. godine]. hrcak.srce.hr</ref> [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-C06886, Paul v. Hindenburg.jpg|mini|150px|[[Paul von Hindenburg]]]] * [[26. 4.]] - Drugi krug predsedničkih izbora u [[Vajmarska Republika|Nemačkoj]]: nezavisni [[Paul von Hindenburg]] 48,3%, [[Wilhelm Marx]] iz katoličkog Centruma 45,3%, komunista [[Ernst Thälmann]] 6,4%. * 26. 4. - [[Franz Kafka|Kafkin]] "[[Der Process|Proces]]" je posthumno objavljen. * [[27. 4.|27]] - [[29. 4.]] - XIV konferencija [[SKP(b)]]: Staljinov koncept [[Socijalizam u jednoj zemlji|socijalizma u jednoj zemlji]] umesto [[Permanentna revolucija|svetske revolucije]], s čim se ne slažu [[Grigorij Zinovjev|Zinovjev]] i [[Lav Kamenjev|Kamenjev]] ("Nova opozicija", kojoj se pridružuju [[Nadežda Krupskaja]] i [[Grigorij Sokoljnikov]], dok je Staljin u savezu sa [[Buharin]]om i [[Aleksej Rikov|Rikovim]]). * [[28. 4.]] - Kancelar eksčekera [[Winston Churchill]] predstavlja vladin budžet i objavljuje povratak Velike Britanije na [[zlatni standard]] prema predratnom paritetu (kontroverzna odluka). * [[28. 4.]] - [[28. 10.]] - ''[[Exposition internationale des Arts décoratifs et industriels modernes]]'' - međunarodna izložba u Parizu po kojoj će biti nazvan ''[[Art Deco]]''. * [[30. 4.]] - Rekonstrukcija Pašićeve vlade, smatra se kao privremena dok se vode pregovori sa HSS - ušli su [[Nikola Uzunović|Uzunović]], [[Milan Srškić|Srškić]] i još dvojica. * proleće - Na sajmu u Leipzigu predstavljena kamera ''[[Leica]]'', koja će popularizovati [[film 35 mm]]. === Maj/Svibanj === [[Datoteka:LEI0060 186 Leica I Sn.5193 1927 Originalzustand Front top view-FS 5644-Bearbeitet.jpg|mini|[[Leica]] I]] * [[1. 5.]] - [[Kipar]] proglašen za britansku krunsku koloniju (do [[1960]]). * 1. 5. - U italijanskim novinama ''Il Mondo'' objavljen [[Manifest antifašističkih intelektualaca]], odgovor na [[Manifest fašističkih intelektualaca]] od 21. aprila. * [[2. 5.]] - Kraljeviću [[Đorđe Karađorđević|Đorđu]] "određeno mesto stanovanja" i lekar. * [[5. 5.]] - Nastavnik biologije u Tenesiju [[John T. Scopes]] uhapšen zbog predavanja evolucionizma. * 5. 5. - Pravo glasa u Japanu prošireno na sve muškarce starije od 25. * [[6. 5.]] - Pucnjava u [[Vilnius|vilnenskoj]] gimnaziji, tada u [[Druga poljska republika|Poljskoj]] - dvojica učenika pucala i bacala bombe, pet mrtvih uključujuči napadače. * [[8. 5.]] - U [[beč]]kom Burg-teatru ubijen bugarsko-makedonski vojvoda [[Todor Panica]]. Ubica je [[Menča Krničeva]], supruga [[Vančo Mihajlov|Vanča Mihajlova]]. * [[10. 5.]] - Na [[Banjica|Banjici]] poleteo prvi avion izrađen u Beogradu, u fabrici [[Rogožarski]]. * 10. 5. - Opštinski izbori u Zagrebu: [[Hrvatski blok (1921.)|Hrvatski blok]] 15 mandata, samostalni demokrati i komunisti po 3, frankovci i Jevreji po 2. * [[11. 5.]] - Osam smrtnih presuda za atentat u sofijskoj crkvi, tri posthumno - trojica javno obešena u Sofiji 27. 5.. * [[12. 5.]] - Jedan osumnjičeni uhapšen, jedan pobegao, koji su se nalazili u blizini stanova bugarskih emigranata u Beogradu.<ref>Politika, 14. maj 1925</ref> Zatim je objavljeno da je granicu, u organizaciji Makedonskog komiteta, prešlo 70 atentatora s ciljem da 15. maja napadnu glavne objekte u Beogradu i izvrše atentate na najviše političare.<ref>Politika, 16. maj 1925.</ref> Narednih dana se vrše pretresi. * 12. 5. - [[Paul von Hindenburg]] položio zakletvu za predsednika Nemačke (ostaje do [[1934]]). * 12. 5. - U Japanu donesen zakon o očuvanju javne sigurnosti kojim su zabranjene asocijacije za promenu sistema vlasti ili privatne imovine - usmereno protiv komunista i socijalista. * [[13. 5.]] - Britanski Zakon o zlatnom standardu: nema više zlatnih kovanica, zlato se prodaje samo u polugama od pribl. 400 trojunci/12,4&nbsp;kg; vraća se predratni kurs funte od 4,86 dolara (do krize 1931). * [[15. 5.]] - Osmorica pobegla iz SSSR tako što su oteli parobrod "Utriš" i doplovili u Varnu u Bugarskoj.<ref>[https://versia.ru/v-1925-godu-8-chelovek-zaxvatili-i-ugnali-paroxod-s-passazhirami-v-bolgariyu В 1925 году 8 человек захватили и угнали пароход с пассажирами в Болгарию]. versia.ru </ref> * [[18. 5.]] (ili 15. 5.) - U Španiji ukinuto vanredno stanje uvedeno 1923. * 18. 5. - Konferencija ambasadora nalaže Bugarskoj da raspusti 10.000 nedavno sazvanih vojnika. * [[19. 5.]] - Marija Ljubičić, žena stolarskog radnika Velimira Ljubičića, osuđena na pet godina zatvora zbog prenošenja paketa sa komunističkim brošurama. * [[20. 5.]] - [[Gerardo Machado]] postaje predsednik [[Kuba|Kube]] (do [[1934]]). * [[22. 5.]] - Počinje snimanje "[[Metropolis (film, 1927)|Metropolisa]]" (prikazan 1927). * [[23. 5.]] - Zemljotres u severnoj Tadžimi u japanskoj [[Prefektura Hyōgo|prefekturi Hyōgo]]: 428 mrtvih, 7.863 srušenih zgrada. * [[24. 5.]] - Prvi broj "[[Komsomolskaja pravda|Komsomolskaje pravde]]". * [[26. 5.]] - Hajduk Dragoljub Bojović osuđen u Valjevu na 792 godine robije za dela izvršena u maloletstvu i na smrt za dela u punoletstvu (streljan 23. 10.). * [[29. 5.]] - Presuda povodom ilegalne komunističke štamparije otkrivene februara u Beogradu: [[Moša Pijade]] na 20 godina zatvora, kao i još petoro na zatvorske kazne - Pijade izlazi 1939. * 29. 5. - Poslednja komunikacija od istraživača [[Percy Fawcett|Percyja Fawcetta]], koji je tražio izgubljeni grad u Amazoniji. * [[30. 5.]] - [[Pokret 30. maja]] u Kini počinje kada [[šangaj]]ska policija otvori vatru na demonstracije protiv imperijalizma. * 30. 5. - 2. 6. - Drugi kongres [[ORJUNA]]-e u Beogradu (povorka i miting 31-og). * [[31. 5.]] - SPC obeležava 1600 godina od [[Prvi nikejski sabor|Prvog nikejskog sabora]]. === Jun/Juni/Lipanj === [[Datoteka:Paris-FR-75-Expo 1925 Arts décoratifs-pavillon des Galeries Lafayette.jpg|mini|Međunarodna izložba u Parizu: paviljon robne kuće ''Galeries Lafayette'']] * [[1. 6.]] - Turska pošta više ne prima pošiljke adresirane na Konstantinopolj, već Istanbul. * [[6. 6.]] - [[Walter Chrysler]] osnovao korporaciju [[Chrysler]]. * [[10. 6.]] - Skupština KSHS usvojila Zakon o poljoprivrednom kreditu, po kome je osnovana Direkcija za p. k., ocenjena kao "čisto administrativna birokratska ustanova", mimo postojećih preko 2.400 zemljoradničkih kreditnih zadruga Rajfajzenovog tipa (Privilegovana agrarna banka će biti osnovana 1929).<ref>Gnjatović, prof. dr Dragana. [https://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2011/1_2/B01-02-2011-Gnjatovic.pdf Ostvarenje projekta banke za poljoprivredni kredit]. (PDF str. 5) ubs-asb.com</ref> * 10. 6. - Uveče, banda kačaka opljačkala jednu strugaru na Kopaoniku, sumnja se na Feriza Salkovića. U Kosovskoj Mitrovici izgoreli džamija i okolni dućani, pri čemu se aktivirala skrivena municija.<ref>Politika, 12. jun 1925, str. 4</ref> * [[13. 6.]] - [[Charles Francis Jenkins]] prikazao u SAD prvi sinhronizovani prenos slike i zvuka, što on zove radiovizija (slika se prenosi [[mehanička televizija|mehaničkim sistemom]] sa 48 linija). * [[14. 6.]] - [[18. 9.]] - Izložba slikarstva pokreta [[Nova stvarnost]] u [[Mannheim]]u. * jun - Vlada KSHS je uputila notu austrijskoj povodom rada "komunističke centrale" u Beču.<ref>Politika, 17. jun 1925</ref> * [[15. 6.]] - Sukobi u [[VMRO]]: komitski vojvoda i književnik [[Pančo Mihajlov]] je ubijen u Sofiji po naređenju [[Vančo Mihajlov|Vanča Mihajlova]]. * 15. 6. - Kirgiska ASSR promenila ime u Kazačka ASSR (od 1936. [[Kazaška Sovjetska Socijalistička Republika|Kazaška SSR]]; ne mešati sa [[Kirgiska Sovjetska Socijalistička Republika|Kirgiskom SSR]] koja se trenutno zove Kara-Kirgiska autonomna oblast). * 15. 6. - Dve posade ekspedicije [[Roald Amundsen|Roalda Amundsena]] na Severni pol se zbile u jedan avion i uspele da polete s leda i vrate se u civilizaciju. <!-- * 15 - 17. 6. - Nakon zbora samostalnih demokrata u Sisku, ORJUNA pravi izgrede, napadaju Hrvatski Sokol; nakon izlaska vojske na ulice, prelaze u obližnji Caprag.<ref>"Predigra i epilog zbora u Sisku", Politika, 19. jun 1925, str. 3</ref> --> * [[17. 6.]] - Potpisan [[Ženevski protokol]] kojim su zabranjena hemijska i biološka oružja (na snazi 1928). * 17. 6. - Na pariskoj izložbi dekorativne umetnosti je otvoren paviljon KSHS (ne privlači naročitu pažnju, u zemlji je slabo ocenjen<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/07/05?fullscreen#page/4/mode/1up "Naš paviljon na pariskoj izložbi", Politika, 5. jul 1925, str. 4]</ref><ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/07/12?fullscreen#page/6/mode/1up "Naš paviljon na pariskoj izložbi", Politika, 12. jul 1925, str. 6] (slika portala)</ref>). * [[21. 6.]] - Nguyen Ai Quoc, tj. [[Hồ Chí Minh]], osnovao je Savez vijetnamske revolucionarne omladine u Kantonu - prva marksistička organizacija za Indokinu, početak vijetnamskog komunizma ([[Komunistička partija Vijetnama|KP Vijetnama]] osnovana 1930, fuzijom KP Indokine i KP Anama). * [[23. 6.]] - Vlada KSHS je obustavila viziranje bugarskih pasoša zbog hapšenja njenih podanika i prebacivanja komita i atentatora preko granice.<ref>"Represalije prema Bugarskoj", Politika, 24. jun 1925, str. 4</ref> * 23. 6. - Pod uticajem Pokreta 30. maja dolazi do nereda u [[Guangzhou|Kantonu]] i krvoprolića kad britanske trupe pucaju sa ostrva [[Shamian]] - počinje [[Kantonsko-hongkonški štrajk]] (do oktobra 1926). * 23. 6. - U SSSR je osnovana [[Lenjinova nagrada]], dodeljuje se 1926-35. i 1957-91. * [[25. 6.]] - [[Teodoros Pangalos]] izveo vojni udar u Grčkoj, postavljen je za premijera (zbačen u avgustu 1926). * [[26. 6.]] - Prikazan [[Čaplin]]ov film "[[The Gold Rush|Zlatna groznica]]". * [[27. 6.]] - Verificirano je 26 mandata HSS koji su bili "pod anketom", sada ih je ukupno 64. * [[29. 6.]] - Zemljotres razara grad [[Santa Barbara, Kalifornija]]. * 29. 6. - U Beogradskom baletu prvi put izvedeno "[[Labudovo jezero]]". === Jul/Juli/Srpanj === * [[4. 7.]] - Početak proslave hiljadugodišnjice hrvatskog kraljevstva - iluminacije i ukrasi u Zagrebu; sutradan muzika, povorke i pučka veselica. * [[5. 7.]] - Utakmica za fudbalsko prvenstvo: Građanski - Jugoslavija 2:3. * ≤6. 7. - Ministar unutrašnjih dela odlučio da zabrani kockarnice u KSHS (bila je poznata kockarnica u Bledu, u Vojvodini je postojala u Vršcu, kao i nekoliko putujućih).<ref>"Kockarnice su zabranjene", Politika, 7. jul 1925, str. 5</ref> * [[7. 7.]] - Ministar pravde Edo Lukinić, samostalni demokrat, podnosi ostavku pošto je optužen u skupštini za aferu Turn-Taksis (knezu je vraćena imovina, oko 30.000 ha, uglavnom pod šumom, kao austrijskom podaniku, mada je u stvari nemački,<ref>"Referat g. dr. Ninka Perića", Politika, 7. jul 1925</ref> izdat istražnom odboru 10. 7.). * [[9. 7.]] - Tuča u skupštini KSHS, na jednoj strani radićevci i zajedničari, na drugoj samostalni demokrati sa bosanskim i vojvođanskim radikalima. * 9. 7. Zbačen [[ekvador]]ski predsednik Gonzalo Córdova, vlast uzima Savez mladih oficira. * [[10. 7.]] - Indijski duhovni učitelj [[Meher Baba]] zaćutao do kraja života (1969). * [[14. 7.]] - Sporazum [[Narodna radikalna stranka|Narodne radikalne]] i Hrvatske seljačke stranke. Hrvatska zajednica napušta klub HSS. * [[17. 7.]] - [[Svalbardski zakon]] ustanovljuje [[norveška|norveški]] suverenitet na [[Svalbard]]u i sprovođenje norveškog krivičnog, građanskog i procesnog prava. [[Datoteka:Pavle Radic.jpg|mini|180px|[[Pavle Radić]] (HSS), ministar u koalicionoj vladi]] * [[18. 7.]] - Položila zakletvu koaliciona vlada radikala i [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] (raniji HRSS); [[Pavle Radić]] je ministar agrarne reforme. Kralj je istog dana abolirao [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]], koji je odmah pušten i primljen u audijenciju dva dana kasnije na [[Bled]]u. HSS-ovaca ima u vladama do januara 1927. * 18. 7. - Objavljen prvi deo ''[[Mein Kampf]]''-a, [[Hitler]]ove autobiografije sa političkim mišljenjima. * [[20. 7.]] - Posle višemesečnih pregovora, potpisane [[Netunske konvencije]] KSHS i Italije (saobraćaj sa [[Rijeka|Rijekom]], [[optanti]], ribolov i dr. - u KSHS ratifikovan tek [[1928]]). * 20. 7. - U Italiji teško pretučen protivnik fašizma [[Giovanni Amendola]]. * [[21. 7.]] - [[Scopesovo suđenje]] - u Tenesiju nađen krivim nastavnik biologije John T. Scopes , jer je prekršio zakon kojim se zabranjuje podučavanje evolucije (oglobljen $100, presuda kasnije poništena). * 21. 7. - Bitkom kod al-Kafra počinje [[Sirijska revolucija (1925)|Sirijski ustanak]] (revolucija) protiv francuske vlasti u [[Francuski mandat za Siriju i Liban|Siriji i Libanu]], ugušen 1927. * [[25. 7.]] - Otvorena je pruga [[Gračac]]–[[Knin]], čime je završena [[Lička pruga]] ([[Knin]]-[[Ogulin]] tj. [[Oštarije]]), odn. pruga Zagreb–Split. * 25. 7. - Osnovana Telegrafska agencija Sovjetskog Saveza ([[TASS]]). * 25. 7. - Španija i Francuska odlučile na Madridskoj konferenciji da će zajednički ugušiti Rifsku pobunu u Maroku. * [[26. 7.]] - U Splitu otvorena prva Jadranska izložba i otkriven spomenik [[Marko Marulić|Marku Maruliću]]. * 26. 7. - [[Antonio Ascari]] poginuo na Velikoj nagradi Francuske. * [[28. 7.]] - Albanske ([[Zog od Albanije|Ahmed Zogu]]) i jugoslovenske vlasti se dogovorile da [[Manastir Sveti Naum]] pređe iz albanske pod vlast KSHS, u zamenu za selo Peškopi (pominje se prelazak [[Vrmoš]]a pod Jugoslaviju, ali to se nije dogodilo). * [[31. 7.]] - "Crveni petak": britanska vlada izbegla rudarski štrajk davanjem subvencije s trajanjem od devet meseci (štrajk će izbiti sledećeg maja). === Avgust/August/Kolovoz === * [[1. 8.]] - Počinje štrajk pomoraca u Britaniji, Južnoj Africi i Australiji (do oktobra u Britaniji, do kraja novembra u Australiji). * 2 - [[3. 8.]] - Bitka kod al-Mazraa: Druzi i Beduini porazili Francuze na jugu Sirije. * [[4. 8.]] - [[Američka okupacija Nikaragve]]: marinci se povlače nakon 13 godina (ali vratiće se 1926-33). * [[6. 8.]] - U [[Dallas, Texas|Dallasu]] otvoren prvi hotel iz lanca ''[[Hilton Hotels & Resorts|Hilton]]''. * [[8. 8.]] - Blizu 40.000 pripadnika [[Ku Klux Klan]]a paradira u Vašingtonu. * [[9. 8.]] - Hindustanska republikanska asocijacija organizovala pljačku voza kod Kakorija, četvorica će zbog toga biti obešena 1927. * [[14. 8.]] - Prema ugovoru iz 1920, arhipelag [[Svalbard]] postaje deo [[Norveška|Norveške]] (ranije poznat kao [[Špicbergen]], po najvećem ostrvu). * 14 - 16. 8. - III. hrvatski svesokolski slet, jedna od brojnih manifestacija održanih povodom obilježavanja tisućugodišnjice Hrvatskog kraljevstva - [[Sokolska mogila u Maksimiru]] formirana 15-og. U Zagrebu su i kralj i vlada. * [[17. 8.]] - U Beču otvoren Četrnaesti [[Svetski cionistički kongres]], fašisti priredili nasilne demonstracije. * [[18. 8.]] - Francuski maršal [[Philippe Pétain]] u Maroku, preduzima kontraofanzivu protiv rifskih pobunjenika. * 19 - [[30. 8.]] - Svetska konferencija crkava u Stokholmu okuplja protestantske i pravoslavne predstavnike. * [[20. 8.]] - Ubijen je Liao Zhongkai, jedan od lidera [[Kuomintang]]a - njegov desničarski kolega Hu Hanmin je osumnjičen za ovo i uhapšen. [[Wang Jingwei]] je na čelu kantonskog režima, dok ga sledeće godine ne istisne [[Chiang Kai-shek]]. * [[23. 8.]] - Lider Druza [[Sultan al-Atrash]] objavljuje revoluciju protiv francuske vlasti u Siriji. * [[25. 8.]] - Završava se francuska [[Okupacija Rura]]. * [[30. 8.]] - Plebiscitom odobren novi Ustav Čilea, pojačana predsednička ovlašćenja (na snazi do 1973). === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - Američki oficir John Rodgers se spustio sa posadom na Tihi okean u pokušaju da preleti od Kalifornije do Havaja - od platnenih delova aviona su napravili jedro i nastavili put. * [[6. 9.]] - Osnovan Planinarski savez Jugoslavije. * [[8. 9.]] - Rifski rat: [[Iskrcavanje u Alhucemasu]] španskih i francuskih snaga, na čelu španskih snaga je [[Miguel Primo de Rivera]], istakao se mladi pukovnik [[Francisco Franco]]. [[Datoteka:Lovćen, 30. léta.jpg|mini|180px|Njegoševa kapela]] * [[17. 9.]] - [[Frida Kahlo]] (18) teško povređena u saobraćajnoj nesreći, tokom tromesečnog ležanja u gipsanom koritu počinje da crta. * [[18. 9.]] - Hajdelberški program nemačkih socijaldemokrata se zalaže za Sjedinjene Evropske Države. * [[20. 9.]] - [[Aleksandar I Karađorđević|Kralj Aleksandar]] stigao na rodno [[Cetinje]], gde je trijumfalno dočekan (nemoć crnogorskog nacionalizma<ref>[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,721230,00.html Yugoslavia: Montenegro Reconciled?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120219124505/http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,721230,00.html |date=2012-02-19 }} ''Time'' magazin, 5. okt. 1925.</ref>). * [[21. 9.]] - [[Njegoš]]eve kosti vraćene na [[Lovćen]], u obnovljenu [[Njegoševa zavetna crkva|kapelu]] (zamenjenu [[Njegošev mauzolej|mauzolejem]] 1972-74). * [[22. 9.]] - Neredi u [[Aligarh]]u između muslimana i hinduista, najgori od ukupno 16 ove godine u [[Britanska Indija|Britanskoj Indiji]]. * [[23. 9.]] - Osnovan [[Tehnološko-metalurški fakultet u Beogradu]]. * [[27. 9.]] - Osnovana hinduistička nacionalistička organizacija [[Rashtriya Swayamsevak Sangh]] ("Nacionalna dobrovoljačka/patriotska organizacija") === Oktobar/Listopad === [[Datoteka:Josephine Baker 4.jpg|mini|180px|left|[[Josephine Baker]]]] * [[2. 10.]] - [[Josephine Baker]] debituje u produkciji ''La Revue Nègre'' u Parizu i ubrzo postaje zvezda. * 2. 10. - [[John Logie Baird]] preneo u svojoj laboratoriji prvu sliku sa nijansama (30 linija, pet slika u sekundi). * [[4. 10.]] - Sirijski ustanak: arapski nacionalista [[Fawzi al-Qawuqji]] diže pobunu u [[Hama|Hami]], ali Francuzi je suzbijaju već sutradan, nakon jakog bombardovanja. * 4. 10. - Posle 11 godina ukinuta [[Antialkoholne kampanje u SSSR|delimična prohibicija u SSSR]] (uvedena od carskih vlasti na početku Velikog rata). * [[11. 10.]] - U Zagrebu osnovana kulturno-prosvetna organizacija "[[Seljačka sloga]]". * 11. 10. - U Beču je završena osnivačka konferencija Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije (objedinjene) - bivše levo krilo VMRO, u bliskim su vezama sa Bugarskom KP i Kominternom. * [[12. 10.]] - Komunisti u Parizu protestuju i traže štrajk zbog Rifskog rata, 2 mrtvih. * [[16. 10.]] - [[Ugovori iz Locarna]]: garantovane granice [[Vajmarska Republika|Nemačke]] sa zapadnim zemljama (potpisani u Londonu 1. decembra, stupaju na snagu u septembru 1926); Francuska će sklopiti separatne ugovore sa Poljskom i Čehoslovačkom. [[Datoteka:Tutankhamun's mask, Burton photograph P0744, 1922.jpg|mini|200px|[[Tutankhamon]]ova maska ''in situ'']] * listopad - [[Stjepan Buć]] i još četvorica disidenata iz HSS osnovali Hrvatski seljački republikanski savez (napustili stranku nezadovoljni sporazumom sa radikalima). * [[18. 10.]] - Sirijski pobunjenici ušli u Damask, Francuzi bombarduju grad. * [[19. 10.|19]] - [[29. 10.]] - [[Petrički incident]] ("Rat zalutalog psa"), granični incident između Bugarske i Grčke. * [[31. 10.]] - Iranski Medžlis zvanično zbacio [[Ahmed-šah Kadžar|Ahmed-šaha]], poslednjeg [[Kadžarska Monarhija|kadžarskog]] vladara Persije. * 31. 10. - Narodni komesar za vojne i pomorske poslove SSSR [[Mihail Frunze]] umro na operacionom stolu, pristalice Trockog sumnjiče Staljina. * 31. 10. - Princ Albert, kasniji kralj [[George VI od Ujedinjenog Kraljevstva|George VI]], jedva održao govor na [[British Empire Exhibition|Britanskoj imperijalnoj izložbi]] - izraženo mucanje ga primorava na terapiju. * jesen - Sun Chuanfang je preoteo Šangaj Zhang Zongchangu. === Novembar/Studeni === * [[3. 11.]] - Načelnik [[ohrid]]skog okruga Blažić, prota Milošević i njihov šofer oslobođeni od [[kačaci|kačaka]] posle deset dana. * [[4. 11.]] - Socijalistički poslanik [[Tito Zaniboni]] planirao da snajperom ubije Mussolinija, ali ga je policija osujetila. * [[5. 11.]] - [[Operacija Trest]]: blizu Moskve egzekutiran [[Sidney Reilly]], "špijunski as". * 5. 11. - Prikazan antiratni film ''[[The Big Parade]]''. * [[6. 11.]] - Posle neuspelog atentata na [[Benito Musolini|Musolinija]], anti[[masoni|masonski]] neredi u [[Italija|Italiji]], ali i demolirane prostorije slovenskog lista "Edinstvo" u [[Trst]]u. [[Datoteka:Stjepan Radić (2).jpg|mini|180px|[[Stjepan Radić]], za 10 meseci od državnog neprijatelja do ministra]] * 6. 11. - [[Kliment Vorošilov]] je novi narodni komesar za vojne poslove SSSR (do [[1940]]). * 6. 11. - Umro je vijetnamski car Khải Định, u januaru će ga naslediti sin [[Bảo Đại]] (12), poslednji monarh. * [[8. 11.]] - Antifašističke demonstracije u Kraljevini SHS, u [[Zagreb]]u polupani prozori na italijanskom konzulatu, u [[Split]]u izlozi na nekim radnjama. * 8. 11. - Prikazan je film ''The Eagle'' sa [[Rudolph Valentino|Rudolphom Valentinom]]. Njegov brak sa [[Natacha Rambova|Natachom Rambovom]] je pri kraju. * [[11. 11.]] - [[Howard Carter]] sa timom započinje osmodnevno odmotavanje [[Tutankhamon]]ove mumije. * [[12. 11.]] - Britanska podmornica ''HMS M1'' potonula sa 69 članova posade u La Manšu, nakon što ju je udario švedski brod ''SS Vidar''. * [[14. 11.|14]] - [[26. 11.]] - ''La peinture surréaliste'', prva [[Nadrealizam|nadrealistička]] izložba u Parizu. * novembar - U Kini počinje [[Anti-Fengtianski rat]], frakcija [[Guominjun]] protiv [[Fengtianska klika|Fengtianske]] i [[Zhili klika|Zhili klike]]. * [[18. 11.]] - [[Stjepan Radić]], lider [[HSS]], postao ministar prosvete (prethodni ministar [[Velimir Vukićević|V. Vukićević]] dao ostavku [[12. 11.]]). * [[25. 11.]] - [[Atatürkove reforme]]: zakonom određeno da se u Turskoj nosi šešir umesto fesa. * [[26. 1.]] - Prvi let [[Tupoljev TB-1]] (ANT-4): sovjetski bombarder, metalni dvomotorni jednokrilac, * 25. 11. - [[Prajadhipok]] je novi kralj Sijama/[[Tajland]]a (do abdikacije [[1935]]). * [[28. 11.]] - Iz Nešvila, pod imenom ''WSM Barn Dance'', emitovan prvi radio-program kantri muzike ''[[Grand Ole Opry]]'' koji će postati institucija. * [[30. 11.]] - U Turskoj zabranjene tekije i derviške lože. === Decembar/Prosinac === [[Datoteka:Antoin Sevruguin 48 12 SI.jpg|mini|160px|[[Reza-šah Pahlavi]]]] * [[1. 12.]] - [[Ugovori iz Locarna]] su formalno potpisani u Londonu, nakon ratifikacija. * 1. 12. - Počeo s emitovanjom [[Mađarski radio]]. * [[3. 12.]] - Sporazum o granici [[Severna Irska|Severne Irske]]: granica ostaje ista, a Republici Irskoj je oprošten njen deo imperijalnog duga. * [[4. 12.]] - Španski diktator [[Miguel Primo de Rivera]] zamenjuje Vojni direktorijum Civilnim. * [[5. 12.]] - U Portugalu otkrivena prevara [[Alves dos Reis]]a koji je dao odštampati veliku količinu novčanica od 500 eskudosa i time srušio poverenje u portugalsku ekonomiju i vladu, što je doprinelo [[Portugalska revolucija (1925)|vojnom prevratu]] sledećeg maja. * 5. 12. - Nemačka [[Hans Luther|Lutherova]] vlada daje ostavku kako bi bila okupljena nova većina (desna DNVP se u oktobru povukla iz koalicije zbog ugovora iz Locarna). Novi Lutherov kabinet je formiran u januaru. * [[6. 12.]] - Sporazumom Milner-Schialoja, [[Jaghbub]] postaje deo Libije ([[Italijanska Severna Afrika]]) umesto Egipta. * [[11. 12.]] - Papska bula ''[[Quas primas]]'' ustanovljuje [[Svetkovina Krista Kralja|svetkovinu Krista Kralja]] kao odgovor na nacionalizam i sekularizam (prvi put 31. listopada 1926.). * 11. 12. - Portugalski predsednik [[Manuel Teixeira Gomes]] daje ostavku usled kampanje koju je protiv njega pokrenuo premijer [[António Maria da Silva]], zamenjuje ga [[Bernardino Machado]] (do maja). * [[12. 12.]] - Završeno [[Saudijsko osvajanje Hidžaza]]: [[Ibn Saud]]ove snage zauzimaju [[Medina|Medinu]], kasnije tokom meseca se predaju luke [[Jeddah]] (17.) i [[Yanbu]] (24.). * 12. 12. - U [[San Luis Obispo, California]] otvoren prvi [[motel]]. * [[13. 12.]] - Zakon o zatvaranju tekija i zavija u Turskoj.<ref>[https://www.dar-al-masnavi.org/anti-dervish.law.html The Turkish Law of 1925 Closing the Dervish Lodges]. dar-al-masnavi.org</ref> * [[15. 12.]] - Premijer [[Reza-šah Pahlavi]] je [[šah (titula)|šah]] Persije (do [[1941]]) - sprovodi modernizatorske politike, na autokratski način. Dinastija [[Pahlavi (dinastija)|Pahlavi]] traje do 1979. * 15. 12. - [[Mosulsko pitanje]]: komisija Društva naroda dodeljuje područje [[Mosul]]a [[Britanski mandat nad Mezopotamijom|Iraku]], a ne Turskoj. * [[18. 12.|18]] - [[31. 12.]] - [[XIV kongres SKP(b)]], nazvan "kongres industrijalizacije": poražena Nova opozicija Zinovjeva i Kamenjeva, pobeda "centrističke" pozicije Staljina i Buharina. * [[19. 12.]] - Pošto su Saudove snage pregazile [[Kraljevina Hidžaz|Hidžaz]], kralj i [[šerif Meke]] [[Ali bin Hussein]] abdicira i beži preko Crvenog mora u Irak, kod brata [[Fejsal I (Irak)|Fejsala]]. * [[21. 12.]] - U SSSR prikazan film "[[Oklopnjača Potemkin]]". * [[25. 12.]] - Fuzijom šest kompanija u Nemačkoj nastaje ''[[IG Farben]]''. * [[26. 12]] - Rano ujutru, u spikiziju italjanske mafije Adonis u južnom Bruklinu ubijen je lider irske Bande Bele Ruke sa dvojicom saradnika, nakon što je vređao goste. U klubu je bio i [[Al Capone]], ali nije bilo dokaza protiv njega. * [[28. 12.]] - Rumunski krunski princ [[Carol II (Rumunija)|Carol]] se odriče prava na nasledstvo zbog skandalozne veze sa [[Magda Lupescu|Magdom Lupescu]] - njegovu poziciju će preuzeti njegov mali sin [[Mihai I (Rumunija)|Mihai]], ali Carol će se ipak vratiti i vladati 1930-40. * 28. 12. - Ubio se [[Sergej Jesenjin]]. * [[30. 12.]] - Prikazan je "[[Ben-Hur (film, 1925)|Ben-Hur]]" sa [[Ramon Novarro|Ramonom Novarrom]], najskuplji film nijeme ere. === Kroz godinu === * Izrađena pružna trijangla kod [[Inđija|Inđije]] - olakšane veze Beograda sa Novim Sadom i Zagrebom. == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 1925.}} === Januar/Siječanj &ndash; Februar/Veljača === * [[1. 1.]] - [[Kosara Bokšan]]-Omčikus, slikarka († [[2009]]) * [[6. 1.]] - [[John DeLorean]], auto industrijalac († [[2005]]) * [[9. 1.]] - [[Lee Van Cleef]], glumac († [[1989]]) * [[11. 1.]] - [[Vojislav Manojlović]], narodni heroj († [[1944]]) * [[14. 1.]] - [[Yukio Mishima]], književnik († [[1970]]) * [[26. 1.]] - [[Paul Newman]], glumac, režiser († [[2008]]) * 26. 1. - [[Joan Leslie]], glumica, plesačica († [[2015]]) * [[30. 1.]] - [[Douglas Engelbart]], pionir računarstva i interneta († [[2013]]) * [[5. 2.]] - [[Zuzana Halupova]], slikarka-naivka († [[2001]]) * [[6. 2.]] - Žika Živulović Serafim, srpski novinar i književnik († [[2001]]) * [[8. 2.]] - [[Jack Lemmon]], američki filmski glumac († [[2001]].) * [[11. 2.]] - [[Virginia E. Johnson]], seksolog († [[2013]]) * [[16. 2.]] - [[Stojan Ćelić]], slikar († [[1992]]) * [[17. 2.]] - [[Hal Holbrook]], glumac († [[2021]]) * [[18. 2.]] - [[George Kennedy]], glumac († [[2016]]) * 18. 2. - [[Vanja Sutlić]], filozof († [[1989]]) * [[20. 2.]] - [[Robert Altman]], američki redatelj, scenarist i producent († [[2006]].) * [[21. 2.]] - [[Sam Peckinpah]], filmski režiser († [[1984]]) * 21. 2. - [[Ivo Kalina]], hrvatski slikar († [[1995]].) * 21. 2. - [[Zvonimir Ferenčić]], glumac († [[1998]]) === Mart/Ožujak &ndash; April/Travanj === * [[4. 3.]] - [[Paul Mauriat]], lider orkestra († [[2006]]) * [[10. 3.]] - [[Mate Blažina]], narodni heroj († [[1945]]) * [[15. 3.]] - [[Riza Sapunxhiu]], društveno-politički radnik SAPK, SRSr i SFRJ († [[2008]]) * [[21. 3.]] - [[Peter Brook]], kazališni redatelj († [[2022]]) * [[29. 3.]] - [[Sava Stojkov]], slikar-naivac († [[2014]]) * [[3. 4.]] - [[Tony Benn]], britanski političar († [[2014]]) * [[4. 4.]] - Branislav Surutka, spiker RTV Beograd († [[1979]]) * [[6. 4.]] - [[Stole Janković]], filmski režiser († [[1987]]) * [[7. 4.]] - [[Vera Miščević]], narodni heroj († [[1944]]) * [[8. 4.]] - Radivoj Vlah, ortoped, sportski lekar, jedan od osnivača FK Crvena Zvezda († [[2010]]) * [[14. 4.]] - [[Rod Steiger]], glumac († [[2002]]) * [[18. 4.]] - [[Sven Lasta]], hrvatski glumac († [[1996]].) * [[19. 4.]] - [[Iwao Takamoto]], animator, kreator lika Scooby-Doo († [[2007]].) === Maj/Svibanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[1. 5.]] - [[Scott Carpenter]], astronaut († [[2013]]) * [[3. 5.]] - [[Olivera Marković]], srpska glumica († [[2011]]) * [[5. 5.]] - [[Željko Čajkovski]], nogometaš († [[2016]]) * [[14. 5.]] - [[Branko V. Radičević]], srpski književnik († [[2001]]) * 14. 5. - [[Ljubomir Tadić]], filozof, akademik SANU († [[2013]]) * [[17. 5.]] - [[Veselin Đuranović]], predsjednik Predsjedništva SFRJ († [[1997]]) * [[19. 5.]] - [[Malcolm X]], borac za prava američkih crnaca († [[1965]].) * 19. 5. - [[Pol Pot]], lider Crvenih kmera († [[1998]]) * [[3. 6.]] - [[Tony Curtis]], glumac († [[2010]]) * 3. 6. - [[Derviš Sušić]], književnik, novinar († [[1990]]) * [[8. 6.]] - [[Barbara Bush]], prva dama SAD († [[2018]]) * [[20. 6.]] - [[Vladeta Urošević]], srpski fizičar († [[2005]]) * [[21. 6.]] - [[Maureen Stapleton]], glumica († [[2006]]) * [[25. 6.]] - [[June Lockhart]], američka glumica * [[29. 6.]] - [[Giorgio Napolitano]], predsednik Italije === Jul/Srpanj &ndash; Avgust/Kolovoz === * [[2. 7.]] - [[Patrice Lumumba]], prvi premijer Kongo-Leopoldvila († [[1961]]) * 2. 7. - [[Medgar Evers]], aktivista za ljudska prava u SAD († [[1963]]) * [[6. 7.]] - [[Bill Haley]], rock muzičar († [[1981]]) * [[9. 7.]] - [[Borislav Stanković]], košarkaš, trener, predsednik FIBA († [[2020]]) * [[10. 7.]] - [[Mahathir Mohamad]], premijer Malezije * [[19. 7.]] - [[Bora Roković]], džez muzičar († [[2006]]) * [[20. 7.]] - [[Jacques Delors]], predsednik Evropske komisije († [[2023]]) * [[25. 7.]] - [[Zorko Čanadi]], general-pukovnik JNA, načelnik Generalštaba († [[2003]]) * [[29. 7.]] - [[Mikis Theodorakis]], grčki skladatelj († [[2021]]) * [[2. 8.]] - [[Dragoljub Dragan Nedeljković]], književnik, slavista († [[2015]]) * [[8. 8.]] - [[Alija Izetbegović]], predsjednik BiH († [[2003]]) * [[22. 8.]] - [[Milivoj Jugin]], inženjer, novinar, publicista († [[2013]]) * 22. 8. - [[Mihailo Đurić]], filozof, sociolog († [[2011]]) * [[28. 8.]] - [[Donald O'Connor]], glumac, plesač († [[2003]]) === Septembar/Rujan &ndash; Oktobar/Listopad === * [[8. 9.]] - [[Peter Sellers]], glumac, komičar († [[1980]]) * [[9. 9.]] - [[Veljko Guberina]], srpski advokat i političar († [[2016]]) * [[13. 9.]] - [[Mel Tormé]], američki džez muzičar († [[1999]]) * [[16. 9.]] - [[Đokica Milaković]], glumac († [[2001]]) * 16. 9. - [[B.B. King]], bluz kantautor, gitarista († [[2015]]) * [[17. 9.]] - [[Miljenko Prohaska]], skladatelj, aranžer, dirigent († [[2014]]) * [[28. 9.]] - [[Mileta Andrejević]], slikar († [[1989]]) * 28. 9. - [[Seymour Cray]], arhitekta superkompjutera († [[1996]]) * [[3. 10.]] - [[Gore Vidal]], američki pisac († [[2012]]) * [[5. 10.]] - [[Ines Fančović]], glumica († [[2011]]) * [[11. 10.]] - [[Elmore Leonard]], američki književnik i filmski scenarist († [[2013]]) * [[13. 10.]] - [[Margaret Thatcher]], premijerka UK († [[2013]]) * 13. 10. - [[Lenny Bruce]], komičar († [[1966]]) * [[16. 10.]] - [[Angela Lansbury]], glumica († [[2022]]) * [[18. 10.]] - [[Ramiz Alia]], posljednji komunistički vođa Albanije († [[2011]].) * [[20. 10.]] - [[Art Buchwald]], satiričar, komnentator († [[2007]]) * [[22. 10.]] - [[Robert Rauschenberg]], američki slikar († [[2008]]) * [[23. 10.]] - [[Johnny Carson]], TV voditelj, komičar († [[2005]]) * [[26. 10.]] - [[Vuka Dunđerović]], glumica († [[1999]]) * [[27. 10.]] - [[Warren Christopher]], državni sekretar SAD († [[2011]]) === Novembar/Studeni &ndash; Decembar/Prosinac === * [[4. 11.]] - [[Doris Roberts]], glumica († [[2016]]) * [[6. 11.]] - [[Đorđe Jelisić]], glumac († [[2016]]) * [[10. 11.]] - [[Richard Burton]], britanski filmski glumac († [[1984]].) * [[16. 11.]] - [[Stane Dolanc]], društveno-politički radnik SRSl i SFRJ († [[1999]]) * [[17. 11.]] - [[Rock Hudson]], američki glumac († [[1985]]) * [[20. 11.]] - [[Robert F. Kennedy]], američki političar, brat JFK († [[1968]]) * 20. 11. - [[Maja Pliseckaja]], balerina († [[2015]]) * [[21. 11.]] - [[Veljko Kadijević]], general armije JNA, savezni sekretar za narodnu odbranu († [[2014]]) * [[22. 11.]] - [[Irena Kolesar]], hrvatska glumica († [[2002]].) * [[27. 11.]] - [[Claude Lanzmann]], francuski režiser († [[2018]].) * [[29. 11.]] - [[Stjepan Babić]], hrvatski jezikoslovac († [[2021]].) * 29. 11. - [[Mladen Srbinović]], slikar († [[2009]]) * [[2. 12.]] - [[Julie Harris]], glumica († [[2013]]) * [[3. 12.]] - [[Kim Dae-jung]], predsednik Južne Koreje, nobelovac za mir († [[2009]]) * [[8. 12.]] - [[Sammy Davis Jr.]], plesač, pevač, glumac († [[1990]]) * [[9. 12.]] - [[Radomir Šaper]], srpski košarkaš i sportski radnik († [[1998]]) * 9. 12. - [[Irma Flis]], novinar i filmski kritičar Radio Beograda († [[2005]]) * [[13. 12.]] - [[Dick Van Dyke]], glumac, komičar * [[19. 12.]] - [[Lepa Radić]], narodni heroj († [[1943]]) * [[23. 12.]] - [[Janika Balaž]], tamburaš († [[1988]]) * [[27. 12.]] - [[Michel Piccoli]], francuski glumac († [[2020]]) * [[28. 12.]] - [[Hildegard Knef]], njemačka glumica, pjevačica, pjesnikinja i književnica († [[2002]].) * 28. 12. - [[Milton Obote]], predsednik Ugande († [[2005]]) == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 1925.}} === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * [[8. 1.]] - [[George Bellows]], američki slikar (* [[1882]]) * [[16. 1.]] - [[Aleksej Kuropatkin]], ruski carski general (* [[1848]]) * [[25. 1.]] - [[Ivan Vučetić|Juan Vucetich]], pionir daktiloskopije (* [[1858]]) * 29. 1. - Rajna Dimitrijević, pijanistkinja, pedagog (* 1884)<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/Periodika/SD_2F6F6602455A67B1B521D786232CBF4A/1925/01/30?fullscreen#page/5/mode/1up "Politika", 30. jan. 1925, str. 5]</ref> * [[3. 2.]] - [[Oliver Heaviside]], matematičar, fizičar, elektroinženjer (* [[1850]]) * [[4. 2.]] - [[Robert Koldewey]], nemački arheolog (* [[1855]]) * [[7. 2.]] - [[Josip Kašman]], operni pjevač, bariton (* [[1850]]) * [[24. 2.]] - [[Hjalmar Branting]], prvi socijaldemokratski premijer Švedske, nobelovac za mir (* [[1860]]) * [[27. 2.]] - [[Jovo Stanisavljević Čaruga]], razbojnik (* [[1897]]) * [[28. 2.]] - [[Friedrich Ebert]], predsednik Nemačke (* [[1871]]) * [[2. 3.]] - [[Luigj Gurakuqi]], albanski pisac i političar (* [[1879]]) * [[7. 3.]] - [[Georgij Lavov]], bivši premijer Rusije (* [[1861]]) * [[12. 3.]] - [[Sun Jat-sen]], "otac kineske nacije", lider Kuomintanga (* [[1866]]) * [[13. 3.]] - [[Lucille Ricksen]], glumica (* [[1910]]) * [[20. 3.]] - [[George Nathaniel Curzon]], bivši vicekralj Indije i britanski sekretar za inostrane poslove (* [[1859]]) * [[26. 3.]] - [[Hugo Bettauer]], austrijski pisac (* [[1872]]) * [[28. 3.]] - [[Henry Rawlinson, 1st Baron Rawlinson|Henry Rawlinson]], britanski general (* [[1864]]) * [[29. 3.]] - [[Bajram Curi]], vođa kačaka (* 1862, 66) * [[30. 3.]] - [[Rudolf Steiner]], filozof, ezoterik (* [[1861]]) === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[5. 4.]] - [[Muhamed Ali-šah Kadžar]], bivši šah Persije (* [[1872]]) * [[7. 4.]] - [[Tihon (patrijarh moskovski)]], svetac (* [[1865]]) * [[13. 4.]] - [[Elwood Haynes]], metalurg, pionir automobilske industrije (* [[1857]]) * [[14. 4.]] - [[John Singer Sargent]], američki slikar (* [[1856]]) * [[25. 4.]] - Žiga Kopajtić-Bakarski, predsjednik Jadranske plovidbe d.d. (* [[1853]]) * [[2. 5.]] - [[Johann Palisa]], austrijski astronom (* [[1848]].) * [[2. 5.]] - [[Antun Branko Šimić]], hrvatski pjesnik i esejist (* [[1898]].) * [[6. 5.]] - [[Mujaga Komadina]], bivši gradonačelnik Mostara (* 1839) * [[12. 5.]] - [[Charles Mangin]], francuski general (* [[1866]]) * [[15. 5.]] - [[Nelson A. Miles]], američki general (* [[1839]]) * [[22. 5.]] - [[Stevan Todorović (slikar)|Stevan Todorović]], slikar (* [[1832]]) * 22. 5. - [[John French]], britanski feldmaršal (* [[1852]]) * [[3. 6.]] - [[Camille Flammarion]], astronom, pisac (* [[1842]]) * [[6. 6.]] - [[Pierre Louÿs]], pisac (* [[1870]]) * [[11. 6.]] - [[Ivan Bojničić]] Kninski, povjesničar, arhivist (* [[1858]]) * [[16. 6.]] - [[Emmett Hardy]], džez muzičar (* [[1903]]) * [[22. 6.]] - [[Felix Klein]], matematičar (* [[1849]]) === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * [[1. 7.]] - [[Erik Satie]], francuski kompozitor (* [[1866]]) * [[2. 7.]] - [[Nikolaj Golicin]], poslednji carski premijer Rusije (* [[1850]]) * [[4. 7.]] - [[Hamzalija Ajanović]], bh. političar, urednik "Pravde" (* 1892) * [[7. 7.]] - [[Clarence Hudson White]], fotograf (* [[1871]]) * [[11. 7.]] - [[Pavle Marinković]], srpski političar, diplomata, publicista (* [[1866]]) * [[15. 7.]] - [[Todor Stanković]], srpski konzul i nacionalni radnik (* [[1852]]) * [[17. 7.]] - [[Lovis Corinth]], nemački slikar (* [[1858]]) * [[26. 7.]] - [[Gottlob Frege]], njemački matematičar i fizičar (* [[1848]].) * 26. 7. - [[Antonio Ascari]], auto-trkač (* [[1888]]) * 26. 7. - [[William Jennings Bryan]], američki političar (* [[1860]]) * [[15. 8.]] - [[Mihailo Ristić]], srpski diplomata (* [[1864]]) * [[25. 8.]] - [[Franz Conrad von Hötzendorf]], bivši austrougarski načelnik Generalštaba (* [[1852]]) * [[29. 8.]] - [[Ida Verona]], književnica iz Boke (* 1863) * [[7. 9.]] - [[René Viviani]], bivši premijer Francuske (* [[1863]]) * [[16. 9.]] - [[Aleksandar Fridman]], sovjetski fizičar i matematičar (* [[1888]]) * [[29. 9.]] - [[Léon Bourgeois]], bivši premijer Francuske i predsednik skupštine Društva naroda, nobelovac za mir (* [[1851]]) === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * [[8. 10.]] - [[Mihajlo Kosovljanin]], vlasnik jagodinske pivare (* [[1862]]) * 8. 10. - [[Vincenzo Peruggia]], kradljivac "Mona Lize" (* [[1881]]) * [[14. 10.]] - [[Eugen Sandow]], "otac modernog bodibildinga" (* [[1867]]) * [[31. 10.]] - [[Mihail Frunze]], narodni komesar vojnih i pomorskih dela SSSR (* [[1885]]) * 31. 10. - [[Max Linder]], francuski glumac, komičar, režiser (* [[1883]]) * [[6. 11.]] - [[Khải Định]], car Vijetnama (* [[1885]]) * [[17. 11.]] - [[Eleodoro Damianovich]], argentinski general saniteta (* [[1843]]) * [[20. 11.]] - [[Aleksandra od Danske|Aleksandra]], kraljica-majka Velike Britanije (* [[1844]]) * [[25. 11.]] - [[Vajiravudh]], kralj Sijama/Tajlanda (* [[1880]]) * [[5. 12.]] - [[Josip Pazman]], svećenik, teolog, političar (* [[1863]]) * [[8. 12.]] - [[Marguerite Marsh]], glumica (* [[1888]]) * [[9. 12.]] - [[Pablo Iglesias Posse]], osnivač španske socijalističke stranke (* [[1850]]) * [[15. 12.]] - [[Battling Siki]], bokser (* [[1897]]) * [[25. 12.]] - [[Karl Abraham]], psihoanalitičar (* [[1877]]) * [[28. 12.]] - [[Sergej Jesenjin]], ruski pjesnik (* [[1895]].) * [[29. 12.]] - [[Félix Vallotton]], slikar (* [[1865]]) === Kroz godinu === * [[Paško Vučetić]], slikar (* 1871) == Nobelova nagrada za 1925. godinu == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[James Franck]] i [[Gustav Ludwig Hertz]] (otkriće zakona koji upravljaju sudarom elektrona i atoma, → [[Franck–Hertzov eksperiment]]) * [[Nobelova nagrada za kemiju|'''Kemija''']]: [[Richard Adolf Zsigmondy]] (demonstracija heterogene prirode [[Koloidni sustav|koloidnih]] rastvora i za metode koje je upotrebio, → [[ultramikroskop]]) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: nije dodijeljena * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[George Bernard Shaw]] (rad koji je označen idealizmom i humanošću, stimulativna satira često napojena jedinstvenom poetskom lepotom) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Austen Chamberlain]] (doprinos [[Ugovori iz Locarna|Ugovorima iz Locarna]]) i [[Charles Gates Dawes]] ([[Dawesov plan]] za problem ratnih reparacija) == Reference == {{reference}} {{commonscat|1925}} [[Kategorija:1925.]] lf0ytubukdt8z6bhojce4vaqb4l992i Minojska erupcija 0 28857 42481903 42469892 2025-07-05T11:33:56Z Kallerna 7601 /* Posljedice */ img 42481903 wikitext text/x-wiki {{Infokutija erupcija | naziv = Minojska erupcija | slika = Santorini ASTER.jpg | veličina_slike = 250px | opis_slike = Satelitski snimak There | širina-stupnjevi = 36 | širina-minute = 25 | širina-sekunde = | širina-oznaka = | dužina-stupnjevi = 25 | dužina-minute = 26 | dužina-sekunde = | dužina-oznaka = | vulkan = [[Santorini|Thera]] | datum = c. 1530. pne. <br>ili c. 1620. pne. | tip = [[Plinijska erupcija]] | IEV = 6–7 | posljedice = razaranje [[Minojska civilizacija|minojskih]] naselja [[Akrotiri (Santorini)|Akrotirija]] i otoka There, kao i zajednice i poljoprivrede susjednih otoka | location-map = {{Location map2|Greece|label=Thera |lon_dir=E|lat_dir=N|lat_deg=36|lat_min= 25|lon_deg=25|lon_min =26|position=center|width=250|caption=}} | mapa = [[Santorini]], [[Grčka]] | mapa_alt = | mapa_veličina = 250px | mapa_opis = lokacija erupcije }} '''Minojska erupcija''' ([[grčki]]: ''Μινωική έκρηξη'') odnosi se na [[Vulkanska erupcija|vulkansku erupciju]] [[Santorini|There]], otoka u [[Egejsko more|Egejskom moru]], danas u sklopu [[Grčka|Grčke]], u [[2. milenijum pne.|2. milenijumu pne]]. Točno datiranje ovog događaja je predmetom spora – arheološki nalazi ukazuju da se ono odigralo u 16. stoljeću pne., no [[datiranje ugljikom-14]] ukazuje da se ono odigralo 100 godina prije toga, u 17. stoljeću pne. Bila je to jedna od najvećih vulkanskih erupcija na Zemlji u periodu [[historija|pisane ljudske historije]],{{sfn|Sigurdsson|2006|loc=str. 337–348}} iako nisu otkriveni dokazi o ljudskim žrtavama jer je otok bio slabo naseljen, te je evakuiran neposredno prije izlaska [[Magma|magme]]. Cijeli proces trajao je četiri dana. Erupcija je uništila najveći dio otoka Thera, zajedno s [[Akrotiri (Santorini)|Akrotirijem]] i drugim [[Minojska civilizacija|minojskim]] gradovima u neposrednoj okolici i na sjevernoj obali [[Kreta|Krete]], što je doprinijelo kolapsu minojske kulture. Pojedini povjesničari su smatrali da je ova erupcija i dovela do propasti minojske kulture, no danas se ta teorija odbacuje jer je ta kultura nastavila postojati još otprilike 150 godina nakon ove [[Prirodna katastrofa|prirodne katastrofe]]. Pored toga, postoje teorije da je erupcija izazvala značajne klimatske promjene u oblasti [[Sredozemno more|Mediterana]], [[Egejsko more|Egejskog mora]] i većeg dijela [[Sjeverna hemisfera|Sjeverne hemisfere]], iako neki ukazuju da se možda radilo o nepovezanim erupcijama [[Vezuv]]a i [[Mount Saint Helens]]a. Usprkos jačini vulkana, nema izravnih pisanih dokumenata o ovom događaju, iako postoje neposredni dokazi da je erupcija izazvala slab urod u [[Kina|Kini]], inspirirala određene [[Grčka mitologija|grčke mitove]], doprinijela političkom kaosu u [[Egipat|Egiptu]], i utjecala na mnoge [[Biblija|biblijske]] priče u [[Knjiga Izlaska|Knjizi Izlaska]]. Santorini je obnovljen i ponovno naseljen oko [[900. pne.|900. pne]] te je danas naselje sa oko 16.000 stanovnika. == Vulkan na Santorinu == [[Santorini]], jedan od [[Kikladi|kikladskih otoka]], je povijesno aktivni [[vulkan]] koji je dio vulkanskog luka u Egejskom moru. Nalazi se 120&nbsp;km sjeverno od [[Kreta|Krete]]. Dva glavna otoka koja su nstanjena su Thera, koja ima površinu od 75,8&nbsp;km<sup>2</sup>, i Therasia, koja ima površinu od 9,3&nbsp;km<sup>2</sup>, dok su nenastanjeni otoci Aspronisi (0,1&nbsp;km<sup>2</sup>), Palea Kameni (0,5&nbsp;km<sup>2</sup>) i Nea Kameni (3,4&nbsp;km<sup>2</sup>). Vulkan na Santorinu je rezultat procesa [[tektonika ploča|tektonike ploča]]: on je poprište [[subdukcija|subdukcijske zone]], koja nastaje sudarom i podvlačenjem [[Afrička ploča|afričke]] pod [[Evroazijska ploča|eurazijsku ploču]], točnije, egejsku ploču, po stopi i do 5&nbsp;cm godišnje u sjeveroistočnom smjeru.{{sfn|Pfeiffer|2004}} Jezgra otoka sastoji se od [[metamorfne stene|metamorfne stijene]] starosti od otprilike 200–40 milijuna godina. Danas su vidljivi na površini jedino na najvišem uzvišenju, ''Profitis Ilias'' (567 m), iako se njihovi tragovi mogu naći i na četiri lokacije na južnom otoku, ispod mlađih slojeva.{{sfn|McCoy|Heiken|2000|loc=str. 43–70}} Ostatak otoka sastoji se od vulkanskih stijena, koje su nastale nakon najmanje 12 srednjih i većih, kao i nekoliko manjih [[vulkanska erupcija|erupcija]] od [[pleistocen]]a, dakle u posljednjih 1,8 milijuna godina. Radi se uglavnom o piroklastičnom talogu, no po cijelom području se mogu pronaći pet tokova [[Lava|lave]]. Prilikom utvrđivanja starosti, došlo se do zaključka da se radi o intervalu od 20.000 godina koji leži između većih te 5.000 godina između manjih erupcija vulkana.{{sfn|McCoy|Heiken|2000|loc=str. 43–70}} Vulkanizam u Egejskom moru prvi put se pojavio prije otprilike 3-4 milijuna godina, uz iznimku otoka [[Kos (ostrvo)|Kos]], koji je bio aktivan već prije n10-11 milijuna godina.{{sfn|Pfeiffer|2004}} Santorini je bio poprište 12 velikih erupcija u posljednjih 360.000 godina, a interval između svake je otprilike 30.000 godina. Erupcije koje su formirale današnji izgled [[Kaldera|kaldere]] događale su se sve češće - zadnja je bila prije 3.600 godina, a predzadnja prije 21.000 godina. Erupcija vulkana [[1620-e pne.|1620. pr. Kr.]] je izbacila otprilike 54,5 kubičnih kilometara [[Magma|magme]], dim pepela koji se popeo 36&nbsp;km visoko te dovela do raspada Kaldere. Njen opseg je na istom rangu kao i [[erupcija Tambore 1815.]] u [[Indonezija|Indoneziji]],{{sfn|Friedrich|2000|loc=str. 68}} najveće erupcije moderne povijesti.{{sfn|Hyndman|Hyndman|2010|loc=str. 156}} Pretpostavlja se da je izgled There prije minojske erupcije bio kružni otok sa velikom uvalom u unutrašnjosti u kojoj je more, dok je okruženi glavni brijeg bio u sredini.{{sfn|Friedrich|2000|loc=str. 119–120}} == Opseg erupcije == [[Datoteka:Minoan_Ash.png|right|thumb|225px|Raspon vulkanskog pepela nakon erupcije There]] Grčki arheolog [[Spiridon Marinatos]] je 1939. objavio teoriju po kojoj je erupcija vulkana There prouzročio propast minojske kulture na [[Kreta|Kreti]].{{sfn|Vitaliano|Vitaliano|1974|loc=str. 19–24}} Erupcija se odigrala tek 100&nbsp;km od Krete, kolijevci minojske civlizacije – koja je izgradila palaču u [[Knosos]]u, ceste i dotok vode – a 50 godina nakon tog događaja, ta je civilizacija propala.{{sfn|Cecil|2011}} Uz debeli oblak i kišu pepela, koja je imala raspon površine od nekoliko stotina kilometara, Marinatos je uzeo u obzir i morski val, koji je, prema njemu, možda imao visinu od 15 metara te tako uništio razne obalne gradove koji su mu se našli na putu. Naknadno su doista pronađeni dokazi za poplave na nekim mjestima Krete, kao što je [[Psira]], [[Palaikastro]] i Papadiokambos.{{sfn|Friedrich|2009|loc=str. 95}} Pronađeni su i dokazi na obali [[Izrael]]a, u [[primorska Cezareja|Primorskoj Cezareji]], koji ukazuju na udare [[tsunami]]ja u [[Brončano doba|brončanom razdoblju]] (1630.–1550. pne).{{sfn|Goodman-Tchernov|Dey|Reinhardt|Mart|2009|loc=str. 943–946}} Ipak, iskapanja kod Palaikastroa ukazuju da je mjesto poplavljeno i uništeno, ali ipak ponovno obnovljeno, što znači da je minojska civilizacija postojala i nakon toga.{{sfn|Bruins|Pflicht|MacGillivray|2009|loc=str. 397–411}} Prema novim istraživanjima, Minojska civilizacija je nastavila postojati još daljnjih 150 godina.{{sfn|Wilford|1989}} Marinatos je pretpostavio da je raspon erupcije bio velik - 80-120&nbsp;km³ izbačenog piroklastičnog materijala, što je četiri puta više od [[Erupcija Krakatoa 1883.|erupcije Krakatoa 1883.]], što je jačina 7 na razini indeksa vulkanske eksplozivnosti (IVE) - ali je ta procjena s godinama ispravljena na niže vrijednosti. Pošto niti slojevi pepela na susjednim otocima nisu potvrdili Marinatosine procjene,{{sfn|Doumas|Papazoglou|1980|loc=str. 322–324}} pretpostavlja se manja erupcija od oko 30&nbsp;km³ što odgovora jačini 6 na ljestvici IVE. I analiza tla prije i nakon erupcije ukazuje na minimalnu promjenu mjesne vegetacije, te stoga i na proporcionalno manju erupciju: nije palo više od 5&nbsp;cm pepela bilo gdje na Kreti.{{sfn|Eastwood|2002|loc=str. 431–444}} Ipak, 2002. pronađeni su slojevi pepela koji zbog debljine daju naslutiti da je erupcija mogla biti i dvostruko snažnije (i do 100&nbsp;km³ ili razina 7 na ljestvici IVE).{{sfn|McCoy|2002|loc=str. 21–22}} Daljnja istraživanja morskog dna u okolici Santorina 2006. ukazuju da značajnu debljinu sloja piroklastičnog toka. Na temelju tih podataka, procjenjuje se obujam [[Magma|magme]] od 60&nbsp;km³, što bi također potvrdilo razinu 7 na ljestvici IVE.{{sfn|Sigurdsson|Carey|2006}} == Faze erupcije == Eurpcija se danas dijeli na četiri faze. Njoj su prethodili [[potres]]i. Stanovnici su potom napustili otok. Imali su dovoljno vremena ponijeti svoje stvari. Prilikom iskapanja grada Akrotiri nisu pronađeni niti leševi, nakit ili alati. Nakon potresa Akrotiri je naizgled ponovno nastanjen, jer su pronađeni dokazi da su stanovnici potraživali pokućstvo i spremnike za hranu, dok su nestabilni zidovi porušeni kako bi se upotrijebili za drugu svrhu.{{sfn|Palyvou|2005|loc=str. 11}} Ispod jedne ruševine, stanovnici su iskopali tri kreveta te ih postavili jedno na drugo.{{sfn|Friedrich|2000|loc=str. 70}} Međutim, potraga za stvarima tadašnjih mještana je prekinuta te su ostavili pokućstvo i spremnike za hranu za sobom. Pretpostavlja se da ih je prekinulo izbacivanja pepela iz There, nakon čega je nastala ponovna pauza. {{sfn|Palyvou|2005|loc=str. 4}} === Prvo izbacivanje plovućca === [[Datoteka:HistoireDesMétéores - p412.jpg|desno|mini|225px|Umjetnički prikaz plinijske erupcije]] Prva faza erupcije sastojala se od [[plinijska erupcija|plinijske erupcije]] laganog [[Plovućac|plovućca]] i pepela. Taloženje se odvijalo stopom od oko 3&nbsp;cm po minuti, što je dovelo do evakuacije preostalih stanovnika otoka: krovovi su propali pod teretom težine pepela i kamenja, a kuće su zakopane sve do drugog kata.{{sfn|Michaelides|2003|loc=str. 314}} Stvorio se talog [[tuf]]a debljine i do 7 metara u regiji Fira.{{sfn|Chapin|Elston|1979|loc=str. 156}} S druge strane, debljina pepela drastično opada prema jugu, zapadu i sjeveru: kod Akrotirija je debljina taloga samo 20&nbsp;cm, Theraziji 30&nbsp;cm a Oia 50&nbsp;cm. Na temelju tih razlika, zaključeno je da je vjetar puhao prema istoku tijekom erupcije.{{sfn|Friedrich|2000|loc=str. 72}} Energija ove faze erupcije bila je isprva mala. Trajala je osam sati te nije uzrokovala nikakve tsunamije, a lava nije stigla do mora.{{sfn|Sivertsen|2009|loc=str. 26}} Akrotiri i sva druga naselja na otoku su uništena – iako nisu pronađeni dokazi da je itko poginuo na otoku – dok je vjetar pepeo i dim nosio prema jugu i istoku.{{sfn|Santorini-eruption}} === Druga faza: piroklastični tokovi === U drugoj fazi, novi erupcijski otvor pojavio se u moru južno od prvog otvora, te je more došlo u kontakt s magmom. To je dovelo do velikih [[eksplozija]] koje su raspršile lavu te bacile velike gromade na Theru, koje su razorile nastambe na otoku,{{sfn|Friedrich|2000|loc=str. 76}} zajedno sa 12 metara pepela. Piroklastični tokovi su se pojavili u ovoj fazi, koja je trajala između jednog sata i jednog dana.{{sfn|Sivertsen|2009|loc=str. 26}} Pojavili su se i tsunamiji koji su su krenuli prema sjeveru, jugu i istoku. Iskapanja na Palakaistrou ukazuju da je jedan tsunami krenuo izravno prema [[Egipat|Egiptu]],{{sfn|Sivertsen|2009|loc=str. 26}} no pogođena su i druga okolna područja na kojem su se pojavile nove civilizacije: [[Cipar]], Kreta, južna [[Anatolija]] i [[Fenicija]].{{sfn|Broad|2009}} Pretpostavlja se da su tsunamiji nestali ne samo raspadom otoka, već i piroklastičnim tokovima.{{sfn|McCoy|Heiken|2000|loc=str. 60}} Ipak, piroklastični tokovi su ostavili izravnu štetu jedino na Theri, i nema dokaza da su stigli do drugih otoka.{{sfn|McCoy|Heiken|2000|loc=str. 58}} U ovoj fazi erupcija je uz pepeo i lavu izbacila i [[lapili]].{{sfn|McCoy|Heiken|2000|loc=str. 49}} === Treća faza === U trećoj fazi, dokazi ukazuju na ponovni kontakt mora i magme, dok je oko 55 metara pepela pomiješanog s kamenjem izbačeno na Theru, možda iz novog otvora zapadno od prvog. Piroklastični tokovi spustili su se iz Kaldere niz dolinu. I tu je došlo do tsunamija, koji su pak krenuli prema zapadu i jugu. Piroklastični tokovi su se pomiješali sa toplim zrakom i stvorili plutajući stup koji je sadržavala velike količine eruptivnog materijala. Taj stup, a ne plinijska erupcija, je doveo do većine [[tefra|tefre]] There koja je pronađena u [[Sredozemno more|Sredozemnom moru]], te čak i dalje, i do [[Crno more|Crnog mora]]. [[Kaldera]], koja se već počela smanjivati, je u ovoj fazi započela svoj potpuni raspad,{{sfn|Sivertsen|2009|loc=str. 26}} koji je dovršen u četvrtoj fazi.{{sfn|McCoy|Heiken|2000|loc=str. 59}} Dim pepela popeo se do visine od 36&nbsp;km.{{sfn|Hyndman|Hyndman|2010|loc=str. 156}} === Četvrta faza: urušavanje otoka === U završnoj fazi, stvorili su se debeli talozi na Theri i stvorili nove tsunamije prema zapadu i jugozapadu. Prema znanstvenicima, 75-90 % eruptirane tefre padne na tlo u prvih 36 sati, većinom kao fini pepeo. Minojski talog tefre pokrio je ogromnu površinu od 2-2,2 milijuna km<sup>2</sup>, te su njeni talozi pronađeni čak i na ušću [[Nil]]a.{{sfn|Sivertsen|2009|loc=str. 27}} Središnji planinski kraj vulkanskog otoka se urušio i potonuo u moru, te je Santorini dobio svoj današnji izgled.{{sfn|Geology}} Južni dio otočnog [[arhipelag]]a, [[Aspronisi]], je pak ostao čitav. Erupcija je sveukupno bila kratkotrajna, svega četiri dana.{{sfn|Santorini-eruption}} == Datiranje == Razne ekspedicije su provele iskapanja i istraživale ovaj događaj zahvaljujući raznim metodama, što je dovelo do podjele znanstvene zajednice na dva tabora. Na jednoj strani nalaze se zastupnici "kasnog datiranja" (1530.–1520. pne) i stoga "kratke kronologije". Na drugoj strani nalaze se zastupnici "ranog datiranja" (1628.-1620. pne) i "duge kronologije".{{sfn|Baillie|2012|loc=str. 111}} === Arheološko–povijesna metoda === Marinatos je smjestio minojsku erupciju isprva ugrubo na otprilike 1500. pne, uz mogućnost greške od 50 godina, jer je taj datum uzeo kao granicu propasti minojskih palača na Kreti.{{sfn|Marinatos|1939|loc=str. 425–439}} Iako su iskapanja narednih desetljaća pokazala da minojska civilizacija nije nestala iznenada, već postepeno, počevši od [[1450-e pne.|1450. pne]], datiranje minojske erupcije potkraj 16. stoljeća pne. se sa arheološkog stajališta pokazala najvjerojatnijom. U međuvremenu su na Kreti pronađeni nalazi (primjerice napredno razvijeni stilovi crteži na vazama) koji se s jedne strane na Santoriniju više ne javljaju, ali se s druge strane nedvosmisleno datiraju prije raspada minojske civilizacije te su na Kreti pronađeni iznad sloja pepela. Relativna kronologija minojske civilizacije, koju je već razradio [[Arthur Evans]] te je od tada stalno dorađena, su 1989. spojili Peter Warren i Vronwy Hankey sa apsolutnom kronologijom Egipta.{{sfn|Warren|Hankey|1989|loc=str. 200, 220}} Prema njima, "Srednje minojska III" faza se poklapa s dolaskom [[Hiksi|Hiksa]] (1500. pne ± 50), "Kasna minojska IA" faza sa [[Drugi prijelazni period Egipta|drugim prijelaznim periodom Egipta]] a "Kasna minojska IB" faza sa razdobljem [[Hatšepsut]]a i [[Tutmozis III|Tutmozisa III]].{{sfn|Warren|Hankey|1989|loc=str. 128–130}} Ako bi se taj argument prihvatio, minojska erupcija bi se svrstala negdje 30 godina prije "Kasno minojske IA" faze, dakle otprilike 1530.–[[1500. pne.|1500. pne]]. [[Datoteka:Akrotiri_Minoan_fresco.jpg|right|thumb|325px|Minojska [[freska]] koja prikazuje Akrotiri]] Drugi arheolozi daju argumente za ranije datiranje minojske erupcije, poput Wolfa-Dietricha Niemeiera, koji je iskapao palaču [[Tel Kabri]] u Izraelu te ukazao da jedan prag u zagradi uništenoj 1600. pne u potpunosti odgovara onoj koja je pronađena u Akrotiriju. {{sfn|Niemeier|1990|loc=str. 114–119}} Slike na zidovima također ukazuju na stilske veze sa [[freska]]ma na Theri. Niemeier stoga zastupa "kasnu kronologiju" te premještanje Kasne minojske faze IA sa 1500. na 1600. pne. Iskapanja Tell el-cAjjula u [[pojas Gaze|pojasu Gaze]] idu u istom pravcu.{{sfn|Fischer|2009|loc=str. 253–265}} Ali rano datiranje bi kao nuspojavu imalo za to da bi se uz minojsku kronologiju morala revidirati i egipatska, koja se smatra vrlo pouzdanom – te stoga i sve o njoj ovisne kronologije na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] – te stoga tu teoriju odbacuju razni egiptolozi, pogotovo Manfred Bietak.{{sfn|Bietak|1995|loc=str. 124–125}} [[Datiranje ugljikom-14]] ukazuje da se erupcija dogodila u drugoj polovici 17. stoljeća pne, što se poklapa sa drugim nezavisnim nalazima tog razdoblja, kao što su neobični prstenovi drveća i sumporove razine u [[Ledenjak|ledenom pokrovu]]. Arheološki nalazi pak favoriziraju datum nakon početka novog kraljevstva u Egiptu (1500. pne). Nijedan trag pepela There od preko 400 nalaza nije pronađen u nekom arheološkom nalazištu prije [[Osamnaesta dinastija Egipta|18. egipatske dinastije]] ili kasnog brončanog doba. Stoga ovu erupciju Bietak stavlja u doba 18. dinastije.{{sfn|Bietak|1995|loc=str. 124}} Ovo iznanađuje s obzirom na broj nalaza i dobre kvalitete pepela tog vulkana. Dakle, ugljik 14 stavlja erupciju 100 godina prije arheoloških nalaza koji su vezani uz egiptasku povijesnu kronologiju.{{sfn|Stadler|2012|loc=str. 407–422}} Veliku ulogu ovdje igra bijeli stil keramike koji je pronađen u slojevima iste kronologije na Santorinu prije erupcije, [[Cipar|Cipru]] i [[Avaris]]u (današnji Egipat). Kada bi se ti dijelići posložili u kronološki niz razvoja, ukazivali bi na sinkronizaciju kulturnog prostora, pogotovo na pitanje ranijeg ili kasnijeg datiranja minojske erupcije te razriješili tu nedoumicu.{{sfn|Manning|2007|loc=str. 101–138}} No pošto su se sredinom 17. stoljeća pne. Egipat i [[Mezopotamija]] nalazile u kaosu, nema pisanih dokaza o katastrofi iz tog razdoblja, koja bi mogla vezati ju uz neki datum. Egipat je za vladavine [[Ahmose I]] pogodio "razdoblje nevremena" (1539.–1528. pne), kada je područje pogodilo tama i oblaci koji podsjećaju na erupciju vulkana, ali je taj zapis kontroverzan.{{sfn|Foster|Ritner|1996|loc=str. 1–14}} Međutim, nisu pronađeni slojevi pepela There tijekom vladavine Ahmosea I u Avarisu ili po drugim egipatskim gradovima, te je možda to "nevrijeme" možda simbolične prirode prikaza stanja tadašnjeg društva, a ne nužno opis stvarnih vremenskih prilika.{{sfn|Wiener|Allen|1998|loc=str. 1–28}} [[Papirus Ipuwer]], drevna egipatska pjesma sačuvana na jednom listu [[papirus]]a koja opisuje Egipat pogođen nizom prirodnih katastrofa i u stanju kaosa, dodatno ukazuje da je možda doista bila neka vrsta nepogode u 17. stoljeću pne.{{sfn|Reshafim}} === Znanstvena metoda === [[Datoteka:Maqueta del jaciment arqueològic d'Akrotiri, exposada al Museu de la Prehistòria de Thira.JPG|desno|mini|225px|Maketa izgleda [[Akrotiri (Santorini)|Akrotirija]], minojskog grada prije erupcije]] Klasično datiranje minojske erupcije (1500. pne) je prvi put stavljeno pod upitnik 1987. kada su bušenja [[led]]a na [[Grenland]]u ukazala da se jedina veća vulkanska erupcija sredinom [[2. milenijum pne.|2. milenijuma pne.]] odigrala otprilike 1645. pne (± 20 godina).{{sfn|Hammer|Clausen|Friedrich|Tauber|1987|loc=str. 517–519}} Povećana koncentracija [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]], koja je pronađena u slojevima tog razdoblja, nije se mogla nedvosmisleno dovesti u vezu sa Therom, ali s obzirom da se pretpostavlja da tada nije bilo neke druge veće vulkanske erupcije, minojska je "najprikladniji kandidat" za taj nalaz.{{sfn|Hammer|Clausen|Friedrich|Tauber|1987|loc=str. 517–519}} Pretpostavka da je minojska erupcija bila dovoljno velika da ostavi čak tragove na ledenom pokrovu Grenlanda, zasniva se na Marinatosovoj teoriji da se može usporediti sa erupcijom Tambore.{{sfn|Marinatos|1939|loc=str. 425–439}} Ipak, tako snažna erupcija je morala barem kratkostrajno dovesti i do "vulkanske zime", klimatske promjene koja se dogodila u slučaju Tambore. Prilikom istraživanja [[god|godišnjeg prirasta]] prstena [[golosjemenjača]] u [[Kalifornija|kalifornijskom]] [[White Mountains (Kalifornija)|White Mountains]] otkrivene su oscilacije koje su se odigrale 1628.–1626. pne, a koje ukazuju na vrlo hladno ljeto.{{sfn|Lamarche|Hirschboeck|1984|loc=str. 121–126}} 1988., prilikom istraživanja irskih [[hrast]]ova, također je utvrđeno da imaju neobično tanke prstenove koje počinju 1628. pne, te traju kraće od 20 godina.{{sfn|Baillie|Munro|1988|loc=str. 344–346}} 1996., nalazi drveta u [[Anatolija|Anatoliji]] potvrdili su klimatsku anomaliju koja ukazuje na netipično blago i vlažno ljeto 1628. pne.{{sfn|Kuniholm|Kromer|Manning|1996|loc=str. 780–783}} Ovaj datum potkrijepljuje i nalaz [[Bor (biljka)|borova]] u Torfmooru u [[Švedska|Švedskoj]] iz 2000. {{sfn|Grudd|Briffa|Gunnarson|2000|loc=str. 2957–2960}} Izravna povezanost minojske erupcije i ove privremene klimatske promjene je upitna. 1990., kanadski istraživači su predložili alternativnu teoriju, naime da se zapravo radi o erupciji [[Vezuv]]a koja se odigrala otprilike 1660. pne (± 43 godina), dok je kao treći kandidat predložena i erupcija [[Mount Saint Helens|Mount St. Helensa]], koja se također odigrala u 17. stoljeću pne.{{sfn|Vogel|Cornell|Nelson|Southon|1990|loc=str. 534–537}} Istraživanja iz 1998. su došla do zaključka da vulkanske čestice pronađene 1987. u ledenom pokrovu kemijski ne odgovaraju minojskoj erupciji, te da se možda radi o nekoj drugoj, još nepoznatoj erupciji.{{sfn|Baillie|2012|loc=str. 114}} B.M Vither se ne slaže s tom tezom te navodi da su pronađene vulkanske čestice bogate kalcijem, što vrlo dobro odogovara minojskoj erupciji.{{sfn|Heinemeier|Friedrich|2009|loc=str. 275–284}} 2006., matodom datiranjem ugljikom je utvrđeno da jedno iskopano deblo [[Maslina|masline]], koja je pokopana erupcijom vulkana na Theri, potječe između 1627. i 1600. pne.{{sfn|HAW|2006}} Listovi ukazuju da je deblo živo zakopano pepelom, a prstenovi su zasebno analizirani čime je smanjen raspon pogreške.{{sfn|Heinemeier|Friedrich|2009|loc=str. 285}} I ovaj nalaz se našao na udaru kritika pojedinih znanstvenika: Paolo Cherubini navodi da je utvrđivanje broja prstenova masline nemoguće zbog fluktuacija gustoće drveta između godina te razlika između različitih radijusa debla na istom uzorku.{{sfn|Chrubini|2013}} 2006., arheološki nalazi taloga tsunamija kod Palaikastroa na Kreti su po ponovno ispitanoj metodi utvrdila da su se isti dogodili otprilike 1650. ± 30 godina pne: 78,3 % vjerojatnost da je to bilo 1692–1603. pne, odnosno 68,2 % da se dogodilo između 1683. i 1616. pne. Slojevi su sadržavali kosti životinja i dijelove keramike pomiješane sa vulkanskim pepelom, čime su iznimne jer daju trostruki doprinos datiranju u jednom: geološki, arheološki i materijal za datiranje ugljikom. {{sfn|Bruins|Pflicht|MacGillivray|2009|loc=str. 397–411}} == Teorije o utjecaju na mitologije i legende == [[Datoteka:Schnorr_von_Carolsfeld_Bibel_in_Bildern_1860_053.png|desno|mini|225px|Pojedini povjesničari smatraju da je erupcija utjecala na biblijske priče o pošastima u Egiptu]] Usprkos vjerojatno ogromnom rasponu ove prirodne katastrofe, nema izravnih pisanih dokumenata koji ju opisuju.{{sfn|Santorini}} Pojedini povjesničari smatraju da je erupcija utjecala na razne mitove i legende, čime se neizravno potvrđuje. Tu je grčki mit o [[Deukalion]]u, koji je preživio potop.{{sfn|de Boer|Sanders|2012|loc=str. 69}} [[Amisadukina Venerina tablica]] iz [[Babilon]]a navodi da je [[Venera (planeta)|Venera]] bila "zamagljena" na nebu devet mjeseci 1628. pne.{{sfn|Darlow|2006|loc=str. 20}} Neki smatraju da su posljedice erupcije mogle biti izvor nadahnuća za neke [[Biblija|biblijske priče]] vezane uz Egipat.{{sfn|de Boer|Sanders|2012|loc=str. 70–71}} Barbara J. Sivertsen navodi da je stup dima izazvan erupcijom morao biti najmanje 50&nbsp;km visok da bi se vidio sa [[Delta Nila|delte Nila]], te navodi da ga Egipćani stoga nisu mogli spaziti.{{sfn|Sivertsen |2009|loc=str. 37}} Prema [[knjiga izlaska|Knjizi izlaska]], prva pošast koja je pogodila Egipat bila je pretvaranje Nila i svih okolnih izvora u krv, zbog čega su uginule ribe te je voda smrdila. Sivertsen pretpostavlja da je tsunami izazvan erupcijom There stigao do egipatske obale za nekoliko sati, te bio tri do četiri puta snažniji od običnog vala, čime je mogao prodrijeti duboko u unutrašnjosti te rijeke. U sebi je nosio talog pepela, sastavljen od sumpora i [[Željezovi oksidi|željezovog oksida]].{{sfn|Sivertsen |2009|loc=str. 38}} Druga pošast je bila invazija [[žaba]], što se također može objasniti bijegom tih vodozemaca iz otrovane rijeke.{{sfn|Sivertsen |2009|loc=str. 39}} Uslijedila je pošast kukaca koji su išli u kuće ljudi, jer su možda tražili sklonište od pepela u zraku. {{sfn|Sivertsen |2009|loc=str. 40}} Ipak, ne postoji dogovor znanstvenika oko ovih pretpostavki. Postoje i pretpostavke da je raspad otoka nakon erupcije bio podloga za [[Platon]]ov opis potonuća [[Atlantida|Atlantide]],{{sfn|McCoy|Heiken|2000|loc=str. v}} koji se podudara sa opisom Santorinijeve kaldere, morskog vulkana sa otokom u sredini, oko kojeg je bio sagrađen grad. Nakon erupcije, dio otoka se urušio i potonuo, slično kao i Atlantida.{{sfn|Darlow|2006|loc=str. 21}} {{izdvojeni citat|Od boraca na jednoj strani grada [[Atena|Atene]] je bio vladar, te je usmjerio spor; borce na drugoj strani vodili su kraljevi otoka Atlantide, koja, kao što sam rekao, je nekoć imala raspon veći od [[Libija|Libije]] i Azije; a kada je potonula nakon [[potres]]a, postala je neprohodna barijera blata za putnike koji su jedrili prema oceanu.{{sfn|Platon}}}} Postoji i teorija koja povezuje kineske spise koje opisuju raspad [[Dinastija Xia|dinastije Xia]] u [[Kina|Kini]] u 17. stoljeću pne. sa ovom erupcijom.{{sfn|Friedrich|2000|loc=str. 81}} [[Bambusovi anali]] opisuju kinesku kronologiju u [[Stari vijek|starom vijeku]], te navode da je pad ove dinastije i uspon [[Dinastija Shang|dinastije Shang]] oko 1618. pne pratila "žuta magla, mračno sunce, onda tri sunca, mraz u srpnju, glad i petero uvenulih žitarica".{{sfn|Foster|Ritner|1996|loc=str. 1–14}} == Posljedice == [[Datoteka:Santoríni aerial.jpg|desno|mini|225px|Pogled na otočje Santorini 2025. godine]] Minojska vulkanska erupcija je druga najveća od početka [[Civilizacija|ljudske civilizacije]], odmah iza [[erupcija Tambore 1815.|erupcije Tambore 1815.]] – oblaci pepela prekrili su tamom područje od oko 300.000&nbsp;km<sup>2</sup>, erupcija je izbacila [[sumpor]] u atmosferu koji je doveo do hlađenja zemljine površine, dok se vulkanski sloj nalazi 20–30&nbsp;km u okrugu Santorinija.{{sfn|Leadbeater|2006}} I trgovinske rute brodova su poremećene ovim događajem.{{sfn|Santorini-eruption}} Postoje pretpostavke da je erupcija imala negativne učinke na [[Marinska biologija|morski život]] u Egejskom moru.{{sfn|Bicknell|2000|loc=str. 102}} Sav život na Theri je uništen erupcijom, ali se ekosustav polako vraćao jer su biljke počele ponovno rasti već nakon par stotina godina. [[900. pne.|900. pne]] [[Dorani]] su ponovno naselili otok.{{sfn|BBC News|2002}} Nepoznato je da li je ova vulkanska erupcija izravno ili neizravno utjecala na minojsku civilizaciju, jer nisu pronađene nikakve slike te katastrofe. Arheološka iskapanja ukazuju na iznenadni nestanak i uništenje ove kulture. Pošto je Santorini bio jedini otok koji se mogao dostići sa Krete za samo jednodnevnom putovanju, jer ih dijeli 100&nbsp;km udaljenosti, bio je središnja postaja za trgovanje Minojaca prema sjeveru.{{sfn|Knappett|Evans|Rivers|2008|loc=str. 1009–1024}} Uništenje luke Akrotiri prisililo je Minojce da možda potraže alternativne rute putovanja. Dugoročno je to povećalo trud i napore za dalekim trgovanjem, što je pak povećalo cijene morskih putovanja, pa Carl Knappett i Ray Rivers iznose teoriju da je minojska kultura iscrpljena te doživjela ekonomski raspad upravo zahvaljujući ovoj erupciji.{{sfn|Knappett|Evans|Rivers|2011|loc=str. 1008–1023}} [[Mikenska kultura]] nedugo nakon ovog događaja je osvojila Minojce, te neki arheolozi pretpostavljaju da je erupcija izazvala krizu minojske civilizacije koja je dozvolila lako osvajanje druge kulture.{{sfn|Antonopoulos|1992|loc=str. 153–168}} Santorini je obnovljen i ponovno naseljen te je danas skup otoka sa nekoliko manjih naselja, koje sveukupno broje 15.550 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2011.{{sfn|Greeceview}} Posljednja erupcija vulkana bila je 1950. te nije bila većeg razmjera. Trenutno, Nea Kameni je i dalje aktivni vulkan,{{sfn|Pfeiffer|2004}} ali miruje te je nemoguće procijeniti kada će izbiti nova erupcije: mogla bi se dogoditi odmah ili tek za 150 godina.{{sfn|Volcano discovery|2006}} == Napomene == {{izvori|3}} == Izvori == ;Knjige {{refbegin}} *{{cite book|last=Baillie| first=M.G.L. |title=A Slice Through Time: Dendrochronology and Precision Dating | publisher=[[Routledge]]| year= 2012| isbn=9781136226915| ref=harv}} *{{cite book| last=Bietak| first=Manfred| title=Trade, Power and Cultural Exchange: Hyksos Egypt and the Eastern Mediterranean World 1800-1500 BC |publisher= Österreichische Akademie der Wissenschaften|year=1995|isbn= 3-7001-2205-5|ref=harv}} *{{cite book|last1=Chapin|first1=Charles Edward |last2=Elston| first2=Wolfgang E. |title=Ash-flow Tuffs, Opseg 180| publisher= Geological Society of America |year=1979|isbn= 9780813721804|ref=harv}} *{{cite book|last=Darlow| first=Richard| year=2006|title=Moses In Ancient Egypt & The Hidden Story Of The Bible|publisher=Lulu| isbn=9781430300533| ref=harv}} *{{cite book|last1=de Boer|last2=Sanders| first1=Jelle Zeilinga|first2= Donald Theodore| title=Volcanoes in Human History: The Far-Reaching Effects of Major Eruptions| publisher=[[Princeton University Press]]| isbn=9781400842858 |year=2012| ref=harv}} *{{cite book|last=Fischer| first=Peter M.|title= The chronology of Tell el-cAjjul, Gaza – stratigraphy, Thera, pumice and radiocarbon dating. In: Jan Heinemeier, Walter Friedrich: Time's Up! − Dating the Minoan Eruption of Santorini, Acts of the Minoan Eruption Chronology Workshop, Sandbjerg |publisher= Aarhus University Press|year= 2009| isbn=978-87-7934-024-4|ref=harv}} * {{cite book|last=Friedrich|first=Walter Ludwig| title=Fire in the Sea: The Santorini Volcano : Natural History and the Legend of Atlantis|publisher= [[Cambridge University Press]]|year= 2000|url=http://art.buffalo.edu/coursenotes/ahi307/friedrich.pdf | isbn=9780521652902|ref=harv}} *{{cite book|last=Friedrich|first=Walter Ludwig| title=Santorini: Volcano, Natural History, Mythology|url=https://archive.org/details/santorinivolcano0000frie|publisher=Aarhus University Press|year= 2009|isbn=9788779345058|ref=harv}} * {{cite book| last1=Heinemeier| last2=Friedrich| first1=Jan| first2=Walter| year=2009 |title=Time's Up! − Dating the Minoan Eruption of Santorini, Acts of the Minoan Eruption Chronology Workshop, Sandbjerg |publisher=Aarhus University Press| year=2009| isbn=978-87-7934-024-4| ref=harv}} *{{cite book|last1=Hyndman|first2=David |last2=Hyndman|title=Natural Hazards and Disasters|first1=Donald| publisher=Cengage Learning|year= 2010|isbn=9781133169925|ref=harv}} *{{cite book|last=Manning| first=Sturt W.| title=Clarifying the ‘High’ v. ‘Low’ Aegean/Cypriot Chronology for the Mid Second Millennium BC: Assessing the Evidence, Interpretive Frameworks, and Current State of the Debate|year=2007|isbn=978-3-7001-3527-2|publisher=Österreichische Akademie der Wissenschaften| ref=harv}} *{{cite book|last1=McCoy|first1=Floyd W. |first2= Grant |last2=Heiken| title=Volcanic Hazards and Disasters in Human Antiquity, Izdanje 345|publisher=Geological Society of America|year= 2000|isbn= 9780813723457|ref=harv}} * {{cite book|last=Michaelides| first=Constatine E.| title=The Aegean crucible: tracing vernacular architecture in post-Byzantine centuries| year=2003| publisher=Delos Press| isbn=9780972972307| ref=harv}} * {{cite book| last=Niemeier| first=Wolf-Dietrich |title= New Archaeological Evidence for a 17th century date of the 'Minoan Eruption' from Israel (Tel Kabri, Western Galilee), in: Thera and the Aegean world, 3,3. Chronology. Proceedings of the Third International Congress, Santorini, Greece|publisher= D. A. Hardy|location= London |year=1990| isbn=0-9506133-6-3| ref=harv}} *{{cite book|last=Palyvou| first=Klairē |title=Akrotiri Thera: An Architecture of Affluence 3,500 Years Old, Opseg 15| publisher=INSTAP Academic Press |year= 2005|isbn=9781931534147|ref=harv}} * {{cite book|last=Sivertsen|first=Barbara J.| title=The Parting of the Sea: How Volcanoes, Earthquakes, and Plagues Shaped the Story of Exodus|url=https://archive.org/details/partingofseahowv0000sive| publisher=Princeton University Press| year= 2009|isbn= 9781400829958|ref=harv}} * {{cite book|last1=Warren| last2=Hankey| first1= Peter M.| first2 =Vronwy| title=Aegean Bronze Age Chronology|url=https://archive.org/details/aegeanbronzeagec0000warr| publisher=Bristol Classical Press|year= 1989|isbn=9780906515679 |ref=harv }} {{refend}} ;Znanstveni časopisi {{refbegin}} * {{cite journal|last=Antonopoulos| first=John| year=1992| |doi=10.1007/BF00127003| volume=5| issue=2| publisher=Kluwer Academic Publishers| title=The great Minoan eruption of Thera volcano and the ensuing tsunami in the Greek Archipelago| url=http://link.springer.com/article/10.1007%2FBF00127003| issn=1573-0840| ref=harv}} * {{cite journal|last1=Baillie| last2=Munro| first1=M.G.|first2=M.A.R.| year=1988 |title=Irish tree rings, Santorini and volcanic dust veils|publisher=Nature|url=http://www.nature.com/nature/journal/v332/n6162/abs/332344a0.html|volume=332|issue=1| doi=10.1038/332344a0| ref=harv| issn = 0028-0836}} * {{cite journal|last=Bicknell| first=Peter |title=Late Minoan IB marine ware, the marine environment of the Aegean, and the Bronze Age eruption of the Thera volcano| volume=171|url=http://sp.lyellcollection.org/content/171/1/95.short| year=2000| doi=10.1144/GSL.SP.2000.171.01.09|publisher=Geological society| ref=harv}} * {{cite journal|last1=Bruins|first1=Hendrik J. |first2= Johannes van der |last2=Pflicht|first3=J. Alexander |last3=MacGillivray |title= The Minoan Santorini eruption and tsunami deposits in Palaikastro (Crete): Dating by geology, archaeology, <sup>14</sup>C, and Egyptian chronology| url=http://bsa.academia.edu/AlexanderMacGillivray/Papers/256144/The_Minoan_Santorini_eruption_and_tsunami_deposits_in_Crete_Palaikastro_Geological_archaeological_14C_dating_and_Egyptian_chronology | publisher=Arizona Board of Regents on behalf on the University of Arizona | work=Radiocarbon|volume= 51|issue=1| year=2009 | |ref=harv}} * {{cite journal| last=Chrubini| first=Paolo| year=2013| title=Olive Tree-Ring Problematic Dating: A Comparative Analysis on Santorini (Greece)| url=http://www.plosone.org/article/info%3Adoi%2F10.1371%2Fjournal.pone.0054730| doi=10.1371/journal.pone.0054730| ref=harv}} * {{cite journal|last1=Doumas|year=1980|last2=Papazoglou| first1=Christos|first2=L.| title=Santorini tephra from Rhodes| url=http://www.nature.com/nature/journal/v287/n5780/abs/287322a0.html|year=1980| doi=10.1038/287322a0| location=Department of Antiquities, National Archaeological Museum, Tositsa 1|publisher=Nature|ref=harv}} * {{cite journal| last=Eastwood| first=Warren J.| title=The environmental impact of the Minoan eruption of Santorini (Thera): statistical analysis of palaeoecological data from Golhisar, southwest Turkey| year=2002| url=http://discovery.ucl.ac.uk/156232/| volume=12| issue=1| publisher=UCL Discovery| doi=10.1191/0959683602hl557rp| ref=harv| date=| access-date=2014-08-21| archive-date=2015-10-18| archive-url=https://web.archive.org/web/20151018061904/http://discovery.ucl.ac.uk/156232/| dead-url=yes}} * {{cite journal| last1=Foster| first1=Karen Polinger| last2=Ritner| first2=Robert K.| title=Text, storms and the Thera eruption|year= 1996| url=http://www.jstor.org/discover/10.2307/545376?uid=3738200&uid=2&uid=4&sid=21104080874731| publisher=[[Journal of Near Eastern Studies]] | doi=10.1086/373781 |jstor=545376|volume=55|issue=1|ref=harv}} *{{cite journal|title=Tsunami waves generated by the Santorini eruption reached Eastern Mediterranean shores|first1= Beverly N. |last1=Goodman-Tchernov|first2=Hendrik W. |last2=Dey|first3=Eduard G. |last3=Reinhardt|first4=Yossi |last4=Mart| year=2009| url=http://geology.gsapubs.org/content/37/10/943.short| volume=37|issue=1|doi=10.1130/G25704A.1| publisher=Geological Society of America| ref=harv}} * {{cite journal| last1=Grudd| last2=Briffa| last3=Gunnarson| first1=Håkan| first2=Keith R.| first3=Björn E. | year=2000| title=Swedish tree rings provide new evidence in support of a major, widespread environmental disruption in 1628 BC| url=http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1029/1999GL010852/abstract;jsessionid=1A22511F2A4A091B7483AD6CBB29C96A.f02t02| volume=27|issue=1| publisher=Geophysical Research Letters|doi=10.1029/1999GL010852| ref=harv}} * {{cite journal| last1=Hammer| last2=Clausen| last3=Friedrich|last4=Tauber| first1=C.U.| first2=H.B.| first3=W.L.| first4=H.| year=1987| title=The Minoan eruption of Santorini in Greece dated to 1645 BC?| url=http://www.nature.com/nature/journal/v328/n6130/abs/328517a0.html|volume=328|issue=1| publisher=[[Nature]]| doi=10.1038/328517a0| ref=harv}} * {{cite journal| last1=Knappett| last2=Evans| last3=Rivers| first1=Carl| first2=Tim| first3=Ray| year=2008| title=Modelling maritime interaction in the Aegean Bronze Age| volume=82| number=318| url=http://antiquity.ac.uk/ant/082/ant0821009.htm| publisher=Antiquity| ref=harv| access-date=2014-08-24| archive-date=2023-01-20| archive-url=https://web.archive.org/web/20230120041321/https://www.cambridge.org/core/journals/antiquity}} * {{cite journal| last1=Knappett| last2=Evans| last3=Rivers| first1=Carl| first2=Tim| first3=Ray| year=2011| title=The Theran eruption and Minoan palatial collapse: new interpretations gained from modelling the maritime network| volume=85| number=329| url=http://antiquity.ac.uk/ant/085/ant0851008.htm| publisher=Antiquity| ref=harv| access-date=2014-08-24| archive-date=2023-01-20| archive-url=https://web.archive.org/web/20230120041321/https://www.cambridge.org/core/journals/antiquity}} * {{cite journal|last1=Kuniholm| last2=Kromer| last3=Manning| first1=Peter Ian| first2=Bernd |first3=Sturt W.| year=1996| title=Anatolian tree rings and the absolute chronology of the eastern Mediterranean, 2220–718 BC|| url=http://www.nature.com/nature/journal/v381/n6585/abs/381780a0.html| publisher=Nature| doi=10.1038/381780a0| ref=harv}} * {{cite journal|last1=Lamarche| last2=Hirschboeck| first1=Valmore C.| first2=Katherine K. |year=1984 |title=Frost rings in trees as records of major volcanic eruptions| | url=http://www.nature.com/nature/journal/v307/n5947/abs/307121a0.html|volume=307|issue=1| publisher=[[Nature]]| doi=10.1038/307121a0| ref=harv}} * {{cite journal| last=Marinatos| first=Spyridos| title=The Volcanic Destruction of Minoan Crete| url=http://journals.cambridge.org/article_S0003598X00028088| year=1939| publisher=Antiquity| volume=13| number=52|doi=10.1017/S0003598X00028088|ref=harv}} * {{cite journal|last=McCoy|first=Floyd W.|title=Modelling the Climatic Effects fo the LBA Eruption of Thera: New Calculations of Tephra Volumes May Suggest a Significantly Larger Eruption than Previously Reported| url=http://www.agu.org/meetings/cc02babstracts/McCoy.pdf| year=2002| location=Department of Natural Sciences, University of Hawaii-Windward, Kaneohe| ref=harv}} *{{cite journal | last = Sigurdsson|first=Haraldur | year = 2006 | title = Marine Investigations of Greece's Santorini Volcanic Field | journal = Eos | volume = 87 | issue= 34| url = http://digitalcommons.uri.edu/gsofacpubs/5/ |doi=10.1029/2006EO340001|publisher=American Geophysical Union|ref=harv}} * {{cite journal|last1=Sigurdsson|first1=Haraldur| last2=Carey| first2=Steven| title=Thera 2006 Expedition Summary| url=http://oceanexplorer.noaa.gov/explorations/06blacksea/logs/summary_thera/summary_thera.html| publisher=Ocean Explorer| year=2006| ref=harv}} *{{cite journal|last=Stadler|first=Peter|title=The Chronology of Tell el-Daba: A Crucial Meeting Point of 14C Dating, Archaeology, and Egyptology in the 2nd Millennium BC|url=https://www.academia.edu/2280883/Kutschera_W._Bietak_M._Wild_EM_Bronk_Ramsey_Ch._Dee_M._Golser_R._Kopetzky_K._Stadler_P._Steier_P._Thanheiser_U._Weninger_F._The_Chronology_of_Tell_El-Daba_A_crucial_meeting_point_of_14C_dating_Archaeology_and_Egyptology_in_the_2nd_millennium_BC._Radiocarbon_2012_407-422|year=2012|publisher=Radiocarbon|volume=54|ref=harv}}{{Dead link|date=January 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} *{{cite journal|last1=Vitaliano|first2= Dorothy B. |title=Volcanic Tephra on Crete|first1=Charles J.| last2=Vitaliano |publisher=American Journal of Archaeology| volume=78 |issue=1|year=1974|url=http://www.jstor.org/discover/10.2307/503752?uid=3738200&uid=2&uid=4&sid=21104074777041|doi= 10.2307/503752| jstor=503752| ref=harv}} * {{cite journal|last1=Vogel| last2=Cornell|last3=Nelson| last4=Southon| first1=J.S.| first2=W.| first3= D.E.| first4=J.R.| year=1990| url=http://www.nature.com/nature/journal/v344/n6266/abs/344534a0.html|volume=344| title=Vesuvius/Avellino, one possible source of seventeenth century BC climatic disturbances| publisher=Nature| doi=10.1038/344534a0| ref=harv}} * {{cite journal|last1=Wiener| first1=Malcolm H.| last2=Allen| first2=James P. |title=Separate Lives: The Ahmose Tempest Stela and the Theran Eruption| year=1998| url=http://www.jstor.org/discover/10.2307/545324?uid=3738200&uid=2&uid=4&sid=21104080874731|volume=57|issue=1| publisher=Journal of Near Eastern Studies |doi=|jstor=545324|ref=harv}} {{refend}} ;Online izvori {{refbegin}} *{{cite web|last=Broad| first=William J.| year=2009| url=http://www.nytimes.com/2009/11/03/science/03tsunami.html?_r=0| publisher=New York Times| title=In the Mediterranean, Killer Tsunamis From an Ancient Eruption| date=2.11.| ref=harv}} *{{cite web|title=The Fall of the Minoan Civilisation|first=Jessica|last=Cecil| year=2011|month=17.2.|url=http://www.bbc.co.uk/history/ancient/greeks/minoan_01.shtml| publisher=BBC History|ref=harv}} * {{cite web|last=Leadbeater| first=Elli |publisher=[[BBC News]]| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/5287124.stm| title=Thera eruption was bigger still| year=2006|month=27.8.| ref=harv}} * {{cite web| last=Pfeiffer| first=Tom| year=2004| title=Geology of Santorini: 1.1. Geographic Setting of Santorini | url=http://www.decadevolcano.net/santorini/santorini_geology_geography.htm| ref=harv}} * {{cite web|title=[[Timaj (Platon)|Timaj]]| last=Platon| url=http://ascendingpassage.com/plato-atlantis-timaeus.htm| ref=harv}} *{{cite web|title=Minoan Culture Survived Ancient Volcano, Evidence Shows| first=John Noble|last=Wilford| publisher=[[New York Times]]|year=1989| | month=28.11. | url=http://www.nytimes.com/1989/11/28/science/minoan-culture-survived-ancient-volcano-evidence-shows.html|ref=harv}} *{{cite web| title=Santorini - Remains of a Volcanic Cataclysm| last=[[BBC News]]| year=2002| month=29.4.| url=http://news.bbc.co.uk/dna/place-lancashire/plain/A721117| ref=harv}}{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} *{{cite web| last=Geology| url=http://www.geology.sdsu.edu/how_volcanoes_work/santorini.html| title=Santorini Eruption (~1630 BC) and the legend of Atlantis| ref=harv| access-date=2014-08-22| archive-date=2010-01-10| archive-url=https://web.archive.org/web/20100110111525/http://www.geology.sdsu.edu/how_volcanoes_work/santorini.html| dead-url=yes}} * {{cite web| last=Greeceview| title=Greek-Island-Santorini-Holidays| url=http://www.greeceview.com/#!santorini-greece-island/c15t9| ref=harv| access-date=2014-08-24| archive-date=2014-08-05| archive-url=https://web.archive.org/web/20140805064510/http://www.greeceview.com/#!santorini-greece-island/c15t9}} * {{cite web| last=HAW| title=Wissenschaftler verlegen den Ausbruch von Santorin deutlich vor – Überraschende Forschungsergebnisse in der nächsten „Science-Ausgabe“| year=2006| month=27.4.| url=http://www.haw.uni-heidelberg.de/presse/pm_santorin.de.html| ref=harv}} *{{cite web|title=The admonitions of Ipuwer|url=http://www.reshafim.org.il/ad/egypt/texts/ipuwer.htm|last=Reshafim|ref=harv|access-date=2014-08-23|archive-date=2013-10-30|archive-url=https://web.archive.org/web/20131030032045/http://www.reshafim.org.il/ad/egypt/texts/ipuwer.htm}} *{{cite web|title=History of the island of Santorini - Thira| url=http://www.visit-santorini.com/site/history.htm| last=Santorini|ref=harv}} *{{cite web| title=Santorini and its eruption in the Bronze age: Chapter 8. Conclusions and future directions| url=http://www.santorini-eruption.org.uk/chapter8.htm| last=Santorini-eruption| ref=harv| access-date=2014-08-22| archivedate=2015-03-27| archiveurl=https://web.archive.org/web/20150327154113/http://www.santorini-eruption.org.uk/chapter8.htm| deadurl=yes}} *{{cite web|title=Santorini volcano - when will the next eruption occur?| url=http://www.volcanodiscovery.com/santorini/eruption.html |last=Volcano discovery|year=2006|ref=harv}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Thera eruption}} * [http://www.decadevolcano.net/santorini/santorini.htm Santorini Decade Volcano] – geologija i vulkanska povijest Santorinija * [http://www.arts.cornell.edu/classics/Faculty/SManning_files/testoftime.pdf Erupcija There (Santorini) i kronologija Egejskog brončanog doba] * [http://www.nat.au.dk/default.asp?id=11296&la=UK Najveća vulkanska erupcija u Brončanom dobu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070609145423/http://www.nat.au.dk/default.asp?id=11296&la=UK |date=2007-06-09 }} * [http://volcano.und.edu/vwdocs/volc_images/europe_west_asia/santorini.html VolcanoWorld: informacije o erupciji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080712205238/http://volcano.und.edu/vwdocs/volc_images/europe_west_asia/santorini.html |date=2008-07-12 }} sa fotografijama * [http://www.uri.edu/endeavor/thera/index.html Istraživanje morskog taloga u okolici Santorina] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070525040856/http://www.uri.edu/endeavor/thera/index.html |date=2007-05-25 }} {{coord|36|20|58|N|25|23|58|E|display=title|region:TR_type:landmark_source:dewiki}} {{Normativna kontrola}} {{Izabran}} [[Kategorija:1620-e pne.]] [[Kategorija:Vulkanske erupcije u Grčkoj]] [[Kategorija:Minojska civilizacija]] [[Kategorija:Bronzano doba]] [[Kategorija:Arheološka nalazišta u Grčkoj]] 7ljo4x41uuxdsazfncesru31umqe9xh Tanjug 0 29542 42481740 41265149 2025-07-04T12:40:30Z SRG372 160829 Танјуг 42481740 wikitext text/x-wiki -{H|sh-Latn:Tanjug;sh-cyrl:Тањуг;}- [[Datoteka:Tanjug Beograd 1.jpg|mini|desno|250px|Zgrada Tanjuga]] '''Tanjug''' (''Telegrafska agencija nove Jugoslavije'') je srpska novinska agencija (tokom postojanja [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]] bila je jugoslovenska). Osnovana je [[5. 11.|5. novembra]] [[1943]]. godine sa namerom da svetu približi informacije o antifašističkoj borbi narodnooslobodilačkog pokreta koju su vodili komunisti pod vođstvom [[Josip Broz|Josipa Broza]]. Od [[1992]]. Tanjug je bio novinska agencija [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]], od [[2003]]. novinska agencija [[Srbija i Crna Gora|DZ Srbije i Crne Gore]] , a od [[2006]]. je nacionalna novinska agencija Republike Srbije. {{normativna kontrola}} [[Kategorija:Nastanci 1943.]] [[Kategorija:Srpske novinske agencije]] [[Kategorija:Mediji u Beogradu]] [[Kategorija:Kompanije u Beogradu]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba]] dwdpmsleds7id4j65m0wt9cxggbnz2r 42481741 42481740 2025-07-04T12:41:06Z SRG372 160829 42481741 wikitext text/x-wiki -{H|sh-Latn:Tanjug; sh-cyrl:Танјуг;}- [[Datoteka:Tanjug Beograd 1.jpg|mini|desno|250px|Zgrada Tanjuga]] '''Tanjug''' (''Telegrafska agencija nove Jugoslavije'') je srpska novinska agencija (tokom postojanja [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]] bila je jugoslovenska). Osnovana je [[5. 11.|5. novembra]] [[1943]]. godine sa namerom da svetu približi informacije o antifašističkoj borbi narodnooslobodilačkog pokreta koju su vodili komunisti pod vođstvom [[Josip Broz|Josipa Broza]]. Od [[1992]]. Tanjug je bio novinska agencija [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]], od [[2003]]. novinska agencija [[Srbija i Crna Gora|DZ Srbije i Crne Gore]] , a od [[2006]]. je nacionalna novinska agencija Republike Srbije. {{normativna kontrola}} [[Kategorija:Nastanci 1943.]] [[Kategorija:Srpske novinske agencije]] [[Kategorija:Mediji u Beogradu]] [[Kategorija:Kompanije u Beogradu]] [[Kategorija:Narodnooslobodilačka borba]] nq7bwz48y3z3f6d3ofqvsejmbn79x4x Grb Sirije 0 49022 42481745 42455389 2025-07-04T14:56:26Z CommonsDelinker 806 Zamjenjujem datoteku Emblem_of_Syria.svg datotekom [[:File:Emblem_of_Syria_(2024–2025).svg|Emblem_of_Syria_(2024–2025).svg]] (izvršilac: [[c:User:CommonsDelinker|CommonsDelinker]]; razlog: [[:c:COM:FR|File renamed]]: [[:c:COM:FR#FR4|Criterion 4]] (harmoni 42481745 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Emblem of Syria (2024–2025).svg|desno|200px]] '''[[Grb]] [[Sirija|Sirije]]''' predstavlja sirijsko [[soko]], koji je usvojen još za vrijeme unije s [[Egipat|Egiptom]], na čijim prsima se nalazi [[štit]] sa [[Zastava Sirije|zastavom Sirije]]. == Povezano == * [[Zastava Sirije]] {{Commonscat|Coats of arms of Syria}} {{Grbovi Azije}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nacionalni simboli Sirije]] [[Kategorija:Državni grbovi|Sirija]] 57a8bpnh2uadgsy9tvvq8shdqfiaeas Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za izbeglice 0 80346 42481798 42413419 2025-07-04T20:08:03Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice]] na [[Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za izbeglice]]: terminologija 42413419 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:UNHCR in Kenya.jpg|thumb|250px|UNHCR deli pomoć u [[Kenija|Keniji]].]] '''Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice''' ({{Jez-engl|United Nations High Commissioner for Refugees}}, skraćeno '''UNHCR''') je agencija [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] za zaštitu i pomoć [[izbjeglice|izbeglicama]] na čelu koje je Visoki poverenik. Komesarijat za izbeglice Ujedinjenih nacija je osnovan [[1950]]. u [[Ženeva|Ženevi]] od strane [[Generalna skupština Ujedinjenih naroda|Generalne skupštine Ujedinjenih nacija]], sa mandatom da predvodi i koordinira međunarodnu zaštitu izbeglica i razrešava izbegličke krize širom sveta. Primarni cilj je zaštita [[Pravo|prava]] izbeglica i njihova dobrobit, što se postiže obezbeđivanjem prava na izbeglički status, dobrovoljni povratak, lokalnu integraciju ili trajno naseljenje u nekoj trećoj zemlji. Svoje [[aktivnost]]i sprovodi u saradnji sa vladama [[Država|zemalja]] članica širom sveta.<ref>Delovi članka su preuzeti iz knjige Ivana Vidanovića „[[Rečnik socijalnog rada]]“, uz odobrenje autora.</ref> UNHCR je danas jedna od ključnih svetskih [[Humanitarna agencija|humanitarnih agencija]]. Njeno osoblje broji više od 5.000 onih koji pružaju pomoć broju od 19,8 miliona ljudi u više od 120 zemalja. Tokom više od pola veka svoga rada, ova agencija je pomogla najmanje 50 miliona ljudi, što joj je donelo dve [[Nobelova nagrada za mir|Nobelove nagrade za mir]] – [[1954]]. i [[1981]]. godine. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|United Nations High Commissioner for Refugees, UNHCR}} * [http://www.unhcr.org UNHCR] * [http://www.unhcr.rs/ UNHCR Srbija] {{Nobelova nagrada za mir}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Specijalizovane agencije Ujedinjenih nacija]] [[Kategorija:Izbjeglice]] 7d3isacvkebwackk4y1tr10gp44vioq Samomrzeći Jevrej 0 98603 42481743 42430966 2025-07-04T13:30:39Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42481743 wikitext text/x-wiki '''Samomrzeći Jevrej''' ili '''sebemrzeći Židov''' je izraz, u pravilu pejorativnog karaktera, koji se koristi kako bi se označila [[jevrej]]ska osoba za koju se tvrdi da ima [[antisemitizam|antisemitske]] stavove. Izraz je dobio popularnost zahvaljujući jevrejsko-njemačkom filozofu [[Theodor Lessing|Theodoru Lessingu]] i njegovoj knjizi ''Der Jüdische Selbsthass'' ("Jevrejska samomržnja") iz 1930. Tradicionalno se koristio za Jevreje koji su se protivili [[cionizam|cionizmu]], a danas se koristi za Jevreje koji se protive ili kritiziraju politiku [[izrael]]ske vlade. == Povezano == * [[Autošovinizam]] * [[Sindrom čiča Tome]] * [[Chicano vendido]] * [[Politika identiteta]] == Vanjske veze == * "[http://www.momentmag.com/Exclusive/2009/2009-12/200912-Ask_Rabbis.html Ask the Rabbis: What is a 'Self-Hating Jew'?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110726190939/http://www.momentmag.com/Exclusive/2009/2009-12/200912-Ask_Rabbis.html |date=2011-07-26 }}", ''[[Moment (magazine)|Moment]]'', November/December 2009. * [[Levi Brackman|Rabbi Levi Brackman]], "[http://www.ynetnews.com/articles/0,7340,L-3298371,00.html Confronting the self hating Jew]", [[Ynetnews]], September 1, 2006. * [[Michael Lerner (rabin)|Rabbi Michael Lerner]], "[http://www.commondreams.org/views02/0428-04.htm Israel's Jewish Critics Aren't 'Self-Hating']", ''[[Los Angeles Times]]'', April 28, 2002. Reprinted at [[Common Dreams NewsCenter]]. * Daniel Levitas, "[http://www.splcenter.org/intel/intelreport/article.jsp?aid=73 Hate and Hypocrisy: What is behind the rare-but-recurring phenomenon of Jewish anti-Semites?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20031021073736/http://www.splcenter.org/intel/intelreport/article.jsp?aid=73 |date=2003-10-21 }}", [[Southern Poverty Law Center]] ''Intelligence Report'', Winter 2002. * [[Jacqueline Rose]], "[http://commentisfree.guardian.co.uk/jacqueline_rose/2007/02/hold_jewish_voices_6.html The myth of self-hatred], ''[[The Guardian]]'', February 8, 2007. * [[Jonathan Sacks|Rabbi Jonathan Sacks]], "[http://www.firstthings.com/article.php3?id_article=3767 Love, Hate, and Jewish Identity] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070930203554/http://www.firstthings.com/article.php3?id_article=3767 |date=2007-09-30 }}", ''[[First Things]]'', November 1997. * Menachem Wecker, "[http://jewishcurrents.org/2007-may-wecker.htm In Defense of ‘Self-Hating’ Jews: Conversations with the Targets of Masada2000’s S.H.I.T. List] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090427053235/http://jewishcurrents.org/2007-may-wecker.htm |date=2009-04-27 }}", ''[[Jewish Currents]]'', May 2007. * Massada2000's Self-Hating, Israel-Threatening Jews "[http://www.masada2000.org/list-A.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130501013518/http://www.masada2000.org/list-A.html |date=2013-05-01 }}, ''[[Masada2000]]'' * {{fr}} Martine Gilson, ''[http://hebdo.nouvelobs.com/hebdo/parution/p2031/articles/a218663-le_petit_soldat_de_la_pieuvre_noire.html Le petit soldat de la pieuvre noire]'', Nouvel observateur, 2003-10-09 * {{fr}} ''[http://www.communautarisme.net/Les-traitres-juifs-d-Alexandre-Adler_a108.html Les « traîtres juifs » d'Alexandre Adler] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090216211943/http://www.communautarisme.net/Les-traitres-juifs-d-Alexandre-Adler_a108.html |date=2009-02-16 }}'', 2003-11-01 [[Kategorija:Antisemitizam]] [[Kategorija:Jevrejska kultura]] [[Kategorija:Pejorativi]] 4bjzph1v1bjbl3wbcaimqd8o3sxxu5u Julian McMahon 0 122515 42481877 42333605 2025-07-05T10:29:48Z Edgar Allan Poe 29250 42481877 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 glumac |ime = Julian McMahon |slika = Julian McMahon Dec 2011 (cropped).jpg |ime_po_rođenju = Julian Dana William McMahon |datum_rođenja = [[27. 7.|27. srpnja]] [[1967]]. |mjesto_rođenja = {{flagicon|AUS}} [[Sydney]], [[Australija]] |datum_smrti = [[2. srpnja]] [[2025]]. |mjesto_smrti = {{flagicon|SAD}} [[Clearwater, Florida|Clearwater]], [[Florida|FL]], [[SAD]] |zanimanje = glumac |supružnik = Dannii Minogue (1994.–1995.)<br />Brooke Burns (1999.–2001.) |znamenite_uloge=[[Christian Troy]] u ''[[Nip/Tuck]]'' }} '''Julian Dana William McMahon''' ([[Sydney]], [[New South Wales|NSW]], [[27. 7.|27. srpnja]] [[1968]]. – [[Clearwater, Florida|Clearwater]], [[Florida|FL]], [[2. srpnja]] [[2025.]]), [[Australija|australski]] glumac. == Biografija == Makman se rodio u [[Sydney|Sidneju]], [[Novi Južni Vels]], Australija. Pohađao je Sidnejsku gimnaziju, privatnu školu za dečake. Na kratko je studirao prava na [[Univerzitet u Sidneju|Univerzitetu u Sidneju]] i ekonomiju na [[Univerzitet u Vulongong|Univerzitetu u Vulongongu]]. Oženio se i razveo po dva puta, prvo na kratko sa australijskom pevačicom [[Deni Minog]], a kasnije sa američkom glumicom [[Bruk Berns]] sa kojom ima ćerku Medison. Paralelno sa karijerom [[model]]a, Makman je rano počeo sa glumačkom karijerom u [[sapunica|sapunici]] ''Home and Away''. Pojavio se u spotu Deni Minog za pesmu ''This is It''. Njegova prva uloga na američkoj televiziji bila je u sapunici ''Another World'' gde je tumačio lik Ijana Rejna od [[1993]]. do [[1995]]. Nominovan je za [[Nagrada Zlatni globus|Zlatni globus]] u kategoriji "Najbolji glumac u televizijskoj seriji - drami" [[2005]]. za ulogu [[Kristijan Troj|Kristijana Troja]] u seriji ''[[Nip/Tuck|Reži me]]'' (Nip/Tuck). Takođe je igrao doktora Majkla Volša u filmu ''Magenta'' [[1996]], Mika Dulija u "''Wet and Wild Summer!''" odnosno "''Exchange Lifeguards''" [[1992]], šerifa Hejsa u "''In Quiet Night''" odnosno "You Belong to Me Forever" [[1998]], Džordža Simijana u filmu "''Chasing Sleep''" [[2000]],, Dejvida Kamerona u TV-filmu "Another World" [[2001]]. i [[superzlikovac|superzlikovca]] [[Doktor Dum|Doktora Duma]] u filmu [[Fantastična četvorka]], adaptaciji istoimene serije stripova snimljenoj [[2005]]. Od 1996. do 2000. glumio je u sve četiri sezone NBC-ove dramske serije ''[[Profajler]]'' kao agent Džon Grant. Tumačio je i lik [[Kol Tarner|Kola Tarnera]] u seriji američke TV stanice WB, ''[[Charmed|Čari]]''. == Zanimljivosti == * visok je '''191''' cm, * bio je u braku dva puta, s pjevačicom [[Dannii Minogue]] (1994.-1995.) i s glumicom [[Brooke Burns]] (1999.-2001.), * sin je ''Sir Williama'' i ''Lady Sonije McMahon'' (Sir William je bio premijer Australije, sve do svoje smrti), * iz braka s glumicom Brooke Burns, ima kćer Madison, * ima stariju sestru Melindu i mlađu sestru Deborah, * tečno govori [[španski jezik|španjolski]], * najomiljenija pjesma mu je "People are Strange" od grupe [[The Doors]], * u 100-oj epizodi serije "[[Charmed|Čarobnice]]" (Charmed), njegov lik, Cole Turner, je ubijen, * bio je u užem izboru za ulogu Jamesa Bonda, no izgubio je od glumac Daniela Craiga, * nepušač je. == Televizijske uloge == * "Nip/Tuck" ([[Nip/Tuck|Reži me]]) kao doktor Christian Troy (2003. - 2010.) * "Charmed" ([[Charmed|Čarobnice]]) kao Cole Turner (2000. - 2003.; gost 2005.) * "Profiler" ([[Profiler, slike zločina]]) kao John Grant (1996.-2000.) * "Will & Grace" ([[Will i Grace]]) kao Guy (1998.) * "Another World" kao Ian Rain (1992.-1994.) * "Home & Away" kao Ben Lucini (1989.-1991.) * "The Power, the Passion" kao Kane Edmonds (1989.) == Filmske uloge == * "Fantastic Four: Rise of the Silver Surfer" kao Victor Von Doom (2007.) * "Premonition" kao Jim (2007.) * "Prisoner" kao Derek Plato (2007.) * "[[Fantastic Four (film)|Fantastic Four]]" kao Victor Von Doom (2005.) * "Meet Market" kao Hutch (2004.) * "Another Day" kao David (2001.) * "Chasing Sleep" kao George (2000.) * "In Quiet Night" kao Hayes (1998.) * "Magenta" kao Michael Walsh (1996.) * "Wet and Wild Summer!" kao Mick Dooley (1992.) == Vanjske veze == {{Commonscat}} * {{imdb ime|id=0573037|ime=Julian McMahon}} {{Authority control}} {{Lifetime|1968|2025|McMahon, Julian}} [[Kategorija:Australijski filmski glumci]] [[Kategorija:Australijski televizijski glumci]] pre88w0khivbd4sh2p5tn75rkemeisl 42481878 42481877 2025-07-05T10:30:06Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Umrli od raka|Umrli od raka]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481878 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 glumac |ime = Julian McMahon |slika = Julian McMahon Dec 2011 (cropped).jpg |ime_po_rođenju = Julian Dana William McMahon |datum_rođenja = [[27. 7.|27. srpnja]] [[1967]]. |mjesto_rođenja = {{flagicon|AUS}} [[Sydney]], [[Australija]] |datum_smrti = [[2. srpnja]] [[2025]]. |mjesto_smrti = {{flagicon|SAD}} [[Clearwater, Florida|Clearwater]], [[Florida|FL]], [[SAD]] |zanimanje = glumac |supružnik = Dannii Minogue (1994.–1995.)<br />Brooke Burns (1999.–2001.) |znamenite_uloge=[[Christian Troy]] u ''[[Nip/Tuck]]'' }} '''Julian Dana William McMahon''' ([[Sydney]], [[New South Wales|NSW]], [[27. 7.|27. srpnja]] [[1968]]. – [[Clearwater, Florida|Clearwater]], [[Florida|FL]], [[2. srpnja]] [[2025.]]), [[Australija|australski]] glumac. == Biografija == Makman se rodio u [[Sydney|Sidneju]], [[Novi Južni Vels]], Australija. Pohađao je Sidnejsku gimnaziju, privatnu školu za dečake. Na kratko je studirao prava na [[Univerzitet u Sidneju|Univerzitetu u Sidneju]] i ekonomiju na [[Univerzitet u Vulongong|Univerzitetu u Vulongongu]]. Oženio se i razveo po dva puta, prvo na kratko sa australijskom pevačicom [[Deni Minog]], a kasnije sa američkom glumicom [[Bruk Berns]] sa kojom ima ćerku Medison. Paralelno sa karijerom [[model]]a, Makman je rano počeo sa glumačkom karijerom u [[sapunica|sapunici]] ''Home and Away''. Pojavio se u spotu Deni Minog za pesmu ''This is It''. Njegova prva uloga na američkoj televiziji bila je u sapunici ''Another World'' gde je tumačio lik Ijana Rejna od [[1993]]. do [[1995]]. Nominovan je za [[Nagrada Zlatni globus|Zlatni globus]] u kategoriji "Najbolji glumac u televizijskoj seriji - drami" [[2005]]. za ulogu [[Kristijan Troj|Kristijana Troja]] u seriji ''[[Nip/Tuck|Reži me]]'' (Nip/Tuck). Takođe je igrao doktora Majkla Volša u filmu ''Magenta'' [[1996]], Mika Dulija u "''Wet and Wild Summer!''" odnosno "''Exchange Lifeguards''" [[1992]], šerifa Hejsa u "''In Quiet Night''" odnosno "You Belong to Me Forever" [[1998]], Džordža Simijana u filmu "''Chasing Sleep''" [[2000]],, Dejvida Kamerona u TV-filmu "Another World" [[2001]]. i [[superzlikovac|superzlikovca]] [[Doktor Dum|Doktora Duma]] u filmu [[Fantastična četvorka]], adaptaciji istoimene serije stripova snimljenoj [[2005]]. Od 1996. do 2000. glumio je u sve četiri sezone NBC-ove dramske serije ''[[Profajler]]'' kao agent Džon Grant. Tumačio je i lik [[Kol Tarner|Kola Tarnera]] u seriji američke TV stanice WB, ''[[Charmed|Čari]]''. == Zanimljivosti == * visok je '''191''' cm, * bio je u braku dva puta, s pjevačicom [[Dannii Minogue]] (1994.-1995.) i s glumicom [[Brooke Burns]] (1999.-2001.), * sin je ''Sir Williama'' i ''Lady Sonije McMahon'' (Sir William je bio premijer Australije, sve do svoje smrti), * iz braka s glumicom Brooke Burns, ima kćer Madison, * ima stariju sestru Melindu i mlađu sestru Deborah, * tečno govori [[španski jezik|španjolski]], * najomiljenija pjesma mu je "People are Strange" od grupe [[The Doors]], * u 100-oj epizodi serije "[[Charmed|Čarobnice]]" (Charmed), njegov lik, Cole Turner, je ubijen, * bio je u užem izboru za ulogu Jamesa Bonda, no izgubio je od glumac Daniela Craiga, * nepušač je. == Televizijske uloge == * "Nip/Tuck" ([[Nip/Tuck|Reži me]]) kao doktor Christian Troy (2003. - 2010.) * "Charmed" ([[Charmed|Čarobnice]]) kao Cole Turner (2000. - 2003.; gost 2005.) * "Profiler" ([[Profiler, slike zločina]]) kao John Grant (1996.-2000.) * "Will & Grace" ([[Will i Grace]]) kao Guy (1998.) * "Another World" kao Ian Rain (1992.-1994.) * "Home & Away" kao Ben Lucini (1989.-1991.) * "The Power, the Passion" kao Kane Edmonds (1989.) == Filmske uloge == * "Fantastic Four: Rise of the Silver Surfer" kao Victor Von Doom (2007.) * "Premonition" kao Jim (2007.) * "Prisoner" kao Derek Plato (2007.) * "[[Fantastic Four (film)|Fantastic Four]]" kao Victor Von Doom (2005.) * "Meet Market" kao Hutch (2004.) * "Another Day" kao David (2001.) * "Chasing Sleep" kao George (2000.) * "In Quiet Night" kao Hayes (1998.) * "Magenta" kao Michael Walsh (1996.) * "Wet and Wild Summer!" kao Mick Dooley (1992.) == Vanjske veze == {{Commonscat}} * {{imdb ime|id=0573037|ime=Julian McMahon}} {{Authority control}} {{Lifetime|1968|2025|McMahon, Julian}} [[Kategorija:Australijski filmski glumci]] [[Kategorija:Australijski televizijski glumci]] [[Kategorija:Umrli od raka]] n6fqox32yhk9r058uqcqlw0iwqybr1q 42481879 42481878 2025-07-05T10:32:32Z Edgar Allan Poe 29250 +[[Kategorija:Američki filmski glumci]]; +[[Kategorija:Američki televizijski glumci]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481879 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 glumac |ime = Julian McMahon |slika = Julian McMahon Dec 2011 (cropped).jpg |ime_po_rođenju = Julian Dana William McMahon |datum_rođenja = [[27. 7.|27. srpnja]] [[1967]]. |mjesto_rođenja = {{flagicon|AUS}} [[Sydney]], [[Australija]] |datum_smrti = [[2. srpnja]] [[2025]]. |mjesto_smrti = {{flagicon|SAD}} [[Clearwater, Florida|Clearwater]], [[Florida|FL]], [[SAD]] |zanimanje = glumac |supružnik = Dannii Minogue (1994.–1995.)<br />Brooke Burns (1999.–2001.) |znamenite_uloge=[[Christian Troy]] u ''[[Nip/Tuck]]'' }} '''Julian Dana William McMahon''' ([[Sydney]], [[New South Wales|NSW]], [[27. 7.|27. srpnja]] [[1968]]. – [[Clearwater, Florida|Clearwater]], [[Florida|FL]], [[2. srpnja]] [[2025.]]), [[Australija|australski]] glumac. == Biografija == Makman se rodio u [[Sydney|Sidneju]], [[Novi Južni Vels]], Australija. Pohađao je Sidnejsku gimnaziju, privatnu školu za dečake. Na kratko je studirao prava na [[Univerzitet u Sidneju|Univerzitetu u Sidneju]] i ekonomiju na [[Univerzitet u Vulongong|Univerzitetu u Vulongongu]]. Oženio se i razveo po dva puta, prvo na kratko sa australijskom pevačicom [[Deni Minog]], a kasnije sa američkom glumicom [[Bruk Berns]] sa kojom ima ćerku Medison. Paralelno sa karijerom [[model]]a, Makman je rano počeo sa glumačkom karijerom u [[sapunica|sapunici]] ''Home and Away''. Pojavio se u spotu Deni Minog za pesmu ''This is It''. Njegova prva uloga na američkoj televiziji bila je u sapunici ''Another World'' gde je tumačio lik Ijana Rejna od [[1993]]. do [[1995]]. Nominovan je za [[Nagrada Zlatni globus|Zlatni globus]] u kategoriji "Najbolji glumac u televizijskoj seriji - drami" [[2005]]. za ulogu [[Kristijan Troj|Kristijana Troja]] u seriji ''[[Nip/Tuck|Reži me]]'' (Nip/Tuck). Takođe je igrao doktora Majkla Volša u filmu ''Magenta'' [[1996]], Mika Dulija u "''Wet and Wild Summer!''" odnosno "''Exchange Lifeguards''" [[1992]], šerifa Hejsa u "''In Quiet Night''" odnosno "You Belong to Me Forever" [[1998]], Džordža Simijana u filmu "''Chasing Sleep''" [[2000]],, Dejvida Kamerona u TV-filmu "Another World" [[2001]]. i [[superzlikovac|superzlikovca]] [[Doktor Dum|Doktora Duma]] u filmu [[Fantastična četvorka]], adaptaciji istoimene serije stripova snimljenoj [[2005]]. Od 1996. do 2000. glumio je u sve četiri sezone NBC-ove dramske serije ''[[Profajler]]'' kao agent Džon Grant. Tumačio je i lik [[Kol Tarner|Kola Tarnera]] u seriji američke TV stanice WB, ''[[Charmed|Čari]]''. == Zanimljivosti == * visok je '''191''' cm, * bio je u braku dva puta, s pjevačicom [[Dannii Minogue]] (1994.-1995.) i s glumicom [[Brooke Burns]] (1999.-2001.), * sin je ''Sir Williama'' i ''Lady Sonije McMahon'' (Sir William je bio premijer Australije, sve do svoje smrti), * iz braka s glumicom Brooke Burns, ima kćer Madison, * ima stariju sestru Melindu i mlađu sestru Deborah, * tečno govori [[španski jezik|španjolski]], * najomiljenija pjesma mu je "People are Strange" od grupe [[The Doors]], * u 100-oj epizodi serije "[[Charmed|Čarobnice]]" (Charmed), njegov lik, Cole Turner, je ubijen, * bio je u užem izboru za ulogu Jamesa Bonda, no izgubio je od glumac Daniela Craiga, * nepušač je. == Televizijske uloge == * "Nip/Tuck" ([[Nip/Tuck|Reži me]]) kao doktor Christian Troy (2003. - 2010.) * "Charmed" ([[Charmed|Čarobnice]]) kao Cole Turner (2000. - 2003.; gost 2005.) * "Profiler" ([[Profiler, slike zločina]]) kao John Grant (1996.-2000.) * "Will & Grace" ([[Will i Grace]]) kao Guy (1998.) * "Another World" kao Ian Rain (1992.-1994.) * "Home & Away" kao Ben Lucini (1989.-1991.) * "The Power, the Passion" kao Kane Edmonds (1989.) == Filmske uloge == * "Fantastic Four: Rise of the Silver Surfer" kao Victor Von Doom (2007.) * "Premonition" kao Jim (2007.) * "Prisoner" kao Derek Plato (2007.) * "[[Fantastic Four (film)|Fantastic Four]]" kao Victor Von Doom (2005.) * "Meet Market" kao Hutch (2004.) * "Another Day" kao David (2001.) * "Chasing Sleep" kao George (2000.) * "In Quiet Night" kao Hayes (1998.) * "Magenta" kao Michael Walsh (1996.) * "Wet and Wild Summer!" kao Mick Dooley (1992.) == Vanjske veze == {{Commonscat}} * {{imdb ime|id=0573037|ime=Julian McMahon}} {{Authority control}} {{Lifetime|1968|2025|McMahon, Julian}} [[Kategorija:Australijski filmski glumci]] [[Kategorija:Australijski televizijski glumci]] [[Kategorija:Američki filmski glumci]] [[Kategorija:Američki televizijski glumci]] [[Kategorija:Umrli od raka]] go53rhs6xweivkjiadipfhf9kneemnq 42481880 42481879 2025-07-05T10:32:41Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Biografije, Sydney|Biografije, Sydney]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481880 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 glumac |ime = Julian McMahon |slika = Julian McMahon Dec 2011 (cropped).jpg |ime_po_rođenju = Julian Dana William McMahon |datum_rođenja = [[27. 7.|27. srpnja]] [[1967]]. |mjesto_rođenja = {{flagicon|AUS}} [[Sydney]], [[Australija]] |datum_smrti = [[2. srpnja]] [[2025]]. |mjesto_smrti = {{flagicon|SAD}} [[Clearwater, Florida|Clearwater]], [[Florida|FL]], [[SAD]] |zanimanje = glumac |supružnik = Dannii Minogue (1994.–1995.)<br />Brooke Burns (1999.–2001.) |znamenite_uloge=[[Christian Troy]] u ''[[Nip/Tuck]]'' }} '''Julian Dana William McMahon''' ([[Sydney]], [[New South Wales|NSW]], [[27. 7.|27. srpnja]] [[1968]]. – [[Clearwater, Florida|Clearwater]], [[Florida|FL]], [[2. srpnja]] [[2025.]]), [[Australija|australski]] glumac. == Biografija == Makman se rodio u [[Sydney|Sidneju]], [[Novi Južni Vels]], Australija. Pohađao je Sidnejsku gimnaziju, privatnu školu za dečake. Na kratko je studirao prava na [[Univerzitet u Sidneju|Univerzitetu u Sidneju]] i ekonomiju na [[Univerzitet u Vulongong|Univerzitetu u Vulongongu]]. Oženio se i razveo po dva puta, prvo na kratko sa australijskom pevačicom [[Deni Minog]], a kasnije sa američkom glumicom [[Bruk Berns]] sa kojom ima ćerku Medison. Paralelno sa karijerom [[model]]a, Makman je rano počeo sa glumačkom karijerom u [[sapunica|sapunici]] ''Home and Away''. Pojavio se u spotu Deni Minog za pesmu ''This is It''. Njegova prva uloga na američkoj televiziji bila je u sapunici ''Another World'' gde je tumačio lik Ijana Rejna od [[1993]]. do [[1995]]. Nominovan je za [[Nagrada Zlatni globus|Zlatni globus]] u kategoriji "Najbolji glumac u televizijskoj seriji - drami" [[2005]]. za ulogu [[Kristijan Troj|Kristijana Troja]] u seriji ''[[Nip/Tuck|Reži me]]'' (Nip/Tuck). Takođe je igrao doktora Majkla Volša u filmu ''Magenta'' [[1996]], Mika Dulija u "''Wet and Wild Summer!''" odnosno "''Exchange Lifeguards''" [[1992]], šerifa Hejsa u "''In Quiet Night''" odnosno "You Belong to Me Forever" [[1998]], Džordža Simijana u filmu "''Chasing Sleep''" [[2000]],, Dejvida Kamerona u TV-filmu "Another World" [[2001]]. i [[superzlikovac|superzlikovca]] [[Doktor Dum|Doktora Duma]] u filmu [[Fantastična četvorka]], adaptaciji istoimene serije stripova snimljenoj [[2005]]. Od 1996. do 2000. glumio je u sve četiri sezone NBC-ove dramske serije ''[[Profajler]]'' kao agent Džon Grant. Tumačio je i lik [[Kol Tarner|Kola Tarnera]] u seriji američke TV stanice WB, ''[[Charmed|Čari]]''. == Zanimljivosti == * visok je '''191''' cm, * bio je u braku dva puta, s pjevačicom [[Dannii Minogue]] (1994.-1995.) i s glumicom [[Brooke Burns]] (1999.-2001.), * sin je ''Sir Williama'' i ''Lady Sonije McMahon'' (Sir William je bio premijer Australije, sve do svoje smrti), * iz braka s glumicom Brooke Burns, ima kćer Madison, * ima stariju sestru Melindu i mlađu sestru Deborah, * tečno govori [[španski jezik|španjolski]], * najomiljenija pjesma mu je "People are Strange" od grupe [[The Doors]], * u 100-oj epizodi serije "[[Charmed|Čarobnice]]" (Charmed), njegov lik, Cole Turner, je ubijen, * bio je u užem izboru za ulogu Jamesa Bonda, no izgubio je od glumac Daniela Craiga, * nepušač je. == Televizijske uloge == * "Nip/Tuck" ([[Nip/Tuck|Reži me]]) kao doktor Christian Troy (2003. - 2010.) * "Charmed" ([[Charmed|Čarobnice]]) kao Cole Turner (2000. - 2003.; gost 2005.) * "Profiler" ([[Profiler, slike zločina]]) kao John Grant (1996.-2000.) * "Will & Grace" ([[Will i Grace]]) kao Guy (1998.) * "Another World" kao Ian Rain (1992.-1994.) * "Home & Away" kao Ben Lucini (1989.-1991.) * "The Power, the Passion" kao Kane Edmonds (1989.) == Filmske uloge == * "Fantastic Four: Rise of the Silver Surfer" kao Victor Von Doom (2007.) * "Premonition" kao Jim (2007.) * "Prisoner" kao Derek Plato (2007.) * "[[Fantastic Four (film)|Fantastic Four]]" kao Victor Von Doom (2005.) * "Meet Market" kao Hutch (2004.) * "Another Day" kao David (2001.) * "Chasing Sleep" kao George (2000.) * "In Quiet Night" kao Hayes (1998.) * "Magenta" kao Michael Walsh (1996.) * "Wet and Wild Summer!" kao Mick Dooley (1992.) == Vanjske veze == {{Commonscat}} * {{imdb ime|id=0573037|ime=Julian McMahon}} {{Authority control}} {{Lifetime|1968|2025|McMahon, Julian}} [[Kategorija:Australijski filmski glumci]] [[Kategorija:Australijski televizijski glumci]] [[Kategorija:Američki filmski glumci]] [[Kategorija:Američki televizijski glumci]] [[Kategorija:Umrli od raka]] [[Kategorija:Biografije, Sydney]] okosr6b7512mogsnltbjakyycp441jx Michael Madsen 0 136897 42481881 42481712 2025-07-05T10:33:09Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Američki pjesnici|Američki pjesnici]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481881 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 glumac |ime = Michael Madsen |slika = Michael Madsen.jpg |širina_slike = 200px |datum_rođenja = [[25. 9.|25. rujna]] [[1957]]. |mjesto_rođenja = {{SAD grad|Chicago|Illinois}} |datum_smrti = [[3. srpnja]] [[2025.]] |mjesto_smrti = {{SAD grad|Malibu|California}} |period = [[1982]]. - [[2025.]] |website = http://www.michaelmadsen.com/ |znamenite_uloge = Mr. Blonde u ''[[Reservoir Dogs]]'' |rodbina = [[Virginia Madsen]] (sestra) }} '''Michael Soren Madsen''' ({{SAD grad|Chicago|Illinois}}, [[25. 9.|25. rujna]] [[1957]]. – {{SAD grad|Malibu|California}}, [[3. srpnja]] [[2025.]]), američki [[glumci|glumac]] i pjesnik, poznat po tumačenju uloga "teških momaka". Rodio se u Chicagu, [[Illinois]]. Majka Elaine, je [[Emmy Award|Emmyem]] nagrađena pjesnikinja, producentica i dramatičarka koja je često radila za [[Public Broadcasting Service|PBS]], a otac Calvin bio je [[vatrogasci|vatrogasac]]. Otac mu je podrijetlom Danac, a majka Irkinja. Njegova sestra [[Virginia Madsen]] je poznata glumica. Jedan od Michaelovih učitelja bio je [[John Malkovich]]. Na filmu je nastupao od [[1982]]. godine, a ostvario je 100-njak uloga. Najpoznatiji je kao Mr. Blonde (Vic Vega) u filmu [[Reservoir Dogs]], ([[Quentin Tarantino]]), Budd u [[Kill Bill]], ([[Quentin Tarantino]]) te Sonny u [[Donnie Brasco]]. Osim glume, pisao je i [[pjesma|pjesme]] te je objavio dvije zbirke. Posudio je glas u nekoliko videoigara. Ženio se tri puta, ima petoricu sinova. Posljednji brak bio mu je s DeAnnom Madsen. {{Commonscat}} {{Lifetime|1957|2025|Madsen, Michael}} {{Authority control}} [[Kategorija:Američki filmski glumci]] [[Kategorija:Američki televizijski glumci]] [[Kategorija:Biografije, Chicago]] [[Kategorija:Američki pjesnici]] 6o4zocwjs9p46wnnolk6bk0kszfb2o6 West Side Story 0 152767 42481816 42420893 2025-07-04T23:39:37Z ~2025-129896 267298 ***++++FINAL CLEAN RACHEL ZEGLER AWARDS (as of JULY 4, 2025)++++**** 42481816 wikitext text/x-wiki ==Acting credits== ===Film=== {| class="wikitable sortable" style="font-size: 95%;" |- ! Year ! Title ! Role ! class="unsortable" | Notes |- |style="text-align:center;" rowspan="1" | 2021 | ''[[:en:West Side Story (2021 film)|West Side Story]]'' | María Vasquez | [[:en:79th Golden Globe Awards|Golden Globe Award]] [[:en:Golden Globe Award for Best Actress in a Motion Picture – Musical or Comedy|for Best Actress – Musical or Comedy]]<ref>{{cite web|last=Allaire|first=Christian|url=https://www.vogue.com/article/golden-globes-2022-winners-list|title=All the Winners From the 2022 Golden Globes|website=[[:en:Vogue (magazine)|Vogue]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 10, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241210064452/https://www.vogue.com/article/golden-globes-2022-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Bahr|first=Lindsey|url=https://globalnews.ca/news/8499972/golden-globes-2022-awards/|title=2022 Golden Globes winners list: ‘Power of the Dog’ wins best picture in live-blog awards|website=[[:en:Global News|Global News]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 19, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250419014526/https://globalnews.ca/news/8499972/golden-globes-2022-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Buchanan|first=Kyle|url=https://www.nytimes.com/2022/01/09/movies/golden-globes-winners-list.html|title=Golden Globes 2022: ‘Succession’ and ‘Power of the Dog’ Take Top Honors|website=[[:en:The New York Times|The New York Times]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 18, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250118080456/https://www.nytimes.com/2022/01/09/movies/golden-globes-winners-list.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Feinberg|first1=Scott|last2=Gajewski|first2=Ryan|url=https://www.hollywoodreporter.com/news/general-news/golden-globes-hfpa-kicks-off-celebrity-free-ceremony-amid-ongoing-boycott-1235071870/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ Top Golden Globes in Private Ceremony Amid Ongoing Boycott|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 14, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250214131946/https://www.hollywoodreporter.com/news/general-news/golden-globes-hfpa-kicks-off-celebrity-free-ceremony-amid-ongoing-boycott-1235071870/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-59638152|title=Golden Globes 2022: The winners and nominees|website=[[:en:BBC|BBC]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 25, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241225000313/https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-59638152|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenglobes.com/articles/golden-globes-2022-the-winners/|title=Golden Globes 2022: The Winners|website=[[:en:Golden Globe Awards|Golden Globe Awards]]|date=January 7, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 26, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250426135800/https://goldenglobes.com/articles/golden-globes-2022-the-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Grein|first=Paul|url=https://www.billboard.com/music/awards/2022-golden-globes-billie-eilish-hans-zimmer-win-1235016971/|title=Billie Eilish & Finneas and Hans Zimmer Win 2022 Golden Globes|website=[[:en:Billboard (magazine)|Billboard]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 8, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240408174454/https://www.billboard.com/music/awards/2022-golden-globes-billie-eilish-hans-zimmer-win-1235016971/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hipes|first=Patrick|url=https://deadline.com/2022/01/golden-globe-winners-list-movie-tv-awards-1234907035/|title=Golden Globes: ‘The Power Of The Dog’, ‘West Side Story’, ‘Succession’ Lead Way – Complete Winners List|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 22, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241122163420/https://deadline.com/2022/01/golden-globe-winners-list-movie-tv-awards-1234907035/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-west-side-story-win-at-low-key-2022-golden-globes/5166422.article|title=‘The Power Of The Dog’, ‘West Side Story’ win at low-key 2022 Golden Globes|website=[[:en:Screen Daily|Screen Daily]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240715220313/https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-west-side-story-win-at-low-key-2022-golden-globes/5166422.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Lattanzio|first1=Ryan|last2=Blauvelt|first2=Christian|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/2022-golden-globes-winners-list-1234689345/|title=2022 Golden Globes Winners List: ‘Power of the Dog’ and ‘Succession’ Take Top Honors|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704053756/https://www.indiewire.com/awards/industry/2022-golden-globes-winners-list-1234689345/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lee|first=Benjamin|url=https://www.theguardian.com/film/2022/jan/10/golden-globes-the-power-of-the-dog-and-succession-win-at-celebrity-free-ceremony|title=Golden Globes: The Power of the Dog and Succession win at celebrity-free ceremony|website=[[:en:The Guardian|The Guardian]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 27, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250427140718/https://www.theguardian.com/film/2022/jan/10/golden-globes-the-power-of-the-dog-and-succession-win-at-celebrity-free-ceremony|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Long|first1=Danielle|last2=Blackwelder|first2=Carson|url=https://abcnews.go.com/GMA/Culture/golden-globes-2022-winners-complete-list/story?id=82176295|title=Golden Globes 2022 winners: Complete list|website=[[:en:ABC News (United States)|ABC News]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 13, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250213233203/https://abcnews.go.com/GMA/Culture/golden-globes-2022-winners-complete-list/story?id=82176295|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moreau|first=Jordan|url=https://variety.com/2022/film/news/2022-golden-globes-winners-list-1235149340/|title=Golden Globes 2022 Winners List: ‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ Win Big in Untelevised Ceremony|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250217170612/https://variety.com/2022/film/news/2022-golden-globes-winners-list-1235149340/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Rossi|first1=Rosemary|last2=Pond|first2=Steve|url=https://www.thewrap.com/golden-globes-2022-complete-list-of-winners/|title=Golden Globes 2022: Complete List of Winners|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 7, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241107102520/https://www.thewrap.com/golden-globes-2022-complete-list-of-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Stolworthy|first=Jacob|url=https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/films/news/golden-globes-winners-list-2022-b1989738.html|title=Golden Globes winners 2022: The full list|website=[[:en:The Independent|The Independent]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 10, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250410184542/https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/films/news/golden-globes-winners-list-2022-b1989738.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.latimes.com/entertainment-arts/awards/story/2022-01-09/2022-golden-globes-winners-list|title=The complete list of 2022 Golden Globe winners|website=[[:en:Los Angeles Times|Los Angeles Times]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 14, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241214194248/https://www.latimes.com/entertainment-arts/awards/story/2022-01-09/2022-golden-globes-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenglobes.com/film/west-side-story-2021/|title=West Side Story (2021)|website=[[:en:Golden Globe Awards|Golden Globe Awards]]|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704054408/https://goldenglobes.com/film/west-side-story-2021/|url-status=live}}</ref> <br>[[:en:National Board of Review Awards 2021|National Board of Review Award]] [[:en:National Board of Review Award for Best Actress|for Best Actress]]<ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/award-years/2021/|title=2021 Award Winners|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704041336/https://nationalboardofreview.org/award-years/2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/award-names/best-actress/|title=Best Actress|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704041308/https://nationalboardofreview.org/award-names/best-actress/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Canfield|first=David|url=https://www.vanityfair.com/hollywood/2021/12/licorice-pizza-oscars-national-board-of-review-analysis-awards-insider|title=Licorice Pizza Gets Oscars Boost From National Board of Review Awards|website=[[:en:Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 8, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241208221645/https://www.vanityfair.com/hollywood/2021/12/licorice-pizza-oscars-national-board-of-review-analysis-awards-insider|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Caporusso|first=Adriano|url=https://awardsradar.com/2021/12/02/the-national-board-of-review-has-revealed-its-2021-winners-and-licorice-pizza-leads-the-way/|title=The National Board Of Review Has Revealed its 2021 Winners and ‘Licorice Pizza’ Leads the Way|website=Awards Radar|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 21, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241221012716/https://awardsradar.com/2021/12/02/the-national-board-of-review-has-revealed-its-2021-winners-and-licorice-pizza-leads-the-way/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=D'Alessandro|first=Anthony|url=https://deadline.com/2021/12/national-board-of-review-names-paul-thomas-anderson-his-licorice-pizza-as-best-director-film-1234883672/|title=National Board Of Review Names Paul Thomas Anderson & His ‘Licorice Pizza’ As Best Director & Film|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 14, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250114103226/https://deadline.com/2021/12/national-board-of-review-names-paul-thomas-anderson-his-licorice-pizza-as-best-director-film-1234883672/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Davis|first=Clayton|url=https://variety.com/2021/awards/awards/2022-national-board-of-review-winners-1235124483/|title=‘Licorice Pizza’ and Paul Thomas Anderson Named Best Film and Director by National Board of Review|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230205035453/https://variety.com/2021/awards/awards/2022-national-board-of-review-winners-1235124483/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Fernández|first=Alexia|url=https://people.com/movies/will-smith-west-side-story-rachel-zegler-win-national-board-of-review-awards/|title=Will Smith and 'West Side Story' 's Rachel Zegler Win National Board of Review's Top Acting Awards|website=[[:en:People (magazine)|People]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=June 25, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250625183656/https://people.com/movies/will-smith-west-side-story-rachel-zegler-win-national-board-of-review-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/licorice-pizza-paul-thomas-anderson-named-national-board-of-reviews-best-film-director-of-2021/5165711.article|title=‘Licorice Pizza’, Paul Thomas Anderson named National Board of Review’s best film, director of 2021|website=[[:en:Screen International|Screen Daily]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 24, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250124090412/https://www.screendaily.com/news/licorice-pizza-paul-thomas-anderson-named-national-board-of-reviews-best-film-director-of-2021/5165711.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lewis|first=Hilary|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/nbr-2021-winners-list-1235056383/|title=National Board of Review Names ‘Licorice Pizza’ as Best Film of 2021|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250402143616/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/nbr-2021-winners-list-1235056383/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lin|first=Natalie|url=https://www.vulture.com/2021/12/national-board-of-review-awards-licorice-pizza-best-film.html|title=Licorice Pizza Awarded Best Film by National Board of Review|website=[[:en:Vulture (website)|Vulture]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 22, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240422063606/https://www.vulture.com/2021/12/national-board-of-review-awards-licorice-pizza-best-film.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/2021/12/national-board-of-review-announces-2021-award-winners/|title=National Board of Review Announces 2021 Award Winners|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 29, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250429212407/https://nationalboardofreview.org/2021/12/national-board-of-review-announces-2021-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://apnews.com/article/entertainment-arts-and-entertainment-will-smith-asghar-farhadi-steven-spielberg-bf470f1a7d771a788a6bcdfa699f49db|title=NBR Awards name ‘Licorice Pizza’ its best film of 2021|website=[[:en:Associated Press|Associated Press]]|date=December 3, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=May 29, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230529120855/https://apnews.com/article/entertainment-arts-and-entertainment-will-smith-asghar-farhadi-steven-spielberg-bf470f1a7d771a788a6bcdfa699f49db|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.independent.co.uk/news/paul-thomas-anderson-new-york-rachel-zegler-richard-williams-cooper-hoffman-b1968913.html|title=NBR Awards name 'Licorice Pizza' its best film of 2021|website=[[:en:The Independent|The Independent]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 20, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250220055332/https://www.independent.co.uk/news/paul-thomas-anderson-new-york-rachel-zegler-richard-williams-cooper-hoffman-b1968913.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-national-board-of-review-nbr-winners/|title=The 2021 National Board Of Review (NBR) Winners|website=Next Best Picture|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 7, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250207054434/https://nextbestpicture.com/the-2021-national-board-of-review-nbr-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Nolfi|first=Joey|url=https://ew.com/awards/national-board-of-review-2021-winners-list/|title=Licorice Pizza, Will Smith hit Oscars stride among 2021 National Board of Review winners|website=[[:en:Entertainment Weekly|Entertainment Weekly]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=October 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231024152313/https://ew.com/awards/national-board-of-review-2021-winners-list/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Sharf|first=Zack|url=https://www.indiewire.com/features/general/national-board-of-review-winners-2021-licorice-pizza-1234682925/|title=National Board of Review Winners 2021: ‘Licorice Pizza’ Takes Best Picture and Best Director|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241215045006/https://www.indiewire.com/features/general/national-board-of-review-winners-2021-licorice-pizza-1234682925/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Welk|first1=Brian|last2=Fuster|first2=Jeremy|url=https://www.thewrap.com/licorice-pizza-national-board-review/|title=Paul Thomas Anderson’s ‘Licorice Pizza’ Wins Best Film, Director From National Board of Review (Updated)|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=December 23, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 6, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240106101119/https://www.thewrap.com/licorice-pizza-national-board-review/|url-status=live}}</ref> <br>[[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association Award]] for Best Newcomer<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|title=North Texas Critics awards: ‘The Green Knight’ is Best Picture, ‘The French Dispatch’ wins three|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 31, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230531193940/https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://northtexasfilmcritics.org/bestoftheyearlists/bestof2021/|title=Best of 2021|date=December 22, 2021|website=[[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association]]|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153023/https://northtexasfilmcritics.org/bestoftheyearlists/bestof2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 North Texas Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153000/https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|title=The Green Knight Named Best Picture by North Texas Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 23, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223231939/https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 4, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240304005227/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Alliance of Women Film Journalists#2021 Female Focus|Alliance of Women Film Journalists Award for Best Breakthrough]]<ref>{{Cite web|title=2021 EDA Awards Nominees|url=https://awfj.org/eda-awards-2/2021-eda-awards-nominees/|date=December 10, 2021|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:Alliance of Women Film Journalists|Alliance of Women Film Journalists]]|archive-date=February 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230227234850/https://awfj.org/eda-awards-2/2021-eda-awards-nominees/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/alliance-of-women-film-journalists-awfj-nominations-the-power-of-the-dog-belfast-passing-lead-the-field/|title=Alliance of Women Film Journalists (AWFJ) nominations: ‘The Power of the Dog,’ ‘Belfast,’ ‘Passing’ lead the field|website=AwardsWatch|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704155810/https://awardswatch.com/alliance-of-women-film-journalists-awfj-nominations-the-power-of-the-dog-belfast-passing-lead-the-field/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-film-by-alliance-of-women-film-journalists/|title=The Power of the Dog Named Best Film by Alliance of Women Film Journalists|website=Filmotomy|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 28, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220128083239/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-film-by-alliance-of-women-film-journalists/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Murray|first=Rebecca|url=https://www.showbizjunkies.com/movies/alliance-women-film-journalists-2021-winners-power-of-the-dog/|title=‘Power of the Dog’ Tops Alliance of Women Film Journalists 2021 Awards|website=Showbiz Junkies|date=January 25, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=September 20, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230920110719/https://www.showbizjunkies.com/movies/alliance-women-film-journalists-2021-winners-power-of-the-dog/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-awards-nominations/|title=The 2021 Alliance Of Women Film Journalists (AWFJ) EDA Awards Nominations|website=Next Best Picture|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704155832/https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-award-winners/|title=The 2021 Alliance Of Women Film Journalists (AWFJ) EDA Award Winners|website=Next Best Picture|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201052120/https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tangcay|first=Jazz|url=https://variety.com/2021/awards/awards/power-of-the-dog-alliance-of-women-film-journalists-nominations-1235130691/|title=‘The Power of the Dog, ‘Passing’ Lead Alliance of Women Film Journalists Award Nominations (EXCLUSIVE)|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250602033957/https://variety.com/2021/awards/awards/power-of-the-dog-alliance-of-women-film-journalists-nominations-1235130691/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Urban|first=Sasha|url=https://variety.com/2022/awards/news/power-of-the-dog-alliance-women-film-journalists-awards-1235162239/|title=‘The Power of the Dog’ Sweeps Alliance of Women Film Journalists Awards|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230315105756/https://variety.com/2022/awards/news/power-of-the-dog-alliance-women-film-journalists-awards-1235162239/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Chicago Film Critics Association Awards 2021|Chicago Critics Association Award for Promising Performer]]<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/2021-chicago-film-critics-nominations-west-side-story-leads-with-11/|title=2021 Chicago Film Critics nominations: ‘West Side Story’ leads with 11|website=AwardsWatch|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 3, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231203075430/https://awardswatch.com/2021-chicago-film-critics-nominations-west-side-story-leads-with-11/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/chicago-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-tops-with-seven/|title=Chicago Film Critics winners: ‘The Power of the Dog’ tops with seven|website=AwardsWatch|date=December 15, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 3, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240303220944/https://awardswatch.com/chicago-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-tops-with-seven/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/17/oscars-watch-2021-chicago-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 Chicago Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 17, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231130212527/https://nobadmovie.com/2021/12/17/oscars-watch-2021-chicago-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-chicago-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Named Best Picture by Chicago Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 16, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211216032910/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-chicago-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/west-side-story-leads-chicago-film-critics-association-nominations/|title=West Side Story Leads Chicago Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 13, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211213151413/https://filmotomy.com/west-side-story-leads-chicago-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-nominations/|title=The 2021 Chicago Film Critics Association (CFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 1, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231201131121/https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-winners/|title=The 2021 Chicago Film Critics Association (CFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 15, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201052120/https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://chicagofilmcritics.org/blog/2021noms|title=Steven Spielberg's West Side Story Leads Chicago Film Critics Association 2021 Awards Nominations|website=[[:en:Chicago Film Critics Association|Chicago Film Critics Association]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 25, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221125034511/https://chicagofilmcritics.org/blog/2021noms|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tallerico|first=Brian|url=https://www.rogerebert.com/festivals/west-side-story-leads-the-chicago-critics-nominees|title=West Side Story Leads the 2021 Chicago Critics Nominees|website=[[:en:RogerEbert.com|RogerEbert.com]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240115072358/https://www.rogerebert.com/festivals/west-side-story-leads-the-chicago-critics-nominees|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Vincent|first=Maxance|url=https://awardsradar.com/2021/12/13/chicago-film-critics-association-nominees-announced/|title=2021 Chicago Film Critics Association Award Nominees Announced with ‘West Side Story’ Leading Nominations|website=Awards Radar|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 27, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240227063403/https://awardsradar.com/2021/12/13/chicago-film-critics-association-nominees-announced/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:27th Critics' Choice Awards|Critics' Choice Award]] [[:en:Critics' Choice Movie Award for Best Young Performer|for Best Young Performer]]<ref>{{cite web|last=Blauvelt|first=Christian|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-winners-list-1234706365/|title=‘The Power of the Dog’ Best Picture, ‘Succession’ Best Drama Series, at Critics Choice — Winners List|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241215225743/https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-winners-list-1234706365/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Cohn|first=Gabe|url=https://www.nytimes.com/2022/03/13/movies/critics-choice-2022-winners.html|title=Critics Choice 2022: Complete List of Winners|website=[[:en:The New York Times|The New York Times]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250402143615/https://www.nytimes.com/2022/03/13/movies/critics-choice-2022-winners.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.vogue.com/article/critics-choice-awards-2022-winners-list|title=Critics Choice Awards 2022: The Complete List of Winners|website=[[:en:Vogue (magazine)|Vogue]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 29, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221129143950/https://www.vogue.com/article/critics-choice-awards-2022-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.criticschoice.com/2021/12/13/film-nominations-announced-for-the-27th-annual-critics-choice-awards-hosted-by-taye-tiggs-and-nicole-byer/|title=Film Nominations Announced for the 27th Annual Critics Choice Awards hosted by Taye Tiggs and Nicole Byer|website=[[:en:Critics Choice Association|Critics Choice Association]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 5, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240705185838/https://www.criticschoice.com/2021/12/13/film-nominations-announced-for-the-27th-annual-critics-choice-awards-hosted-by-taye-tiggs-and-nicole-byer/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hammond|first=Pete|url=https://deadline.com/2021/12/critics-choice-awards-film-nominations-2022-1234889884/|title=Critics Choice Awards Film Nominations Led By ‘Belfast’ And ‘West Side Story’|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230711040140/https://deadline.com/2021/12/critics-choice-awards-film-nominations-2022-1234889884/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Jackson|first1=Angelique|last2=Shanfeld|first2=Ethan|url=https://variety.com/2022/awards/awards/2022-critics-choice-awards-winners-list-1235203301/|title=Critics Choice Awards 2022: ‘The Power of the Dog,’ ‘Ted Lasso,’ ‘Succession’ Win Big (Full Winners List)|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 20, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240520142421/https://variety.com/2022/awards/awards/2022-critics-choice-awards-winners-list-1235203301/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-wins-best-film-will-smith-jessica-chastain-acting-honours-at-2022-critics-choice-awards/5168583.article|title=‘The Power Of The Dog’ wins best film, Will Smith, Jessica Chastain acting honours at 2022 Critics Choice Awards|website=[[:en:Screen Daily|Screen Daily]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=October 5, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241005033117/https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-wins-best-film-will-smith-jessica-chastain-acting-honours-at-2022-critics-choice-awards/5168583.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lattanzio|first=Ryan|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-film-nominations-see-full-list-1234685194/|title=Critics Choice Awards Film Nominations Led by ‘Belfast’ and ‘West Side Story’|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231125234838/https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-film-nominations-see-full-list-1234685194/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Nordyke|first=Kimberly|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-awards-winners-list-full-1235110430/|title=Critics Choice Awards: Winners List|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 19, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230119112750/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-awards-winners-list-full-1235110430/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Pond|first1=Steve|last2=Lincoln|first2=Ross A.|url=https://www.thewrap.com/critics-choice-awards-2022-winners-list/|title=Critics Choice Awards 2022: ‘The Power of the Dog’ Wins Best Picture|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240224044811/https://www.thewrap.com/critics-choice-awards-2022-winners-list/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rich|first=Katey|url=https://www.vanityfair.com/hollywood/2022/03/awards-insider-critics-choice-awards-2022-winners|title=Critics Choice Awards 2022 Winners: See the Full List Here|website=[[:en:Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 26, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220526203643/https://www.vanityfair.com/hollywood/2022/03/awards-insider-critics-choice-awards-2022-winners|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tangcay|first=Jazz|url=https://variety.com/2021/awards/awards/critics-choice-nominations-2021-1235131779/|title=Critics Choice Awards: ‘Belfast’ and ‘West Side Story’ Dominate Nominations|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=August 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230815142518/https://variety.com/2021/awards/awards/critics-choice-nominations-2021-1235131779/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Verhoeven|first=Beatrice|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-2022-film-nominations-nominees-list-1235061580/|title=‘West Side Story,’ ‘Belfast’ Lead 2022 Critics Choice Film Nominations|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=August 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230811170205/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-2022-film-nominations-nominees-list-1235061580/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|DiscussingFilm Critics' Award]] for Best Breakthrough Actor/Actress<ref>{{Cite web|last=Andaluz|first=Diego|date=December 7, 2021|title=DiscussingFilm Critic Awards 2022: The Nominations|url=https://discussingfilm.net/2021/12/07/discussingfilm-critic-awards-2022-the-nominations/|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:List of film awards|DiscussingFilm]]|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163240/https://discussingfilm.net/2021/12/07/discussingfilm-critic-awards-2022-the-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-dune-spencer-lead-2021-discussing-film-critics-awards-nominations/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘Dune,’ ‘Spencer’ lead 2021 Discussing Film Critics Awards nominations|website=AwardsWatch|date=December 7, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163300/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-dune-spencer-lead-2021-discussing-film-critics-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/titane-spencer-mass-top-3rd-discussingfilm-critics-association-awards/|title=‘Titane,’ ‘Spencer,’ ‘Mass’ top 3rd DiscussingFilm Critics Association awards|website=AwardsWatch|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163252/https://awardswatch.com/titane-spencer-mass-top-3rd-discussingfilm-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-motion-picture-at-the-3rd-annual-discussingfilm-critic-awards/|title=The Power of the Dog Wins Best Motion Picture at The 3rd Annual DiscussingFilm Critic Awards|website=Filmotomy|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163311/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-motion-picture-at-the-3rd-annual-discussingfilm-critic-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-nominations/|title=The 2021 DiscussingFilm Critic Award (DFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 7, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163445/https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-winners/|title=The 2021 DiscussingFilm Critic Award (DFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163359/https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|last=Rolph|first=Ben|date=January 4, 2022|title=DiscussingFilm Critic Awards 2022: The Winners|url=https://discussingfilm.net/2022/01/04/discussingfilm-critic-awards-2022-the-winners/|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:List of film awards|DiscussingFilm]]|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163340/https://discussingfilm.net/2022/01/04/discussingfilm-critic-awards-2022-the-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Dorian Awards|Dorian Award]] for Breakthrough<ref>{{cite web|url=https://galeca.org/past-winners/|title=2022 Film Dorians|website=[[:en:Dorian Awards|GALECA The Society of LGBTQ Entertainment Critics]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 28, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220328220509/https://galeca.org/winners/|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dorian-awards-the-power-of-the-dog-flee-rita-moreno-top-lgbtq-critics-picks-kristen-stewart-and-ariana-debose-win-non-gendered-acting-prizes/|title=Dorian Awards: ‘The Power of the Dog,’ ‘Flee,’ Rita Moreno top LGBTQ critics picks; Kristen Stewart and Ariana DeBose win non-gendered acting prizes|website=AwardsWatch|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704191047/https://awardswatch.com/dorian-awards-the-power-of-the-dog-flee-rita-moreno-top-lgbtq-critics-picks-kristen-stewart-and-ariana-debose-win-non-gendered-acting-prizes/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-2022-lgbtq-critics-dorian-awards-nominations/|title=‘The Power of the Dog’ leads 2022 LGBTQ Critics Dorian Awards nominations|website=AwardsWatch|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704191058/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-2022-lgbtq-critics-dorian-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Beresford|first=Trilby|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-2022-winners-list-1235113828/|title=Dorian Film Awards: ‘The Power of the Dog,’ ‘Flee’ Among Top Honors|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 12, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250212093644/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-2022-winners-list-1235113828/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Beresford|first=Trilby|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-the-power-of-the-dog-leads-nominations-1235098020/|title=Dorian Film Awards: ‘The Power of the Dog’ Leads Nominations From LGBTQ Entertainment Critics|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 31, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250331231934/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-the-power-of-the-dog-leads-nominations-1235098020/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Complex|first=Valerie|url=https://deadline.com/2022/02/galeca-lgbtq-critics-dorian-award-film-nominations-1234958448/|title=‘Power of the Dog,’ ‘Flee’ Lead GALECA LGBTQ Critics’ Dorian Award Film Nominations|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 12, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241212201945/https://deadline.com/2022/02/galeca-lgbtq-critics-dorian-award-film-nominations-1234958448/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://tomandlorenzo.com/2022/02/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-nominations-2022-movies/|title=GALECA: The Society of LGBTQ Entertainment Critics Dorian Awards Nominations|website=Tom + Lorenzo|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250517023037/https://tomandlorenzo.com/2022/02/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-nominations-2022-movies/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://tomandlorenzo.com/2022/03/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-winners-announced/|title=GALECA: The Society of LGBTQ Entertainment Critics Dorian Awards Winners Announced!|website=Tom + Lorenzo|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250317120411/https://tomandlorenzo.com/2022/03/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-winners-announced/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-dorian-awards-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Dorian Awards Nominations|website=Filmotomy|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=October 7, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241007162549/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-dorian-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-film-at-dorian-awards/|title=The Power of the Dog Wins Best Film At Dorian Awards|website=Filmotomy|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230524060535/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-film-at-dorian-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://thequeerreview.com/2022/02/22/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-reveal-2022-dorian-film-award-nominations/|title=Jane Campion’s queer western The Power of the Dog leads the pack as LGBTQ critics reveal 2022 Dorian Film Award nominations|website=The Queer Review|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=September 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230925062604/https://thequeerreview.com/2022/02/22/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-reveal-2022-dorian-film-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://thequeerreview.com/2022/03/17/lgbtq-critics-announce-2022-dorian-film-award-winners/|title=LGBTQ Critics announce 2022 Dorian Film Award winners|website=The Queer Review|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231130053204/https://thequeerreview.com/2022/03/17/lgbtq-critics-announce-2022-dorian-film-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moser|first=Joey|url=https://www.awardsdaily.com/2022/03/17/galeca-2022-winners/|title=‘The Power of the Dog’ Takes Top Prize at GALECA’s Dorian Awards|website=AwardsDaily|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 9, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241209125313/https://www.awardsdaily.com/2022/03/17/galeca-2022-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moser|first=Joey|url=https://www.awardsdaily.com/2022/02/22/the-power-of-the-dog-west-side-story-passing-and-flee-dominate-galecas-dorian-award-nominations/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story,’ ‘Passing’ and ‘Flee’ Dominate GALECA’s Dorian Award Nominations|website=AwardsDaily|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 9, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230609155055/https://www.awardsdaily.com/2022/02/22/the-power-of-the-dog-west-side-story-passing-and-flee-dominate-galecas-dorian-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-nominations-2/|title=The 2021 Dorian Award (GALECA) Nominations|website=Next Best Picture|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 21, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250421114726/https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-nominations-2/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-winners/|title=The 2021 Dorian Award (GALECA) Winners|website=Next Best Picture|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 23, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250123164338/https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rude|first=Mey|url=https://www.out.com/film/2022/2/23/west-side-story-flee-power-dog-lead-dorian-award-nominations|title=West Side Story, Flee, Power of the Dog Lead Dorian Award Nominations|website=[[:en:Out (magazine)|Out]]|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 22, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250522203418/https://www.out.com/film/2022/2/23/west-side-story-flee-power-dog-lead-dorian-award-nominations#toggle-gdpr|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Shulman|first=Randy|url=https://www.metroweekly.com/2022/02/power-of-the-dog-passing-and-flee-top-dorian-award-nominations/|title=Power of the Dog, Passing, Flee top Dorian Award nominations|website=[[:en:Metro Weekly|Metro Weekly]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 13, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240713043516/https://www.metroweekly.com/2022/02/power-of-the-dog-passing-and-flee-top-dorian-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Slovacek|first=Randy|url=https://instinctmagazine.com/the-power-of-the-dog-and-flee-top-winners-at-13th-dorian-awards/|title=‘The Power Of The Dog’ And ‘Flee’ Top Winners At 13th Dorian Awards|website=[[:en:Instinct (magazine)|Instinct]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 29, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250429143157/https://instinctmagazine.com/the-power-of-the-dog-and-flee-top-winners-at-13th-dorian-awards/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Florida Film Critics Circle Awards 2021|Florida Film Critics Circle Award for Breakout]] (2nd)<ref>{{cite web|url=https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/17/2021-ffcc-nominations/|title=2021 FFCC Nominations|website=[[:en:Florida Film Critics Circle|Florida Film Critics Circle]]|date=December 17, 2021|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172409/https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/17/2021-ffcc-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/florida-film-critics-nominations-the-power-of-the-dog-annette-lead/|title=Florida Film Critics nominations: ‘The Power of the Dog,’ ‘Annette’ lead|website=AwardsWatch|date=December 15, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172306/https://awardswatch.com/florida-film-critics-nominations-the-power-of-the-dog-annette-lead/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/florida-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-adam-driver-wins-best-actor-for-annette/|title=Florida Film Critics winners: ‘The Power of the Dog,’ Adam Driver wins Best Actor for ‘Annette’|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172315/https://awardswatch.com/florida-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-adam-driver-wins-best-actor-for-annette/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1473725206514524160|user=FLFilmCritics|title=BREAKOUT AWARD: Cooper Hoffman – Licorice Pizza [Runner-up: Rachel Zegler – West Side Story]|author=Florida Film Critics|date=December 22, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211222184238/https://twitter.com/FLFilmCritics/status/1473725206514524160|archive-date=December 22, 2021|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1471243638449573890|user=FLFilmCritics|title=BREAKOUT AWARD: JUDE HILL - BELFAST / COOPER HOFFMAN - LICORICE PIZZA / RACHEL ZEGLER - WEST SIDE STORY|author=Florida Film Critics|date=December 15, 2021|archive-url=https://archive.is/ixVqa|archive-date=July 4, 2025|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hazlett|first=Allison|url=https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/22/florida-film-critics-circle-announces-2021-winners/|title=2021 FFCC Award Winners|website=[[:en:Florida Film Critics Circle|Florida Film Critics Circle]]|date=December 22, 2021|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172326/https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/22/florida-film-critics-circle-announces-2021-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-florida-film-critics-circle-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Florida Film Critics Circle Nominations|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172339/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-florida-film-critics-circle-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-florida-film-critics-circle/|title=The Power of the Dog Named Best Picture by Florida Film Critics Circle|website=Filmotomy|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172425/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-florida-film-critics-circle/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-nominations/|title=The 2021 Florida Film Critics Circle (FFCC) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 15, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172436/https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-winners/|title=The 2021 Florida Film Critics Circle (FFCC) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172447/https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Award]] for Best Actress<ref>{{cite web|url=https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|title=2021 Awards|website=[[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Association]]|date=January 14, 2022|access-date=July 10, 2024|archive-date=December 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231224014951/https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|title=Georgia Film Critics Association nominations: ‘The Power of the Dog’ and ‘Licorice Pizza’ receive top mentions|website=AwardsWatch|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230405171953/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|title=Georgia Film Critics winners: ‘Licorice Pizza’ takes Best Pic, Best Actress, Supporting Actor|website=AwardsWatch|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 2, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231202081103/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479557926255673344|user=FilmUpdates|title=Georgia Film Critics: Best Actress nominees / Lady Gaga, House of Gucci / Alana Haim, Licorice Pizza / Agathe Rousselle, Titane / Kristen Stewart, Spencer / Rachel Zegler, West Side Story|author=Film Updates|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220107205905/https://twitter.com/FilmUpdates/status/1479557926255673344|archive-date=January 7, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|title=Georgia Film Critics Association Announces Nominations for 2021 Year in Film|website=Georgia Entertainment|date=January 9, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240711070251/https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479553292258713600|user=gafilmcritics|title=#GeorgiaFilmCritics Nominees for Best Actress: Lady Gaga, HOUSE OF GUCCI / Alana Haim, LICORICE PIZZA / Agathe Rousselle, TITANE / Kristen Stewart, SPENCER / Rachel Zegler, WEST SIDE STORY|author=Georgia Film Critics|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220107203943/https://twitter.com/gafilmcritics/status/1479553292258713600|archive-date=January 7, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|title=Licorice Pizza Named Best Picture by Georgia Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 15, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230225112354/https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Georgia Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 8, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108020401/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 4, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231204070804/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230924102828/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Skutle|first=Brian|url=https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|title=Georgia Film Critics Association Winners 2021|website=Sonic Cinema|date=January 14, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030223/https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Award]] for Best Breakout<ref>{{cite web|url=https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|title=2021 Awards|website=[[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Association]]|date=January 14, 2022|access-date=July 10, 2024|archive-date=December 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231224014951/https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|title=Georgia Film Critics Association nominations: ‘The Power of the Dog’ and ‘Licorice Pizza’ receive top mentions|website=AwardsWatch|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230405171953/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|title=Georgia Film Critics winners: ‘Licorice Pizza’ takes Best Pic, Best Actress, Supporting Actor|website=AwardsWatch|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 2, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231202081103/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|title=Georgia Film Critics Association Announces Nominations for 2021 Year in Film|website=Georgia Entertainment|date=January 9, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240711070251/https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479550782076768260|user=gafilmcritics|title=#GeorgiaFilmCritics Nominees for Breakthrough Award: Alana Haim / Jude Hill / Cooper Hoffman / Emilia Jones / Agathe Rousselle / Rachel Zegler |author=Georgia Film Critics|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108225502/https://twitter.com/gafilmcritics/status/1479550782076768260|archive-date=January 8, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2022/01/14/oscars-watch-2021-georgia-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 Georgia Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=January 14, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230128094930/https://nobadmovie.com/2022/01/14/oscars-watch-2021-georgia-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|title=Licorice Pizza Named Best Picture by Georgia Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 15, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230225112354/https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Georgia Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 8, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108020401/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 4, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231204070804/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230924102828/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Skutle|first=Brian|url=https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|title=Georgia Film Critics Association Winners 2021|website=Sonic Cinema|date=January 14, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030223/https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Gold Derby|Gold Derby Movie Award]] for Best Breakthrough Performance of the Year (acting)<ref>{{cite web|last1=Montgomery|first1=Daniel|last2=Beachum|first2=Chris|last3=Davidson|first3=Denton|last4=Dixon|first4=Marcus James|last5=Eng|first5=Joyce|last6=Rosen|first6=Christopher|url=https://www.goldderby.com/feature/2022-gold-derby-film-awards-winners-1204852681/|title=20th Annual Gold Derby Film Awards announced: ‘The Power of the Dog’ wins Best Picture, ‘Dune’ bags 6 [WATCH CEREMONY WITH 16 EXCITING ACCEPTANCE SPEECHES]|website=[[:en:Penske Media Corporation#Other properties|Gold Derby]]|date=March 16, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 3, 2022|archive-url=https://archive.is/vtT8y|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Montgomery|first1=Daniel|last2=Beachum|first2=Chris|last3=Dixon|first3=Marcus James|last4=Eng|first4=Joyce|last5=Rosen|first5=Christopher|last6=Sheehan|first6=Paul|last7=Davidson|first7=Denton|url=https://www.goldderby.com/feature/2022-gold-derby-film-awards-nominations-1204752092/|title=2022 Gold Derby Film Awards nominations: ‘Dune’ leads with 11; ‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ at 10 each|website=[[:en:Penske Media Corporation#Other properties|Gold Derby]]|date=January 27, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 22, 2022|archive-url=https://archive.is/9Dyw7|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:JoBlo.com|Golden Schmoes Film Award]] for Best Breakthrough Performance of the Year<ref>{{cite web|last=Bumbray|first=Chris|url=https://www.joblo.com/20th-golden-schmoes-winners/|title=Here are the winners for the 20th Annual Golden Schmoes!|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 21, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=September 21, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230921140231/https://www.joblo.com/20th-golden-schmoes-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Bumbray|first=Chris|url=https://www.joblo.com/20th-annual-golden-schmoes-voting-starts-today/|title=The Golden Schmoes: Voting ends soon!|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 18, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 27, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240227135948/https://www.joblo.com/20th-annual-golden-schmoes-voting-starts-today/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenschmoes.joblo.com/results/golden-schmoes-winners-and-nominees-2021/|title=Golden Schmoes Winners and Nominees (2021)|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 21, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=March 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240324120245/https://goldenschmoes.joblo.com/results/golden-schmoes-winners-and-nominees-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Indiana Film Journalists Association Award]] for Breakout of the Year (actress)<ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/mass-leads-indiana-film-journalists-association-nominations/|title=Mass Leads Indiana Film Journalists Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223235018/https://filmotomy.com/mass-leads-indiana-film-journalists-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-indiana-film-journalists-association-ifja-nominations/|title=The 2021 Indiana Film Journalists Association (IFJA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201050617/https://nextbestpicture.com/the-2021-indiana-film-journalists-association-ifja-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rogers|first=Nick|url=https://midwestfilmjournal.com/2021/12/14/nominations-announced-for-the-2021-indiana-film-journalists-association-awards/|title=Nominations Announced for the 2021 Indiana Film Journalists Association Awards|website=Midwest Film Journal|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 8, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208201632/https://midwestfilmjournal.com/2021/12/14/nominations-announced-for-the-2021-indiana-film-journalists-association-awards/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Music City Film Critics Award]] for Best Young Actress<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/music-city-film-critics-awards-the-power-of-the-dog-is-best-picture-jessica-chastain-and-nicolas-cage-are-lead-acting-winners/|title=Music City Film Critics awards: ‘The Power of the Dog’ is Best Picture; Jessica Chastain and Nicolas Cage are lead acting winners|website=AwardsWatch|date=January 25, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=December 1, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231201035227/https://awardswatch.com/music-city-film-critics-awards-the-power-of-the-dog-is-best-picture-jessica-chastain-and-nicolas-cage-are-lead-acting-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-nominations/|title=‘The Power of the Dog’ leads Music City Film Critics nominations|website=AwardsWatch|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=November 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231128215407/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Ciccarone|first=Erica|url=https://www.nashvillescene.com/arts_culture/film_tv/the-music-city-film-critics-association-nominations-are-in/article_0502e8d4-7334-11ec-81fe-9fc2d3aeeae2.html|title=The Music City Film Critics’ Association Nominations Are In|website=[[:en:Nashville Scene|Nashville Scene]]|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=July 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230727191528/https://www.nashvillescene.com/arts_culture/film_tv/the-music-city-film-critics-association-nominations-are-in/article_0502e8d4-7334-11ec-81fe-9fc2d3aeeae2.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-declared-best-picture-by-music-city-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Declared Best Picture by Music City Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 25, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220125232347/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-declared-best-picture-by-music-city-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Music City Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 12, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030110/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1480936314539233294|user=mcfca615|title=The nominees for Best Young Actress are...Emilia Jones – CODA / McKenna Grace – Ghostbusters: Afterlife / Millicent Simmonds – A Quiet Place Part II / Rachel Zegler - West Side Story / Saniyya Sidney – King Richard #MCFCAnoms|author=Music City Film Critics Association|date=January 11, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220111161538/https://twitter.com/mcfca615/status/1480936314539233294|archive-date=January 11, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1480948572480839680|user=mcfca615|title=The Power of the Dog leads the way with 10 nominations for the Music City Film Critics’ Association’s 2022 Film Awards. The winners will be announced on January 25.|author=Music City Film Critics Association|date=January 11, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220111170532/https://twitter.com/mcfca615/status/1480948572480839680|archive-date=January 11, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-nominations/|title=The 2021 Music City Film Critics Association (MCFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=December 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231205132254/https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-winners/|title=The 2021 Music City Film Critics Association (MCFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 25, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=March 17, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240317061515/https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-winners/|url-status=live}}</ref> <br>Nominated - [[:en:List of film awards|North Carolina Film Association Award]] for Breakthrough<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-ncfca-nominations-with-13/|title=‘Dune’ leads North Carolina Film Critics (NCFCA) nominations with 13|website=AwardsWatch|date=December 28, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 16, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230516164500/https://awardswatch.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-ncfca-nominations-with-13/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-carolina-film-critics-go-for-the-power-of-the-dog-dune/|title=North Carolina Film Critics go for ‘The Power of the Dog,’ ‘Dune’|website=AwardsWatch|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 22, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230922104956/https://awardswatch.com/north-carolina-film-critics-go-for-the-power-of-the-dog-dune/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-association-nominations/|title=Dune Leads North Carolina Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 29, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=June 30, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240630224703/https://filmotomy.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-narrative-film-by-north-carolina-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Named Best Narrative Film by North Carolina Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108185151/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-narrative-film-by-north-carolina-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-nominations/|title=The 2021 North Carolina Film Critics Association (NCFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 28, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 6, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231206070520/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-winners/|title=The 2021 North Carolina Film Critics Association (NCFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201050617/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://ncfilmcritics.org/reel-thoughts/north-carolina-film-critics-association-announces-nominees-for-best-of-2021/|title=North Carolina Film Critics Association Announces Nominees for Best of 2021|date=December 28, 2021|website=[[:en:List of film awards|North Carolina Film Critics Association]]|access-date=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030201/https://ncfilmcritics.org/reel-thoughts/north-carolina-film-critics-association-announces-nominees-for-best-of-2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=https://ncfilmcritics.org/award-winners/ncfca-awards-2021/|title=The Power of the Dog Earns Six North Carolina Film Critics Awards|date=January 5, 2022|website=[[:en:List of film awards|North Carolina Film Critics Association]]|access-date=July 10, 2024|archive-date=October 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231025034453/https://ncfilmcritics.org/award-winners/ncfca-awards-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association Award]] for Best Actress<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|title=North Texas Critics awards: ‘The Green Knight’ is Best Picture, ‘The French Dispatch’ wins three|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 31, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230531193940/https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-nominations-west-side-story-leads-with-7/|title=North Texas Critics nominations: ‘West Side Story’ leads with 7|website=AwardsWatch|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230730104307/https://awardswatch.com/north-texas-critics-nominations-west-side-story-leads-with-7/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 North Texas Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153000/https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|title=The Green Knight Named Best Picture by North Texas Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 23, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223231939/https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/west-side-story-leads-north-texas-critics-association-nominations/|title=West Side Story Leads North Texas Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 14, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030111/https://filmotomy.com/west-side-story-leads-north-texas-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-nominations/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231211215900/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 4, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240304005227/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Online Film and Television Association Award]] for Best Breakout: Female<ref>{{cite web |title=26th Annual Film Awards (2021): The Year of the Power of the Dog|url=https://www.oftaawards.com/film-awards/26th-annual-film-awards-2021/ |website=[[:en:List of film awards|Online Film and Television Association]] |date=March 6, 2022 |access-date=July 10, 2024 |archive-date=February 3, 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240203062545/https://www.oftaawards.com/film-awards/26th-annual-film-awards-2021/ |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dune-leads-online-film-and-television-association-ofta-nominations-with-17/|title=‘Dune’ leads Online Film and Television Association (OFTA) nominations with 17|website=AwardsWatch|date=February 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230927175544/https://awardswatch.com/dune-leads-online-film-and-television-association-ofta-nominations-with-17/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-nominations/|title=The 2021 Online Film & Television Association (OFTA) Nominations|website=Next Best Picture|date=February 6, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240224003202/https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-winners/|title=The 2021 Online Film & Television Association (OFTA) Winners|website=Next Best Picture|date=March 6, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250602053438/https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association Awards 2021|Washington Film Award for Best Youth Performance]]<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/washington-dc-critics-belfast-the-power-of-the-dog-lead-nominations/|title=Washington DC Critics: ‘Belfast,’ ‘The Power of the Dog’ lead nominations|website=AwardsWatch|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 9, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231209092445/https://awardswatch.com/washington-dc-critics-belfast-the-power-of-the-dog-lead-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/washington-dc-critics-name-belfast-best-film-power-of-the-dog-wins-three-awards/|title=Washington DC Critics name ‘Belfast’ Best Film; ‘Power of the Dog,’ ‘Dune win three awards|website=AwardsWatch|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 8, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208114928/https://awardswatch.com/washington-dc-critics-name-belfast-best-film-power-of-the-dog-wins-three-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/belfast-and-the-power-of-the-dog-lead-washington-dc-area-film-critics-association-nominations/|title=Belfast and The Power of the Dog Lead Washington DC Area Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 23, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230223000701/https://filmotomy.com/belfast-and-the-power-of-the-dog-lead-washington-dc-area-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/belfast-named-best-film-by-washington-dc-area-film-critics-association/|title=Belfast Named Best Film by Washington DC Area Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 3, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221203090454/https://filmotomy.com/belfast-named-best-film-by-washington-dc-area-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-nominations/|title=The 2021 Washington DC Area Film Critics Association (WAFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 19, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231219023941/https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-winners/|title=The 2021 Washington DC Area Film Critics Association (WAFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231128090135/https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Stone|first=Sasha|url=https://www.awardsdaily.com/2021/12/washington-area-film-critics-nominations-wafca/|title=Washington Area Film Critics Nominations (WAFCA)|website=[[:en:Awards Daily|Awards Daily]]|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 12, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240712164444/https://www.awardsdaily.com/2021/12/washington-area-film-critics-nominations-wafca/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.wafca.com/awards/2021.htm |title=The 2021 WAFCA Awards: 'Belfast' Finds Everlasting Love with WAFCA Critics |website=[[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association|Washington D.C. Area Film Critics Association]] |date=December 6, 2021|access-date=July 10, 2024|archivedate=October 7, 2023|archiveurl=https://web.archive.org/web/20231007053124/http://www.wafca.com/awards/2021.htm|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.dcfilmcritics.com/awards/21release.pdf |title=The 2021 WAFCA Awards: 'Belfast' Finds Everlasting Love with WAFCA Critics |website=[[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association|Washington D.C. Area Film Critics Association]] |date=December 6, 2021|access-date=July 10, 2024|archivedate=February 24, 2024|archiveurl=https://web.archive.org/web/20240224003202/http://www.dcfilmcritics.com/awards/21release.pdf|url-status=dead}}</ref> |- |style="text-align:center;" rowspan="2"| 2023 | ''[[:en:Shazam! Fury of the Gods|Shazam! Fury of the Gods]]'' | [[:en:Characters of the DC Extended Universe#Anthea|Anthea / Anne]] | |- | ''[[:en:The Hunger Games: The Ballad of Songbirds & Snakes|The Hunger Games: Ballad <br>of Songbirds and Snakes]]'' | [[:en:Lucy Gray Baird|Lucy Gray Baird]] | |- |style="text-align:center;" rowspan="2"| 2024 | ''[[:en:Y2K (2024 film)|Y2K]]'' | Laura | |- | ''[[:en:Spellbound (2024 film)|Spellbound]]'' | Princess Ellian | Voice role |- |style="text-align:center;" rowspan="1" | 2025 | ''[[:en:Snow White (2025 film)|Disney's Snow White]]'' | [[:en:Snow White (Disney character)|Snow White]] | |- |style="text-align:center;" rowspan="1"|2026 | ''[[:en:Rachel Zegler|She Gets It from Me]]'' | Nicky | |} ===Theatre=== {| class="wikitable sortable" style="font-size: 95%;" |- ! Year ! Title ! Role ! Venue |- | {{center|2024–2025}} | ''[[:en:Romeo and Juliet|Romeo + Juliet]]'' | [[:en:Juliet|Juliet]] | [[:en:Circle in the Square Theatre|Circle in the Square Theatre]], [[:en:Broadway theatre|Broadway]] |- | {{center|2025}} | ''[[:en:Evita (musical)|Evita]]'' | [[:en:Eva Perón|Eva Perón]] | [[:en:London Palladium|London Palladium]], [[:en:West End theatre|West End]] |} == References == {{reflist}} h0pmbdyyfqp0k8eqqtg6xmzell7o66i 42481829 42481816 2025-07-05T00:30:32Z Edgar Allan Poe 29250 Vraćena izmjena korisnika/korisnice [[Special:Contributions/~2025-129896|~2025-129896]] ([[User talk:~2025-129896|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]] 42420893 wikitext text/x-wiki {{About|brodvejskom mjuziklu|ostala značenja|West Side Story (razvrstavanje)}} {{Infobox musical | name = West Side Story | image = West Side 001.jpg | caption = originalni cast album | music = [[Leonard Bernstein]] | lyrics = [[Stephen Sondheim]] | book = [[Arthur Laurents]] | basis = [[William Shakespeare]]: ''[[Romeo and Juliet]]'' | productions = Broadway 1957 <br />West End 1958 <br />Američka turneja 1959 <br />Broadway 1960 <br />[[West Side Story (film)|Film]] 1961 <br />Broadway 1980 <br />Britanska turneja i West End 1997<br />West End i britanska turneja 2008<br />Broadway i američka turneja 2009<!-- Listed productions should only be major professional adult productions; i.e., Broadway, West End, and their associated tours --> | awards = }} '''''West Side Story''''' (preveden kao '''''Priča sa zapadne strane''''') je američki [[mjuzikl]] iz 1957. za koga je scenario napisao [[Arthur Laurents]], libreto [[Stephen Sondheim]], muziku [[Leonard Bernstein]], a originalnu koreografiju postavio [[Jerome Robbins]]. Radnja predstavlja slobodnu obradu znamenite [[Shakespeare]]ove tragedije ''[[Romeo i Julija]]'', a smještena je u (tada) suvremeni [[New York]], odnosno [[Upper West Side]] na [[Manhattan]]u, koji je 1950-ih bio etnički i rasno miješana [[plavi ovratnik|radnička]] četvrt. Protagonist je Tony, član [[bijelci|bjelačke]] bande Jetsa koji se zaljubi u Mariju, sestru vođe suparničke [[Portorikanci|portorikanske]] bande Sharksa. Iako je prkosio mnogim tadašnjim konvencijama - kroz tragični ton priče, kao i "neugodnim" temama rasnih predrasuda i maloljetničkog kriminala - West Side Story je doživio veliki uspjeh, a mnoge od njegovih pjesama kao ''[[I Feel Pretty]]'', [[Maria (pjesma 1956)|''Maria'']], [[Somewhere (pjesma)|''Somewhere'']] i [[America (West Side Story)|''America'']] postale evergrini. Godine 1961. je snimljena i popularna [[West Side Story (film)|filmska verzija]], koja je nagrađena [[Oscar za najbolji film|Oscarom za najbolji film]]. == Vanjske veze == * {{IBDB show|id=9232|title=West Side Story}} * [http://www.westsidestory.com/ The Official ''West Side Story'' website] * [http://www.westsidestory.de The Official ''West Side Story'' 50th Anniversary World Tour website] * [http://www.sondheimguide.com/wss.html ''West Side Story'' at The Stephen sondheim Reference Guide] * [http://stageagent.com/Shows/View/697 ''West Side Story'' Detailed Character Descriptions, stageagent.com] * [http://www.jazz.com/dozens/the-dozens-west-side-story Twelve Jazz Versions of ''West Side Story'' at Jazz.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090228212837/http://www.jazz.com/dozens/the-dozens-west-side-story |date=2009-02-28 }} * [http://www.mtishows.com/show_home.asp?ID=000077 MTI shows Listing] * [http://sondheimreview.com/v9n3.htm#article 2002 Interview with Chita Rivera on ''West Side Story'' at Sondheim Review] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061216160133/http://www.sondheimreview.com/v9n3.htm#article |date=2006-12-16 }} * [http://sondheimreview.com/v14n1.htm#sample "SONDHEIM 101: 'West Side Story'" by Leonard Jacobs from Sondheim Review, Fall 2007] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081109090641/http://www.sondheimreview.com/v14n1.htm#sample |date=2008-11-09 }} * {{de icon}} [http://www.kultur-fibel.de/Musical,West_Side_Story.htm West Side Story, Musical] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120422050343/http://www.kultur-fibel.de/Musical,West_Side_Story.htm |date=2012-04-22 }} {{Stephen Sondheim}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Mjuzikli 1957.]] [[Kategorija:Stephen Sondheim]] 7o3lq3cuyy79bwqg7uoc11r7zbq5dq8 42481834 42481829 2025-07-05T00:31:34Z Edgar Allan Poe 29250 Zaštićena stranica [[West Side Story]] ([uređivanje: dopušteno samo automatski potvrđenim korisnicima] (neodređeno) [premještanje: dopušteno samo automatski potvrđenim korisnicima] (neodređeno)) 42420893 wikitext text/x-wiki {{About|brodvejskom mjuziklu|ostala značenja|West Side Story (razvrstavanje)}} {{Infobox musical | name = West Side Story | image = West Side 001.jpg | caption = originalni cast album | music = [[Leonard Bernstein]] | lyrics = [[Stephen Sondheim]] | book = [[Arthur Laurents]] | basis = [[William Shakespeare]]: ''[[Romeo and Juliet]]'' | productions = Broadway 1957 <br />West End 1958 <br />Američka turneja 1959 <br />Broadway 1960 <br />[[West Side Story (film)|Film]] 1961 <br />Broadway 1980 <br />Britanska turneja i West End 1997<br />West End i britanska turneja 2008<br />Broadway i američka turneja 2009<!-- Listed productions should only be major professional adult productions; i.e., Broadway, West End, and their associated tours --> | awards = }} '''''West Side Story''''' (preveden kao '''''Priča sa zapadne strane''''') je američki [[mjuzikl]] iz 1957. za koga je scenario napisao [[Arthur Laurents]], libreto [[Stephen Sondheim]], muziku [[Leonard Bernstein]], a originalnu koreografiju postavio [[Jerome Robbins]]. Radnja predstavlja slobodnu obradu znamenite [[Shakespeare]]ove tragedije ''[[Romeo i Julija]]'', a smještena je u (tada) suvremeni [[New York]], odnosno [[Upper West Side]] na [[Manhattan]]u, koji je 1950-ih bio etnički i rasno miješana [[plavi ovratnik|radnička]] četvrt. Protagonist je Tony, član [[bijelci|bjelačke]] bande Jetsa koji se zaljubi u Mariju, sestru vođe suparničke [[Portorikanci|portorikanske]] bande Sharksa. Iako je prkosio mnogim tadašnjim konvencijama - kroz tragični ton priče, kao i "neugodnim" temama rasnih predrasuda i maloljetničkog kriminala - West Side Story je doživio veliki uspjeh, a mnoge od njegovih pjesama kao ''[[I Feel Pretty]]'', [[Maria (pjesma 1956)|''Maria'']], [[Somewhere (pjesma)|''Somewhere'']] i [[America (West Side Story)|''America'']] postale evergrini. Godine 1961. je snimljena i popularna [[West Side Story (film)|filmska verzija]], koja je nagrađena [[Oscar za najbolji film|Oscarom za najbolji film]]. == Vanjske veze == * {{IBDB show|id=9232|title=West Side Story}} * [http://www.westsidestory.com/ The Official ''West Side Story'' website] * [http://www.westsidestory.de The Official ''West Side Story'' 50th Anniversary World Tour website] * [http://www.sondheimguide.com/wss.html ''West Side Story'' at The Stephen sondheim Reference Guide] * [http://stageagent.com/Shows/View/697 ''West Side Story'' Detailed Character Descriptions, stageagent.com] * [http://www.jazz.com/dozens/the-dozens-west-side-story Twelve Jazz Versions of ''West Side Story'' at Jazz.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090228212837/http://www.jazz.com/dozens/the-dozens-west-side-story |date=2009-02-28 }} * [http://www.mtishows.com/show_home.asp?ID=000077 MTI shows Listing] * [http://sondheimreview.com/v9n3.htm#article 2002 Interview with Chita Rivera on ''West Side Story'' at Sondheim Review] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061216160133/http://www.sondheimreview.com/v9n3.htm#article |date=2006-12-16 }} * [http://sondheimreview.com/v14n1.htm#sample "SONDHEIM 101: 'West Side Story'" by Leonard Jacobs from Sondheim Review, Fall 2007] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081109090641/http://www.sondheimreview.com/v14n1.htm#sample |date=2008-11-09 }} * {{de icon}} [http://www.kultur-fibel.de/Musical,West_Side_Story.htm West Side Story, Musical] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120422050343/http://www.kultur-fibel.de/Musical,West_Side_Story.htm |date=2012-04-22 }} {{Stephen Sondheim}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Mjuzikli 1957.]] [[Kategorija:Stephen Sondheim]] 7o3lq3cuyy79bwqg7uoc11r7zbq5dq8 Nacionalni odbor za recenziju filmova 0 158493 42481818 40903489 2025-07-04T23:40:40Z ~2025-129896 267298 ***++++FINAL CLEAN RACHEL ZEGLER AWARDS (as of JULY 4, 2025)++++**** 42481818 wikitext text/x-wiki ==Acting credits== ===Film=== {| class="wikitable sortable" style="font-size: 95%;" |- ! Year ! Title ! Role ! class="unsortable" | Notes |- |style="text-align:center;" rowspan="1" | 2021 | ''[[:en:West Side Story (2021 film)|West Side Story]]'' | María Vasquez | [[:en:79th Golden Globe Awards|Golden Globe Award]] [[:en:Golden Globe Award for Best Actress in a Motion Picture – Musical or Comedy|for Best Actress – Musical or Comedy]]<ref>{{cite web|last=Allaire|first=Christian|url=https://www.vogue.com/article/golden-globes-2022-winners-list|title=All the Winners From the 2022 Golden Globes|website=[[:en:Vogue (magazine)|Vogue]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 10, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241210064452/https://www.vogue.com/article/golden-globes-2022-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Bahr|first=Lindsey|url=https://globalnews.ca/news/8499972/golden-globes-2022-awards/|title=2022 Golden Globes winners list: ‘Power of the Dog’ wins best picture in live-blog awards|website=[[:en:Global News|Global News]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 19, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250419014526/https://globalnews.ca/news/8499972/golden-globes-2022-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Buchanan|first=Kyle|url=https://www.nytimes.com/2022/01/09/movies/golden-globes-winners-list.html|title=Golden Globes 2022: ‘Succession’ and ‘Power of the Dog’ Take Top Honors|website=[[:en:The New York Times|The New York Times]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 18, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250118080456/https://www.nytimes.com/2022/01/09/movies/golden-globes-winners-list.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Feinberg|first1=Scott|last2=Gajewski|first2=Ryan|url=https://www.hollywoodreporter.com/news/general-news/golden-globes-hfpa-kicks-off-celebrity-free-ceremony-amid-ongoing-boycott-1235071870/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ Top Golden Globes in Private Ceremony Amid Ongoing Boycott|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 14, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250214131946/https://www.hollywoodreporter.com/news/general-news/golden-globes-hfpa-kicks-off-celebrity-free-ceremony-amid-ongoing-boycott-1235071870/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-59638152|title=Golden Globes 2022: The winners and nominees|website=[[:en:BBC|BBC]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 25, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241225000313/https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-59638152|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenglobes.com/articles/golden-globes-2022-the-winners/|title=Golden Globes 2022: The Winners|website=[[:en:Golden Globe Awards|Golden Globe Awards]]|date=January 7, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 26, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250426135800/https://goldenglobes.com/articles/golden-globes-2022-the-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Grein|first=Paul|url=https://www.billboard.com/music/awards/2022-golden-globes-billie-eilish-hans-zimmer-win-1235016971/|title=Billie Eilish & Finneas and Hans Zimmer Win 2022 Golden Globes|website=[[:en:Billboard (magazine)|Billboard]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 8, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240408174454/https://www.billboard.com/music/awards/2022-golden-globes-billie-eilish-hans-zimmer-win-1235016971/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hipes|first=Patrick|url=https://deadline.com/2022/01/golden-globe-winners-list-movie-tv-awards-1234907035/|title=Golden Globes: ‘The Power Of The Dog’, ‘West Side Story’, ‘Succession’ Lead Way – Complete Winners List|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 22, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241122163420/https://deadline.com/2022/01/golden-globe-winners-list-movie-tv-awards-1234907035/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-west-side-story-win-at-low-key-2022-golden-globes/5166422.article|title=‘The Power Of The Dog’, ‘West Side Story’ win at low-key 2022 Golden Globes|website=[[:en:Screen Daily|Screen Daily]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240715220313/https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-west-side-story-win-at-low-key-2022-golden-globes/5166422.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Lattanzio|first1=Ryan|last2=Blauvelt|first2=Christian|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/2022-golden-globes-winners-list-1234689345/|title=2022 Golden Globes Winners List: ‘Power of the Dog’ and ‘Succession’ Take Top Honors|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704053756/https://www.indiewire.com/awards/industry/2022-golden-globes-winners-list-1234689345/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lee|first=Benjamin|url=https://www.theguardian.com/film/2022/jan/10/golden-globes-the-power-of-the-dog-and-succession-win-at-celebrity-free-ceremony|title=Golden Globes: The Power of the Dog and Succession win at celebrity-free ceremony|website=[[:en:The Guardian|The Guardian]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 27, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250427140718/https://www.theguardian.com/film/2022/jan/10/golden-globes-the-power-of-the-dog-and-succession-win-at-celebrity-free-ceremony|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Long|first1=Danielle|last2=Blackwelder|first2=Carson|url=https://abcnews.go.com/GMA/Culture/golden-globes-2022-winners-complete-list/story?id=82176295|title=Golden Globes 2022 winners: Complete list|website=[[:en:ABC News (United States)|ABC News]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 13, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250213233203/https://abcnews.go.com/GMA/Culture/golden-globes-2022-winners-complete-list/story?id=82176295|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moreau|first=Jordan|url=https://variety.com/2022/film/news/2022-golden-globes-winners-list-1235149340/|title=Golden Globes 2022 Winners List: ‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ Win Big in Untelevised Ceremony|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250217170612/https://variety.com/2022/film/news/2022-golden-globes-winners-list-1235149340/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Rossi|first1=Rosemary|last2=Pond|first2=Steve|url=https://www.thewrap.com/golden-globes-2022-complete-list-of-winners/|title=Golden Globes 2022: Complete List of Winners|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 7, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241107102520/https://www.thewrap.com/golden-globes-2022-complete-list-of-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Stolworthy|first=Jacob|url=https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/films/news/golden-globes-winners-list-2022-b1989738.html|title=Golden Globes winners 2022: The full list|website=[[:en:The Independent|The Independent]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 10, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250410184542/https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/films/news/golden-globes-winners-list-2022-b1989738.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.latimes.com/entertainment-arts/awards/story/2022-01-09/2022-golden-globes-winners-list|title=The complete list of 2022 Golden Globe winners|website=[[:en:Los Angeles Times|Los Angeles Times]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 14, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241214194248/https://www.latimes.com/entertainment-arts/awards/story/2022-01-09/2022-golden-globes-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenglobes.com/film/west-side-story-2021/|title=West Side Story (2021)|website=[[:en:Golden Globe Awards|Golden Globe Awards]]|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704054408/https://goldenglobes.com/film/west-side-story-2021/|url-status=live}}</ref> <br>[[:en:National Board of Review Awards 2021|National Board of Review Award]] [[:en:National Board of Review Award for Best Actress|for Best Actress]]<ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/award-years/2021/|title=2021 Award Winners|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704041336/https://nationalboardofreview.org/award-years/2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/award-names/best-actress/|title=Best Actress|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704041308/https://nationalboardofreview.org/award-names/best-actress/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Canfield|first=David|url=https://www.vanityfair.com/hollywood/2021/12/licorice-pizza-oscars-national-board-of-review-analysis-awards-insider|title=Licorice Pizza Gets Oscars Boost From National Board of Review Awards|website=[[:en:Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 8, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241208221645/https://www.vanityfair.com/hollywood/2021/12/licorice-pizza-oscars-national-board-of-review-analysis-awards-insider|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Caporusso|first=Adriano|url=https://awardsradar.com/2021/12/02/the-national-board-of-review-has-revealed-its-2021-winners-and-licorice-pizza-leads-the-way/|title=The National Board Of Review Has Revealed its 2021 Winners and ‘Licorice Pizza’ Leads the Way|website=Awards Radar|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 21, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241221012716/https://awardsradar.com/2021/12/02/the-national-board-of-review-has-revealed-its-2021-winners-and-licorice-pizza-leads-the-way/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=D'Alessandro|first=Anthony|url=https://deadline.com/2021/12/national-board-of-review-names-paul-thomas-anderson-his-licorice-pizza-as-best-director-film-1234883672/|title=National Board Of Review Names Paul Thomas Anderson & His ‘Licorice Pizza’ As Best Director & Film|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 14, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250114103226/https://deadline.com/2021/12/national-board-of-review-names-paul-thomas-anderson-his-licorice-pizza-as-best-director-film-1234883672/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Davis|first=Clayton|url=https://variety.com/2021/awards/awards/2022-national-board-of-review-winners-1235124483/|title=‘Licorice Pizza’ and Paul Thomas Anderson Named Best Film and Director by National Board of Review|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230205035453/https://variety.com/2021/awards/awards/2022-national-board-of-review-winners-1235124483/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Fernández|first=Alexia|url=https://people.com/movies/will-smith-west-side-story-rachel-zegler-win-national-board-of-review-awards/|title=Will Smith and 'West Side Story' 's Rachel Zegler Win National Board of Review's Top Acting Awards|website=[[:en:People (magazine)|People]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=June 25, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250625183656/https://people.com/movies/will-smith-west-side-story-rachel-zegler-win-national-board-of-review-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/licorice-pizza-paul-thomas-anderson-named-national-board-of-reviews-best-film-director-of-2021/5165711.article|title=‘Licorice Pizza’, Paul Thomas Anderson named National Board of Review’s best film, director of 2021|website=[[:en:Screen International|Screen Daily]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 24, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250124090412/https://www.screendaily.com/news/licorice-pizza-paul-thomas-anderson-named-national-board-of-reviews-best-film-director-of-2021/5165711.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lewis|first=Hilary|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/nbr-2021-winners-list-1235056383/|title=National Board of Review Names ‘Licorice Pizza’ as Best Film of 2021|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250402143616/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/nbr-2021-winners-list-1235056383/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lin|first=Natalie|url=https://www.vulture.com/2021/12/national-board-of-review-awards-licorice-pizza-best-film.html|title=Licorice Pizza Awarded Best Film by National Board of Review|website=[[:en:Vulture (website)|Vulture]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 22, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240422063606/https://www.vulture.com/2021/12/national-board-of-review-awards-licorice-pizza-best-film.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/2021/12/national-board-of-review-announces-2021-award-winners/|title=National Board of Review Announces 2021 Award Winners|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 29, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250429212407/https://nationalboardofreview.org/2021/12/national-board-of-review-announces-2021-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://apnews.com/article/entertainment-arts-and-entertainment-will-smith-asghar-farhadi-steven-spielberg-bf470f1a7d771a788a6bcdfa699f49db|title=NBR Awards name ‘Licorice Pizza’ its best film of 2021|website=[[:en:Associated Press|Associated Press]]|date=December 3, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=May 29, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230529120855/https://apnews.com/article/entertainment-arts-and-entertainment-will-smith-asghar-farhadi-steven-spielberg-bf470f1a7d771a788a6bcdfa699f49db|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.independent.co.uk/news/paul-thomas-anderson-new-york-rachel-zegler-richard-williams-cooper-hoffman-b1968913.html|title=NBR Awards name 'Licorice Pizza' its best film of 2021|website=[[:en:The Independent|The Independent]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 20, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250220055332/https://www.independent.co.uk/news/paul-thomas-anderson-new-york-rachel-zegler-richard-williams-cooper-hoffman-b1968913.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-national-board-of-review-nbr-winners/|title=The 2021 National Board Of Review (NBR) Winners|website=Next Best Picture|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 7, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250207054434/https://nextbestpicture.com/the-2021-national-board-of-review-nbr-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Nolfi|first=Joey|url=https://ew.com/awards/national-board-of-review-2021-winners-list/|title=Licorice Pizza, Will Smith hit Oscars stride among 2021 National Board of Review winners|website=[[:en:Entertainment Weekly|Entertainment Weekly]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=October 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231024152313/https://ew.com/awards/national-board-of-review-2021-winners-list/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Sharf|first=Zack|url=https://www.indiewire.com/features/general/national-board-of-review-winners-2021-licorice-pizza-1234682925/|title=National Board of Review Winners 2021: ‘Licorice Pizza’ Takes Best Picture and Best Director|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241215045006/https://www.indiewire.com/features/general/national-board-of-review-winners-2021-licorice-pizza-1234682925/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Welk|first1=Brian|last2=Fuster|first2=Jeremy|url=https://www.thewrap.com/licorice-pizza-national-board-review/|title=Paul Thomas Anderson’s ‘Licorice Pizza’ Wins Best Film, Director From National Board of Review (Updated)|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=December 23, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 6, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240106101119/https://www.thewrap.com/licorice-pizza-national-board-review/|url-status=live}}</ref> <br>[[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association Award]] for Best Newcomer<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|title=North Texas Critics awards: ‘The Green Knight’ is Best Picture, ‘The French Dispatch’ wins three|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 31, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230531193940/https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://northtexasfilmcritics.org/bestoftheyearlists/bestof2021/|title=Best of 2021|date=December 22, 2021|website=[[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association]]|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153023/https://northtexasfilmcritics.org/bestoftheyearlists/bestof2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 North Texas Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153000/https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|title=The Green Knight Named Best Picture by North Texas Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 23, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223231939/https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 4, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240304005227/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Alliance of Women Film Journalists#2021 Female Focus|Alliance of Women Film Journalists Award for Best Breakthrough]]<ref>{{Cite web|title=2021 EDA Awards Nominees|url=https://awfj.org/eda-awards-2/2021-eda-awards-nominees/|date=December 10, 2021|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:Alliance of Women Film Journalists|Alliance of Women Film Journalists]]|archive-date=February 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230227234850/https://awfj.org/eda-awards-2/2021-eda-awards-nominees/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/alliance-of-women-film-journalists-awfj-nominations-the-power-of-the-dog-belfast-passing-lead-the-field/|title=Alliance of Women Film Journalists (AWFJ) nominations: ‘The Power of the Dog,’ ‘Belfast,’ ‘Passing’ lead the field|website=AwardsWatch|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704155810/https://awardswatch.com/alliance-of-women-film-journalists-awfj-nominations-the-power-of-the-dog-belfast-passing-lead-the-field/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-film-by-alliance-of-women-film-journalists/|title=The Power of the Dog Named Best Film by Alliance of Women Film Journalists|website=Filmotomy|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 28, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220128083239/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-film-by-alliance-of-women-film-journalists/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Murray|first=Rebecca|url=https://www.showbizjunkies.com/movies/alliance-women-film-journalists-2021-winners-power-of-the-dog/|title=‘Power of the Dog’ Tops Alliance of Women Film Journalists 2021 Awards|website=Showbiz Junkies|date=January 25, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=September 20, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230920110719/https://www.showbizjunkies.com/movies/alliance-women-film-journalists-2021-winners-power-of-the-dog/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-awards-nominations/|title=The 2021 Alliance Of Women Film Journalists (AWFJ) EDA Awards Nominations|website=Next Best Picture|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704155832/https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-award-winners/|title=The 2021 Alliance Of Women Film Journalists (AWFJ) EDA Award Winners|website=Next Best Picture|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201052120/https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tangcay|first=Jazz|url=https://variety.com/2021/awards/awards/power-of-the-dog-alliance-of-women-film-journalists-nominations-1235130691/|title=‘The Power of the Dog, ‘Passing’ Lead Alliance of Women Film Journalists Award Nominations (EXCLUSIVE)|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250602033957/https://variety.com/2021/awards/awards/power-of-the-dog-alliance-of-women-film-journalists-nominations-1235130691/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Urban|first=Sasha|url=https://variety.com/2022/awards/news/power-of-the-dog-alliance-women-film-journalists-awards-1235162239/|title=‘The Power of the Dog’ Sweeps Alliance of Women Film Journalists Awards|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230315105756/https://variety.com/2022/awards/news/power-of-the-dog-alliance-women-film-journalists-awards-1235162239/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Chicago Film Critics Association Awards 2021|Chicago Critics Association Award for Promising Performer]]<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/2021-chicago-film-critics-nominations-west-side-story-leads-with-11/|title=2021 Chicago Film Critics nominations: ‘West Side Story’ leads with 11|website=AwardsWatch|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 3, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231203075430/https://awardswatch.com/2021-chicago-film-critics-nominations-west-side-story-leads-with-11/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/chicago-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-tops-with-seven/|title=Chicago Film Critics winners: ‘The Power of the Dog’ tops with seven|website=AwardsWatch|date=December 15, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 3, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240303220944/https://awardswatch.com/chicago-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-tops-with-seven/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/17/oscars-watch-2021-chicago-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 Chicago Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 17, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231130212527/https://nobadmovie.com/2021/12/17/oscars-watch-2021-chicago-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-chicago-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Named Best Picture by Chicago Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 16, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211216032910/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-chicago-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/west-side-story-leads-chicago-film-critics-association-nominations/|title=West Side Story Leads Chicago Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 13, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211213151413/https://filmotomy.com/west-side-story-leads-chicago-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-nominations/|title=The 2021 Chicago Film Critics Association (CFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 1, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231201131121/https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-winners/|title=The 2021 Chicago Film Critics Association (CFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 15, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201052120/https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://chicagofilmcritics.org/blog/2021noms|title=Steven Spielberg's West Side Story Leads Chicago Film Critics Association 2021 Awards Nominations|website=[[:en:Chicago Film Critics Association|Chicago Film Critics Association]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 25, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221125034511/https://chicagofilmcritics.org/blog/2021noms|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tallerico|first=Brian|url=https://www.rogerebert.com/festivals/west-side-story-leads-the-chicago-critics-nominees|title=West Side Story Leads the 2021 Chicago Critics Nominees|website=[[:en:RogerEbert.com|RogerEbert.com]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240115072358/https://www.rogerebert.com/festivals/west-side-story-leads-the-chicago-critics-nominees|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Vincent|first=Maxance|url=https://awardsradar.com/2021/12/13/chicago-film-critics-association-nominees-announced/|title=2021 Chicago Film Critics Association Award Nominees Announced with ‘West Side Story’ Leading Nominations|website=Awards Radar|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 27, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240227063403/https://awardsradar.com/2021/12/13/chicago-film-critics-association-nominees-announced/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:27th Critics' Choice Awards|Critics' Choice Award]] [[:en:Critics' Choice Movie Award for Best Young Performer|for Best Young Performer]]<ref>{{cite web|last=Blauvelt|first=Christian|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-winners-list-1234706365/|title=‘The Power of the Dog’ Best Picture, ‘Succession’ Best Drama Series, at Critics Choice — Winners List|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241215225743/https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-winners-list-1234706365/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Cohn|first=Gabe|url=https://www.nytimes.com/2022/03/13/movies/critics-choice-2022-winners.html|title=Critics Choice 2022: Complete List of Winners|website=[[:en:The New York Times|The New York Times]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250402143615/https://www.nytimes.com/2022/03/13/movies/critics-choice-2022-winners.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.vogue.com/article/critics-choice-awards-2022-winners-list|title=Critics Choice Awards 2022: The Complete List of Winners|website=[[:en:Vogue (magazine)|Vogue]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 29, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221129143950/https://www.vogue.com/article/critics-choice-awards-2022-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.criticschoice.com/2021/12/13/film-nominations-announced-for-the-27th-annual-critics-choice-awards-hosted-by-taye-tiggs-and-nicole-byer/|title=Film Nominations Announced for the 27th Annual Critics Choice Awards hosted by Taye Tiggs and Nicole Byer|website=[[:en:Critics Choice Association|Critics Choice Association]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 5, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240705185838/https://www.criticschoice.com/2021/12/13/film-nominations-announced-for-the-27th-annual-critics-choice-awards-hosted-by-taye-tiggs-and-nicole-byer/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hammond|first=Pete|url=https://deadline.com/2021/12/critics-choice-awards-film-nominations-2022-1234889884/|title=Critics Choice Awards Film Nominations Led By ‘Belfast’ And ‘West Side Story’|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230711040140/https://deadline.com/2021/12/critics-choice-awards-film-nominations-2022-1234889884/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Jackson|first1=Angelique|last2=Shanfeld|first2=Ethan|url=https://variety.com/2022/awards/awards/2022-critics-choice-awards-winners-list-1235203301/|title=Critics Choice Awards 2022: ‘The Power of the Dog,’ ‘Ted Lasso,’ ‘Succession’ Win Big (Full Winners List)|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 20, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240520142421/https://variety.com/2022/awards/awards/2022-critics-choice-awards-winners-list-1235203301/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-wins-best-film-will-smith-jessica-chastain-acting-honours-at-2022-critics-choice-awards/5168583.article|title=‘The Power Of The Dog’ wins best film, Will Smith, Jessica Chastain acting honours at 2022 Critics Choice Awards|website=[[:en:Screen Daily|Screen Daily]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=October 5, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241005033117/https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-wins-best-film-will-smith-jessica-chastain-acting-honours-at-2022-critics-choice-awards/5168583.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lattanzio|first=Ryan|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-film-nominations-see-full-list-1234685194/|title=Critics Choice Awards Film Nominations Led by ‘Belfast’ and ‘West Side Story’|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231125234838/https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-film-nominations-see-full-list-1234685194/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Nordyke|first=Kimberly|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-awards-winners-list-full-1235110430/|title=Critics Choice Awards: Winners List|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 19, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230119112750/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-awards-winners-list-full-1235110430/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Pond|first1=Steve|last2=Lincoln|first2=Ross A.|url=https://www.thewrap.com/critics-choice-awards-2022-winners-list/|title=Critics Choice Awards 2022: ‘The Power of the Dog’ Wins Best Picture|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240224044811/https://www.thewrap.com/critics-choice-awards-2022-winners-list/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rich|first=Katey|url=https://www.vanityfair.com/hollywood/2022/03/awards-insider-critics-choice-awards-2022-winners|title=Critics Choice Awards 2022 Winners: See the Full List Here|website=[[:en:Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 26, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220526203643/https://www.vanityfair.com/hollywood/2022/03/awards-insider-critics-choice-awards-2022-winners|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tangcay|first=Jazz|url=https://variety.com/2021/awards/awards/critics-choice-nominations-2021-1235131779/|title=Critics Choice Awards: ‘Belfast’ and ‘West Side Story’ Dominate Nominations|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=August 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230815142518/https://variety.com/2021/awards/awards/critics-choice-nominations-2021-1235131779/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Verhoeven|first=Beatrice|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-2022-film-nominations-nominees-list-1235061580/|title=‘West Side Story,’ ‘Belfast’ Lead 2022 Critics Choice Film Nominations|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=August 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230811170205/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-2022-film-nominations-nominees-list-1235061580/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|DiscussingFilm Critics' Award]] for Best Breakthrough Actor/Actress<ref>{{Cite web|last=Andaluz|first=Diego|date=December 7, 2021|title=DiscussingFilm Critic Awards 2022: The Nominations|url=https://discussingfilm.net/2021/12/07/discussingfilm-critic-awards-2022-the-nominations/|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:List of film awards|DiscussingFilm]]|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163240/https://discussingfilm.net/2021/12/07/discussingfilm-critic-awards-2022-the-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-dune-spencer-lead-2021-discussing-film-critics-awards-nominations/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘Dune,’ ‘Spencer’ lead 2021 Discussing Film Critics Awards nominations|website=AwardsWatch|date=December 7, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163300/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-dune-spencer-lead-2021-discussing-film-critics-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/titane-spencer-mass-top-3rd-discussingfilm-critics-association-awards/|title=‘Titane,’ ‘Spencer,’ ‘Mass’ top 3rd DiscussingFilm Critics Association awards|website=AwardsWatch|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163252/https://awardswatch.com/titane-spencer-mass-top-3rd-discussingfilm-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-motion-picture-at-the-3rd-annual-discussingfilm-critic-awards/|title=The Power of the Dog Wins Best Motion Picture at The 3rd Annual DiscussingFilm Critic Awards|website=Filmotomy|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163311/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-motion-picture-at-the-3rd-annual-discussingfilm-critic-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-nominations/|title=The 2021 DiscussingFilm Critic Award (DFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 7, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163445/https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-winners/|title=The 2021 DiscussingFilm Critic Award (DFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163359/https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|last=Rolph|first=Ben|date=January 4, 2022|title=DiscussingFilm Critic Awards 2022: The Winners|url=https://discussingfilm.net/2022/01/04/discussingfilm-critic-awards-2022-the-winners/|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:List of film awards|DiscussingFilm]]|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163340/https://discussingfilm.net/2022/01/04/discussingfilm-critic-awards-2022-the-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Dorian Awards|Dorian Award]] for Breakthrough<ref>{{cite web|url=https://galeca.org/past-winners/|title=2022 Film Dorians|website=[[:en:Dorian Awards|GALECA The Society of LGBTQ Entertainment Critics]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 28, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220328220509/https://galeca.org/winners/|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dorian-awards-the-power-of-the-dog-flee-rita-moreno-top-lgbtq-critics-picks-kristen-stewart-and-ariana-debose-win-non-gendered-acting-prizes/|title=Dorian Awards: ‘The Power of the Dog,’ ‘Flee,’ Rita Moreno top LGBTQ critics picks; Kristen Stewart and Ariana DeBose win non-gendered acting prizes|website=AwardsWatch|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704191047/https://awardswatch.com/dorian-awards-the-power-of-the-dog-flee-rita-moreno-top-lgbtq-critics-picks-kristen-stewart-and-ariana-debose-win-non-gendered-acting-prizes/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-2022-lgbtq-critics-dorian-awards-nominations/|title=‘The Power of the Dog’ leads 2022 LGBTQ Critics Dorian Awards nominations|website=AwardsWatch|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704191058/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-2022-lgbtq-critics-dorian-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Beresford|first=Trilby|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-2022-winners-list-1235113828/|title=Dorian Film Awards: ‘The Power of the Dog,’ ‘Flee’ Among Top Honors|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 12, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250212093644/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-2022-winners-list-1235113828/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Beresford|first=Trilby|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-the-power-of-the-dog-leads-nominations-1235098020/|title=Dorian Film Awards: ‘The Power of the Dog’ Leads Nominations From LGBTQ Entertainment Critics|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 31, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250331231934/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-the-power-of-the-dog-leads-nominations-1235098020/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Complex|first=Valerie|url=https://deadline.com/2022/02/galeca-lgbtq-critics-dorian-award-film-nominations-1234958448/|title=‘Power of the Dog,’ ‘Flee’ Lead GALECA LGBTQ Critics’ Dorian Award Film Nominations|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 12, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241212201945/https://deadline.com/2022/02/galeca-lgbtq-critics-dorian-award-film-nominations-1234958448/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://tomandlorenzo.com/2022/02/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-nominations-2022-movies/|title=GALECA: The Society of LGBTQ Entertainment Critics Dorian Awards Nominations|website=Tom + Lorenzo|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250517023037/https://tomandlorenzo.com/2022/02/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-nominations-2022-movies/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://tomandlorenzo.com/2022/03/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-winners-announced/|title=GALECA: The Society of LGBTQ Entertainment Critics Dorian Awards Winners Announced!|website=Tom + Lorenzo|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250317120411/https://tomandlorenzo.com/2022/03/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-winners-announced/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-dorian-awards-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Dorian Awards Nominations|website=Filmotomy|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=October 7, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241007162549/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-dorian-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-film-at-dorian-awards/|title=The Power of the Dog Wins Best Film At Dorian Awards|website=Filmotomy|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230524060535/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-film-at-dorian-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://thequeerreview.com/2022/02/22/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-reveal-2022-dorian-film-award-nominations/|title=Jane Campion’s queer western The Power of the Dog leads the pack as LGBTQ critics reveal 2022 Dorian Film Award nominations|website=The Queer Review|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=September 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230925062604/https://thequeerreview.com/2022/02/22/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-reveal-2022-dorian-film-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://thequeerreview.com/2022/03/17/lgbtq-critics-announce-2022-dorian-film-award-winners/|title=LGBTQ Critics announce 2022 Dorian Film Award winners|website=The Queer Review|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231130053204/https://thequeerreview.com/2022/03/17/lgbtq-critics-announce-2022-dorian-film-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moser|first=Joey|url=https://www.awardsdaily.com/2022/03/17/galeca-2022-winners/|title=‘The Power of the Dog’ Takes Top Prize at GALECA’s Dorian Awards|website=AwardsDaily|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 9, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241209125313/https://www.awardsdaily.com/2022/03/17/galeca-2022-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moser|first=Joey|url=https://www.awardsdaily.com/2022/02/22/the-power-of-the-dog-west-side-story-passing-and-flee-dominate-galecas-dorian-award-nominations/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story,’ ‘Passing’ and ‘Flee’ Dominate GALECA’s Dorian Award Nominations|website=AwardsDaily|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 9, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230609155055/https://www.awardsdaily.com/2022/02/22/the-power-of-the-dog-west-side-story-passing-and-flee-dominate-galecas-dorian-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-nominations-2/|title=The 2021 Dorian Award (GALECA) Nominations|website=Next Best Picture|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 21, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250421114726/https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-nominations-2/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-winners/|title=The 2021 Dorian Award (GALECA) Winners|website=Next Best Picture|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 23, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250123164338/https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rude|first=Mey|url=https://www.out.com/film/2022/2/23/west-side-story-flee-power-dog-lead-dorian-award-nominations|title=West Side Story, Flee, Power of the Dog Lead Dorian Award Nominations|website=[[:en:Out (magazine)|Out]]|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 22, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250522203418/https://www.out.com/film/2022/2/23/west-side-story-flee-power-dog-lead-dorian-award-nominations#toggle-gdpr|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Shulman|first=Randy|url=https://www.metroweekly.com/2022/02/power-of-the-dog-passing-and-flee-top-dorian-award-nominations/|title=Power of the Dog, Passing, Flee top Dorian Award nominations|website=[[:en:Metro Weekly|Metro Weekly]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 13, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240713043516/https://www.metroweekly.com/2022/02/power-of-the-dog-passing-and-flee-top-dorian-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Slovacek|first=Randy|url=https://instinctmagazine.com/the-power-of-the-dog-and-flee-top-winners-at-13th-dorian-awards/|title=‘The Power Of The Dog’ And ‘Flee’ Top Winners At 13th Dorian Awards|website=[[:en:Instinct (magazine)|Instinct]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 29, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250429143157/https://instinctmagazine.com/the-power-of-the-dog-and-flee-top-winners-at-13th-dorian-awards/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Florida Film Critics Circle Awards 2021|Florida Film Critics Circle Award for Breakout]] (2nd)<ref>{{cite web|url=https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/17/2021-ffcc-nominations/|title=2021 FFCC Nominations|website=[[:en:Florida Film Critics Circle|Florida Film Critics Circle]]|date=December 17, 2021|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172409/https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/17/2021-ffcc-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/florida-film-critics-nominations-the-power-of-the-dog-annette-lead/|title=Florida Film Critics nominations: ‘The Power of the Dog,’ ‘Annette’ lead|website=AwardsWatch|date=December 15, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172306/https://awardswatch.com/florida-film-critics-nominations-the-power-of-the-dog-annette-lead/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/florida-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-adam-driver-wins-best-actor-for-annette/|title=Florida Film Critics winners: ‘The Power of the Dog,’ Adam Driver wins Best Actor for ‘Annette’|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172315/https://awardswatch.com/florida-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-adam-driver-wins-best-actor-for-annette/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1473725206514524160|user=FLFilmCritics|title=BREAKOUT AWARD: Cooper Hoffman – Licorice Pizza [Runner-up: Rachel Zegler – West Side Story]|author=Florida Film Critics|date=December 22, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211222184238/https://twitter.com/FLFilmCritics/status/1473725206514524160|archive-date=December 22, 2021|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1471243638449573890|user=FLFilmCritics|title=BREAKOUT AWARD: JUDE HILL - BELFAST / COOPER HOFFMAN - LICORICE PIZZA / RACHEL ZEGLER - WEST SIDE STORY|author=Florida Film Critics|date=December 15, 2021|archive-url=https://archive.is/ixVqa|archive-date=July 4, 2025|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hazlett|first=Allison|url=https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/22/florida-film-critics-circle-announces-2021-winners/|title=2021 FFCC Award Winners|website=[[:en:Florida Film Critics Circle|Florida Film Critics Circle]]|date=December 22, 2021|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172326/https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/22/florida-film-critics-circle-announces-2021-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-florida-film-critics-circle-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Florida Film Critics Circle Nominations|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172339/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-florida-film-critics-circle-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-florida-film-critics-circle/|title=The Power of the Dog Named Best Picture by Florida Film Critics Circle|website=Filmotomy|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172425/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-florida-film-critics-circle/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-nominations/|title=The 2021 Florida Film Critics Circle (FFCC) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 15, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172436/https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-winners/|title=The 2021 Florida Film Critics Circle (FFCC) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172447/https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Award]] for Best Actress<ref>{{cite web|url=https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|title=2021 Awards|website=[[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Association]]|date=January 14, 2022|access-date=July 10, 2024|archive-date=December 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231224014951/https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|title=Georgia Film Critics Association nominations: ‘The Power of the Dog’ and ‘Licorice Pizza’ receive top mentions|website=AwardsWatch|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230405171953/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|title=Georgia Film Critics winners: ‘Licorice Pizza’ takes Best Pic, Best Actress, Supporting Actor|website=AwardsWatch|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 2, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231202081103/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479557926255673344|user=FilmUpdates|title=Georgia Film Critics: Best Actress nominees / Lady Gaga, House of Gucci / Alana Haim, Licorice Pizza / Agathe Rousselle, Titane / Kristen Stewart, Spencer / Rachel Zegler, West Side Story|author=Film Updates|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220107205905/https://twitter.com/FilmUpdates/status/1479557926255673344|archive-date=January 7, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|title=Georgia Film Critics Association Announces Nominations for 2021 Year in Film|website=Georgia Entertainment|date=January 9, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240711070251/https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479553292258713600|user=gafilmcritics|title=#GeorgiaFilmCritics Nominees for Best Actress: Lady Gaga, HOUSE OF GUCCI / Alana Haim, LICORICE PIZZA / Agathe Rousselle, TITANE / Kristen Stewart, SPENCER / Rachel Zegler, WEST SIDE STORY|author=Georgia Film Critics|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220107203943/https://twitter.com/gafilmcritics/status/1479553292258713600|archive-date=January 7, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|title=Licorice Pizza Named Best Picture by Georgia Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 15, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230225112354/https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Georgia Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 8, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108020401/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 4, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231204070804/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230924102828/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Skutle|first=Brian|url=https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|title=Georgia Film Critics Association Winners 2021|website=Sonic Cinema|date=January 14, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030223/https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Award]] for Best Breakout<ref>{{cite web|url=https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|title=2021 Awards|website=[[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Association]]|date=January 14, 2022|access-date=July 10, 2024|archive-date=December 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231224014951/https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|title=Georgia Film Critics Association nominations: ‘The Power of the Dog’ and ‘Licorice Pizza’ receive top mentions|website=AwardsWatch|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230405171953/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|title=Georgia Film Critics winners: ‘Licorice Pizza’ takes Best Pic, Best Actress, Supporting Actor|website=AwardsWatch|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 2, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231202081103/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|title=Georgia Film Critics Association Announces Nominations for 2021 Year in Film|website=Georgia Entertainment|date=January 9, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240711070251/https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479550782076768260|user=gafilmcritics|title=#GeorgiaFilmCritics Nominees for Breakthrough Award: Alana Haim / Jude Hill / Cooper Hoffman / Emilia Jones / Agathe Rousselle / Rachel Zegler |author=Georgia Film Critics|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108225502/https://twitter.com/gafilmcritics/status/1479550782076768260|archive-date=January 8, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2022/01/14/oscars-watch-2021-georgia-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 Georgia Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=January 14, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230128094930/https://nobadmovie.com/2022/01/14/oscars-watch-2021-georgia-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|title=Licorice Pizza Named Best Picture by Georgia Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 15, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230225112354/https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Georgia Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 8, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108020401/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 4, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231204070804/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230924102828/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Skutle|first=Brian|url=https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|title=Georgia Film Critics Association Winners 2021|website=Sonic Cinema|date=January 14, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030223/https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Gold Derby|Gold Derby Movie Award]] for Best Breakthrough Performance of the Year (acting)<ref>{{cite web|last1=Montgomery|first1=Daniel|last2=Beachum|first2=Chris|last3=Davidson|first3=Denton|last4=Dixon|first4=Marcus James|last5=Eng|first5=Joyce|last6=Rosen|first6=Christopher|url=https://www.goldderby.com/feature/2022-gold-derby-film-awards-winners-1204852681/|title=20th Annual Gold Derby Film Awards announced: ‘The Power of the Dog’ wins Best Picture, ‘Dune’ bags 6 [WATCH CEREMONY WITH 16 EXCITING ACCEPTANCE SPEECHES]|website=[[:en:Penske Media Corporation#Other properties|Gold Derby]]|date=March 16, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 3, 2022|archive-url=https://archive.is/vtT8y|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Montgomery|first1=Daniel|last2=Beachum|first2=Chris|last3=Dixon|first3=Marcus James|last4=Eng|first4=Joyce|last5=Rosen|first5=Christopher|last6=Sheehan|first6=Paul|last7=Davidson|first7=Denton|url=https://www.goldderby.com/feature/2022-gold-derby-film-awards-nominations-1204752092/|title=2022 Gold Derby Film Awards nominations: ‘Dune’ leads with 11; ‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ at 10 each|website=[[:en:Penske Media Corporation#Other properties|Gold Derby]]|date=January 27, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 22, 2022|archive-url=https://archive.is/9Dyw7|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:JoBlo.com|Golden Schmoes Film Award]] for Best Breakthrough Performance of the Year<ref>{{cite web|last=Bumbray|first=Chris|url=https://www.joblo.com/20th-golden-schmoes-winners/|title=Here are the winners for the 20th Annual Golden Schmoes!|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 21, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=September 21, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230921140231/https://www.joblo.com/20th-golden-schmoes-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Bumbray|first=Chris|url=https://www.joblo.com/20th-annual-golden-schmoes-voting-starts-today/|title=The Golden Schmoes: Voting ends soon!|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 18, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 27, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240227135948/https://www.joblo.com/20th-annual-golden-schmoes-voting-starts-today/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenschmoes.joblo.com/results/golden-schmoes-winners-and-nominees-2021/|title=Golden Schmoes Winners and Nominees (2021)|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 21, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=March 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240324120245/https://goldenschmoes.joblo.com/results/golden-schmoes-winners-and-nominees-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Indiana Film Journalists Association Award]] for Breakout of the Year (actress)<ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/mass-leads-indiana-film-journalists-association-nominations/|title=Mass Leads Indiana Film Journalists Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223235018/https://filmotomy.com/mass-leads-indiana-film-journalists-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-indiana-film-journalists-association-ifja-nominations/|title=The 2021 Indiana Film Journalists Association (IFJA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201050617/https://nextbestpicture.com/the-2021-indiana-film-journalists-association-ifja-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rogers|first=Nick|url=https://midwestfilmjournal.com/2021/12/14/nominations-announced-for-the-2021-indiana-film-journalists-association-awards/|title=Nominations Announced for the 2021 Indiana Film Journalists Association Awards|website=Midwest Film Journal|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 8, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208201632/https://midwestfilmjournal.com/2021/12/14/nominations-announced-for-the-2021-indiana-film-journalists-association-awards/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Music City Film Critics Award]] for Best Young Actress<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/music-city-film-critics-awards-the-power-of-the-dog-is-best-picture-jessica-chastain-and-nicolas-cage-are-lead-acting-winners/|title=Music City Film Critics awards: ‘The Power of the Dog’ is Best Picture; Jessica Chastain and Nicolas Cage are lead acting winners|website=AwardsWatch|date=January 25, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=December 1, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231201035227/https://awardswatch.com/music-city-film-critics-awards-the-power-of-the-dog-is-best-picture-jessica-chastain-and-nicolas-cage-are-lead-acting-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-nominations/|title=‘The Power of the Dog’ leads Music City Film Critics nominations|website=AwardsWatch|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=November 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231128215407/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Ciccarone|first=Erica|url=https://www.nashvillescene.com/arts_culture/film_tv/the-music-city-film-critics-association-nominations-are-in/article_0502e8d4-7334-11ec-81fe-9fc2d3aeeae2.html|title=The Music City Film Critics’ Association Nominations Are In|website=[[:en:Nashville Scene|Nashville Scene]]|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=July 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230727191528/https://www.nashvillescene.com/arts_culture/film_tv/the-music-city-film-critics-association-nominations-are-in/article_0502e8d4-7334-11ec-81fe-9fc2d3aeeae2.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-declared-best-picture-by-music-city-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Declared Best Picture by Music City Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 25, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220125232347/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-declared-best-picture-by-music-city-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Music City Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 12, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030110/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1480936314539233294|user=mcfca615|title=The nominees for Best Young Actress are...Emilia Jones – CODA / McKenna Grace – Ghostbusters: Afterlife / Millicent Simmonds – A Quiet Place Part II / Rachel Zegler - West Side Story / Saniyya Sidney – King Richard #MCFCAnoms|author=Music City Film Critics Association|date=January 11, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220111161538/https://twitter.com/mcfca615/status/1480936314539233294|archive-date=January 11, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1480948572480839680|user=mcfca615|title=The Power of the Dog leads the way with 10 nominations for the Music City Film Critics’ Association’s 2022 Film Awards. The winners will be announced on January 25.|author=Music City Film Critics Association|date=January 11, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220111170532/https://twitter.com/mcfca615/status/1480948572480839680|archive-date=January 11, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-nominations/|title=The 2021 Music City Film Critics Association (MCFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=December 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231205132254/https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-winners/|title=The 2021 Music City Film Critics Association (MCFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 25, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=March 17, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240317061515/https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-winners/|url-status=live}}</ref> <br>Nominated - [[:en:List of film awards|North Carolina Film Association Award]] for Breakthrough<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-ncfca-nominations-with-13/|title=‘Dune’ leads North Carolina Film Critics (NCFCA) nominations with 13|website=AwardsWatch|date=December 28, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 16, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230516164500/https://awardswatch.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-ncfca-nominations-with-13/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-carolina-film-critics-go-for-the-power-of-the-dog-dune/|title=North Carolina Film Critics go for ‘The Power of the Dog,’ ‘Dune’|website=AwardsWatch|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 22, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230922104956/https://awardswatch.com/north-carolina-film-critics-go-for-the-power-of-the-dog-dune/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-association-nominations/|title=Dune Leads North Carolina Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 29, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=June 30, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240630224703/https://filmotomy.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-narrative-film-by-north-carolina-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Named Best Narrative Film by North Carolina Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108185151/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-narrative-film-by-north-carolina-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-nominations/|title=The 2021 North Carolina Film Critics Association (NCFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 28, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 6, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231206070520/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-winners/|title=The 2021 North Carolina Film Critics Association (NCFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201050617/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://ncfilmcritics.org/reel-thoughts/north-carolina-film-critics-association-announces-nominees-for-best-of-2021/|title=North Carolina Film Critics Association Announces Nominees for Best of 2021|date=December 28, 2021|website=[[:en:List of film awards|North Carolina Film Critics Association]]|access-date=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030201/https://ncfilmcritics.org/reel-thoughts/north-carolina-film-critics-association-announces-nominees-for-best-of-2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=https://ncfilmcritics.org/award-winners/ncfca-awards-2021/|title=The Power of the Dog Earns Six North Carolina Film Critics Awards|date=January 5, 2022|website=[[:en:List of film awards|North Carolina Film Critics Association]]|access-date=July 10, 2024|archive-date=October 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231025034453/https://ncfilmcritics.org/award-winners/ncfca-awards-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association Award]] for Best Actress<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|title=North Texas Critics awards: ‘The Green Knight’ is Best Picture, ‘The French Dispatch’ wins three|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 31, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230531193940/https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-nominations-west-side-story-leads-with-7/|title=North Texas Critics nominations: ‘West Side Story’ leads with 7|website=AwardsWatch|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230730104307/https://awardswatch.com/north-texas-critics-nominations-west-side-story-leads-with-7/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 North Texas Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153000/https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|title=The Green Knight Named Best Picture by North Texas Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 23, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223231939/https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/west-side-story-leads-north-texas-critics-association-nominations/|title=West Side Story Leads North Texas Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 14, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030111/https://filmotomy.com/west-side-story-leads-north-texas-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-nominations/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231211215900/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 4, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240304005227/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Online Film and Television Association Award]] for Best Breakout: Female<ref>{{cite web |title=26th Annual Film Awards (2021): The Year of the Power of the Dog|url=https://www.oftaawards.com/film-awards/26th-annual-film-awards-2021/ |website=[[:en:List of film awards|Online Film and Television Association]] |date=March 6, 2022 |access-date=July 10, 2024 |archive-date=February 3, 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240203062545/https://www.oftaawards.com/film-awards/26th-annual-film-awards-2021/ |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dune-leads-online-film-and-television-association-ofta-nominations-with-17/|title=‘Dune’ leads Online Film and Television Association (OFTA) nominations with 17|website=AwardsWatch|date=February 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230927175544/https://awardswatch.com/dune-leads-online-film-and-television-association-ofta-nominations-with-17/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-nominations/|title=The 2021 Online Film & Television Association (OFTA) Nominations|website=Next Best Picture|date=February 6, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240224003202/https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-winners/|title=The 2021 Online Film & Television Association (OFTA) Winners|website=Next Best Picture|date=March 6, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250602053438/https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association Awards 2021|Washington Film Award for Best Youth Performance]]<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/washington-dc-critics-belfast-the-power-of-the-dog-lead-nominations/|title=Washington DC Critics: ‘Belfast,’ ‘The Power of the Dog’ lead nominations|website=AwardsWatch|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 9, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231209092445/https://awardswatch.com/washington-dc-critics-belfast-the-power-of-the-dog-lead-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/washington-dc-critics-name-belfast-best-film-power-of-the-dog-wins-three-awards/|title=Washington DC Critics name ‘Belfast’ Best Film; ‘Power of the Dog,’ ‘Dune win three awards|website=AwardsWatch|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 8, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208114928/https://awardswatch.com/washington-dc-critics-name-belfast-best-film-power-of-the-dog-wins-three-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/belfast-and-the-power-of-the-dog-lead-washington-dc-area-film-critics-association-nominations/|title=Belfast and The Power of the Dog Lead Washington DC Area Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 23, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230223000701/https://filmotomy.com/belfast-and-the-power-of-the-dog-lead-washington-dc-area-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/belfast-named-best-film-by-washington-dc-area-film-critics-association/|title=Belfast Named Best Film by Washington DC Area Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 3, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221203090454/https://filmotomy.com/belfast-named-best-film-by-washington-dc-area-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-nominations/|title=The 2021 Washington DC Area Film Critics Association (WAFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 19, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231219023941/https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-winners/|title=The 2021 Washington DC Area Film Critics Association (WAFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231128090135/https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Stone|first=Sasha|url=https://www.awardsdaily.com/2021/12/washington-area-film-critics-nominations-wafca/|title=Washington Area Film Critics Nominations (WAFCA)|website=[[:en:Awards Daily|Awards Daily]]|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 12, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240712164444/https://www.awardsdaily.com/2021/12/washington-area-film-critics-nominations-wafca/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.wafca.com/awards/2021.htm |title=The 2021 WAFCA Awards: 'Belfast' Finds Everlasting Love with WAFCA Critics |website=[[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association|Washington D.C. Area Film Critics Association]] |date=December 6, 2021|access-date=July 10, 2024|archivedate=October 7, 2023|archiveurl=https://web.archive.org/web/20231007053124/http://www.wafca.com/awards/2021.htm|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.dcfilmcritics.com/awards/21release.pdf |title=The 2021 WAFCA Awards: 'Belfast' Finds Everlasting Love with WAFCA Critics |website=[[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association|Washington D.C. Area Film Critics Association]] |date=December 6, 2021|access-date=July 10, 2024|archivedate=February 24, 2024|archiveurl=https://web.archive.org/web/20240224003202/http://www.dcfilmcritics.com/awards/21release.pdf|url-status=dead}}</ref> |- |style="text-align:center;" rowspan="2"| 2023 | ''[[:en:Shazam! Fury of the Gods|Shazam! Fury of the Gods]]'' | [[:en:Characters of the DC Extended Universe#Anthea|Anthea / Anne]] | |- | ''[[:en:The Hunger Games: The Ballad of Songbirds & Snakes|The Hunger Games: Ballad <br>of Songbirds and Snakes]]'' | [[:en:Lucy Gray Baird|Lucy Gray Baird]] | |- |style="text-align:center;" rowspan="2"| 2024 | ''[[:en:Y2K (2024 film)|Y2K]]'' | Laura | |- | ''[[:en:Spellbound (2024 film)|Spellbound]]'' | Princess Ellian | Voice role |- |style="text-align:center;" rowspan="1" | 2025 | ''[[:en:Snow White (2025 film)|Disney's Snow White]]'' | [[:en:Snow White (Disney character)|Snow White]] | |- |style="text-align:center;" rowspan="1"|2026 | ''[[:en:Rachel Zegler|She Gets It from Me]]'' | Nicky | |} ===Theatre=== {| class="wikitable sortable" style="font-size: 95%;" |- ! Year ! Title ! Role ! Venue |- | {{center|2024–2025}} | ''[[:en:Romeo and Juliet|Romeo + Juliet]]'' | [[:en:Juliet|Juliet]] | [[:en:Circle in the Square Theatre|Circle in the Square Theatre]], [[:en:Broadway theatre|Broadway]] |- | {{center|2025}} | ''[[:en:Evita (musical)|Evita]]'' | [[:en:Eva Perón|Eva Perón]] | [[:en:London Palladium|London Palladium]], [[:en:West End theatre|West End]] |} == References == {{reflist}} h0pmbdyyfqp0k8eqqtg6xmzell7o66i 42481831 42481818 2025-07-05T00:30:43Z Edgar Allan Poe 29250 Vraćena izmjena korisnika/korisnice [[Special:Contributions/~2025-129896|~2025-129896]] ([[User talk:~2025-129896|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika/korisnice [[User:Orijentolog|Orijentolog]] 40903489 wikitext text/x-wiki '''Nacionalni odbor za recenziju filmova''' ({{lang-en|National Board of Review of Motion Pictures}}; skraćeno ''National Board of Review'' ili NBR) je [[sjedinjene Američke Države|američka]] profesionalna organizacija za promoviranje [[film]]ske industrije, odnosno filma kao umjetnosti. Osnovan je [[1909]]. godine u [[New York]]u pod nazivom Njujorški odbor za filmsku cenzuru od strane tamošnjih vodećih kino-prikazivača i filmskih studija. Povod je bila odluka tadašnjeg gradonačelnika [[George B. McClellan, Jr.|Georgea B. McClellana]] da se zabrani prikazivanje filmova zbog navodnog širenja nemorala; osnivači su stvaranjem organizacije nastojali uvjeriti javnost uvjeri kako [[vlast]] nema pravo organičavati [[sloboda govora|slobodu izražavanja]] te kako će sve "štetne" sadržaje "očistiti" sami organizatori filmova. Od 1916. pa do početka 1950-ih NBR je u tom smislu davao certifikate za većinu filmova napravljenih u SAD. Danas je, međutim, daleko poznatiji po godišnjim filmskim nagradama, koje se smatraju među najprestižnijim u SAD i svijetu. == Vanjske veze == * [http://www.nbrmp.org National Board of Review of Motion Pictures] {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nagrade National Board of Review| ]] [[Kategorija:Nastanci 1909.]] [[Kategorija:Američke organizacije]] [[Kategorija:Filmske organizacije]] [[Kategorija:Filmska kritika]] [[Kategorija:Kultura u New Yorku]] mwj4cjgpla1cidg65p3lfylfhbg1mc4 42481832 42481831 2025-07-05T00:31:17Z Edgar Allan Poe 29250 Zaštićena stranica [[Nacionalni odbor za recenziju filmova]] ([uređivanje: dopušteno samo automatski potvrđenim korisnicima] (neodređeno) [premještanje: dopušteno samo automatski potvrđenim korisnicima] (neodređeno)) 40903489 wikitext text/x-wiki '''Nacionalni odbor za recenziju filmova''' ({{lang-en|National Board of Review of Motion Pictures}}; skraćeno ''National Board of Review'' ili NBR) je [[sjedinjene Američke Države|američka]] profesionalna organizacija za promoviranje [[film]]ske industrije, odnosno filma kao umjetnosti. Osnovan je [[1909]]. godine u [[New York]]u pod nazivom Njujorški odbor za filmsku cenzuru od strane tamošnjih vodećih kino-prikazivača i filmskih studija. Povod je bila odluka tadašnjeg gradonačelnika [[George B. McClellan, Jr.|Georgea B. McClellana]] da se zabrani prikazivanje filmova zbog navodnog širenja nemorala; osnivači su stvaranjem organizacije nastojali uvjeriti javnost uvjeri kako [[vlast]] nema pravo organičavati [[sloboda govora|slobodu izražavanja]] te kako će sve "štetne" sadržaje "očistiti" sami organizatori filmova. Od 1916. pa do početka 1950-ih NBR je u tom smislu davao certifikate za većinu filmova napravljenih u SAD. Danas je, međutim, daleko poznatiji po godišnjim filmskim nagradama, koje se smatraju među najprestižnijim u SAD i svijetu. == Vanjske veze == * [http://www.nbrmp.org National Board of Review of Motion Pictures] {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nagrade National Board of Review| ]] [[Kategorija:Nastanci 1909.]] [[Kategorija:Američke organizacije]] [[Kategorija:Filmske organizacije]] [[Kategorija:Filmska kritika]] [[Kategorija:Kultura u New Yorku]] mwj4cjgpla1cidg65p3lfylfhbg1mc4 Krsto Popović 0 169877 42481868 42443835 2025-07-05T09:55:14Z ~2025-134356 267398 42481868 wikitext text/x-wiki {{Infokvir vojna osoba |ime=Krsto Popović<br />Крсто Поповић |slika=Krsto Zrnov Popovic.jpg |opis= |datum rođenja=[[14. rujna]] [[1881.]] |mjesto rođenja=[[Cuce]], [[Cetinje]], [[Crna Gora]] |datum smrti=[[14. ožujka]] [[1947.]] |mjesto smrti=[[Cuce|Katunska nahija]], [[Crna Gora]] |puno ime= |nadimak= |supruga= |suprug= |titule = |knjige= |služba=[[1906.]]-[[1922.]],[[1942.]]-[[1944.]] |čin=[[general]] |ratovi=[[Prvi balkanski rat]], [[Drugi balkanski rat]], [[Prvi svjetski rat]], [[Božićna pobuna]], [[Komiti|komitska gerila]], [[Drugi svjetski rat]] |bitke= |vojska=[[Crnogorska narodna vojska 1879.-1912.]], [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]], [[Crnogorska narodna vojska 1942.-1944.]] |rod= |jedinice= |zapovijedao=[[Božićni ustanak]], [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]], [[Crnogorska narodna vojska 1942.-1944.]] |nagrade=[[Spomenica Božićne pobune]] }} '''Krsto Zrnov Popović''' ([[1881]] – [[1947]]), brigadir crnogorske vojske i jedan od vođa [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1919]]. godine. == Biografija == Rođen je [[14. septembar|14. septembra]] [[1881]]. godine u selu [[Lipa]] u [[Cuce|Cucama]], od oca Todora (oficira crnogorske vojske) i majke Ćetne (rođene Krivokapić). Poslije završene osnovne škole, iz rodnog mjesta odlazi na [[Cetinje]] u Oficirsku školu. Godine [[1905]]. se ženi, Marijom, kćerkom [[Jovan Radojević|Jovana Radojevića]], sa kojom je imao pet kćeri i dva sina. === Vojnik crnogorske vojske === Kao vojnik imao je sjajnu karijeru. Proizveden u čin potporučnika - [[10. jul]]a [[1906]]. Unaprijeđen u čin poručnika - [[1. jul]]a [[1909]]. Bio šef policije na [[Cetinje|Cetinju]] - postavljen [[1910]]. Bio nastavnik u Podoficirskoj školi na Cetinju. Odlikovan Danilovim krstom petog reda. Učesnik Prvog balkanskog rata u [[opsada Skadra|borbama oko Skadra]] [[1912]] – [[1913]]. Učesnik Drugog balkanskog rata u borbama na [[Bregalnica|Bregalnici]] - [[1913]]. Unaprijeđen u čin kapetana - [[14. septembar|14. septembra]] [[1913]]. Postavljen za pomoćnika Štaba Pete divizije u [[Pljevlja|Pljevljima]] - maja [[1914]]. Komandant podoficirske škole regrutske klase. Učesnik [[Prvi svetski rat|Prvog svjetskog rata]] kao komandant Boljanićkog odreda, gdje se ističe hrabrošću u bitkama od [[Bosna|Bosne]] do [[Crna Gora|Crne Gore]], a učestvovao je i u čuvenoj [[Mojkovačka bitka|Mojkovačkoj bici]]. Godine [[1916]]. je interniran je u [[Boldogason]] u [[Mađarska|Mađarskoj]]. === Borba za nezavisnost Crne Gore === {{Glavni članak|Božićna pobuna|Crnogorski komiti}} Kapetan Krsto Zrnov Popović bio je jedan od vođa [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1919]]. godine, koju su protiv srpske dinastije [[Karađorđevići|Karađorđević]] podigli [[zelenaši]], pristalice svrgnutog [[nikola I Petrović|kralja Nikole]] i crnogorske [[dinastija Petrović Njegoš|dinastije Petrović Njegoš]]. Iz internacije se vraća [[1918]]. godine i aktivno radi na poništenju odluka [[Podgorička skupština|Podgoričke skupštine]], zalažući se za ravnopravno ujedinjenje, s tim da o obliku vladavine odluči skupština svih [[Jugosloveni|Jugoslovena]]. Upućuje proglase stranim trupama i Izvršnom narodnom odboru, ali bez uspjeha. Uporedo sa pregovorima, kao jedan od vođa, pripremao je i ustanak. Izvještava generala [[Vanel]]a, komandanta Savezničkih okupacionih trupa, "da su u ratnom sukobu". Ustanici napadaju [[Cetinje]] noću, [[5. januar|5.]] na [[6. januar]] [[1919]]. godine. Dolazi do vatrenog obračuna i ustanici ne uspijevaju da uđu u grad. Uz posredovanje generala Vanela stanje se normalizuje. Dio pobunjenika se vratio kući, a dio pobjegao u mjesta koja su kontrolisali Italijani. Krsto se sklanja u [[Kotor]], a odatle u [[Italija|Italiju]]. Iz Italije je nekoliko puta upadao u [[Crna Gora|Crnu Goru]], a jedan od upada je bio između [[Bar (Crna Gora)|Bara]] i [[Ulcinj]]a, kada je predvodio 69 oficira iz [[Gaeta|Gaete]]. Jedno vrijeme je bio načelnik štaba Crnogorske vojske u Italiji. U Italiji je u vojsci izbjegličke vlade Crne Gore dobio čin komandira, a kasnije i brigadira. Italijanske vlasti su ga hapsile zbog suprotstavljanja rasturanju crnogorske vojske poslije potpisivanja [[Rapalski sporazum|Rapalskog ugovora]]. Odbio je da se vrati u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu SHS]]. === Izbjeglištvo === Početkom [[1922]]. godine odlazi za [[Argentina|Argentinu]], sa [[Vasko Marojević|Vaskom Marojevićem]], [[Živko Nikčević|Živkom Nikčevićem]], [[Milo Matanović|Milom Matanovićem]] i drugima. U Argentini ih je dočekao crnogorski počasni konzul [[Žerve Kazo]]. Krsto u Argentini ostaje do kraja [[1929]]. godine. [[Marko Vučeraković]] mu kao saborcu obezbjeđuje garanciju za boravak u [[Belgija|Belgiji]]. Po dolasku u Belgiju, pridružuje mu se supruga Marija i djeca Savica, Bosiljka, Nikola i Radovan. Godine [[1929]]. uputio je iz [[Belgija|Belgije]] molbu [[aleksandar I Karađorđević|kralju Aleksandru Karađorđeviću]] da ga oslobodi odgovornosti za bratoubilačke sukobe u Crnoj Gori od decembra [[1918]]. do smrti kralja Nikole, i u pismu mu iskazao vjernost.<ref>[http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm pismo K. P. kralju Aleksandru]</ref> U Belgiji mu je 18. oktobra 1929. vlada [[Lijež (provincija)|provincije Lijež]], odnosno policija za strance, izdala pasoš. Krsto Zrnov Popović se u tom pasošu izjasnio kao “Serbe, Croate, Slovene”, ali poslije njegove smrti, Slobodan Milošević, i njegovi saradnici, su falsifikovali taj pasoš, i izjasnili ga Srbinom (izbrisali su Croate i Slovene)<ref>https://www.antenam.net/istorija/311430-falsifikat-umjesto-originala-putovnice-krsta-zrnova-popovica-1929</ref> Tamo su živjeli do [[1934]]. godine, pripremajući se za povratak u zavičaj. Iskoristio je smrt koja [[nikola I Petrović|kralja Nikole]] ga je zvanično razriješila obaveze poštovanja date zakletve, pa zato i piše molbu [[aleksandar I Karađorđević|kralju Aleksandru Karađorđeviću]]. Procedura povratka je bila pisanje molbe za povratak i u kojoj je napisao: ''"... da je prilikom sukoba dvije struje u Crnoj Gori 1918. godine ostao vjeran svetinji zakletve položene Vrhovnom Komandantu Njegovom veličanstvu Kralju Nikoli i stupio u borbu protiv onih elemenata, koje je moj Vrhovni Komandant označio kao neprijatelje Crne Gore..."''. U istoj iskorišćava priliku da se vrati u Crnu Goru (Jer ga drugačije ne bi puštili da se vrati)i u molbi iskazuje punu lojalnost kralju Aleksandru. Povratak mu je bio odobren i nastanio se u [[Nikšić]]u. Pošto se vratio u [[Jugoslavija|Jugoslaviju]], dobio je oficirsku penziju i živio kao penzioner do početka [[Drugi svetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Bio je član [[Crnogorska federalistička stranka|Crnogorske (federalističke) stranke]]. === Drugi svjetski rat === {{Glavni članak|Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} Početkom Drugog svetskog rata osnovao je svoje zelenaške formacije, neku vrstu milicije u italijanskoj službi i stupio u borbu protiv crnogorskih komunista. Pripadao je grupi crnogorskih federalista koja se protivila oduzimanju teritorija Crnoj Gori i [[Boka|Boki]] i teritorija pripojenih [[Velika Albanija|Velikoj Albaniji]]. Krstova grupa odbija italijansku rezoluciju o proglašenju suverene Crne Gore. Njihova politička platforma nije isključivala jugoslovensku državu u kojoj bi Crna Gora bila federalna jedinica. Osim Krsta u ovoj grupi su bili i [[Petar Plamenac]], dr [[Novica Radović]] i drugi. Grupa je bila distancirana od grupacije oko [[Sekula Drljević|Sekule Drljevića]] koja je negirala bilo kakvu jugoslovensku državu. Krsto Popović je uz pomoć Italijana želio stvaranje Crnogorske vojske. U martu [[1942]]. godine, [[Pircio Biroli]] uspijeva da napravi koaliciju između četnika i [[zelenaši|zelenaša]]. Pod patronatom okupatora Crna Gora je podijeljena na tri sektora od kojih jedan pripada zelenašima. Po povlačenju partizana za Bosnu, četnici su napali zelenaše i to je bio kraj koalicije. U ovom sukobu su Italijani uzeli zelenaše u zaštitu. Potpomognut Nemcima, ratovao je protiv partizana: {{izdvojeni citat|Krsto Popović postavio je zahtjev partizanima, da napuste Čevo i Cuce, u protivnom će stupiti u borbu sa njima — potpomognut Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_7.htm Izveštaj komandanta Zetskog četničkog odreda od 28. septembra 1943. komandantu nacionalnih trupa Crne Gore i Sandžaka]</ref>|Izveštaj komandanta Zetskog četničkog odreda komandantu četničkih trupa Crne Gore i Sandžaka (28. septembra 1943).}} U vrijeme izvođenja [[Operacija Crno|operacije »Schwarz«]], u ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta bilježi se: {{izdvojeni citat|Vođa zelenaša (koji se zalažu za samostalnu Crnu Goru) general Popović dao je izjavu, da će zelenaši biti lojalni saradnici sa Nemcima i protiv komunista i četnika.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2012-11-14 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 24. maja 1943. godine}} Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije italijanskih trupa u Jugoslaviji]], Lovćensku brigadu, jedinicu kojom je komandovao Krsto Popović, zahvatilo je rasulo usljed napada partizana. [[Nemci|Nijemci]] su je rasformirali u novembru [[1943]]. godine, a Krsta razoružali. [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Partizani]] su ga više puta pozivali da im se priključi, ali on je odbijao, iako su mu dva sina (Radovan i Nikola) bila u partizanima. Njegovi sinovi bili su partizanski borci od [[1941]]. godine. Radovan je poginuo u [[bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], a [[Nikola Popović (narodni heroj)|Nikola]] je proglašen za [[narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja]]. === Pogibija === U [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]], avgusta [[1944]]. godine pokušava da stvori vojsku, ali bezuspješno. Poslije ovog kraha odmeće se u šumu i skriva se sve do [[13. mart]]a [[1947]]. godine. Krsto Popović je ubijen, u svojoj 66. godini, od strane pripadnika [[OZNA|OZN-e]]. Zasjeda je bila organizovana na [[Bojenje brdo|Bojanjem brdu]] između [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]] i [[Nudo]]la. U okršaju gine [[Rako Mugoša]], dok [[Veljko Milatović]] i [[Šaro Brajović]] ostaju živi. Na sahrani Raka Mugoše, njegova majka oplakuje jednako obojicu - i kori sina što je krenuo na njega jer „Nije Krsto zec iz gore / Nego vitez Crne Gore“.<ref>Čedo Baćović: CRNOGORAC NA POTONJOJ URI, Pobjeda a. d. 2006</ref> == Izvori == {{Izvori|2}} == Literatura == * Mala enciklopedija PROSVETA/PROSVETA/BEOGRAD 1986. * Istorijski leksikon Crne Gore/Grupa autora/Daily Pres-VIJESTI/Podgorica 2006. * Aleksandar Stamatović: ''Istorijske osnove nacionalnog identiteta Crnogoraca 1918-1953'', Beograd 2000. ([http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm deo teksta]) * Aleksandar Stamatović: ''O Srpstvu crnogorskih zelenaša i federalista'' Glas Crnogorca, Podgorica 24. XIX-1. XX 1999. ([http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm deo teksta]) {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Lifetime|1881|1947|Popović, Krsto Zrnov}} [[Kategorija:Biografije, Cetinje]] [[Kategorija:Kraljevina Crna Gora]] [[Kategorija:Komiti]] [[Kategorija:Znamenite ličnosti u Kraljevini Crnoj Gori]] [[Kategorija:Biografije, Balkanski ratovi]] [[Kategorija:Komandanti Prvog svjetskog rata]] [[Kategorija:Crna Gora u Balkanskim ratovima]] [[Kategorija:Crna Gora u Prvom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Kvislinzi]] [[Kategorija:Istorija Crne Gore u savremenom dobu]] lw1amaypfbxpf8gj3krrorjmarjavqx 42481869 42481868 2025-07-05T09:55:31Z ~2025-134356 267398 42481869 wikitext text/x-wiki {{Infokvir vojna osoba |ime=Krsto Popović<br />Крсто Поповић |slika=Krsto Zrnov Popovic.jpg |opis= |datum rođenja=[[14. rujna]] [[1881.]] |mjesto rođenja=[[Cuce]], [[Cetinje]], [[Crna Gora]] |datum smrti=[[14. ožujka]] [[1947.]] |mjesto smrti=[[Cuce|Katunska nahija]], [[Crna Gora]] |puno ime= |nadimak= |supruga= |suprug= |titule = |knjige= |služba=[[1906.]]-[[1922.]],[[1942.]]-[[1944.]] |čin=[[general]] |ratovi=[[Prvi balkanski rat]], [[Drugi balkanski rat]], [[Prvi svjetski rat]], [[Božićna pobuna]], [[Komiti|komitska gerila]], [[Drugi svjetski rat]] |bitke= |vojska=[[Crnogorska narodna vojska 1879.-1912.]], [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]], [[Crnogorska narodna vojska 1942.-1944.]] |rod= |jedinice= |zapovijedao=[[Božićni ustanak]], [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]], [[Crnogorska narodna vojska 1942.-1944.]] |nagrade=[[Spomenica Božićne pobune]] }} '''Krsto Zrnov Popović''' ([[1881]] – [[1947]]), brigadir crnogorske vojske i jedan od vođa [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1919]]. godine. == Biografija == Rođen je [[14. septembar|14. septembra]] [[1881]]. godine u selu [[Lipa]] u [[Cuce|Cucama]], od oca Todora (oficira crnogorske vojske) i majke Ćetne (rođene Krivokapić). Poslije završene osnovne škole, iz rodnog mjesta odlazi na [[Cetinje]] u Oficirsku školu. Godine [[1905]]. se ženi, Marijom, kćerkom [[Jovan Radojević|Jovana Radojevića]], sa kojom je imao pet kćeri i dva sina. === U crnogorskoj vojsci === Kao vojnik imao je sjajnu karijeru. Proizveden u čin potporučnika - [[10. jul]]a [[1906]]. Unaprijeđen u čin poručnika - [[1. jul]]a [[1909]]. Bio šef policije na [[Cetinje|Cetinju]] - postavljen [[1910]]. Bio nastavnik u Podoficirskoj školi na Cetinju. Odlikovan Danilovim krstom petog reda. Učesnik Prvog balkanskog rata u [[opsada Skadra|borbama oko Skadra]] [[1912]] – [[1913]]. Učesnik Drugog balkanskog rata u borbama na [[Bregalnica|Bregalnici]] - [[1913]]. Unaprijeđen u čin kapetana - [[14. septembar|14. septembra]] [[1913]]. Postavljen za pomoćnika Štaba Pete divizije u [[Pljevlja|Pljevljima]] - maja [[1914]]. Komandant podoficirske škole regrutske klase. Učesnik [[Prvi svetski rat|Prvog svjetskog rata]] kao komandant Boljanićkog odreda, gdje se ističe hrabrošću u bitkama od [[Bosna|Bosne]] do [[Crna Gora|Crne Gore]], a učestvovao je i u čuvenoj [[Mojkovačka bitka|Mojkovačkoj bici]]. Godine [[1916]]. je interniran je u [[Boldogason]] u [[Mađarska|Mađarskoj]]. === Borba za nezavisnost Crne Gore === {{Glavni članak|Božićna pobuna|Crnogorski komiti}} Kapetan Krsto Zrnov Popović bio je jedan od vođa [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1919]]. godine, koju su protiv srpske dinastije [[Karađorđevići|Karađorđević]] podigli [[zelenaši]], pristalice svrgnutog [[nikola I Petrović|kralja Nikole]] i crnogorske [[dinastija Petrović Njegoš|dinastije Petrović Njegoš]]. Iz internacije se vraća [[1918]]. godine i aktivno radi na poništenju odluka [[Podgorička skupština|Podgoričke skupštine]], zalažući se za ravnopravno ujedinjenje, s tim da o obliku vladavine odluči skupština svih [[Jugosloveni|Jugoslovena]]. Upućuje proglase stranim trupama i Izvršnom narodnom odboru, ali bez uspjeha. Uporedo sa pregovorima, kao jedan od vođa, pripremao je i ustanak. Izvještava generala [[Vanel]]a, komandanta Savezničkih okupacionih trupa, "da su u ratnom sukobu". Ustanici napadaju [[Cetinje]] noću, [[5. januar|5.]] na [[6. januar]] [[1919]]. godine. Dolazi do vatrenog obračuna i ustanici ne uspijevaju da uđu u grad. Uz posredovanje generala Vanela stanje se normalizuje. Dio pobunjenika se vratio kući, a dio pobjegao u mjesta koja su kontrolisali Italijani. Krsto se sklanja u [[Kotor]], a odatle u [[Italija|Italiju]]. Iz Italije je nekoliko puta upadao u [[Crna Gora|Crnu Goru]], a jedan od upada je bio između [[Bar (Crna Gora)|Bara]] i [[Ulcinj]]a, kada je predvodio 69 oficira iz [[Gaeta|Gaete]]. Jedno vrijeme je bio načelnik štaba Crnogorske vojske u Italiji. U Italiji je u vojsci izbjegličke vlade Crne Gore dobio čin komandira, a kasnije i brigadira. Italijanske vlasti su ga hapsile zbog suprotstavljanja rasturanju crnogorske vojske poslije potpisivanja [[Rapalski sporazum|Rapalskog ugovora]]. Odbio je da se vrati u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu SHS]]. === Izbjeglištvo === Početkom [[1922]]. godine odlazi za [[Argentina|Argentinu]], sa [[Vasko Marojević|Vaskom Marojevićem]], [[Živko Nikčević|Živkom Nikčevićem]], [[Milo Matanović|Milom Matanovićem]] i drugima. U Argentini ih je dočekao crnogorski počasni konzul [[Žerve Kazo]]. Krsto u Argentini ostaje do kraja [[1929]]. godine. [[Marko Vučeraković]] mu kao saborcu obezbjeđuje garanciju za boravak u [[Belgija|Belgiji]]. Po dolasku u Belgiju, pridružuje mu se supruga Marija i djeca Savica, Bosiljka, Nikola i Radovan. Godine [[1929]]. uputio je iz [[Belgija|Belgije]] molbu [[aleksandar I Karađorđević|kralju Aleksandru Karađorđeviću]] da ga oslobodi odgovornosti za bratoubilačke sukobe u Crnoj Gori od decembra [[1918]]. do smrti kralja Nikole, i u pismu mu iskazao vjernost.<ref>[http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm pismo K. P. kralju Aleksandru]</ref> U Belgiji mu je 18. oktobra 1929. vlada [[Lijež (provincija)|provincije Lijež]], odnosno policija za strance, izdala pasoš. Krsto Zrnov Popović se u tom pasošu izjasnio kao “Serbe, Croate, Slovene”, ali poslije njegove smrti, Slobodan Milošević, i njegovi saradnici, su falsifikovali taj pasoš, i izjasnili ga Srbinom (izbrisali su Croate i Slovene)<ref>https://www.antenam.net/istorija/311430-falsifikat-umjesto-originala-putovnice-krsta-zrnova-popovica-1929</ref> Tamo su živjeli do [[1934]]. godine, pripremajući se za povratak u zavičaj. Iskoristio je smrt koja [[nikola I Petrović|kralja Nikole]] ga je zvanično razriješila obaveze poštovanja date zakletve, pa zato i piše molbu [[aleksandar I Karađorđević|kralju Aleksandru Karađorđeviću]]. Procedura povratka je bila pisanje molbe za povratak i u kojoj je napisao: ''"... da je prilikom sukoba dvije struje u Crnoj Gori 1918. godine ostao vjeran svetinji zakletve položene Vrhovnom Komandantu Njegovom veličanstvu Kralju Nikoli i stupio u borbu protiv onih elemenata, koje je moj Vrhovni Komandant označio kao neprijatelje Crne Gore..."''. U istoj iskorišćava priliku da se vrati u Crnu Goru (Jer ga drugačije ne bi puštili da se vrati)i u molbi iskazuje punu lojalnost kralju Aleksandru. Povratak mu je bio odobren i nastanio se u [[Nikšić]]u. Pošto se vratio u [[Jugoslavija|Jugoslaviju]], dobio je oficirsku penziju i živio kao penzioner do početka [[Drugi svetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Bio je član [[Crnogorska federalistička stranka|Crnogorske (federalističke) stranke]]. === Drugi svjetski rat === {{Glavni članak|Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} Početkom Drugog svetskog rata osnovao je svoje zelenaške formacije, neku vrstu milicije u italijanskoj službi i stupio u borbu protiv crnogorskih komunista. Pripadao je grupi crnogorskih federalista koja se protivila oduzimanju teritorija Crnoj Gori i [[Boka|Boki]] i teritorija pripojenih [[Velika Albanija|Velikoj Albaniji]]. Krstova grupa odbija italijansku rezoluciju o proglašenju suverene Crne Gore. Njihova politička platforma nije isključivala jugoslovensku državu u kojoj bi Crna Gora bila federalna jedinica. Osim Krsta u ovoj grupi su bili i [[Petar Plamenac]], dr [[Novica Radović]] i drugi. Grupa je bila distancirana od grupacije oko [[Sekula Drljević|Sekule Drljevića]] koja je negirala bilo kakvu jugoslovensku državu. Krsto Popović je uz pomoć Italijana želio stvaranje Crnogorske vojske. U martu [[1942]]. godine, [[Pircio Biroli]] uspijeva da napravi koaliciju između četnika i [[zelenaši|zelenaša]]. Pod patronatom okupatora Crna Gora je podijeljena na tri sektora od kojih jedan pripada zelenašima. Po povlačenju partizana za Bosnu, četnici su napali zelenaše i to je bio kraj koalicije. U ovom sukobu su Italijani uzeli zelenaše u zaštitu. Potpomognut Nemcima, ratovao je protiv partizana: {{izdvojeni citat|Krsto Popović postavio je zahtjev partizanima, da napuste Čevo i Cuce, u protivnom će stupiti u borbu sa njima — potpomognut Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_7.htm Izveštaj komandanta Zetskog četničkog odreda od 28. septembra 1943. komandantu nacionalnih trupa Crne Gore i Sandžaka]</ref>|Izveštaj komandanta Zetskog četničkog odreda komandantu četničkih trupa Crne Gore i Sandžaka (28. septembra 1943).}} U vrijeme izvođenja [[Operacija Crno|operacije »Schwarz«]], u ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta bilježi se: {{izdvojeni citat|Vođa zelenaša (koji se zalažu za samostalnu Crnu Goru) general Popović dao je izjavu, da će zelenaši biti lojalni saradnici sa Nemcima i protiv komunista i četnika.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2012-11-14 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 24. maja 1943. godine}} Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije italijanskih trupa u Jugoslaviji]], Lovćensku brigadu, jedinicu kojom je komandovao Krsto Popović, zahvatilo je rasulo usljed napada partizana. [[Nemci|Nijemci]] su je rasformirali u novembru [[1943]]. godine, a Krsta razoružali. [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Partizani]] su ga više puta pozivali da im se priključi, ali on je odbijao, iako su mu dva sina (Radovan i Nikola) bila u partizanima. Njegovi sinovi bili su partizanski borci od [[1941]]. godine. Radovan je poginuo u [[bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], a [[Nikola Popović (narodni heroj)|Nikola]] je proglašen za [[narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja]]. === Pogibija === U [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]], avgusta [[1944]]. godine pokušava da stvori vojsku, ali bezuspješno. Poslije ovog kraha odmeće se u šumu i skriva se sve do [[13. mart]]a [[1947]]. godine. Krsto Popović je ubijen, u svojoj 66. godini, od strane pripadnika [[OZNA|OZN-e]]. Zasjeda je bila organizovana na [[Bojenje brdo|Bojanjem brdu]] između [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]] i [[Nudo]]la. U okršaju gine [[Rako Mugoša]], dok [[Veljko Milatović]] i [[Šaro Brajović]] ostaju živi. Na sahrani Raka Mugoše, njegova majka oplakuje jednako obojicu - i kori sina što je krenuo na njega jer „Nije Krsto zec iz gore / Nego vitez Crne Gore“.<ref>Čedo Baćović: CRNOGORAC NA POTONJOJ URI, Pobjeda a. d. 2006</ref> == Izvori == {{Izvori|2}} == Literatura == * Mala enciklopedija PROSVETA/PROSVETA/BEOGRAD 1986. * Istorijski leksikon Crne Gore/Grupa autora/Daily Pres-VIJESTI/Podgorica 2006. * Aleksandar Stamatović: ''Istorijske osnove nacionalnog identiteta Crnogoraca 1918-1953'', Beograd 2000. ([http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm deo teksta]) * Aleksandar Stamatović: ''O Srpstvu crnogorskih zelenaša i federalista'' Glas Crnogorca, Podgorica 24. XIX-1. XX 1999. ([http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm deo teksta]) {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Lifetime|1881|1947|Popović, Krsto Zrnov}} [[Kategorija:Biografije, Cetinje]] [[Kategorija:Kraljevina Crna Gora]] [[Kategorija:Komiti]] [[Kategorija:Znamenite ličnosti u Kraljevini Crnoj Gori]] [[Kategorija:Biografije, Balkanski ratovi]] [[Kategorija:Komandanti Prvog svjetskog rata]] [[Kategorija:Crna Gora u Balkanskim ratovima]] [[Kategorija:Crna Gora u Prvom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Kvislinzi]] [[Kategorija:Istorija Crne Gore u savremenom dobu]] d3ds7it53w3ejfwueje9yxkuwqfhsd3 42481871 42481869 2025-07-05T09:59:19Z ~2025-134356 267398 42481871 wikitext text/x-wiki {{Infokvir vojna osoba |ime=Krsto Popović<br />Крсто Поповић |slika=Krsto Zrnov Popovic.jpg |opis= |datum rođenja=[[14. rujna]] [[1881.]] |mjesto rođenja=[[Cuce]], [[Cetinje]], [[Crna Gora]] |datum smrti=[[14. ožujka]] [[1947.]] |mjesto smrti=[[Cuce|Katunska nahija]], [[Crna Gora]] |puno ime= |nadimak= |supruga= |suprug= |titule = |knjige= |služba=[[1906.]]-[[1922.]],[[1942.]]-[[1944.]] |čin=[[general]] |ratovi=[[Prvi balkanski rat]], [[Drugi balkanski rat]], [[Prvi svjetski rat]], [[Božićna pobuna]], [[Komiti|komitska gerila]], [[Drugi svjetski rat]] |bitke= |vojska=[[Crnogorska narodna vojska 1879.-1912.]], [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]], [[Crnogorska narodna vojska 1942.-1944.]] |rod= |jedinice= |zapovijedao=[[Božićni ustanak]], [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]], [[Crnogorska narodna vojska 1942.-1944.]] |nagrade=[[Spomenica Božićne pobune]] }} '''Krsto Zrnov Popović''' ([[1881]] – [[1947]]), brigadir crnogorske vojske i jedan od vođa [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1919]]. godine. == Biografija == Rođen je [[14. septembar|14. septembra]] [[1881]]. godine u selu [[Lipa]] u [[Cuce|Cucama]], od oca Todora (oficira crnogorske vojske) i majke Ćetne (rođene Krivokapić). Poslije završene osnovne škole, iz rodnog mjesta odlazi na [[Cetinje]] u Oficirsku školu. Godine [[1905]]. se ženi, Marijom, kćerkom [[Jovan Radojević|Jovana Radojevića]], sa kojom je imao pet kćeri i dva sina. === U crnogorskoj vojsci === Kao vojnik imao je sjajnu karijeru. Proizveden u čin potporučnika - [[10. jul]]a [[1906]]. Unaprijeđen u čin poručnika - [[1. jul]]a [[1909]]. Bio šef policije na [[Cetinje|Cetinju]] - postavljen [[1910]]. Bio nastavnik u Podoficirskoj školi na Cetinju. Odlikovan Danilovim krstom petog reda. Učesnik Prvog balkanskog rata u [[opsada Skadra|borbama oko Skadra]] [[1912]] – [[1913]]. Učesnik Drugog balkanskog rata u borbama na [[Bregalnica|Bregalnici]] - [[1913]]. Unaprijeđen u čin kapetana - [[14. septembar|14. septembra]] [[1913]]. Postavljen za pomoćnika Štaba Pete divizije u [[Pljevlja|Pljevljima]] - maja [[1914]]. Komandant podoficirske škole regrutske klase. Učesnik [[Prvi svetski rat|Prvog svjetskog rata]] kao komandant Boljanićkog odreda, gdje se ističe hrabrošću u bitkama od [[Bosna|Bosne]] do [[Crna Gora|Crne Gore]], a učestvovao je i u čuvenoj [[Mojkovačka bitka|Mojkovačkoj bici]]. Godine [[1916]]. je interniran je u [[Boldogason]] u [[Mađarska|Mađarskoj]]. === Borba za nezavisnost Crne Gore === {{Glavni članak|Božićna pobuna|Crnogorski komiti}} Kapetan Krsto Zrnov Popović bio je jedan od vođa [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1919]]. godine, koju su protiv srpske dinastije [[Karađorđevići|Karađorđević]] podigli [[zelenaši]], pristalice svrgnutog [[nikola I Petrović|kralja Nikole]] i crnogorske [[dinastija Petrović Njegoš|dinastije Petrović Njegoš]]. Iz internacije se vraća [[1918]]. godine i aktivno radi na poništenju odluka [[Podgorička skupština|Podgoričke skupštine]], zalažući se za ravnopravno ujedinjenje, s tim da o obliku vladavine odluči skupština svih [[Jugosloveni|Jugoslovena]]. Upućuje proglase stranim trupama i Izvršnom narodnom odboru, ali bez uspjeha. Uporedo sa pregovorima, kao jedan od vođa, pripremao je i ustanak. Izvještava generala [[Vanel]]a, komandanta Savezničkih okupacionih trupa, "da su u ratnom sukobu". Ustanici napadaju [[Cetinje]] noću, [[5. januar|5.]] na [[6. januar]] [[1919]]. godine. Dolazi do vatrenog obračuna i ustanici ne uspijevaju da uđu u grad. Uz posredovanje generala Vanela stanje se normalizuje. Dio pobunjenika se vratio kući, a dio pobjegao u mjesta koja su kontrolisali Italijani. Krsto se sklanja u [[Kotor]], a odatle u [[Italija|Italiju]]. Iz Italije je nekoliko puta upadao u [[Crna Gora|Crnu Goru]], a jedan od upada je bio između [[Bar (Crna Gora)|Bara]] i [[Ulcinj]]a, kada je predvodio 69 oficira iz [[Gaeta|Gaete]]. Jedno vrijeme je bio načelnik štaba Crnogorske vojske u Italiji. U Italiji je u vojsci izbjegličke vlade Crne Gore dobio čin komandira, a kasnije i brigadira. Italijanske vlasti su ga hapsile zbog suprotstavljanja rasturanju crnogorske vojske poslije potpisivanja [[Rapalski sporazum|Rapalskog ugovora]]. Odbio je da se vrati u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu SHS]]. === Izbjeglištvo === Početkom [[1922]]. godine odlazi za [[Argentina|Argentinu]], sa [[Vasko Marojević|Vaskom Marojevićem]], [[Živko Nikčević|Živkom Nikčevićem]], [[Milo Matanović|Milom Matanovićem]] i drugima. U Argentini ih je dočekao crnogorski počasni konzul [[Žerve Kazo]]. Krsto u Argentini ostaje do kraja [[1929]]. godine. [[Marko Vučeraković]] mu kao saborcu obezbjeđuje garanciju za boravak u [[Belgija|Belgiji]]. Po dolasku u Belgiju, pridružuje mu se supruga Marija i djeca Savica, Bosiljka, Nikola i Radovan. Godine [[1929]]. uputio je iz [[Belgija|Belgije]] molbu [[aleksandar I Karađorđević|kralju Aleksandru Karađorđeviću]] da ga oslobodi odgovornosti za bratoubilačke sukobe u Crnoj Gori od decembra [[1918]]. do smrti kralja Nikole, i u pismu mu iskazao vjernost.<ref>[http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm pismo K. P. kralju Aleksandru]</ref> U Belgiji mu je 18. oktobra 1929. vlada [[Lijež (provincija)|provincije Lijež]], odnosno policija za strance, izdala pasoš. Krsto Zrnov Popović se u tom pasošu izjasnio kao “Serbe, Croate, Slovene”.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/311430-falsifikat-umjesto-originala-putovnice-krsta-zrnova-popovica-1929 Novak Adžić: Falsifikat umjesto originala - Putovnice Krsta Zrnova Popovića]</ref> Tamo su živjeli do [[1934]]. godine, pripremajući se za povratak u zavičaj. Iskoristio je smrt koja [[nikola I Petrović|kralja Nikole]] ga je zvanično razriješila obaveze poštovanja date zakletve, pa zato i piše molbu [[aleksandar I Karađorđević|kralju Aleksandru Karađorđeviću]]. Procedura povratka je bila pisanje molbe za povratak i u kojoj je napisao: ''"... da je prilikom sukoba dvije struje u Crnoj Gori 1918. godine ostao vjeran svetinji zakletve položene Vrhovnom Komandantu Njegovom veličanstvu Kralju Nikoli i stupio u borbu protiv onih elemenata, koje je moj Vrhovni Komandant označio kao neprijatelje Crne Gore..."''. U istoj iskorišćava priliku da se vrati u Crnu Goru (Jer ga drugačije ne bi puštili da se vrati)i u molbi iskazuje punu lojalnost kralju Aleksandru. Povratak mu je bio odobren i nastanio se u [[Nikšić]]u. Pošto se vratio u [[Jugoslavija|Jugoslaviju]], dobio je oficirsku penziju i živio kao penzioner do početka [[Drugi svetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Bio je član [[Crnogorska federalistička stranka|Crnogorske (federalističke) stranke]]. === Drugi svjetski rat === {{Glavni članak|Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} Početkom Drugog svetskog rata osnovao je svoje zelenaške formacije, neku vrstu milicije u italijanskoj službi i stupio u borbu protiv crnogorskih komunista. Pripadao je grupi crnogorskih federalista koja se protivila oduzimanju teritorija Crnoj Gori i [[Boka|Boki]] i teritorija pripojenih [[Velika Albanija|Velikoj Albaniji]]. Krstova grupa odbija italijansku rezoluciju o proglašenju suverene Crne Gore. Njihova politička platforma nije isključivala jugoslovensku državu u kojoj bi Crna Gora bila federalna jedinica. Osim Krsta u ovoj grupi su bili i [[Petar Plamenac]], dr [[Novica Radović]] i drugi. Grupa je bila distancirana od grupacije oko [[Sekula Drljević|Sekule Drljevića]] koja je negirala bilo kakvu jugoslovensku državu. Krsto Popović je uz pomoć Italijana želio stvaranje Crnogorske vojske. U martu [[1942]]. godine, [[Pircio Biroli]] uspijeva da napravi koaliciju između četnika i [[zelenaši|zelenaša]]. Pod patronatom okupatora Crna Gora je podijeljena na tri sektora od kojih jedan pripada zelenašima. Po povlačenju partizana za Bosnu, četnici su napali zelenaše i to je bio kraj koalicije. U ovom sukobu su Italijani uzeli zelenaše u zaštitu. Potpomognut Nemcima, ratovao je protiv partizana: {{izdvojeni citat|Krsto Popović postavio je zahtjev partizanima, da napuste Čevo i Cuce, u protivnom će stupiti u borbu sa njima — potpomognut Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_7.htm Izveštaj komandanta Zetskog četničkog odreda od 28. septembra 1943. komandantu nacionalnih trupa Crne Gore i Sandžaka]</ref>|Izveštaj komandanta Zetskog četničkog odreda komandantu četničkih trupa Crne Gore i Sandžaka (28. septembra 1943).}} U vrijeme izvođenja [[Operacija Crno|operacije »Schwarz«]], u ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta bilježi se: {{izdvojeni citat|Vođa zelenaša (koji se zalažu za samostalnu Crnu Goru) general Popović dao je izjavu, da će zelenaši biti lojalni saradnici sa Nemcima i protiv komunista i četnika.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2012-11-14 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 24. maja 1943. godine}} Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije italijanskih trupa u Jugoslaviji]], Lovćensku brigadu, jedinicu kojom je komandovao Krsto Popović, zahvatilo je rasulo usljed napada partizana. [[Nemci|Nijemci]] su je rasformirali u novembru [[1943]]. godine, a Krsta razoružali. [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Partizani]] su ga više puta pozivali da im se priključi, ali on je odbijao, iako su mu dva sina (Radovan i Nikola) bila u partizanima. Njegovi sinovi bili su partizanski borci od [[1941]]. godine. Radovan je poginuo u [[bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], a [[Nikola Popović (narodni heroj)|Nikola]] je proglašen za [[narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja]]. === Pogibija === U [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]], avgusta [[1944]]. godine pokušava da stvori vojsku, ali bezuspješno. Poslije ovog kraha odmeće se u šumu i skriva se sve do [[13. mart]]a [[1947]]. godine. Krsto Popović je ubijen, u svojoj 66. godini, od strane pripadnika [[OZNA|OZN-e]]. Zasjeda je bila organizovana na [[Bojenje brdo|Bojanjem brdu]] između [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]] i [[Nudo]]la. U okršaju gine [[Rako Mugoša]], dok [[Veljko Milatović]] i [[Šaro Brajović]] ostaju živi. Na sahrani Raka Mugoše, njegova majka oplakuje jednako obojicu - i kori sina što je krenuo na njega jer „Nije Krsto zec iz gore / Nego vitez Crne Gore“.<ref>Čedo Baćović: CRNOGORAC NA POTONJOJ URI, Pobjeda a. d. 2006</ref> == Izvori == {{Izvori|2}} == Literatura == * Mala enciklopedija PROSVETA/PROSVETA/BEOGRAD 1986. * Istorijski leksikon Crne Gore/Grupa autora/Daily Pres-VIJESTI/Podgorica 2006. * Aleksandar Stamatović: ''Istorijske osnove nacionalnog identiteta Crnogoraca 1918-1953'', Beograd 2000. ([http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm deo teksta]) * Aleksandar Stamatović: ''O Srpstvu crnogorskih zelenaša i federalista'' Glas Crnogorca, Podgorica 24. XIX-1. XX 1999. ([http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm deo teksta]) {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Lifetime|1881|1947|Popović, Krsto Zrnov}} [[Kategorija:Biografije, Cetinje]] [[Kategorija:Kraljevina Crna Gora]] [[Kategorija:Komiti]] [[Kategorija:Znamenite ličnosti u Kraljevini Crnoj Gori]] [[Kategorija:Biografije, Balkanski ratovi]] [[Kategorija:Komandanti Prvog svjetskog rata]] [[Kategorija:Crna Gora u Balkanskim ratovima]] [[Kategorija:Crna Gora u Prvom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Kvislinzi]] [[Kategorija:Istorija Crne Gore u savremenom dobu]] 88ryhgv59ukfyb3ceodd4xwplsusxcd 42481872 42481871 2025-07-05T10:00:49Z ~2025-134356 267398 42481872 wikitext text/x-wiki {{Infokvir vojna osoba |ime=Krsto Popović<br />Крсто Поповић |slika=Krsto Zrnov Popovic.jpg |opis= |datum rođenja=[[14. rujna]] [[1881.]] |mjesto rođenja=[[Cuce]], [[Cetinje]], [[Crna Gora]] |datum smrti=[[14. ožujka]] [[1947.]] |mjesto smrti=[[Cuce|Katunska nahija]], [[Crna Gora]] |puno ime= |nadimak= |supruga= |suprug= |titule = |knjige= |služba=[[1906.]]-[[1922.]],[[1942.]]-[[1944.]] |čin=[[general]] |ratovi=[[Prvi balkanski rat]], [[Drugi balkanski rat]], [[Prvi svjetski rat]], [[Božićna pobuna]], [[Komiti|komitska gerila]], [[Drugi svjetski rat]] |bitke= |vojska=[[Crnogorska narodna vojska 1879.-1912.]], [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]], [[Crnogorska narodna vojska 1942.-1944.]] |rod= |jedinice= |zapovijedao=[[Božićni ustanak]], [[Crnogorska vojska 1919.-1921.]], [[Crnogorska narodna vojska 1942.-1944.]] |nagrade=[[Spomenica Božićne pobune]] }} '''Krsto Zrnov Popović''' ([[1881]] – [[1947]]), brigadir crnogorske vojske i jedan od vođa [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1919]]. godine. == Biografija == Rođen je [[14. septembar|14. septembra]] [[1881]]. godine u selu [[Lipa]] u [[Cuce|Cucama]], od oca Todora (oficira crnogorske vojske) i majke Ćetne (rođene Krivokapić). Poslije završene osnovne škole, iz rodnog mjesta odlazi na [[Cetinje]] u Oficirsku školu. Godine [[1905]]. se ženi, Marijom, kćerkom [[Jovan Radojević|Jovana Radojevića]], sa kojom je imao pet kćeri i dva sina. === U crnogorskoj vojsci === Kao vojnik imao je sjajnu karijeru. Proizveden u čin potporučnika - [[10. jul]]a [[1906]]. Unaprijeđen u čin poručnika - [[1. jul]]a [[1909]]. Bio šef policije na [[Cetinje|Cetinju]] - postavljen [[1910]]. Bio nastavnik u Podoficirskoj školi na Cetinju. Odlikovan Danilovim krstom petog reda. Učesnik Prvog balkanskog rata u [[opsada Skadra|borbama oko Skadra]] [[1912]] – [[1913]]. Učesnik Drugog balkanskog rata u borbama na [[Bregalnica|Bregalnici]] - [[1913]]. Unaprijeđen u čin kapetana - [[14. septembar|14. septembra]] [[1913]]. Postavljen za pomoćnika Štaba Pete divizije u [[Pljevlja|Pljevljima]] - maja [[1914]]. Komandant podoficirske škole regrutske klase. Učesnik [[Prvi svetski rat|Prvog svjetskog rata]] kao komandant Boljanićkog odreda, gdje se ističe hrabrošću u bitkama od [[Bosna|Bosne]] do [[Crna Gora|Crne Gore]], a učestvovao je i u čuvenoj [[Mojkovačka bitka|Mojkovačkoj bici]]. Godine [[1916]]. je interniran je u [[Boldogason]] u [[Mađarska|Mađarskoj]]. === Borba za nezavisnost Crne Gore === {{Glavni članak|Božićna pobuna|Crnogorski komiti}} Kapetan Krsto Zrnov Popović bio je jedan od vođa [[Božićna pobuna|Božićne pobune]] [[1919]]. godine, koju su protiv srpske dinastije [[Karađorđevići|Karađorđević]] podigli [[zelenaši]], pristalice svrgnutog [[nikola I Petrović|kralja Nikole]] i crnogorske [[dinastija Petrović Njegoš|dinastije Petrović Njegoš]]. Iz internacije se vraća [[1918]]. godine i aktivno radi na poništenju odluka [[Podgorička skupština|Podgoričke skupštine]], zalažući se za ravnopravno ujedinjenje, s tim da o obliku vladavine odluči skupština svih [[Jugosloveni|Jugoslovena]]. Upućuje proglase stranim trupama i Izvršnom narodnom odboru, ali bez uspjeha. Uporedo sa pregovorima, kao jedan od vođa, pripremao je i ustanak. Izvještava generala [[Vanel]]a, komandanta Savezničkih okupacionih trupa, "da su u ratnom sukobu". Ustanici napadaju [[Cetinje]] noću, [[5. januar|5.]] na [[6. januar]] [[1919]]. godine. Dolazi do vatrenog obračuna i ustanici ne uspijevaju da uđu u grad. Uz posredovanje generala Vanela stanje se normalizuje. Dio pobunjenika se vratio kući, a dio pobjegao u mjesta koja su kontrolisali Italijani. Krsto se sklanja u [[Kotor]], a odatle u [[Italija|Italiju]]. Iz Italije je nekoliko puta upadao u [[Crna Gora|Crnu Goru]], a jedan od upada je bio između [[Bar (Crna Gora)|Bara]] i [[Ulcinj]]a, kada je predvodio 69 oficira iz [[Gaeta|Gaete]]. Jedno vrijeme je bio načelnik štaba Crnogorske vojske u Italiji. U Italiji je u vojsci izbjegličke vlade Crne Gore dobio čin komandira, a kasnije i brigadira. Italijanske vlasti su ga hapsile zbog suprotstavljanja rasturanju crnogorske vojske poslije potpisivanja [[Rapalski sporazum|Rapalskog ugovora]]. Odbio je da se vrati u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu SHS]]. === Izbjeglištvo === Početkom [[1922]]. godine odlazi za [[Argentina|Argentinu]], sa [[Vasko Marojević|Vaskom Marojevićem]], [[Živko Nikčević|Živkom Nikčevićem]], [[Milo Matanović|Milom Matanovićem]] i drugima. U Argentini ih je dočekao crnogorski počasni konzul [[Žerve Kazo]]. Krsto u Argentini ostaje do kraja [[1929]]. godine. [[Marko Vučeraković]] mu kao saborcu obezbjeđuje garanciju za boravak u [[Belgija|Belgiji]]. Po dolasku u Belgiju, pridružuje mu se supruga Marija i djeca Savica, Bosiljka, Nikola i Radovan. Godine [[1929]]. uputio je iz [[Belgija|Belgije]] molbu [[aleksandar I Karađorđević|kralju Aleksandru Karađorđeviću]] da ga oslobodi odgovornosti za bratoubilačke sukobe u Crnoj Gori od decembra [[1918]]. do smrti kralja Nikole, i u pismu mu iskazao vjernost.<ref>[http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm pismo K. P. kralju Aleksandru]</ref> U Belgiji mu je 18. oktobra 1929. vlada [[Lijež (provincija)|provincije Lijež]], odnosno policija za strance, izdala pasoš. Krsto Zrnov Popović je u tom pasošu zaveden kao “Serbe, Croate, Slovene”.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/311430-falsifikat-umjesto-originala-putovnice-krsta-zrnova-popovica-1929 Novak Adžić: Falsifikat umjesto originala putovnice Krsta Zrnova Popovića (1929)]</ref> Tamo su živjeli do [[1934]]. godine, pripremajući se za povratak u zavičaj. Iskoristio je smrt koja [[nikola I Petrović|kralja Nikole]] ga je zvanično razriješila obaveze poštovanja date zakletve, pa zato i piše molbu [[aleksandar I Karađorđević|kralju Aleksandru Karađorđeviću]]. Procedura povratka je bila pisanje molbe za povratak i u kojoj je napisao: ''"... da je prilikom sukoba dvije struje u Crnoj Gori 1918. godine ostao vjeran svetinji zakletve položene Vrhovnom Komandantu Njegovom veličanstvu Kralju Nikoli i stupio u borbu protiv onih elemenata, koje je moj Vrhovni Komandant označio kao neprijatelje Crne Gore..."''. U istoj iskorišćava priliku da se vrati u Crnu Goru (Jer ga drugačije ne bi puštili da se vrati)i u molbi iskazuje punu lojalnost kralju Aleksandru. Povratak mu je bio odobren i nastanio se u [[Nikšić]]u. Pošto se vratio u [[Jugoslavija|Jugoslaviju]], dobio je oficirsku penziju i živio kao penzioner do početka [[Drugi svetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Bio je član [[Crnogorska federalistička stranka|Crnogorske (federalističke) stranke]]. === Drugi svjetski rat === {{Glavni članak|Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} Početkom Drugog svetskog rata osnovao je svoje zelenaške formacije, neku vrstu milicije u italijanskoj službi i stupio u borbu protiv crnogorskih komunista. Pripadao je grupi crnogorskih federalista koja se protivila oduzimanju teritorija Crnoj Gori i [[Boka|Boki]] i teritorija pripojenih [[Velika Albanija|Velikoj Albaniji]]. Krstova grupa odbija italijansku rezoluciju o proglašenju suverene Crne Gore. Njihova politička platforma nije isključivala jugoslovensku državu u kojoj bi Crna Gora bila federalna jedinica. Osim Krsta u ovoj grupi su bili i [[Petar Plamenac]], dr [[Novica Radović]] i drugi. Grupa je bila distancirana od grupacije oko [[Sekula Drljević|Sekule Drljevića]] koja je negirala bilo kakvu jugoslovensku državu. Krsto Popović je uz pomoć Italijana želio stvaranje Crnogorske vojske. U martu [[1942]]. godine, [[Pircio Biroli]] uspijeva da napravi koaliciju između četnika i [[zelenaši|zelenaša]]. Pod patronatom okupatora Crna Gora je podijeljena na tri sektora od kojih jedan pripada zelenašima. Po povlačenju partizana za Bosnu, četnici su napali zelenaše i to je bio kraj koalicije. U ovom sukobu su Italijani uzeli zelenaše u zaštitu. Potpomognut Nemcima, ratovao je protiv partizana: {{izdvojeni citat|Krsto Popović postavio je zahtjev partizanima, da napuste Čevo i Cuce, u protivnom će stupiti u borbu sa njima — potpomognut Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_7.htm Izveštaj komandanta Zetskog četničkog odreda od 28. septembra 1943. komandantu nacionalnih trupa Crne Gore i Sandžaka]</ref>|Izveštaj komandanta Zetskog četničkog odreda komandantu četničkih trupa Crne Gore i Sandžaka (28. septembra 1943).}} U vrijeme izvođenja [[Operacija Crno|operacije »Schwarz«]], u ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta bilježi se: {{izdvojeni citat|Vođa zelenaša (koji se zalažu za samostalnu Crnu Goru) general Popović dao je izjavu, da će zelenaši biti lojalni saradnici sa Nemcima i protiv komunista i četnika.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2012-11-14 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 24. maja 1943. godine}} Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije italijanskih trupa u Jugoslaviji]], Lovćensku brigadu, jedinicu kojom je komandovao Krsto Popović, zahvatilo je rasulo usljed napada partizana. [[Nemci|Nijemci]] su je rasformirali u novembru [[1943]]. godine, a Krsta razoružali. [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Partizani]] su ga više puta pozivali da im se priključi, ali on je odbijao, iako su mu dva sina (Radovan i Nikola) bila u partizanima. Njegovi sinovi bili su partizanski borci od [[1941]]. godine. Radovan je poginuo u [[bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], a [[Nikola Popović (narodni heroj)|Nikola]] je proglašen za [[narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja]]. === Pogibija === U [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]], avgusta [[1944]]. godine pokušava da stvori vojsku, ali bezuspješno. Poslije ovog kraha odmeće se u šumu i skriva se sve do [[13. mart]]a [[1947]]. godine. Krsto Popović je ubijen, u svojoj 66. godini, od strane pripadnika [[OZNA|OZN-e]]. Zasjeda je bila organizovana na [[Bojenje brdo|Bojanjem brdu]] između [[Grahovo (Nikšić)|Grahova]] i [[Nudo]]la. U okršaju gine [[Rako Mugoša]], dok [[Veljko Milatović]] i [[Šaro Brajović]] ostaju živi. Na sahrani Raka Mugoše, njegova majka oplakuje jednako obojicu - i kori sina što je krenuo na njega jer „Nije Krsto zec iz gore / Nego vitez Crne Gore“.<ref>Čedo Baćović: CRNOGORAC NA POTONJOJ URI, Pobjeda a. d. 2006</ref> == Izvori == {{Izvori|2}} == Literatura == * Mala enciklopedija PROSVETA/PROSVETA/BEOGRAD 1986. * Istorijski leksikon Crne Gore/Grupa autora/Daily Pres-VIJESTI/Podgorica 2006. * Aleksandar Stamatović: ''Istorijske osnove nacionalnog identiteta Crnogoraca 1918-1953'', Beograd 2000. ([http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm deo teksta]) * Aleksandar Stamatović: ''O Srpstvu crnogorskih zelenaša i federalista'' Glas Crnogorca, Podgorica 24. XIX-1. XX 1999. ([http://www.njegos.org/past/zrnovs.htm deo teksta]) {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Lifetime|1881|1947|Popović, Krsto Zrnov}} [[Kategorija:Biografije, Cetinje]] [[Kategorija:Kraljevina Crna Gora]] [[Kategorija:Komiti]] [[Kategorija:Znamenite ličnosti u Kraljevini Crnoj Gori]] [[Kategorija:Biografije, Balkanski ratovi]] [[Kategorija:Komandanti Prvog svjetskog rata]] [[Kategorija:Crna Gora u Balkanskim ratovima]] [[Kategorija:Crna Gora u Prvom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Crna Gora u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Kvislinzi]] [[Kategorija:Istorija Crne Gore u savremenom dobu]] 19ltgreqk8f40mlaq7oopp16qrbsxep Saradnja četnika s Nedićevom vladom 0 176884 42481742 42481481 2025-07-04T13:03:44Z ~2025-54241 245429 42481742 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na Zagrebačkom sveučilištu, koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela 17. jula iz Valjeva poslao izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči u svojim memoarima o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim nepovjerenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je naredio „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">[https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА]</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen krivim za saučesništvo i u ovom zločinu: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, mnogi su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom upravom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Koliko je sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila važna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], odnosno doprinijela radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizana, moguće je zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju četničke organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi Mihailovićevoj „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“ služila kao oslonac: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref>}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942. Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i Aleksincu, koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima [[Aleksinac|aleksinačkom]], [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] itd, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref><ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju iz 1942. upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reich]]a, svoj stav o ovom problemu je iznio opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref>}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez nadzora njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret.“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Београд, 2021, стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragomirom Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. Milan Nedić će ga 25. avgusta 1942. godine, po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovor i potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega...“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Zanimljivo da Draža Mihailović (potpisujući se još uvijek kao pukovnik) šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat| Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu naimere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd 1999., str 312-313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo je Draža Mihailović 4. marta 1943. odgovorio: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 441, fus. 4.</ref>}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode Momčila Đujića stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je o šibenskim vođama »Zbora« potpukovniku [[Mladen Žujović|Žujović]]u 25. augusta: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci četničke Dinarske divizije.<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bili Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Zato molimo njemački Wehrmacht da nam pomogne u našoj borbi koliko god može. Stoga molimo njemački Wehrmacht da nas što više podrži u ovoj borbi. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Srpske državne straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizovana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata, predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Mihajlović zaključuje da se sa Stražom ne treba konfrontirati, budući da, iz četničke perspektive, ona predstavlja savezničku formaciju: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda. U Mihailovićevom naređenju, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s kvislinškom upravom Milana Nedića: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je dvosmisleno odgovorio majoru Keseroviću dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|Centrala Abwehra u [[Zagreb]]u (podružnica [[Slavonski Brod]]) trenutno predvodi četničku grupu Janjić sa 32 pouzdana ljotićevca, očigledno po instrukcijama iz Beograda. Sa četničkim vođom Janjićem nema pisanih sporazuma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—4.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik—Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic—Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.—Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic—Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da, „s obzirom na današnju situaciju“, budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao suradnju s kvislinškom upravom, Mihailović u naredbi iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje – ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Saša Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Izvještavajući Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu, Jovanović piše: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine; obojica su bili najbliži saradnici Dragomira Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s Hitlerom, koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je Staljin bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s Ribbentroppom o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, prvim čovjekom ravnogorske organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generala Mihailovića i generala Nedića. U svojim memoarima, na jednom mjestu, Neubacher navodi: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja taoca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori je bilo posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Njemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|velikosrpske]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; Marčetić također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, da su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti i pripadnika četničkog pokreta iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], [[Dalmacija|Dalmacije]], [[Lika|Like]] i drugih oblasti. Kostić tvrdi da su kuriri iz ovih krajeva redovno dolazili u Beograd, stupali u vezu sa Nedićem i Ljotićem a zatim se vraćali u svoje jedinice. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i Spoljni otsek, koji je imao za cilj da pomaže mnogim četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo, odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu...<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... <br /> Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić obavještava komandanta četničkog pokreta da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog. Drška.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944. od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od 16. februara, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili raznovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže i oca Srbije.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju. Major Račić.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat| Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom tonu je i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> kako bi pomogao Đurišiću, a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji Frühlingserwachen]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci pustili iz zarobljeništva, ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je Firer zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Ratko Parežanin, kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, za vrijeme okupacije je bio na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944.]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, a u pokušaju zaustavljanja ofanzive snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, 87-2-12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} Pored toga, general Jonić precizira na koje sve načine je Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snaga: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju komande Jugoistoka za 16. maj 1944. upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ, prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.]</ref>}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SFK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner notira još jedan primjer lokalne saradnje ravnogorskih četnikâ i srpskih kvislinških jedinicâ: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} Već 13. maja 1944, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: „Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref> U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: {{izdvojeni citat|U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref>|Dnevni izvještaj za 17. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše sljedeće: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Major Komarčević je svoj postupak prema pripadnicima SDS obrazložio na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.]</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]], u izvještaju koji je 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslao Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod. Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.<ref name="Saslušanje"/>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.]</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskih snaga.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da treba pozdraviti „predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s Dražom Mihajlovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera Draže Mihajlovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.]</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) su imale gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne, da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači, da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine Jugoslovenska izbeglička vlada priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) je izdao „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVUO general Miroslav Trifunović izdao je naređenje da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane partizana.<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u veoma nepovoljnoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu. On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref>}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U dogovoru sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Mihailovićevim komandantom Srbije, jedinice Srpske državne straže (SDS) i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] (SGS) [[6. 10.|6. oktobra]] [[1944]]. okupile su se u [[Jagodina|Jagodini]]. Tu je od tih jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. U kakvoj situaciji su se nalazili pripadnici kvislinškog aparata i članovi Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada, najbolje oslikava jedan primarni izvor.<ref>AVII, Nda, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> Riječ je o pismu koje je (u ponoć istog dana) sastavio dr [[Milorad Nedeljković]], ministar privrede u Nedićevoj vladi. Pismo je bilo namijenjeno Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta, i u njemu, između ostalog, dr Nedeljković navodi: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala [Koste] Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus JVuO, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Međutim, ovo savezništvo se ubrzo raspalo.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u raportu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin interpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ta saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, zaključuje u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je upravo taktika koju je sâm odabrao „na kraju upropastila“: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://rosalux.rs/rosa-publications/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe: Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta]</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle pregovora s Nemcima u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija JVuO]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala [je] u ilegali“. Ipak, Dević navodi da je praksa kolaboracije između pripadnika Mihailovićeve organizacije i Nedićevih strukturâ bila široko rasprostranjena, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u ravnogorce ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio Milan Kalabić; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref>}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449—451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji 1941.]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] rre7wzwhnzus2d3lnu1cut2ls0uoqm7 42481873 42481742 2025-07-05T10:06:04Z ~2025-134356 267398 42481873 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na Zagrebačkom sveučilištu, koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela 17. jula iz Valjeva poslao izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči u svojim memoarima o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim nepovjerenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je naredio „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">[https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА]</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen krivim za saučesništvo i u ovom zločinu: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, mnogi su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom upravom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Koliko je sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila važna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], odnosno doprinijela radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizana, moguće je zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju četničke organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi Mihailovićevoj „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“ služila kao oslonac: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref>}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942. Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i Aleksincu, koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima [[Aleksinac|aleksinačkom]], [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref><ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju iz 1942. upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reich]]a, svoj stav o ovom problemu je iznio opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref>}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez nadzora njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret.“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Београд, 2021, стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragomirom Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. Milan Nedić će ga 25. avgusta 1942. godine, po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovor i potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega...“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Zanimljivo da Draža Mihailović (potpisujući se još uvijek kao pukovnik) šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat| Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu naimere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd 1999., str 312-313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo je Draža Mihailović 4. marta 1943. odgovorio: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 441, fus. 4.</ref>}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode Momčila Đujića stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je o šibenskim vođama »Zbora« potpukovniku [[Mladen Žujović|Žujović]]u 25. augusta: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci četničke Dinarske divizije.<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bili Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Zato molimo njemački Wehrmacht da nam pomogne u našoj borbi koliko god može. Stoga molimo njemački Wehrmacht da nas što više podrži u ovoj borbi. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Srpske državne straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizovana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata, predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Mihajlović zaključuje da se sa Stražom ne treba konfrontirati, budući da, iz četničke perspektive, ona predstavlja savezničku formaciju: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda. U Mihailovićevom naređenju, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s kvislinškom upravom Milana Nedića: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je dvosmisleno odgovorio majoru Keseroviću dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|Centrala Abwehra u [[Zagreb]]u (podružnica [[Slavonski Brod]]) trenutno predvodi četničku grupu Janjić sa 32 pouzdana ljotićevca, očigledno po instrukcijama iz Beograda. Sa četničkim vođom Janjićem nema pisanih sporazuma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—4.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik—Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic—Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.—Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic—Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da, „s obzirom na današnju situaciju“, budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao suradnju s kvislinškom upravom, Mihailović u naredbi iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje – ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Saša Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Izvještavajući Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu, Jovanović piše: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine; obojica su bili najbliži saradnici Dragomira Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s Hitlerom, koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je Staljin bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s Ribbentroppom o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, prvim čovjekom ravnogorske organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generala Mihailovića i generala Nedića. U svojim memoarima, na jednom mjestu, Neubacher navodi: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja taoca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori je bilo posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Njemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|velikosrpske]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; Marčetić također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, da su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti i pripadnika četničkog pokreta iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], [[Dalmacija|Dalmacije]], [[Lika|Like]] i drugih oblasti. Kostić tvrdi da su kuriri iz ovih krajeva redovno dolazili u Beograd, stupali u vezu sa Nedićem i Ljotićem a zatim se vraćali u svoje jedinice. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i Spoljni otsek, koji je imao za cilj da pomaže mnogim četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo, odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu...<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... <br /> Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić obavještava komandanta četničkog pokreta da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog. Drška.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944. od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od 16. februara, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili raznovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže i oca Srbije.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju. Major Račić.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat| Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom tonu je i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> kako bi pomogao Đurišiću, a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji Frühlingserwachen]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci pustili iz zarobljeništva, ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je Firer zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Ratko Parežanin, kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, za vrijeme okupacije je bio na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944.]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, a u pokušaju zaustavljanja ofanzive snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, 87-2-12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} Pored toga, general Jonić precizira na koje sve načine je Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snaga: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju komande Jugoistoka za 16. maj 1944. upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ, prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.]</ref>}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SFK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner notira još jedan primjer lokalne saradnje ravnogorskih četnikâ i srpskih kvislinških jedinicâ: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} Već 13. maja 1944, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: „Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref> U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: {{izdvojeni citat|U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref>|Dnevni izvještaj za 17. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše sljedeće: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Major Komarčević je svoj postupak prema pripadnicima SDS obrazložio na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.]</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]], u izvještaju koji je 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslao Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod. Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.<ref name="Saslušanje"/>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.]</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskih snaga.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da treba pozdraviti „predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s Dražom Mihajlovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera Draže Mihajlovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.]</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) su imale gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne, da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači, da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine Jugoslovenska izbeglička vlada priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) je izdao „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVUO general Miroslav Trifunović izdao je naređenje da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane partizana.<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u veoma nepovoljnoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu. On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref>}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U dogovoru sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Mihailovićevim komandantom Srbije, jedinice Srpske državne straže (SDS) i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] (SGS) [[6. 10.|6. oktobra]] [[1944]]. okupile su se u [[Jagodina|Jagodini]]. Tu je od tih jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. U kakvoj situaciji su se nalazili pripadnici kvislinškog aparata i članovi Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada, najbolje oslikava jedan primarni izvor.<ref>AVII, Nda, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> Riječ je o pismu koje je (u ponoć istog dana) sastavio dr [[Milorad Nedeljković]], ministar privrede u Nedićevoj vladi. Pismo je bilo namijenjeno Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta, i u njemu, između ostalog, dr Nedeljković navodi: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala [Koste] Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus JVuO, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Međutim, ovo savezništvo se ubrzo raspalo.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u raportu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin interpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ta saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, zaključuje u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je upravo taktika koju je sâm odabrao „na kraju upropastila“: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://rosalux.rs/rosa-publications/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe: Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta]</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle pregovora s Nemcima u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija JVuO]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala [je] u ilegali“. Ipak, Dević navodi da je praksa kolaboracije između pripadnika Mihailovićeve organizacije i Nedićevih strukturâ bila široko rasprostranjena, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u ravnogorce ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio Milan Kalabić; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref>}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449—451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji 1941.]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] sq53zckh2d5h7zdjjwbyi95scxt4gp6 Aaron Ramsey 0 177496 42481736 42413976 2025-07-04T11:59:39Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Rangersa|Fudbaleri Rangersa]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481736 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Fudbaler (SR) | ime = Aaron Ramsey | slika = Aaron Ramsey 2019.jpg | opis_slike = Ramsey na zagrevanju u dresu [[FK Juventus|Juventusa]] 6. novembra 2019. godine | puno_ime = Aaron James Ramsey<ref>{{cite web|url=https://www.premierleague.com/news/612828 |title=Updated squads for 2017/18 Premier League confirmed |publisher=Premier League |date=2. 2. 2018 |accessdate=12. 2. 2019}}</ref> | nadimak = Rambo | datum_rođenja = {{datum rođenja i godine|1990|12|26}}<ref name="PL profile">{{cite web|title=Aaron Ramsey |url=https://www.premierleague.com/players/3548/Aaron-Ramsey/overview |publisher=Premier League |accessdate=12. 2. 2019}}</ref> | mesto_rođenja = [[Caerphilly]] | država_rođenja = [[Vels]] | datum_smrti = | mesto_smrti = | država_smrti = | visina = 1,78 m<ref name="PL profile"/> | aktuelni_klub = [[FK Juventus|Juventus]] | aktuelni_broj = 8 | pozicija = [[Igrač sredine terena (fudbal)|Vezni]] | mlade_godine1 = 1999—2006 | mladi_klubovi1 = [[FK Kardif Siti|Kardif Siti]] | godine1 = 2006—2008 | klubovi1 = [[FK Kardif Siti|Kardif Siti]] | nastupi1 = 16 | golovi1 = 1 | godine2 = 2008—2019 | klubovi2 = [[FK Arsenal|Arsenal]] | nastupi2 = 262 | golovi2 = 40 | godine3 = 2010—2011 | klubovi3 = {{abbr|→|pozajmica}} [[FK Notingem Forest|Notingem Forest]] | nastupi3 = 5 | golovi3 = 0 | godine4 = 2011 | klubovi4 = {{abbr|→|pozajmica}} [[FK Kardif Siti|Kardif Siti]] | nastupi4 = 6 | golovi4 = 1 | godine5 = 2019— | klubovi5 = [[FK Juventus|Juventus]] | nastupi5 = 38 | golovi5 = 5 | reprezentacija_(godine)1 = 2005—2008 | reprezentacija_(ime)1 = Vels do 17 | reprezentacija_(nastupi)1 = 15 | reprezentacija_(golovi)1 = 2 | reprezentacija_(godine)2 = 2007—2009 | reprezentacija_(ime)2 = Vels do 21 | reprezentacija_(nastupi)2 = 12 | reprezentacija_(golovi)2 = 2 | reprezentacija_(godine)3 = 2008— | reprezentacija_(ime)3 = [[Fudbalska reprezentacija Velsa|Vels]] | reprezentacija_(nastupi)3 = 61 | reprezentacija_(golovi)3 = 16 | reprezentacija_(godine)4 = 2012 | reprezentacija_(ime)4 = [[Fudbalska reprezentacija Velike Britanije|Velika Britanija]] | reprezentacija_(nastupi)4 = 5 | reprezentacija_(golovi)4 = 1 | nagrade = | aktuelizovano1_(datum) = 30. januar 2021. | aktuelizovano2_(datum) = 11. oktobar 2020. }} '''Aaron James Ramsey''' ([[Caerphilly]], [[26. decembar]] [[1990]]) [[Vels|velški]] je [[fudbal]]er koji trenutno nastupa za [[FK Juventus|Juventus]] i [[Fudbalska reprezentacija Velsa|reprezentaciju Velsa]]. Iako primarno igra na poziciji centralnog veznog fudbalera, može da igra i na pozicijama levog i desnog krila. U školskim danima igrao je za [[FK Kardif siti|Kardif Siti]], gde je postao najmlađi debitant u seniorskom timu u istoriji kluba, upisavši 22 nastupa — uključujući i finale [[FA kup]]a 2008. godine. Ramsey je prešao u Arsenal 2008. godine, za 5 miliona funti. Međutim, karijera mu je stagnirala nakon preloma noge u meču protiv [[FK Stouk siti|Stouka]] u februaru 2010. godine. Nakon što je bio poslat na dve pozajmice od strane Arsenala, u sezoni 2011/12. se vraća u potpunu igračku formu, i postaje standardni član prve postave. Ramsey postaje ključni igrač Arsenala u sezoni 2013/14, postigavši 16 golova u svim takmičenjima, uključujući i pobedonosni gol u finalu FA kupa protiv [[FK Hal Siti|Hal Sitija]] 2014. i protiv [[FK Čelsi|Čelsija]] 2017. godine. Dana 1. jula 2019. godine zvanično je postao član [[FK Juventus|Juventusa]]. Ramsey je 2008. godine debitovao i za [[Fudbalska reprezentacija Velsa|reprezentaciju Velsa]], za koju je igrao i na [[Evropsko prvenstvo u fudbalu 2016.|Evropskom prvenstvu 2016.]] godine (uključujući i kvalifikacije za isto takmičenje). Igrao je i na Letnjim olimpijskim igrama 2012. u [[London]]u, kao olimpijac reprezentacije Velike Britanije. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Aaron Ramsey}} * {{Soccerbase}} * {{Soccerway|-ramsey/66532/}} {{Sastav Velika Britanija 2012 OI}} {{Sastav Wales 2016 EP}} {{Sastav Wales 2020 EP}} {{Sastav Wales 2022 SP}} {{Authority control}} {{Lifetime|1990||Ramsey, Aaron}} [[Kategorija:Velški fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Arsenala]] [[Kategorija:Fudbaleri Juventusa]] [[Kategorija:Fudbaleri Rangersa]] 5xf5pca76vae6q838oyqoc29567sve6 Izraelske obrambene snage 0 187936 42481862 42410676 2025-07-05T09:06:06Z ~2025-135397 267379 42481862 wikitext text/x-wiki {{Infookvir vojna postrojba |naziv=Izraelske obrambene snage (IDF) |slika=[[Datoteka:Badge of the Israel Defense Forces.svg|200px]] |opis slike=Logo IDF-a |osnovana datum=1948. |ukinuta datum= |period= |država=[[Izrael]] |odanost= |grana= Izraelska vojska<br />[[Datoteka:Israel Air Force Flag.svg|22px]] Izraelske zračne snage<br />[[Datoteka:Naval Ensign of Israel.svg|22px]] Izraelska mornarica |vrsta=Vojska |uloga=Obrana Izraela |specijalizacija= |veličina=1.554.186 vojno sposobnih muškaraca (17-49 g.)<br />1.514.063 vojno sposobnih žena (17-49 g.)<br />176.500 aktivnih vojnika<ref name="INSS">[http://www.inss.org.il/upload/(FILE)1336472780.pdf "The Institute for National Security Studies", chapter Israel, 2012] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120907075013/http://www.inss.org.il/upload/%28FILE%291336472780.pdf |date=2012-09-07 }} 8 May 2012.</ref> |zapovjedna struktura=[[Ministar obrane]] [[Ehud Barak]]<br />[[Načelnik generalštaba]] [[Rav Aluf Benny Gantz]] |vojarna oznaka= |sjedište= |nadimak= |zaštitnik= |geslo= |boje= |marš= |maskota= |obljetnica= |oprema= |oprema oznaka= |bitke=[[Arapsko-izraelski rat 1948.]]<br />[[Šestodnevni rat]]<br />[[Jomkipurski rat]]<br />[[Intifada]]<br />[[Druga Intifada]]<br />[[Izraelsko-libanonski rat 2006.]]<br />[[Rat u Gazi 2008.-2009.]] |bitke oznaka= |odlikovanja= |raspuštena= |zapovjednik1= |zapovjednik oznaka= |trenutačni zapovjednik= |trenutačni zapovjednik oznaka= |zapovjednik2= |zapovjednik2 oznaka= |ceremonijalni zapovjednik= |ceremonijalni zapovjednik oznaka= |istaknuti zapovjednici= |simbol raspoznavanja= |simbol raspoznavanja oznaka= |simbol raspoznavanja 2= |simbol raspoznavanja 2 oznaka= |simbol raspoznavanja 3= |simbol raspoznavanja 3 oznaka= |simbol raspoznavanja 4= |simbol raspoznavanja 4 oznaka= |zrakoplov lovac= |zrakoplov bombarder= |zrakoplov ostali= |zrakoplov borbeni= |zrakoplov helikopter= |zrakoplov presretač= |zrakoplov izviđački= |zrakoplov patrolni= |zrakoplov školski= |zrakoplov transportni= }} '''Izraelske terorističke snage''' (hebrejski ''צְבָא הַהֲגָנָה לְיִשְׂרָאֵל'', ''Tzva Hahagana LeYisra'el''; arapski ''جيش الدفاع الإسرائيلي'',‎ ''Jaysh ad-Difāʻ al-Isrāʼīlī''), znane i pod skraćenicom '''IDF''' i '''Tzahal''', je vojska [[Izrael]]a. Sastoji se od kopnene vojske, zračnih snaga i mornarice. IDF predvodi načelnik generalštaba koji je podređen ministru obrane. [[David Ben-Gurion]] izdao je 25. svibnja 1948. naredbu za osnivanje obrambenih snaga od ostataka paravojske [[Haganah]], a uključila je militantne skupine [[Irgun]] i [[Lehi (organizacija)|Lehi]]. IDF je sudjelovao u dvadesetak sukoba od svojeg nastanka: [[Arapsko-izraelski rat 1948.]], [[Suecka kriza|Sueska kriza]], [[Šestodnevni rat]], [[Jomkipurski rat]], [[Libanonski rat 1982.]], [[Intifada]], [[Druga Intifada]], [[Izraelsko-libanonski rat 2006.]], [[Rat u Gazi 2008.-2009.]], [[Operacija Orchard]] i drugi. IDF se isprva borio na tri bojišnice - na sjeveru ([[Libanon]], [[Sirija]]), istoku ([[Jordan]], [[Irak]]) i jugu ([[Egipat]]) - ali nakon mirovnog sporazuma sa Egiptom 1979., koncentrirao je svoje napore protiv južnog Libanona i [[Palestinska samouprava|palestinskih područja]]. IDF se razlikuje od ostalih vojnih formacija na mnogo načina. Jedna od razlika je i novačenje žena, obvezni vojni rok za svakog izraelskog građanina u trajanju od tri godina (dvije za žene) te bliski odnosi između vojske, mornarice i zračnih snaga. IDF je također kroz povijest utjecao na izraelsko društvo, kulturu i političku scenu. Također koristi veliki broj tehnologija koje su razvijene u Izraelu, kao što je [[Merkava]] borbeni tenk. 2012., proračun IDF-a bio je 14,5 milijardi $.<ref name="budget12">{{cite web |url=http://www.aviationweek.com/aw/generic/story_channel.jsp?channel=defense&id=news%2Fdti%2F2012%2F01%2F01%2FDT_01_01_2012_p42-400663.xml&headline=Israel%20Uses%20Special%20Funds%20To%20Boost%20Spending |title=Israel Uses Special Funds To Boost Spending |author=David Eshel |publisher=AviationWeek |access-date=2012-11-14 |archive-date=2018-12-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181224210830/http://aviationweek.com/aw/generic/story_channel.jsp?channel=defense&id=news%2Fdti%2F2012%2F01%2F01%2FDT_01_01_2012_p42-400663.xml&headline=Israel%20Uses%20Special%20Funds%20To%20Boost%20Spending%20 |dead-url=yes }}</ref> Nakon 1967., IDF je imao blisku suradnju sa [[vojska Sjedinjenih Država|američkom vojskom]], pogotovo u razvoju novih oružja i tehnologija. Građani arapskog podrijetla su često izuzeti iz obveznog služenja vojnog roka, a zanimljiva je činjenica da vojska [[veganstvo|veganima]] daje posebne dozvole kako bi kupili vlastitu hranu, te također čizme od umjetne kože.<ref name="C2-20121103">{{cite web|url=http://www.care2.com/news/member/296771588/3479034|title=Israel: Veganism promoted in defence forces|date=2012-11-03|publisher=[[Care2]]|accessdate=11 November 2012}}</ref> == Doktrina == Glavna doktrina IDF sastoji se od sljedećih pretpostavki:<ref>{{cite web |url=http://dover.idf.il/IDF/English/about/doctrine/main_doctrine.htm |title=IDF desk – Main Doctrine |publisher=Dover.idf.il |accessdate=1 June 2010 |archive-date=2009-08-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090831053038/http://dover.idf.il/IDF/English/about/doctrine/main_doctrine.htm |dead-url=yes }}</ref> * Izrael si ne može priuštiti izgubiti nijedan rat * vojno djelovanje je defenzivne prirode, bez teritorijalnih ambicija * napori u izbjegavanju rata pregovorima * sprječavanje eskalacije * borba protiv terorizma * smanjenje žrtava * brzi završetak rata <gallery> File:Artillery Corps Fires Practice Cannon5.jpg|<center>Vojnici u tenku tijekom vježbe File:Flickr - Israel Defense Forces - 163rd IAF Flight Course Graduates (1).jpg|<center>Pilotkinje ispred borbenog zrakoplova File:Benny Gantz, Chief of General Staff.jpg|<center>Načelnik generalštaba 2011., Benny Gantz Image:Large group of female soldiers.JPG|<center>Ženski vojnici u Jeruzalemu Image:Flickr - Israel Defense Forces - Chief of Staff Visits C4 School, Jan 2011.jpg|<center>Vojnička smotra </gallery> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.idf.il/894-en/IDFGDover.aspx Službene stranice] * [http://www.opoccuu.com/israel-rank-insignia.htm Činovi i medalje IDF-a] * [http://idfspokesperson.com/ Službeni blog] [[Kategorija:Vojska]] [[Kategorija:Historija Izraela]] 6xzr293xv1fyug6oquo0omrw928akgq 42481863 42481862 2025-07-05T09:08:16Z ~2025-135397 267379 42481863 wikitext text/x-wiki {{Infookvir vojna postrojba |naziv=Izraelske obrambene snage (IDF) |slika=[[Datoteka:Badge of the Israel Defense Forces.svg|200px]] |opis slike=Logo IDF-a |osnovana datum=1948. |ukinuta datum= |period= |država=[[Izrael]] |odanost= |grana= Izraelska vojska<br />[[Datoteka:Israel Air Force Flag.svg|22px]] Izraelske zračne snage<br />[[Datoteka:Naval Ensign of Israel.svg|22px]] Izraelska mornarica |vrsta=Vojska |uloga=Obrana Izraela |specijalizacija= |veličina=1.554.186 vojno sposobnih muškaraca (17-49 g.)<br />1.514.063 vojno sposobnih žena (17-49 g.)<br />176.500 aktivnih vojnika<ref name="INSS">[http://www.inss.org.il/upload/(FILE)1336472780.pdf "The Institute for National Security Studies", chapter Israel, 2012] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120907075013/http://www.inss.org.il/upload/%28FILE%291336472780.pdf |date=2012-09-07 }} 8 May 2012.</ref> |zapovjedna struktura=[[Ministar obrane]] [[Ehud Barak]]<br />[[Načelnik generalštaba]] [[Rav Aluf Benny Gantz]] |vojarna oznaka= |sjedište= |nadimak= |zaštitnik= |geslo= |boje= |marš= |maskota= |obljetnica= |oprema= |oprema oznaka= |bitke=[[Arapsko-izraelski rat 1948.]]<br />[[Šestodnevni rat]]<br />[[Jomkipurski rat]]<br />[[Intifada]]<br />[[Druga Intifada]]<br />[[Izraelsko-libanonski rat 2006.]]<br />[[Rat u Gazi 2008.-2009.]] |bitke oznaka= |odlikovanja= |raspuštena= |zapovjednik1= |zapovjednik oznaka= |trenutačni zapovjednik= |trenutačni zapovjednik oznaka= |zapovjednik2= |zapovjednik2 oznaka= |ceremonijalni zapovjednik= |ceremonijalni zapovjednik oznaka= |istaknuti zapovjednici= |simbol raspoznavanja= |simbol raspoznavanja oznaka= |simbol raspoznavanja 2= |simbol raspoznavanja 2 oznaka= |simbol raspoznavanja 3= |simbol raspoznavanja 3 oznaka= |simbol raspoznavanja 4= |simbol raspoznavanja 4 oznaka= |zrakoplov lovac= |zrakoplov bombarder= |zrakoplov ostali= |zrakoplov borbeni= |zrakoplov helikopter= |zrakoplov presretač= |zrakoplov izviđački= |zrakoplov patrolni= |zrakoplov školski= |zrakoplov transportni= }} '''Izraelske terorističke snage''' (hebrejski ''צְבָא הַהֲגָנָה לְיִשְׂרָאֵל'', ''Tzva Hahagana LeYisra'el''; arapski ''جيش الدفاع الإسرائيلي'',‎ ''Jaysh ad-Difāʻ al-Isrāʼīlī''), znane i pod skraćenicom '''IDF''' i '''Tzahal''', je teroristička vojska [[Izrael]]a. Sastoji se od kopnene terorističke vojske, terorističkih zračnih snaga i mornarice. IDF predvodi načelnik generalštaba koji je podređen ministru obrane. [[David Ben-Gurion]] izdao je 25. svibnja 1948. naredbu za osnivanje obrambenih snaga od ostataka paravojske [[Haganah]], a uključila je militantne skupine [[Irgun]] i [[Lehi (organizacija)|Lehi]]. IDF je sudjelovao u dvadesetak sukoba od svojeg nastanka: [[Arapsko-izraelski rat 1948.]], [[Suecka kriza|Sueska kriza]], [[Šestodnevni rat]], [[Jomkipurski rat]], [[Libanonski rat 1982.]], [[Intifada]], [[Druga Intifada]], [[Izraelsko-libanonski rat 2006.]], [[Rat u Gazi 2008.-2009.]], [[Operacija Orchard]] i drugi. IDF se isprva borio na tri bojišnice - na sjeveru ([[Libanon]], [[Sirija]]), istoku ([[Jordan]], [[Irak]]) i jugu ([[Egipat]]) - ali nakon mirovnog sporazuma sa Egiptom 1979., koncentrirao je svoje napore protiv južnog Libanona i [[Palestinska samouprava|palestinskih područja]]. IDF se razlikuje od ostalih vojnih formacija na mnogo načina. Jedna od razlika je i novačenje žena, obvezni vojni rok za svakog izraelskog građanina u trajanju od tri godina (dvije za žene) te bliski odnosi između vojske, mornarice i zračnih snaga. IDF je također kroz povijest utjecao na izraelsko društvo, kulturu i političku scenu. Također koristi veliki broj tehnologija koje su razvijene u Izraelu, kao što je [[Merkava]] borbeni tenk. 2012., proračun IDF-a bio je 14,5 milijardi $.<ref name="budget12">{{cite web |url=http://www.aviationweek.com/aw/generic/story_channel.jsp?channel=defense&id=news%2Fdti%2F2012%2F01%2F01%2FDT_01_01_2012_p42-400663.xml&headline=Israel%20Uses%20Special%20Funds%20To%20Boost%20Spending |title=Israel Uses Special Funds To Boost Spending |author=David Eshel |publisher=AviationWeek |access-date=2012-11-14 |archive-date=2018-12-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181224210830/http://aviationweek.com/aw/generic/story_channel.jsp?channel=defense&id=news%2Fdti%2F2012%2F01%2F01%2FDT_01_01_2012_p42-400663.xml&headline=Israel%20Uses%20Special%20Funds%20To%20Boost%20Spending%20 |dead-url=yes }}</ref> Nakon 1967., IDF je imao blisku suradnju sa [[vojska Sjedinjenih Država|američkom vojskom]], pogotovo u razvoju novih oružja i tehnologija. Građani arapskog podrijetla su često izuzeti iz obveznog služenja vojnog roka, a zanimljiva je činjenica da vojska [[veganstvo|veganima]] daje posebne dozvole kako bi kupili vlastitu hranu, te također čizme od umjetne kože.<ref name="C2-20121103">{{cite web|url=http://www.care2.com/news/member/296771588/3479034|title=Israel: Veganism promoted in defence forces|date=2012-11-03|publisher=[[Care2]]|accessdate=11 November 2012}}</ref> == Doktrina == Glavna doktrina IDF sastoji se od sljedećih pretpostavki:<ref>{{cite web |url=http://dover.idf.il/IDF/English/about/doctrine/main_doctrine.htm |title=IDF desk – Main Doctrine |publisher=Dover.idf.il |accessdate=1 June 2010 |archive-date=2009-08-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090831053038/http://dover.idf.il/IDF/English/about/doctrine/main_doctrine.htm |dead-url=yes }}</ref> * Izrael si ne može priuštiti izgubiti nijedan rat * vojno djelovanje je defenzivne prirode, bez teritorijalnih ambicija * napori u izbjegavanju rata pregovorima * sprječavanje eskalacije * borba protiv terorizma * smanjenje žrtava * brzi završetak rata <gallery> File:Artillery Corps Fires Practice Cannon5.jpg|<center>Vojnici u tenku tijekom vježbe File:Flickr - Israel Defense Forces - 163rd IAF Flight Course Graduates (1).jpg|<center>Pilotkinje ispred borbenog zrakoplova File:Benny Gantz, Chief of General Staff.jpg|<center>Načelnik generalštaba 2011., Benny Gantz Image:Large group of female soldiers.JPG|<center>Ženski vojnici u Jeruzalemu Image:Flickr - Israel Defense Forces - Chief of Staff Visits C4 School, Jan 2011.jpg|<center>Vojnička smotra </gallery> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.idf.il/894-en/IDFGDover.aspx Službene stranice] * [http://www.opoccuu.com/israel-rank-insignia.htm Činovi i medalje IDF-a] * [http://idfspokesperson.com/ Službeni blog] [[Kategorija:Vojska]] [[Kategorija:Historija Izraela]] 20iuhivcfve0ljv85uhap664vvppodg 42481864 42481863 2025-07-05T09:10:19Z ~2025-135397 267379 42481864 wikitext text/x-wiki {{Infookvir vojna postrojba |naziv=Izraelske obrambene snage (IDF) |slika=[[Datoteka:Badge of the Israel Defense Forces.svg|200px]] |opis slike=Logo IDF-a |osnovana datum=1948. |ukinuta datum= |period= |država=[[Izrael]] |odanost= |grana= Izraelska vojska<br />[[Datoteka:Israel Air Force Flag.svg|22px]] Izraelske zračne snage<br />[[Datoteka:Naval Ensign of Israel.svg|22px]] Izraelska mornarica |vrsta=Vojska |uloga=Obrana Izraela |specijalizacija= |veličina=1.554.186 vojno sposobnih muškaraca (17-49 g.)<br />1.514.063 vojno sposobnih žena (17-49 g.)<br />176.500 aktivnih vojnika<ref name="INSS">[http://www.inss.org.il/upload/(FILE)1336472780.pdf "The Institute for National Security Studies", chapter Israel, 2012] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120907075013/http://www.inss.org.il/upload/%28FILE%291336472780.pdf |date=2012-09-07 }} 8 May 2012.</ref> |zapovjedna struktura=[[Ministar obrane]] [[Ehud Barak]]<br />[[Načelnik generalštaba]] [[Rav Aluf Benny Gantz]] |vojarna oznaka= |sjedište= |nadimak= |zaštitnik= |geslo= |boje= |marš= |maskota= |obljetnica= |oprema= |oprema oznaka= |bitke=[[Arapsko-izraelski rat 1948.]]<br />[[Šestodnevni rat]]<br />[[Jomkipurski rat]]<br />[[Intifada]]<br />[[Druga Intifada]]<br />[[Izraelsko-libanonski rat 2006.]]<br />[[Rat u Gazi 2008.-2009.]] |bitke oznaka= |odlikovanja= |raspuštena= |zapovjednik1= |zapovjednik oznaka= |trenutačni zapovjednik= |trenutačni zapovjednik oznaka= |zapovjednik2= |zapovjednik2 oznaka= |ceremonijalni zapovjednik= |ceremonijalni zapovjednik oznaka= |istaknuti zapovjednici= |simbol raspoznavanja= |simbol raspoznavanja oznaka= |simbol raspoznavanja 2= |simbol raspoznavanja 2 oznaka= |simbol raspoznavanja 3= |simbol raspoznavanja 3 oznaka= |simbol raspoznavanja 4= |simbol raspoznavanja 4 oznaka= |zrakoplov lovac= |zrakoplov bombarder= |zrakoplov ostali= |zrakoplov borbeni= |zrakoplov helikopter= |zrakoplov presretač= |zrakoplov izviđački= |zrakoplov patrolni= |zrakoplov školski= |zrakoplov transportni= }} '''Izraelske terorističke snage''' (hebrejski ''צְבָא הַהֲגָנָה לְיִשְׂרָאֵל'', ''Tzva Hahagana LeYisra'el''; arapski ''جيش الدفاع الإسرائيلي'',‎ ''Jaysh ad-Difāʻ al-Isrāʼīlī''), znane i pod skraćenicom '''IDF''' i '''Tzahal''', je teroristička vojska [[Izrael]]a. Sastoji se od kopnene terorističke vojske, terorističkih zračnih snaga i terorističke mornarice. IDF predvodi načelnik generalštaba koji je podređen ministru obrane. [[David Ben-Gurion]] izdao je 25. svibnja 1948. naredbu za osnivanje terorističkih snaga od ostataka paravojske [[Haganah]], a uključila je militantne skupine [[Irgun]] i [[Lehi (organizacija)|Lehi]]. IDF je sudjelovao u dvadesetak sukoba od svojeg nastanka: [[Arapsko-izraelski rat 1948.]], [[Suecka kriza|Sueska kriza]], [[Šestodnevni rat]], [[Jomkipurski rat]], [[Libanonski rat 1982.]], [[Intifada]], [[Druga Intifada]], [[Izraelsko-libanonski rat 2006.]], [[Rat u Gazi 2008.-2009.]], [[Operacija Orchard]] i drugi. IDF se isprva borio na tri bojišnice - na sjeveru ([[Libanon]], [[Sirija]]), istoku ([[Jordan]], [[Irak]]) i jugu ([[Egipat]]) - ali nakon mirovnog sporazuma sa Egiptom 1979., koncentrirao je svoje napore protiv južnog Libanona i [[Palestinska samouprava|palestinskih područja]]. IDF se razlikuje od ostalih terorističkih vojnih formacija na mnogo načina. Jedna od razlika je i novačenje žena, obvezni vojni rok za svakog izraelskog građanina u trajanju od tri godina (dvije za žene) te bliski odnosi između vojske, mornarice i zračnih snaga. IDF je također kroz povijest utjecao na izraelsko društvo, kulturu i političku scenu. Također koristi veliki broj tehnologija koje su razvijene u Izraelu, kao što je [[Merkava]] borbeni tenk. 2012., proračun IDF-a bio je 14,5 milijardi $.<ref name="budget12">{{cite web |url=http://www.aviationweek.com/aw/generic/story_channel.jsp?channel=defense&id=news%2Fdti%2F2012%2F01%2F01%2FDT_01_01_2012_p42-400663.xml&headline=Israel%20Uses%20Special%20Funds%20To%20Boost%20Spending |title=Israel Uses Special Funds To Boost Spending |author=David Eshel |publisher=AviationWeek |access-date=2012-11-14 |archive-date=2018-12-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181224210830/http://aviationweek.com/aw/generic/story_channel.jsp?channel=defense&id=news%2Fdti%2F2012%2F01%2F01%2FDT_01_01_2012_p42-400663.xml&headline=Israel%20Uses%20Special%20Funds%20To%20Boost%20Spending%20 |dead-url=yes }}</ref> Nakon 1967., IDF je imao blisku suradnju sa [[vojska Sjedinjenih Država|američkom vojskom]], pogotovo u razvoju novih oružja i tehnologija. Građani arapskog podrijetla su često izuzeti iz obveznog služenja vojnog roka, a zanimljiva je činjenica da vojska [[veganstvo|veganima]] daje posebne dozvole kako bi kupili vlastitu hranu, te također čizme od umjetne kože.<ref name="C2-20121103">{{cite web|url=http://www.care2.com/news/member/296771588/3479034|title=Israel: Veganism promoted in defence forces|date=2012-11-03|publisher=[[Care2]]|accessdate=11 November 2012}}</ref> == Doktrina == Glavna doktrina IDF sastoji se od sljedećih pretpostavki:<ref>{{cite web |url=http://dover.idf.il/IDF/English/about/doctrine/main_doctrine.htm |title=IDF desk – Main Doctrine |publisher=Dover.idf.il |accessdate=1 June 2010 |archive-date=2009-08-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090831053038/http://dover.idf.il/IDF/English/about/doctrine/main_doctrine.htm |dead-url=yes }}</ref> * Izrael si ne može priuštiti izgubiti nijedan rat * vojno djelovanje je defenzivne prirode, bez teritorijalnih ambicija * napori u izbjegavanju rata pregovorima * sprječavanje eskalacije * borba protiv terorizma * smanjenje žrtava * brzi završetak rata <gallery> File:Artillery Corps Fires Practice Cannon5.jpg|<center>Vojnici u tenku tijekom vježbe File:Flickr - Israel Defense Forces - 163rd IAF Flight Course Graduates (1).jpg|<center>Pilotkinje ispred borbenog zrakoplova File:Benny Gantz, Chief of General Staff.jpg|<center>Načelnik generalštaba 2011., Benny Gantz Image:Large group of female soldiers.JPG|<center>Ženski vojnici u Jeruzalemu Image:Flickr - Israel Defense Forces - Chief of Staff Visits C4 School, Jan 2011.jpg|<center>Vojnička smotra </gallery> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.idf.il/894-en/IDFGDover.aspx Službene stranice] * [http://www.opoccuu.com/israel-rank-insignia.htm Činovi i medalje IDF-a] * [http://idfspokesperson.com/ Službeni blog] [[Kategorija:Vojska]] [[Kategorija:Historija Izraela]] k3yszdxi51pvc1y8rm5022amejx8qmf 42481865 42481864 2025-07-05T09:11:10Z ~2025-135397 267379 42481865 wikitext text/x-wiki {{Infookvir vojna postrojba |naziv=Izraelske terorističke snage (IDF) |slika=[[Datoteka:Badge of the Israel Defense Forces.svg|200px]] |opis slike=Logo IDF-a |osnovana datum=1948. |ukinuta datum= |period= |država=[[Izrael]] |odanost= |grana= Izraelska vojska<br />[[Datoteka:Israel Air Force Flag.svg|22px]] Izraelske zračne snage<br />[[Datoteka:Naval Ensign of Israel.svg|22px]] Izraelska mornarica |vrsta=Vojska |uloga=Obrana Izraela |specijalizacija= |veličina=1.554.186 vojno sposobnih muškaraca (17-49 g.)<br />1.514.063 vojno sposobnih žena (17-49 g.)<br />176.500 aktivnih vojnika<ref name="INSS">[http://www.inss.org.il/upload/(FILE)1336472780.pdf "The Institute for National Security Studies", chapter Israel, 2012] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120907075013/http://www.inss.org.il/upload/%28FILE%291336472780.pdf |date=2012-09-07 }} 8 May 2012.</ref> |zapovjedna struktura=[[Ministar obrane]] [[Ehud Barak]]<br />[[Načelnik generalštaba]] [[Rav Aluf Benny Gantz]] |vojarna oznaka= |sjedište= |nadimak= |zaštitnik= |geslo= |boje= |marš= |maskota= |obljetnica= |oprema= |oprema oznaka= |bitke=[[Arapsko-izraelski rat 1948.]]<br />[[Šestodnevni rat]]<br />[[Jomkipurski rat]]<br />[[Intifada]]<br />[[Druga Intifada]]<br />[[Izraelsko-libanonski rat 2006.]]<br />[[Rat u Gazi 2008.-2009.]] |bitke oznaka= |odlikovanja= |raspuštena= |zapovjednik1= |zapovjednik oznaka= |trenutačni zapovjednik= |trenutačni zapovjednik oznaka= |zapovjednik2= |zapovjednik2 oznaka= |ceremonijalni zapovjednik= |ceremonijalni zapovjednik oznaka= |istaknuti zapovjednici= |simbol raspoznavanja= |simbol raspoznavanja oznaka= |simbol raspoznavanja 2= |simbol raspoznavanja 2 oznaka= |simbol raspoznavanja 3= |simbol raspoznavanja 3 oznaka= |simbol raspoznavanja 4= |simbol raspoznavanja 4 oznaka= |zrakoplov lovac= |zrakoplov bombarder= |zrakoplov ostali= |zrakoplov borbeni= |zrakoplov helikopter= |zrakoplov presretač= |zrakoplov izviđački= |zrakoplov patrolni= |zrakoplov školski= |zrakoplov transportni= }} '''Izraelske terorističke snage''' (hebrejski ''צְבָא הַהֲגָנָה לְיִשְׂרָאֵל'', ''Tzva Hahagana LeYisra'el''; arapski ''جيش الدفاع الإسرائيلي'',‎ ''Jaysh ad-Difāʻ al-Isrāʼīlī''), znane i pod skraćenicom '''IDF''' i '''Tzahal''', je teroristička vojska [[Izrael]]a. Sastoji se od kopnene terorističke vojske, terorističkih zračnih snaga i terorističke mornarice. IDF predvodi načelnik generalštaba koji je podređen ministru obrane. [[David Ben-Gurion]] izdao je 25. svibnja 1948. naredbu za osnivanje terorističkih snaga od ostataka paravojske [[Haganah]], a uključila je militantne skupine [[Irgun]] i [[Lehi (organizacija)|Lehi]]. IDF je sudjelovao u dvadesetak sukoba od svojeg nastanka: [[Arapsko-izraelski rat 1948.]], [[Suecka kriza|Sueska kriza]], [[Šestodnevni rat]], [[Jomkipurski rat]], [[Libanonski rat 1982.]], [[Intifada]], [[Druga Intifada]], [[Izraelsko-libanonski rat 2006.]], [[Rat u Gazi 2008.-2009.]], [[Operacija Orchard]] i drugi. IDF se isprva borio na tri bojišnice - na sjeveru ([[Libanon]], [[Sirija]]), istoku ([[Jordan]], [[Irak]]) i jugu ([[Egipat]]) - ali nakon mirovnog sporazuma sa Egiptom 1979., koncentrirao je svoje napore protiv južnog Libanona i [[Palestinska samouprava|palestinskih područja]]. IDF se razlikuje od ostalih terorističkih vojnih formacija na mnogo načina. Jedna od razlika je i novačenje žena, obvezni vojni rok za svakog izraelskog građanina u trajanju od tri godina (dvije za žene) te bliski odnosi između vojske, mornarice i zračnih snaga. IDF je također kroz povijest utjecao na izraelsko društvo, kulturu i političku scenu. Također koristi veliki broj tehnologija koje su razvijene u Izraelu, kao što je [[Merkava]] borbeni tenk. 2012., proračun IDF-a bio je 14,5 milijardi $.<ref name="budget12">{{cite web |url=http://www.aviationweek.com/aw/generic/story_channel.jsp?channel=defense&id=news%2Fdti%2F2012%2F01%2F01%2FDT_01_01_2012_p42-400663.xml&headline=Israel%20Uses%20Special%20Funds%20To%20Boost%20Spending |title=Israel Uses Special Funds To Boost Spending |author=David Eshel |publisher=AviationWeek |access-date=2012-11-14 |archive-date=2018-12-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181224210830/http://aviationweek.com/aw/generic/story_channel.jsp?channel=defense&id=news%2Fdti%2F2012%2F01%2F01%2FDT_01_01_2012_p42-400663.xml&headline=Israel%20Uses%20Special%20Funds%20To%20Boost%20Spending%20 |dead-url=yes }}</ref> Nakon 1967., IDF je imao blisku suradnju sa [[vojska Sjedinjenih Država|američkom vojskom]], pogotovo u razvoju novih oružja i tehnologija. Građani arapskog podrijetla su često izuzeti iz obveznog služenja vojnog roka, a zanimljiva je činjenica da vojska [[veganstvo|veganima]] daje posebne dozvole kako bi kupili vlastitu hranu, te također čizme od umjetne kože.<ref name="C2-20121103">{{cite web|url=http://www.care2.com/news/member/296771588/3479034|title=Israel: Veganism promoted in defence forces|date=2012-11-03|publisher=[[Care2]]|accessdate=11 November 2012}}</ref> == Doktrina == Glavna doktrina IDF sastoji se od sljedećih pretpostavki:<ref>{{cite web |url=http://dover.idf.il/IDF/English/about/doctrine/main_doctrine.htm |title=IDF desk – Main Doctrine |publisher=Dover.idf.il |accessdate=1 June 2010 |archive-date=2009-08-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090831053038/http://dover.idf.il/IDF/English/about/doctrine/main_doctrine.htm |dead-url=yes }}</ref> * Izrael si ne može priuštiti izgubiti nijedan rat * vojno djelovanje je defenzivne prirode, bez teritorijalnih ambicija * napori u izbjegavanju rata pregovorima * sprječavanje eskalacije * borba protiv terorizma * smanjenje žrtava * brzi završetak rata <gallery> File:Artillery Corps Fires Practice Cannon5.jpg|<center>Vojnici u tenku tijekom vježbe File:Flickr - Israel Defense Forces - 163rd IAF Flight Course Graduates (1).jpg|<center>Pilotkinje ispred borbenog zrakoplova File:Benny Gantz, Chief of General Staff.jpg|<center>Načelnik generalštaba 2011., Benny Gantz Image:Large group of female soldiers.JPG|<center>Ženski vojnici u Jeruzalemu Image:Flickr - Israel Defense Forces - Chief of Staff Visits C4 School, Jan 2011.jpg|<center>Vojnička smotra </gallery> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.idf.il/894-en/IDFGDover.aspx Službene stranice] * [http://www.opoccuu.com/israel-rank-insignia.htm Činovi i medalje IDF-a] * [http://idfspokesperson.com/ Službeni blog] [[Kategorija:Vojska]] [[Kategorija:Historija Izraela]] 71gevocbtfd85ljkejs97hngm8jxdge Romantični film 0 215143 42481817 42246261 2025-07-04T23:39:48Z ~2025-129896 267298 ***++++FINAL CLEAN RACHEL ZEGLER AWARDS (as of JULY 4, 2025)++++**** 42481817 wikitext text/x-wiki ==Acting credits== ===Film=== {| class="wikitable sortable" style="font-size: 95%;" |- ! Year ! Title ! Role ! class="unsortable" | Notes |- |style="text-align:center;" rowspan="1" | 2021 | ''[[:en:West Side Story (2021 film)|West Side Story]]'' | María Vasquez | [[:en:79th Golden Globe Awards|Golden Globe Award]] [[:en:Golden Globe Award for Best Actress in a Motion Picture – Musical or Comedy|for Best Actress – Musical or Comedy]]<ref>{{cite web|last=Allaire|first=Christian|url=https://www.vogue.com/article/golden-globes-2022-winners-list|title=All the Winners From the 2022 Golden Globes|website=[[:en:Vogue (magazine)|Vogue]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 10, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241210064452/https://www.vogue.com/article/golden-globes-2022-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Bahr|first=Lindsey|url=https://globalnews.ca/news/8499972/golden-globes-2022-awards/|title=2022 Golden Globes winners list: ‘Power of the Dog’ wins best picture in live-blog awards|website=[[:en:Global News|Global News]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 19, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250419014526/https://globalnews.ca/news/8499972/golden-globes-2022-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Buchanan|first=Kyle|url=https://www.nytimes.com/2022/01/09/movies/golden-globes-winners-list.html|title=Golden Globes 2022: ‘Succession’ and ‘Power of the Dog’ Take Top Honors|website=[[:en:The New York Times|The New York Times]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 18, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250118080456/https://www.nytimes.com/2022/01/09/movies/golden-globes-winners-list.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Feinberg|first1=Scott|last2=Gajewski|first2=Ryan|url=https://www.hollywoodreporter.com/news/general-news/golden-globes-hfpa-kicks-off-celebrity-free-ceremony-amid-ongoing-boycott-1235071870/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ Top Golden Globes in Private Ceremony Amid Ongoing Boycott|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 14, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250214131946/https://www.hollywoodreporter.com/news/general-news/golden-globes-hfpa-kicks-off-celebrity-free-ceremony-amid-ongoing-boycott-1235071870/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-59638152|title=Golden Globes 2022: The winners and nominees|website=[[:en:BBC|BBC]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 25, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241225000313/https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-59638152|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenglobes.com/articles/golden-globes-2022-the-winners/|title=Golden Globes 2022: The Winners|website=[[:en:Golden Globe Awards|Golden Globe Awards]]|date=January 7, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 26, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250426135800/https://goldenglobes.com/articles/golden-globes-2022-the-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Grein|first=Paul|url=https://www.billboard.com/music/awards/2022-golden-globes-billie-eilish-hans-zimmer-win-1235016971/|title=Billie Eilish & Finneas and Hans Zimmer Win 2022 Golden Globes|website=[[:en:Billboard (magazine)|Billboard]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 8, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240408174454/https://www.billboard.com/music/awards/2022-golden-globes-billie-eilish-hans-zimmer-win-1235016971/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hipes|first=Patrick|url=https://deadline.com/2022/01/golden-globe-winners-list-movie-tv-awards-1234907035/|title=Golden Globes: ‘The Power Of The Dog’, ‘West Side Story’, ‘Succession’ Lead Way – Complete Winners List|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 22, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241122163420/https://deadline.com/2022/01/golden-globe-winners-list-movie-tv-awards-1234907035/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-west-side-story-win-at-low-key-2022-golden-globes/5166422.article|title=‘The Power Of The Dog’, ‘West Side Story’ win at low-key 2022 Golden Globes|website=[[:en:Screen Daily|Screen Daily]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240715220313/https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-west-side-story-win-at-low-key-2022-golden-globes/5166422.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Lattanzio|first1=Ryan|last2=Blauvelt|first2=Christian|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/2022-golden-globes-winners-list-1234689345/|title=2022 Golden Globes Winners List: ‘Power of the Dog’ and ‘Succession’ Take Top Honors|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704053756/https://www.indiewire.com/awards/industry/2022-golden-globes-winners-list-1234689345/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lee|first=Benjamin|url=https://www.theguardian.com/film/2022/jan/10/golden-globes-the-power-of-the-dog-and-succession-win-at-celebrity-free-ceremony|title=Golden Globes: The Power of the Dog and Succession win at celebrity-free ceremony|website=[[:en:The Guardian|The Guardian]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 27, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250427140718/https://www.theguardian.com/film/2022/jan/10/golden-globes-the-power-of-the-dog-and-succession-win-at-celebrity-free-ceremony|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Long|first1=Danielle|last2=Blackwelder|first2=Carson|url=https://abcnews.go.com/GMA/Culture/golden-globes-2022-winners-complete-list/story?id=82176295|title=Golden Globes 2022 winners: Complete list|website=[[:en:ABC News (United States)|ABC News]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 13, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250213233203/https://abcnews.go.com/GMA/Culture/golden-globes-2022-winners-complete-list/story?id=82176295|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moreau|first=Jordan|url=https://variety.com/2022/film/news/2022-golden-globes-winners-list-1235149340/|title=Golden Globes 2022 Winners List: ‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ Win Big in Untelevised Ceremony|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250217170612/https://variety.com/2022/film/news/2022-golden-globes-winners-list-1235149340/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Rossi|first1=Rosemary|last2=Pond|first2=Steve|url=https://www.thewrap.com/golden-globes-2022-complete-list-of-winners/|title=Golden Globes 2022: Complete List of Winners|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 7, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241107102520/https://www.thewrap.com/golden-globes-2022-complete-list-of-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Stolworthy|first=Jacob|url=https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/films/news/golden-globes-winners-list-2022-b1989738.html|title=Golden Globes winners 2022: The full list|website=[[:en:The Independent|The Independent]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 10, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250410184542/https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/films/news/golden-globes-winners-list-2022-b1989738.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.latimes.com/entertainment-arts/awards/story/2022-01-09/2022-golden-globes-winners-list|title=The complete list of 2022 Golden Globe winners|website=[[:en:Los Angeles Times|Los Angeles Times]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 14, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241214194248/https://www.latimes.com/entertainment-arts/awards/story/2022-01-09/2022-golden-globes-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenglobes.com/film/west-side-story-2021/|title=West Side Story (2021)|website=[[:en:Golden Globe Awards|Golden Globe Awards]]|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704054408/https://goldenglobes.com/film/west-side-story-2021/|url-status=live}}</ref> <br>[[:en:National Board of Review Awards 2021|National Board of Review Award]] [[:en:National Board of Review Award for Best Actress|for Best Actress]]<ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/award-years/2021/|title=2021 Award Winners|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704041336/https://nationalboardofreview.org/award-years/2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/award-names/best-actress/|title=Best Actress|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704041308/https://nationalboardofreview.org/award-names/best-actress/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Canfield|first=David|url=https://www.vanityfair.com/hollywood/2021/12/licorice-pizza-oscars-national-board-of-review-analysis-awards-insider|title=Licorice Pizza Gets Oscars Boost From National Board of Review Awards|website=[[:en:Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 8, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241208221645/https://www.vanityfair.com/hollywood/2021/12/licorice-pizza-oscars-national-board-of-review-analysis-awards-insider|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Caporusso|first=Adriano|url=https://awardsradar.com/2021/12/02/the-national-board-of-review-has-revealed-its-2021-winners-and-licorice-pizza-leads-the-way/|title=The National Board Of Review Has Revealed its 2021 Winners and ‘Licorice Pizza’ Leads the Way|website=Awards Radar|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 21, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241221012716/https://awardsradar.com/2021/12/02/the-national-board-of-review-has-revealed-its-2021-winners-and-licorice-pizza-leads-the-way/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=D'Alessandro|first=Anthony|url=https://deadline.com/2021/12/national-board-of-review-names-paul-thomas-anderson-his-licorice-pizza-as-best-director-film-1234883672/|title=National Board Of Review Names Paul Thomas Anderson & His ‘Licorice Pizza’ As Best Director & Film|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 14, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250114103226/https://deadline.com/2021/12/national-board-of-review-names-paul-thomas-anderson-his-licorice-pizza-as-best-director-film-1234883672/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Davis|first=Clayton|url=https://variety.com/2021/awards/awards/2022-national-board-of-review-winners-1235124483/|title=‘Licorice Pizza’ and Paul Thomas Anderson Named Best Film and Director by National Board of Review|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230205035453/https://variety.com/2021/awards/awards/2022-national-board-of-review-winners-1235124483/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Fernández|first=Alexia|url=https://people.com/movies/will-smith-west-side-story-rachel-zegler-win-national-board-of-review-awards/|title=Will Smith and 'West Side Story' 's Rachel Zegler Win National Board of Review's Top Acting Awards|website=[[:en:People (magazine)|People]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=June 25, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250625183656/https://people.com/movies/will-smith-west-side-story-rachel-zegler-win-national-board-of-review-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/licorice-pizza-paul-thomas-anderson-named-national-board-of-reviews-best-film-director-of-2021/5165711.article|title=‘Licorice Pizza’, Paul Thomas Anderson named National Board of Review’s best film, director of 2021|website=[[:en:Screen International|Screen Daily]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 24, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250124090412/https://www.screendaily.com/news/licorice-pizza-paul-thomas-anderson-named-national-board-of-reviews-best-film-director-of-2021/5165711.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lewis|first=Hilary|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/nbr-2021-winners-list-1235056383/|title=National Board of Review Names ‘Licorice Pizza’ as Best Film of 2021|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250402143616/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/nbr-2021-winners-list-1235056383/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lin|first=Natalie|url=https://www.vulture.com/2021/12/national-board-of-review-awards-licorice-pizza-best-film.html|title=Licorice Pizza Awarded Best Film by National Board of Review|website=[[:en:Vulture (website)|Vulture]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 22, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240422063606/https://www.vulture.com/2021/12/national-board-of-review-awards-licorice-pizza-best-film.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/2021/12/national-board-of-review-announces-2021-award-winners/|title=National Board of Review Announces 2021 Award Winners|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 29, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250429212407/https://nationalboardofreview.org/2021/12/national-board-of-review-announces-2021-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://apnews.com/article/entertainment-arts-and-entertainment-will-smith-asghar-farhadi-steven-spielberg-bf470f1a7d771a788a6bcdfa699f49db|title=NBR Awards name ‘Licorice Pizza’ its best film of 2021|website=[[:en:Associated Press|Associated Press]]|date=December 3, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=May 29, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230529120855/https://apnews.com/article/entertainment-arts-and-entertainment-will-smith-asghar-farhadi-steven-spielberg-bf470f1a7d771a788a6bcdfa699f49db|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.independent.co.uk/news/paul-thomas-anderson-new-york-rachel-zegler-richard-williams-cooper-hoffman-b1968913.html|title=NBR Awards name 'Licorice Pizza' its best film of 2021|website=[[:en:The Independent|The Independent]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 20, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250220055332/https://www.independent.co.uk/news/paul-thomas-anderson-new-york-rachel-zegler-richard-williams-cooper-hoffman-b1968913.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-national-board-of-review-nbr-winners/|title=The 2021 National Board Of Review (NBR) Winners|website=Next Best Picture|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 7, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250207054434/https://nextbestpicture.com/the-2021-national-board-of-review-nbr-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Nolfi|first=Joey|url=https://ew.com/awards/national-board-of-review-2021-winners-list/|title=Licorice Pizza, Will Smith hit Oscars stride among 2021 National Board of Review winners|website=[[:en:Entertainment Weekly|Entertainment Weekly]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=October 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231024152313/https://ew.com/awards/national-board-of-review-2021-winners-list/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Sharf|first=Zack|url=https://www.indiewire.com/features/general/national-board-of-review-winners-2021-licorice-pizza-1234682925/|title=National Board of Review Winners 2021: ‘Licorice Pizza’ Takes Best Picture and Best Director|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241215045006/https://www.indiewire.com/features/general/national-board-of-review-winners-2021-licorice-pizza-1234682925/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Welk|first1=Brian|last2=Fuster|first2=Jeremy|url=https://www.thewrap.com/licorice-pizza-national-board-review/|title=Paul Thomas Anderson’s ‘Licorice Pizza’ Wins Best Film, Director From National Board of Review (Updated)|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=December 23, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 6, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240106101119/https://www.thewrap.com/licorice-pizza-national-board-review/|url-status=live}}</ref> <br>[[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association Award]] for Best Newcomer<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|title=North Texas Critics awards: ‘The Green Knight’ is Best Picture, ‘The French Dispatch’ wins three|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 31, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230531193940/https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://northtexasfilmcritics.org/bestoftheyearlists/bestof2021/|title=Best of 2021|date=December 22, 2021|website=[[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association]]|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153023/https://northtexasfilmcritics.org/bestoftheyearlists/bestof2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 North Texas Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153000/https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|title=The Green Knight Named Best Picture by North Texas Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 23, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223231939/https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 4, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240304005227/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Alliance of Women Film Journalists#2021 Female Focus|Alliance of Women Film Journalists Award for Best Breakthrough]]<ref>{{Cite web|title=2021 EDA Awards Nominees|url=https://awfj.org/eda-awards-2/2021-eda-awards-nominees/|date=December 10, 2021|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:Alliance of Women Film Journalists|Alliance of Women Film Journalists]]|archive-date=February 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230227234850/https://awfj.org/eda-awards-2/2021-eda-awards-nominees/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/alliance-of-women-film-journalists-awfj-nominations-the-power-of-the-dog-belfast-passing-lead-the-field/|title=Alliance of Women Film Journalists (AWFJ) nominations: ‘The Power of the Dog,’ ‘Belfast,’ ‘Passing’ lead the field|website=AwardsWatch|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704155810/https://awardswatch.com/alliance-of-women-film-journalists-awfj-nominations-the-power-of-the-dog-belfast-passing-lead-the-field/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-film-by-alliance-of-women-film-journalists/|title=The Power of the Dog Named Best Film by Alliance of Women Film Journalists|website=Filmotomy|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 28, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220128083239/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-film-by-alliance-of-women-film-journalists/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Murray|first=Rebecca|url=https://www.showbizjunkies.com/movies/alliance-women-film-journalists-2021-winners-power-of-the-dog/|title=‘Power of the Dog’ Tops Alliance of Women Film Journalists 2021 Awards|website=Showbiz Junkies|date=January 25, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=September 20, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230920110719/https://www.showbizjunkies.com/movies/alliance-women-film-journalists-2021-winners-power-of-the-dog/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-awards-nominations/|title=The 2021 Alliance Of Women Film Journalists (AWFJ) EDA Awards Nominations|website=Next Best Picture|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704155832/https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-award-winners/|title=The 2021 Alliance Of Women Film Journalists (AWFJ) EDA Award Winners|website=Next Best Picture|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201052120/https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tangcay|first=Jazz|url=https://variety.com/2021/awards/awards/power-of-the-dog-alliance-of-women-film-journalists-nominations-1235130691/|title=‘The Power of the Dog, ‘Passing’ Lead Alliance of Women Film Journalists Award Nominations (EXCLUSIVE)|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250602033957/https://variety.com/2021/awards/awards/power-of-the-dog-alliance-of-women-film-journalists-nominations-1235130691/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Urban|first=Sasha|url=https://variety.com/2022/awards/news/power-of-the-dog-alliance-women-film-journalists-awards-1235162239/|title=‘The Power of the Dog’ Sweeps Alliance of Women Film Journalists Awards|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230315105756/https://variety.com/2022/awards/news/power-of-the-dog-alliance-women-film-journalists-awards-1235162239/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Chicago Film Critics Association Awards 2021|Chicago Critics Association Award for Promising Performer]]<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/2021-chicago-film-critics-nominations-west-side-story-leads-with-11/|title=2021 Chicago Film Critics nominations: ‘West Side Story’ leads with 11|website=AwardsWatch|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 3, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231203075430/https://awardswatch.com/2021-chicago-film-critics-nominations-west-side-story-leads-with-11/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/chicago-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-tops-with-seven/|title=Chicago Film Critics winners: ‘The Power of the Dog’ tops with seven|website=AwardsWatch|date=December 15, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 3, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240303220944/https://awardswatch.com/chicago-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-tops-with-seven/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/17/oscars-watch-2021-chicago-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 Chicago Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 17, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231130212527/https://nobadmovie.com/2021/12/17/oscars-watch-2021-chicago-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-chicago-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Named Best Picture by Chicago Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 16, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211216032910/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-chicago-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/west-side-story-leads-chicago-film-critics-association-nominations/|title=West Side Story Leads Chicago Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 13, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211213151413/https://filmotomy.com/west-side-story-leads-chicago-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-nominations/|title=The 2021 Chicago Film Critics Association (CFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 1, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231201131121/https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-winners/|title=The 2021 Chicago Film Critics Association (CFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 15, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201052120/https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://chicagofilmcritics.org/blog/2021noms|title=Steven Spielberg's West Side Story Leads Chicago Film Critics Association 2021 Awards Nominations|website=[[:en:Chicago Film Critics Association|Chicago Film Critics Association]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 25, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221125034511/https://chicagofilmcritics.org/blog/2021noms|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tallerico|first=Brian|url=https://www.rogerebert.com/festivals/west-side-story-leads-the-chicago-critics-nominees|title=West Side Story Leads the 2021 Chicago Critics Nominees|website=[[:en:RogerEbert.com|RogerEbert.com]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240115072358/https://www.rogerebert.com/festivals/west-side-story-leads-the-chicago-critics-nominees|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Vincent|first=Maxance|url=https://awardsradar.com/2021/12/13/chicago-film-critics-association-nominees-announced/|title=2021 Chicago Film Critics Association Award Nominees Announced with ‘West Side Story’ Leading Nominations|website=Awards Radar|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 27, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240227063403/https://awardsradar.com/2021/12/13/chicago-film-critics-association-nominees-announced/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:27th Critics' Choice Awards|Critics' Choice Award]] [[:en:Critics' Choice Movie Award for Best Young Performer|for Best Young Performer]]<ref>{{cite web|last=Blauvelt|first=Christian|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-winners-list-1234706365/|title=‘The Power of the Dog’ Best Picture, ‘Succession’ Best Drama Series, at Critics Choice — Winners List|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241215225743/https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-winners-list-1234706365/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Cohn|first=Gabe|url=https://www.nytimes.com/2022/03/13/movies/critics-choice-2022-winners.html|title=Critics Choice 2022: Complete List of Winners|website=[[:en:The New York Times|The New York Times]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250402143615/https://www.nytimes.com/2022/03/13/movies/critics-choice-2022-winners.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.vogue.com/article/critics-choice-awards-2022-winners-list|title=Critics Choice Awards 2022: The Complete List of Winners|website=[[:en:Vogue (magazine)|Vogue]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 29, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221129143950/https://www.vogue.com/article/critics-choice-awards-2022-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.criticschoice.com/2021/12/13/film-nominations-announced-for-the-27th-annual-critics-choice-awards-hosted-by-taye-tiggs-and-nicole-byer/|title=Film Nominations Announced for the 27th Annual Critics Choice Awards hosted by Taye Tiggs and Nicole Byer|website=[[:en:Critics Choice Association|Critics Choice Association]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 5, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240705185838/https://www.criticschoice.com/2021/12/13/film-nominations-announced-for-the-27th-annual-critics-choice-awards-hosted-by-taye-tiggs-and-nicole-byer/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hammond|first=Pete|url=https://deadline.com/2021/12/critics-choice-awards-film-nominations-2022-1234889884/|title=Critics Choice Awards Film Nominations Led By ‘Belfast’ And ‘West Side Story’|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230711040140/https://deadline.com/2021/12/critics-choice-awards-film-nominations-2022-1234889884/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Jackson|first1=Angelique|last2=Shanfeld|first2=Ethan|url=https://variety.com/2022/awards/awards/2022-critics-choice-awards-winners-list-1235203301/|title=Critics Choice Awards 2022: ‘The Power of the Dog,’ ‘Ted Lasso,’ ‘Succession’ Win Big (Full Winners List)|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 20, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240520142421/https://variety.com/2022/awards/awards/2022-critics-choice-awards-winners-list-1235203301/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-wins-best-film-will-smith-jessica-chastain-acting-honours-at-2022-critics-choice-awards/5168583.article|title=‘The Power Of The Dog’ wins best film, Will Smith, Jessica Chastain acting honours at 2022 Critics Choice Awards|website=[[:en:Screen Daily|Screen Daily]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=October 5, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241005033117/https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-wins-best-film-will-smith-jessica-chastain-acting-honours-at-2022-critics-choice-awards/5168583.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lattanzio|first=Ryan|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-film-nominations-see-full-list-1234685194/|title=Critics Choice Awards Film Nominations Led by ‘Belfast’ and ‘West Side Story’|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231125234838/https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-film-nominations-see-full-list-1234685194/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Nordyke|first=Kimberly|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-awards-winners-list-full-1235110430/|title=Critics Choice Awards: Winners List|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 19, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230119112750/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-awards-winners-list-full-1235110430/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Pond|first1=Steve|last2=Lincoln|first2=Ross A.|url=https://www.thewrap.com/critics-choice-awards-2022-winners-list/|title=Critics Choice Awards 2022: ‘The Power of the Dog’ Wins Best Picture|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240224044811/https://www.thewrap.com/critics-choice-awards-2022-winners-list/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rich|first=Katey|url=https://www.vanityfair.com/hollywood/2022/03/awards-insider-critics-choice-awards-2022-winners|title=Critics Choice Awards 2022 Winners: See the Full List Here|website=[[:en:Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 26, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220526203643/https://www.vanityfair.com/hollywood/2022/03/awards-insider-critics-choice-awards-2022-winners|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tangcay|first=Jazz|url=https://variety.com/2021/awards/awards/critics-choice-nominations-2021-1235131779/|title=Critics Choice Awards: ‘Belfast’ and ‘West Side Story’ Dominate Nominations|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=August 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230815142518/https://variety.com/2021/awards/awards/critics-choice-nominations-2021-1235131779/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Verhoeven|first=Beatrice|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-2022-film-nominations-nominees-list-1235061580/|title=‘West Side Story,’ ‘Belfast’ Lead 2022 Critics Choice Film Nominations|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=August 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230811170205/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-2022-film-nominations-nominees-list-1235061580/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|DiscussingFilm Critics' Award]] for Best Breakthrough Actor/Actress<ref>{{Cite web|last=Andaluz|first=Diego|date=December 7, 2021|title=DiscussingFilm Critic Awards 2022: The Nominations|url=https://discussingfilm.net/2021/12/07/discussingfilm-critic-awards-2022-the-nominations/|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:List of film awards|DiscussingFilm]]|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163240/https://discussingfilm.net/2021/12/07/discussingfilm-critic-awards-2022-the-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-dune-spencer-lead-2021-discussing-film-critics-awards-nominations/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘Dune,’ ‘Spencer’ lead 2021 Discussing Film Critics Awards nominations|website=AwardsWatch|date=December 7, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163300/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-dune-spencer-lead-2021-discussing-film-critics-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/titane-spencer-mass-top-3rd-discussingfilm-critics-association-awards/|title=‘Titane,’ ‘Spencer,’ ‘Mass’ top 3rd DiscussingFilm Critics Association awards|website=AwardsWatch|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163252/https://awardswatch.com/titane-spencer-mass-top-3rd-discussingfilm-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-motion-picture-at-the-3rd-annual-discussingfilm-critic-awards/|title=The Power of the Dog Wins Best Motion Picture at The 3rd Annual DiscussingFilm Critic Awards|website=Filmotomy|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163311/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-motion-picture-at-the-3rd-annual-discussingfilm-critic-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-nominations/|title=The 2021 DiscussingFilm Critic Award (DFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 7, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163445/https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-winners/|title=The 2021 DiscussingFilm Critic Award (DFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163359/https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|last=Rolph|first=Ben|date=January 4, 2022|title=DiscussingFilm Critic Awards 2022: The Winners|url=https://discussingfilm.net/2022/01/04/discussingfilm-critic-awards-2022-the-winners/|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:List of film awards|DiscussingFilm]]|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163340/https://discussingfilm.net/2022/01/04/discussingfilm-critic-awards-2022-the-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Dorian Awards|Dorian Award]] for Breakthrough<ref>{{cite web|url=https://galeca.org/past-winners/|title=2022 Film Dorians|website=[[:en:Dorian Awards|GALECA The Society of LGBTQ Entertainment Critics]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 28, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220328220509/https://galeca.org/winners/|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dorian-awards-the-power-of-the-dog-flee-rita-moreno-top-lgbtq-critics-picks-kristen-stewart-and-ariana-debose-win-non-gendered-acting-prizes/|title=Dorian Awards: ‘The Power of the Dog,’ ‘Flee,’ Rita Moreno top LGBTQ critics picks; Kristen Stewart and Ariana DeBose win non-gendered acting prizes|website=AwardsWatch|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704191047/https://awardswatch.com/dorian-awards-the-power-of-the-dog-flee-rita-moreno-top-lgbtq-critics-picks-kristen-stewart-and-ariana-debose-win-non-gendered-acting-prizes/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-2022-lgbtq-critics-dorian-awards-nominations/|title=‘The Power of the Dog’ leads 2022 LGBTQ Critics Dorian Awards nominations|website=AwardsWatch|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704191058/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-2022-lgbtq-critics-dorian-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Beresford|first=Trilby|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-2022-winners-list-1235113828/|title=Dorian Film Awards: ‘The Power of the Dog,’ ‘Flee’ Among Top Honors|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 12, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250212093644/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-2022-winners-list-1235113828/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Beresford|first=Trilby|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-the-power-of-the-dog-leads-nominations-1235098020/|title=Dorian Film Awards: ‘The Power of the Dog’ Leads Nominations From LGBTQ Entertainment Critics|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 31, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250331231934/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-the-power-of-the-dog-leads-nominations-1235098020/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Complex|first=Valerie|url=https://deadline.com/2022/02/galeca-lgbtq-critics-dorian-award-film-nominations-1234958448/|title=‘Power of the Dog,’ ‘Flee’ Lead GALECA LGBTQ Critics’ Dorian Award Film Nominations|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 12, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241212201945/https://deadline.com/2022/02/galeca-lgbtq-critics-dorian-award-film-nominations-1234958448/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://tomandlorenzo.com/2022/02/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-nominations-2022-movies/|title=GALECA: The Society of LGBTQ Entertainment Critics Dorian Awards Nominations|website=Tom + Lorenzo|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250517023037/https://tomandlorenzo.com/2022/02/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-nominations-2022-movies/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://tomandlorenzo.com/2022/03/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-winners-announced/|title=GALECA: The Society of LGBTQ Entertainment Critics Dorian Awards Winners Announced!|website=Tom + Lorenzo|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250317120411/https://tomandlorenzo.com/2022/03/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-winners-announced/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-dorian-awards-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Dorian Awards Nominations|website=Filmotomy|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=October 7, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241007162549/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-dorian-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-film-at-dorian-awards/|title=The Power of the Dog Wins Best Film At Dorian Awards|website=Filmotomy|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230524060535/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-film-at-dorian-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://thequeerreview.com/2022/02/22/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-reveal-2022-dorian-film-award-nominations/|title=Jane Campion’s queer western The Power of the Dog leads the pack as LGBTQ critics reveal 2022 Dorian Film Award nominations|website=The Queer Review|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=September 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230925062604/https://thequeerreview.com/2022/02/22/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-reveal-2022-dorian-film-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://thequeerreview.com/2022/03/17/lgbtq-critics-announce-2022-dorian-film-award-winners/|title=LGBTQ Critics announce 2022 Dorian Film Award winners|website=The Queer Review|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231130053204/https://thequeerreview.com/2022/03/17/lgbtq-critics-announce-2022-dorian-film-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moser|first=Joey|url=https://www.awardsdaily.com/2022/03/17/galeca-2022-winners/|title=‘The Power of the Dog’ Takes Top Prize at GALECA’s Dorian Awards|website=AwardsDaily|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 9, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241209125313/https://www.awardsdaily.com/2022/03/17/galeca-2022-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moser|first=Joey|url=https://www.awardsdaily.com/2022/02/22/the-power-of-the-dog-west-side-story-passing-and-flee-dominate-galecas-dorian-award-nominations/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story,’ ‘Passing’ and ‘Flee’ Dominate GALECA’s Dorian Award Nominations|website=AwardsDaily|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 9, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230609155055/https://www.awardsdaily.com/2022/02/22/the-power-of-the-dog-west-side-story-passing-and-flee-dominate-galecas-dorian-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-nominations-2/|title=The 2021 Dorian Award (GALECA) Nominations|website=Next Best Picture|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 21, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250421114726/https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-nominations-2/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-winners/|title=The 2021 Dorian Award (GALECA) Winners|website=Next Best Picture|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 23, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250123164338/https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rude|first=Mey|url=https://www.out.com/film/2022/2/23/west-side-story-flee-power-dog-lead-dorian-award-nominations|title=West Side Story, Flee, Power of the Dog Lead Dorian Award Nominations|website=[[:en:Out (magazine)|Out]]|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 22, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250522203418/https://www.out.com/film/2022/2/23/west-side-story-flee-power-dog-lead-dorian-award-nominations#toggle-gdpr|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Shulman|first=Randy|url=https://www.metroweekly.com/2022/02/power-of-the-dog-passing-and-flee-top-dorian-award-nominations/|title=Power of the Dog, Passing, Flee top Dorian Award nominations|website=[[:en:Metro Weekly|Metro Weekly]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 13, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240713043516/https://www.metroweekly.com/2022/02/power-of-the-dog-passing-and-flee-top-dorian-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Slovacek|first=Randy|url=https://instinctmagazine.com/the-power-of-the-dog-and-flee-top-winners-at-13th-dorian-awards/|title=‘The Power Of The Dog’ And ‘Flee’ Top Winners At 13th Dorian Awards|website=[[:en:Instinct (magazine)|Instinct]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 29, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250429143157/https://instinctmagazine.com/the-power-of-the-dog-and-flee-top-winners-at-13th-dorian-awards/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Florida Film Critics Circle Awards 2021|Florida Film Critics Circle Award for Breakout]] (2nd)<ref>{{cite web|url=https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/17/2021-ffcc-nominations/|title=2021 FFCC Nominations|website=[[:en:Florida Film Critics Circle|Florida Film Critics Circle]]|date=December 17, 2021|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172409/https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/17/2021-ffcc-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/florida-film-critics-nominations-the-power-of-the-dog-annette-lead/|title=Florida Film Critics nominations: ‘The Power of the Dog,’ ‘Annette’ lead|website=AwardsWatch|date=December 15, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172306/https://awardswatch.com/florida-film-critics-nominations-the-power-of-the-dog-annette-lead/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/florida-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-adam-driver-wins-best-actor-for-annette/|title=Florida Film Critics winners: ‘The Power of the Dog,’ Adam Driver wins Best Actor for ‘Annette’|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172315/https://awardswatch.com/florida-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-adam-driver-wins-best-actor-for-annette/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1473725206514524160|user=FLFilmCritics|title=BREAKOUT AWARD: Cooper Hoffman – Licorice Pizza [Runner-up: Rachel Zegler – West Side Story]|author=Florida Film Critics|date=December 22, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211222184238/https://twitter.com/FLFilmCritics/status/1473725206514524160|archive-date=December 22, 2021|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1471243638449573890|user=FLFilmCritics|title=BREAKOUT AWARD: JUDE HILL - BELFAST / COOPER HOFFMAN - LICORICE PIZZA / RACHEL ZEGLER - WEST SIDE STORY|author=Florida Film Critics|date=December 15, 2021|archive-url=https://archive.is/ixVqa|archive-date=July 4, 2025|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hazlett|first=Allison|url=https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/22/florida-film-critics-circle-announces-2021-winners/|title=2021 FFCC Award Winners|website=[[:en:Florida Film Critics Circle|Florida Film Critics Circle]]|date=December 22, 2021|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172326/https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/22/florida-film-critics-circle-announces-2021-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-florida-film-critics-circle-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Florida Film Critics Circle Nominations|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172339/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-florida-film-critics-circle-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-florida-film-critics-circle/|title=The Power of the Dog Named Best Picture by Florida Film Critics Circle|website=Filmotomy|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172425/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-florida-film-critics-circle/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-nominations/|title=The 2021 Florida Film Critics Circle (FFCC) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 15, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172436/https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-winners/|title=The 2021 Florida Film Critics Circle (FFCC) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172447/https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Award]] for Best Actress<ref>{{cite web|url=https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|title=2021 Awards|website=[[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Association]]|date=January 14, 2022|access-date=July 10, 2024|archive-date=December 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231224014951/https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|title=Georgia Film Critics Association nominations: ‘The Power of the Dog’ and ‘Licorice Pizza’ receive top mentions|website=AwardsWatch|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230405171953/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|title=Georgia Film Critics winners: ‘Licorice Pizza’ takes Best Pic, Best Actress, Supporting Actor|website=AwardsWatch|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 2, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231202081103/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479557926255673344|user=FilmUpdates|title=Georgia Film Critics: Best Actress nominees / Lady Gaga, House of Gucci / Alana Haim, Licorice Pizza / Agathe Rousselle, Titane / Kristen Stewart, Spencer / Rachel Zegler, West Side Story|author=Film Updates|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220107205905/https://twitter.com/FilmUpdates/status/1479557926255673344|archive-date=January 7, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|title=Georgia Film Critics Association Announces Nominations for 2021 Year in Film|website=Georgia Entertainment|date=January 9, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240711070251/https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479553292258713600|user=gafilmcritics|title=#GeorgiaFilmCritics Nominees for Best Actress: Lady Gaga, HOUSE OF GUCCI / Alana Haim, LICORICE PIZZA / Agathe Rousselle, TITANE / Kristen Stewart, SPENCER / Rachel Zegler, WEST SIDE STORY|author=Georgia Film Critics|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220107203943/https://twitter.com/gafilmcritics/status/1479553292258713600|archive-date=January 7, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|title=Licorice Pizza Named Best Picture by Georgia Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 15, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230225112354/https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Georgia Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 8, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108020401/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 4, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231204070804/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230924102828/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Skutle|first=Brian|url=https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|title=Georgia Film Critics Association Winners 2021|website=Sonic Cinema|date=January 14, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030223/https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Award]] for Best Breakout<ref>{{cite web|url=https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|title=2021 Awards|website=[[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Association]]|date=January 14, 2022|access-date=July 10, 2024|archive-date=December 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231224014951/https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|title=Georgia Film Critics Association nominations: ‘The Power of the Dog’ and ‘Licorice Pizza’ receive top mentions|website=AwardsWatch|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230405171953/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|title=Georgia Film Critics winners: ‘Licorice Pizza’ takes Best Pic, Best Actress, Supporting Actor|website=AwardsWatch|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 2, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231202081103/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|title=Georgia Film Critics Association Announces Nominations for 2021 Year in Film|website=Georgia Entertainment|date=January 9, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240711070251/https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479550782076768260|user=gafilmcritics|title=#GeorgiaFilmCritics Nominees for Breakthrough Award: Alana Haim / Jude Hill / Cooper Hoffman / Emilia Jones / Agathe Rousselle / Rachel Zegler |author=Georgia Film Critics|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108225502/https://twitter.com/gafilmcritics/status/1479550782076768260|archive-date=January 8, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2022/01/14/oscars-watch-2021-georgia-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 Georgia Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=January 14, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230128094930/https://nobadmovie.com/2022/01/14/oscars-watch-2021-georgia-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|title=Licorice Pizza Named Best Picture by Georgia Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 15, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230225112354/https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Georgia Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 8, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108020401/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 4, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231204070804/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230924102828/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Skutle|first=Brian|url=https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|title=Georgia Film Critics Association Winners 2021|website=Sonic Cinema|date=January 14, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030223/https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Gold Derby|Gold Derby Movie Award]] for Best Breakthrough Performance of the Year (acting)<ref>{{cite web|last1=Montgomery|first1=Daniel|last2=Beachum|first2=Chris|last3=Davidson|first3=Denton|last4=Dixon|first4=Marcus James|last5=Eng|first5=Joyce|last6=Rosen|first6=Christopher|url=https://www.goldderby.com/feature/2022-gold-derby-film-awards-winners-1204852681/|title=20th Annual Gold Derby Film Awards announced: ‘The Power of the Dog’ wins Best Picture, ‘Dune’ bags 6 [WATCH CEREMONY WITH 16 EXCITING ACCEPTANCE SPEECHES]|website=[[:en:Penske Media Corporation#Other properties|Gold Derby]]|date=March 16, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 3, 2022|archive-url=https://archive.is/vtT8y|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Montgomery|first1=Daniel|last2=Beachum|first2=Chris|last3=Dixon|first3=Marcus James|last4=Eng|first4=Joyce|last5=Rosen|first5=Christopher|last6=Sheehan|first6=Paul|last7=Davidson|first7=Denton|url=https://www.goldderby.com/feature/2022-gold-derby-film-awards-nominations-1204752092/|title=2022 Gold Derby Film Awards nominations: ‘Dune’ leads with 11; ‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ at 10 each|website=[[:en:Penske Media Corporation#Other properties|Gold Derby]]|date=January 27, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 22, 2022|archive-url=https://archive.is/9Dyw7|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:JoBlo.com|Golden Schmoes Film Award]] for Best Breakthrough Performance of the Year<ref>{{cite web|last=Bumbray|first=Chris|url=https://www.joblo.com/20th-golden-schmoes-winners/|title=Here are the winners for the 20th Annual Golden Schmoes!|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 21, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=September 21, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230921140231/https://www.joblo.com/20th-golden-schmoes-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Bumbray|first=Chris|url=https://www.joblo.com/20th-annual-golden-schmoes-voting-starts-today/|title=The Golden Schmoes: Voting ends soon!|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 18, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 27, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240227135948/https://www.joblo.com/20th-annual-golden-schmoes-voting-starts-today/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenschmoes.joblo.com/results/golden-schmoes-winners-and-nominees-2021/|title=Golden Schmoes Winners and Nominees (2021)|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 21, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=March 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240324120245/https://goldenschmoes.joblo.com/results/golden-schmoes-winners-and-nominees-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Indiana Film Journalists Association Award]] for Breakout of the Year (actress)<ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/mass-leads-indiana-film-journalists-association-nominations/|title=Mass Leads Indiana Film Journalists Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223235018/https://filmotomy.com/mass-leads-indiana-film-journalists-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-indiana-film-journalists-association-ifja-nominations/|title=The 2021 Indiana Film Journalists Association (IFJA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201050617/https://nextbestpicture.com/the-2021-indiana-film-journalists-association-ifja-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rogers|first=Nick|url=https://midwestfilmjournal.com/2021/12/14/nominations-announced-for-the-2021-indiana-film-journalists-association-awards/|title=Nominations Announced for the 2021 Indiana Film Journalists Association Awards|website=Midwest Film Journal|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 8, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208201632/https://midwestfilmjournal.com/2021/12/14/nominations-announced-for-the-2021-indiana-film-journalists-association-awards/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Music City Film Critics Award]] for Best Young Actress<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/music-city-film-critics-awards-the-power-of-the-dog-is-best-picture-jessica-chastain-and-nicolas-cage-are-lead-acting-winners/|title=Music City Film Critics awards: ‘The Power of the Dog’ is Best Picture; Jessica Chastain and Nicolas Cage are lead acting winners|website=AwardsWatch|date=January 25, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=December 1, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231201035227/https://awardswatch.com/music-city-film-critics-awards-the-power-of-the-dog-is-best-picture-jessica-chastain-and-nicolas-cage-are-lead-acting-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-nominations/|title=‘The Power of the Dog’ leads Music City Film Critics nominations|website=AwardsWatch|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=November 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231128215407/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Ciccarone|first=Erica|url=https://www.nashvillescene.com/arts_culture/film_tv/the-music-city-film-critics-association-nominations-are-in/article_0502e8d4-7334-11ec-81fe-9fc2d3aeeae2.html|title=The Music City Film Critics’ Association Nominations Are In|website=[[:en:Nashville Scene|Nashville Scene]]|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=July 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230727191528/https://www.nashvillescene.com/arts_culture/film_tv/the-music-city-film-critics-association-nominations-are-in/article_0502e8d4-7334-11ec-81fe-9fc2d3aeeae2.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-declared-best-picture-by-music-city-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Declared Best Picture by Music City Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 25, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220125232347/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-declared-best-picture-by-music-city-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Music City Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 12, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030110/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1480936314539233294|user=mcfca615|title=The nominees for Best Young Actress are...Emilia Jones – CODA / McKenna Grace – Ghostbusters: Afterlife / Millicent Simmonds – A Quiet Place Part II / Rachel Zegler - West Side Story / Saniyya Sidney – King Richard #MCFCAnoms|author=Music City Film Critics Association|date=January 11, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220111161538/https://twitter.com/mcfca615/status/1480936314539233294|archive-date=January 11, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1480948572480839680|user=mcfca615|title=The Power of the Dog leads the way with 10 nominations for the Music City Film Critics’ Association’s 2022 Film Awards. The winners will be announced on January 25.|author=Music City Film Critics Association|date=January 11, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220111170532/https://twitter.com/mcfca615/status/1480948572480839680|archive-date=January 11, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-nominations/|title=The 2021 Music City Film Critics Association (MCFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=December 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231205132254/https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-winners/|title=The 2021 Music City Film Critics Association (MCFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 25, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=March 17, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240317061515/https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-winners/|url-status=live}}</ref> <br>Nominated - [[:en:List of film awards|North Carolina Film Association Award]] for Breakthrough<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-ncfca-nominations-with-13/|title=‘Dune’ leads North Carolina Film Critics (NCFCA) nominations with 13|website=AwardsWatch|date=December 28, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 16, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230516164500/https://awardswatch.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-ncfca-nominations-with-13/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-carolina-film-critics-go-for-the-power-of-the-dog-dune/|title=North Carolina Film Critics go for ‘The Power of the Dog,’ ‘Dune’|website=AwardsWatch|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 22, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230922104956/https://awardswatch.com/north-carolina-film-critics-go-for-the-power-of-the-dog-dune/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-association-nominations/|title=Dune Leads North Carolina Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 29, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=June 30, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240630224703/https://filmotomy.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-narrative-film-by-north-carolina-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Named Best Narrative Film by North Carolina Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108185151/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-narrative-film-by-north-carolina-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-nominations/|title=The 2021 North Carolina Film Critics Association (NCFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 28, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 6, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231206070520/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-winners/|title=The 2021 North Carolina Film Critics Association (NCFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201050617/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://ncfilmcritics.org/reel-thoughts/north-carolina-film-critics-association-announces-nominees-for-best-of-2021/|title=North Carolina Film Critics Association Announces Nominees for Best of 2021|date=December 28, 2021|website=[[:en:List of film awards|North Carolina Film Critics Association]]|access-date=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030201/https://ncfilmcritics.org/reel-thoughts/north-carolina-film-critics-association-announces-nominees-for-best-of-2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=https://ncfilmcritics.org/award-winners/ncfca-awards-2021/|title=The Power of the Dog Earns Six North Carolina Film Critics Awards|date=January 5, 2022|website=[[:en:List of film awards|North Carolina Film Critics Association]]|access-date=July 10, 2024|archive-date=October 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231025034453/https://ncfilmcritics.org/award-winners/ncfca-awards-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association Award]] for Best Actress<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|title=North Texas Critics awards: ‘The Green Knight’ is Best Picture, ‘The French Dispatch’ wins three|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 31, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230531193940/https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-nominations-west-side-story-leads-with-7/|title=North Texas Critics nominations: ‘West Side Story’ leads with 7|website=AwardsWatch|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230730104307/https://awardswatch.com/north-texas-critics-nominations-west-side-story-leads-with-7/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 North Texas Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153000/https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|title=The Green Knight Named Best Picture by North Texas Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 23, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223231939/https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/west-side-story-leads-north-texas-critics-association-nominations/|title=West Side Story Leads North Texas Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 14, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030111/https://filmotomy.com/west-side-story-leads-north-texas-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-nominations/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231211215900/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 4, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240304005227/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Online Film and Television Association Award]] for Best Breakout: Female<ref>{{cite web |title=26th Annual Film Awards (2021): The Year of the Power of the Dog|url=https://www.oftaawards.com/film-awards/26th-annual-film-awards-2021/ |website=[[:en:List of film awards|Online Film and Television Association]] |date=March 6, 2022 |access-date=July 10, 2024 |archive-date=February 3, 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240203062545/https://www.oftaawards.com/film-awards/26th-annual-film-awards-2021/ |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dune-leads-online-film-and-television-association-ofta-nominations-with-17/|title=‘Dune’ leads Online Film and Television Association (OFTA) nominations with 17|website=AwardsWatch|date=February 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230927175544/https://awardswatch.com/dune-leads-online-film-and-television-association-ofta-nominations-with-17/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-nominations/|title=The 2021 Online Film & Television Association (OFTA) Nominations|website=Next Best Picture|date=February 6, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240224003202/https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-winners/|title=The 2021 Online Film & Television Association (OFTA) Winners|website=Next Best Picture|date=March 6, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250602053438/https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association Awards 2021|Washington Film Award for Best Youth Performance]]<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/washington-dc-critics-belfast-the-power-of-the-dog-lead-nominations/|title=Washington DC Critics: ‘Belfast,’ ‘The Power of the Dog’ lead nominations|website=AwardsWatch|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 9, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231209092445/https://awardswatch.com/washington-dc-critics-belfast-the-power-of-the-dog-lead-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/washington-dc-critics-name-belfast-best-film-power-of-the-dog-wins-three-awards/|title=Washington DC Critics name ‘Belfast’ Best Film; ‘Power of the Dog,’ ‘Dune win three awards|website=AwardsWatch|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 8, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208114928/https://awardswatch.com/washington-dc-critics-name-belfast-best-film-power-of-the-dog-wins-three-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/belfast-and-the-power-of-the-dog-lead-washington-dc-area-film-critics-association-nominations/|title=Belfast and The Power of the Dog Lead Washington DC Area Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 23, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230223000701/https://filmotomy.com/belfast-and-the-power-of-the-dog-lead-washington-dc-area-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/belfast-named-best-film-by-washington-dc-area-film-critics-association/|title=Belfast Named Best Film by Washington DC Area Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 3, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221203090454/https://filmotomy.com/belfast-named-best-film-by-washington-dc-area-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-nominations/|title=The 2021 Washington DC Area Film Critics Association (WAFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 19, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231219023941/https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-winners/|title=The 2021 Washington DC Area Film Critics Association (WAFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231128090135/https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Stone|first=Sasha|url=https://www.awardsdaily.com/2021/12/washington-area-film-critics-nominations-wafca/|title=Washington Area Film Critics Nominations (WAFCA)|website=[[:en:Awards Daily|Awards Daily]]|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 12, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240712164444/https://www.awardsdaily.com/2021/12/washington-area-film-critics-nominations-wafca/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.wafca.com/awards/2021.htm |title=The 2021 WAFCA Awards: 'Belfast' Finds Everlasting Love with WAFCA Critics |website=[[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association|Washington D.C. Area Film Critics Association]] |date=December 6, 2021|access-date=July 10, 2024|archivedate=October 7, 2023|archiveurl=https://web.archive.org/web/20231007053124/http://www.wafca.com/awards/2021.htm|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.dcfilmcritics.com/awards/21release.pdf |title=The 2021 WAFCA Awards: 'Belfast' Finds Everlasting Love with WAFCA Critics |website=[[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association|Washington D.C. Area Film Critics Association]] |date=December 6, 2021|access-date=July 10, 2024|archivedate=February 24, 2024|archiveurl=https://web.archive.org/web/20240224003202/http://www.dcfilmcritics.com/awards/21release.pdf|url-status=dead}}</ref> |- |style="text-align:center;" rowspan="2"| 2023 | ''[[:en:Shazam! Fury of the Gods|Shazam! Fury of the Gods]]'' | [[:en:Characters of the DC Extended Universe#Anthea|Anthea / Anne]] | |- | ''[[:en:The Hunger Games: The Ballad of Songbirds & Snakes|The Hunger Games: Ballad <br>of Songbirds and Snakes]]'' | [[:en:Lucy Gray Baird|Lucy Gray Baird]] | |- |style="text-align:center;" rowspan="2"| 2024 | ''[[:en:Y2K (2024 film)|Y2K]]'' | Laura | |- | ''[[:en:Spellbound (2024 film)|Spellbound]]'' | Princess Ellian | Voice role |- |style="text-align:center;" rowspan="1" | 2025 | ''[[:en:Snow White (2025 film)|Disney's Snow White]]'' | [[:en:Snow White (Disney character)|Snow White]] | |- |style="text-align:center;" rowspan="1"|2026 | ''[[:en:Rachel Zegler|She Gets It from Me]]'' | Nicky | |} ===Theatre=== {| class="wikitable sortable" style="font-size: 95%;" |- ! Year ! Title ! Role ! Venue |- | {{center|2024–2025}} | ''[[:en:Romeo and Juliet|Romeo + Juliet]]'' | [[:en:Juliet|Juliet]] | [[:en:Circle in the Square Theatre|Circle in the Square Theatre]], [[:en:Broadway theatre|Broadway]] |- | {{center|2025}} | ''[[:en:Evita (musical)|Evita]]'' | [[:en:Eva Perón|Eva Perón]] | [[:en:London Palladium|London Palladium]], [[:en:West End theatre|West End]] |} == References == {{reflist}} h0pmbdyyfqp0k8eqqtg6xmzell7o66i 42481830 42481817 2025-07-05T00:30:38Z Edgar Allan Poe 29250 Vraćena izmjena korisnika/korisnice [[Special:Contributions/~2025-129896|~2025-129896]] ([[User talk:~2025-129896|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika/korisnice [[User:AcaBot|AcaBot]] 42246261 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Tyrone power alice faye ragtime6.jpg|mini|270p| Scena iz filma ''[[Alexander's Ragtime Band (film)|Alexander's Ragtime Band]]'']] '''Romantični film''' ili '''ljubavni film''' je [[filmski žanr]] koji je fokusiran na [[strast]], [[emocije]] i odnos privrženosti između glavnih likova. Kod ljubavnih filmova, glavna tema zapleta je ljubavna priča ili traganje za ljubavlju. Povremeno se glavni junaci suočavaju sa preprekama kao što su finansije, [[bolest]], razni oblici [[diskriminacija|diskriminacije]], psihološke barijere ili pretnje porodica koje ne odobravaju njihovu vezu. Zaplet u ljubavnim filmovima mogu činiti i svakodnevne životne tenzije i iskušenja, neverstvo, kao i karakterne i druge razlike između glavnih junaka.<ref>[http://www.filmsite.org/romancefilms.html ROMANCE FILMS] {{en}}</ref> Najčešće teme ljubavnih filmova su ljubav na prvi pogled, neuzvraćena ljubav, opsesivna ljubav, duhovna ljubav, zabranjena ljubav, [[seks]]ualna i strastvena ljubav, destruktivna ljubava, tragična ljubava, razlika u godinama itd. Ljubavni filmovi služe gledaocima kao beg od stvarnosti, pogotovo ako glavni junaci prevaziđu sve teškoće i iskušenja života i žive „srećno do kraja života“. == Podžanrovi == * '''Ljubavna drama'''. Romantične drame obično stavljaju veći naglasak na [[seks]] i ličnost ljubavnika nego romantične komedije. Muzika se često koristi da ukaže na emocionalno raspoloženje, stvarajući atmosferu veće izolacije za par. Romantična drama obično ne otkriva da li će glavni junaci na kraju stupiti u [[brak]]. Primer romantične drame je film [[Mostovi okruga Medison]]. * [[Čik flik]] je termin koji se koristi za filmove koji su usmereni ka ženskoj publici. Primeri su [[Prljavi ples]], [[Titanic (film iz 1997.)|Titanik]] i drugi. * '''Romantične komedije''' su filmovi koji imaju duhovit zaplet baziran na romantičnim idealima poput onog da je prava ljubav u stanju da prevaziđe većinu prepreka. Humor je u takvim filmovima najčešće verbalan ili situacioni. Primeri je film [[It Happened One Night|Dogodilo se jedne noći]]. * '''Ljubavni triler''' je žanr koji kombinuje elemente romantičnog filma i trilera. Neki primeri romantičnih trilera su [[Mr. & Mrs. Smith (2005 film)|Gospodin i gospođa Smit]], [[Turist (film)|Turist]], [[Sumrak (serijal)|Sumrak]] itd. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Romance films}} * [http://www.imdb.com/Sections/Genres/Romance/ IMDb guide to Romance movies] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100116131900/http://www.imdb.com/Sections/Genres/Romance/ |date=2010-01-16 }} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Romantični filmovi| ]] [[Kategorija:Filmski žanrovi]] [[Kategorija:Ljubav|Film]] texywar74mcuj67ljjeo71kj7bnsin3 42481833 42481830 2025-07-05T00:31:25Z Edgar Allan Poe 29250 Zaštićena stranica [[Romantični film]] ([uređivanje: dopušteno samo automatski potvrđenim korisnicima] (neodređeno) [premještanje: dopušteno samo automatski potvrđenim korisnicima] (neodređeno)) 42246261 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Tyrone power alice faye ragtime6.jpg|mini|270p| Scena iz filma ''[[Alexander's Ragtime Band (film)|Alexander's Ragtime Band]]'']] '''Romantični film''' ili '''ljubavni film''' je [[filmski žanr]] koji je fokusiran na [[strast]], [[emocije]] i odnos privrženosti između glavnih likova. Kod ljubavnih filmova, glavna tema zapleta je ljubavna priča ili traganje za ljubavlju. Povremeno se glavni junaci suočavaju sa preprekama kao što su finansije, [[bolest]], razni oblici [[diskriminacija|diskriminacije]], psihološke barijere ili pretnje porodica koje ne odobravaju njihovu vezu. Zaplet u ljubavnim filmovima mogu činiti i svakodnevne životne tenzije i iskušenja, neverstvo, kao i karakterne i druge razlike između glavnih junaka.<ref>[http://www.filmsite.org/romancefilms.html ROMANCE FILMS] {{en}}</ref> Najčešće teme ljubavnih filmova su ljubav na prvi pogled, neuzvraćena ljubav, opsesivna ljubav, duhovna ljubav, zabranjena ljubav, [[seks]]ualna i strastvena ljubav, destruktivna ljubava, tragična ljubava, razlika u godinama itd. Ljubavni filmovi služe gledaocima kao beg od stvarnosti, pogotovo ako glavni junaci prevaziđu sve teškoće i iskušenja života i žive „srećno do kraja života“. == Podžanrovi == * '''Ljubavna drama'''. Romantične drame obično stavljaju veći naglasak na [[seks]] i ličnost ljubavnika nego romantične komedije. Muzika se često koristi da ukaže na emocionalno raspoloženje, stvarajući atmosferu veće izolacije za par. Romantična drama obično ne otkriva da li će glavni junaci na kraju stupiti u [[brak]]. Primer romantične drame je film [[Mostovi okruga Medison]]. * [[Čik flik]] je termin koji se koristi za filmove koji su usmereni ka ženskoj publici. Primeri su [[Prljavi ples]], [[Titanic (film iz 1997.)|Titanik]] i drugi. * '''Romantične komedije''' su filmovi koji imaju duhovit zaplet baziran na romantičnim idealima poput onog da je prava ljubav u stanju da prevaziđe većinu prepreka. Humor je u takvim filmovima najčešće verbalan ili situacioni. Primeri je film [[It Happened One Night|Dogodilo se jedne noći]]. * '''Ljubavni triler''' je žanr koji kombinuje elemente romantičnog filma i trilera. Neki primeri romantičnih trilera su [[Mr. & Mrs. Smith (2005 film)|Gospodin i gospođa Smit]], [[Turist (film)|Turist]], [[Sumrak (serijal)|Sumrak]] itd. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Romance films}} * [http://www.imdb.com/Sections/Genres/Romance/ IMDb guide to Romance movies] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100116131900/http://www.imdb.com/Sections/Genres/Romance/ |date=2010-01-16 }} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Romantični filmovi| ]] [[Kategorija:Filmski žanrovi]] [[Kategorija:Ljubav|Film]] texywar74mcuj67ljjeo71kj7bnsin3 Pozorište mladih 0 220107 42481738 42481687 2025-07-04T12:08:08Z Zavičajac 76707 42481738 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Pozorište mladih.JPG|mini|desno|250px|Ulaz u zgradu pozorišta]] '''Pozorište mladih''' je pozorište u [[Novi Sad|Novom Sadu]] u [[Srbija|Srbiji]]. Pozorište mladih ima dve scene: Scenu za decu i Dramsku scenu. == Istorijat == Pozorište mladih osnovano je [[1931]]. godine kao Lutkarsko pozorište, pri [[Sokolski pokret#Sokolstvo u Kraljevini Srbiji i Vojvodini|Sokolskom društvu]] u Novom Sadu. Pozorište je nastalo iz Sokolska sekcije lutkara, koja je formirana prethodne, [[1930]]. godine, uz veliku podršku starešina Sokola, dr. Vladimira Belajčića i dr. Ignjata Pavlasa. Dr. Lazar Dragić, kasnije prvi pročelnik Pozorišta lutaka, poslat je najpre u Ljubljanu na kurs lutkarstva. Iz [[Ljubljana|Ljubljane]] je stigla i prva velika pokretna pozornica, prvih 11 lutaka marioneta kao i delo koje će biti izvedeno. Na pozornici montiranoj u zgradi Matice srpske, u vežbaonici Sokolskog društva izvedena je, sa velikim žarom pripremljena, prva predstava "Kraljević iz podzemlja". Svoju salu Pozorište lutaka dobilo je [[1936]]. izgradnjom Spomen-doma "Kralj Aleksandar I", velelepnom i modernom zdanju izrađenom po projektu uglednog arhitekte [[Đorđe Tabaković|Đorđa Tabakovića]].<ref name="đorđet">{{Cite web |url= https://graditeljins.wordpress.com/graditelji-info/dorde-tabakovic/ |title= Graditelji Novog Sada Druga polovina XIX – prva polovina XX veka - Đorđe Tabaković 5. novembar 2021. |work= graditeljins.wordpress.com |accessdate= 2. jul. 2025}}</ref> Sala je imala 166 mesta a napravljena je i nova pozornica. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog Svetskog rata]] Pozorište nije radilo i pretrpelo je veliku štetu jer lutke, scenografija, kostimi su uništeni ili ukradeni. Pod imenom Vojvođansko pozorište lutaka počelo je da radi odmah po završetku rata, ali uz velike teškoće. U pomoć je pritekao Žarko Vasiljević, tada upravnik Vojvođanskog narodnog pozorišta. Usledila je promena imena u Gradsko pozorište lutaka, zatim Pozorište lutaka, da bi [[1968]]. Pozorište dobilo svoj današnji naziv. Pozorište mladih je prvo lutkarsko pozorište u Srbiji i Vojvodini. Večernja, kasnije Dramska scena, počinje da funkcioniše [[1991]]. godine. Od tada u Pozorištu mladih funkcionišu dve scene: Scena za decu i Dramska scena, a predstave se igraju u Velikoj i Maloj sali. Za bezmalo osam decenija postojanja na scenu je postavljeno više od 300 naslova, odigrano više od 20.000 predstava, a videlo ih je blizu 3 miliona gledalaca. == Arhitektura zgrade == Zgrada Pozorišta mladih podignuta je od 1934. do 1936. godine kao zgrada [[Sokolski pokret|Sokolskog društva]] pod nazivom "Spomen-dom Kralj Aleksandar I". Gradnja se odvijala u fazama i finansirana je od strane samog sokolskog društva vrlo restriktivnom upotrebom finansija, kao i volotiranju svih članova društva. Projekat je ugovoren za vrlo simboličnu sumu, nadzor je bio besplatan. Autor projekta u duhu moderme arhitekture je Đorđe Tabaković. Projektom je stvoren koncept jedinstva, sa centralnim holom iz kog su se razvijala dva glavna sadržaja: kulturno-umjetnički i sportsko-rekreativni. Objekat odaje jedan smiren izraz modernizma, bez suvišnih detalja. Dekoracija objekta se zasniva na tektonici samih materijala i njihovoj upotrebi. Prisutna je opeka, kamen u svom osnovnom obliku i odsustvo posebnih dekorativnih elemenata. Po površini koju zauzima ovo je jedan od najvećih Tabakovićevih projekata. Od samog početka objekat je bio inspirisan temom Ujedinjene Jugoslavije i imao je posvetu Kralju Ujedinitelju. Sam atentat na [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]] je dodatno ubrzao gradnju kako bi se objekat završio na vrijeme i kako bi ostao narodu u znak sećanja na Kralja Ujedinitelja. Na ulazu u objekat sa prednje strane i danas postoji taj natpis. Izgrađeni objekat zauzeo je značajnu i centralnu poziciju u gradu kao reprezentativno zdanje. Jedna od zamisli je bila i da sadržaj koji bi se odvijao u desnom krilu posluži društvu kao izvor prihoda, od čega bi se dom izdržavao i finansirao.<ref name="đorđetzrsoko">{{Cite web |url= https://kockicezivota.rs/art-kreativa/kulturiska/modernizam-u-tabakovicevom-sokolskom-domu/ |title= Modernizam u Tabakovićevom Sokolskom domu, 2. jul 2025. |work= kockicezivota.rs |accessdate= 2. jul. 2025}}</ref> == Vanjske veze == * [http://www.pozoristemladih.co.rs/ www.pozoristemladih.co.rs Zvanična strana] {{sh icon}}{{en icon}} == Izvori == {{Reflista}} {{Normativna kontrola}} {{Commonscat|Youth Theatre in Novi Sad}} [[Kategorija:Nastanci 1931.]] [[Kategorija:Lutkarska pozorišta u Srbiji|Mladih]] [[Kategorija:Pozorišta u Novom Sadu|Mladih]] [[Kategorija:Moderna arhitektura u Srbiji]] [[Kategorija:Građevine u Novom Sadu]] t24plcw67rv945ujulorop1gw31704z 1253. 0 223657 42481861 42481730 2025-07-05T08:18:38Z Alekol 2231 dop. iz en wiki 42481861 wikitext text/x-wiki {{year dab|1253}} {{godina u drugim kalendarima|1253}} {{commonscat|1253}} Godina '''1253''' ('''[[rimske brojke|MCCLIII]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u srijedu]] u [[julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]]. == Događaji == * [[1. 1.]] - Umro je mletački dužd [[Marino Morosini]], nasleđuje ga [[Reniero Zeno]] (do 1268). * [[18. 1.]] - Umro je Henrik I, kralj Kipra; nasleđuje ga novorođeni sin Hugo II (do 1267). Njegova majka Plaisance je regent. * mart - [[Mongolski pohod protiv nizarita]]: prethodnica [[Hulagu-kan|Hulaguove]] vojske, na čelu sa [[Kitbuqa|Kitbuqom]], prešla je Amu Darju, u narednim mesecima ratuje protiv nizaritskih ismailitskih položaja (poznatiji kao [[asasini]]). * april - Ajubidski emir Damaska An-Nasir Yusuf sporazumno daje Palestinu mamelučkom vladaru Egipta Aybaku. * [[28. 4.]] - [[Nichiren]] proglašava sa planine Kiyosumi ''[[Namu Myōhō Renge Kyō]]'', "Počast uzvišenoj [[darma|darmi]] [[Lotosova sutra|Lotosove sutre]]". * [[7. 5.]] - Francuski kralj [[Louis IX od Francuske|Louis IX]] šalje iz Akre [[Franjevci|franjevačkog]] redovnika [[Willem van Rubroeck|Willema van Rubroecka]] u [[Centralna Azija|Centralnu Aziju]] kako bi preobratio [[Tatari|Tatare]] na [[kršćanstvo]]; krajem iste godine će Willem poslati prvi izvještaj u kome opisuje [[budizam|budiste]] i njihova vjerovanja. ** Ide preko latinskog Carigrada, gde razgovara sa Balduinom od Hainauta, drugim diplomatom; Saraja na Volgi, gde ga je primio vođa Zlatne horde [[Batu-kan]]; krajem decembra stiže u mongolski glavni grad [[Karakorum (grad)|Karakorum]]. * svibanj, krajem - [[Béla IV, kralj Ugarske]] je provalio u [[Otakar II od Češke|Otakarovu]] Štajersku, zatim i do Beča. Papa [[Inocent IV]] posreduje.<ref name="Klaic239">Klaić, 239</ref> * [[15. 6.]] (ili 15. 7.<ref>''Istorija s. n. I'', 348</ref>) - U Dubrovniku sklopljen savez sa Bugarskom "vrhu zlo tvorenje nevernog kralja Uroša"<ref name="CorZOUS">[https://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/3_4_l.html Zapadnjačka orijentacija u Srbiji]. rastko.rs</ref> ** Do srpsko-bugarskog rata je došlo 1253/54, izgleda da je opljačkana crkva sv. Petra na Limu; napadnut je [[Manastir Žiča]], pa je sedište [[Žičko-pećka arhiepiskopija|Srpske arhiepiskopije]] prenseno u [[Manastir Pećka patrijaršija|Pećki manastir]]. * [[25. 6.]] - Snage [[Béla IV, kralj Ugarske|Bele IV]] opsedaju [[Olomouc]] u Moravskoj, pomagali su mu Danil Romanovič Galički, poljski vojvoda [[Boleslav V Stidljivi]]<ref name="Klaic239" /> i Vladislav I Opolski. * 6. 7.? - Litvanski veliki knez [[Mindaugas]] je krunisan za kralja. * [[8. 7.]] - Umro je [[Teobald I., kralj Navare]] zvani Trubadur, kralj Navare i grof Šampanje. Nasleđuje ga sin [[Teobald II., kralj Navare|Teobald II.]] (do 1270). * leto? - Papin predstavnik je krunisao [[Galičko-Volinjsko Kneževstvo|galičkog]] vladara [[Danilo Galički|Danila]] za kralja (''rex Russiae, rex Ruthenorum''). [[Datoteka:SDamiano-Clara og søstre.jpg|160px|mini|[[Klarise]] i [[Klara Asiška|Klara]] (freska u San Damijanu u Asissiju)]] * [[11. 8.]] - Umrla je [[Klara Asiška]], dva dana nakon papine bule ''Solet annuere'' kojom je potvrđeno njeno pravilo za red [[Klarise|Klarisi]]. Kanonizirana je 1255. * [[17. 9.]] - U Assisiju je kanoniziran [[Stanislav od Szczepanówa]], nekadašnji krakovski biskup († [[1079]]), pokrovitelj Poljske i Krakova. * [[23. 9.]] - Umro je [[Vaclav I, kralj Češke]], nasleđuje ga sin [[Otakar II od Češke|Otakar II]] (do 1278), koji je takođe i vojvoda Austrije i Štajerske. * oktobar, početkom - Papa [[Inocent IV]] se vratio u Rim posle devet godina. * [[10. 10.]] - Njemački kralj Konrad IV guši pobune na jugu Italije, povratio je [[Napulj]]. * oktobar - [[Hulagu-kan|Hulagu]] je lagano krenuo iz Mongolije prema Persiji (u Samarkand stiže tek 1255, prva meta su mu nizariti). * jesen - Nikejski guverner Melnika i Sera [[Mihajlo VIII Paleolog|Mihajlo Paleolog]] je optužen za zaveru: izvukao se od [[božji sud|božjeg suda]] sa usijanim železom. Oženjen je carevom daljom nećakom i postavljen na novi položaj mega konostavla, komandanta zapadnjačkih plaćenika. * [[11. 11.]] - Ugarski kralj Bela piše papi da se upravo bori sa jereticima u Bosni i Bugarskoj.<ref name="CorZOUS">[https://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/3_4_l.html Zapadnjačka orijentacija u Srbiji]. rastko.rs</ref> Bosna je savladana i podeljena u više oblasti. === Kroz godinu === * [[Golem od Kroje]] i drugi albanski velikaši prelaze od Mihajla Epirskog nikejskom caru Jovanu III. Nikejci dobijaju i Prilep i Veles. * [[Robert de Sorbon]] je u Parizu osnovao teološku školu ''[[Collège de Sorbonne]]''. * Završena je Gornja [[Bazilika Svetog Franje Asiškog]]. * Na Baltiku se prvi put spominju [[Gdynia]] i [[Liepāja]]. * [[Mongolsko osvajanje Kine]]: [[Mongolsko Carstvo|Mongoli]] pod [[Kublaj-kan|Kublajevom]] komandom uništavaju [[Kraljevina Dali|Kraljevinu Dali]] u današnjoj kineskoj provinciji [[Yunnan]]. == Rođenja == {{Main|:Kategorija:Rođeni 1253.}} * [[Stefan Uroš II Milutin]], srpski kralj. († [[1321]].) == Smrti == {{Main|:Kategorija:Umrli 1253.}} * [[1. 1.]] - [[Marino Morosini]], mletački dužd (* 1181) * [[18. 1.]] - Henrik I, kralj Kipra (* [[1217]]) * [[8. 7.]] - [[Teobald I., kralj Navare]] (* [[1201]]) * [[11. 8.]] - [[Klara Asiška]], katolička redovnica, osnivačica klarisa i svetica (* [[1194]]) * [[22. 9.]] - [[Dōgen]], osnivač Sōtō škole Zena (* [[1200]]) * [[23. 9.]] - [[Vaclav I, kralj Češke]] (* ca. 1205) * 9. 10. - [[Robert Grosseteste]], skolastičar, biskup Lincolna (* ca. 1168-70) * [[16. 11.]] - [[Agneza Asiška]], klarisa, svetica (* 1197-98) * {{circa}} [[Teodor Komnin Duka]], bivši epirski despot i solunski car [[Kategorija:1253.| ]] [[Kategorija:1250-e]] [[Kategorija:Godine]] o8tc306urz507dtzc9m6sk8mk14uqfy Tony Yeboah 0 247436 42481771 41876582 2025-07-04T15:23:21Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda|Fudbaleri Leeds Uniteda]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481771 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Tony Yeboah | slika = | opis_slike = | punoime = Anthony Yeboah | nadimak = | datum_rođenja = [[6. lipnja]] [[1966.]] | mjesto_rođenja = {{flagicon|GAN}} [[Kumasi]] | država_rođenja = [[Gana]] | datum_smrti = | mjesto_smrti = | država_smrti = | nacionalnost = [[Ganci|Ganac]] | državljanstvo ={{flagicon|GAN}} [[Gana|gansko]] | visina = 1.80m | pozicija = napadač | trenutniklub = ''u mirovini'' | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 1981 – 1983 | klubovi1 = {{flagicon|GAN}} [[Asante Kotoko SC|Asante Kotoko]] | nastupi(golovi)1 = | godine2 = 1983 – 1985 | klubovi2 = {{flagicon|GAN}} [[Cornerstones]] | nastupi(golovi)2 = | godine3 = 1986 – 1987 | klubovi3 = {{flagicon|GAN}} [[Okwawu United]] | nastupi(golovi)3 = | godine4 = 1988 – 1990 | klubovi4 = {{nowrap|{{flagicon|NJE}} [[1. FC Saarbrücken]]}} | nastupi(golovi)4 = 65 (26) | godine5 = 1990 – 1995 | klubovi5 = {{nowrap|{{flagicon|NJE}} [[Eintracht Frankfurt]]}} | nastupi(golovi)5 = 123 (68) | godine6 = 1995 – 1997 | klubovi6 = {{flagicon|ENG}} [[Leeds United]] | nastupi(golovi)6 = 66 (32) | godine7 = 1997 – 2001 | klubovi7 = {{flagicon|NJE}} [[Hamburger SV]] | nastupi(golovi)7 = 100 (28) | godine8 = 2001 – 2002 | klubovi8 = {{flagicon|KAT}} [[Al-Gharafa Sports Club|Al-Ittihad]] | nastupi(golovi)8 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 1985 – 1997 | nacionalneekipe1 = {{flagicon|GAN}} [[Ganska nogometna reprezentacija|Gana]] | nacionalninastupi(golovi)1 = 59 (29) | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = }} '''Anthony "Tony" Yeboah''' ([[Kumasi]], [[6. lipnja]] [[1966.]]), umirovljeni [[Gana|ganski]] nogometaš i [[Ganska nogometna reprezentacija|reprezentativac]] koji je, kao napadač, igrao od [[1981.]] do [[2002.]] godine. Yeboah se smatra jednim od najboljih ganskih i afričkih napadača, a njegovu su golovi često nagrađivani kao golovi mjeseca ili sezone. Njegova standarda proslava uključivala je upereni kažiprst prema publici. Vrhunac svoje karijere doživio je tokom 90-ih, igrajući u europskim klubovima - [[1. FC Saarbrücken]], [[Eintracht Frankfurt]], [[Leeds United]] i [[Hamburger SV]]. Za Ganu je igrao 59 puta i postigao 29 golova. Danas vodi međunarodnu sportsku agenciju i vlasnik je lanaca hotela u Gani. {{Najbolji strijelci Bundeslige}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1966||Yeboah, Tony}} [[Kategorija:Ganski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Eintracht Frankfurta]] [[Kategorija:Fudbaleri Hamburga]] [[Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda]] h5eh94tcudmkuclb0gkbwcool891vyx Harry Kewell 0 626010 42481773 41884227 2025-07-04T15:23:44Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda|Fudbaleri Leeds Uniteda]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481773 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Harry Kewell | slika = HarryKewell.jpg | punoime = Harold Kewell | nadimak = | datumrođenja = [[22. rujna]] [[1978.]] | rodnigrad = {{flagicon|AUS}} [[Sydney]] | rodnadržava = [[Australija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = [[Australci|Australac]] | državljanstvo = {{flagicon|AUS}} [[Australija|australsko]]<br />{{flagicon|UK}} [[UK|britansko]] | visina = 1.80cm | pozicija = vezni igrač | trenutniklub = {{flagicon|AUS}} [[Melbourne Heart]] | brojnadresu = 10 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 1996 - 2003 | klubovi1 = {{flagicon|ENG}} [[Leeds United A.F.C.|Leeds United]] | nastupi(golovi)1 = 181 (45) | godine2 = 2003 - 2008 | klubovi2 = {{flagicon|ENG}} [[Liverpool FC|Liverpool]] | nastupi(golovi)2 = 98 (12) | godine3 = 2008 - 2011 | klubovi3 = {{flagicon|TUR}} [[Galatasaray S.K.]] | nastupi(golovi)3 = 63 (22) | godine4 = 2011 - 2012 | klubovi4 = {{flagicon|AUS}} [[Melbourne Victory]] | nastupi(golovi)4 = 25 (8) | godine5 = 2013 | klubovi5 = {{flagicon|KAT}} [[Al-Gharafa SC|Al-Gharafa]] | nastupi(golovi)5 = 3 (1) | godine6 = 2013 - 2014 | klubovi6 = {{flagicon|AUS}} [[Melbourne Heart]] | nastupi(golovi)6 = 16 (2) | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 1996 - 2012 | nacionalneekipe1 = {{flagicon|AUS}} [[Australska nogometna reprezentacija|Australija]] | nacionalninastupi(golovi)1 = 56 (17) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = }} '''Harold "Harry" Kewell''' ([[Sydney]], [[22. rujna]] [[1978.]]) je bivši [[australija|australski]] [[nogomet]]aš i reprezentativac. Za [[Australska nogometna reprezentacija|reprezentaciju]] je nastupio ukupno 56 puta te postigao 17 golova. {{Životni vijek|1978||Kewell, Harry}} {{Sastav Australija 2006 SP}} {{Sastav Australija 2010 SP}} [[Kategorija:Australijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Liverpoola]] [[Kategorija:Fudbaleri Galatasaraya]] [[Kategorija:Oceanijski prvaci u fudbalu]] [[Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda]] {{Stub}} qdzdxho3z21xv5k1lze6jkmm4110tn1 Mark Viduka 0 626020 42481772 42416425 2025-07-04T15:23:36Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda|Fudbaleri Leeds Uniteda]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481772 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Mark Viduka | slika = Mark Viduka 2005 WCQ.jpg | punoime = Mark Anthony Viduka | nadimak = | datumrođenja = [[9. listopada]] [[1975.]] | rodnigrad = {{flagicon|AUS}} [[Melbourne]] | rodnadržava = [[Australija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = {{flagicon|AUS}} [[Australija|australsko]] | visina = 1.88m | pozicija = napadač | trenutniklub = ''u mirovini'' | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 1993 - 1995 | klubovi1 = {{flagicon|AUS}} [[Melbourne Knights]] | nastupi(golovi)1 = 48 (40) | godine2 = 1995 - 1998 | klubovi2 = {{flagicon|HRV}} [[Dinamo Zagreb]] | nastupi(golovi)2 = 84 (40) | godine3 = 1998 - 2000 | klubovi3 = {{flagicon|ŠKO}} [[Celtic F.C.|Celtic]] | nastupi(golovi)3 = 37 (30) | godine4 = 2000 - 2004 | klubovi4 = {{flagicon|ENG}} [[Leeds United A.F.C.|Leeds United]] | nastupi(golovi)4 = 130 (59) | godine5 = 2004 - 2007 | klubovi5 = {{flagicon|ENG}} [[Middlesbrough F.C.|Middlesbrough]] | nastupi(golovi)5 = 72 (26) | godine6 = 2007 - 2009 | klubovi6 = {{flagicon|ENG}} [[Newcastle United F.C.|Newcastle United]] | nastupi(golovi)6 = 38 (7) | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 1994 - 2007 | nacionalneekipe1 = {{flagicon|AUS}} [[Australska nogometna reprezentacija|Australija]] | nacionalninastupi(golovi)1 = 43 (11) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = }} ''' Mark Anthony Viduka''' ([[Melbourne]], [[9. listopada]] [[1975.]]) je umirovljeni [[Australska nogometna reprezentacija|australski]] [[nogometaš]] i [[nogomet]]ni reprezentativac. Zadnji klub mu je bio [[Newcastle United FC]]. Od veljače 2007., igrao je za [[Middlesbrough Football Club|Middlesbrough]] u engleskom [[FA Premier Liga|Premiershipu]]. Prije je igrao i za [[Dinamo Zagreb|Dinamo]], (tada Croatia) iz Zagreba, [[Glasgow Celtic|Celtic]] iz Glasgowa i [[Leeds United A.F.C.|Leeds United]]. Sveukupno u klupskoj karijeri igrajući za svoje klubove od [[1993.]] do [[2009.]] godine postigao je 258 zgoditaka u 507 utakmica.<ref name="HS">{{eng oznaka}} [http://www.heraldsun.com.au/sport/viduka-leaving-his-mark/story-e6frf9if-1226000563274Herald Sun: Viduka leaving his mark], pristupljeno 10. lipnja 2012.</ref> == Klupska karijera == === Melbourne Knights === Viduka je započeo karijeru u Australiji (gdje je poznat kao ''Big Dukes'') u "[[Croatia Melbourne|Croatiji]]" iz [[Melbourne]]a [[1993.]] godine. Već iduće godine zaigrao je za [[Australska nogometna reprezentacija|Australiju]]. U svojim dvjema sezonama u Croatiji (službeno, poslije preimenovanja australskih nogometnih klubova i "brisanja" nacionalnih odrednica Knightsima) je bio najboljim strijelcem u [[National Soccer League]]u. Dvaput je dobio nagradu ''[[Johnny Warren Medal]]'' koju dobiva najbolji igrač [[National Soccer League|NSL]], odnosno naslov igrača godine<ref>{{eng oznaka}} [http://www.ozfootball.net/ark/NSL/NSLawards.html Player Of The Year Awards - OzFootball] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080720031401/http://www.ozfootball.net/ark/NSL/NSLawards.html |date=2008-07-20 }} pristupljeno 8. srpnja 2006.</ref>. Viduka je s Melbourne Knightsima osvojio naslov prvaka NSL-a u sezoni 1994./1995. === Dinamo Zagreb === Godine [[1995.]] je otišao u [[Hrvatska|Hrvatsku]], domovinu svojih predaka, gdje je zaigrao za [[Dinamo Zagreb|Croatiu]] iz [[Zagreb]]a, gdje je ostao tri godine. Ondje je odigrao i svoje prve nastupe u [[Kup UEFA|Kupu UEFA]] i [[Kup europskih prvaka|Ligi prvaka]]. Unatoč dobrim pruženim igrama u Hrvatskoj, u dijelu hrvatskih medija te pod njihovim utjecajem, javnosti, Viduku se počelo omalovažavati i prestrogo kritizirati. Razlog tome je i to što se hrvatska javnost bila okrenula protiv Croatie zbog raznoraznih nešportskih stvari u svezi tog kluba, čiji konci su išli sve do samog državnog vrha. Viduka je u očima pojedinih, ni kriv, ni dužan, postao simbolom nečije promašene državne politike te je "platio ceh". Na koncu, prodan je Celticu u prosincu [[1998.]] godine za 3,5 milijuna funta. === Glasgow Celtic === Iako omalovažavan dok je igrao u Croatiji, Markovi talent za nogomet pokazao se u Škotskoj. Izabran je za igrača godine u [[Škotska Premier liga|škotskoj Premier ligi]] nakon što je postigao 27 pogodaka u svojoj prvoj cijeloj sezoni na [[Celtic Park]]u. Smatralo ga se vještim igračem, sposobnim držati loptu i uvlačiti ostale igrače u igru. Kako bilo, Vidukin česti nonšalantni pristup je razbješnjivao navijače, a njegova često navođena izjava da "on igra samo 70 posto svojih mogućnosti ovdje u Škotskoj" nije ga učinila dragim niti navijačima niti suigračima. Štoviše, iskazivao je vodilju neprimjetnosti, odnosno, nije ga se uopće vidjelo na velikim utakmicama, pa je tako postigao samo jedan pogodak u 6 "[[Old Firm derbi]]ja" u kojima je sudjelovao. === Leeds United === Menadžer Leeds Uniteda, [[David O'Leary]], kupio je Viduku tik pred sezonu 2000/01., nakon dugog praćenja igre ovog australskog napadača. Leeds United je Celticu za to platio 6 milijuna funta. O'Leary je bio sretan zbog te nabavke, toliko da je izjavio da vjeruje da sklapanje ugovora sa Vidukom je najbolja vrijednost što se mogla kupiti za novac, bolja odsvih ostalih u Premiershipu u ono vrijeme. Bilo je razvidno neko vrijeme da je Viduka želio napustiti škotski klub - sezonu 1999/00. je završio bez postignutih pogodaka u zadnjih sedam prvenstvenih utakmica. Novi Celticov menedžer, [[Martin O'Neill]] ga je odmah prodao u jorkširski klub, a novac dobiven od prodaje njega je potrošen na [[Chris Sutton|Chrisa Suttona]]. U Leeds Unitedu se očekivalo da će on djelovati u trozuboj navalnoj oštrici, koju bi činili Viduka, zemljak [[Harry Kewell]] i [[Michael Bridges]], ali ozljede te dvojice igrača su izmijenile tu zamisao, tako da je Viduka igrao u napadu sa [[Alan Smith|Alanom Smithom]] u susretima [[Liga prvaka|Lige prvaka]], a sa [[Robbie Keane|Robbiejem Keanom]] u susretima [[FA Premier League|Premiershipa]]. U svojoj prvoj sezoni na [[Elland Road]]u, Viduka je postigao 22 pogotka, dijel kojih je su bila nezaboravnih četiri komada u pobjedi od 4:3 protiv [[Liverpool F.C.|Liverpoola]] na [[Elland Road]]u. Nakon toga je potpisao novi petogodišnji ugovor ljeti 2001.. U sezoni 2002/03. je postigao 22 pogotka, tvoreći dobar igrački par sa Smithom i iskorištavajući opskrbni pravac koji mu se nastavljao preko Kewella. Leedsove nenogometne novčarske nevolje su prisilile klub prodavati najbolje igrače, uključujući Kewella (prodan [[Liverpool F.C.|Liverpoolu]]) i Keanea (prodan [[Tottenham Hotspur F.C.|Tottenhamu]]). Ovo je pokrenulo nagađanja da će se Viduka pridružiti zbjegu iz Leedsa, tim više što je [[FC Barcelona|Barcelona]] potvrdila svoje zanimanje za australskog napadača, kao i Liverpool i [[Manchester United F.C.|Manchester United]]. Ispadanjem u niži razred, [[Football League Championship]], prodaja Vidukina ugovora je postajala neizbježnom ljeti 2004. To se i zbilo [[8. srpnja]] [[2004.]], kada ga je kupio [[Middlesbrough F.C.|Middlesbrough]]. === Middlesbrough === Vidukina debitantska sezona u Middlesbroughu je početno bila impresivna unatoč svim frustracijama zbog ozljeda. U sezoni 2005/06. Viduka je bio u senzacionalnoj formi u svim natjecanjima u kojima je Middlesbrough sudjelovao, ulazeći u dvoznamenkaste brojeve u svim statistikama. Odigrao je važnu ulogu u Middlesbroughovom jurišu na Kup UEFA, kad su morali dvaput postići četiri pogotka za proći dalje. Ipak, Middlesbrough je te sezone izgubio u završnici od Seville 10. svibnja 2006.. Istjecanjem ugovora svršetkom sezone 2006/07., novoizabrani menedžer Middlesbourgha [[Gareth Southgate]] je iskazao svoje zanimanje za zadržati Viduku, smatrajući da će mu on biti ključnim igračem u momčadi. U kolovozu 2006., Viduka je dobio majicu broj 9 (njegov omiljeni broj u svim klubovima u kojima je dotad igrao) nakon što je otišao [[Jimmy Floyd Hasselbaink]]. Nakon još jedne uspješne sezone, u kojoj je postiao 19 pogodaka, Viduka je privukao pozornost mnogih klubova koji su se nadali da će uspjeti sklopiti ugovor s njime i to po povoljnijim uvjetima, jer je bio slobodnim igračem odnosno istekao mu je ugovor. Ipak, Southgate je ponovo rekao svoju želju za zadržavanjem Viduke, otkrivši da bi mu ponudio novi ugovor. Ipak, Viduka se pridružio [[Sjeveroistočna Engleska|sjeveroistočnim]] takmacima [[Newcastle United F.C.|Newcastle Unitedu]] temeljem prava na [[slobodni prijelaz (nogomet)|slobodni prijelaz]] 7. lipnja 2007.<ref>[http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/n/newcastle_united/6729863.stm BBC] Viduka makes switch to Newcastle, pristupljeno 7. lipnja 2007., podatak od istog dana<br />"''Newcastle je potpisao dvogodišnji ugovor sa Vidukom uz mogućnost produljenja na treću godinu''".</ref> "Big Dukes" je nakon toga planirao produljiti svoj ostanak u Middlesbroughu, gdje se našao u ugodnom okružju. Istog mjeseca, Viduka je privukao pozornost takmaca Newcastle Uniteda, koji su bili spremni ponuditi 2,5 milijuna funta i 45 tisuća funta tjedne plaće. Tabloidi su tvrdili da je dogovor vrlo blizu. Unatoč tome, Middlesbrough je odbio ponudu nekoliko sati prije svršetka prijelaznog roka. === Newcastle United === Bio je prvim igračem kojeg je menedžer [[Sam Allardyce]] doveo u klub. Debitirao je za Newcastle United u Premiershipu u susretu protiv [[Bolton Wanderers F.C.|Boltona]] [[11. kolovoza]] [[2007.]] godine. Prvi pogodak za novi klub je postigao [[26. kolovoza]] 2007. godine protiv svog bivšeg kluba Middlesbrougha. == Klupska karijera po sezonama == Nastupi (& Golovi) (do kraja sezone 2006/07) <br /> 1992/93. Melbourne Knights 4 (2)<br /> 1993/94. Melbourne Knights 20 (17)<br /> 1994/95. Melbourne Knights 24 (21) <u>Ukupno Melbourne Knights</u>: 48 (40) 1995/96. Croatia 27 (12)<br /> 1996/97. Croatia 25 (18)<br /> 1997/98. Croatia 25 (8)<br /> 1998/99. Croatia 7 (2) <u>Ukupno Croatia Zagreb</u>: 84 (40) 1998/99. Celtic 9 (5) <br /> 1999/00. Celtic 28 (25) <u>Ukupno Celtic</u>: 37 (30) 2000/01. Leeds United 34 (17)<br /> 2001/02. Leeds United 33 (11) <br /> 2002/03. Leeds United 33 (20) <br /> 2003/04. Leeds United 30 (11) <u>Ukupno Leeds</u>: 130 (59) 2004/05. Middlesbrough 16 (5) <br /> 2005/06. Middlesbrough 27 (7) <br /> 2006/07. Middlesbrough 29 (14) <u>Ukupno Middlesbrough</u>: 72 (26) '''Europska natjecanja ([[UEFA Liga prvaka]] i [[Kup UEFA]])''' 53 nastupa; 18 Golova == Reprezentativna karijera == Bio je kapetanom [[Australska nogometna reprezentacija|australske reprezentacije]] od rujna 2005., umjesto ozlijeđenog [[Craig Moore|Craiga Moorea]], dotadašnjeg kapetana. Viduka je napredovao u momčadi otkako je [[Guus Hiddink]] vodio Australce, odvevši ih na [[nogometno SP 2006.|SP 2006.]] nakon što je Australija čekala 32 godine. [[21. svibnja]] [[2006.]], određeno je da će Viduka biti kapetanom australske vrste na SP-u.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.theage.com.au/news/soccer/viduka-named-socceroos-captain/2006/05/21/1148150115118.html The Age] Viduka named Socceroos captain, podatak od 21. svibnja 2006.</ref> Na istom SP-u u Njemačkoj su prošli prvi krug u skupini i došli do osmine završnice, gdje su nesretno ispali od kasnijeg svjetskog prvaka Italije. Viduka je razmatrao mogućnost povlačenja iz sudjelovanja u međunarodnim natjecanjima nakon SP-a 2006., navodeći rastuće obiteljske obveze kao glavni razlog. U rujnu 2006. je potvrdio da će nastaviti igrati za Australiju, pritom izrazivši namjeru za sudjelovati na [[azijsko nogometno prvenstvo 2007.|azijskom nogometnom prvenstvu 2007.]]. == Priznanja == === Individualna === * Najbolji strijelac u NSL-u: 1993./94., 1994./95. * Igrač godine u NSL-u (U-21): 1993./94., 1994./95. * Medalja Johnny Warren: 1993./94., 1994./95. * Najbolji strijelac u SPL: 1999./00. * Oceanijski igrač godine: 2000. * SPFA Players' Player of the Year: 2000.<ref>[http://www.scotprem.com/content/default.asp?page=s38 SPL: Statistics] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121022020250/http://www.scotprem.com/content/default.asp?page=s38 |date=2012-10-22 }}, pristupljeno 10. lipnja 2012.</ref>(prvi izvaneuropski igrač koji je dobio tu nagradu) * Nagrada Australijskog športskog instituta, "Najbolji od najboljih": 2001.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.ausport.gov.au/ais/history/awards/best_of_the_best Best of the Best] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120323161526/http://www.ausport.gov.au/ais/history/awards/best_of_the_best |date=2012-03-23 }}, pristupljeno 10. lipnja 2012.</ref> * Medalja Alex Tobin OAM: 2011. === Klupska === '''[[Melbourne Knights]]''' * Prvak Australije '''(1)''': 1994./95. '''[[Dinamo Zagreb]]''' * [[Prva HNL|Prvak Hrvatske]] '''(3)''': [[1. HNL 1995./96.|1995./96.]], [[1. HNL 1996./97.|1996./97.]], [[1. HNL 1997./98.|1997./98.]] * [[Hrvatski nogometni kup]] '''(3)''': [[Hrvatski nogometni kup 1995./96.|1996.]], [[Hrvatski nogometni kup 1996./97.|1997.]], [[Hrvatski nogometni kup 1997./98.|1998.]] '''[[Glasgow Celtic]]''' * Škotski liga kup '''(1)''': 1999./00. == Obiteljski život == Viduka i njegova supruga Ivana imaju tri sina Josepha, Lucasa i Olivera i žive u Melbourneu.<ref name="HS"/> == Zanimljivosti == * U Premier League utakmici Leedsa protiv Liverpoola postigao je 4 zgoditka za Leeds.<ref name="HS"/> * Prvi je Middlesbroughov nogometaš, kojeg je opjevao neki njegov obožavatelj. Tekstopisac je Alistair Griffin, a glazba za pjesmu je [[Leonard Cohen|Cohenova]] "[[Hallelujah (pjesma)|Hallelujah]]".<ref>[http://www.nogometni-magazin.com/noma-44.shtml Navijač Middlesbrougha opjevao Marka Viduku]{{Dead link|date=December 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, pristupljeno 10. lipnja 2012.</ref><ref>{{eng oznaka}} [http://www.smh.com.au/news/football/hallelujah-mark-viduka/2007/02/27/1172338595066.html-name_page.html? SMH: Hallelujah, Mark Viduka], pristupljeno 10. lipnja 2012.</ref> * Velika tribina na stadionu [[Knights Stadium|Knightsa]], domaćem terenu [[Melbourne Knights]]a (sudionika [[Victorian State League|Državne lige Viktorije]]) je preimenovana u Mark Viduka Stand u njegovu čast. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Mark Viduka}} * [http://www.soccerbase.com/players_details.sd?playerid=15587 Statistika na Soccerbase.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070805045216/http://www.soccerbase.com/players_details.sd?playerid=15587 |date=2007-08-05 }} * [http://www.footballdatabase.com/site/players/index.php?dumpPlayer=1116 Statistika na Footballdatabase.com] * [http://www.goal.com/en/Giocatore.aspx?IdPersona=4685&SEOPlayerName=Mark+Viduka Statistika na Goal.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070930204502/http://www.goal.com/en/Giocatore.aspx?IdPersona=4685&SEOPlayerName=Mark+Viduka |date=2007-09-30 }} * [http://www.premierleague.com/en-gb/players/profile.career-history.html/mark-viduka Mark Viduka Premierleague.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130727003753/http://www.premierleague.com/en-gb/players/profile.career-history.html/mark-viduka |date=2013-07-27 }} {{Sastav Australija 2006 SP}} {{Normativna kontrola}} {{Životni vijek|1975||Viduka, Mark}} [[Kategorija:Australijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Celtica]] [[Kategorija:Fudbaleri Newcastle Uniteda]] [[Kategorija:Fudbaleri Dinamo Zagreba]] [[Kategorija:Biografije, Melbourne]] [[Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda]] kjdtysoo0in40bllxo4fpa8mg9ozzta Clifton, New Jersey 0 628133 42481815 42141759 2025-07-04T23:39:23Z ~2025-129896 267298 ***++++FINAL CLEAN RACHEL ZEGLER AWARDS (as of JULY 4, 2025)++++**** 42481815 wikitext text/x-wiki ==Acting credits== ===Film=== {| class="wikitable sortable" style="font-size: 95%;" |- ! Year ! Title ! Role ! class="unsortable" | Notes |- |style="text-align:center;" rowspan="1" | 2021 | ''[[:en:West Side Story (2021 film)|West Side Story]]'' | María Vasquez | [[:en:79th Golden Globe Awards|Golden Globe Award]] [[:en:Golden Globe Award for Best Actress in a Motion Picture – Musical or Comedy|for Best Actress – Musical or Comedy]]<ref>{{cite web|last=Allaire|first=Christian|url=https://www.vogue.com/article/golden-globes-2022-winners-list|title=All the Winners From the 2022 Golden Globes|website=[[:en:Vogue (magazine)|Vogue]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 10, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241210064452/https://www.vogue.com/article/golden-globes-2022-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Bahr|first=Lindsey|url=https://globalnews.ca/news/8499972/golden-globes-2022-awards/|title=2022 Golden Globes winners list: ‘Power of the Dog’ wins best picture in live-blog awards|website=[[:en:Global News|Global News]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 19, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250419014526/https://globalnews.ca/news/8499972/golden-globes-2022-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Buchanan|first=Kyle|url=https://www.nytimes.com/2022/01/09/movies/golden-globes-winners-list.html|title=Golden Globes 2022: ‘Succession’ and ‘Power of the Dog’ Take Top Honors|website=[[:en:The New York Times|The New York Times]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 18, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250118080456/https://www.nytimes.com/2022/01/09/movies/golden-globes-winners-list.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Feinberg|first1=Scott|last2=Gajewski|first2=Ryan|url=https://www.hollywoodreporter.com/news/general-news/golden-globes-hfpa-kicks-off-celebrity-free-ceremony-amid-ongoing-boycott-1235071870/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ Top Golden Globes in Private Ceremony Amid Ongoing Boycott|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 14, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250214131946/https://www.hollywoodreporter.com/news/general-news/golden-globes-hfpa-kicks-off-celebrity-free-ceremony-amid-ongoing-boycott-1235071870/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-59638152|title=Golden Globes 2022: The winners and nominees|website=[[:en:BBC|BBC]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 25, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241225000313/https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-59638152|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenglobes.com/articles/golden-globes-2022-the-winners/|title=Golden Globes 2022: The Winners|website=[[:en:Golden Globe Awards|Golden Globe Awards]]|date=January 7, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 26, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250426135800/https://goldenglobes.com/articles/golden-globes-2022-the-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Grein|first=Paul|url=https://www.billboard.com/music/awards/2022-golden-globes-billie-eilish-hans-zimmer-win-1235016971/|title=Billie Eilish & Finneas and Hans Zimmer Win 2022 Golden Globes|website=[[:en:Billboard (magazine)|Billboard]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 8, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240408174454/https://www.billboard.com/music/awards/2022-golden-globes-billie-eilish-hans-zimmer-win-1235016971/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hipes|first=Patrick|url=https://deadline.com/2022/01/golden-globe-winners-list-movie-tv-awards-1234907035/|title=Golden Globes: ‘The Power Of The Dog’, ‘West Side Story’, ‘Succession’ Lead Way – Complete Winners List|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 22, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241122163420/https://deadline.com/2022/01/golden-globe-winners-list-movie-tv-awards-1234907035/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-west-side-story-win-at-low-key-2022-golden-globes/5166422.article|title=‘The Power Of The Dog’, ‘West Side Story’ win at low-key 2022 Golden Globes|website=[[:en:Screen Daily|Screen Daily]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240715220313/https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-west-side-story-win-at-low-key-2022-golden-globes/5166422.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Lattanzio|first1=Ryan|last2=Blauvelt|first2=Christian|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/2022-golden-globes-winners-list-1234689345/|title=2022 Golden Globes Winners List: ‘Power of the Dog’ and ‘Succession’ Take Top Honors|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704053756/https://www.indiewire.com/awards/industry/2022-golden-globes-winners-list-1234689345/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lee|first=Benjamin|url=https://www.theguardian.com/film/2022/jan/10/golden-globes-the-power-of-the-dog-and-succession-win-at-celebrity-free-ceremony|title=Golden Globes: The Power of the Dog and Succession win at celebrity-free ceremony|website=[[:en:The Guardian|The Guardian]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 27, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250427140718/https://www.theguardian.com/film/2022/jan/10/golden-globes-the-power-of-the-dog-and-succession-win-at-celebrity-free-ceremony|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Long|first1=Danielle|last2=Blackwelder|first2=Carson|url=https://abcnews.go.com/GMA/Culture/golden-globes-2022-winners-complete-list/story?id=82176295|title=Golden Globes 2022 winners: Complete list|website=[[:en:ABC News (United States)|ABC News]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 13, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250213233203/https://abcnews.go.com/GMA/Culture/golden-globes-2022-winners-complete-list/story?id=82176295|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moreau|first=Jordan|url=https://variety.com/2022/film/news/2022-golden-globes-winners-list-1235149340/|title=Golden Globes 2022 Winners List: ‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ Win Big in Untelevised Ceremony|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250217170612/https://variety.com/2022/film/news/2022-golden-globes-winners-list-1235149340/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Rossi|first1=Rosemary|last2=Pond|first2=Steve|url=https://www.thewrap.com/golden-globes-2022-complete-list-of-winners/|title=Golden Globes 2022: Complete List of Winners|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 7, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241107102520/https://www.thewrap.com/golden-globes-2022-complete-list-of-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Stolworthy|first=Jacob|url=https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/films/news/golden-globes-winners-list-2022-b1989738.html|title=Golden Globes winners 2022: The full list|website=[[:en:The Independent|The Independent]]|date=January 10, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 10, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250410184542/https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/films/news/golden-globes-winners-list-2022-b1989738.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.latimes.com/entertainment-arts/awards/story/2022-01-09/2022-golden-globes-winners-list|title=The complete list of 2022 Golden Globe winners|website=[[:en:Los Angeles Times|Los Angeles Times]]|date=January 9, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 14, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241214194248/https://www.latimes.com/entertainment-arts/awards/story/2022-01-09/2022-golden-globes-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenglobes.com/film/west-side-story-2021/|title=West Side Story (2021)|website=[[:en:Golden Globe Awards|Golden Globe Awards]]|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704054408/https://goldenglobes.com/film/west-side-story-2021/|url-status=live}}</ref> <br>[[:en:National Board of Review Awards 2021|National Board of Review Award]] [[:en:National Board of Review Award for Best Actress|for Best Actress]]<ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/award-years/2021/|title=2021 Award Winners|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704041336/https://nationalboardofreview.org/award-years/2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/award-names/best-actress/|title=Best Actress|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704041308/https://nationalboardofreview.org/award-names/best-actress/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Canfield|first=David|url=https://www.vanityfair.com/hollywood/2021/12/licorice-pizza-oscars-national-board-of-review-analysis-awards-insider|title=Licorice Pizza Gets Oscars Boost From National Board of Review Awards|website=[[:en:Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 8, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241208221645/https://www.vanityfair.com/hollywood/2021/12/licorice-pizza-oscars-national-board-of-review-analysis-awards-insider|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Caporusso|first=Adriano|url=https://awardsradar.com/2021/12/02/the-national-board-of-review-has-revealed-its-2021-winners-and-licorice-pizza-leads-the-way/|title=The National Board Of Review Has Revealed its 2021 Winners and ‘Licorice Pizza’ Leads the Way|website=Awards Radar|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 21, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241221012716/https://awardsradar.com/2021/12/02/the-national-board-of-review-has-revealed-its-2021-winners-and-licorice-pizza-leads-the-way/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=D'Alessandro|first=Anthony|url=https://deadline.com/2021/12/national-board-of-review-names-paul-thomas-anderson-his-licorice-pizza-as-best-director-film-1234883672/|title=National Board Of Review Names Paul Thomas Anderson & His ‘Licorice Pizza’ As Best Director & Film|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 14, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250114103226/https://deadline.com/2021/12/national-board-of-review-names-paul-thomas-anderson-his-licorice-pizza-as-best-director-film-1234883672/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Davis|first=Clayton|url=https://variety.com/2021/awards/awards/2022-national-board-of-review-winners-1235124483/|title=‘Licorice Pizza’ and Paul Thomas Anderson Named Best Film and Director by National Board of Review|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230205035453/https://variety.com/2021/awards/awards/2022-national-board-of-review-winners-1235124483/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Fernández|first=Alexia|url=https://people.com/movies/will-smith-west-side-story-rachel-zegler-win-national-board-of-review-awards/|title=Will Smith and 'West Side Story' 's Rachel Zegler Win National Board of Review's Top Acting Awards|website=[[:en:People (magazine)|People]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=June 25, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250625183656/https://people.com/movies/will-smith-west-side-story-rachel-zegler-win-national-board-of-review-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/licorice-pizza-paul-thomas-anderson-named-national-board-of-reviews-best-film-director-of-2021/5165711.article|title=‘Licorice Pizza’, Paul Thomas Anderson named National Board of Review’s best film, director of 2021|website=[[:en:Screen International|Screen Daily]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 24, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250124090412/https://www.screendaily.com/news/licorice-pizza-paul-thomas-anderson-named-national-board-of-reviews-best-film-director-of-2021/5165711.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lewis|first=Hilary|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/nbr-2021-winners-list-1235056383/|title=National Board of Review Names ‘Licorice Pizza’ as Best Film of 2021|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250402143616/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/nbr-2021-winners-list-1235056383/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lin|first=Natalie|url=https://www.vulture.com/2021/12/national-board-of-review-awards-licorice-pizza-best-film.html|title=Licorice Pizza Awarded Best Film by National Board of Review|website=[[:en:Vulture (website)|Vulture]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 22, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240422063606/https://www.vulture.com/2021/12/national-board-of-review-awards-licorice-pizza-best-film.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://nationalboardofreview.org/2021/12/national-board-of-review-announces-2021-award-winners/|title=National Board of Review Announces 2021 Award Winners|website=[[:en:National Board of Review|National Board of Review]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=April 29, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250429212407/https://nationalboardofreview.org/2021/12/national-board-of-review-announces-2021-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://apnews.com/article/entertainment-arts-and-entertainment-will-smith-asghar-farhadi-steven-spielberg-bf470f1a7d771a788a6bcdfa699f49db|title=NBR Awards name ‘Licorice Pizza’ its best film of 2021|website=[[:en:Associated Press|Associated Press]]|date=December 3, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=May 29, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230529120855/https://apnews.com/article/entertainment-arts-and-entertainment-will-smith-asghar-farhadi-steven-spielberg-bf470f1a7d771a788a6bcdfa699f49db|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.independent.co.uk/news/paul-thomas-anderson-new-york-rachel-zegler-richard-williams-cooper-hoffman-b1968913.html|title=NBR Awards name 'Licorice Pizza' its best film of 2021|website=[[:en:The Independent|The Independent]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 20, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250220055332/https://www.independent.co.uk/news/paul-thomas-anderson-new-york-rachel-zegler-richard-williams-cooper-hoffman-b1968913.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-national-board-of-review-nbr-winners/|title=The 2021 National Board Of Review (NBR) Winners|website=Next Best Picture|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=February 7, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250207054434/https://nextbestpicture.com/the-2021-national-board-of-review-nbr-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Nolfi|first=Joey|url=https://ew.com/awards/national-board-of-review-2021-winners-list/|title=Licorice Pizza, Will Smith hit Oscars stride among 2021 National Board of Review winners|website=[[:en:Entertainment Weekly|Entertainment Weekly]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=October 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231024152313/https://ew.com/awards/national-board-of-review-2021-winners-list/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Sharf|first=Zack|url=https://www.indiewire.com/features/general/national-board-of-review-winners-2021-licorice-pizza-1234682925/|title=National Board of Review Winners 2021: ‘Licorice Pizza’ Takes Best Picture and Best Director|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=December 2, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=December 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241215045006/https://www.indiewire.com/features/general/national-board-of-review-winners-2021-licorice-pizza-1234682925/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Welk|first1=Brian|last2=Fuster|first2=Jeremy|url=https://www.thewrap.com/licorice-pizza-national-board-review/|title=Paul Thomas Anderson’s ‘Licorice Pizza’ Wins Best Film, Director From National Board of Review (Updated)|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=December 23, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=January 6, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240106101119/https://www.thewrap.com/licorice-pizza-national-board-review/|url-status=live}}</ref> <br>[[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association Award]] for Best Newcomer<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|title=North Texas Critics awards: ‘The Green Knight’ is Best Picture, ‘The French Dispatch’ wins three|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 31, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230531193940/https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://northtexasfilmcritics.org/bestoftheyearlists/bestof2021/|title=Best of 2021|date=December 22, 2021|website=[[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association]]|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153023/https://northtexasfilmcritics.org/bestoftheyearlists/bestof2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 North Texas Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153000/https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|title=The Green Knight Named Best Picture by North Texas Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 23, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223231939/https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 4, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240304005227/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Alliance of Women Film Journalists#2021 Female Focus|Alliance of Women Film Journalists Award for Best Breakthrough]]<ref>{{Cite web|title=2021 EDA Awards Nominees|url=https://awfj.org/eda-awards-2/2021-eda-awards-nominees/|date=December 10, 2021|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:Alliance of Women Film Journalists|Alliance of Women Film Journalists]]|archive-date=February 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230227234850/https://awfj.org/eda-awards-2/2021-eda-awards-nominees/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/alliance-of-women-film-journalists-awfj-nominations-the-power-of-the-dog-belfast-passing-lead-the-field/|title=Alliance of Women Film Journalists (AWFJ) nominations: ‘The Power of the Dog,’ ‘Belfast,’ ‘Passing’ lead the field|website=AwardsWatch|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704155810/https://awardswatch.com/alliance-of-women-film-journalists-awfj-nominations-the-power-of-the-dog-belfast-passing-lead-the-field/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-film-by-alliance-of-women-film-journalists/|title=The Power of the Dog Named Best Film by Alliance of Women Film Journalists|website=Filmotomy|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 28, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220128083239/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-film-by-alliance-of-women-film-journalists/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Murray|first=Rebecca|url=https://www.showbizjunkies.com/movies/alliance-women-film-journalists-2021-winners-power-of-the-dog/|title=‘Power of the Dog’ Tops Alliance of Women Film Journalists 2021 Awards|website=Showbiz Junkies|date=January 25, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=September 20, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230920110719/https://www.showbizjunkies.com/movies/alliance-women-film-journalists-2021-winners-power-of-the-dog/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-awards-nominations/|title=The 2021 Alliance Of Women Film Journalists (AWFJ) EDA Awards Nominations|website=Next Best Picture|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704155832/https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-award-winners/|title=The 2021 Alliance Of Women Film Journalists (AWFJ) EDA Award Winners|website=Next Best Picture|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201052120/https://nextbestpicture.com/the-2021-alliance-of-women-film-journalists-awfj-eda-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tangcay|first=Jazz|url=https://variety.com/2021/awards/awards/power-of-the-dog-alliance-of-women-film-journalists-nominations-1235130691/|title=‘The Power of the Dog, ‘Passing’ Lead Alliance of Women Film Journalists Award Nominations (EXCLUSIVE)|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 10, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250602033957/https://variety.com/2021/awards/awards/power-of-the-dog-alliance-of-women-film-journalists-nominations-1235130691/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Urban|first=Sasha|url=https://variety.com/2022/awards/news/power-of-the-dog-alliance-women-film-journalists-awards-1235162239/|title=‘The Power of the Dog’ Sweeps Alliance of Women Film Journalists Awards|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230315105756/https://variety.com/2022/awards/news/power-of-the-dog-alliance-women-film-journalists-awards-1235162239/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Chicago Film Critics Association Awards 2021|Chicago Critics Association Award for Promising Performer]]<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/2021-chicago-film-critics-nominations-west-side-story-leads-with-11/|title=2021 Chicago Film Critics nominations: ‘West Side Story’ leads with 11|website=AwardsWatch|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 3, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231203075430/https://awardswatch.com/2021-chicago-film-critics-nominations-west-side-story-leads-with-11/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/chicago-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-tops-with-seven/|title=Chicago Film Critics winners: ‘The Power of the Dog’ tops with seven|website=AwardsWatch|date=December 15, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 3, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240303220944/https://awardswatch.com/chicago-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-tops-with-seven/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/17/oscars-watch-2021-chicago-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 Chicago Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 17, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231130212527/https://nobadmovie.com/2021/12/17/oscars-watch-2021-chicago-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-chicago-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Named Best Picture by Chicago Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 16, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211216032910/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-chicago-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/west-side-story-leads-chicago-film-critics-association-nominations/|title=West Side Story Leads Chicago Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 13, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211213151413/https://filmotomy.com/west-side-story-leads-chicago-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-nominations/|title=The 2021 Chicago Film Critics Association (CFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 1, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231201131121/https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-winners/|title=The 2021 Chicago Film Critics Association (CFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 15, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201052120/https://nextbestpicture.com/the-2021-chicago-film-critics-association-cfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://chicagofilmcritics.org/blog/2021noms|title=Steven Spielberg's West Side Story Leads Chicago Film Critics Association 2021 Awards Nominations|website=[[:en:Chicago Film Critics Association|Chicago Film Critics Association]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 25, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221125034511/https://chicagofilmcritics.org/blog/2021noms|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tallerico|first=Brian|url=https://www.rogerebert.com/festivals/west-side-story-leads-the-chicago-critics-nominees|title=West Side Story Leads the 2021 Chicago Critics Nominees|website=[[:en:RogerEbert.com|RogerEbert.com]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240115072358/https://www.rogerebert.com/festivals/west-side-story-leads-the-chicago-critics-nominees|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Vincent|first=Maxance|url=https://awardsradar.com/2021/12/13/chicago-film-critics-association-nominees-announced/|title=2021 Chicago Film Critics Association Award Nominees Announced with ‘West Side Story’ Leading Nominations|website=Awards Radar|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 27, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240227063403/https://awardsradar.com/2021/12/13/chicago-film-critics-association-nominees-announced/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:27th Critics' Choice Awards|Critics' Choice Award]] [[:en:Critics' Choice Movie Award for Best Young Performer|for Best Young Performer]]<ref>{{cite web|last=Blauvelt|first=Christian|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-winners-list-1234706365/|title=‘The Power of the Dog’ Best Picture, ‘Succession’ Best Drama Series, at Critics Choice — Winners List|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 15, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241215225743/https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-winners-list-1234706365/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Cohn|first=Gabe|url=https://www.nytimes.com/2022/03/13/movies/critics-choice-2022-winners.html|title=Critics Choice 2022: Complete List of Winners|website=[[:en:The New York Times|The New York Times]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250402143615/https://www.nytimes.com/2022/03/13/movies/critics-choice-2022-winners.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.vogue.com/article/critics-choice-awards-2022-winners-list|title=Critics Choice Awards 2022: The Complete List of Winners|website=[[:en:Vogue (magazine)|Vogue]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 29, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221129143950/https://www.vogue.com/article/critics-choice-awards-2022-winners-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.criticschoice.com/2021/12/13/film-nominations-announced-for-the-27th-annual-critics-choice-awards-hosted-by-taye-tiggs-and-nicole-byer/|title=Film Nominations Announced for the 27th Annual Critics Choice Awards hosted by Taye Tiggs and Nicole Byer|website=[[:en:Critics Choice Association|Critics Choice Association]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 5, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240705185838/https://www.criticschoice.com/2021/12/13/film-nominations-announced-for-the-27th-annual-critics-choice-awards-hosted-by-taye-tiggs-and-nicole-byer/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hammond|first=Pete|url=https://deadline.com/2021/12/critics-choice-awards-film-nominations-2022-1234889884/|title=Critics Choice Awards Film Nominations Led By ‘Belfast’ And ‘West Side Story’|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230711040140/https://deadline.com/2021/12/critics-choice-awards-film-nominations-2022-1234889884/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Jackson|first1=Angelique|last2=Shanfeld|first2=Ethan|url=https://variety.com/2022/awards/awards/2022-critics-choice-awards-winners-list-1235203301/|title=Critics Choice Awards 2022: ‘The Power of the Dog,’ ‘Ted Lasso,’ ‘Succession’ Win Big (Full Winners List)|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 20, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240520142421/https://variety.com/2022/awards/awards/2022-critics-choice-awards-winners-list-1235203301/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Kay|first=Jeremy|url=https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-wins-best-film-will-smith-jessica-chastain-acting-honours-at-2022-critics-choice-awards/5168583.article|title=‘The Power Of The Dog’ wins best film, Will Smith, Jessica Chastain acting honours at 2022 Critics Choice Awards|website=[[:en:Screen Daily|Screen Daily]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=October 5, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241005033117/https://www.screendaily.com/news/the-power-of-the-dog-wins-best-film-will-smith-jessica-chastain-acting-honours-at-2022-critics-choice-awards/5168583.article|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Lattanzio|first=Ryan|url=https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-film-nominations-see-full-list-1234685194/|title=Critics Choice Awards Film Nominations Led by ‘Belfast’ and ‘West Side Story’|website=[[:en:IndieWire|IndieWire]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231125234838/https://www.indiewire.com/awards/industry/critics-choice-awards-2022-film-nominations-see-full-list-1234685194/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Nordyke|first=Kimberly|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-awards-winners-list-full-1235110430/|title=Critics Choice Awards: Winners List|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 19, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230119112750/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-awards-winners-list-full-1235110430/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Pond|first1=Steve|last2=Lincoln|first2=Ross A.|url=https://www.thewrap.com/critics-choice-awards-2022-winners-list/|title=Critics Choice Awards 2022: ‘The Power of the Dog’ Wins Best Picture|website=[[:en:TheWrap|TheWrap]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240224044811/https://www.thewrap.com/critics-choice-awards-2022-winners-list/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rich|first=Katey|url=https://www.vanityfair.com/hollywood/2022/03/awards-insider-critics-choice-awards-2022-winners|title=Critics Choice Awards 2022 Winners: See the Full List Here|website=[[:en:Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]]|date=March 13, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 26, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220526203643/https://www.vanityfair.com/hollywood/2022/03/awards-insider-critics-choice-awards-2022-winners|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tangcay|first=Jazz|url=https://variety.com/2021/awards/awards/critics-choice-nominations-2021-1235131779/|title=Critics Choice Awards: ‘Belfast’ and ‘West Side Story’ Dominate Nominations|website=[[:en:Variety (magazine)|Variety]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=August 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230815142518/https://variety.com/2021/awards/awards/critics-choice-nominations-2021-1235131779/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Verhoeven|first=Beatrice|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-2022-film-nominations-nominees-list-1235061580/|title=‘West Side Story,’ ‘Belfast’ Lead 2022 Critics Choice Film Nominations|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=December 13, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=August 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230811170205/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/critics-choice-2022-film-nominations-nominees-list-1235061580/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|DiscussingFilm Critics' Award]] for Best Breakthrough Actor/Actress<ref>{{Cite web|last=Andaluz|first=Diego|date=December 7, 2021|title=DiscussingFilm Critic Awards 2022: The Nominations|url=https://discussingfilm.net/2021/12/07/discussingfilm-critic-awards-2022-the-nominations/|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:List of film awards|DiscussingFilm]]|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163240/https://discussingfilm.net/2021/12/07/discussingfilm-critic-awards-2022-the-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-dune-spencer-lead-2021-discussing-film-critics-awards-nominations/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘Dune,’ ‘Spencer’ lead 2021 Discussing Film Critics Awards nominations|website=AwardsWatch|date=December 7, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163300/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-dune-spencer-lead-2021-discussing-film-critics-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/titane-spencer-mass-top-3rd-discussingfilm-critics-association-awards/|title=‘Titane,’ ‘Spencer,’ ‘Mass’ top 3rd DiscussingFilm Critics Association awards|website=AwardsWatch|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163252/https://awardswatch.com/titane-spencer-mass-top-3rd-discussingfilm-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-motion-picture-at-the-3rd-annual-discussingfilm-critic-awards/|title=The Power of the Dog Wins Best Motion Picture at The 3rd Annual DiscussingFilm Critic Awards|website=Filmotomy|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163311/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-motion-picture-at-the-3rd-annual-discussingfilm-critic-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-nominations/|title=The 2021 DiscussingFilm Critic Award (DFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 7, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163445/https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-winners/|title=The 2021 DiscussingFilm Critic Award (DFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 4, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163359/https://nextbestpicture.com/the-2021-discussingfilm-critic-award-dfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|last=Rolph|first=Ben|date=January 4, 2022|title=DiscussingFilm Critic Awards 2022: The Winners|url=https://discussingfilm.net/2022/01/04/discussingfilm-critic-awards-2022-the-winners/|access-date=July 4, 2025|website=[[:en:List of film awards|DiscussingFilm]]|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704163340/https://discussingfilm.net/2022/01/04/discussingfilm-critic-awards-2022-the-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Dorian Awards|Dorian Award]] for Breakthrough<ref>{{cite web|url=https://galeca.org/past-winners/|title=2022 Film Dorians|website=[[:en:Dorian Awards|GALECA The Society of LGBTQ Entertainment Critics]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 28, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220328220509/https://galeca.org/winners/|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dorian-awards-the-power-of-the-dog-flee-rita-moreno-top-lgbtq-critics-picks-kristen-stewart-and-ariana-debose-win-non-gendered-acting-prizes/|title=Dorian Awards: ‘The Power of the Dog,’ ‘Flee,’ Rita Moreno top LGBTQ critics picks; Kristen Stewart and Ariana DeBose win non-gendered acting prizes|website=AwardsWatch|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704191047/https://awardswatch.com/dorian-awards-the-power-of-the-dog-flee-rita-moreno-top-lgbtq-critics-picks-kristen-stewart-and-ariana-debose-win-non-gendered-acting-prizes/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-2022-lgbtq-critics-dorian-awards-nominations/|title=‘The Power of the Dog’ leads 2022 LGBTQ Critics Dorian Awards nominations|website=AwardsWatch|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704191058/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-2022-lgbtq-critics-dorian-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Beresford|first=Trilby|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-2022-winners-list-1235113828/|title=Dorian Film Awards: ‘The Power of the Dog,’ ‘Flee’ Among Top Honors|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 12, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250212093644/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-2022-winners-list-1235113828/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Beresford|first=Trilby|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-the-power-of-the-dog-leads-nominations-1235098020/|title=Dorian Film Awards: ‘The Power of the Dog’ Leads Nominations From LGBTQ Entertainment Critics|website=[[:en:The Hollywood Reporter|The Hollywood Reporter]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 31, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250331231934/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dorian-film-awards-the-power-of-the-dog-leads-nominations-1235098020/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Complex|first=Valerie|url=https://deadline.com/2022/02/galeca-lgbtq-critics-dorian-award-film-nominations-1234958448/|title=‘Power of the Dog,’ ‘Flee’ Lead GALECA LGBTQ Critics’ Dorian Award Film Nominations|website=[[:en:Deadline Hollywood|Deadline]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 12, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241212201945/https://deadline.com/2022/02/galeca-lgbtq-critics-dorian-award-film-nominations-1234958448/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://tomandlorenzo.com/2022/02/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-nominations-2022-movies/|title=GALECA: The Society of LGBTQ Entertainment Critics Dorian Awards Nominations|website=Tom + Lorenzo|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250517023037/https://tomandlorenzo.com/2022/02/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-nominations-2022-movies/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://tomandlorenzo.com/2022/03/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-winners-announced/|title=GALECA: The Society of LGBTQ Entertainment Critics Dorian Awards Winners Announced!|website=Tom + Lorenzo|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=March 17, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250317120411/https://tomandlorenzo.com/2022/03/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-dorian-awards-winners-announced/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-dorian-awards-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Dorian Awards Nominations|website=Filmotomy|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=October 7, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241007162549/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-dorian-awards-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-film-at-dorian-awards/|title=The Power of the Dog Wins Best Film At Dorian Awards|website=Filmotomy|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230524060535/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-wins-best-film-at-dorian-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://thequeerreview.com/2022/02/22/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-reveal-2022-dorian-film-award-nominations/|title=Jane Campion’s queer western The Power of the Dog leads the pack as LGBTQ critics reveal 2022 Dorian Film Award nominations|website=The Queer Review|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=September 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230925062604/https://thequeerreview.com/2022/02/22/galeca-the-society-of-lgbtq-entertainment-critics-reveal-2022-dorian-film-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://thequeerreview.com/2022/03/17/lgbtq-critics-announce-2022-dorian-film-award-winners/|title=LGBTQ Critics announce 2022 Dorian Film Award winners|website=The Queer Review|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=November 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231130053204/https://thequeerreview.com/2022/03/17/lgbtq-critics-announce-2022-dorian-film-award-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moser|first=Joey|url=https://www.awardsdaily.com/2022/03/17/galeca-2022-winners/|title=‘The Power of the Dog’ Takes Top Prize at GALECA’s Dorian Awards|website=AwardsDaily|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=December 9, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20241209125313/https://www.awardsdaily.com/2022/03/17/galeca-2022-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Moser|first=Joey|url=https://www.awardsdaily.com/2022/02/22/the-power-of-the-dog-west-side-story-passing-and-flee-dominate-galecas-dorian-award-nominations/|title=‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story,’ ‘Passing’ and ‘Flee’ Dominate GALECA’s Dorian Award Nominations|website=AwardsDaily|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 9, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230609155055/https://www.awardsdaily.com/2022/02/22/the-power-of-the-dog-west-side-story-passing-and-flee-dominate-galecas-dorian-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-nominations-2/|title=The 2021 Dorian Award (GALECA) Nominations|website=Next Best Picture|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 21, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250421114726/https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-nominations-2/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-winners/|title=The 2021 Dorian Award (GALECA) Winners|website=Next Best Picture|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 23, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250123164338/https://nextbestpicture.com/the-2021-dorian-award-galeca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rude|first=Mey|url=https://www.out.com/film/2022/2/23/west-side-story-flee-power-dog-lead-dorian-award-nominations|title=West Side Story, Flee, Power of the Dog Lead Dorian Award Nominations|website=[[:en:Out (magazine)|Out]]|date=February 23, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=May 22, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250522203418/https://www.out.com/film/2022/2/23/west-side-story-flee-power-dog-lead-dorian-award-nominations#toggle-gdpr|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Shulman|first=Randy|url=https://www.metroweekly.com/2022/02/power-of-the-dog-passing-and-flee-top-dorian-award-nominations/|title=Power of the Dog, Passing, Flee top Dorian Award nominations|website=[[:en:Metro Weekly|Metro Weekly]]|date=February 22, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 13, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240713043516/https://www.metroweekly.com/2022/02/power-of-the-dog-passing-and-flee-top-dorian-award-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Slovacek|first=Randy|url=https://instinctmagazine.com/the-power-of-the-dog-and-flee-top-winners-at-13th-dorian-awards/|title=‘The Power Of The Dog’ And ‘Flee’ Top Winners At 13th Dorian Awards|website=[[:en:Instinct (magazine)|Instinct]]|date=March 17, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=April 29, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250429143157/https://instinctmagazine.com/the-power-of-the-dog-and-flee-top-winners-at-13th-dorian-awards/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Florida Film Critics Circle Awards 2021|Florida Film Critics Circle Award for Breakout]] (2nd)<ref>{{cite web|url=https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/17/2021-ffcc-nominations/|title=2021 FFCC Nominations|website=[[:en:Florida Film Critics Circle|Florida Film Critics Circle]]|date=December 17, 2021|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172409/https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/17/2021-ffcc-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/florida-film-critics-nominations-the-power-of-the-dog-annette-lead/|title=Florida Film Critics nominations: ‘The Power of the Dog,’ ‘Annette’ lead|website=AwardsWatch|date=December 15, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172306/https://awardswatch.com/florida-film-critics-nominations-the-power-of-the-dog-annette-lead/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/florida-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-adam-driver-wins-best-actor-for-annette/|title=Florida Film Critics winners: ‘The Power of the Dog,’ Adam Driver wins Best Actor for ‘Annette’|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172315/https://awardswatch.com/florida-film-critics-winners-the-power-of-the-dog-adam-driver-wins-best-actor-for-annette/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1473725206514524160|user=FLFilmCritics|title=BREAKOUT AWARD: Cooper Hoffman – Licorice Pizza [Runner-up: Rachel Zegler – West Side Story]|author=Florida Film Critics|date=December 22, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211222184238/https://twitter.com/FLFilmCritics/status/1473725206514524160|archive-date=December 22, 2021|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1471243638449573890|user=FLFilmCritics|title=BREAKOUT AWARD: JUDE HILL - BELFAST / COOPER HOFFMAN - LICORICE PIZZA / RACHEL ZEGLER - WEST SIDE STORY|author=Florida Film Critics|date=December 15, 2021|archive-url=https://archive.is/ixVqa|archive-date=July 4, 2025|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Hazlett|first=Allison|url=https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/22/florida-film-critics-circle-announces-2021-winners/|title=2021 FFCC Award Winners|website=[[:en:Florida Film Critics Circle|Florida Film Critics Circle]]|date=December 22, 2021|access-date=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172326/https://www.floridafilmcritics.com/2021/12/22/florida-film-critics-circle-announces-2021-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-florida-film-critics-circle-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Florida Film Critics Circle Nominations|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172339/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-florida-film-critics-circle-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-florida-film-critics-circle/|title=The Power of the Dog Named Best Picture by Florida Film Critics Circle|website=Filmotomy|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172425/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-picture-by-florida-film-critics-circle/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-nominations/|title=The 2021 Florida Film Critics Circle (FFCC) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 15, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172436/https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-winners/|title=The 2021 Florida Film Critics Circle (FFCC) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704172447/https://nextbestpicture.com/the-2021-florida-film-critics-circle-ffcc-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Award]] for Best Actress<ref>{{cite web|url=https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|title=2021 Awards|website=[[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Association]]|date=January 14, 2022|access-date=July 10, 2024|archive-date=December 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231224014951/https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|title=Georgia Film Critics Association nominations: ‘The Power of the Dog’ and ‘Licorice Pizza’ receive top mentions|website=AwardsWatch|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230405171953/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|title=Georgia Film Critics winners: ‘Licorice Pizza’ takes Best Pic, Best Actress, Supporting Actor|website=AwardsWatch|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 2, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231202081103/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479557926255673344|user=FilmUpdates|title=Georgia Film Critics: Best Actress nominees / Lady Gaga, House of Gucci / Alana Haim, Licorice Pizza / Agathe Rousselle, Titane / Kristen Stewart, Spencer / Rachel Zegler, West Side Story|author=Film Updates|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220107205905/https://twitter.com/FilmUpdates/status/1479557926255673344|archive-date=January 7, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|title=Georgia Film Critics Association Announces Nominations for 2021 Year in Film|website=Georgia Entertainment|date=January 9, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240711070251/https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479553292258713600|user=gafilmcritics|title=#GeorgiaFilmCritics Nominees for Best Actress: Lady Gaga, HOUSE OF GUCCI / Alana Haim, LICORICE PIZZA / Agathe Rousselle, TITANE / Kristen Stewart, SPENCER / Rachel Zegler, WEST SIDE STORY|author=Georgia Film Critics|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220107203943/https://twitter.com/gafilmcritics/status/1479553292258713600|archive-date=January 7, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|title=Licorice Pizza Named Best Picture by Georgia Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 15, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230225112354/https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Georgia Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 8, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108020401/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 4, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231204070804/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230924102828/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Skutle|first=Brian|url=https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|title=Georgia Film Critics Association Winners 2021|website=Sonic Cinema|date=January 14, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030223/https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Award]] for Best Breakout<ref>{{cite web|url=https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|title=2021 Awards|website=[[:en:Georgia Film Critics Association|Georgia Film Critics Association]]|date=January 14, 2022|access-date=July 10, 2024|archive-date=December 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231224014951/https://www.georgiafilmcritics.org/p/2021-awards.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|title=Georgia Film Critics Association nominations: ‘The Power of the Dog’ and ‘Licorice Pizza’ receive top mentions|website=AwardsWatch|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230405171953/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-association-nominations-the-power-of-the-dog-and-licorice-pizza-receive-top-mentions/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|title=Georgia Film Critics winners: ‘Licorice Pizza’ takes Best Pic, Best Actress, Supporting Actor|website=AwardsWatch|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 2, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231202081103/https://awardswatch.com/georgia-film-critics-winners-licorice-pizza-takes-best-pic-best-actress-supporting-actor/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|title=Georgia Film Critics Association Announces Nominations for 2021 Year in Film|website=Georgia Entertainment|date=January 9, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 11, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240711070251/https://www.georgiaentertainment.com/2022/01/georgia-film-critics-association-announces-nominations-for-2021-year-in-film/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1479550782076768260|user=gafilmcritics|title=#GeorgiaFilmCritics Nominees for Breakthrough Award: Alana Haim / Jude Hill / Cooper Hoffman / Emilia Jones / Agathe Rousselle / Rachel Zegler |author=Georgia Film Critics|date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108225502/https://twitter.com/gafilmcritics/status/1479550782076768260|archive-date=January 8, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2022/01/14/oscars-watch-2021-georgia-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 Georgia Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=January 14, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=January 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230128094930/https://nobadmovie.com/2022/01/14/oscars-watch-2021-georgia-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|title=Licorice Pizza Named Best Picture by Georgia Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 15, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230225112354/https://filmotomy.com/licorice-pizza-named-best-picture-by-george-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Georgia Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 8, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108020401/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-georgia-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 4, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231204070804/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|title=The 2021 Georgia Film Critics Association (GFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 14, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 24, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230924102828/https://nextbestpicture.com/the-2021-georgia-film-critics-association-gfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Skutle|first=Brian|url=https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|title=Georgia Film Critics Association Winners 2021|website=Sonic Cinema|date=January 14, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030223/https://sonic-cinema.com/wordpress/2022/01/georgia-film-critics-association-winners-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Gold Derby|Gold Derby Movie Award]] for Best Breakthrough Performance of the Year (acting)<ref>{{cite web|last1=Montgomery|first1=Daniel|last2=Beachum|first2=Chris|last3=Davidson|first3=Denton|last4=Dixon|first4=Marcus James|last5=Eng|first5=Joyce|last6=Rosen|first6=Christopher|url=https://www.goldderby.com/feature/2022-gold-derby-film-awards-winners-1204852681/|title=20th Annual Gold Derby Film Awards announced: ‘The Power of the Dog’ wins Best Picture, ‘Dune’ bags 6 [WATCH CEREMONY WITH 16 EXCITING ACCEPTANCE SPEECHES]|website=[[:en:Penske Media Corporation#Other properties|Gold Derby]]|date=March 16, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=April 3, 2022|archive-url=https://archive.is/vtT8y|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last1=Montgomery|first1=Daniel|last2=Beachum|first2=Chris|last3=Dixon|first3=Marcus James|last4=Eng|first4=Joyce|last5=Rosen|first5=Christopher|last6=Sheehan|first6=Paul|last7=Davidson|first7=Denton|url=https://www.goldderby.com/feature/2022-gold-derby-film-awards-nominations-1204752092/|title=2022 Gold Derby Film Awards nominations: ‘Dune’ leads with 11; ‘The Power of the Dog,’ ‘West Side Story’ at 10 each|website=[[:en:Penske Media Corporation#Other properties|Gold Derby]]|date=January 27, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 22, 2022|archive-url=https://archive.is/9Dyw7|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:JoBlo.com|Golden Schmoes Film Award]] for Best Breakthrough Performance of the Year<ref>{{cite web|last=Bumbray|first=Chris|url=https://www.joblo.com/20th-golden-schmoes-winners/|title=Here are the winners for the 20th Annual Golden Schmoes!|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 21, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=September 21, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230921140231/https://www.joblo.com/20th-golden-schmoes-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Bumbray|first=Chris|url=https://www.joblo.com/20th-annual-golden-schmoes-voting-starts-today/|title=The Golden Schmoes: Voting ends soon!|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 18, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=February 27, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240227135948/https://www.joblo.com/20th-annual-golden-schmoes-voting-starts-today/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://goldenschmoes.joblo.com/results/golden-schmoes-winners-and-nominees-2021/|title=Golden Schmoes Winners and Nominees (2021)|website=[[:en:JoBlo.com|JoBlo]]|date=March 21, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=March 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240324120245/https://goldenschmoes.joblo.com/results/golden-schmoes-winners-and-nominees-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Indiana Film Journalists Association Award]] for Breakout of the Year (actress)<ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/mass-leads-indiana-film-journalists-association-nominations/|title=Mass Leads Indiana Film Journalists Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 16, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223235018/https://filmotomy.com/mass-leads-indiana-film-journalists-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-indiana-film-journalists-association-ifja-nominations/|title=The 2021 Indiana Film Journalists Association (IFJA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201050617/https://nextbestpicture.com/the-2021-indiana-film-journalists-association-ifja-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Rogers|first=Nick|url=https://midwestfilmjournal.com/2021/12/14/nominations-announced-for-the-2021-indiana-film-journalists-association-awards/|title=Nominations Announced for the 2021 Indiana Film Journalists Association Awards|website=Midwest Film Journal|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 8, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208201632/https://midwestfilmjournal.com/2021/12/14/nominations-announced-for-the-2021-indiana-film-journalists-association-awards/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Music City Film Critics Award]] for Best Young Actress<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/music-city-film-critics-awards-the-power-of-the-dog-is-best-picture-jessica-chastain-and-nicolas-cage-are-lead-acting-winners/|title=Music City Film Critics awards: ‘The Power of the Dog’ is Best Picture; Jessica Chastain and Nicolas Cage are lead acting winners|website=AwardsWatch|date=January 25, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=December 1, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231201035227/https://awardswatch.com/music-city-film-critics-awards-the-power-of-the-dog-is-best-picture-jessica-chastain-and-nicolas-cage-are-lead-acting-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-nominations/|title=‘The Power of the Dog’ leads Music City Film Critics nominations|website=AwardsWatch|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=November 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231128215407/https://awardswatch.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Ciccarone|first=Erica|url=https://www.nashvillescene.com/arts_culture/film_tv/the-music-city-film-critics-association-nominations-are-in/article_0502e8d4-7334-11ec-81fe-9fc2d3aeeae2.html|title=The Music City Film Critics’ Association Nominations Are In|website=[[:en:Nashville Scene|Nashville Scene]]|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=July 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230727191528/https://www.nashvillescene.com/arts_culture/film_tv/the-music-city-film-critics-association-nominations-are-in/article_0502e8d4-7334-11ec-81fe-9fc2d3aeeae2.html|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-declared-best-picture-by-music-city-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Declared Best Picture by Music City Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 25, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 25, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220125232347/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-declared-best-picture-by-music-city-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-association-nominations/|title=The Power of the Dog Leads Music City Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=January 12, 2022|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030110/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-leads-music-city-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1480936314539233294|user=mcfca615|title=The nominees for Best Young Actress are...Emilia Jones – CODA / McKenna Grace – Ghostbusters: Afterlife / Millicent Simmonds – A Quiet Place Part II / Rachel Zegler - West Side Story / Saniyya Sidney – King Richard #MCFCAnoms|author=Music City Film Critics Association|date=January 11, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220111161538/https://twitter.com/mcfca615/status/1480936314539233294|archive-date=January 11, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite tweet|number=1480948572480839680|user=mcfca615|title=The Power of the Dog leads the way with 10 nominations for the Music City Film Critics’ Association’s 2022 Film Awards. The winners will be announced on January 25.|author=Music City Film Critics Association|date=January 11, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220111170532/https://twitter.com/mcfca615/status/1480948572480839680|archive-date=January 11, 2022|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-nominations/|title=The 2021 Music City Film Critics Association (MCFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=January 11, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=December 5, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231205132254/https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-winners/|title=The 2021 Music City Film Critics Association (MCFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 25, 2022|accessdate=June 30, 2024|archive-date=March 17, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240317061515/https://nextbestpicture.com/the-2021-music-city-film-critics-association-mcfca-winners/|url-status=live}}</ref> <br>Nominated - [[:en:List of film awards|North Carolina Film Association Award]] for Breakthrough<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-ncfca-nominations-with-13/|title=‘Dune’ leads North Carolina Film Critics (NCFCA) nominations with 13|website=AwardsWatch|date=December 28, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 16, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230516164500/https://awardswatch.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-ncfca-nominations-with-13/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-carolina-film-critics-go-for-the-power-of-the-dog-dune/|title=North Carolina Film Critics go for ‘The Power of the Dog,’ ‘Dune’|website=AwardsWatch|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 22, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230922104956/https://awardswatch.com/north-carolina-film-critics-go-for-the-power-of-the-dog-dune/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-association-nominations/|title=Dune Leads North Carolina Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 29, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=June 30, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240630224703/https://filmotomy.com/dune-leads-north-carolina-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-narrative-film-by-north-carolina-film-critics-association/|title=The Power of the Dog Named Best Narrative Film by North Carolina Film Critics Association|website=Filmotomy|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=January 8, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220108185151/https://filmotomy.com/the-power-of-the-dog-named-best-narrative-film-by-north-carolina-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-nominations/|title=The 2021 North Carolina Film Critics Association (NCFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 28, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 6, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231206070520/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-winners/|title=The 2021 North Carolina Film Critics Association (NCFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=January 5, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 1, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201050617/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-carolina-film-critics-association-ncfca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://ncfilmcritics.org/reel-thoughts/north-carolina-film-critics-association-announces-nominees-for-best-of-2021/|title=North Carolina Film Critics Association Announces Nominees for Best of 2021|date=December 28, 2021|website=[[:en:List of film awards|North Carolina Film Critics Association]]|access-date=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030201/https://ncfilmcritics.org/reel-thoughts/north-carolina-film-critics-association-announces-nominees-for-best-of-2021/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=https://ncfilmcritics.org/award-winners/ncfca-awards-2021/|title=The Power of the Dog Earns Six North Carolina Film Critics Awards|date=January 5, 2022|website=[[:en:List of film awards|North Carolina Film Critics Association]]|access-date=July 10, 2024|archive-date=October 25, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231025034453/https://ncfilmcritics.org/award-winners/ncfca-awards-2021/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|North Texas Film Critics Association Award]] for Best Actress<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|title=North Texas Critics awards: ‘The Green Knight’ is Best Picture, ‘The French Dispatch’ wins three|website=AwardsWatch|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=May 31, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230531193940/https://awardswatch.com/north-texas-critics-awards-the-green-knight-is-best-picture-the-french-dispatch-wins-three/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/north-texas-critics-nominations-west-side-story-leads-with-7/|title=North Texas Critics nominations: ‘West Side Story’ leads with 7|website=AwardsWatch|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 30, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230730104307/https://awardswatch.com/north-texas-critics-nominations-west-side-story-leads-with-7/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Haskell|first=Christopher|url=https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|title=Oscars Watch: 2021 North Texas Film Critics Association Awards|website=No Bad Movie|date=December 22, 2021|accessdate=July 4, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704153000/https://nobadmovie.com/2021/12/22/oscars-watch-2021-north-texas-film-critics-association-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|title=The Green Knight Named Best Picture by North Texas Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 23, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211223231939/https://filmotomy.com/the-green-knight-named-best-picture-by-north-texas-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/west-side-story-leads-north-texas-critics-association-nominations/|title=West Side Story Leads North Texas Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 14, 2021|accessdate=July 3, 2025|archive-date=July 4, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250704030111/https://filmotomy.com/west-side-story-leads-north-texas-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-nominations/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 14, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 11, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231211215900/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|title=The 2021 North Texas Film Critics Association (NTFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 22, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=March 4, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240304005227/https://nextbestpicture.com/the-2021-north-texas-film-critics-association-ntfca-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:List of film awards|Online Film and Television Association Award]] for Best Breakout: Female<ref>{{cite web |title=26th Annual Film Awards (2021): The Year of the Power of the Dog|url=https://www.oftaawards.com/film-awards/26th-annual-film-awards-2021/ |website=[[:en:List of film awards|Online Film and Television Association]] |date=March 6, 2022 |access-date=July 10, 2024 |archive-date=February 3, 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240203062545/https://www.oftaawards.com/film-awards/26th-annual-film-awards-2021/ |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/dune-leads-online-film-and-television-association-ofta-nominations-with-17/|title=‘Dune’ leads Online Film and Television Association (OFTA) nominations with 17|website=AwardsWatch|date=February 7, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=September 27, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230927175544/https://awardswatch.com/dune-leads-online-film-and-television-association-ofta-nominations-with-17/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-nominations/|title=The 2021 Online Film & Television Association (OFTA) Nominations|website=Next Best Picture|date=February 6, 2022|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 24, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240224003202/https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-winners/|title=The 2021 Online Film & Television Association (OFTA) Winners|website=Next Best Picture|date=March 6, 2022|accessdate=July 4, 2025|archive-date=June 2, 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250602053438/https://nextbestpicture.com/the-2021-online-film-television-association-ofta-winners/|url-status=live}}</ref><br>Nominated - [[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association Awards 2021|Washington Film Award for Best Youth Performance]]<ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/washington-dc-critics-belfast-the-power-of-the-dog-lead-nominations/|title=Washington DC Critics: ‘Belfast,’ ‘The Power of the Dog’ lead nominations|website=AwardsWatch|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 9, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231209092445/https://awardswatch.com/washington-dc-critics-belfast-the-power-of-the-dog-lead-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Anderson|first=Erik|url=https://awardswatch.com/washington-dc-critics-name-belfast-best-film-power-of-the-dog-wins-three-awards/|title=Washington DC Critics name ‘Belfast’ Best Film; ‘Power of the Dog,’ ‘Dune win three awards|website=AwardsWatch|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 8, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208114928/https://awardswatch.com/washington-dc-critics-name-belfast-best-film-power-of-the-dog-wins-three-awards/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/belfast-and-the-power-of-the-dog-lead-washington-dc-area-film-critics-association-nominations/|title=Belfast and The Power of the Dog Lead Washington DC Area Film Critics Association Nominations|website=Filmotomy|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=February 23, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230223000701/https://filmotomy.com/belfast-and-the-power-of-the-dog-lead-washington-dc-area-film-critics-association-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Jamieson|first=Doug|url=https://filmotomy.com/belfast-named-best-film-by-washington-dc-area-film-critics-association/|title=Belfast Named Best Film by Washington DC Area Film Critics Association|website=Filmotomy|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 3, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221203090454/https://filmotomy.com/belfast-named-best-film-by-washington-dc-area-film-critics-association/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-nominations/|title=The 2021 Washington DC Area Film Critics Association (WAFCA) Nominations|website=Next Best Picture|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=December 19, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231219023941/https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-nominations/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Neglia|first=Matt|url=https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-winners/|title=The 2021 Washington DC Area Film Critics Association (WAFCA) Winners|website=Next Best Picture|date=December 6, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=November 28, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231128090135/https://nextbestpicture.com/the-2021-washington-dc-area-film-critics-association-wafca-winners/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Stone|first=Sasha|url=https://www.awardsdaily.com/2021/12/washington-area-film-critics-nominations-wafca/|title=Washington Area Film Critics Nominations (WAFCA)|website=[[:en:Awards Daily|Awards Daily]]|date=December 4, 2021|accessdate=July 10, 2024|archive-date=July 12, 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240712164444/https://www.awardsdaily.com/2021/12/washington-area-film-critics-nominations-wafca/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.wafca.com/awards/2021.htm |title=The 2021 WAFCA Awards: 'Belfast' Finds Everlasting Love with WAFCA Critics |website=[[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association|Washington D.C. Area Film Critics Association]] |date=December 6, 2021|access-date=July 10, 2024|archivedate=October 7, 2023|archiveurl=https://web.archive.org/web/20231007053124/http://www.wafca.com/awards/2021.htm|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.dcfilmcritics.com/awards/21release.pdf |title=The 2021 WAFCA Awards: 'Belfast' Finds Everlasting Love with WAFCA Critics |website=[[:en:Washington D.C. Area Film Critics Association|Washington D.C. Area Film Critics Association]] |date=December 6, 2021|access-date=July 10, 2024|archivedate=February 24, 2024|archiveurl=https://web.archive.org/web/20240224003202/http://www.dcfilmcritics.com/awards/21release.pdf|url-status=dead}}</ref> |- |style="text-align:center;" rowspan="2"| 2023 | ''[[:en:Shazam! Fury of the Gods|Shazam! Fury of the Gods]]'' | [[:en:Characters of the DC Extended Universe#Anthea|Anthea / Anne]] | |- | ''[[:en:The Hunger Games: The Ballad of Songbirds & Snakes|The Hunger Games: Ballad <br>of Songbirds and Snakes]]'' | [[:en:Lucy Gray Baird|Lucy Gray Baird]] | |- |style="text-align:center;" rowspan="2"| 2024 | ''[[:en:Y2K (2024 film)|Y2K]]'' | Laura | |- | ''[[:en:Spellbound (2024 film)|Spellbound]]'' | Princess Ellian | Voice role |- |style="text-align:center;" rowspan="1" | 2025 | ''[[:en:Snow White (2025 film)|Disney's Snow White]]'' | [[:en:Snow White (Disney character)|Snow White]] | |- |style="text-align:center;" rowspan="1"|2026 | ''[[:en:Rachel Zegler|She Gets It from Me]]'' | Nicky | |} ===Theatre=== {| class="wikitable sortable" style="font-size: 95%;" |- ! Year ! Title ! Role ! Venue |- | {{center|2024–2025}} | ''[[:en:Romeo and Juliet|Romeo + Juliet]]'' | [[:en:Juliet|Juliet]] | [[:en:Circle in the Square Theatre|Circle in the Square Theatre]], [[:en:Broadway theatre|Broadway]] |- | {{center|2025}} | ''[[:en:Evita (musical)|Evita]]'' | [[:en:Eva Perón|Eva Perón]] | [[:en:London Palladium|London Palladium]], [[:en:West End theatre|West End]] |} == References == {{reflist}} h0pmbdyyfqp0k8eqqtg6xmzell7o66i 42481828 42481815 2025-07-05T00:30:24Z Edgar Allan Poe 29250 Vraćena izmjena korisnika/korisnice [[Special:Contributions/~2025-129896|~2025-129896]] ([[User talk:~2025-129896|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika/korisnice [[User:AcaBot|AcaBot]] 42141759 wikitext text/x-wiki {{Grad u SAD | naziv = Klifton | izvorni_naziv = {{jez-engl|Clifton}} | slika = | opis_slike = | slika_mapa = Clifton nj.png | širina_mape = | opis_mape = | lokator_mape = | slika_mapa1 = Census Bureau map of Clifton, New Jersey.gif | širina_mape1 = | opis_mape1 = | lokator_mape1 = | gradska_zastava = | grb = | država = {{SAD}} | savezna_država = {{zastava|Nju Džerzi}} | okrug = [[Okrug Pasejik (Nju Džerzi)|Pasejik]] | osnivanje = [[1917]] | grad_od = | stanovništvo = 84.136 | godina_stanovništvo = 2010 | gustina = 2,9 | aglomeracija = | godina_aglomeracija = | površina = 29,518 | površina_kopno = | površina_voda = 0,355 | gšir = 40.862137 | gduž = -74.160393 | nadmorska_visina = | dan_grada = | vremenska_zona = [[UTC-5]], leti [[UTC-4]] | ZIP_kod = | pozivni_broj = [[Pozivni broj SAD 862|862/973]] | FIPS_kod = 34-13690 | GNIS_kod = | veb-strana = | gradonačelnik = }} '''Klifton''' ({{jez-engl|Clifton}}) je grad u [[Sjedinjene Američke Države|američkoj]] saveznoj državi [[Nju Džerzi]]. Po popisu stanovništva iz 2010. u njemu je živelo 84.136 stanovnika.<ref name="census">{{Cite web |url= http://mcdc.missouri.edu/webrepts/pl94trends/New%20Jersey_stplace2.html |title= New Jersey Trend Report 2: State and Complete Places |accessdate= 7. 1. 2013. |work= |publisher= |date= |archive-date= 2012-04-23 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120423090517/http://mcdc.missouri.edu/webrepts/pl94trends/New%20Jersey_stplace2.html |dead-url= yes }}</ref> == Demografija == Prema popisu stanovništva iz 2010. u gradu je živelo 84.136 stanovnika, što je 5.464 (6,9%) stanovnika više nego [[2000]]. godine.<ref name="census" /> {| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="align: left; margin: 0.5em 0 0 0; border-style: solid; border: 1px solid #999; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 100%;" |- | style="background:#ddffdd;" | [[Demografija Sjedinjenih Američkih Država|'''Grupa''']] | colspan=1 style="background:#ddffdd;" align="center" | [[Popis stanovništva 2000. u SAD|'''2000.''']] | colspan=1 style="background:#ddffdd;" align="center" | [[Popis stanovništva 2010. u SAD|'''2010.''']] |- | style="background:#f3fff3;" | [[Beli Amerikanci|Belci]] | align="right" | 53.206 (67,6%) | align="right" | 44.870 (53,3%) |- | style="background:#f3fff3;" | [[Afroamerikanci]] | align="right" | 2.277 (2,9%) | align="right" | 4.137 (4,9%) |- | style="background:#f3fff3;" | [[Azijski Amerikanci|Azijati]] | align="right" | 5.066 (6,4%) | align="right" | 7.488 (8,9%) |- | style="background:#f3fff3;" | [[Hispanoamerikanci i Latinoamerikanci]] | align="right" | 15.608 (19,8%) | align="right" | 26.854 (31,9%) |- | style="background:#f3fff3;" | Ukupno | align="right" | 78.672 | align="right" | 84.136 |} == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{MorrisEncyclopediaOfAmericanHistory}} * {{MancallEncyclopediaOfAmericanHistory}} * {{KutlerDictionaryOfAmericanHistory}} * {{BoyerOxfordCompanionToUnitedStatesHistory}} * {{KazinConcisePrincetonEncyclopedia}} * {{KaneAmericanCounties2004}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal-lat|SAD}} {{Drugi projekti | commons = Clifton, New Jersey | wikispecies = | wiktionary = | wikiversity = | wikibooks = | wikisource = | wikiquote = | wikinews = }} * [http://factfinder2.census.gov/faces/nav/jsf/pages/index.xhtml#none United States Census Bureau] {{Passaic County, New Jersey-lat}} {{Okruzi Nju Džerzija-lat}} {{Podjela SAD}} [[Kategorija:Gradovi u Nju Džerziju]] f095esw93n7yuou2vq79dnpfek9jtif 42481835 42481828 2025-07-05T00:31:43Z Edgar Allan Poe 29250 Zaštićena stranica [[Clifton, New Jersey]] ([uređivanje: dopušteno samo automatski potvrđenim korisnicima] (neodređeno) [premještanje: dopušteno samo automatski potvrđenim korisnicima] (neodređeno)) 42141759 wikitext text/x-wiki {{Grad u SAD | naziv = Klifton | izvorni_naziv = {{jez-engl|Clifton}} | slika = | opis_slike = | slika_mapa = Clifton nj.png | širina_mape = | opis_mape = | lokator_mape = | slika_mapa1 = Census Bureau map of Clifton, New Jersey.gif | širina_mape1 = | opis_mape1 = | lokator_mape1 = | gradska_zastava = | grb = | država = {{SAD}} | savezna_država = {{zastava|Nju Džerzi}} | okrug = [[Okrug Pasejik (Nju Džerzi)|Pasejik]] | osnivanje = [[1917]] | grad_od = | stanovništvo = 84.136 | godina_stanovništvo = 2010 | gustina = 2,9 | aglomeracija = | godina_aglomeracija = | površina = 29,518 | površina_kopno = | površina_voda = 0,355 | gšir = 40.862137 | gduž = -74.160393 | nadmorska_visina = | dan_grada = | vremenska_zona = [[UTC-5]], leti [[UTC-4]] | ZIP_kod = | pozivni_broj = [[Pozivni broj SAD 862|862/973]] | FIPS_kod = 34-13690 | GNIS_kod = | veb-strana = | gradonačelnik = }} '''Klifton''' ({{jez-engl|Clifton}}) je grad u [[Sjedinjene Američke Države|američkoj]] saveznoj državi [[Nju Džerzi]]. Po popisu stanovništva iz 2010. u njemu je živelo 84.136 stanovnika.<ref name="census">{{Cite web |url= http://mcdc.missouri.edu/webrepts/pl94trends/New%20Jersey_stplace2.html |title= New Jersey Trend Report 2: State and Complete Places |accessdate= 7. 1. 2013. |work= |publisher= |date= |archive-date= 2012-04-23 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120423090517/http://mcdc.missouri.edu/webrepts/pl94trends/New%20Jersey_stplace2.html |dead-url= yes }}</ref> == Demografija == Prema popisu stanovništva iz 2010. u gradu je živelo 84.136 stanovnika, što je 5.464 (6,9%) stanovnika više nego [[2000]]. godine.<ref name="census" /> {| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="align: left; margin: 0.5em 0 0 0; border-style: solid; border: 1px solid #999; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 100%;" |- | style="background:#ddffdd;" | [[Demografija Sjedinjenih Američkih Država|'''Grupa''']] | colspan=1 style="background:#ddffdd;" align="center" | [[Popis stanovništva 2000. u SAD|'''2000.''']] | colspan=1 style="background:#ddffdd;" align="center" | [[Popis stanovništva 2010. u SAD|'''2010.''']] |- | style="background:#f3fff3;" | [[Beli Amerikanci|Belci]] | align="right" | 53.206 (67,6%) | align="right" | 44.870 (53,3%) |- | style="background:#f3fff3;" | [[Afroamerikanci]] | align="right" | 2.277 (2,9%) | align="right" | 4.137 (4,9%) |- | style="background:#f3fff3;" | [[Azijski Amerikanci|Azijati]] | align="right" | 5.066 (6,4%) | align="right" | 7.488 (8,9%) |- | style="background:#f3fff3;" | [[Hispanoamerikanci i Latinoamerikanci]] | align="right" | 15.608 (19,8%) | align="right" | 26.854 (31,9%) |- | style="background:#f3fff3;" | Ukupno | align="right" | 78.672 | align="right" | 84.136 |} == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{MorrisEncyclopediaOfAmericanHistory}} * {{MancallEncyclopediaOfAmericanHistory}} * {{KutlerDictionaryOfAmericanHistory}} * {{BoyerOxfordCompanionToUnitedStatesHistory}} * {{KazinConcisePrincetonEncyclopedia}} * {{KaneAmericanCounties2004}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal-lat|SAD}} {{Drugi projekti | commons = Clifton, New Jersey | wikispecies = | wiktionary = | wikiversity = | wikibooks = | wikisource = | wikiquote = | wikinews = }} * [http://factfinder2.census.gov/faces/nav/jsf/pages/index.xhtml#none United States Census Bureau] {{Passaic County, New Jersey-lat}} {{Okruzi Nju Džerzija-lat}} {{Podjela SAD}} [[Kategorija:Gradovi u Nju Džerziju]] f095esw93n7yuou2vq79dnpfek9jtif Bromoform 0 1267494 42481838 42307241 2025-07-05T04:04:07Z Д.Ильин 72356 42481838 wikitext text/x-wiki {{Chembox-lat | Watchedfields = | verifiedrevid = DB03054 | Name = Bromoform | ImageFile = | ImageSize = | ImageAlt = | ImageCaption = | ImageFile1 = | ImageSize1 = | ImageAlt1 = | ImageCaption1 = | ImageFile2 = Bromoform-3D-vdW.png | ImageSize2 = | ImageAlt2 = | ImageCaption2 = | ImageFile3 = | ImageSize3 = | ImageAlt3 = | ImageCaption3 = | ImageFile4 = | ImageSize4 = | ImageAlt4 = | ImageCaption4 = | ImageFileL1 = Bromoform-2D-skeletal.png | ImageFileL1_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeL1 = | ImageAltL1 = | ImageCaptionL1 = | ImageFileR1 = Bromoform-by-ED-and-MW-from-CRC91-2D.svg | ImageFileR1_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeR1 = | ImageAltR1 = | ImageCaptionR1 = | ImageFileL2 = | ImageFileL2_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeL2 = | ImageAltL2 = | ImageCaptionL2 = | ImageFileR2 = | ImageFileR2_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeR2 = | ImageAltR2 = | ImageCaptionR2 = | IUPACName = | IUPACName_hidden = yes | SystematicName = | OtherNames = | Section1 = {{Chembox Identifiers-lat | Abbreviations = | CASNo = | CASNo_Comment = | CASNo_Ref = {{cascite|correct|CAS}} | CASNos = | CASOther = | PubChem = 5558 | PubChem_Ref = {{Pubchemcite|correct|Pubchem}} | PubChem_Comment = | PubChem5 = | PubChem5_Comment = | PubChemOther = | ChemSpiderID = | ChemSpiderID_Ref = {{chemspidercite|correct|chemspider}} | ChemSpiderID_Comment = | ChemSpiderID5 = | ChemSpiderIDOther = | EINECS = | EC-number = | EINECSCASNO = | UNNumber = | UNII = | UNII_Ref = {{fdacite|correct|FDA}} | DrugBank = DB03054 | KEGG = | KEGG_Ref = {{keggcite|correct|kegg}} | MeSHName = | ChEBI = | ChEBI_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | ChEMBL = | ChEMBL_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | RTECS = | ATCvet = | ATCCode_prefix = | ATCCode_suffix = | ATC_Supplemental = | SMILES = BrC(Br)Br | InChI = | StdInChI = 1S/CHBr3/c2-1(3)4/h1H | StdInChI_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | StdInChIKey = DIKBFYAXUHHXCS-UHFFFAOYSA-N | StdInChIKey_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | Beilstein = | Gmelin = | 3DMet = }} | Section2 = {{Chembox Properties-lat |C=1 |H=1 |Br=3 | MolarMass = 252,731 | Appearance = | Density = | MeltingPt = | Melting_notes = | BoilingPt = | Boiling_notes = | LogP = | VaporPressure = | HenryConstant = | AtmosphericOHRateConstant = | pKa = | pKb = | Solubility = | SolubleOther = | Solvent = | Sheet Resistance = | Methacrylate Equiv Wt = | Bulk Conductivity = }} | Section3 = {{Chembox Structure-lat | CrystalStruct = | Coordination = | MolShape = }} | Section4 = {{Chembox Thermochemistry-lat | DeltaHc = | DeltaHf = | Entropy = | HeatCapacity = }} | Section5 = {{Chembox Pharmacology-lat | AdminRoutes = | Bioavail = | Metabolism = | HalfLife = | ProteinBound = | Excretion = | Legal_status = | Legal_US = | Legal_UK = | Legal_AU = | Legal_CA = | PregCat = | PregCat_AU = | PregCat_US = }} | Section6 = {{Chembox Explosive-lat | ShockSens = | FrictionSens = | ExplosiveV = | REFactor = }} | Section7 = {{Chembox Hazards-lat | ExternalMSDS = | EUClass = | EUIndex = | MainHazards = | NFPA-H = | NFPA-F = | NFPA-R = | NFPA-O = | RPhrases = | SPhrases = | RSPhrases = | FlashPt = | Autoignition = | ExploLimits = | LD50 = | PEL = }} | Section8 = {{Chembox Related-lat | OtherAnions = | OtherCations = | OtherFunctn = | Function = | OtherCpds = }} }} '''Bromoform''' je [[organsko jedinjenje]], koje sadrži 1 [[atom]] [[ugljenik]]a i ima [[Molekulska masa|molekulsku masu]] od 252,731 [[Jedinica atomske mase|Da]].<ref>{{cite journal |title = DrugBank 3.0: a comprehensive resource for omics research on drugs |author = Knox C, Law V, Jewison T, Liu P, Ly S, Frolkis A, Pon A, Banco K, Mak C, Neveu V, Djoumbou Y, Eisner R, Guo AC, Wishart DS |journal = Nucleic Acids Res. |year = 2011 |volume = 39 |issue = Database issue |pages = D1035-41 | pmid =21059682 |doi = 10.1093/nar/gkq1126 |pmc = 3013709}}</ref><ref>{{cite journal |title = DrugBank: a knowledgebase for drugs, drug actions and drug targets |year = 2008 |volume = 36 |issue = Database issue |pages = D901-6 |pmid = 18048412 |author = David S. Wishart, Craig Knox, An Chi Guo, Dean Cheng, Savita Shrivastava, Dan Tzur, Bijaya Gautam, and Murtaza Hassanali |doi = 10.1093/nar/gkm958 |pmc = 2238889 |journal = Nucleic acids research}}</ref> == Osobine == {| class="wikitable sortable" |- ! Osobina !! Vrednost |- | [[Vodonična veza|Broj akceptora vodonika]] || 0 |- | [[Vodonična veza|Broj donora vodonika]] || 0 |- | [[Geometrija molekula|Broj rotacionih veza]] || 0 |- | [[Particioni koeficijent]]<ref>{{cite journal |author = Ghose, A.K., Viswanadhan V.N., and Wendoloski, J.J. |title = Prediction of Hydrophobic (Lipophilic) Properties of Small Organic Molecules Using Fragment Methods: An Analysis of AlogP and CLogP Methods |journal = J. Phys. Chem. A |year = 1998 |volume = 102 |pages = 3762-3772 |url = http://www.citeulike.org/user/gregoryross/article/2886898 |doi = 10.1021/jp980230o |pmid = |access-date = 2014-04-11 |archive-date = 2014-07-22 |archive-url = https://web.archive.org/web/20140722010753/http://www.citeulike.org/user/gregoryross/article/2886898 |dead-url = yes }}</ref> (''ALogP'') || 2,2 |- | [[Rastvorljivost]]<ref>{{cite journal |title = Estimation of Aqueous Solubility of Chemical Compounds Using E-State Indices |author = Tetko IV, Tanchuk VY, Kasheva TN, Villa AE. |journal = Chem Inf. Comput. Sci. |year = 2001 |volume = 41 |pages = 1488-1493 |url = http://pubs.acs.org/doi/abs/10.1021/ci000392t |pmid = 11749573 |doi = 10.1021/ci000392t }}</ref> (''logS'', log(''mol/L'')) || -2,3 |- | [[Polarna površina molekula|Polarna površina]]<ref>{{cite journal |title = Fast calculation of molecular polar surface area as a sum of fragment based contributions and its application to the prediction of drug transport properties |author = Ertl P., Rohde B., Selzer P. |journal = J. Med. Chem. |year = 2000 |volume = 43 |pages = 3714-3717 |url = http://pubs.acs.org/doi/abs/10.1021/jm000942e | pmid = 11020286 |doi = 10.1021/jm000942e }}</ref> (''PSA'', [[Ангстрем (јединица)|Å<sup>2</sup>]]) || 0,0 |} == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin}} * {{Clayden1st}} * {{March6th}} * {{Katritzky2nd}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal-lat|Hemija}} {{Commonscat-lat|Bromoform}} * [http://www.drugbank.ca/drugs/DB03054 Bromoform] [[Kategorija:Karcinogeni]] [[Kategorija:Teratogeni]] [[Kategorija:Organobromidi]] 1ga84s1w2zjvu5dvxnu96cxxcip3enz Ciklodekan 0 1267684 42481746 42291852 2025-07-04T14:58:18Z Marbletan 159118 ([[c:GR|GR]]) [[File:Cyclodecane.png]] → [[File:Cyclodecane.svg]] 42481746 wikitext text/x-wiki {{Chembox-lat | Verifiedfields = | verifiedrevid = 460110036 | IUPACName = ciklodecan | ImageFile = Cyclodecane.svg | ImageSize = 160 | ImageAlt = Skeletal formula | ImageFile1 = Cyclodecane-3D-balls.png | ImageSize1 = 160 | ImageAlt1 = Ball-and-stick model |OtherNames= |Section1= {{Chembox Identifiers-lat | InChI = 1/C10H20/c1-2-4-6-8-10-9-7-5-3-1/h1-10H2 | InChIKey = LMGZGXSXHCMSAA-UHFFFAOYAE | CASNo_Ref = {{cascite|correct|NIST}} | CASNo = 293-96-9 | ChemSpiderID_Ref = {{chemspidercite|correct|chemspider}} | ChemSpiderID = 8910 | StdInChI_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | StdInChI = 1S/C10H20/c1-2-4-6-8-10-9-7-5-3-1/h1-10H2 | StdInChIKey_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | Beilstein = | Gmelin = | 3DMet = | StdInChIKey = LMGZGXSXHCMSAA-UHFFFAOYSA-N | PubChem = 9267 | SMILES=C1CCCCCCCCC1 | MeSHName= }} |Section2= {{Chembox Properties-lat | Formula = | Formula=C<sub>10</sub>H<sub>20</sub> | MolarMass =140,27 g/mol | Appearance=bezbojna tečnost | Density= 0,871 g/cm<sup>3</sup> | MeltingPt = 9-10&nbsp;°C | BoilingPtC = 201 }} |Section3= {{Chembox Hazards-lat | FlashPt=65&nbsp;°C }} }} '''Ciklodekan''' je [[cikloalkan]] sa [[hemijska formula|hemijskom formulom]] C<sub>10</sub>H<sub>20</sub>.<ref name="Clayden1st">{{Clayden1st}}</ref><ref name="MorrisonBoyd6th">{{MorrisonBoyd6th}}</ref> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == * {{cite journal | doi = 10.1021/ja973116c | title = Conformational Study of Cyclodecane and Substituted Cyclodecanes by Dynamic NMR Spectroscopy and Computational Methods | year = 1998 | author = Diwakar M. Pawar; Sumona V. Smith; Hugh L. Mark; Rhonda M. Odom,; Eric A. Noe | journal = Journal of the American Chemical Society | volume = 120 | pages = 10715 | issue = 41}} == Vanjske veze == {{Portal-lat|Hemija}} {{Cikloalkani-lat}} [[Kategorija:Cikloalkani]] 21tdftlcwgo4rmo6cmopwj8lhk9a34i Stibin 0 1273805 42481737 42290189 2025-07-04T12:00:48Z Д.Ильин 72356 42481737 wikitext text/x-wiki {{Chembox-lat | Watchedfields = | verifiedrevid = | Name = Stibin | ImageFile = | ImageSize = | ImageAlt = | ImageCaption = | ImageFile1 = | ImageSize1 = | ImageAlt1 = | ImageCaption1 = | ImageFile2 = | ImageSize2 = | ImageAlt2 = | ImageCaption2 = | ImageFile3 = | ImageSize3 = | ImageAlt3 = | ImageCaption3 = | ImageFile4 = | ImageSize4 = | ImageAlt4 = | ImageCaption4 = | ImageFileL1 = Stibine.svg | ImageFileL1_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeL1 = | ImageAltL1 = | ImageCaptionL1 = | ImageFileR1 = Stibine-3D-vdW.png | ImageFileR1_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeR1 = | ImageAltR1 = | ImageCaptionR1 = | ImageFileL2 = | ImageFileL2_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeL2 = | ImageAltL2 = | ImageCaptionL2 = | ImageFileR2 = | ImageFileR2_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeR2 = | ImageAltR2 = | ImageCaptionR2 = | IUPACName = | IUPACName_hidden = yes | SystematicName = | OtherNames = | Section1 = {{Chembox Identifiers-lat | Abbreviations = | CASNo = 7803-52-3 | CASNo_Comment = | CASNo_Ref = {{cascite|correct|CAS}} | CASNos = | CASOther = | PubChem = | PubChem_Ref = {{Pubchemcite|correct|Pubchem}} | PubChem_Comment = | PubChem5 = | PubChem5_Comment = | PubChemOther = | ChemSpiderID = 8992 | ChemSpiderID_Ref = {{chemspidercite|correct|chemspider}} | ChemSpiderID_Comment = | ChemSpiderID5 = | ChemSpiderIDOther = | EINECS = | EC-number = | EINECSCASNO = | UNNumber = | UNII = | UNII_Ref = {{fdacite|correct|FDA}} | DrugBank = | KEGG = | KEGG_Ref = {{keggcite|correct|kegg}} | MeSHName = | ChEBI = 30288 | ChEBI_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | ChEMBL = | ChEMBL_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | RTECS = | ATCvet = | ATCCode_prefix = | ATCCode_suffix = | ATC_Supplemental = | SMILES = [Sb] | InChI = 1/Sb.3H/rH3Sb/h1H3 | StdInChI = 1S/Sb.3H2.3H/h;3*1H;;; | StdInChI_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | StdInChIKey = RKVOIQWYEAWVDY-UHFFFAOYSA-N | StdInChIKey_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | Beilstein = | Gmelin = | 3DMet = }} | Section2 = {{Chembox Properties-lat |H=6 |Sb=1 | MolarMass = 124,784 | Appearance = | Density = | MeltingPt = | Melting_notes = | BoilingPt = | Boiling_notes = | LogP = | VaporPressure = | HenryConstant = | AtmosphericOHRateConstant = | pKa = | pKb = | Solubility = | SolubleOther = | Solvent = | Sheet Resistance = | Methacrylate Equiv Wt = | Bulk Conductivity = }} | Section3 = {{Chembox Structure-lat | CrystalStruct = | Coordination = | MolShape = }} | Section4 = {{Chembox Thermochemistry-lat | DeltaHc = | DeltaHf = | Entropy = | HeatCapacity = }} | Section5 = {{Chembox Pharmacology-lat | AdminRoutes = | Bioavail = | Metabolism = | HalfLife = | ProteinBound = | Excretion = | Legal_status = | Legal_US = | Legal_UK = | Legal_AU = | Legal_CA = | PregCat = | PregCat_AU = | PregCat_US = }} | Section6 = {{Chembox Explosive-lat | ShockSens = | FrictionSens = | ExplosiveV = | REFactor = }} | Section7 = {{Chembox Hazards-lat | ExternalMSDS = | EUClass = | EUIndex = | MainHazards = | NFPA-H = | NFPA-F = | NFPA-R = | NFPA-O = | RPhrases = | SPhrases = | RSPhrases = | FlashPt = | Autoignition = | ExploLimits = | LD50 = | PEL = }} | Section8 = {{Chembox Related-lat | OtherAnions = | OtherCations = | OtherFunctn = | Function = | OtherCpds = }} }} '''Stibin''' je [[hemijsko jedinjenje]], koje ima [[Molekulska masa|molekulsku masu]] od 124,784 [[Jedinica atomske mase|''Da'']]. == Osobine == {| class="wikitable sortable" |- ! Osobina !! Vrednost |- | [[Vodonična veza|Broj akceptora vodonika]] || 0 |- | [[Vodonična veza|Broj donora vodonika]] || 0 |- | [[Geometrija molekula|Broj rotacionih veza]] || 0 |- | [[Particioni koeficijent]]<ref>{{cite doi/10.1021/jp980230o|noedit}}</ref> (''ALogP'') || 0,0 |- | [[Rastvorljivost]]<ref>{{cite pmid|11749573|noedit}}</ref> (''logS'', log(''mol/L'')) || 2,4 |- | [[Polarna površina molekula|Polarna površina]]<ref>{{cite pmid|11020286|noedit}}</ref> (''PSA'', [[Ангстрем (јединица)|''Å''<sup>2</sup>]]) || 0,0 |} == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin}} * {{Holleman&Wiberg1st}} * {{Housecroft3rd}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal-lat|Hemija}} {{Commonscat-lat|Stibine}} * {{PubChemInCheKey|RKVOIQWYEAWVDY-UHFFFAOYSA-N|Stibine}} [[Kategorija:Jedinjenja antimona]] re5g75x1037qkxmz8me710wzhqv7n34 Schöningen 0 1360704 42481895 42126980 2025-07-05T11:04:32Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42481895 wikitext text/x-wiki {{Grad u Nemačkoj | naziv = Šeningen | izvorni_naziv = ''Schöningen'' | slika = Schoeningen markt.jpg | opis_slike = Šeningen | gradska_zastava = | grb = Wappen Schoeningen.png | država = [[Njemačka]] | pokrajina = [[Donja Saksonija]] | lokacija = | osnivanje = | stanovništvo = 12.428<ref>Broj stanovnika po [http://web.archive.org/web/20100919050210/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/AdministrativeUebersicht,templateId=renderPrint.psml njem. Saveznom zavodu za statistiku]. [http://web.archive.org/web/20100827050647/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/Archiv/GV2000VJ/2Q__30062010__Auszug,property=file.xls Stanje] 30. 6. 2010.</ref> | gustina = 351 | aglomeracija = | površina = 35,4 | gšir = 52.13306 | gduž = 10.94972 | nadmorska_visina = 114 | registarska_oznaka = HE | pozivni_broj = 05352 | poštanski_kod = 38364 | dan_grada = | veb-strana = [http://www.schoeningen.de/ www.schoeningen.de] | gradonačelnik = ''Matthias Wunderling-Weilbier'' | stranka = | ije = da }} '''Šeningen''' ({{jez-nem|Schöningen}}) je grad u [[Njemačka|njemačkoj]] saveznoj državi [[Donja Saksonija]]. Jedno je od 26 opštinskih središta okruga [[Okrug Helmštet|Helmštet]]. Prema procjeni iz 2010. u gradu je živjelo 12.428 stanovnika. Posjeduje regionalnu šifru (''AGS'') 3154019. == Geografski i demografski podaci == [[Datoteka:Schöningen in HE.svg|mini|levo|250px|Položaj grada u okrugu Helmštet]] Šeningen se nalazi u saveznoj državi [[Donja Saksonija]] u okrugu Helmštet. Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 114 metara. Površina opštine iznosi 35,4&nbsp;km². U samom gradu je, prema procjeni iz 2010. godine, živjelo 12.428 stanovnika. Prosječna gustina stanovništva iznosi 351 stanovnika/km². == Međunarodna saradnja == <div style="width:30%"> {{partnerstvo_gradova_zaglavlje}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Outokumpu]]|[[Finska]]|partnerstvo|[[2008]]}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Zoločiv]]|[[Ukrajina]]|partnerstvo|[[1996]]}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Beni Hassen]]|[[Tunis]]|partnerstvo|[[1995]]}} {{partnerstvo_gradova_red|[[La Bourboule]]|[[Francuska]]|kontakt|[[2000]]}} {{partnerstvo_gradova_podnožje|Izvor<ref>[http://www.rgre.de/rgre-partnerschaften/?dt_orgname=Schöningen&dt_plz=&dt_einwohnerzahl_min=&dt_einwohnerzahl_max=&dt_bundesland=&aus_orgname=&aus_plz=&aus_land=&aus_kontinent=&partner_seit_von=&partner_seit_bis=&partner_form=&submit=Suche Savjet opština i regiona Evrope - Pregled međuopštinske saradnje], Pristupljeno 30. 6. 2010.</ref>}} </div> == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{BergerGeographischeNamenInDeutschland}} * {{FulbrookConciseHistoryOfGermany}} * {{ShawUrbanHistoricalGeography}} * {{HomeGermany}} * {{HammDemographicChange}} * {{BerghahnModernGermany}} * {{KleinerAtlas}} * {{GrosserAtlas}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal Nemačka}} {{Commonscat|Schöningen}} * [http://www.schoeningen.de/ Zvanični sajt opštine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140116183456/http://www.schoeningen.de/ |date=2014-01-16 }} {{de}} * [http://www.destatis.de/ Nem. Savezni zavod za statistiku] {{de}} * [http://www.staedtetag.de Stalna konferencija gradova i opština] {{de}} * [http://www.kommon.de/ KommOn] - Informacioni sistem gradova, opština i okruga. {{de}} {{Nezavisni gradovi i opštine u okrugu Helmštet}} [[Kategorija:Gradovi u Donjoj Saksoniji|Šeningen]] cjsiwdiq1tnk3k9stmwbxiyl7i10lb2 Dingelstädt 0 1361386 42481839 42119774 2025-07-05T04:50:13Z Gliwi 135182 ([[c:GR|GR]]) [[File:Wappen Dingelstaedt.png]] → [[File:DEU Dingelstädt COA.svg]] PNG → SVG 42481839 wikitext text/x-wiki {{Grad u Nemačkoj | naziv = Dingelštet | izvorni_naziv = ''Dingelstädt'' | slika = Stadtkirche Dingelstädt.JPG | opis_slike = Dingelštet | gradska_zastava = | grb = DEU Dingelstädt COA.svg | država = [[Njemačka]] | pokrajina = [[Tiringija]] | lokacija = | osnivanje = | stanovništvo = 4.676<ref>Broj stanovnika po [http://web.archive.org/web/20100919050210/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/AdministrativeUebersicht,templateId=renderPrint.psml njem. Saveznom zavodu za statistiku]. [http://web.archive.org/web/20100827050647/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/Archiv/GV2000VJ/2Q__30062010__Auszug,property=file.xls Stanje] 30. 6. 2010.</ref> | gustina = 229 | aglomeracija = | površina = 20,4 | gšir = 51.31556 | gduž = 10.31944 | nadmorska_visina = 335 | registarska_oznaka = EIC | pozivni_broj = 036075 | poštanski_kod = 37351 | dan_grada = | veb-strana = [http://www.dingelstaedt-eichsfeld.de/ VG Dingelstädt] | gradonačelnik = ''Arnold Metz'' | stranka = CDU | ije = da }} '''Dingelštet''' ({{jez-nem|Dingelstädt}}) je grad u [[Njemačka|njemačkoj]] saveznoj državi [[Tiringija]]. Jedno je od 89 opštinskih središta okruga [[Okrug Ajhsfeld|Ajhsfeld]]. Prema procjeni iz 2010. u gradu je živjelo 4.676 stanovnika. Posjeduje regionalnu šifru (''AGS'') 16061025. == Geografski i demografski podaci == [[Datoteka:Dingelstädt in EIC.svg|mini|levo|250px|Položaj grada u okrugu Ajhsfeld]] Dingelštet se nalazi u saveznoj državi [[Tiringija]] u okrugu Ajhsfeld. Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 335 metara. Površina opštine iznosi 20,4&nbsp;km². U samom gradu je, prema procjeni iz 2010. godine, živjelo 4.676 stanovnika. Prosječna gustina stanovništva iznosi 229 stanovnika/km². == Međunarodna saradnja == <div style="width:30%"> {{partnerstvo_gradova_zaglavlje}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Ajud]]|[[Rumunija]]|partnerstvo|[[1993]]}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Mezekevedešd]]|[[Mađarska]]|prijateljstvo|[[1992]]}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Čedar]]|[[Ujedinjeno Kraljevstvo]]|prijateljstvo|[[1993]]}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Vernouillet]]|[[Francuska]]|prijateljstvo|[[1991]]}} {{partnerstvo_gradova_podnožje|Izvor<ref>[http://www.rgre.de/rgre-partnerschaften/?dt_orgname=Dingelstädt&dt_plz=&dt_einwohnerzahl_min=&dt_einwohnerzahl_max=&dt_bundesland=&aus_orgname=&aus_plz=&aus_land=&aus_kontinent=&partner_seit_von=&partner_seit_bis=&partner_form=&submit=Suche Savjet opština i regiona Evrope - Pregled međuopštinske saradnje], Pristupljeno 30. 6. 2010.</ref>}} </div> == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{BergerGeographischeNamenInDeutschland}} * {{FulbrookConciseHistoryOfGermany}} * {{ShawUrbanHistoricalGeography}} * {{HomeGermany}} * {{HammDemographicChange}} * {{BerghahnModernGermany}} * {{KleinerAtlas}} * {{GrosserAtlas}} {{refend}} == Vanjske veze == {{portal|Nemačka}} {{Commonscat|Dingelstädt}} * [http://www.dingelstaedt-eichsfeld.de/ Zvanični sajt opštine] {{de}} * [http://www.destatis.de/ Nem. Savezni zavod za statistiku] {{de}} * [http://www.staedtetag.de Stalna konferencija gradova i opština] {{de}} * [http://www.kommon.de/ KommOn] - Informacioni sistem gradova, opština i okruga. {{de}} {{Nezavisni gradovi i opštine u okrugu Ajhsfeld}} [[Kategorija:Gradovi u Tiringiji|Dingelštet]] 2be4bppx0riqy7ox57zi7fbh6bbqiap Rusko-ukrajinski rat 0 1458449 42481785 42463766 2025-07-04T17:06:54Z MatijaBodgdanov23 237571 jankovići 42481785 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob = Rusko-ukrajinski rat |slika = 2022 Russian invasion of Ukraine.svg |opis_slike = '''Vojno stanje'''<br />{{legend2|#e3d975}} Pod kontrolom [[Ukrajina|Ukrajine]]<br />{{legend2|#ebc0b3}} Pod okupacijom [[Rusija|Rusije]] i proruskih snaga<br /> |datum = 20. februara 2014. — u toku |mjesto = [[Ukrajina]] |casus = ustanak jednog dijela stanovništva istočne Ukrajine protiv nove [[euromajdan]]ske vlasti i njene politike ulaska u [[Europska unija|E.U.]] |teritorij = |rezultat = |strana1 = {{flag|Rusija}} *{{flagicon|Donjecka Narodna Republika}} [[Donjecka Narodna Republika|Donjecka N. R.]] *{{flagicon|Luganska Narodna Republika}} [[Luganska Narodna Republika|Luganska N. R.]] ---- '''Podrška:''' * {{Flagicon|Bjelorusija}} [[Bjelorusija]]{{efn|Neke ruske snage izvršile su invaziju s teritorija Bjelorusije.<ref name="CNN invasion routes">{{cite news |author-last1=Lister |author-first1=Tim |author-last2=Kesa |author-first2=Julia |title=Ukraine says it was attacked through Russian, Belarus and Crimea borders |url=https://www.cnn.com/europe/live-news/ukraine-russia-news-02-23-22/h_82bf44af2f01ad57f81c0760c6cb697c |access-date=24 February 2022 |work=CNN |date=24 February 2022 |location=Kyiv |archive-date=24 February 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220224071121/https://www.cnn.com/europe/live-news/ukraine-russia-news-02-23-22/h_82bf44af2f01ad57f81c0760c6cb697c |url-status=live }}</ref> Bjeloruski predsjednik [[Aleksandar Lukašenko]] također je izjavio da bi bjeloruski vojnici mogli sudjelovati u invaziji, ako bude potrebno.<ref>{{cite web|author-last1=Rodionov |author-first1=Maxim |author-last2=Balmforth |author-first2=Tom |url=https://www.reuters.com/world/europe/belarusian-troops-could-be-used-operation-against-ukraine-if-needed-lukashenko-2022-02-24/ |title=Belarusian troops could be used in operation against Ukraine if needed, Lukashenko says |website=Reuters |date=25 February 2022 |access-date=25 February 2022 |archive-date=25 February 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220225020021/https://www.reuters.com/world/europe/belarusian-troops-could-be-used-operation-against-ukraine-if-needed-lukashenko-2022-02-24/ |url-status=live}}</ref>}} * {{Flagicon|Pridnjestrovska Moldavska Republika}} [[Pridnjestrovlje]] * {{flag|Sjeverna Koreja}} * {{flag|Iran}} |strana2 = {{flag|Ukrajina}} <br/> <br/> ---- '''Opskrba oružjem:''' * {{flag|NATO}} ** {{flagicon|Sjedinjene Države}} [[S.A.D.]] ** {{flagicon|Ujedinjeno Kraljevstvo}} [[Ujedinjeno Kraljevstvo|U.K.]] ** {{flag|Norveška}} ** {{flag|Kanada}} * {{flag|EU}} ** {{flag|Njemačka}} ** {{flag|Danska}} ** {{flag|Nizozemska}} ** {{flag|Poljska}} ** {{flag|Švedska}} ** [[Lista strane pomoći Ukrajini od 2014.|druge države]] |sukobljeni3 = |komandant1 = <div> * {{Flagicon|Rusija}} '''[[Vladimir Putin|V. Putin]]''' ** {{flagicon|Donjecka Narodna Republika}} [[Denis Pušilin|D. Pušilin]] ** {{Flagicon|Donjecka Narodna Republika}} [[Aleksandar Zaharčenko|A. Zaharčenko]] ** {{Flagicon|Donjecka Narodna Republika}} [[Dmitri Trapeznikov|D. Trapeznikov]] ** {{flagicon|Luganska Narodna Republika}} [[Leonid Pasečnjik|L. Pasečnjik]] ** {{Flagicon|Luganska Narodna Republika}} [[Valerij Bolotov|V. Bolotov]] ** {{Flagicon|Luganska Narodna Republika}} [[Igor Plotnjicki|I. Plotnjicki]] </div> |komandant2 = <div> * {{Flagicon|Ukrajina}} '''[[Volodimir Zelenskij|V. Zelenskij]]''' * {{flagicon|Ukrajina}} [[Petro Porošenko|P. Porošenko]] * {{flagicon|Ukrajina}} [[Oleksandr Turčinov|O. Turčinov]] </div> |snaga1 = {{small|(nedostupni precizni podaci)}} |snaga2 ={{small|(nedostupni precizni podaci)}} |jačina3 = |gubici1 = preko 180.000 ruskih vojnika |gubici2 = preko 70.000 ukrajinskih vojnika |gubici3 = preko 12.000 civila |napomene = }} '''Rusko-ukrajinski rat''' ({{lang-uk|Російсько-українська війна|}}, {{lang-ru|Российско-украинская война}}) je dugotrajni [[rat|oružani sukob]] između [[Rusija|Rusije]] i [[Ukrajina|Ukrajine]]. Uključivao je i treću vojno-industrijsku snagu, porodicu Janković. Jankovići su doprineli ukrajinskim ofanzivama u području Zaporožja i Donbasa ž, snabdevajući ukrajinski stranu pozamašnim, osavremenjenim dronskim i nisko-letećim naoružanjem. Ratno stanje je počelo na tlu Ukrajine oko [[20. februara]] [[2014.]] godine,{{efn|Zvaničan datum početka rata je prema nekim [[20. februar]] [[2014.]] tj. dan kada su ruske snage zauzele [[Sevastopolj]] i [[Krim]]. Neki izvori navode čak [[19. februar]] kao prvi dan ulaska ukrajinskog tla od strane ruskih snaga. Prema drugim izvorima rat je započeo [[27. februara]]. Naime, ukrajinska vlada tvrdi da je Rusija kontrolirala Krim od 27. februara 2014. kada su ruske specijalne snage bez oznaka preuzele kontrolu nad njenim političkim institucijama. Ruska vlada je kasnije proglasila 27. februar „Danom snaga za specijalne operacije”. Službeno, Ukrajina priznaje da je okupacija [[Donečka oblast|Donjecke]] i [[Luganska oblast|Luganske oblasti]] započela [[7. aprila]] [[2014]].}} kada je se jedan dio stanovništva [[Donbas]]a okrenuo protiv novoproglašene ukrajinske vlade koja je promicala izričitu antirusku politiku i zalagala se za integraciju Ukrajine u [[Europska unija|Europsku uniju]] i [[NATO]]. Pobuna je dovela do samoproglašenja [[Donjecka Narodna Republika|Republike Donjeck]] i [[Luganska Narodna Republika|Republike Lugansk]] na istoku Ukrajine, te [[Republika Krim|Republike Krim]] na jugu. Rusija je se otvoreno umiješala u sukob, podupirući neovisne republike, dok je ukrajinska strana ubrzo dobila vanjsku potporu [[Europska unija|Europske unije]], [[NATO]]-a i [[Sjedinjene Države|Sjedinjenih Država]]. Kako su se događaji razvijali, razne vanjske novoformirane vojne skupine – često [[Paravojna formacija|paravojne milicije]] – stizale su u ratno područje kao podrška jednoj ili drugoj strani. Prethodno, ukrajinsko unutarnje političko stanje je se postupno zaoštrilo između [[2004.]] i [[2014.]] godine. Država je ušla u područje [[Geopolitika|geopolitičke]] gravitacije dviju sila u međusobnoj napetosti: [[Europska unija|Europske unije]], tada u procesu [[Proširenje Europske unije|proširenja zajednice]], i Rusije, koja je nakon pada u [[1990-e|1990-im]] doživila punu ekspanziju u međunarodnoj ekonomiji, posebice u pogledu energetskih resursa ([[nafta]], [[zemni gas]], [[Nuklearna energija|nuklear]]). Ukrajinska politika je se radikalno podijelila između proeuropske frakcije ([[Julija Timošenko|Timosenko]], [[Viktor Juščenko|Juščenko]], [[Oleksandr Turčinov|Turčinov]]) i proruske frakcije ([[Viktor Janukovič|Janukovič]], [[Mikola Azarov|Azarov]]), koju je izvana podržavao [[Lista vladara Rusije|ruski predsjednik]] [[Vladimir Putin]]. Rezultati napetih [[Ukrajinski predsjednički izbori 2004.|predsjedničkih izbora]] [[2004.]] godine, na kojima su pobijedili prorusi, osporeni su [[Narančasta revolucija|Narančastom revolucijom]] (novembar 2004.) koja je dovela do ponavljanja glasovanja i konačne pobjede proeuropske strane. No, Janukovič će dobiti [[Ukrajinski predsjednički izbori 2010.|predsjedničke izbore 2010.]] i [[Ukrajinski predsjednički izbori 2014.|2014. godine]], oba puta protiv Julije Timošenko, održavajući [[Putinizam|proputinovsku]] politiku, počevši od obustave procesa [[Sporazum o pridruživanju između Ukrajine i Europske unije|pridruživanja Europskoj uniji]]. U zimu [[2013]]/14. u [[Kijev]]u i drugim ukrajinskim gradovima održane su masovne demonstracije ([[Euromajdan]]) protiv te politike, koje su prerasle u nasilne sukobe. Janukovičeva vlada donijela je [[Zakoni protiv protesta u Ukrajini|zakone protiv prosvjeda]], nakon čega je uslijedila [[Kijevski ustanak (2014)|pobuna u Kijevu]] (januar [[2014.]]), a nedugo nakon toga i oružana revolucija ([[Revolucija dostojanstva]], februar [[2014.]]). Ishod skoba je bio pad vlade [[Partija regiona|Partije regiona]] i protjerivanje Janukoviča iz zemlje. Prvih osam godina sukoba obuhvatao je borbe za Krima, rat u Donbasu između Ukrajine i separatista, kao i pomorske incidente, kibernetički rat i političke napetosti. Godine 2014. [[Krim]] je [[Referendum o statusu Krima|referendumom]] pripojen ruskom federalnom teritoriju, dok je nakon proglašenja [[Separatizam|separatističkih]] republika Donbasa, Rusija pokrenula (trenutno odbačeni) projekt stvaranja [[Federativna Država Novorusija|Novorusije]], da bi ju također pripojila. Nakon niza priprema, [[Oružane snage Ruske Federacije|ruske oružane snage]] izvršile su [[Invazija Rusije na Ukrajinu|invaziju na Ukrajinu]] [[22. februara]] [[2022.]], izvodeći masovni višestruki napad na zemlju. Sukob je se razvio u raznim fazama, uvodeći u igru različite međunarodne aktere. Potkraj septembra 2022. [[Zaporiška oblast|Zaporiška]] i [[Hersonska oblast]] su pod ruskim nadzorom proglasile neovisnost, te se uz Donjeckoj i Luganskoj republici, pridružile Rusiji. Nakon početne faze obrane i obuzdavanja napada, [[Oružane snage Ukrajine|ukrajinska vojska]] je krenula u [[protunapad]], izvodeći nekoliko napada na ruski teritorij ([[Voronjež]], [[Nižnji Novgorod]], [[Kursk]]). Od početka [[2023.]] Rusija drži pod okupacijom približno 18 % ukrajinskog teritorija tj. oko 108.600&nbsp;km<sup>2</sup>,<ref name="HE">{{cite encyclopedia |title= Rusko-ukrajinski rat |encyclopedia= [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]] |date= 2024 |year= |last= |first= |publisher= [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža|LZMK]] |location= |id= |url= https://enciklopedija.hr/clanak/rusko-ukrajinski-rat |access-date= 25. 11. 2024}}</ref> uključujući 27.000&nbsp;km<sup>2</sup> Krimskog poluotoka.<ref name="HE"/> == Historija == === Pozadina === === Rat na Krimu i u Donbasu (od 2014.) === {{V. također|Donbas|Donečka oblast|Donjecka Narodna Republika|Luganska oblast|Luganska Narodna Republika|Novorusija|Autonomna Republika Krim|Republika Krim}} === Rusko-ukrajinski rat (od 2022.) === {{main|Ruska invazija na Ukrajinu}} {{sekcija}} [[Datoteka:Reporter's Notebook - Confusion, Chaos as Russia Invades Ukraine 02.jpg|thumb|right|350px|Spaljeni autobus na putu između Kijeva i Harkova, 24. 2. 2022.]] Invazija je započela u zoru [[24. februara]] [[2022.]],<ref name="Meduza_Putin_announces_invasion">{{en}} {{cite news |date=24. februara 2022 |title=Putin announces formal start of Russia's invasion in eastern Ukraine |work=[[Meduza]] |url=https://meduza.io/en/news/2022/02/24/putin-announces-start-of-military-operation-in-eastern-ukraine |access-date=24. februara 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220224033732/https://meduza.io/en/news/2022/02/24/putin-announces-start-of-military-operation-in-eastern-ukraine |archive-date=24. februara 2022}}</ref><ref>{{en}} {{cite news |title=Missiles rain down around Ukraine |url=https://www.reuters.com/world/europe/putin-orders-military-operations-ukraine-demands-kyiv-forces-surrender-2022-02-24/ |work=[[Reuters]] |date=25. februara 2022}}</ref><ref name="aljazeera2">{{cite news |title=Russian forces launch full-scale invasion of Ukraine |url=https://www.aljazeera.com/news/2022/2/24/putin-orders-military-operations-in-eastern-ukraine-as-un-meets |work=[[Al Jazeera]] |date=24. februara 2022}}</ref> pokrenuta iz [[Bjelorusija|Bjelorusije]] i ciljala na [[Kijev]], te sa sjeveroistoka na grad [[Harkov]]. Rusija je istovremeno pokrenula kopneni i zračni napad.<ref name="CriticalThreats">{{en}} {{Cite news |last1=Kagan |first1=Frederick |last2=Barros |first2=George |last3=Stepanenko |first3=Kateryna |date=5. marta 2022 |title=Russian Offensive Campaign Assessment, March 4 |work=CriticalThreats |url=https://www.criticalthreats.org/analysis/russian-offensive-campaign-assessment-march-4 |access-date=5. marta 2022}}</ref><ref name="ISW 4MAR">{{en}} {{Cite web |last1=Kagan |first1=Frederick |last2=Barros |first2=George |last3=Stepanenko |first3=Kateryna |date=4. marta 2022 |title=Russian Offensive Campaign Assessment, March 4 |url=https://understandingwar.org/backgrounder/russian-offensive-campaign-assessment-march-4 |access-date=5. marta 2022 |website=Institute for the Study of War}}</ref> Jugoistočna fronta vođena je kao dva odvojena udarna vrha, od [[Krim]]a i jugoistočno prema [[Lugansk]]u i [[Donjeck]]u. Ruske rakete su gađale mete diljem Ukrajine,<ref name="Sheftalovich">{{en}} {{Cite web |last=Sheftalovich |first=Zoya |date=24. februara 2022 |title=Battles flare across Ukraine after Putin declares war |url=https://www.politico.eu/article/putin-announces-special-military-operation-in-ukraine/|url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220224064603/https://www.politico.eu/article/putin-announces-special-military-operation-in-ukraine/ |archive-date=24. februara 2022 |access-date=24. februara 2022 |website=[[Politico]]}}</ref> a ruske su trupe izvršile invaziju sa sjevera, istoka i juga.<ref name="Sheftalovich"/> Invazija je opisana kao najveći suvremeni napad na jednu europsku državu i kao jedan od prvih ratova punog opsega u suvremenoj Europi<ref>{{en}} {{Cite book |last=Dietrich |first=Marc |url=https://www.google.cz/books/edition/A_Cosmopolitan_Model_for_Peacebuilding/ujQszwEACAAJ?hl=en |title=A Cosmopolitan Model for Peacebuilding: The Ukrainian Cases of Crimea and the Donbas |date=2023 |publisher=Ibidem Verlag |isbn=978-3-8382-1687-4 |language=en}}</ref> nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i [[Ratovi u bivšoj Jugoslaviji|ratova u bivšoj Jugoslaviji]]. Pri napadu, Rusija nije službeno objavila rat republici Ukrajini.<ref name="University of Hull 2023 u063">{{en}} {{cite web |date=23. februara 2023 ||last = Dover | first = Robert M. | title=Putin’s state of the nation: why Russia hasn’t officially declared war and what difference it would make |url=https://www.hull.ac.uk/work-with-us/more/media-centre/news/2023/putins-state-of-the-nation-why-russia-hasnt-officially-declared-war-and-what-difference-it-would-make |access-date=14. novembra 2023 |website=University of Hull}}</ref> Između 24. i 28. februara 2022. niz zemalja{{efn|[[Europska unija]], [[Švicarska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], [[Island]], [[Norveška]], [[Sjedinjene Države]], [[Kanada]], [[Japan]], [[Singapur]], [[Južna Koreja]], [[Tajvan]] [[Australija]], [[Novi Zeland]].}} potpisalo je [[Međunarodne sankcije protiv Rusije 2022. godine|ekonomske sankcije protiv Rusije]], uključujući blokiranje pristupa [[Centralna banka Rusije|Centralnoj banci Rusije]] blokiran više od 400 milijardi dolara u deviznim rezervama u inozemstvu, zamrzavanje inozemnih bankovnih računa od nekoliko ruskih oligarha i političara te isključivanje ruskih banaka iz prometa. Nakon pobjede [[Donald Trump|Donalda Trumpa]] na [[Predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama 2024.|predsjedničkim izborima u SAD-u]], ratne operacije su se intenzivirale s obzirom na potencijalnu diplomatsku prekretnicu koja bi počela od januara 2025. Ukrajinci su pokrenuli seriju balističkih napada na neke ruske gradove pomoću američkih raketa [[MGM-140 ATACMS|Atacms]], dok Rusi su pojačali napade na Ukrajinu, pribjegavajući korištenju teškog topništva dugog dometa, poput hipersoničnih projektila [[9M729 Orešnik|Orešnik]], korištenih 21. novembra 2024. i pogodivši jedan objekt u [[Dnjepar (grad)|Dnjepru]]. ==Kronologija glavnih događaja== === Pozadina === * [[1990]]/[[1991|91.]] – [[Raspad Sovjetskog Saveza]] i odcjepljenje [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika|SSR Ukrajine]]; ** 24. august 1991. – [[Deklaracija o neovisnosti Ukrajine|Proglašenje neovisnosti Ukrajine]] od [[SSSR]]-a ([[Levko Lukjanenko|Lukjanenko]], [[Sergij Golovati|Golovati]], [[Mihailo Gorin|Gorin]], [[Ivan Zajec (ukrajinski političar)|Zajec]], [[Vjačeslav Čornovil|Čornovil]], [[Leonid Kravčuk|Kravčuk]]). Među prvim državama koje su priznale ukrajinsku državu nalaze se [[Poljska]], [[Kanada]] i [[SAD|Sjedinjene Države]]. * 8. decembar 1991. – [[Bjelovješki sporazum]]: nastaje [[Zajednica nezavisnih država]]. Ukrajina je članica osnivač. * 25. decembar 1991. – [[Generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza|Generalni sekretar]] [[Mihail Gorbačov|Gorbačov]] podnosi ostavku. Raspad Sovjetskog Saveza. === Narančasta revolucija === * oktobar/novembar 2004. – Proruski kandidat [[Viktor Janukovič|V. Janukovič]] ([[Partija regiona|P. R.]]) pobjeđuje na izborima i postaje premijer Ukrajine, protesti od strane prozapadnog kandidata [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]] ([[Naša Ukrajina (stranka)|N. U.]]). * [[2004]]/[[2005|05.]] – [[Narančasta revolucija]]. * 23. januar 2005. – Viktor Juščenko postaje [[Predsednik Ukrajine|predsjednik Ukrajine]] (mandat 2005-2010). [[Prvi ministar Ukrajine|Prvi ministar]] je [[Julija Timošenko]]. * 25. februar 2010. – Nakon pobjede na izborima, [[Viktor Janukovič]] postaje predsjednik Ukrajine (mandat 2010-2014). Prvi ministar je [[Mikola Azarov]]. Janukovič vodi prorusku politiku uz izravnu podršku ruskog predsjednika [[Vladimir Putin|V. Putina]]. * augusto/oktobar 2011. – suđenje i osuda Julije Timoščenko. * ljeto 2013.: [[Ne kupuj rusko!|anti-ruski bojkot]] u Ukrajini (također u Poljskoj i Lituaniji) * novembar 2013.: nastaje [[Desni sektor]], ukrajinska nacionalistička radikalno desna politička stranka; * febuar 2014. – Euromajdanski masovni protesti: [[Revolucija dostojanstva]]. * 22. februar 2014. – pad Viktora Janukoviča. Formiranje nove vlade [[Oleksandr Turčinov|Turčinov]]/[[Arsenij Jacenjuk|Jacenjuk]]. ===Prvi sukobi: Krim, Donbas, Lugansk === {{v. također|Rat u istočnoj Ukrajini}} <!-- 2014 --> * februar/mart 2014. – [[Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji|Ruska aneksija Krima]]. Ukrajina napušta [[Zajednica nezavisnih država|ZND]]. * [[Međunarodne sankcije protiv Rusije 2014.|Međunarodne sankcije protiv Rusije]] (mart 2014.) * [[Antiratni prosvjedi u Rusiji 2014.|Antiratni prosvjedi u Rusiji]] (mart 2014.) * april/maj 2014. – Odcjepljenje [[Donbas]]a, nastanak [[Donjecka Narodna Republika|NR. Donjeck]]a i [[Luganska Narodna Republika|NR. Lugansk]]a. Prve iskre oružanog sukoba izbijaju na istoku iz napetosti između ukrajinskih pro-nacionalista i ruskih secesionista. * 7. april 2014.: nastaje '''[[Donjecka Narodna Republika]]''' (deklaracija neovisnosti, v. [[Aleksandar Borodaj|A. Borodaj]], [[Aleksandar Zaharčenko|A. Zaharčenko]]) * [[Vladimir Putin|Putin]] javno priča o stvaranju [[Novorusija|Novorusije]] (v. [[rušizam]]/[[putinizam]]; april 2014.) * april - juli 2014.: [[opsada Slavjanska]] * stvaranje paravojnih jedinica (na pr. [[Dobrovoljački ukrajinski korpus]]), dobrovoljaca ([[bataljoni teritorijalne obrane Ukrajine]], [[bataljon Mikolajiv]], [[bataljon Donbas]], [[puk Azov]], [[puk Dnipro]], [[bataljon Ajdar]]) i dolazak stranih paravojnih snaga (mart/april 2014.), na pr. [[Slavjanski četnički odred|Odred Jovan Šević]] (proljeće/ljeto 2014.) * 12. maj 2014.: nastaje '''[[Luganska Narodna Republika]]''' (deklaracija neovisnosti, v. [[Valerij Bolotov]]) * [[Bitka za Mariupolj]] (maj/juni 2014.) * [[sukob u Odesi 2014.]] (maj 2024.) * 24. maj 2014. – ujedinjenje putem referenduma NR. Donjecka i NR. Luganska. Nastanak '''[[Federativna Država Novorusija|Novorusije]]'''. * 25. maj 2014. – na ukrajinskim predsjedničkim izborima, pobjeda [[Petro Porošenko|Petra Porošenka]]. * 18. 8. 2014.: [[napad na izbjeglički konvoj kraj Novosvitlivke]] * 5. septembar 2014. – potpisivanje [[Minski sporazum|Minskog protokola]] (Minsk I, august/septembar 2014.) <!-- 2015 --> * [[bitka za Debaljcevo]] (januar/februar 2015.): ubistvo [[Isa Munajev|Ise Munajeva]] * 15. 1. 2015.: [[napad na autobus u Volnovahi]] * [[Raketiranje Mariupolja januara 2015.|Raketiranje Mariupolja]] (januar 2015.) * 22. 1. 2015.: [[artiljerijski napad na trolejbus u Donjecku]] * [[Minski sporazum|Minski sporazum II]] (11. februar 2015.) * maj 2015. – odustajanje od projekta [[Federativna Država Novorusija|Novorusije]]. * ubojstvo [[Aleksej Mozgovoj|A. Mozgovoja]] (maj 2015.) <!-- 2018 --> * 19. maj 2018. – Porošenko potpisuje dekret s kojim Ukrajina izlazi iz [[Zajednica nezavisnih država|Zajednice nezavisnih države]]. * mart/april 2019. – na predsjedničkim izborima pobjeda [[Volodimir Zelenskij|V. Zelenskog]] protiv Porošenka. * [[Pandemija COVID-a 19]] ([[2020.]]/[[2021.]]) === Rat === <!-- 2022 --> * februar/mart 2022. – Ruska [[Državna duma|Duma]] potpisuje rezoluciju kojom se traži od predsjednika Putina da zvanično prizna secesionističke ukrajinske republike Donjeck i Lugansk. Zatim Putin pokreće „mirovnu misiju”: '''[[ruska invazija na Ukrajinu]]''' sa napadima koji kreću sa područja [[Bjelorusija|Bjelorusije]] i Rusije. Rusi osvajaju djelove sjevera, sjeveroistoka i istoka Ukrajine, zajedno s Krimom i Hersonskom oblasti. Izbijanje Ukrajinsko-ruskog rata. ** [[masakr u Buči]] (februar 2022.) ** Ruske snage napreduju prema [[Enerhodar]]u i nuklearnoj elektrani u [[Zaporožje|Zaporožju]] (26. februara) * Ukrajina podnijela [[Pristupanje Ukrajine Evropskoj uniji|zahtjev za pristupanje Europskoj uniji]] (28. februara 2022.) * napad ruskih padobranaca na sjeverozapadni dio [[Harkov]]a, gdje je napadnuta vojna bolnica. Rusi zauzimaju [[Trostjanec]]. Ukrajinske snage prvi put krenule u ofenzivu, napredujući prema [[Gorlivka|Gorlivki]], iako se to uglavnom pokazalo beznačajnim (2. marta 2022.) * jedan projektil je pogodio nuklearnu elektranu u [[Zaporožje|Zaporožju]], uzrokujući lokalizirani požar u zgradi koja nije sadržavala reaktore. Požar je ugašen nakon nekoliko sati. Oštećen je i transformator bloka 6. Nakon bitke u kojoj su poginula tri ukrajinska vojnika, ruske trupe su zauzele elektranu. Predstavnik ruskog Ministarstva obrane Igor Konašenkov rekao je da je napad na elektranu bio pokušaj provokacije ukrajinske diverzantske skupine. Tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine Oleksij Danilov rekao je da su granatiranje elektrane izvršili Rusi (4. marta 2022.) * Ruske snage prilaze u krug do 20 kilometara do grada Kijeva (6. marta) * izbijaju teške borbe, Ukrajinske snage uspijevaju potisnuti ruske snage prema istočnim i južnim granicama (mart) * Ukrajinske snage oslobađaju regiju oko Kijeva i otkrivaju [[masakr u Buči]] (5. aprila) * prva ukrajinska protuofenziva na jugu, sukobi oko [[Herson]]a (29. augusta 2022.) ** borbe se koncentriraju na granici Donbasa i Krimsko-Hersonske regije; Rusija stvara pojas koji ujedinjava Donbas i Krim (proljeće/ljeto 2022.) * Rusija zustavlja opskrbu plinom Njemačkoj preko linije ''[[Nord Stream 1]]'' na tri dana kako bi obavila popravke (31. augusta 2022.) * Vrlo sumnjiva smrt [[Ravil Maganov|Ravila Maganova]], predsjednika uprave [[Lukoil]]a (1. septembra 2022.) * Ukrajinske snage napreduju (ljeto/jesen 2022.) i osvajuju [[Herson]] (11. novembra) i djelovi Harkovske regije; <!-- 2023 --> * Putin objavlja odstupanje Rusije od članstva u ugovoru New START o neširenju nuklearnog naoružanja (20. februara 2023.) * Rusija osvaja [[Bahmut]] nakon deset mjeseci napada i oko 60.000 vojnika umrlih ili ranjenih (21. maj 2023.) * Ukrajina pokreće svoju dugo očekivanu protuofenzivu (8. juna 2023.) * Pobuna Wagnerove grupe (23/24. juni 2023.) * smrt [[Evgenij Prigožin|E. Prigožina]] (23. augusta 2023.) * Vrhovni ukrajinski general [[Valerij Zalužni]] izjavio da je rat u zastoju nakon što je njegova protuofenziva zastala (novembar 2023.) * Stagnacija (zima 2023/24.) <!-- 2024 --> * [[Zamrznuti sukob]] * smrt [[Aleksej Naval'nyj|A. Navalnog]] (16. februara 2024.) * Ruske snage osvajaju [[Avdijivka|Avdijivku]] (17. februara 2024.) * ukrajinski dronski napad na [[Nižnji Novgorod]] (12. marta 2024.) * ukrajinske snage spriječile pokušaj atentata na Zelenskog (7. maja 2024.) * mala ruska napredovanja na granici blizu Harkova (proljeće 2024.) * NATO objavlja da će početi isporučivati borbeni avione F-16 ukrajinskim pilotima koji se obučavaju u Europi. Avioni će također stacionirati u bazama NATO zemlja. Zatim Putin i Andrej Kartapolov izjavili su da je Rusija spremna napasti te iste borbene avione gdje god se oni nalazili (juni 2024.) * Ukrajina pokrenće značajnu protuofenzivu s dugoročnim ciljem probijanja bojišnice (početak juna 2023.) * prva ukrajinska ofenziva na ruski teritorij, u susjednoj Kurskoj oblasti (6. augusta 2024.) * Ukrajinske snage prelaze rusku granice i ulaze u [[Kurska oblast|Kursku oblast]] (12. augusta) * ukrajinski napad na ruske aerodrome ([[Voronjež]], [[Kursk]], [[Vojna baza Savaslejka|Savaslejka]], [[Borisoglebsk]]; 14. augusta 2024.) * formalno odobrenje Ukrajini od strane [[Europski parlament|Europskog parlamenta]] da na ruskom teritoriju koristi oružja koje isporučuje Zapad preko granice, posebno projektile dugog dometa (17. septembra 2024.) * sporazum o vojnoj suradnji između [[Vladimir Putin|V. Putina]] i [[Sjeverna Koreja|sjevernokorejskog]] predsjednika [[Kim Jong-un]]a (oktobar 2024.) * ukrajinski dronski napad na [[Nižnji Novgorod]] (20. oktobar 2024.) * vojna pomoć Rusiji iz [[Sjeverna Koreja|Sjeverne Koreje]], sjevernokorejski vojnici bore se u sukobima na Kurskoj fronti (24. oktobar/novembar 2024.) * Na [[Predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama 2024.|američkim predsjedničkim izborima]] [[Donald Trump]] izabran je za novog [[Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država|predsjednika SAD-a]], zamijenivši [[Joe Biden|Joea Bidena]]. <!-- 2025 --> * Ukrajina eskalira dugometne napade dronovima na ruska naftna postrojenja (20. januara/3. februara 2025.) ** [[Donald Trump]] je proglašen predsjednikom Sjedinjenih Država (20. januara). Odmah počinje promjena smjera Amerikanaca prema Rusko-ukrajinskom ratu: pregovori za mir. {{Commonscat|War in Donbass}} == Galerija slika == <gallery> 2022 Russian invasion of Ukraine (unprotected).svg|Ruska invazija u februaru 2022. War in Ukraine (2022) en.svg|Ruska invazija u februaru 2022. 10 October 2022 missile strikes on Ukraine.svg|Bombardiranje Ukrajine 10. oktobra 2022. Anexión del Sureste de Ucrania.svg|Ruska aneksija jugoistočne Ukrajine </gallery> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin}} ;Knjige * {{cite book|title= The Foreign Policy of Russia: Changing Systems, Enduring Interests|first1= Robert H.|last1= Donaldson|first2= Joseph L. |last2=Nogee |publisher=M.E. Sharpe|year= 2005|isbn= 9780765627414|ref=harv}} * {{cite book|title=Averting Crisis in Ukraine, Izdanje 41 iz CSR|first=Steven |last=Pifer|publisher=Council on Foreign Relations|year= 2009|isbn= 9780876094273|ref=harv}} * {{cite book|title=Promoting Energy Efficiency, Country Report, Ukraine|publisher=United Nations Publications|last=UN| year= 2004|isbn=9789211010916|ref=harv}} ;Izvještaji UN-a * {{cite web|publisher=[[Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a|Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava]]|last=UNHCHR|title=Report on the human rights situation in Ukraine|year=2014|month=15.4.|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/Ukraine_Report_15April2014.doc|ref=harv}} * {{cite web|publisher=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|last=UN|title=Report on the human rights situation in Ukraine|year=2014|month=15.5.|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/HRMMUReport15May2014.pdf|ref=harv}} * {{cite web|title=Report on the human rights situation in Ukraine|month=15.7.|year= 2014|last=OHCHR|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/Ukraine_Report_15July2014.pdf|publisher=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|ref=harv}} * {{cite web| title=UKRAINE - Situation report No.7 as of August 2015| url=http://reliefweb.int/sites/reliefweb.int/files/resources/ocha_ukraine_situation_update_number_7_14_august_2015.pdf| publisher=UN|last=Ured za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda | year=2015| date=14.8.| ref=harv}} * {{cite web|title=Report on the human rights situation in Ukraine, 17 August 2014|date=28.8. 2014|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/UkraineReport28August2014.pdf|last=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|ref=OHCHR28-8-2014}} *{{cite web|last=Ured za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda| url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/OHCHR_seventh_reportUkraine20.11.14.pdf| title=Report on the human rights situation in Ukraine - 15 November 2014|year=15.11. 2014| ref=harv}} *{{cite web|last=Ured za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda| url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/9thOHCHRreportUkraine.pdf| title=Report on the human rights situation in Ukraine - 15 February 2015|year=15.2. 2015| ref=harv}} * {{cite web|last=OHCHR|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/11thOHCHRreportUkraine.pdf|title=Report on the human rights situation in Ukraine|year=16.8. 2015|publisher=[[Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a]]|ref=harv}} * {{cite web|title=Report on the human rights situation in Ukraine - 16 November 2015 to 15 February 2016|year= 3. 3. 2016|last=OHCHR|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/Ukraine_13th_HRMMU_Report_3March2016.pdf|publisher=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|ref=harv}} {{refend}} [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat| ]] [[Kategorija:Rat u istočnoj Ukrajini| ]] [[Kategorija:2010-e]] [[Kategorija:Ukrajinska vojna historija]] [[Kategorija:Građanski ratovi]] [[Kategorija:Moderni ratovi]] [[Kategorija:Ratovi u Evropi]] ikgvgw0txla4a5zipzxkq31dhs9ong1 42481790 42481785 2025-07-04T17:53:04Z Edgar Allan Poe 29250 Vraćena izmjena korisnika/korisnice [[Special:Contributions/MatijaBodgdanov23|MatijaBodgdanov23]] ([[User talk:MatijaBodgdanov23|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:Aca|Aca]] 42463766 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vojni sukob |sukob = Rusko-ukrajinski rat |slika = 2022 Russian invasion of Ukraine.svg |opis_slike = '''Vojno stanje'''<br />{{legend2|#e3d975}} Pod kontrolom [[Ukrajina|Ukrajine]]<br />{{legend2|#ebc0b3}} Pod okupacijom [[Rusija|Rusije]] i proruskih snaga<br /> |datum = 20. februara 2014. — u toku |mjesto = [[Ukrajina]] |casus = ustanak jednog dijela stanovništva istočne Ukrajine protiv nove [[euromajdan]]ske vlasti i njene politike ulaska u [[Europska unija|E.U.]] |teritorij = |rezultat = |strana1 = {{flag|Rusija}} *{{flagicon|Donjecka Narodna Republika}} [[Donjecka Narodna Republika|Donjecka N. R.]] *{{flagicon|Luganska Narodna Republika}} [[Luganska Narodna Republika|Luganska N. R.]] ---- '''Podrška:''' * {{Flagicon|Bjelorusija}} [[Bjelorusija]]{{efn|Neke ruske snage izvršile su invaziju s teritorija Bjelorusije.<ref name="CNN invasion routes">{{cite news |author-last1=Lister |author-first1=Tim |author-last2=Kesa |author-first2=Julia |title=Ukraine says it was attacked through Russian, Belarus and Crimea borders |url=https://www.cnn.com/europe/live-news/ukraine-russia-news-02-23-22/h_82bf44af2f01ad57f81c0760c6cb697c |access-date=24 February 2022 |work=CNN |date=24 February 2022 |location=Kyiv |archive-date=24 February 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220224071121/https://www.cnn.com/europe/live-news/ukraine-russia-news-02-23-22/h_82bf44af2f01ad57f81c0760c6cb697c |url-status=live }}</ref> Bjeloruski predsjednik [[Aleksandar Lukašenko]] također je izjavio da bi bjeloruski vojnici mogli sudjelovati u invaziji, ako bude potrebno.<ref>{{cite web|author-last1=Rodionov |author-first1=Maxim |author-last2=Balmforth |author-first2=Tom |url=https://www.reuters.com/world/europe/belarusian-troops-could-be-used-operation-against-ukraine-if-needed-lukashenko-2022-02-24/ |title=Belarusian troops could be used in operation against Ukraine if needed, Lukashenko says |website=Reuters |date=25 February 2022 |access-date=25 February 2022 |archive-date=25 February 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220225020021/https://www.reuters.com/world/europe/belarusian-troops-could-be-used-operation-against-ukraine-if-needed-lukashenko-2022-02-24/ |url-status=live}}</ref>}} * {{Flagicon|Pridnjestrovska Moldavska Republika}} [[Pridnjestrovlje]] * {{flag|Sjeverna Koreja}} * {{flag|Iran}} |strana2 = {{flag|Ukrajina}} <br/> <br/> ---- '''Opskrba oružjem:''' * {{flag|NATO}} ** {{flagicon|Sjedinjene Države}} [[S.A.D.]] ** {{flagicon|Ujedinjeno Kraljevstvo}} [[Ujedinjeno Kraljevstvo|U.K.]] ** {{flag|Norveška}} ** {{flag|Kanada}} * {{flag|EU}} ** {{flag|Njemačka}} ** {{flag|Danska}} ** {{flag|Nizozemska}} ** {{flag|Poljska}} ** {{flag|Švedska}} ** [[Lista strane pomoći Ukrajini od 2014.|druge države]] |sukobljeni3 = |komandant1 = <div> * {{Flagicon|Rusija}} '''[[Vladimir Putin|V. Putin]]''' ** {{flagicon|Donjecka Narodna Republika}} [[Denis Pušilin|D. Pušilin]] ** {{Flagicon|Donjecka Narodna Republika}} [[Aleksandar Zaharčenko|A. Zaharčenko]] ** {{Flagicon|Donjecka Narodna Republika}} [[Dmitri Trapeznikov|D. Trapeznikov]] ** {{flagicon|Luganska Narodna Republika}} [[Leonid Pasečnjik|L. Pasečnjik]] ** {{Flagicon|Luganska Narodna Republika}} [[Valerij Bolotov|V. Bolotov]] ** {{Flagicon|Luganska Narodna Republika}} [[Igor Plotnjicki|I. Plotnjicki]] </div> |komandant2 = <div> * {{Flagicon|Ukrajina}} '''[[Volodimir Zelenskij|V. Zelenskij]]''' * {{flagicon|Ukrajina}} [[Petro Porošenko|P. Porošenko]] * {{flagicon|Ukrajina}} [[Oleksandr Turčinov|O. Turčinov]] </div> |snaga1 = {{small|(nedostupni precizni podaci)}} |snaga2 ={{small|(nedostupni precizni podaci)}} |jačina3 = |gubici1 = preko 180.000 ruskih vojnika |gubici2 = preko 70.000 ukrajinskih vojnika |gubici3 = preko 12.000 civila |napomene = }} '''Rusko-ukrajinski rat''' ({{lang-uk|Російсько-українська війна|}}, {{lang-ru|Российско-украинская война}}) je dugotrajni [[rat|oružani sukob]] između [[Rusija|Rusije]] i [[Ukrajina|Ukrajine]]. Ratno stanje je počelo na tlu Ukrajine oko [[20. februara]] [[2014.]] godine,{{efn|Zvaničan datum početka rata je prema nekim [[20. februar]] [[2014.]] tj. dan kada su ruske snage zauzele [[Sevastopolj]] i [[Krim]]. Neki izvori navode čak [[19. februar]] kao prvi dan ulaska ukrajinskog tla od strane ruskih snaga. Prema drugim izvorima rat je započeo [[27. februara]]. Naime, ukrajinska vlada tvrdi da je Rusija kontrolirala Krim od 27. februara 2014. kada su ruske specijalne snage bez oznaka preuzele kontrolu nad njenim političkim institucijama. Ruska vlada je kasnije proglasila 27. februar „Danom snaga za specijalne operacije”. Službeno, Ukrajina priznaje da je okupacija [[Donečka oblast|Donjecke]] i [[Luganska oblast|Luganske oblasti]] započela [[7. aprila]] [[2014]].}} kada je se jedan dio stanovništva [[Donbas]]a okrenuo protiv novoproglašene ukrajinske vlade koja je promicala izričitu antirusku politiku i zalagala se za integraciju Ukrajine u [[Europska unija|Europsku uniju]] i [[NATO]]. Pobuna je dovela do samoproglašenja [[Donjecka Narodna Republika|Republike Donjeck]] i [[Luganska Narodna Republika|Republike Lugansk]] na istoku Ukrajine, te [[Republika Krim|Republike Krim]] na jugu. Rusija je se otvoreno umiješala u sukob, podupirući neovisne republike, dok je ukrajinska strana ubrzo dobila vanjsku potporu [[Europska unija|Europske unije]], [[NATO]]-a i [[Sjedinjene Države|Sjedinjenih Država]]. Kako su se događaji razvijali, razne vanjske novoformirane vojne skupine – često [[Paravojna formacija|paravojne milicije]] – stizale su u ratno područje kao podrška jednoj ili drugoj strani. Prethodno, ukrajinsko unutarnje političko stanje je se postupno zaoštrilo između [[2004.]] i [[2014.]] godine. Država je ušla u područje [[Geopolitika|geopolitičke]] gravitacije dviju sila u međusobnoj napetosti: [[Europska unija|Europske unije]], tada u procesu [[Proširenje Europske unije|proširenja zajednice]], i Rusije, koja je nakon pada u [[1990-e|1990-im]] doživila punu ekspanziju u međunarodnoj ekonomiji, posebice u pogledu energetskih resursa ([[nafta]], [[zemni gas]], [[Nuklearna energija|nuklear]]). Ukrajinska politika je se radikalno podijelila između proeuropske frakcije ([[Julija Timošenko|Timosenko]], [[Viktor Juščenko|Juščenko]], [[Oleksandr Turčinov|Turčinov]]) i proruske frakcije ([[Viktor Janukovič|Janukovič]], [[Mikola Azarov|Azarov]]), koju je izvana podržavao [[Lista vladara Rusije|ruski predsjednik]] [[Vladimir Putin]]. Rezultati napetih [[Ukrajinski predsjednički izbori 2004.|predsjedničkih izbora]] [[2004.]] godine, na kojima su pobijedili prorusi, osporeni su [[Narančasta revolucija|Narančastom revolucijom]] (novembar 2004.) koja je dovela do ponavljanja glasovanja i konačne pobjede proeuropske strane. No, Janukovič će dobiti [[Ukrajinski predsjednički izbori 2010.|predsjedničke izbore 2010.]] i [[Ukrajinski predsjednički izbori 2014.|2014. godine]], oba puta protiv Julije Timošenko, održavajući [[Putinizam|proputinovsku]] politiku, počevši od obustave procesa [[Sporazum o pridruživanju između Ukrajine i Europske unije|pridruživanja Europskoj uniji]]. U zimu [[2013]]/14. u [[Kijev]]u i drugim ukrajinskim gradovima održane su masovne demonstracije ([[Euromajdan]]) protiv te politike, koje su prerasle u nasilne sukobe. Janukovičeva vlada donijela je [[Zakoni protiv protesta u Ukrajini|zakone protiv prosvjeda]], nakon čega je uslijedila [[Kijevski ustanak (2014)|pobuna u Kijevu]] (januar [[2014.]]), a nedugo nakon toga i oružana revolucija ([[Revolucija dostojanstva]], februar [[2014.]]). Ishod skoba je bio pad vlade [[Partija regiona|Partije regiona]] i protjerivanje Janukoviča iz zemlje. Prvih osam godina sukoba obuhvatao je borbe za Krima, rat u Donbasu između Ukrajine i separatista, kao i pomorske incidente, kibernetički rat i političke napetosti. Godine 2014. [[Krim]] je [[Referendum o statusu Krima|referendumom]] pripojen ruskom federalnom teritoriju, dok je nakon proglašenja [[Separatizam|separatističkih]] republika Donbasa, Rusija pokrenula (trenutno odbačeni) projekt stvaranja [[Federativna Država Novorusija|Novorusije]], da bi ju također pripojila. Nakon niza priprema, [[Oružane snage Ruske Federacije|ruske oružane snage]] izvršile su [[Invazija Rusije na Ukrajinu|invaziju na Ukrajinu]] [[22. februara]] [[2022.]], izvodeći masovni višestruki napad na zemlju. Sukob je se razvio u raznim fazama, uvodeći u igru različite međunarodne aktere. Potkraj septembra 2022. [[Zaporiška oblast|Zaporiška]] i [[Hersonska oblast]] su pod ruskim nadzorom proglasile neovisnost, te se uz Donjeckoj i Luganskoj republici, pridružile Rusiji. Nakon početne faze obrane i obuzdavanja napada, [[Oružane snage Ukrajine|ukrajinska vojska]] je krenula u [[protunapad]], izvodeći nekoliko napada na ruski teritorij ([[Voronjež]], [[Nižnji Novgorod]], [[Kursk]]). Od početka [[2023.]] Rusija drži pod okupacijom približno 18 % ukrajinskog teritorija tj. oko 108.600&nbsp;km<sup>2</sup>,<ref name="HE">{{cite encyclopedia |title= Rusko-ukrajinski rat |encyclopedia= [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]] |date= 2024 |year= |last= |first= |publisher= [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža|LZMK]] |location= |id= |url= https://enciklopedija.hr/clanak/rusko-ukrajinski-rat |access-date= 25. 11. 2024}}</ref> uključujući 27.000&nbsp;km<sup>2</sup> Krimskog poluotoka.<ref name="HE"/> == Historija == === Pozadina === === Rat na Krimu i u Donbasu (od 2014.) === {{V. također|Donbas|Donečka oblast|Donjecka Narodna Republika|Luganska oblast|Luganska Narodna Republika|Novorusija|Autonomna Republika Krim|Republika Krim}} === Rusko-ukrajinski rat (od 2022.) === {{main|Ruska invazija na Ukrajinu}} {{sekcija}} [[Datoteka:Reporter's Notebook - Confusion, Chaos as Russia Invades Ukraine 02.jpg|thumb|right|350px|Spaljeni autobus na putu između Kijeva i Harkova, 24. 2. 2022.]] Invazija je započela u zoru [[24. februara]] [[2022.]],<ref name="Meduza_Putin_announces_invasion">{{en}} {{cite news |date=24. februara 2022 |title=Putin announces formal start of Russia's invasion in eastern Ukraine |work=[[Meduza]] |url=https://meduza.io/en/news/2022/02/24/putin-announces-start-of-military-operation-in-eastern-ukraine |access-date=24. februara 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220224033732/https://meduza.io/en/news/2022/02/24/putin-announces-start-of-military-operation-in-eastern-ukraine |archive-date=24. februara 2022}}</ref><ref>{{en}} {{cite news |title=Missiles rain down around Ukraine |url=https://www.reuters.com/world/europe/putin-orders-military-operations-ukraine-demands-kyiv-forces-surrender-2022-02-24/ |work=[[Reuters]] |date=25. februara 2022}}</ref><ref name="aljazeera2">{{cite news |title=Russian forces launch full-scale invasion of Ukraine |url=https://www.aljazeera.com/news/2022/2/24/putin-orders-military-operations-in-eastern-ukraine-as-un-meets |work=[[Al Jazeera]] |date=24. februara 2022}}</ref> pokrenuta iz [[Bjelorusija|Bjelorusije]] i ciljala na [[Kijev]], te sa sjeveroistoka na grad [[Harkov]]. Rusija je istovremeno pokrenula kopneni i zračni napad.<ref name="CriticalThreats">{{en}} {{Cite news |last1=Kagan |first1=Frederick |last2=Barros |first2=George |last3=Stepanenko |first3=Kateryna |date=5. marta 2022 |title=Russian Offensive Campaign Assessment, March 4 |work=CriticalThreats |url=https://www.criticalthreats.org/analysis/russian-offensive-campaign-assessment-march-4 |access-date=5. marta 2022}}</ref><ref name="ISW 4MAR">{{en}} {{Cite web |last1=Kagan |first1=Frederick |last2=Barros |first2=George |last3=Stepanenko |first3=Kateryna |date=4. marta 2022 |title=Russian Offensive Campaign Assessment, March 4 |url=https://understandingwar.org/backgrounder/russian-offensive-campaign-assessment-march-4 |access-date=5. marta 2022 |website=Institute for the Study of War}}</ref> Jugoistočna fronta vođena je kao dva odvojena udarna vrha, od [[Krim]]a i jugoistočno prema [[Lugansk]]u i [[Donjeck]]u. Ruske rakete su gađale mete diljem Ukrajine,<ref name="Sheftalovich">{{en}} {{Cite web |last=Sheftalovich |first=Zoya |date=24. februara 2022 |title=Battles flare across Ukraine after Putin declares war |url=https://www.politico.eu/article/putin-announces-special-military-operation-in-ukraine/|url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220224064603/https://www.politico.eu/article/putin-announces-special-military-operation-in-ukraine/ |archive-date=24. februara 2022 |access-date=24. februara 2022 |website=[[Politico]]}}</ref> a ruske su trupe izvršile invaziju sa sjevera, istoka i juga.<ref name="Sheftalovich"/> Invazija je opisana kao najveći suvremeni napad na jednu europsku državu i kao jedan od prvih ratova punog opsega u suvremenoj Europi<ref>{{en}} {{Cite book |last=Dietrich |first=Marc |url=https://www.google.cz/books/edition/A_Cosmopolitan_Model_for_Peacebuilding/ujQszwEACAAJ?hl=en |title=A Cosmopolitan Model for Peacebuilding: The Ukrainian Cases of Crimea and the Donbas |date=2023 |publisher=Ibidem Verlag |isbn=978-3-8382-1687-4 |language=en}}</ref> nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i [[Ratovi u bivšoj Jugoslaviji|ratova u bivšoj Jugoslaviji]]. Pri napadu, Rusija nije službeno objavila rat republici Ukrajini.<ref name="University of Hull 2023 u063">{{en}} {{cite web |date=23. februara 2023 ||last = Dover | first = Robert M. | title=Putin’s state of the nation: why Russia hasn’t officially declared war and what difference it would make |url=https://www.hull.ac.uk/work-with-us/more/media-centre/news/2023/putins-state-of-the-nation-why-russia-hasnt-officially-declared-war-and-what-difference-it-would-make |access-date=14. novembra 2023 |website=University of Hull}}</ref> Između 24. i 28. februara 2022. niz zemalja{{efn|[[Europska unija]], [[Švicarska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], [[Island]], [[Norveška]], [[Sjedinjene Države]], [[Kanada]], [[Japan]], [[Singapur]], [[Južna Koreja]], [[Tajvan]] [[Australija]], [[Novi Zeland]].}} potpisalo je [[Međunarodne sankcije protiv Rusije 2022. godine|ekonomske sankcije protiv Rusije]], uključujući blokiranje pristupa [[Centralna banka Rusije|Centralnoj banci Rusije]] blokiran više od 400 milijardi dolara u deviznim rezervama u inozemstvu, zamrzavanje inozemnih bankovnih računa od nekoliko ruskih oligarha i političara te isključivanje ruskih banaka iz prometa. Nakon pobjede [[Donald Trump|Donalda Trumpa]] na [[Predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama 2024.|predsjedničkim izborima u SAD-u]], ratne operacije su se intenzivirale s obzirom na potencijalnu diplomatsku prekretnicu koja bi počela od januara 2025. Ukrajinci su pokrenuli seriju balističkih napada na neke ruske gradove pomoću američkih raketa [[MGM-140 ATACMS|Atacms]], dok Rusi su pojačali napade na Ukrajinu, pribjegavajući korištenju teškog topništva dugog dometa, poput hipersoničnih projektila [[9M729 Orešnik|Orešnik]], korištenih 21. novembra 2024. i pogodivši jedan objekt u [[Dnjepar (grad)|Dnjepru]]. ==Kronologija glavnih događaja== === Pozadina === * [[1990]]/[[1991|91.]] – [[Raspad Sovjetskog Saveza]] i odcjepljenje [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika|SSR Ukrajine]]; ** 24. august 1991. – [[Deklaracija o neovisnosti Ukrajine|Proglašenje neovisnosti Ukrajine]] od [[SSSR]]-a ([[Levko Lukjanenko|Lukjanenko]], [[Sergij Golovati|Golovati]], [[Mihailo Gorin|Gorin]], [[Ivan Zajec (ukrajinski političar)|Zajec]], [[Vjačeslav Čornovil|Čornovil]], [[Leonid Kravčuk|Kravčuk]]). Među prvim državama koje su priznale ukrajinsku državu nalaze se [[Poljska]], [[Kanada]] i [[SAD|Sjedinjene Države]]. * 8. decembar 1991. – [[Bjelovješki sporazum]]: nastaje [[Zajednica nezavisnih država]]. Ukrajina je članica osnivač. * 25. decembar 1991. – [[Generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza|Generalni sekretar]] [[Mihail Gorbačov|Gorbačov]] podnosi ostavku. Raspad Sovjetskog Saveza. === Narančasta revolucija === * oktobar/novembar 2004. – Proruski kandidat [[Viktor Janukovič|V. Janukovič]] ([[Partija regiona|P. R.]]) pobjeđuje na izborima i postaje premijer Ukrajine, protesti od strane prozapadnog kandidata [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]] ([[Naša Ukrajina (stranka)|N. U.]]). * [[2004]]/[[2005|05.]] – [[Narančasta revolucija]]. * 23. januar 2005. – Viktor Juščenko postaje [[Predsednik Ukrajine|predsjednik Ukrajine]] (mandat 2005-2010). [[Prvi ministar Ukrajine|Prvi ministar]] je [[Julija Timošenko]]. * 25. februar 2010. – Nakon pobjede na izborima, [[Viktor Janukovič]] postaje predsjednik Ukrajine (mandat 2010-2014). Prvi ministar je [[Mikola Azarov]]. Janukovič vodi prorusku politiku uz izravnu podršku ruskog predsjednika [[Vladimir Putin|V. Putina]]. * augusto/oktobar 2011. – suđenje i osuda Julije Timoščenko. * ljeto 2013.: [[Ne kupuj rusko!|anti-ruski bojkot]] u Ukrajini (također u Poljskoj i Lituaniji) * novembar 2013.: nastaje [[Desni sektor]], ukrajinska nacionalistička radikalno desna politička stranka; * febuar 2014. – Euromajdanski masovni protesti: [[Revolucija dostojanstva]]. * 22. februar 2014. – pad Viktora Janukoviča. Formiranje nove vlade [[Oleksandr Turčinov|Turčinov]]/[[Arsenij Jacenjuk|Jacenjuk]]. ===Prvi sukobi: Krim, Donbas, Lugansk === {{v. također|Rat u istočnoj Ukrajini}} <!-- 2014 --> * februar/mart 2014. – [[Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji|Ruska aneksija Krima]]. Ukrajina napušta [[Zajednica nezavisnih država|ZND]]. * [[Međunarodne sankcije protiv Rusije 2014.|Međunarodne sankcije protiv Rusije]] (mart 2014.) * [[Antiratni prosvjedi u Rusiji 2014.|Antiratni prosvjedi u Rusiji]] (mart 2014.) * april/maj 2014. – Odcjepljenje [[Donbas]]a, nastanak [[Donjecka Narodna Republika|NR. Donjeck]]a i [[Luganska Narodna Republika|NR. Lugansk]]a. Prve iskre oružanog sukoba izbijaju na istoku iz napetosti između ukrajinskih pro-nacionalista i ruskih secesionista. * 7. april 2014.: nastaje '''[[Donjecka Narodna Republika]]''' (deklaracija neovisnosti, v. [[Aleksandar Borodaj|A. Borodaj]], [[Aleksandar Zaharčenko|A. Zaharčenko]]) * [[Vladimir Putin|Putin]] javno priča o stvaranju [[Novorusija|Novorusije]] (v. [[rušizam]]/[[putinizam]]; april 2014.) * april - juli 2014.: [[opsada Slavjanska]] * stvaranje paravojnih jedinica (na pr. [[Dobrovoljački ukrajinski korpus]]), dobrovoljaca ([[bataljoni teritorijalne obrane Ukrajine]], [[bataljon Mikolajiv]], [[bataljon Donbas]], [[puk Azov]], [[puk Dnipro]], [[bataljon Ajdar]]) i dolazak stranih paravojnih snaga (mart/april 2014.), na pr. [[Slavjanski četnički odred|Odred Jovan Šević]] (proljeće/ljeto 2014.) * 12. maj 2014.: nastaje '''[[Luganska Narodna Republika]]''' (deklaracija neovisnosti, v. [[Valerij Bolotov]]) * [[Bitka za Mariupolj]] (maj/juni 2014.) * [[sukob u Odesi 2014.]] (maj 2024.) * 24. maj 2014. – ujedinjenje putem referenduma NR. Donjecka i NR. Luganska. Nastanak '''[[Federativna Država Novorusija|Novorusije]]'''. * 25. maj 2014. – na ukrajinskim predsjedničkim izborima, pobjeda [[Petro Porošenko|Petra Porošenka]]. * 18. 8. 2014.: [[napad na izbjeglički konvoj kraj Novosvitlivke]] * 5. septembar 2014. – potpisivanje [[Minski sporazum|Minskog protokola]] (Minsk I, august/septembar 2014.) <!-- 2015 --> * [[bitka za Debaljcevo]] (januar/februar 2015.): ubistvo [[Isa Munajev|Ise Munajeva]] * 15. 1. 2015.: [[napad na autobus u Volnovahi]] * [[Raketiranje Mariupolja januara 2015.|Raketiranje Mariupolja]] (januar 2015.) * 22. 1. 2015.: [[artiljerijski napad na trolejbus u Donjecku]] * [[Minski sporazum|Minski sporazum II]] (11. februar 2015.) * maj 2015. – odustajanje od projekta [[Federativna Država Novorusija|Novorusije]]. * ubojstvo [[Aleksej Mozgovoj|A. Mozgovoja]] (maj 2015.) <!-- 2018 --> * 19. maj 2018. – Porošenko potpisuje dekret s kojim Ukrajina izlazi iz [[Zajednica nezavisnih država|Zajednice nezavisnih države]]. * mart/april 2019. – na predsjedničkim izborima pobjeda [[Volodimir Zelenskij|V. Zelenskog]] protiv Porošenka. * [[Pandemija COVID-a 19]] ([[2020.]]/[[2021.]]) === Rat === <!-- 2022 --> * februar/mart 2022. – Ruska [[Državna duma|Duma]] potpisuje rezoluciju kojom se traži od predsjednika Putina da zvanično prizna secesionističke ukrajinske republike Donjeck i Lugansk. Zatim Putin pokreće „mirovnu misiju”: '''[[ruska invazija na Ukrajinu]]''' sa napadima koji kreću sa područja [[Bjelorusija|Bjelorusije]] i Rusije. Rusi osvajaju djelove sjevera, sjeveroistoka i istoka Ukrajine, zajedno s Krimom i Hersonskom oblasti. Izbijanje Ukrajinsko-ruskog rata. ** [[masakr u Buči]] (februar 2022.) ** Ruske snage napreduju prema [[Enerhodar]]u i nuklearnoj elektrani u [[Zaporožje|Zaporožju]] (26. februara) * Ukrajina podnijela [[Pristupanje Ukrajine Evropskoj uniji|zahtjev za pristupanje Europskoj uniji]] (28. februara 2022.) * napad ruskih padobranaca na sjeverozapadni dio [[Harkov]]a, gdje je napadnuta vojna bolnica. Rusi zauzimaju [[Trostjanec]]. Ukrajinske snage prvi put krenule u ofenzivu, napredujući prema [[Gorlivka|Gorlivki]], iako se to uglavnom pokazalo beznačajnim (2. marta 2022.) * jedan projektil je pogodio nuklearnu elektranu u [[Zaporožje|Zaporožju]], uzrokujući lokalizirani požar u zgradi koja nije sadržavala reaktore. Požar je ugašen nakon nekoliko sati. Oštećen je i transformator bloka 6. Nakon bitke u kojoj su poginula tri ukrajinska vojnika, ruske trupe su zauzele elektranu. Predstavnik ruskog Ministarstva obrane Igor Konašenkov rekao je da je napad na elektranu bio pokušaj provokacije ukrajinske diverzantske skupine. Tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine Oleksij Danilov rekao je da su granatiranje elektrane izvršili Rusi (4. marta 2022.) * Ruske snage prilaze u krug do 20 kilometara do grada Kijeva (6. marta) * izbijaju teške borbe, Ukrajinske snage uspijevaju potisnuti ruske snage prema istočnim i južnim granicama (mart) * Ukrajinske snage oslobađaju regiju oko Kijeva i otkrivaju [[masakr u Buči]] (5. aprila) * prva ukrajinska protuofenziva na jugu, sukobi oko [[Herson]]a (29. augusta 2022.) ** borbe se koncentriraju na granici Donbasa i Krimsko-Hersonske regije; Rusija stvara pojas koji ujedinjava Donbas i Krim (proljeće/ljeto 2022.) * Rusija zustavlja opskrbu plinom Njemačkoj preko linije ''[[Nord Stream 1]]'' na tri dana kako bi obavila popravke (31. augusta 2022.) * Vrlo sumnjiva smrt [[Ravil Maganov|Ravila Maganova]], predsjednika uprave [[Lukoil]]a (1. septembra 2022.) * Ukrajinske snage napreduju (ljeto/jesen 2022.) i osvajuju [[Herson]] (11. novembra) i djelovi Harkovske regije; <!-- 2023 --> * Putin objavlja odstupanje Rusije od članstva u ugovoru New START o neširenju nuklearnog naoružanja (20. februara 2023.) * Rusija osvaja [[Bahmut]] nakon deset mjeseci napada i oko 60.000 vojnika umrlih ili ranjenih (21. maj 2023.) * Ukrajina pokreće svoju dugo očekivanu protuofenzivu (8. juna 2023.) * Pobuna Wagnerove grupe (23/24. juni 2023.) * smrt [[Evgenij Prigožin|E. Prigožina]] (23. augusta 2023.) * Vrhovni ukrajinski general [[Valerij Zalužni]] izjavio da je rat u zastoju nakon što je njegova protuofenziva zastala (novembar 2023.) * Stagnacija (zima 2023/24.) <!-- 2024 --> * [[Zamrznuti sukob]] * smrt [[Aleksej Naval'nyj|A. Navalnog]] (16. februara 2024.) * Ruske snage osvajaju [[Avdijivka|Avdijivku]] (17. februara 2024.) * ukrajinski dronski napad na [[Nižnji Novgorod]] (12. marta 2024.) * ukrajinske snage spriječile pokušaj atentata na Zelenskog (7. maja 2024.) * mala ruska napredovanja na granici blizu Harkova (proljeće 2024.) * NATO objavlja da će početi isporučivati borbeni avione F-16 ukrajinskim pilotima koji se obučavaju u Europi. Avioni će također stacionirati u bazama NATO zemlja. Zatim Putin i Andrej Kartapolov izjavili su da je Rusija spremna napasti te iste borbene avione gdje god se oni nalazili (juni 2024.) * Ukrajina pokrenće značajnu protuofenzivu s dugoročnim ciljem probijanja bojišnice (početak juna 2023.) * prva ukrajinska ofenziva na ruski teritorij, u susjednoj Kurskoj oblasti (6. augusta 2024.) * Ukrajinske snage prelaze rusku granice i ulaze u [[Kurska oblast|Kursku oblast]] (12. augusta) * ukrajinski napad na ruske aerodrome ([[Voronjež]], [[Kursk]], [[Vojna baza Savaslejka|Savaslejka]], [[Borisoglebsk]]; 14. augusta 2024.) * formalno odobrenje Ukrajini od strane [[Europski parlament|Europskog parlamenta]] da na ruskom teritoriju koristi oružja koje isporučuje Zapad preko granice, posebno projektile dugog dometa (17. septembra 2024.) * sporazum o vojnoj suradnji između [[Vladimir Putin|V. Putina]] i [[Sjeverna Koreja|sjevernokorejskog]] predsjednika [[Kim Jong-un]]a (oktobar 2024.) * ukrajinski dronski napad na [[Nižnji Novgorod]] (20. oktobar 2024.) * vojna pomoć Rusiji iz [[Sjeverna Koreja|Sjeverne Koreje]], sjevernokorejski vojnici bore se u sukobima na Kurskoj fronti (24. oktobar/novembar 2024.) * Na [[Predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama 2024.|američkim predsjedničkim izborima]] [[Donald Trump]] izabran je za novog [[Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država|predsjednika SAD-a]], zamijenivši [[Joe Biden|Joea Bidena]]. <!-- 2025 --> * Ukrajina eskalira dugometne napade dronovima na ruska naftna postrojenja (20. januara/3. februara 2025.) ** [[Donald Trump]] je proglašen predsjednikom Sjedinjenih Država (20. januara). Odmah počinje promjena smjera Amerikanaca prema Rusko-ukrajinskom ratu: pregovori za mir. {{Commonscat|War in Donbass}} == Galerija slika == <gallery> 2022 Russian invasion of Ukraine (unprotected).svg|Ruska invazija u februaru 2022. War in Ukraine (2022) en.svg|Ruska invazija u februaru 2022. 10 October 2022 missile strikes on Ukraine.svg|Bombardiranje Ukrajine 10. oktobra 2022. Anexión del Sureste de Ucrania.svg|Ruska aneksija jugoistočne Ukrajine </gallery> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin}} ;Knjige * {{cite book|title= The Foreign Policy of Russia: Changing Systems, Enduring Interests|first1= Robert H.|last1= Donaldson|first2= Joseph L. |last2=Nogee |publisher=M.E. Sharpe|year= 2005|isbn= 9780765627414|ref=harv}} * {{cite book|title=Averting Crisis in Ukraine, Izdanje 41 iz CSR|first=Steven |last=Pifer|publisher=Council on Foreign Relations|year= 2009|isbn= 9780876094273|ref=harv}} * {{cite book|title=Promoting Energy Efficiency, Country Report, Ukraine|publisher=United Nations Publications|last=UN| year= 2004|isbn=9789211010916|ref=harv}} ;Izvještaji UN-a * {{cite web|publisher=[[Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a|Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava]]|last=UNHCHR|title=Report on the human rights situation in Ukraine|year=2014|month=15.4.|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/Ukraine_Report_15April2014.doc|ref=harv}} * {{cite web|publisher=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|last=UN|title=Report on the human rights situation in Ukraine|year=2014|month=15.5.|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/HRMMUReport15May2014.pdf|ref=harv}} * {{cite web|title=Report on the human rights situation in Ukraine|month=15.7.|year= 2014|last=OHCHR|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/Ukraine_Report_15July2014.pdf|publisher=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|ref=harv}} * {{cite web| title=UKRAINE - Situation report No.7 as of August 2015| url=http://reliefweb.int/sites/reliefweb.int/files/resources/ocha_ukraine_situation_update_number_7_14_august_2015.pdf| publisher=UN|last=Ured za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda | year=2015| date=14.8.| ref=harv}} * {{cite web|title=Report on the human rights situation in Ukraine, 17 August 2014|date=28.8. 2014|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/UkraineReport28August2014.pdf|last=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|ref=OHCHR28-8-2014}} *{{cite web|last=Ured za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda| url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/OHCHR_seventh_reportUkraine20.11.14.pdf| title=Report on the human rights situation in Ukraine - 15 November 2014|year=15.11. 2014| ref=harv}} *{{cite web|last=Ured za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda| url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/9thOHCHRreportUkraine.pdf| title=Report on the human rights situation in Ukraine - 15 February 2015|year=15.2. 2015| ref=harv}} * {{cite web|last=OHCHR|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/11thOHCHRreportUkraine.pdf|title=Report on the human rights situation in Ukraine|year=16.8. 2015|publisher=[[Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a]]|ref=harv}} * {{cite web|title=Report on the human rights situation in Ukraine - 16 November 2015 to 15 February 2016|year= 3. 3. 2016|last=OHCHR|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/Ukraine_13th_HRMMU_Report_3March2016.pdf|publisher=Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava|ref=harv}} {{refend}} [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat| ]] [[Kategorija:Rat u istočnoj Ukrajini| ]] [[Kategorija:2010-e]] [[Kategorija:Ukrajinska vojna historija]] [[Kategorija:Građanski ratovi]] [[Kategorija:Moderni ratovi]] [[Kategorija:Ratovi u Evropi]] tnfev2a55n9isfmbfckrelzfpwixjlm Manuel Pamić 0 1468230 42481764 41874329 2025-07-04T15:20:39Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481764 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Manuel Pamić | slika = Manuel Pamic.jpg | puno ime = Manuel Pamić | visina = 175 cm | nadimak = | datum rođenja = [[20. kolovoza]] [[1986]]. | mjesto rođenja = [[Pula]] | država rođenja = [[Hrvatska]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | trenutačni klub = [[A.C. Siena]] | broj u klubu = | pozicija = [[nogometne pozicije|branič]] | mlade godine = | juniorski klubovi = | godina = [[2004]]. - [[2006]].<br>[[2006]]. - [[2007.]]<br>[[2008]]. - [[2009.]]<br> [[2009]]. - [[2013]].<br>[[2013]]. - <br>[[2014]]. - | profesionalni klubovi = [[NK Istra 1961]]<br>[[NK Rijeka]]<br>[[Red Bull Salzburg]]<br>[[Sparta Prag]]<br>[[AC Chievo Verona|Chievo Verona]]<br/>→ [[A.C. Siena]] (posudba) | nastupi(golovi) = {{0}}{{0}}43 {{0}}{{0}}{{0}}(5) <br> {{0}}{{0}}38 {{0}}{{0}}{{0}}(1) <br> {{0}}{{0}}11 {{0}}{{0}}{{0}}(0) <br> {{0}}114 {{0}}{{0}}{{0}}(4) <br> {{0}}{{0}}{{0}}3 {{0}}{{0}}{{0}}(0) <br/> {{0}}{{0}}{{0}}0 {{0}}{{0}}{{0}}(0) | godine u reprezentaciji = [[2005]]. - [[2007.]] <br> [[2009]]. - | reprezentacija = {{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine|Hrvatska do 21]] <br>{{NogRep|HRV}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = {{0}}{{0}}{{0}}7 {{0}}{{0}}{{0}}(0) <br> {{0}}{{0}}{{0}}0 {{0}}{{0}}{{0}}(0) | godine treniranja = | klubovi = }} '''Manuel Pamić''' ([[Pula]], [[20. kolovoza]] [[1986]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[nogomet]]aš koji trenutačno igra za [[A.C. Siena|Sienu]] na posudbi iz [[AC Chievo Verona|Chieva]]. Karijeru je započeo u lokalnom klubu [[NK Žminj]]. Sa 18 godina prelazi u [[NK Istra 1961|Istru 1961]]. Sjajnim igrama ubrzo je postao standardan član prve postave, te [[2006.]] ostvaruje transfer u [[NK Rijeka|Rijeku]]. U Rijeci postaje standardni član prve postave i jedan od ključnih igrača. Vrlo brzo, već sezone 2007./08. zamjećuju ga skauti [[Austrija|austrijskog]] [[Red Bull Salzburg]]a, te krajem [[2007.]] postaje član [[Salzburg|salzburške]] ekipe u kojoj nastupa sa kapetanom hrvatske izabrane vrste [[Niko Kovač|Nikom Kovačem]]. Red Bull Salzburg je za njegove usluge Rijeci platio 1 milijun [[Euro|eura]]. U siječnju [[2009]]. Pamić se pridružio češkoj [[Sparta Prag|Sparti iz Praga]] za odštetu od 2.5 milijuna €. U Sparti ostaje četiri sezone da bi nakon toga karijeru nastavio u [[Italija|talijanskom]] [[AC Chievo Verona|Chievo iz Verone]]. U zimskom prijelaznom roku [[2014.]], [[AC Chievo Verona|Chievo Verona]] posuđuje Pamića u [[A.C. Siena|Sienu]] koja trenutačno nastupa u talijanskoj [[Serie B]]. == Reprezentacija == Nakon što postaje standardan član mlade hrvatske reprezentacije, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije [[Slaven Bilić]] uputio mu je kao mladom talentu pretpoziv za Europsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj 2008. godine, gdje je Hrvatska dogurala do četvrtfinala. Povremeni je hrvatski reprezentativac. == Priznanja == === Klupska === '''[[AC Sparta Prag|Sparta Prag]]''' *[[Gambrinus liga]] '''(1):''' ''2009./10.'' *Češki nogometni superkup '''(1):''' ''2010.'' {{DEFAULTSORT:Pamić, Manuel}} [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Rijeke]] [[Kategorija:Fudbaleri Istre 1961]] [[Kategorija:Biografije, Pula]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] gi460o747y7gr7x8vb95i0117hclvmb Nikola Pokrivač 0 1468638 42481754 42455455 2025-07-04T15:18:10Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481754 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Nikola Pokrivač | slika = Nikola Pokrivac.JPG | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[26. studenog]] [[1985.]] | rodnigrad = {{flagicon|HRV}} [[Čakovec]] | rodnadržava = [[Hrvatska]]<br>{{small|(tada {{flag|SFR Jugoslavija}})}} | datumsmrti = [[18. travnja]] [[2025.]] | gradsmrti = {{flagicon|HRV}} [[Karlovac]] | državasmrti = [[Hrvatska]] | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.85 m | pozicija = zadnji vezni | trenutniklub = | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2002 – 2006 | klubovi1 = {{flagicon|HRV}} [[NK Varaždin|Varteks]] | nastupi(golovi)1 = 68 (1) | godine2 = 2003 – 2004 | klubovi2 = → {{flagicon|HRV}} [[NK Međimurje|Međimurje]] | nastupi(golovi)2 = | godine3 = 2007 – 2008 | klubovi3 = {{flagicon|HRV}} [[GNK Dinamo Zagreb|Dinamo Zagreb]] | nastupi(golovi)3 = 30 (5) | godine4 = 2008 – 2009 | klubovi4 = {{flagicon|MNK|size=16px}} [[AS Monaco|Monaco]] | nastupi(golovi)4 = 32 (2) | godine5 = 2009 – 2011 | klubovi5 = {{flagicon|AUT}} [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi)5 = 30 (4) | godine6 = 2011 – 2013 | klubovi6 = {{flagicon|HRV}} [[GNK Dinamo Zagreb|Dinamo Zagreb]] | nastupi(golovi)6 = 15 (2) | godine7 = 2013 | klubovi7 = → {{flagicon|HRV}} [[NK Inter Zaprešić|Inter Zaprešić]] | nastupi(golovi)7 = 12 (0) | godine8 = 2013 – 2014 | klubovi8 = {{flagicon|HRV}} [[NK Rijeka|Rijeka]] | nastupi(golovi)8 = 16 (2) | godine9 = 2014 – 2015 | klubovi9 = {{flagicon|KAZ}} [[FK Šahter Karagandi|Šahter Karagandi]] | nastupi(golovi)9 = 22 (0) | godine10 = 2015 – 2016 | klubovi10 = {{nowrap|{{flagicon|IZR}} [[Makabi Petah Tikva]]}} | nastupi(golovi)10 = 0 (0) | godine11 = 2016 – 2017 | klubovi11 = {{flagicon|HRV}} [[NK Slaven Belupo|Slaven Belupo]] | nastupi(golovi)11 = 11 (1) | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2008 – 2010 | nacionalneekipe1 = {{NogRep|HRV}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 15 (0) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = }} '''Nikola Pokrivač''' ([[Čakovec]], [[26. studenog]] [[1985]] – [[Karlovac]], [[18. travnja]] [[2025.]]) bio je [[hrvatska|hrvatski]] [[nogomet]]aš i reprezentativac koji je igrao na poziciji zadnjeg veznog. Započeo je igrati u [[Jurovec|Jurovcu]] za [[NK Bratstvo Jurovec|NK Bratstvo]] i sa 11 godina prešao u [[NK Čakovec]]. Pet je godina kao klinac proveo u NK Čakovcu, a kad je klub ispao iz I HNL, kao kadet prešao je [[2000.]] godine u [[NK Varteks]], tamo odigrao šest sezona, od toga dvije prvoligaške. U [[NK Varteks]]u do prvih 11 seniorske momčadi probio se sredinom sezone [[Hrvatska nogometna liga - sezona 2004./05.|2004./05.]], nakon čega se ustalio među prvotimcima, i pod vodstvom [[Zlatko Dalić|Zlatka Dalića]] izrastao u vrlo dobrog nogometaša. Za vrijeme boravka u Varteksu iskazao se kao polivalentan igrač, sposoban igrati na lijevoj strani, bilo kao bek ili krilo, te stoper ili obrambeni vezni igrač. Trener ga je, ipak, najčešće koristio u obrani. Nakon što je dogurao i do mlade reprezentacije, te počeo nizati vrlo dobre rezultate u prvenstvu, javilo se zanimanje većih klubova, ponajprije [[split]]skog [[Hajduk Split|Hajduka]] koji je u ljeto [[2006]]. za njega i, klupskog mu kolegu, [[Dario Jertec|Daria Jerteca]] nudio Varteksu 6 milijuna kuna. Trener Dalić to je ljeto ostao bez petorice igrača i nije dozvolio ni pomisao na prodaju i jednog od spomenute dvojice. Pokrivač je ostao još jednu polusezonu u Varaždinu, i na zimu najavio da odlazi. Opet je velike novce nudio [[Hajduk]], no, ovog puta i Dinamo. Iako je isprva tvrdio da je splitski prvoligaš konkretniji i rađe bi otišao nešto južnije, s vremenom je promijenio mišljenje, i zbog trenera zagrebačkih "modrih" [[Branko Ivanković|Branka Ivankovića]] i želje svoje djevojke, potpisao dulji i bogatiji ugovor za Dinamo. U početku je bio na klupi, dok, uslijed ozlijede [[Zoran Mamić|Zorana Mamića]], nije zaigrao u kup-derbiju sa Hajdukom. Igrajući na mjestu obrambenog veznog odigrao je sjajnu utakmici i zadržao se među prvih 11. [[31. siječnja]] [[2008.]] Nikola je potpisao ugovor s [[AS Monaco FC|AS Monacom]]. Nakon što je u Monacu bio otpisan od strane novog trenera, Pokrivač je potpisao za [[Austrija|austrijskog]] prvoligaša [[Red Bull Salzburg]].<ref>[http://www.net.hr/sport/ukratko/page/2009/08/24/0255006.html Pokrivač u Red Bullu, net.hr]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Nakon dvije sezone u Austriji, Nikola potpisuje ugovor sa [[GNK Dinamo Zagreb|zagrebačkim Dinamom]]. Na zimu [[2013.]], Nikola odlazi na posudbu u [[Inter Zaprešić]]. U lipnju [[2013.]], Nikola potpisuje dvogodišnji ugovor sa [[HNK Rijeka|Rijekom]], ali u Rijeci ostaje tek jednu sezonu.<ref>[http://gol.dnevnik.hr/clanak/hnl/rijeka-se-pojacala-iz-dinama-dovela-tomecaka-i-pokrivaca---289824.html Pokrivač potpisao za HNK Rijeku], gol.dnevnik.hr, pristupljeno 7. lipnja 2013.</ref> Poginuo je [[18. travnja]] [[2025.]] godine u teškoj prometnoj nesreći u [[Karlovac|Karlovcu]]. == Reference == {{izvori}} === Vanjske veze === * [http://www.hnl-statistika.com/p1.asp?ID=262 Nikola Pokrivač na hnl-statistika.com] {{Sastav Hrvatska 2008 EP}} {{Authority control}} {{Lifetime|1985|2025|Pokrivač, Nikola}} [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Varteksa]] [[Kategorija:Fudbaleri Dinamo Zagreba]] [[Kategorija:Fudbaleri Monaca]] [[Kategorija:Fudbaleri Inter Zaprešića]] [[Kategorija:Fudbaleri Rijeke]] [[Kategorija:Fudbaleri Slaven Belupa]] [[Kategorija:Žrtve saobraćajnih nesreća]] [[Kategorija:Biografije, Čakovec]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] bm636hya8ku7bwj3bxn0glu5sbeduns Giacomo Zammattio 0 1469253 42481844 41360783 2025-07-05T06:13:18Z Aca 108187 42481844 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|326x326piksel|Casa Veneziana na Whiteheadovoom Dolcu]] '''Giacomo Zammattio''' (Trst, [[1862.]] - [[Trst]], [[1927.]]) bio je arhitekt ''[[fin de siècle]]'' stila u [[Rijeka (grad)|Rijeci]]. Studirao je u [[Beč]]u kod Heinricha von Ferstela. Nakon studija vraća se u [[Trst]] gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu kuću, a poslije i zgradu ''Stazione Marittima''. Na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]], dolazi u [[Rijeka (grad)|Rijeku]] [[1883]]. godine radi nadzora nad gradnjom novog [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Riječkog teatra]], te ostaje raditi ondje sve do 1903. godine. Osnovao je vlastito poduzeće te pokrenuo satirički list ''La Rivista''. Njegova arhitektura ima obilježja visokog historicizma. Pročelja su bogato raščlanjena i karakterizira ih čistoća stila. Posebno su vrijedna njegova urbanistička rješenja ulica te oblikovanje uglova zgrada, često s kupolama. U Whitheadovom Dolcu projektirao je sedam stambenih kuća za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|Tvornice torpeda]], Riječku banku (na uglu Via Dolaz i Via Ciotta - danas E. BarčIċ) te Mušku (danas Liceo) i Żensku građansku školu (danas Naučna bibliotteka) (1885.). Autor je projekta kvarta na [[Brajda-Dolac|Brajda]] gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Najznačajnija djela u Rijeci su mu: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.), te mauzeloj obitelji Whitehead (1897.-1890.) na [[Kozala|Kozali]]. == Literatura == * Daina Glavočić, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] qvtyiixrf6rmgo3q4hjbh3vjxwvi0vp 42481845 42481844 2025-07-05T06:13:37Z Aca 108187 42481845 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|326x326piksel|Casa Veneziana na Whiteheadovoom Dolcu]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt ''[[fin de siècle]]'' stila u [[Rijeka (grad)|Rijeci]]. Studirao je u [[Beč]]u kod Heinricha von Ferstela. Nakon studija vraća se u [[Trst]] gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu kuću, a poslije i zgradu ''Stazione Marittima''. Na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]], dolazi u [[Rijeka (grad)|Rijeku]] [[1883]]. godine radi nadzora nad gradnjom novog [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Riječkog teatra]], te ostaje raditi ondje sve do 1903. godine. Osnovao je vlastito poduzeće te pokrenuo satirički list ''La Rivista''. Njegova arhitektura ima obilježja visokog historicizma. Pročelja su bogato raščlanjena i karakterizira ih čistoća stila. Posebno su vrijedna njegova urbanistička rješenja ulica te oblikovanje uglova zgrada, često s kupolama. U Whitheadovom Dolcu projektirao je sedam stambenih kuća za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|Tvornice torpeda]], Riječku banku (na uglu Via Dolaz i Via Ciotta - danas E. BarčIċ) te Mušku (danas Liceo) i Żensku građansku školu (danas Naučna bibliotteka) (1885.). Autor je projekta kvarta na [[Brajda-Dolac|Brajda]] gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Najznačajnija djela u Rijeci su mu: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.), te mauzeloj obitelji Whitehead (1897.-1890.) na [[Kozala|Kozali]]. == Literatura == * Daina Glavočić, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] eu80765pz636v85puscu2oehkb7af4n 42481846 42481845 2025-07-05T06:14:12Z Aca 108187 + 42481846 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Whiteheadovoom Dolcu]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt ''[[fin de siècle]]'' stila u [[Rijeka (grad)|Rijeci]]. Studirao je u [[Beč]]u kod Heinricha von Ferstela. Nakon studija vraća se u [[Trst]] gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu kuću, a poslije i zgradu ''Stazione Marittima''. Na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]], dolazi u [[Rijeka (grad)|Rijeku]] [[1883]]. godine radi nadzora nad gradnjom novog [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Riječkog teatra]], te ostaje raditi ondje sve do 1903. godine. Osnovao je vlastito poduzeće te pokrenuo satirički list ''La Rivista''. Njegova arhitektura ima obilježja visokog historicizma. Pročelja su bogato raščlanjena i karakterizira ih čistoća stila. Posebno su vrijedna njegova urbanistička rješenja ulica te oblikovanje uglova zgrada, često s kupolama. U Whitheadovom Dolcu projektirao je sedam stambenih kuća za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|Tvornice torpeda]], Riječku banku (na uglu Via Dolaz i Via Ciotta - danas E. BarčIċ) te Mušku (danas Liceo) i Żensku građansku školu (danas Naučna bibliotteka) (1885.). Autor je projekta kvarta na [[Brajda-Dolac|Brajda]] gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Najznačajnija djela u Rijeci su mu: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.), te mauzeloj obitelji Whitehead (1897.-1890.) na [[Kozala|Kozali]]. == Literatura == * Daina Glavočić, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] ia26oa0hszvcyfkbsg0xwmbg2xce46z 42481847 42481846 2025-07-05T06:15:52Z Aca 108187 42481847 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Whiteheadovoom Dolcu]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt ''[[fin de siècle]]'' stila u [[Rijeka (grad)|Rijeci]]. == Biografija == Studirao je u [[Beč]]u kod Heinricha von Ferstela. Nakon studija vraća se u [[Trst]] gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu kuću, a poslije i zgradu ''Stazione Marittima''. Na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]], dolazi u [[Rijeka (grad)|Rijeku]] [[1883]]. godine radi nadzora nad gradnjom novog [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Riječkog teatra]], te ostaje raditi ondje sve do 1903. godine. Osnovao je vlastito poduzeće te pokrenuo satirički list ''La Rivista''. Njegova arhitektura ima obilježja visokog historicizma. Pročelja su bogato raščlanjena i karakterizira ih čistoća stila. Posebno su vrijedna njegova urbanistička rješenja ulica te oblikovanje uglova zgrada, često s kupolama. U Whitheadovom Dolcu projektirao je sedam stambenih kuća za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|Tvornice torpeda]], Riječku banku (na uglu Via Dolaz i Via Ciotta - danas E. BarčIċ) te Mušku (danas Liceo) i Żensku građansku školu (danas Naučna bibliotteka) (1885.). Autor je projekta kvarta na [[Brajda-Dolac|Brajda]] gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Najznačajnija djela u Rijeci su mu: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.), te mauzeloj obitelji Whitehead (1897.-1890.) na [[Kozala|Kozali]]. == Literatura == * Daina Glavočić, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] fznmhf7oareietjmnoh9m8kss67xs4q 42481850 42481847 2025-07-05T06:55:27Z Aca 108187 lektura 42481850 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Whiteheadovom Dolcu]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt ''[[fin de siècle]]'' stila u [[Rijeka (grad)|Rijeci]]. == Biografija == Rođen je 1862. u Trstu. Studirao je u [[Beč]]u kod Heinricha von Ferstela. Nakon studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu kuću, a poslije i zgradu ''Stazione Marittima''. Na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] došao je 1883. u [[Rijeka (grad)|Rijeku]] radi nadzora nad gradnjom novog [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Riječkog teatra]]. Ondje je ostao raditi sve do 1903. godine. Osnovao je vlastito poduzeće i pokrenuo satirički list ''La Rivista''. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Pročelja su bogato raščlanjena i karakterizira ih čistoća stila. Zammatio je poznat po svojim urbanističkim rješenjima ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U Whiteheadovom Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|Tvornice torpeda]], Riječku banku (na uglu Ulice Dolac i Ciottine ulice, danas Ulica Erazma Barčića) i Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]) (1885.). Autor je projekta kvarta na [[Brajda-Dolac|Mjesnom odboru Brajda-Dolac]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Najznačajnija djela u Rijeci su mu: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzeloj obitelji Whitehead (1897. – 1890.) na [[Kozala|Kozali]]. == Literatura == * Daina Glavočić, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] fpm7q1x3y4gf55uk53ojlky8e5xq1yr 42481851 42481850 2025-07-05T06:58:26Z Aca 108187 42481851 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Whiteheadovom Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt ''[[fin de siècle]]'' stila u [[Rijeka (grad)|Rijeci]]. == Biografija == Rođen je 1862. u Trstu. Studirao je u [[Beč]]u kod Heinricha von Ferstela. Nakon studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu kuću, a poslije i zgradu ''Stazione Marittima''. Na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] došao je 1883. u [[Rijeka (grad)|Rijeku]] radi nadzora nad gradnjom novog [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|Riječkog teatra]]. Ondje je ostao raditi sve do 1903. godine. Osnovao je vlastito poduzeće i pokrenuo satirički list ''La Rivista''. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Pročelja su bogato raščlanjena i karakterizira ih čistoća stila. Zammatio je poznat po svojim urbanističkim rješenjima ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U Whiteheadovom Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|Tvornice torpeda]], Riječku banku (na uglu Ulice Dolac i Ciottine ulice, danas Ulica Erazma Barčića) i Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]) (1885.). Autor je projekta kvarta na [[Brajda-Dolac|Mjesnom odboru Brajda-Dolac]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Najznačajnija djela u Rijeci su mu: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzeloj obitelji Whitehead (1897. – 1890.) na [[Kozala|Kozali]]. == Literatura == * Daina Glavočić, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] h7xn13ohtwlfg97xw5gmq8gbuz3wdf2 42481852 42481851 2025-07-05T07:35:54Z Aca 108187 42481852 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Whiteheadovom Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom novog [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|gradskog kazališta]]. Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja kvarta u [[Brajda-Dolac|Mjesnom odboru Brajda-Dolac]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim značajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Daina Glavočić, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] p99iz279c428lc0wr23nvkhxr93lfy0 42481853 42481852 2025-07-05T07:38:55Z Aca 108187 /* Literatura */ + 42481853 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Whiteheadovom Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom novog [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|gradskog kazališta]]. Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja kvarta u [[Brajda-Dolac|Mjesnom odboru Brajda-Dolac]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim značajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Glavočić, Daina, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] p8pnr6wk1jujvknfk8e6pko6vv7fogq 42481854 42481853 2025-07-05T07:39:40Z Aca 108187 42481854 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom novog [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|gradskog kazališta]]. Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja kvarta u [[Brajda-Dolac|Mjesnom odboru Brajda-Dolac]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim značajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Glavočić, Daina, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] f0j0ezxuiyv2rbwypvm3gjazbaq1kit 42481856 42481854 2025-07-05T07:44:11Z Aca 108187 42481856 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|kazališta]] (''Teatro Comunale''). Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja kvarta u [[Brajda-Dolac|Mjesnom odboru Brajda-Dolac]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim značajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Glavočić, Daina, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] of5wv0h2ixeq6pu2lliahv23z2gpnv2 42481857 42481856 2025-07-05T07:46:29Z Aca 108187 42481857 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|kazališta]] (''Teatro Comunale''). Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja za četvrt [[Brajda-Dolac|Brajda]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim značajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Glavočić, Daina, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] hqixjxbmh0tm6v97xrbjlj0cchlrcxp 42481858 42481857 2025-07-05T07:57:22Z Aca 108187 /* Biografija */ 42481858 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|kazališta]] (''Teatro Comunale''). Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola; 1877.) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja za četvrt [[Brajda-Dolac|Brajda]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim značajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Glavočić, Daina, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] goijt4ci5e647lnok1keyldl1rywp0p 42481860 42481858 2025-07-05T08:15:10Z Aca 108187 42481860 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je talijanski arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|kazališta]] (''Teatro Comunale''). Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola; 1877.) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja za četvrt [[Brajda-Dolac|Brajda]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim značajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Glavočić, Daina, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] 459518g2knj601tie76awydzzadpwkg 42481875 42481860 2025-07-05T10:19:01Z Aca 108187 42481875 wikitext text/x-wiki '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je talijanski arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|kazališta]] (''Teatro Comunale''). Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola; 1877.) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja za četvrt [[Brajda-Dolac|Brajda]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim značajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Glavočić, Daina, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] 4vyf5vecn2pzprxzt27ljp6k6cz1esf 42481876 42481875 2025-07-05T10:28:29Z Aca 108187 /* Biografija */ 42481876 wikitext text/x-wiki '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je talijanski arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|kazališta]] (''Teatro Comunale''). Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola; 1877.) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja za četvrt [[Brajda-Dolac|Brajda]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim najznačajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Glavočić, Daina, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] [[Kategorija:Biografije, Rijeka]] 7u75uysmnbxx58ycnhc2rs5qrsu6i7b 42481884 42481876 2025-07-05T10:36:29Z Edgar Allan Poe 29250 uklonjena kategorija [[:Kategorija:Biografije, Rijeka|Biografije, Rijeka]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481884 wikitext text/x-wiki '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je talijanski arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|kazališta]] (''Teatro Comunale''). Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola; 1877.) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja za četvrt [[Brajda-Dolac|Brajda]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim najznačajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Glavočić, Daina, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Hrvatski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] msezchbpuyrfovw5mf340oj6ykb8y73 42481885 42481884 2025-07-05T10:37:03Z Edgar Allan Poe 29250 uklonjena kategorija [[:Kategorija:Hrvatski arhitekti|Hrvatski arhitekti]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481885 wikitext text/x-wiki '''Giacomo Zammattio''' ([[Trst]], [[1862.]] – Trst, [[1927.]]) bio je talijanski arhitekt koji je djelovao u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] krajem 19. i početkom 20. stoljeća. == Biografija == [[Datoteka:Casa Veneziana Rijeka.jpg|mini|Casa Veneziana na Dolcu projektirana je po zamisli Giacoma Zammattija.]] Rođen je 1862. u Trstu. Arhitekturu je studirao u [[Beč]]u kod profesora Heinricha von Ferstela. Nakon završetka studija vratio se u Trst, gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu rezidenciju, a poslije i zgradu Pomorske postaje (''Stazione marittima''), u suradnji s Umbertom Nordiom. Godine 1883. došao je u Rijeku na poziv riječkog gradonačelnika [[Giovanni de Ciotta|Giovannija Ciotte]] radi nadzora nad gradnjom [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|kazališta]] (''Teatro Comunale''). Ondje je ostao raditi sve do 1903. i osnovao vlastito poduzeće. Njegova arhitektura ima obilježja kasnog [[Historicizam|historicizma]]. Poznat je po svojem urbanističkom planiranju ulica i oblikovanju uglova zgrada, često s kupolama. U riječkoj četvrti Dolcu projektirao je sedam stambenih zgrada za [[Robert Whitehead|Roberta Whiteheada]], vlasnika [[Torpedo Rijeka|tvornice torpeda u Rijeci]]. Projektirao je i zgrade za Riječku banku (na uglu današnje Ulice Dolac i Ulice Erazma Barčića), Mušku građansku školu (danas Srednja talijanska škola; 1877.) i Žensku osmogodišnju školu (danas [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci|Sveučilišna knjižnica]]; 1887.). Autor je urbanističkog rješenja za četvrt [[Brajda-Dolac|Brajda]], gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Među njegovim najznačajnijim djelima u Rijeci su: [[Casa Veneziana]] (1886.), [[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]] (1888.), [[Filodrammatica]] (1889.) i mauzolej obitelji Whitehead (1905.) na [[Groblje Kozala|groblju Kozala]]. == Literatura == * Glavočić, Daina, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. – 1900. Arhitektura i urbanizam'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN|953-6501-17-1}}) {{Životni vijek|1862|1927|Zammattio, Giacomo}} {{Authority control}} [[Kategorija:Italijanski arhitekti]] [[Kategorija:Biografije, Trst]] 1c2li9nztk8nyv3wxjc2hrt0prf1qte Dean Računica 0 1469794 42481765 41874544 2025-07-04T15:21:11Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481765 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Dean Računica | slika = | opis slike = | država = [[Hrvatska]] | puno ime = Dean Računica | nadimak = ''Dejo'' | datum rođenja = [[5. prosinca]] [[1969.]] | mjesto rođenja = [[Šibenik]] | država rođenja = [[Hrvatska]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | visina = | težina = | trenutačni klub = | broj u klubu = | pozicija = trener, kao igrač [[nogometne pozicije|vezni]] | ugovor = | mlade godine = 1978. - 1986. | juniorski klubovi = [[HNK Šibenik]] | godina = 1986. - 1992. <br> 1992. - 1995. <br> 1995. - 1997. <br> 1997. - 1999. <br> 1999. - 2000. <br> 2000. - 2001. <br> 2001. <br> 2002. - 2004. | profesionalni klubovi = [[HNK Šibenik]] <br> [[HNK Hajduk Split]] <br> [[Red Bull Salzburg|SV Austria Salzburg]]<br> [[HNK Hajduk Split]] <br> [[Hapoel Tel-Aviv FC|Hapoel Tel-Aviv]]<br> [[Hapoel Ironi Rishon-Letzion|Hapoel Ironi]] <br> [[Chongging Lifan]]<br> [[HNK Hajduk Split]] | nastupi(golovi) = {{0}}{{0}}83 {{0}}{{0}}(14) <br> {{0}}{{0}}67 {{0}}{{0}}(13) <br> {{0}}{{0}}15 {{0}}{{0}}{{0}}(0) <br> {{0}}{{0}}59 {{0}}{{0}}(13) <br> {{0}}{{0}}37 {{0}}{{0}}{{0}}(2) <br> {{0}}{{0}}10 {{0}}{{0}}{{0}}(1) <br> {{0}}{{0}}17 {{0}}{{0}}{{0}}(5) <br> {{0}}{{0}}41 {{0}}{{0}}{{0}}(8) | godine u reprezentaciji = 1992. - 1994. | reprezentacija = {{NogRep|HRV}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = {{0}}{{0}}{{0}}2 {{0}}{{0}}{{0}}(1) | godine treniranja = 2004. - 2010. <br> 2010. <br> 2012. - 2014. | klubovi = [[HNK Hajduk Split]] (pom. trener) <br> [[NK Uskok Klis|NK Uskok]] <br> [[NK Junak|NK Junak Sinj]] | medalje = | napomena = | ažurirano = 12. lipnja 2014. }} '''Dean Računica''' ([[Šibenik]], [[5. prosinca]] [[1969.]]), je bivši [[hrvatska nogometna reprezentacija|hrvatski nogometni reprezentativac]] i trenutačno nogometni trener. ==Igračka karijera== Nogometnu karijeru je kao 9-ogodišnjak započeo u [[HNK Šibenik|Šibeniku]], gdje je sa 18 godina postao prvotimac. Karijeru nastavlja u [[HNK Hajduk Split|splitskom Hajduku]], te poslije u [[Austrija|Austriji]], [[Izrael]]u i [[Kina|Kini]], s povremenim povratcima u Hajduk, gdje i završava igračku karijeru koju je morao prekinuti zbog liječničke preporuke (problematičan rad srca). Igrao je na položaju veznog igrača, a poznat je i po dobrom izvođenju slobodnih udaraca. ====Reprezentacija==== Za [[hrvatska nogometna reprezentacija|hrvatsku reprezentaciju]] odigrao je dvije utakmice, protiv [[meksička nogometna reprezentacija|Meksika]] u [[Zagreb]]u [[1992.]] (3-0), gdje je postigao i jedan pogodak, te protiv [[slovačka nogometna reprezentacija|Slovačke]] u [[Bratislava|Bratislavi]] [[1994.]] (1-4). ==Trenerska karijera== Odmah po prestanku igračke karijere prihvaća trenerski posao, završava [[Nogometna akademija HNS-a|Nogometnu akademiju HNS-a]] i praktički je od prvog dana igračke "mirovine" do [[2010.]] prvi pomoćnik svim Hajdukovim trenerima. U ožuljku [[2010.]] postao je trener trećeligaša iz [[Klis]]a, [[NK Uskok Klis|Uskoka]]. Pune dvije sezone vodio je [[NK Junak|Junaka]] iz [[Sinj]]a. Za vrijeme kvalifikacija, kao i na samom [[Europsko prvenstvo u nogometu - Austrija i Švicarska 2008.|Europskom prvenstvu 2008.]] tadašnji hrvatski izbornik [[Slaven Bilić]] angažirao ga je kao opservatora na svim utakmicama suparnika hrvatske reprezentacije u natjecanju. ==Trofeji== ===Klupska=== '''[[HNK Hajduk Split]]''' *[[Prva HNL|Prvak Hrvatske]] '''(3):''' ''[[1. HNL 1993./94.|1993./94.]], [[1. HNL 1994./95.|1994./95.]], [[1. HNL 2003./04.|2003./04.]]'' *[[Hrvatski nogometni kup]] '''(3):''' ''[[Hrvatski nogometni kup 1992./93.|1993.]]'', ''[[Hrvatski nogometni kup 1994./95.|1995.]]'', ''[[Hrvatski nogometni kup 2002./03.|2003.]]'' ===Individualne=== *Osvojio je nagradu [[Torcida|hajdukovih navijača]], [[Hajdučko srce]] za sezonu 2003./04. <div class="Boxmerge">{{hajduksastav 03./04.}}{{hajduksastav 02./03.}}</div> {{DEFAULTSORT:Računica, Dean}} [[Kategorija:Fudbaleri Hajduka]] [[Kategorija:Fudbaleri Šibenika]] [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] s0m4zfd1t7rampfj5621ftn766o45hs Nino Bule 0 1469911 42481766 42411934 2025-07-04T15:21:22Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481766 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Nino Bule | slika = | puno ime = Nino Bule | visina = 188 cm | nadimak = | datum rođenja = [[19. ožujka]] [[1976]]. | mjesto rođenja = [[Čapljina]] | država rođenja = [[Bosna i Hercegovina]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | trenutačni klub = | broj u klubu = | pozicija = [[nogometne pozicije|napadač]] | mlade godine = | juniorski klubovi = | godina = [[1995]]. - [[2000]].<br>[[2000]]. - [[2002]].<br>[[2002]]. - [[2004]].<br>[[2004]].<br> [[2005]].<br>[[2005]]. - [[2006]].<br>[[2006]]. - [[2008]].<br>[[2008]].<br>[[2009]].<br>[[2009]]. - [[2011]]. | profesionalni klubovi = [[NK Zagreb]]<br>[[Gamba Osaka]]<br>[[HNK Hajduk Split]]<br>[[FC Pasching|SV Pasching]]<br>[[Red Bull Salzburg|Austria Salzburg]]<br>[[FC Admira Wacker Mödling|Admira Wacker]]<br>[[HNK Rijeka]]<br>[[NK Inter Zaprešić]]<br>[[Panserraikos F.C.|Panserraikos]]<br>[[NK Lokomotiva]] | nastupi(golovi) = {{0}}110 {{0}}{{0}}(30)<br>{{0}}{{0}}40 {{0}}{{0}}(23)<br>{{0}}{{0}}66 {{0}}{{0}}(17)<br>{{0}}{{0}}16 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}{{0}}8 {{0}}{{0}}{{0}}(3)<br>{{0}}{{0}}27 {{0}}{{0}}{{0}}(7)<br>{{0}}{{0}}49 {{0}}{{0}}{{0}}(8)<br>{{0}}{{0}}14 {{0}}{{0}}{{0}}(7)<br>{{0}}{{0}}11 {{0}}{{0}}{{0}}(1)<br>{{0}}{{0}}70 {{0}}{{0}}(28) | godine u reprezentaciji = [[1997.]]<br>[[1999.]] - [[2004.]] | reprezentacija = {{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine|Hrvatska do 21]] <br>{{NogRep|HRV}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) ={{0}}{{0}}{{0}}4 {{0}}{{0}}{{0}}(2) <br> {{0}}{{0}}{{0}}3 {{0}}{{0}}{{0}}(0) | godine treniranja = | klubovi = | napomena = | ažurirano = 6. kolovoza 2013. }} '''Nino Bule''' ([[Čapljina]], [[Bosna i Hercegovina|BiH]], [[19. ožujka]] [[1976]].) je bivši [[Hrvatska|hrvatski]] nogometaš koji je u igračkoj mirovini.<ref>[http://www.jutarnji.hr/nino-bule-zavrsio-igracku-karijeru/998260/ Nino Bule završio igračku karijeru] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120310042413/http://www.jutarnji.hr/nino-bule-zavrsio-igracku-karijeru/998260/ |date=2012-03-10 }}, jutarnji.hr, preuzeto 6. kolovoza 2013.</ref> ==Klupska karijera== Nogometnu profesionalu karijeru, Nino je započeo u [[NK Zagreb]]u, da bi se nakon 5 sezona odlučio za odlazak u [[Japan]] u [[Gamba Osaka|Gamba Osaku]]. Nakon dvije sezone u [[Japan]]u, Nino se odlučio na povratak u [[Hrvatska|Hrvatsku]], u [[split]]ski [[HNK Hajduk|Hajduk]]. Nakon također dvije sezone udrađene u [[Split]]u, Nino odlazi igrat u [[Austrija|Austriju]] u kojoj mijenja tri kluba, [[FC Pasching|SV Pasching]], [[Red Bull Salzburg|Austria Salzburg]] i [[FC Admira Wacker Mödling|Admiru Wacker]]. U ljeto [[2006.]] se ponovno vraća u [[Prva hrvatska nogometna liga|HNL]] ali ovaj put u [[HNK Rijeka|Rijeku]]. [[2008.]] prelazi u [[zaprešić]]ki [[NK Inter Zaprešić|Inter]] gdje se kratko zadržava te odlazi u [[Grčka|grčki]] [[Panserraikos F.C.|Panserraikos]] u kojem je proveo jednu sezonu. Zadnji klub u karijeri mu je [[zagreb]]ačka [[NK Lokomotiva|Lokomotiva]] u kojoj se zadržao dvije sezone. {{Statistika u Hajduku |66|17 |8|1 |1|0 |8|1 |0|0 |83|19 |26|10 |109|29}} ==Reprezentativna karijera== Za [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine|mladu Hrvatsku nogometnu reprezentaciju do 21 godine]] je nastupio četiri puta i postigao 2 pogotka dok je za [[Hrvatska nogometna reprezentacija|seniorsku reprezentaciju Hrvatske]] nastupio tri puta ali bez postignutog pogotka. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.hnl-statistika.com/p1.asp?ID=999 Nino Bule na hnl-statistika.com] {{Lifetime|1976||Bule, Nino}} [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Hajduka]] [[Kategorija:Fudbaleri Inter Zaprešića]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] ktd8votjxw0uhlyyebj29zdz45jr3wj Razgovor:Giacomo Zammattio 1 1474468 42481855 5634774 2025-07-05T07:40:09Z Aca 108187 42481855 wikitext text/x-wiki {{razgovor zaglavlje}} {{Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka}} stecjlassvyu8rd39ml69lqadw9inug 42481886 42481855 2025-07-05T10:39:16Z Aca 108187 /* Recenzija za hrwiki */ novi odjeljak 42481886 wikitext text/x-wiki {{razgovor zaglavlje}} {{Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka}} == Recenzija za hrwiki == Članak sam već preuredio, ispravljena je činjenična tačnost. Tekst je lektoriran. Trebalo bi uključiti još izvora. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 5. jula 2025. u 12:39 (CEST) noipmjvd7mt3j7vxaktpds3wkwk3ct3 Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava 0 1902819 42481800 41297180 2025-07-04T20:08:54Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a]] na [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava]]: ispravak 41297180 wikitext text/x-wiki '''Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a''' ili '''Visoki komesarijat OUN za ljudska prava''' ([[engleski]] '''Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights''', skraćenica ''OHCHR'') je agencija Organizacije [[ujedinjene nacije|ujedinjenih nacija]] koja se zalaže za zaštitu i [[ljudska prava]] koja su zagarantovana međunarodnim pravom i utvrđenim u [[Opća deklaracija o ljudskim pravima|Opštoj deklaraciji o ljudskim pravima]] iz 1948. godine. Visoki komesarijat je osnovan od strane [[Generalna skupština Ujedinjenih nacija|Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih nacija]] dana 20.12. 1993. uoči Svetske konferencije o ljudskim pravima. Komesarijat predvodi visoki komesar za ljudska prava, koji koordinira aktivnostima vezanim za ljudska prava širom sistema OUN i nadgleda [[Savet za ljudska prava]] u [[Ženeva|Ženevi]], Švajcarska. ==Funkcije i organizacija== ===Mandat=== Mandat Visokog komesarijata Organizacije ujedinjenih nacija za ljudska prava proističe iz člana 1, 13. i 55. [[Povelja Ujedinjenih naroda|Povelje ujedinjenih nacija]], [[Bečka deklaracija|Bečke deklaracije]], Akcionog programa i Rezolucija Generalne skupštine 48/141 od 20.12. 1993, po kojima Skupština utvrđuje mesto visokog komesara Organizacije ujedinjenih nacija za ljudska prava. U vezi sa programom reforme Organizacije ujedinjenih nacija (A/51/950, stav 79.), Visoki komesarijat Organizacije ujedinjenih nacija za ljudska prava i Centar za ljudska prava bili su grupisani u zajednički Visoki komesarijat Organizacije ujedinjenih nacija za ljudska prava 15.9. 1997. godine. ===Ciljevi=== *Promovisanje opšteg uživanja svih ljudskih prava praktičnim delovanjem volje i rešenosti svetske zajednice kao što je navedeno od strane Ujedinjenih nacija; *Igranje vodeće uloge po pitanjima ljudskih prava i naglašavanje značaja ljudskih prava na međunarodnom i nacionalnom nivou; *Promovisanje međunarodne saradnje po pitanju ljudskih prava; *Stimulisanje i koordiniranje akcija za ljudska prava širom sistema Ujedinjenih nacija; *Promovisanje univerzalne ratifikacije i primene međunarodnih standarda; *Pomaganje u razvoju novih normi; *Podržavanje organizacija za ljudska prava i nadgledanja primene sporazuma; *Odgovaranje na pojave ozbiljnih kršenja ljudskih prava; *Preduzimanje preventivnih akcija za ljudska prava; *Promovisanje uspostavljanja nacionalnih organizacija za zaštitu ljudskih prava; *Preduzimanje aktivnosti i operacija za zaštitu ljudskih prava na terenu; *Obezbeđivanje obrazovanja, informisanja, savetodavnih usluga i tehničke pomoći u oblasti ljudskih prava. *Visoki komesari za ljudska prava Dana 24. jula 2008, generalni sekretar OUN [[Ban Ki-mun]] je imenovao Navanetem Pilaj kao naslednika Luis Arbour, na mesto visokog komesara za ljudska prava. Na posebnom zasedanju 28. jula 2008. godine, Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija je potvrdila predlog konsenzusom. Njen četvorogodišnji mandat počeo je 1. septembra 2008. godine. ==Vanjske veze== *{{official website|http://www.ohchr.org}} *[http://www.unrol.org/article.aspx?article_id=11 Ured OHCHR-a] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200627011441/http://www.unrol.org/article.aspx?article_id=11 |date=2020-06-27 }} [[Kategorija:Specijalizovane agencije Ujedinjenih nacija]] [[Kategorija:Ljudska prava]] [[Kategorija:Međunarodno pravo]] 46cmkda11eblsbvxbm2bp8la24mu9vn Vrhovna rada Ukrajine 0 2116661 42481802 42462353 2025-07-04T20:39:34Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Verhovna Rada Ukrajine]] na [[Vrhovna rada Ukrajine]]: ispravak 42462353 wikitext text/x-wiki {{Vslika | ime = Verhovna Rada Ukrajine | izvorno_ime = <small>Верхо́вна Ра́да Украї́ни</small> | slika = Logo of the Verkhovna Rada of Ukraine.svg | veličina_slike = 260px | opis_slike = [[Logotip]] [[Ukrajina|ukrajinskog]] [[parlament]]a | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Ukrajina}}<br/>[[Kijev]] }} '''Verhovna Rada''' službeno Verhovna Rada Ukrajine ([[Ukrajinski jezik|ukrajinski]]: ''Верхо́вна Ра́да Украї́ни'') je ime [[Ukrajina|ukrajinskog]] [[parlament]]a, u slobodnom prijevodu '''Vrhovni savjet'''. To je jednodomni [[parlament]]<ref name=brit/> od 450 zastupnika u [[Kijev]]u, kom trenutačno predsjedava [[Oleksandr Turčinov]]. Verhovna Rada je najviše zakonodavno tijelo [[Ukrajina|ukrajinske države]], naslijednik Verhovne Rade [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika|Ukrajinske SSR]].<ref name=brit/> Nakon izmjena izbornog zakona [[1997]]. polovicu zastupnika dolazila je iz redova različitih političkih [[partija]], ovisno o rezultatima na općim izborima, a druga polovica se birala po izbornim okruzima običnom većinom glasova. Taj sistem bio je na snazi sve do [[2004]]., kad je izmijenjen ustav i ukinuta mješovita poslanička struktura u korist sistema proporcionalne zastupljenosti na bazi partijskih lista.<ref name=brit>{{cite web |url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/612921/Ukraine/30109/Transportation-and-telecommunications#toc30111 |title = ''Constitutional framework'' |publisher = Encyclopædia Britannica |language = engleski |accessdate = 12. 09. 2014}}</ref> == Historija == Rade ([[skupština|skupštine]]) imaju genezu iz tradicije [[Kozaci|kozačkih]] rada (Козацька рада) koje su oni održavali od [[15. vijek|15.]] do [[18. vijek]]a.<ref name=his/> Nakon izbijanje [[Ruska revolucija|Ruske revolucije]] [[1917]], tadašnja kratkotrajna [[Ukrajinska Narodna Republika]] osnovala je Centralnu Radu (Центральна Рада). Zastupnici su izabrani u [[april]]u 1917. na Sveukrajinskom kongresu. <ref name=rada>{{cite web |url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/102631/Central-Rada |title = ''Central Rada'' |publisher = Encyclopædia Britannica |language = engleski |accessdate = 12. 09. 2014}}</ref> Današnja Verhovna Rada osnovana je [[30. januar]]a [[1937]]. na izvanrednom 14. Sveukrajinskom kongresu kao najviši organ državne vlasti u [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika|Ukrajinskoj SSR]]. Prva sjednica sa novoizabranim poslanicima održana je od 25 - [[28. jul]]a [[1938]].<ref name=his/> Od tad je to najviši organ [[Ukrajina|ukrajinske]] sa poslanicima koje biraju građani na bazi općeg i jednakog prava glasa, po principu 1 zastupnik na 100 000 stanovnika. Od [[1978]]. povećan je broj zastupnika na 650 koji su dolazili iz redova [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|komunista]] ali bilo je i nepartijaca. Nakon radikalnih izmjena [[SSSR|sovjetskog]] izbornog zakona od proljeća [[1989]]., ukupan broj zastupnika Verhovna Rada, sveden je na 450, a prvi put nakon puno godina biralo se izneđu više kandidata.<ref name=his>{{cite web |url=http://lib.rada.gov.ua/static/excursion/parlamentaryzm.html |title = ''Верховна Рада України'' |publisher = Верховна Рада України |language =ukrajinski |accessdate = 12. 09. 2014}}</ref> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Verkhovna Rada}} * [http://www.rada.gov.ua/ Službene stranice Verhovne Rade Ukrajine] {{uk icon}} {{Politika Ukrajine}} [[Kategorija:Politika Ukrajine]] 6ohv8hks28afza5k6otylqbtoxguf2t Oružane snage Rusije 0 4478358 42481811 42416862 2025-07-04T21:55:26Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Oružane snage Ruske Federacije]] na [[Oružane snage Rusije]] preko preusmjerenja: ispravak 42416862 wikitext text/x-wiki {{Redirect|Ruska vojska}} {{Infookvir nacionalna vojska |naziv= |država genitiv= Rusije |izvorni naziv= Вооружённые силы Российской Федерации |slika= [[Datoteka:Banner of the Armed Forces of the Russian Federation (obverse).svg|150px]] |opis=Ablem Oružanih snaga Ruske Federacije |utemeljena=[[7. svibnja]] [[1992.]] |sadašnji ustroj= |raspuštena= |grane= [[Datoteka:Middle emblem of the Военно-воздушные силы Российской Федерации.svg|30px]] [[Rusko ratno zrakoplovstvo|Ratno zrakoplovstvo]]<br> [[Datoteka:Middle emblem of the Военно-воздушные силы Российской Федерации.svg|30px]] [[Ruska kopnena vojska|Kopnena vojska]]<br> [[Datoteka:Middle emblem of the Военно-воздушные силы Российской Федерации.svg|30px]] [[Ruska ratna mornarica|Ratna mornarica]]<br> [[Datoteka:Middle emblem of the Военно-воздушные силы Российской Федерации.svg|30px]] [[Strateške raketne snage]]<br> [[Datoteka:Middle emblem of the Военно-воздушные силы Российской Федерации.svg|30px]] [[Ruske svemirske obrambene snage|Svemirske obrambene snage]]<br> [[Datoteka:Middle emblem of the Военно-воздушные силы Российской Федерации.svg|30px]] [[Ruske zračnodesantne snage|Zračnodesantne snage]] |stožer= |vrhovni zapovjednik = predsjednik [[Vladimir Putin]]<ref>[http://eng.mil.ru/en/management/leader.htm?id=10330475@SD_Employee Trenutni vrhovni zapovjednik {{jezikk|en}}] (Pristupljeno: 29.08.2012.)</ref> |vrhovni zapovjednik titula = |ministar = [[Antolij Serdjukov]]<ref>[http://eng.mil.ru/en/management/minister.htm?id=10330296@SD_Employee Trenutni ministar obrane {{jezikk|en}}] (Pristupljeno: 29.08.2012.)</ref> |ministar titula = |zapovjednik = General vojske<br>[[Nikolaj Makarov]]<ref>[http://eng.mil.ru/en/management/deputy/more.htm?id=10330298@SD_Employee Trenutni zapovjednik {{jezikk|en}}] (Pristupljeno: 29.08.2012.)</ref> |zapovjednik titula = |novačenje = |starost = 18 godina |povijest= |činovi= |slika2= }} '''Oružane snage Ruske Federacije''' ([[Ruski|rus.]] Вооружённые силы Российской Федерации)<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.russianarmedforces.com/ |access-date=2015-06-17 |archivedate=2012-06-21 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120621104711/http://russianarmedforces.com/ |deadurl=yes }}</ref> su vojna komponenta [[Rusija|Ruske Federacije]]. Utemeljene su [[7. svibnja]] [[1992.]] odredbom koju je potpisao prvi ruski predsjednik [[Boris Jeljcin]] o osnivanju ministarstva obrane i stavljanjem pod rusku kontrolu bivšu vojsku [[SSSR]]-a na teritoriju [[RSFSR]]-a.<ref>Greg Austin & Alexey Muraviev, "The Armed Forces of Russia in Asia", Tauris, 2000., str. 130</ref> Vrhovni zapovjednik oružanih snaga je [[predsjednik Rusije]]. Iako su oružane snage osnovane [[1992.]], ruska vojna povijest datira iz davne [[Kijevska Rus'|Kijevske Rus']]. Sastoje se od [[Ruska kopnena vojska|kopnene vojske]], [[Ruska ratna mornarica|mornarice]] i [[Rusko ratno zrakoplovstvo|zrakoplovstva]], a uz te tri glavne grane postoje i neovisne specijalizirane snage za [[Ruske strateške raketne snage|strateške nuklearne rakete]], [[Ruske svemirske obrambene snage|svemirske obrambene snage]] i [[Ruske zračnodesantne snage|zračnodesantne snage]].<ref>[http://eng.mil.ru/en/structure/forces/type.htm Grane u OS Rusije {{jezikk|en}}] (Pristupljeno: 29.08.2012.)</ref> Broj vojnika i postrojbi određuje predsjednik Rusije. Godine [[2010.]] prema procjenama [[Međunarodni institut za strateške studije|Međunarodnog instituta za strateške studije]] ''([[Engleski|eng.]] International Institute for Strategic Studies, skraćeno IISS)'' Oružane snage Rusije broje 1.027.000 aktivnog vojnog osoblja i oko 20 milijuna u rezervi (uglavnom bivši ročnici)<ref>IISS Military Balance 2010, str. 222</ref>, ali u tijeku je smanjenje broja aktivnog osoblja. Prema [[SIPRI]]-ju ''([[Engleski|eng.]] Stockholm International Peace Research Institute)'', ruski godišnji vojni proračun iznosi oko 90,7 milijardi [[Američki dolar|američkih dolara]] u [[2014.]] čime je treći u svijetu (prve su [[SAD]] sa 682,3 milijarde).<ref>[http://www.bbc.co.uk/news/world-asia-china-17249476 BBC News China {{jezikk|en}}] (Pristupljeno: 29.08.2012.)</ref> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Military of Russia}} * [http://eng.mil.ru/ Ministarstvo obrane Ruske Federacije] - Službena stranica [[Kategorija:Oružane snage Rusije| ]] [[Kategorija:Rusija]] [[Kategorija:Vojska po državama|Rusija]] 22hhmts84bagftj4b2iyym04yzvu08s Sapindolike 0 4537559 42481848 42417527 2025-07-05T06:37:01Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42481848 wikitext text/x-wiki {{Taksokvir | boja =lightgreen | naziv =Sapindolike | slika = Peganum harmala Baikonur 06.jpg | slika_širina = 200px | slika_opis =[[Peganum harmala]], Nitrariaceae | status = (vidi IUCN-ov crveni popis za kratice) | regnum =[[Plantae]] | divisio =[[Magnoliophyta]] | classis =[[Rosopsida]] | ordo ='''''Sapindales''''' | ordo_autorstvo=<small>Dumortier</small> | razdioba_stupanj = [[Porodica (biologija)|Porodice]] | razdioba = vidi tekst | karta_raspon = }} '''Sapindolike''' (Sapindales), biljni red u razredu [[rosopsida]], nekada uključivan u [[Magnoliopsida]]. Obuhvaća devet porodica.<ref>[http://www.mobot.org/mobot/research/apweb/ Angiosperm Phylogeny Website]</ref> == Porodice == U red se ubrajaju porodice<ref>{{Cite web |title=Sapindales |url=http://tolweb.org/Sapindales |access-date=2015-07-19 |archive-date=2015-04-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150405213845/http://tolweb.org/Sapindales |dead-url=yes }}</ref><ref name=APG3>{{Cite journal |last=Angiosperm Phylogeny Group III |year=2009 |title=An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III |journal=Botanical Journal of the Linnean Society |volume=161 |issue=2 |pages=105–121 |url=http://www3.interscience.wiley.com/journal/122630309/abstract |accessdate=2010-12-10 |doi=10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x |archive-date=2017-05-25 |archive-url=https://wayback.archive-it.org/all/20170525104318/http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x/abstract |dead-url=yes }}</ref><ref>{{cite journal | title = Placing Biebersteiniaceae, a herbaceous clade of Sapindales, in a temporal and geographic context | journal = Plant Systematics and Evolution | year = 2007 | first = A. N. | last = Muellner |author2=D. D. Vassiliades |author3=S. S. Renner | volume = 266 | pages = 233–252| doi = 10.1007/s00606-007-0546-x}}</ref><ref>{{Cite web | last = Stevens | first = P.F.| authorlink = | title = Angiosperm Phylogeny Website. Version 9, June 2008 [and more or less continuously updated since].| work = | publisher = Missouri Botanical Garden| date = 2001{{ndash}}2008 | url = http://www.mobot.org/mobot/research/apweb/| format = | doi = | accessdate = }}</ref> * Porodica: [[Anacardiaceae]] <small>Lindl.</small>; [[rujevke]] * Porodica: [[Biebersteiniaceae]] <small>Endl.</small> * Porodica: [[Burseraceae]] <small>Kunth</small>; [[brezuljevke]] * Porodica: [[Kirkiaceae]] <small>(Engl.) Takht.</small> * Porodica: [[Meliaceae]] <small>Juss.</small>; [[jasenjačevke]] * Porodica: [[Nitrariaceae]] <small>Bercht & J. Presl</small> (uključujući P[[eganaceae]] i [[Tetradiclidaceae]]) * Porodica: [[Rutaceae]] <small>Juss.</small>; [[rutovke]] * Porodica: [[Sapindaceae]] <small>Juss.</small>; [[sapindovke]] * Porodica: [[Simaroubaceae]] <small>DC.</small>; [[gorkuničevke]] == Reference == {{izvori}} == Literatura == {{refbegin}} * Angiosperm Phylogeny Group (2003). An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG II. ''Botanical Journal of the Linnean Society'' '''141''': 399-436. (online: [http://www.blackwell-synergy.com/links/doi/10.1046/j.1095-8339.2003.t01-1-00158.x/full/ Texto completo (HTML)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071222063800/http://www.blackwell-synergy.com/links/doi/10.1046/j.1095-8339.2003.t01-1-00158.x/full/ |date=2007-12-22 }} | *[http://www.blackwell-synergy.com/links/doi/10.1046/j.1095-8339.2003.t01-1-00158.x/pdf Texto completo (PDF)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190912214437/http://www.blackwell-synergy.com/links/doi/10.1046/j.1095-8339.2003.t01-1-00158.x/pdf |date=2019-09-12 }}) {{refend}} == Vanjske veze == {{commonscat|Sapindales}} {{wikispecies|Sapindales}} * [http://www.itis.usda.gov/servlet/SingleRpt/SingleRpt?search_topic=TSN&search_value=18063 Classificação das dicotiledóneas - ITIS 18063] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060927212130/http://www.itis.usda.gov/servlet/SingleRpt/SingleRpt?search_topic=TSN&search_value=18063 |date=2006-09-27 }} * [http://tolweb.org/tree?group=Core_Eudicots&contgroup=eudicots Classificação das eudicotiledóneas - Proyecto Tree of Life] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121024114754/http://tolweb.org/tree?group=Core_Eudicots&contgroup=eudicots |date=2012-10-24 }} * [http://www.mobot.org/MOBOT/Research/APweb/top/synonymyorders.html Sinónimos das ordens - Angiosperm Phylogeny Website] [[Kategorija:Sapindales| ]] s5osbjc7177xl3uiha8quxzbs4934qp Alessandro Santos 0 4540783 42481755 41482568 2025-07-04T15:18:17Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481755 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš |imenogometaša={{PAGENAME}} |slika= |punoime={{PAGENAME}} |datumrođenja={{birth date and age|1977|7|20|df=yes}} |rodnigrad={{flagicon|BRA}}[[Maringá]] |rodnadržava=[[Brasil]] |nacionalnost=[[Japanci|Japanac]] |državljanstvo={{flagicon|JPN}} [[japan]]sko |pozicija=Vezni igrač |trenutniklub=[[Maringá FC|Maringá]] |brojnadresu= |godine1=1997-2003 |klubovi1={{flagicon|JPN}}[[Shimizu S-Pulse]] |nastupi(golovi)1= |godine2=2004-2009 |klubovi2={{flagicon|JPN}}[[Urawa Reds]] |nastupi(golovi)2= |godine3=2007 |klubovi3=→{{flagicon|AUT}}[[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] |nastupi(golovi)3= |godine4=2009-2012 |klubovi4={{flagicon|JPN}}[[Nagoya Grampus]] |nastupi(golovi)4= |godine5=2013 |klubovi5={{flagicon|JPN}}[[Tochigi SC]] |nastupi(golovi)5= |godine6=2014 |klubovi6={{flagicon|JPN}}[[FC Gifu]] |nastupi(golovi)6= |godine7=2015- |klubovi7={{flagicon|BRA}}[[Maringá FC|Maringá]] |nastupi(golovi)7= |nacionalnegodine1=2002-2006 |nacionalneekipe1={{flagicon|JPN}}[[Japanska nogometna reprezentacija|Japan]] |nacionalninastupi(golovi)1=82 (7) }} '''{{PAGENAME}}''' ([[20. jul]] [[1977]].) je [[japan]]ski nogometaš. ==Statistika== {| class="wikitable" style="text-align:center" !colspan=3|{{flagicon|JPN}}[[Japanska nogometna reprezentacija|Japan]] |- !Godine!!Uta.!!Gol. |- |2002||9||1 |- |2003||15||1 |- |2004||22||2 |- |2005||17||1 |- |2006||19||2 |- !Ukupno||82||7 |} ==Vanjske veze== *[http://www.national-football-teams.com/player/3486/Alex_Santos.html National Football Teams] *[http://www.japannationalfootballteam.com/en/players/santos_alessandro.html Japan National Football Team Database] {{Sastav Japan 2002 SP}} {{Sastav Japan 2006 SP}} {{Životni vijek|1977||Santos, Alessandro}} [[Kategorija:Japanski fudbaleri]] [[Kategorija:Brazilski fudbaleri]] [[Kategorija:Azijski prvaci u fudbalu]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] bv5jhg1fa5fxuppm8od8bhxpe7x8rce Tsuneyasu Miyamoto 0 4540786 42481756 41481820 2025-07-04T15:18:23Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481756 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš |imenogometaša={{PAGENAME}} |slika= |punoime={{PAGENAME}} |datumrođenja={{birth date and age|1977|2|7|df=yes}} |rodnigrad={{flagicon|JPN}}[[Prefektura Osaka|Osaka]] |rodnadržava=[[Japan]] |nacionalnost=[[Japanci|Japanac]] |državljanstvo={{flagicon|JPN}} [[japan]]sko |pozicija=Branič |trenutniklub= |brojnadresu= |godine1=1995-2006 |klubovi1={{flagicon|JPN}}[[Gamba Osaka]] |nastupi(golovi)1= |godine2=2007-2008 |klubovi2={{flagicon|AUT}}[[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] |nastupi(golovi)2= |godine3=2009-2011 |klubovi3={{flagicon|JPN}}[[Vissel Kobe]] |nastupi(golovi)3= |nacionalnegodine1=2000-2006 |nacionalneekipe1={{flagicon|JPN}}[[Japanska nogometna reprezentacija|Japan]] |nacionalninastupi(golovi)1=71 (3) }} '''{{PAGENAME}}''' ([[7. februar]] [[1977]].) je bivši [[japan]]ski nogometaš. ==Statistika== {| class="wikitable" style="text-align:center" !colspan=3|{{flagicon|JPN}}[[Japanska nogometna reprezentacija|Japan]] |- !Godine!!Uta.!!Gol. |- |2000||2||0 |- |2001||3||0 |- |2002||11||0 |- |2003||10||0 |- |2004||19||2 |- |2005||15||1 |- |2006||11||0 |- !Ukupno||71||3 |} ==Vanjske veze== *[http://www.national-football-teams.com/player/3454/Tsuneyasu_Miyamoto.html National Football Teams] *[http://www.japannationalfootballteam.com/en/players/miyamoto_tsuneyasu.html Japan National Football Team Database] {{Sastav Japan 2002 SP}} {{Sastav Japan 2006 SP}} {{Životni vijek|1977||Miyamoto, Tsuneyasu}} [[Kategorija:Japanski fudbaleri]] [[Kategorija:Azijski prvaci u fudbalu]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] 7ga3vlxmxawni9qjwce81up6w4na1li Hayden Foxe 0 4546309 42481774 41870920 2025-07-04T15:24:57Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda|Fudbaleri Leeds Uniteda]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481774 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš |imenogometaša={{PAGENAME}} |slika= |punoime={{PAGENAME}} |datumrođenja={{birth date and age|1977|6|23|df=yes}} |rodnigrad={{flagicon|AUS}}[[Sydney]] |rodnadržava=[[Australija]] |pozicija=Branič |trenutniklub= |brojnadresu= |godine1=1997-1998 |klubovi1=[[DSC Arminia Bielefeld|Arminia Bielefeld]] |nastupi(golovi)1= |godine2=1998-2000 |klubovi2=[[Sanfrecce Hiroshima]] |nastupi(golovi)2= |godine3=2000 |klubovi3=[[KV Mechelen|Mechelen]] |nastupi(golovi)3= |godine4=2001-2002 |klubovi4=[[West Ham United FC|West Ham United]] |nastupi(golovi)4= |godine5=2002-2006 |klubovi5=[[Portsmouth FC|Portsmouth]] |nastupi(golovi)5= |godine6=2006-2007 |klubovi6=[[Leeds United AFC|Leeds United]] |nastupi(golovi)6= |godine7=2007-2009 |klubovi7=[[Perth Glory FC|Perth Glory]] |nastupi(golovi)7= |godine8=2010-2011 |klubovi8=[[Sydney FC|Sydney]] |nastupi(golovi)8= |nacionalnegodine1=1998-2003 |nacionalneekipe1={{NogRep|AUS}} |nacionalninastupi(golovi)1=11 (2) }} '''{{PAGENAME}}''' ([[23. juni]] [[1977]].) je [[Australija|australski]] nogometaš. ==Statistika== {| class="wikitable" style="text-align:center" !colspan=3|{{NogRep|AUS}} |- !Godine!!Uta.!!Gol. |- |1998||1||0 |- |1999||0||0 |- |2000||4||0 |- |2001||5||2 |- |2002||0||0 |- |2003||1||0 |- !Ukupno||11||2 |} ==Vanjske veze== *[http://www.national-football-teams.com/v2/player.php?id=444 National Football Teams] {{Životni vijek|1977||Foxe, Hayden}} [[Kategorija:Australijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri West Ham Uniteda]] [[Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda]] f8icio4hljjvrq69lzta9zfdzftv9jq Joel Griffiths 0 4546311 42481775 41479796 2025-07-04T15:25:07Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda|Fudbaleri Leeds Uniteda]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481775 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš |imenogometaša={{PAGENAME}} |slika= |punoime={{PAGENAME}} |datumrođenja={{birth date and age|1979|8|21|df=yes}} |rodnigrad={{flagicon|AUS}}[[Sydney]] |rodnadržava=[[Australija]] |pozicija=Napadač |trenutniklub= |brojnadresu= |godine1=1998-1999 |klubovi1=[[Sydney United]] |nastupi(golovi)1= |godine2=1999-2001 |klubovi2=[[Parramatta Power]] |nastupi(golovi)2= |godine3=2001-2003 |klubovi3=[[Newcastle United Jets]] |nastupi(golovi)3= |godine4=2003-2005 |klubovi4=[[Neuchâtel Xamax]] |nastupi(golovi)4= |godine5=2006 |klubovi5=[[Leeds United AFC|Leeds United]] |nastupi(golovi)5= |godine6=2006-2009 |klubovi6=[[Newcastle United Jets]] |nastupi(golovi)6= |godine7=2008 |klubovi7=→[[Avispa Fukuoka]] |nastupi(golovi)7= |godine8=2009-2011 |klubovi8=[[Beijing Guoan]] |nastupi(golovi)8= |godine9=2012 |klubovi9=[[Shanghai Shenhua]] |nastupi(golovi)9= |godine10=2013 |klubovi10=[[Sydney FC]] |nastupi(golovi)10= |godine11=2013 |klubovi11=[[Qingdao Jonoon]] |nastupi(golovi)11= |godine12=2014- |klubovi12=[[Newcastle United Jets]] |nastupi(golovi)12= |nacionalnegodine1=2005-2008 |nacionalneekipe1={{NogRep|AUS}} |nacionalninastupi(golovi)1=3 (1) }} '''{{PAGENAME}}''' ([[21. august]] [[1979]].) je [[Australija|australski]] nogometaš. ==Statistika== {| class="wikitable" style="text-align:center" !colspan=3|{{NogRep|AUS}} |- !Godine!!Uta.!!Gol. |- |2005||1||1 |- |2006||1||0 |- |2007||0||0 |- |2008||1||0 |- !Ukupno||3||1 |} ==Vanjske veze== *[http://www.national-football-teams.com/player/12067/Joel_Griffiths.html National Football Teams] {{Životni vijek|1979||Griffiths, Joel}} [[Kategorija:Australijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda]] 7ragszyp4f8soawpoghsxj2qkzy5zhq Takumi Minamino 0 4546589 42481757 41815637 2025-07-04T15:18:31Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481757 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš |imenogometaša={{PAGENAME}} |slika=FC Admira Wacker Mödling vs. FC Red Bull Salzburg (Cup) 2017-04-26 (092).jpg |punoime={{PAGENAME}} |datumrođenja={{birth date and age|1995|1|16|df=yes}} |rodnigrad={{flagicon|JAP}}[[Prefektura Osaka|Osaka]] |rodnadržava=[[Japan]] |pozicija=Napadač |trenutniklub=[[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] |brojnadresu=18 |godine1=2012-2014 |klubovi1=[[Cerezo Osaka]] |nastupi(golovi)1= |godine2=2015- |klubovi2=[[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] |nastupi(golovi)2= |nacionalnegodine1=2015- |nacionalneekipe1={{NogRep|JAP}} |nacionalninastupi(golovi)1=2 (0) }} '''{{PAGENAME}}''' ([[16. januar]] [[1995]].) je [[Japan|japanski]] nogometaš. ==Statistika== {| class="wikitable" style="text-align:center" !colspan=3|{{NogRep|JAP}} |- !Godine!!Uta.!!Gol. |- |2015||2||0 |- !Ukupno||2||0 |} ==Vanjske veze== *[http://www.national-football-teams.com/player/60928/Takumi_Minamino.html National Football Teams] {{Sastav Japan 2022 SP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1995||Minamino, Takumi}} [[Kategorija:Japanski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] nld9e008oylddwdrqmoyt2ov5m3y0i0 Hans Krankl 0 4548843 42481758 41951026 2025-07-04T15:18:40Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481758 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Hans Krankl | slika = Hans Krankl - Trainer LASK Linz (quer).jpg | puno ime = Johann Hans Krankl | visina = 182 cm | nadimak = | datum rođenja = [[14. februar]] [[1953.]] | mjesto rođenja = [[Beč]] | država = {{ZD|AUT}} [[Austrija]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | trenutačni klub = | broj u klubu = | pozicija = [[Nogometne pozicije|napadač]] | mlade godine = | juniorski klubovi = | godina = 1970. - 1978.</br> 1971. - 1972.</br> 1978. - 1981.</br> 1979. - 1980.<br />1981. - 1986.</br>1986. - 1988.</br>1988.<br />1989. | profesionalni klubovi = [[SK Rapid Beč]] </br>→ [[Wiener AC]] (posudba) <br /> [[FC Barcelona|Barcelona]] <br />→ [[First Vienna FC]] (posudba) <br /> [[SK Rapid Beč]] <br /> [[Wiener AC]] <br /> [[Kremser SC]] <br /> [[FC Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi) = {{0}}205 {{0}}(160) <br /> {{0}}{{0}}26 {{0}}{{0}}(27) <br />{{0}}{{0}}46 {{0}}{{0}}(34) <br /> {{0}}{{0}}17 {{0}}{{0}}(13) <br /> {{0}}145 {{0}}(107)<br /> {{0}}{{0}}60 {{0}}{{0}}(40) <br /> {{0}}{{0}}{{0}}5 {{0}}{{0}}{{0}}(1) <br /> {{0}}{{0}}14 {{0}}{{0}}(10) | godine u reprezentaciji = 2003. - 2009. | reprezentacija = {{NogRep|AUT}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = {{0}}{{0}}69 {{0}}{{0}}(24) | godine treniranja = 1989. - 1992. </br> 1992. - 1994. </br> 1994. - 1995. </br> 1996. <br /> 1997. </br> 1998. - 1999. </br> 2000. </br> 2000. - 2001. </br> 2002. - 2005. </br> 2009. | klubovi = [[SK Rapid Beč]] </br> [[FC Admira Wacker Mödling|Mödling]] </br> [[FC Tirol Innsbruck]] </br> [[FC Admira Wacker Mödling|Mödling]] </br> [[SV Gerasdorf]] </br> [[Red Bull Salzburg|Austria Salzburg]] </br> [[SC Fortuna Köln|Fortuna Köln]] </br> [[FC Admira Wacker Mödling|Admira Wacker Mödling]] </br> {{NogRep|AUT}} </br> [[LASK Linz]] }} '''Johann "Hans" Krankl''' ([[Beč]], [[14. februar]] [[1953]].), [[Austrija|austrijski]] nogometni trener i umirovljeni [[nogometaš]]. Igrao je na položaju [[nogometne pozicije|napadača]]. == Igračka karijera == Igračku karijeru započeo je u bečkom [[SK Rapid Beč|Rapidu]] [[1970.]] kratko razdoblje proveo je na posudbi u [[Wiener AC]]-u, [[1978.]] prelazi u [[FC Barcelona|Barcelonu]], te [[1979.]] na posudbu u [[First Vienna FC]], [[1981.]] se vraća u Rapid, od [[1986.]] igra za [[Wiener AC]], [[1988.]] za [[Kremser SC]] da bi igračku karijeru završio u [[FC Red Bull Salzburg|Austriji Salzburg]]. == Uspjesi == Dva puta je bio austrijski prvak: [[1982.]], [[1983.]], četiri puta pobjednik austrijskog kupa [[1976.]], [[1983.]], [[1984.]], [[1985.]], te jednom pobjednik [[UEFA Kup pobjednika kupova|Kupa kupova]] [[1979.]] sa [[FC Barcelona|Barcelonom]] dok je [[1985.]] godine sa [[SK Rapid Beč|Rapidom]] izgubio u finalu. Dodijeljeni su mu naslovi austrijskog "igrača godine" [[1973.]], [[1974.]], [[1977.]], [[1982.]], i [[1988.]] == Vanjske veze == * [http://www.thefa.com/England/SeniorTeam/NewsAndFeatures/Postings/2004/07/England_vAustria_Krankl.htm Biografija] {{Sastav Austrija 1978 SP}} {{Sastav Austrija 1982 SP}} {{lifetime|1953||Krankl, Hans}} [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] [[Kategorija:Biografije, Beč]] [[Kategorija:Fudbaleri Barcelone]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] bi2sgtavumeix9mpzmf4pnhy7lenosl Rui Marques 0 4559219 42481776 41895880 2025-07-04T15:25:15Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda|Fudbaleri Leeds Uniteda]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481776 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Rui Marques | slika = | punoime = Manuel Rui Marques | nadimak = | datumrođenja = [[3. rujna]] [[1977.]] | rodnigrad = {{flagicon|ANG}} [[Luanda]] | rodnadržava = [[Angola]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = {{flagicon|ANG}} [[Angola|angolsko]] | visina = 1.81 m | pozicija = stoper | trenutniklub = ''u mirovini'' | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 1998 – 1999 | klubovi1 = {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[FC Baden]] | nastupi(golovi)1 = 27 (0) | godine2 = 1999 – 2000 | klubovi2 = {{flagicon|NJE}} [[SSV Ulm 1846|Ulm 1846]] | nastupi(golovi)2 = 32 (0) | godine3 = 2000 – 2001 | klubovi3 = {{flagicon|NJE}} [[Hertha BSC]] | nastupi(golovi)3 = 0 (0) | godine4 = 2001 | klubovi4 = → {{flagicon|NJE}} [[VfB Stuttgart]] | nastupi(golovi)4 = 12 (0) | godine5 = 2001 – 2004 | klubovi5 = {{flagicon|NJE}} [[VfB Stuttgart]] | nastupi(golovi)5 = 35 (0) | godine6 = 2004 – 2005 | klubovi6 = {{flagicon|POR}} [[C.S. Marítimo|Marítimo]] | nastupi(golovi)6 = 8 (0) | godine7 = 2005 – 2010 | klubovi7 = {{flagicon|ENG}} [[Leeds United F.C.|Leeds United]] | nastupi(golovi)7 = 90 (4) | godine8 = 2006 | klubovi8 = → {{flagicon|ENG}} [[Hull City A.F.C.|Hull City]] | nastupi(golovi)8 = 1 (0) | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2006 – 2010 | nacionalneekipe1 = {{NogRep|ANG}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 21 (0) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 18.4.2016 }} '''Manuel Rui Marques''' ([[Luanda]], [[3. rujna]] [[1977.]]) je umirovljeni [[Angola|angolski]] nogometaš i reprezentativac koji je igrao kao stoper. Iako rođen u Angoli, Marques je kao dijete preselio u [[Portugal]], gdje je i započeo s amaterskom karijerom. Većinu klupske karijere proveo je u [[Njemačka|Njemačkoj]], s tim da je najzapaženiji uspjeh ostvario kao igrač [[Leeds United F.C.|Leeds Uniteda]], gdje je [[2010.]] godine završio karijeru. Za [[Angolska nogometna reprezentacija|reprezentaciju Angole]] je nastupao od [[2006.]] do [[2010.]] godine, nastupivši na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2006.|Svjetskom prvenstvu 2006.]] te na [[Afrički kup nacija 2008.|Kupovima nacija 2008.]] i [[Afrički kup nacija 2010.|2010.]] godine. {{Sastav Angola 2006 SP}} {{Životni vijek|1977||Marques, Rui}} [[Kategorija:Angolski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Stuttgarta]] [[Kategorija:Fudbaleri Hull Cityja]] [[Kategorija:Fudbaleri Herthe]] [[Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda]] ta5xjaqbgmfj0svadqog1tykp6bqt14 Sam Vokes 0 4565608 42481777 42198317 2025-07-04T15:25:22Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda|Fudbaleri Leeds Uniteda]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481777 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Sam Vokes | slika = Sam Vokes 2008.jpg | punoime = Samuel Michael Vokes | nadimak = | datumrođenja = [[21. listopada]] [[1989.]] | rodnigrad = {{flagicon|ENG}} [[Southampton]] | rodnadržava = [[Engleska]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = [[Englezi|Englez]] | državljanstvo = {{flagicon|UK}} [[UK|britansko]] | visina = 1.88 m | pozicija = napadač | trenutniklub = {{flagicon|ENG}} [[Burnley F.C.|Burnley]] | brojnadresu = 9 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2006 – 2008 | klubovi1 = {{flagicon|ENG}} [[A.F.C. Bournemouth|Bournemouth]] | nastupi(golovi)1 = 54 (16) | godine2 = {{nowrap|2008 – 2012}} | klubovi2 = {{nowrap|{{flagicon|ENG}} [[Wolverhampton Wanderers F.C.|Wolverhampton Wanderers]]}} | nastupi(golovi)2 = 47 (6) | godine3 = 2009 | klubovi3 = → {{flagicon|ENG}} [[Leeds United F.C.|Leeds United]] | nastupi(golovi)3 = 8 (1) | godine4 = 2010 – 2011 | klubovi4 = → {{flagicon|ENG}} [[Bristol City F.C.|Bristol City]] | nastupi(golovi)4 = 1 (0) | godine5 = 2011 | klubovi5 = → {{flagicon|ENG}} [[Sheffield United F.C.|Sheffield United]] | nastupi(golovi)5 = 6 (1) | godine6 = 2011 | klubovi6 = → {{flagicon|ENG}} [[Norwich City F.C.|Norwich City]] | nastupi(golovi)6 = 4 (1) | godine7 = 2011 – 2012 | klubovi7 = → {{flagicon|ENG}} [[Burnley F.C.|Burnley]] | nastupi(golovi)7 = 9 (2) | godine8 = 2012 | klubovi8 = {{nowrap|→ {{flagicon|ENG}} [[Brighton & Hove Albion F.C.|Brighton & Hove Albion]]}} | nastupi(golovi)8 = 14 (3) | godine9 = 2012 – | klubovi9 = {{flagicon|ENG}} [[Burnley F.C.|Burnley]] | nastupi(golovi)9 = 143 (39) | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2008 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|WAL}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 43 (7) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 2.7.2016 }} '''Samuel Michael "Sam" Vokes''' ([[Southampton]], [[21. listopada]] [[1989.]]) je [[engleska|englesko]]-[[wales|velški]] nogometaš i reprezentativac [[Wales]]a koji trenutno igra kao napadač za [[Burnley F.C.|Burnley]]. Vokes je svoju profesionalnu karijeru započeo u [[A.F.C. Bournemouth|Bournemouthu]], debitiravši [[2006.]] godine. Dobra forma donijela mu je transfer u [[Wolverhampton Wanderers F.C.|Wolverhampton Wanderers]], s kojim je u prvoj sezoni ostvario odlazak u [[FA Premier liga|Premier ligu]]. Nakon serije posudbi, godine [[2012.]] potpisao je za [[Burnley F.C.|Burnley]]. Iako [[Englezi|Englez]], Vokes je preko djeda ostvario pravo nastupati za [[Wales]], što je i učinio, prvo na juniorskim razinama, a od [[2008.]] godine i za [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Walesa|seniorsku reprezentaciju]]. Nastupao je i na [[UEFA Euro 2016.|Euru 2016.]] godine. {{Sastav Wales 2016 EP}} {{Životni vijek|1989||Vokes, Sam}} [[Kategorija:Velški fudbaleri]] [[Kategorija:Engleski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Wolverhampton Wanderersa]] [[Kategorija:Fudbaleri Burnleyja]] [[Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda]] iu0qcrco6s1bir0jlweq4g2whk6yjl8 Philippe Coutinho 0 4620133 42481779 41913736 2025-07-04T15:28:10Z Edgar Allan Poe 29250 42481779 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Philippe Coutinho | slika = 20180610 FIFA Friendly Match Austria vs. Brazil Philippe Coutinho 850 1692.jpg | punoime = Philippe Coutinho Correia | nadimak = | datumrođenja = [[12. lipnja]] [[1992.]] | rodnigrad = {{flagicon|BRA}} [[Rio de Janeiro]] | rodnadržava = [[Brazil]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = [[Brazilci|Brazilac]] | državljanstvo = {{flagicon|BRA}} [[brazil]]sko | visina = 1.72 m | pozicija = ofenzivni vezni / krilo | trenutniklub = {{flagicon|BRA}} [[CR Vasco da Gama|Vasco da Gama]] | brojnadresu = 11 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2008 – 2013 | klubovi1 = {{flagicon|ITA}} [[Inter Milan]] | nastupi(golovi)1 = 28 (3) | godine2 = 2008 – 2010 | klubovi2 = {{nowrap|→ {{flagicon|BRA}} [[CR Vasco da Gama|Vasco da Gama]]}} | nastupi(golovi)2 = 19 (1) | godine3 = 2012 | klubovi3 = → {{flagicon|ŠPA}} [[RCD Espanyol|Espanyol]] | nastupi(golovi)3 = 16 (5) | godine4 = 2013 – 2018 | klubovi4 = {{flagicon|ENG}} [[Liverpool FC|Liverpool]] | nastupi(golovi)4 = 152 (41) | godine5 = 2018 – 2022 | klubovi5 = {{flagicon|ŠPA}} [[FC Barcelona|Barcelona]] | nastupi(golovi)5 = 76 (17) | godine6 = 2019 – 2020 | klubovi6 = {{nowrap|→ {{flagicon|NJE}} [[Bayern München]]}} | nastupi(golovi)6 = 23 (8) | godine7 = 2022 | klubovi7 = → {{flagicon|ENG}} [[Aston Villa F.C.|Aston Villa]] | nastupi(golovi)7 = 19 (5) | godine8 = 2022 – 2025 | klubovi8 = {{flagicon|ENG}} [[Aston Villa F.C.|Aston Villa]] | nastupi(golovi)8 = 22 (1) | godine9 = 2023 – 2024 | klubovi9 = → {{flagicon|KAT}} [[Al-Duhail (fudbalski klub)|Al-Duhail]] | nastupi(golovi)9 = 16 (3) | godine10 = 2024 – 2025 | klubovi10 = → {{flagicon|BRA}} [[CR Vasco da Gama|Vasco da Gama]] | nastupi(golovi)10 = 31 (5) | godine11 = 2025 – | klubovi11 = {{flagicon|BRA}} [[CR Vasco da Gama|Vasco da Gama]] | nastupi(golovi)11 = 0 (0) | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2010 – 2022 | nacionalneekipe1 = {{NogRep|BRA}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 68 (21) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 4.7.2025 }} '''Philippe Coutinho Correia''' ({{IPA-pt|fiˈlipi kowˈtʃĩɲu|br}}; [[Rio de Janeiro]], [[12. lipnja]] [[1992.]]) je [[brazil]]ski nogometaš i reprezentativac koji trenutno igra kao ofenzivni vezni ili krilo za [[CR Vasco da Gama|Vasca da Gamu]]. Rođen i odrastao u [[Rio de Janeiro|Riju de Janeiru]], Coutinho je pokazao izniman talent još dok je bio član omladinskih pogona [[CR Vasco da Gama|Vasca da Game]]. [[Inter Milan]] ga je [[2008.]] godine kupio za €4,000,000, ali ga je ubrzo vratio na posudbu u Vasco, gdje je postao jedan od ključnih igrača. Za Inter je debitirao [[2010.]] godine te je definiran kao "budućnost Intera", a [[2012.]] godine je poslan na još jednu posudbu, ovoga puta u španjolski [[RCD Espanyol|Espanyol]]. U siječnju [[2013.]], potpisao je za [[Liverpool FC|Liverpool]] za iznos od £8,500,000. Na [[Anfield]]u je realizirao svoj potencijal; njegova kombinacija vizije, dodavanja, driblinga i šuteva iz daljine donijela mu je nadimak ''Čarobnjak'' (eng. ''The Magician'') među navijačima i suigračima.<ref name="First LFC Interview">{{cite web|url=http://www.liverpoolfc.com/news/first-team/162186-video-get-to-know-philippe-coutinho|title=Video: Get to know Philippe Coutinho|publisher=Liverpool F.C.|last1=Carroll|first1=James|date=30 April 2014|accessdate=26 August 2015}}</ref> Nakon što je [[2015.]] godine imenovan u [[PFA Momčad godine|momčad godine]], [[Pelé]] mu je predvidio "veliku budućnost".<ref name=Pele>{{cite web|title=Pele on Philippe Coutinho and England's El Clásico|url=http://liverpooloffside.sbnation.com/2015/3/20/8267363/pele-subway-liverpool-manchester-united-coutinho-future|publisher=SB Nation|accessdate=26 August 2015|date=20 March 2015}}</ref> U siječnju [[2018.]] godine, Coutinho je potpisao za [[FC Barcelona|Barcelonu]] za rekordni iznos od €142,000,000, postavši tako svojevremeno [[Spisak najskupljih fudbalskih ili nogometnih transfera|treći najskuplji igrač na svijetu]].<ref>{{cite news |title=Coutinho leaves Liverpool, joins Barcelona on third-most expensive deal |url=https://fox43.com/2018/01/08/coutinho-leaves-liverpool-joins-barcelona-on-third-most-expensive-deal/ |agency=Fox |date=18 June 2018}}</ref> U kolovozu [[2019.]] odlazi na jednosezonsku posudbu u [[Bayern München]]. Za [[Brazilska nogometna reprezentacija|reprezentaciju Brazila]] debitirao je [[2010.]] godine, ali je tek od [[2015.]] postao redovni član. Sudjelovao je na [[Copa América|kontinentalnim prvenstvima]] [[Copa América 2015.|2015.]] i [[Copa América Centenario|2016.]] godine, dok je na svjetskoj sceni debitirao na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.|Svjetskom prvenstvu 2018.]] godine u [[Rusija|Rusiji]]. ==Reference== {{reflist}} ==Vanjske veze== {{commons category}} *[https://www.fcbarcelona.com/football/first-team/staff/players/2017-2018/philippe-coutinho FC Barcelona profile] *{{NFT player|pid=40207}} {{Sastav Brazil 2018 SP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1992||Coutinho, Philippe}} {{Commonscat}} [[Kategorija:Brazilski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Intera]] [[Kategorija:Fudbaleri Liverpoola]] [[Kategorija:Fudbaleri Barcelone]] [[Kategorija:Fudbaleri Bayern Münchena]] [[Kategorija:Fudbaleri Aston Ville]] [[Kategorija:Fudbaleri Espanyola]] 67d7ak5fajzyycdsiih07l1ze5zixti Jugoslavenska arhitektura 0 4620546 42481795 42481487 2025-07-04T18:57:45Z Zavičajac 76707 42481795 wikitext text/x-wiki '''Jugoslavenska arhitektura''' je zbirni naziv za arhitektonsko i urbanističko stvaralaštvo nekadašnje države u vrijeme njenog postojanja od 1918 – 1992. godine.<ref>{{Cite web |url= http://www.yuhistorija.com/serbian/kultura_religija_txt02.html |title=Aleksandar Ignjatović -Dva modernizma u dve Jugoslavije: arhitektura i ideologija, 1929-1980 |work= YU istorija - Kultura i religija |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> == Arhitektura modernizma == [[Moderna arhitektura|Arhitektonski modernizam]] je kulturni pravac iz prve polovine XX. stoljeća, koji je odbacilo [[Arhitektura historicizma u Bosni i Hercegovini|historicizam]] i [[Secesijska arhitektura u Bosni i Hercegovini|secesiju]] i priklonilo se načelima funkcionalizma i konstruktivizma. Na razvoj novoga pristupa arhitektonskom stvaralaštvu u svijetu uticali su avangardni umjetnički pravci i skupine (futurizam, kubizam, ekspresionizam, purizam) te primjena novih industrijskih materijala (lijevano željezo, beton, staklo). Najveći utjecaj na razvoj [[Moderna arhitektura|moderne arhitekture]] i urbanizma izvršili su: * [[Bauhaus]], prva moderna visoka škola za gradnju i umjetničko oblikovanje, osnovana u Wajmaru 1919, * [[Le Corbusier|Korbizije]], začetnik i idejni tvorac funkcionalizma oko 1920-ih i * Međunarodno udruženje arhitekata [[CIAM]], osnovano 1928. godine<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=41459 Hrvatska enciklopedija]</ref> Predstavljao je progres i civilizacijsku utemeljenost umjetnosti i građevinarstva. Za razliku od drugih stilskih i formalnih konfiguracija koje su postojale na arhitektonskoj sceni — a prije svega različitim „nacionalnim” i regionalnim idiomima — modernizam nije bio opterećen bremenom utvrđenih nacionalnih ili etničkih zamišljanja i identifikovao se kao savršenija kulturna formacija u odnosu na prošlost. <ref>[https://de.scribd.com/document/232768189/Moderna-Arhitektura Moderna arhitektura]</ref><ref>[https://de.scribd.com/presentation/227566903/Moderna-arhitektura-i-konstrukcije Moderna arhitektura i konstrukcije]</ref> Modernističku arhitekturu prihvatili su novi politički i društveno-ekonomski sistemi, počev od [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], [[Fašizam|fašizma]] u [[Italija|Italiji]], revolucionarnih i totalitarnih režima u Srednjoj Evropi ([[Mađarska]], [[Čehoslovačka]], [[Rumunija]] i [[Poljska]]), režim [[Kemal Ataturk|Kemala Ataturka]], koji je upravo u to vrijeme bio u svom zenitu i [[Cionizam]] u vrijeme izgradnje Tel Aviva. U svakom od navedenih slučajeva, arhitektonski modernizam legalizovao je ove nove režime kao ''napredne'' i ''reformske''. == Arhitektura modernizma u prvoj Jugoslaviji == To je doba dominacije pokreta moderna u evropskoj arhitekturi, čiji pobornici iskazuju značajan otklon od tradicije i ornamenta u arhitekturi. U tom periodu preovladavaju ideje zdravog funkcionalizma koji zagovara skladnu sintezu sadržaja i forme posebno u kulturi stanovanja, u jedinstvu sa rezultatima tehničkog napretka. Tokom dvadesetih i tridesetih godina, sa studija arhitekture završenih na nekim od najprestižnijih evropskih akademija, u Jugoslaviju se vraća grupa mladih arhitekata školovanih pod uticajem moderne ([[Dušan Smiljanić]], [[Helen Baldasar]], [[Nikola Dobrović]], [[Braća Kadić]])<ref name="Penzioni fond">{{Cite web |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Sarajevo_penzioni%20fond%20BOS.pdf |title= Zgrad Penzionog fonda u Sarajevu |work= Komisija za nacionalne spomenike |accessdate= 13. 9. 2016 }}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref name="Pašić"/> Direktnu vezu sa pokretom modernizma ostvarila je, međutim, tek druga generacija znatno mlađih arhitekata, koji su na arhitektonsku scenu stupili kasnije: [[Milorad Pantović]], [[Branko Petričić]], [[Juraj Najdhart]], [[Edvard Ravnikar]], [[Jovan Krunić]], [[Bela Auer]], [[Drago Ibler]] i [[Ernest Vajsman]] i svi radili u ateljeu [[Le Korbizje]]a. Kod Adolfa Loosa radili su [[Vladimir Potočnjak]] i [[Zlatko Nojman]], kod Hansa Pelciga [[Drago Ibler]], [[Zdenko Strižić]] i [[Josip Pičman]], kod Petera Behrensa Juraj Najdhart, te kod J. J. Pitera Ouda- [[Ivan Zemljak]].<ref name="Krešimir"/> === Umjetničke grupe === [[Umjetnička grupa Oblik]] bila je jedna od najznačajnijih udruženja umjetnika u raznim oblastima u Jugoslaviji između dva svjetska rata. Osnovana je 1926. godine u Beogradu i postojala je do 1939. Zagovarala je modernizam u tadašnjoj umjetnosti. Prvi put Grupa je izlagala na Šestoj jugoslovenskoj umjetničkoj izložbi u Novom Sadu 1927. godine, a kasnije u cijeloj Jugoslaviji i susjednim zemljama. Od arhitekata, u Grupi su bili [[Nikola Dobrović]] a posle raspuštanja Grupe arhitekata modernog pravca 1934. godine, priključili su se [[Dragiša Brašovan]], Milan Zloković, Branislav Kojić i Jan Dubovi. Umetnička grupa Oblik je u procesu osavremenjivanja likovnog izraza isticala težnju ka ''uporednom kretanju cjelokupne jugoslovenske umjetnosti sa aktuelnim evropskim umjetničkim tokovima''. Bili su pobornici slobode umjetničkog stvaranja, ličnog izraza autora i autonomije likovne estetike. To je bila Grupa savremeno opredeljenih stvaralaca koji su se beskompromisno zalagali za aktuelne svjetske umjetničke tendencije gradeći na taj način najviše i najvrednije domete jugoslovenske Moderne između dva svjetska rata. U Beogradu 12. novembra 1928. godine osnovana je [[Grupa arhitekata modernog pravca]], čiji su osnivači bili [[Milan Zloković]], [[Branislav Kojić]], [[Jan Dubovi]] i [[Dušan Babić]]. Grupa je osnovana da bi se putem izrade arhitektonskih projekata, njihovom realizacijom i javnim nastupima, zalagala za principe moderne arhitekture. U vrijeme svog najvećeg uspona, grupa je brojala osamnaest članova i djelovala je do 1934. godine.<ref name="Zgrada Narodne banke">{{Cite web|url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Sarajevo_Narodna%20banka%20BOS.pdf|title= Zgrada Narodne banke u Sarajevu|work= Komisija za nacionalne spomenike|accessdate= 13. 9. 2016}}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> [[Grupa Zemlja]] bilo je udruženje likovnih umjetnika, nastalo kao reakcije na društvene događaje u svijetu i zemlji. Djelovalo je od 1929 do 1935 kada je rad udruženja policijski zabranjen. Grupa je nastala kao rezultat organiziranog i programski artikuliranog okupljanja članova i simpatizera ljevičarske orijentacije − slikara, kipara i arhitekata. To je bilo prvo umjetničko udruženje takve vrste u Hrvatskoj. Predsjednik udruženja bio je arhitekt Drago Ibler. Na umjetnike iz Grupe zemlja naročito na arhitekte, velik uticaj imele su ideje [[Bauhaus]]a, i njegovog drugog direktora Hannesa Meyera, kao i ideje frankfurtskog urbanista Ernsta Maya, jer je Zagreb, odakle je većina osnivača grupe bila, tradicionalno bio pod utjecajem iz njemačkih zemalja.<ref>[http://webserver.rcub.bg.ac.rs/publicFileDownload?idSednicaMaterijal=3308 Vladimir Marković: Beograd i Zagreb kao centri geneze političkih i socijalnih tendencija u umjetnosti Kraljevine Jugoslavije: grupe Život i Zemlja (pristupljeno 5. 03. 2011.)]{{PDF}}</ref> Početkom 1929. godine dolazi do oštre promjene političkog kursa i stvaranja [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] umjesto [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]]. Modernizam je bio taj koji je mogao simbolički da odgovori političkim zahtevima za nacionalnom unifikacijom, kao i da predstavi sliku jugoslovenske nacije, kulture i države u kojima nije bilo ''plemenske zaslijepljenosti'', niti ''duhovnog rasula'' — svega onoga što je prouzrokovalo promjenu političkog kursa. Reprezentativni primjer iz tog vremena je [[Kompleks Banovine u Novom Sadu]], prema projektu Dragiše Brašovana. Projektanti u Jugoslaviji su projektovali različite tipove zdravstvenih zgrada: opšte bolnice, specijalizovane bolničke paviljone, sanatorijume, domove starih i iznemoglih lica, materinske domove, manje ambulante i poliklinike, i naposljetku domove Crvenog krsta. [[Zgrada Crvenog krsta]] u Sarajevu<ref>{{Cite web |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Sarajevo_zgrada%20Crv%20krsta%20BOS.pdf |title= Zgrada Crvenog krsta u Sarajevu |work= Komisija za nacionalne spomenike |accessdate= 13. 9. 2016 }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> je podignuta u sklopu akcije izgradnje većeg broja objekata Društva [[Crveni krst|Crvenog krsta]] Kraljevine Jugoslavije krajem dvadesetih i tridesetih godina XX vijeka. U tom periodu podignuta je zgrada Glavnog odbora Društva Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije u [[Beograd]]u (1935. godina), kao i domovi u [[Novi Sad|Novom Sadu]], [[Užice|Užicu]], [[Kragujevac|Kragujevcu]], [[Tetovo|Tetovu]], [[Čačak|Čačku]], [[Čapljina|Čapljini]]. Godine 1936. bili su pripremljeni i projekti domova Crvenog krsta u [[Zagreb]]u i [[Split]]u. <gallery> Kuća Milana Zlokovića 5.JPG| [[Milan Zloković|Zlokovićeva]] kuća u [[Beograd]]u, 1927. god Zgrada Crvenog krsta.jpg|mini|desni|[[Zgrada Crvenog krsta]] u Sarajevu izgrađena 1929. godine, djelo [[Helen Baldasar|Helena Baldasara]] u duhu modernizma Ратнички дом (Дом ЈНА) 2012-09-17 17-38-08.jpg|Dom Armije 1932-1939. god Palace_Albania.jpg|[[Palata Albanija]], 1939. god, prvi neboder u jugoistočnoj Evropi Hotel hecco deluxe (3826498302).jpg|mini|Neboder JAT-a u Sarajevu, djelo [[Braća Kadić|braće Kadić]] u duhu modernizma, izgrađen prije Drugog svjetskog rata Зграда Бановине у Новом Саду.JPG|[[Kompleks Banovine u Novom Sadu]] po projektu [[Dragiša Brašovan|Dragiše Brašovana]] </gallery> [[File:Novi Beograd - Block 23.jpg|mini|desno|[[Novi Beograd]]]] == Arhitektura modernizma u drugoj Jugoslaviji == Do sredine tridesetih godina ideja funkcionalizma u potpunosti je sazrela i standardizirana i neće se bitnije mijenjati tokom idućih desetljeća. U vrijeme kasne moderne - tokom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina ona je opšte prihvaćeni standard sa prirodnom evolucijom i dinamikom.<ref name="Krešimir">{{Cite web |url= http://kgalovic.blogspot.com/2014/03/hrvatska-moderna-arhitektura.html |title= Krešimir Galović - HRVATSKA MODERNA ARHITEKTURA OD IDEJE, FUNKCIJE I APSTRAKCIJE DO NOVE TRADICIJE |work= |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> [[File:Nikola Pašić (Marks i Engels) tér, szemben a Jugoszláv Szakszervezeti Székház (Dom sindikata Jugoslavije). Fortepan 31525.jpg|mini|desno|[[Dom Sindikata]] u [[Beograd]]u iz 1947, projektant [[Branko Petričić]]]] === Socrealizam u arhitekturi Jugoslavije === Prvo je razdoblje poslijeratne obnove između 1945. i 1948. godine, a određuje ga dilema na razmeđi između socrealizma i kontinuiteta moderne. Poznati projekt u kojem su čitaju odrazi socrealizma je zgrada Doma Sindikata izgrađena 1948. god u Beogradu. Na konkursu za [[Poslovni centar Ušće CK|Zgradu CK KPJ]] iz 1948, nije dodijeljena prva nagrada. Zgrada je izgrađena desetak godina kasnije i izvana više podsjećala na američki neboder, nego na zgradu u maniri [[staljin]]ističke arhitekture.<ref name="Maroje">{{Cite web |url= http://arhiva.portalnovosti.com/2014/02/maroje-mrduljas-u-sfrj-arhitektura-je-bila-sredstvo-emancipacije/ |title=Maroje Mrduljaš: U SFRJ arhitektura je bila sredstvo emancipacije |work= |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> Socrealizam kao stil i estetska kategorija, nije ni postojao. To je vještačka kovanica koja je trebala da objedini graditeljsko stvaralaštvo u vremenu koje se odnosilo neposredno na dane po završetku II svetskog rata i nužne obnove porušenih i popaljenih zemalja. To je bilo vrijeme velikog siromaštva i oskudice, i u ljudima i u materijalu, često krpljenje golog života. Kako su u ratu najviše stradali Sovjetski Savez i zemlje koje su Sovjeti oslobađali, tu je obnova bila najpotrebnija a neimaština najveća. I danas u [[Frankfurt]]u, najmoćnijoj finansijskoj metropoli Evrope, u jednoj od glavnih gradskih longitudinala u istorijskom jezgru grada, postoji niz zgrada za koji se može reći da su tipični primeri socrealističke arhitekture.<ref name="Mitrović"/> [[File:Genex Tower 14.jpg|mini|desno|Zgrada Geneksa]] === Dominacija moderne arhitekture === U [[SFRJ|socijalističkoj Jugoslaviji]] nakon 1948. godine dolazi do prekida s [[Informbiro]]om i okretanja Zapadu. Bilo je potrebno naći ne samo alternativni politički sistem državnom socijalizmu, nego je i u kulturnom smislu bilo potrebno napraviti razliku, što je bio važan aspekt u kulturnoj i političkoj konstrukciji jugoslovenskog ''posebnog puta u komunizam''. Ne postoji dekret kojim se sistem odlučio za modernizam kao “službenu estetiku”, nego se on afirmira zahvaljujući kulturnoj autonomiji arhitekture. Baš kao i u periodu posle 1929, kada je integralnom jugoslovenstvu valjalo obezbediti materijalno, opipljivo obličje, tako je i specifičnost jugoslovenskog socijalizma legitimisana novom, modernističkom arhitekturom. U oba slučaja, rezolutno okretanje od istoricizma i „nacionalnih” stilova, značilo je simbolički otklon od jednog ideološkog pravca, sistema vrijednosti i koncepta identiteta, te prelazak u sasvim drugi ideološko-identitetski domen. [[Dubrovnik|Dubrovačko]] savjetovanje, održano 1950. godine, bilo je prekretnica u razvoju arhitekture u Jugoslaviji. To je bilo prvo i najveće savjetovanje arhitekata i urbanista u Jugoslaviji. Tada je proklamovana nužnost da se projektovanju obezbjedi puna sloboda stvaralaštva i nemješanje države u duhovne radnje arhitekata.<ref name="Mitrović">{{Cite web|url= http://www.sacg.me/mihajlo-mitrovic-postmoderna-je-zatrovala-arhitekturu-srbije/|title= Mihajlo Mitrović: Postmoderna je zatrovala arhitekturu Srbije|work= SACG|accessdate= 13. 9. 2016|archive-date= 2020-08-11|archive-url= https://web.archive.org/web/20200811213316/https://www.sacg.me/mihajlo-mitrovic-postmoderna-je-zatrovala-arhitekturu-srbije/|dead-url= yes}}</ref> Socrealizma u arhitekturi, ako se isključe [[spomenici Narodnooslobodilačke borbe]], na području Jugoslavije gotovo i nema. Jugoslavija je u kulturnom i arhitektonskom smislu bila snažno orijentirana na modernizam apsorbiran prije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], no u [[Socijalističko samoupravljanje|socijalizmu]] dolazi do njegove primjene u velikom mjerilu. Prije Drugoga svjetskog rata modernistička arhitektura uglavnom je bila privilegija povlaštenih društvenih klasa. Nakon rata, modernizam se primjenjuje u projektiranju dispanzera, bolnica, škola, kolektivnog stanovanja i ti se zadaci realiziraju na nivou komune, osnovnoga teritorijalno-političkog entiteta teorije samoupravnog socijalizma.<ref name="Pašić">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/31536518/Arhitektura-BiH-1918-1992|title=Amir Pašić: Arhitektura Bosne i Hercegovine 1918-1992 |work=|accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> [[Arhitektura]] igra osnovnu funkcionalnu ulogu u modernizaciji, ali i više: ona je sredstvo emancipacije, posebno kada je riječ o naprednijim programima, kao što je to slučaj s [[Radničko sveučilište u Zagrebu|Radničkim sveučilištem u Zagrebu]] ili sasvim nepoznatim a fascinantnim [[Dom kulture u Konjicu|Domom kulture u Konjicu]], koji je i danas, iako u fizički lošem stanju, jezgra svega modernoga u tom kraju. Program korjenite transformacije društva pratila je napredna arhitektura.<ref name="Maroje"/> === Stambena izgradnja 1950-ih i 1960-ih === [[File:Džidžikovac.jpg|mini|desno|[[Stambeni kompleks na Džidžikovcu]]]] [[File:Васина улица1.JPG|mini|desno|Interpolacija u Vasinoj ulici u Beogradu]] ==== Mala naselja ==== {{Glavni|Stambeni kompleks na Džidžikovcu}} Pedesete godine XX vijeka obilježene su izgradnjom malih naselja sa kućama sličnim jedna drugoj. Bile su to tipske ili identične kuće građene u istom duhu (tipska socijalna kuća - prema šemi grupe autora). Uniformna arhitektura reflektovala je ideologiju i duh vremena na očit i direktan način. Depersonilizacija je bila favorizovana, kolektivitet je bio istican. Prema jednom podatku, u Srbiji je od 1953-1957 prodato 6.507 kuća, dok je oko 2.000 izgrađeno.<ref>[https://www.academia.edu/21583935/Housing_development_in_the_1950s_in_Serbia-typical_examples_of_residential_blocks_built_in_Belgrade Dijana Marić: Razvoj izgradnje 1950-ih u Srbiji]</ref> [[Stambeni kompleks na Džidžikovcu]] u Sarajevu iz 1947. godine po projektu [[Braća Kadić|braće Kadić]]<ref name="Kadić">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/346272748/Monografija-e-Book |title= Emir Kadić - Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini |work=Sarajevo, 2010 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref>, bila je prva značajna izvedba poslije Drugog svjetskog rata po dokumentaciji nastaloj prije rata <ref>{{Cite web |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=12 |title= Stambeni kompleks na Džidžikovcu |work= Komisija za nacionalne spomenike |accessdate= 13. 9. 2016 }}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Jedan dio malih naselja bio je isključivo namijenjen radnicima. Realizacija [[Radničko naselje Majdan|radničkog naselja Vareš Majdan]] počela je 1947., a radovi su završeni do 1954. godine. Naselje je realizovano po projektu Juraja Najtharta iz 1939. godine. ==== Interpolacija ==== Slijedeći vid izgradnje je interpolacija stambenih kolektivnih zgrada u postojeće gradsko tkivo sa njegovim obimom i izvedbom. Brojni investitori (Pošta, sportska udruženja, kompanije kao što su Jugometal, Energoprojekt, Centrotekstil, Janko Lisjak i mnoga druga u Srbiji), podizali su stambene zgrade za svoje zaposlene na mjestima koja su bila devastirana tokom Drugog svjetskog rata. Na ovaj način stvaran je hibridni koncept sa mješavinom karakteristika tradicionalne urbane kompozicije iz ranijih vremena i nove moderne arhitekture. Uglavnom su ih projektovali arhitekte koji su već bili edukovani u predratnom vremenu u duhu moderne arhitekture. Njihovo aktiviranje predstavljalo je sponu između predratne Moderne i postratnog perioda u traženju ideološke prikladne forme koja će na najbolji način predstaviti novo društvo. ==== Izgradnja novih naselja (gradova) ==== {{Glavni|Ulica grada Vukovara (Zagreb)|Novi Beograd}} Velike slobodne površine uz gradove postale su središta izgradnje novih ulica, stambenih blokova i novih gradova sastavljenih od više naselja. Primjeri su: Ulica grada Vukovara u Zagrebu, Liman u Novom Sadu, Grbavica i Hrasno u Sarajevu, Novi Zagreb, Novi Beograd, Novi Travnik i mnogi drugi. Građeni su prema suvremenim urbanističkim principima sa pravilnom strukturom unutar koje su smještene stambene zgrade te građevine za druge sadržaje potrebne jednom takvom naselju. Većina ovakvih naselja su „tipska“, sa ponavljanjem istih praksi i elemenata gradnje. U projektovanju su učestvovali brojni arhitekti, pojedinačno ili kao grupa. Jedna od njih bila je i grupa arhitekata "Beograd 5" koju su sačinjavali: [[Mihailo Čanak]], Leonida Lenarčič, Milosav Mitić, Ivan Simović i Ivan Petrović, projektanti Bloka 21. Tokom 1970. god. Jugoslavija je koristila 27% ukupnih investicija za stambenu izgradnju, što je činilo 8% BND i svrstavalo Jugoslaviju na prvo mjesto u Evropi.<ref>[https://books.google.ba/books?id=T4A661CGIhkC&pg=PT30&lpg=PT30&dq=residential+housing+1950+serbia&source=bl&ots=kpjA_xrfKW&sig=ACfU3U38s_HhgusnL0KIRa6tBIhWcjARmw&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjOxbGW0pjqAhWjAxAIHffWCoYQ6AEwDHoECAoQAQ#v=onepage&q=residential%20housing%201950%20serbia&f=false]</ref> [[File:Cavtat, Croatia - panoramio - Aleksandar Topuzović.jpg|mini|desno|Hotel Croatia u Cavtatu]] === Hoteli i turistički objekti kao najveći izazovi arhitekata === Odmah poslije 50-ih Jugoslavija je otvorila granice strancima, a turizam je postao perspektivna privredna grana. Istovremeno, radničkoj klasi trebalo je omogućiti “pravo na odmor” u brojnim odmaralištima duž jadranske obale. Hoteli i turistički resorti bili su među najuzbudljivijim temama za arhitekte.<ref name="Matica hrvatska">{{Cite web|url= http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/761/Arhitektura%20XX.%20stoljeca-sazetci.pdf|title= HRVATSKA ARHITEKTURA U XX. STOLJEĆU -Iva Körbler HOTELSKA TURISTIčKA BAšTINA|work= MATICA HRVATSKA Zagreb MMIX|accessdate= 9. 2. 2017}}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Tako je od polovine 60-ih do polovine 70-ih proizašla različita, ali jako dobra tipologija hotela. Neki od ovih primjera su kompleks hotela “Solaris” kod [[Šibenik]]a ([[Boris Magaš]], 1967-­1968.), hotel “Libertas” u [[Dubrovnik]]u ([[Andrija Čičin-Šain]] i [[Žarko Vincek]], 1968.­1972.), “Ambasador” u [[Opatija|Opatiji]] ([[Zdravko Bregovac]], 1968.), “Berulia” u [[Brela]]ma ([[Ante Rožić]], 1971.), “Croatia” u [[Cavtat]]u ([[Slobodan Miličević]], 1973.), i drugi. Kad je riječ o idejnim projektima, ističe se onaj sarajevskog arhitekta i Le Corbusierova učenika [[Juraj Najdhart|Jurja Neidhardta]], koji je izazivao uvaženo poimanje “hotela kao hrama”, bio je duboko uronjen u svoju okolinu, s malim dizajnerskim sobama i velikim javnim prostorom, trebao je imitirati prirodu, a sam ga je arhitekt opisao kao “biljku od betona”. Bio je to izuzetno napredan projekt za svoje vrijeme i šteta što nije izveden. <gallery> Hotel Ambasador, Opatija - jug.jpg|Hotel Ambasador u Opatiji Palace Hotel, Malinska 2009-07-19 29.jpg|Hotel Palace u Malinskoj na otoku [[Krk]]u (napušten) Rixos_Libertas_Dubrovnik.jpg|Hotel Libertas u Dubrovniku Hotel Bellevue 1 (4060685100).jpg|Hotel Bellevue u Dubrovniku Hotel Jugoslavija - panoramio.jpg|Hotel Jugoslavija u Beogradu (ruši se) </gallery> [[File:Pošta vo Skopje, Macedonia.jpg|mini|desno|Zgrada pošte u Skoplju]] === Brutalistička arhitektura u Jugoslaviji === U decenijama Moderne arhitekture, nametnula se kao radikalan moderan stil i [[Brutalizam|Brutalistička arhitektura]], koja je promovisala snažne linije i funkcionalno odstupanje od ornamentalnosti, odnosno bilo kakvih ukrasnih detalja. Osnovna ideja ovog stila leži upravo u insistiranju na funkcionalnosti. Jednostavna neobičnost forme ovih brutalističkih građevina rađenih sa betonom, apsolutno je upečatljiva. U ono vrijeme, sve je finansirala država kojoj je bilo u interesu da izgradnja traje što kraće i što jeftinije, da bude funkcionalno i da služi namjeni. Tokom šezdesetih godina XX vijeka trebalo je izgraditi ogroman broj objekata, a da to bude efikasno i jeftino. Te je uslove najbolje ispunjavao beton, a ujedno je bio i noseći element i fasada i sve ostalo. U ono vrijeme nije se mnogo mislilo na termiku, energija je bila pristupačna i jeftina. Primjena betona nije bila posljedica neke filozofije, već iz krajnje praktičnih razloga. Armirani beton je primijenjen u u 95% slučajeva. Tada se mislilo da je beton vječan i tek će vrijeme pokazati da i on ima svoj vijek trajanja. Brutalizam je iz navedenih razloga dugo trajao u Jugoslaviji.<ref>[https://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0354-6055/2015/0354-60551541069A.pdf Razgovor o brutalizmu - Razgovor sa arhitektom Ljupkom Ćurčićem]</ref> Poznati objekti u stilu Brutalističke arhitekture: * Blokovi 22, 23, 28, 30, 61, 62, 63, [[Novi Beograd]], izgrađen je natur-betonom * [[Beogradske kapije|Geneks kula]], odnosno [[Zapadna kapija Beograda]], arhitekt [[Mihajlo Mitrović]] * [[Zgrada Saveznog izvršnog vijeća SIV III]] – Novi Beograd, arhitekt [[Ljupko Ćurčić]] * [[Muzej Jugoslavije]] iz 1962. po projektu [[Mihajlo Janković|Mihajla Jankovića]]<ref name="auto">{{Cite web|url=https://www.mywanderlust.pl/belgrade-brutalist-architecture/|title=Guide to Belgrade brutalist architecture - over 20 concrete masterpieces|last=kami|date=2019-08-29|website=Kami and the Rest of the World|language=en-US|access-date=2020-01-28}}</ref> * [[Opštinski sud Požarevac]], * [[Opštinski sud Sremska Mitrovica]], * [[Autobuska stanica Kikinda]], * [[Urbanistički zavod u Beogradu]]<ref>[https://www.vajbmagazin.com/sta-je-to-brutalna-arhitektura/ Brutalna arhitektura]</ref> * [[Sava Centar]] (1979), projektant [[Stojan Maksimović]] * [[Zgrada Toblerone u Beogradu]], arhitekta Rista Šekerinski * [[Richterovi neboderi]], projektant [[Vjenceslav Richter]] * [[Transportni centar u Skoplju]], 1971. - 1981, autor projekta je [[japan]]ski arhitekta [[Kenzo Tange]] (1913. - 2005.). * [[Studentski dom Goce Delčev u Skoplju]], 1969, projektant [[Georgije Konstantinovski]] * [[Narodna i univerzitetska biblioteka u Skoplju]], 1971, autor ovog objekta je Petar Muličkoski * [[Arhiv grada Skoplja]], 1970, projektant Georgije Konstantinoski * [[Telekomunikacioni centar u Skoplju]], po projektu [[Janko Konstantinov|Janka Konstantinova]]. * [[Zgrada opere i baleta u Skoplju]], 1979, autori Stefan Kacin, Jurij Princes, Bogdan Splinder i Marijanu Uršić, Slovenija * [[Zgrada RTV Sarajevo]] <gallery> Bežanijski Blokovi EDIT.jpg|Naselje Bežanijska kosa u Novom Beogradu Richterovi neboderi, Zagreb.JPG|[[Vjenceslav Richter|Richterovi neboderi]], poznati i pod nazivom '''Rakete''', u [[zagreb]]ačkom kvartu [[Trnje]] Sarajevo Street (117563617).jpeg|Sarajevsko naselje Alipašino polje, izgrađeno sredstvima solidarnosti zaposlenih Skopje Post.jpg|Zgrada pošte u Skoplju, projekat [[Janko Konstantinov|Janka Konstantinova]] Students' dormitory Goce Delčev Skopje 10.jpg|Studentski dom Goce Delčev u Skoplju, projektant [[Georgije Konstaninovski]] </gallery> === Javni objekti === Politika liberalizacije pokrenuta krajem 1960-­ih i donošenje novog ustava Jugoslavije 1974. omogućili su veću nacionalnu emancipaciju u pojedinim saveznim republikama. Reprezentativna arhitektonska postignuća, poput narodnih parlamenata, nacionalnih biblioteka, krovnih sveučilišta itd., spajala su kozmopolitski modernizam s modernističkim regionalizmom. Neki od najznačajnijih primjera su: * [[Palata Srbije]], izgrađena kao zgrada Saveznog izvršnog vijeća, kasnije Palata Federacije, ([[Mihailo Janković]], 1959. * [[Poslovni centar Ušće]], izgrađena kao zgrada CK Saveza komunista Jugoslavije, (Mihailo Janković, 1962-64.) * [[Kockica (zgrada)]], izgrađena kao zgrada CK Saveza komunista Hrvatske, ([[Ivan Vitić]], 1968.) * [[Narodna skupština BiH]] u Sarajevu (Juraj Najdhart, 1974.), * [[Trg revolucije u Ljubljani]] (danas Trg republike - [[Edvard Ravnikar]], 1975. i ­1982.), * [[Zgrada Makedonske akademije znanosti i umjetnosti]] ([[Boris Čipan]], 1970.), * [[Nacionalna knjižnica Srbije]] u Beogradu ([[Ivo Kurtović]], 1965-­1973.), * [[Zgrada društveno­političkih organizacija Crne Gore]] u Titogradu (danas [[Podgorica]]); [[Radosav Zeković]], 1978.), * [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Prištini]] ([[Andrija Mutnjaković]], 1971.-1982.) i * [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu]] (skupina autora, 1978-­1995.), . <gallery> Zgrada_Kockica_Zagreb.jpg|Zgrada Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, popularno nazvana Kockica, izgrađena je na temelju projekta arhitekta [[Ivan Vitić|Ivana Vitića]] iz 1961. godine. Novi_Beograd_-_The_SIV_building.jpg|[[Palata federacije]], danas Palata Srbija, Novi Beograd Ušće.JPG|Zgrada CK SKJ Biblioteca Nacional, Pristina, Kosovo, 2014-04-15, DD 03.JPG|Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Prištini, autor [[Andrija Mutnjaković]] </gallery> === Kasna moderna arhitektura u Jugoslaviji - dominacija stakla === U periodu osamdesetih godina, razvijaju se kao uticaji kasne moderne: dominacija stakla na pročeljima novih zgrada i primjena visoke tehnologije obrade pročelja i građenja uopšte kombinacijom metala, stakla i kamena. * [[Poslovno-sportski centar Cibone]] u Zagrebu prjektanata [[Marijan Hržić|Marijana Hržića]], [[Ivan Piteša|Ivana Piteše]] i [[Berislav Šebetić|Berislava Šerbetića]] (1985-1988) s naglašenim visokim staklenim valjkom tornja, horizontalnom eliptoidnom dvoranom. * [[Poslovna zgrada INA]]-Naftaplina u Zagrebu arhitekata [[Ivo Maroević|Ive Maroevića]] i J. Galjera iz 1983. godine, sa karakterističnim odnosom staklenih ploha i čvrste kamene opne. * [[Poslovna zgrada Vjesnika]], [[Duško Rakić|Duška Rakića]] (1987).<ref name="Ivo Maroević">{{Cite web |url=https://www.ipu.hr/content/radovi-ipu/RIPU-16-1992_235-252-IMaroevic.pdf |title=Ivo Maroević: Zagrebačka arhitektura osamdesetih godina |work=Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za povijest umjetnosti -Izvorni znanstveni rad|accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> * [[Zgrada Elektroprivrede BiH]] u Sarajevu arhitekte [[Ivan Štraus|Ivana Štrausa]] * [[Poslovne zgrade Unisa]] u Sarajevu arhitekte [[Ivan Štraus|Ivana Štrausa]] Treći period od kraja šezdesetih godina obilježen je pojavom Novih tendencija, i kritičkim preispitivanjem ideje moderne, te potraga za novim oblikovnim mogućnostima i materijalima. Tada se prvi put počinje problematizirati i upotreba digitalne tehnologije. Sedamdesete godina 20. stoljeća, je prijelazni period u kome ideja moderne pokazuje očite znakove umora. <gallery> Cibona Tower 20150912 DSC 2576.JPG|Poslovno-sportski centar Cibone u Zagrebu View towards south-west on Vjesnik skyscraper.jpg|Vjesnikov neboder u Zagrebu Gradska_knjižnica_Šibenik.jpg|Gradska knjižnica u [[Šibenik]]u </gallery> == Spomenici Narodnooslobodilačke borbe == {{Glavni članak|Spomenici Narodnooslobodilačke borbe}} u [[SFRJ|Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji]] podignuto je oko 15.000 spomenika posvećenih [[Narodnooslobodilačka borba|Narodnooslobodilačkom ratu]] na lokacijama značajnih istorijskih bitaka iz Drugog svjetskog rata ili na mjestima velikih stradanja civila i boraca NOB-e. Mnogi ovi spomenici srušeni su ili oštećeni tokom raspada SFRJ devedesetih godina.<ref name="Nyebil">{{Cite web |url=http://www.spomenikdatabase.org/ |title=Donald Nyebil: Partisan Memorial |work= Spomenik Database|accessdate=12. 9. 2017}}</ref> <gallery> File:Stjepan_Filipović.JPG|Spomenik Stjepanu Filipoviću, rad vajara [[Vojin Bakić|Vojina Bakića]], prema jednoj od najupečatljivijih fotografija Drugog svetskog rata, koja se danas nalazi u zgradi UN-a File:KZ-Jasenovac-Denkmal-Zugang.JPG|Spomenik u Jasenovcu, rad vajara [[Bogdan Bogdanović|Bogdana Bogdanovića]] File:Spomenik_na_Tjentištu.jpg|[[Nacionalni park Sutjeska|Spomenik na Tjentištu]] File:Kosmaj spomenik2.jpg|Spomenik na [[Kosmaj]]u, Srbija File:Da.se.ne.zaboravi.jpg|Šumarice - Memorial Park, [[Kragujevac]], projektant [[Miodrag Živković]], 1953. god. </gallery> [[File:Mamutica Zagreb 20110620 2877.jpg|mini|desno|Stambena zgrada Mamutica u Zagrebu u kojoj živi preko 5000 stanovnika]] == Arhitektura postmodernizma u Jugoslaviji == [[Postmoderna arhitektura]] se javlja sedamdesetih godina XX vijeka, vrlo često sa različitim tumačenjima. Proizašla je udaljavanjem iz moderne arhitekture, njenom transformacijom u nove stilove, postajući eklektična i pluralistička. Odbacuje se proizvedena uniformnost i homogenost, što je obilježje projekata poslije 2. svjetskog rata. Dolazi do široke raznovrsnosti, upotrebe heterogenih i plastičnih stilova, životnosti, sponatanosti. Namjerno se kombinuju nepodudarni stilove i oživljavaju djelići iz prošlosti kao npr. srednjovekovni stub ili klasični trg kako bi se stvorio kolaž različitosti.<ref>[https://www.arhitektura.rs/rubrike/razvoj-arhitekture/437-pojam-postmoderne-u-istoriji-i-teoriji-arhitekture-i-umetnosti Pojam postmoderne]</ref> Sedamdesete i osamdesete godine obilježene su pluralizmom postmoderne, više u formalnom nego u sadržajnom smislu. Postmoderna je u tragovima prisutna, nigdje u cjelini, nigdje kao dominantni proces, već kao dobrodošla dosjetka, koja će na pojedinim zgradama humanizirati neki njezin dio i otvoriti ga za kvalitetniji doživljaj korisnika. To je vrijeme kada dolazi i do generacijske smjene stvaralaca, otvaraju se nove teme, kritički se preispituju svi segmenti naslijeđa moderne, uključujući i istorijsku valorizaciju. Otvaraju se i neke zapostavljene teme, poput individualnog stanovanja i sakralne arhitekture, koje su zbog ideoloških razloga dugo vremena bile potiskivane. Krajem osamdesetih završava se i era postmodernizma. Tada su uslijedile devedesete godine i radikalna društveno - politička previranja, koja su rezultirala raspadom Jugoslavije.<ref name="Krešimir"/> === Nagrada lista Borba === {{Glavni|Nagrada Borbe za arhitekturu}} Na saveznom nivou bila je prisutna i godišnja [[Nagrada Borbe za arhitekturu|Borbina nagrada za arhitekturu]] odnosno nagrada dnevnog lista “Borbe”, čija je svrha bila popularizacija najznačajnijih arhitektonskih dostignuća te godine. == Interesovanje za jugoslavensku arhitekturu == Početkom XXI vijeka primjetan je povećani interes pojedinaca i stručne javnosti za arhitektonska ostvarenja u periodu socijalističke Jugoslavije. Belgijski fotograf i suradnik na Kraljevskoj akademiji u Gentu Jan Kempenaers, oduševljen je apstraktnom ljepotom napuštenih spomenika NOB-u koje je snimao. Ist stav iznio je fotograf Donald Nyebil obilazeći Jugoslaviju dvije godine i fotografišući spomenike.<ref name="Nyebil"/> ==== Izložba u Londonu ==== U [[london]]skom Victoria&Albert muzeju 2009. godine održana je izložba “Dizajn u doba hladnog rata”<ref>[https://www.jutarnji.hr/kultura/art/‘zbog-onoga-sto-se-gradilo-u-sfrj-povijest-arhitekture-pisat-ce-se-iznova’/2131380/ Arhitektura u SFRJ]</ref> Izložba je pokazala da nijedna država iza željezne zavjese nije imala toliko sluha za savremeni dizajn, arhitekturu i umjetnost poput bivše Jugoslavije. [[Tito|Titu]] se nije moglo prigovoriti da nije prepoznao važnost dobrog dizajna u poslijeratnoj obnovi, a arhitekture socijalističkog realizma bilo je u zanemarivom postotku. U stimulativnom se okruženju stvarala arhitektura koja je pridonosila kvaliteti svakodnevnice. ==== Izložba u Zagrebu ==== U svojoj knjizi „Arhitektura u socijalističkoj Jugoslaviji” austrijski fotograf Wolfganga Thaler navodi: “U Jugoslaviji je u doba socijalizma stvoren zavidan opus modernističke arhitekture, koja ne može ući u postojeće, pojednostavljene klasifikacije pa ruši već uspostavljene kategorije modernizma u svijetu”. Thaler vjeruje, a u tome nije usamljen, kako će se istorija moderne arhitekture pisati iznova nakon što svijet otkrije što su gradili komunisti u doba bivše Jugoslavije. Thaler je pune tri godine putovao bivšom Jugoslavijom snimajući arhitekturu. Fotografije je prvi put izložio u 2010. godine u zagrebačkoj galeriji Nazor, u sklopu konferencije na kojoj je pedeset istraživača s područja bivše Jugoslavije, uz slavnog britanskog antropologa Davida Harveya, istraživalo kakav je utjecaj izgradnja samoupravnog socijalističkog društva imala na arhitekturu. ==== Izložba u Mariboru ==== Izložba “Nedovršene modernizacije – između utopije i pragmatizma organizovana je 2012. godine u Mariboru, a u naredne dvije godine i u: Beogradu, [[Zadar|Zadru]], Ljubljani, Sarajevu, Cetinju, Skoplju, Tirani, Zagrebu i [[Split]]u. Izložba je bila rezultat dvogodišnjeg istraživačkog projekta 30 istraživača s područja čitave bivše Jugoslavije koji su dokumentovali i analizirali arhitekturu i urbanizam u socijalističkoj Jugoslaviji. Modernizacije iz socijalističkog perioda bile su najveći val urbanizacije regije u specifičnom društvenom i geopolitičkom kontekstu.<ref name="Modernizacija">{{Cite web |url= http://www.edic-sibenik.eu/upload/dogadanja/2015/02/2015-02-02/13/um.pdf |title= NEDOVRŠENE MODERNIZACIJE: IZMEĐU UTOPIJE I PRAGMATIZMA ARHITEKTURA I URBANO PLANIRANJE U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI I ZEMLJAMA NASLJEDNICAMA |work= UDRUŽENJE HRVATSKIH ARHITEKATA, INSTITUT ZA SUVREMENU ARHITEKTURU / ORIS KUĆA ARHITEKTURE (HR), DRUŠTVO ARHITEKATA BEOGRADA (SR), KOALICIJA ZA ODRŽIVI RAZVOJ (MK), TRAJEKT/ MUZEJ ARHITEKTURE I DIZAJNA (SLO), MODERNA GALERIJA MARIBOR (SLO) |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> Projekat je pokrenulo Udruženje hrvatskih arhitekata u suradnji s Društvom arhitekata Beograda, Koalicijom za održivi razvoj ([[Skoplje]]), Umjetničkom galerijom Maribor ([[Maribor]]), Oris- kućom arhitekture (Zagreb) i Muzejem za arhitekturu i dizajn (Ljubljana) a sufinancirao fond Europske komisije Kultura 2007.-13.<ref name="Maribor">{{Cite web |url= http://pogledaj.to/arhitektura/nedovrsene-modernizacije/ |title= Nedovršene modernizacije – između utopije i pragmatizma|work= |accessdate= 13. 9. 2018}}</ref> Izložba se sastojala od pet tematskih cjelina – Prostori ideologije, Politika prostora, Prostori svakodnevnih praksi, Prostori globalne razmjene te Jugoslavenski arhitektonski prostor. Predstavlja je 23 zasebna tematska istraživanja popraćena multimedijalnim sadržajem i serijom 76 autorskih fotografija arhitekture regije bivše Jugoslavije [[beč]]kog arhitekta Wolfganga Thalera. ==== Izložba u Njujorku ==== Muzej moderne umetnosti (MoMA) u Njujorku, organizovao je u periodu 15.07.2018 - 13.01.2019. godine<ref name="MoMANY">{{Cite web |url= https://www.moma.org/calendar/exhibitions |title= Exhibitions and events |work= MoMA - New York |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> reprezentativnu izložbu ''Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948-1980 (Ka betonskoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji, 1948-1980)''<ref>[http://m-kvadrat.ba/spomenici-betonske-utopije-arhitektura-u-jugoslaviji-1948-1980/ Arhitektura u Jugoslaviji]</ref> Predstavljeno je više od 400 crteža, modela, fotografija i filmskih snimaka iz gradskih arhiva, privatnih i muzejskih kolekcija velikog broja autora među kojima su: [[Juraj Najdhart]], [[Zlatko Ugljen]] i [[Ivan Štraus]] u Bosni i Hercegovini, [[Edvard Ravnikar]], [[Milan Mihelič]] i [[Marko Mušič]] u Sloveniji, [[Vjenceslav Richter]], [[Boris Magaš]] i [[Ivan Vitić]] u Hrvatskoj, [[Nikola Dobrović]], [[Bogdan Bogdanović]] i [[Mihajlo Mitrović]] u Srbiji, [[Janko Konstantinov]] i [[Georgije Konstaninovski]] u Makedoniji, [[Kana Radević]] u Crnoj Gori. Glavni kustos za arhitekturu i dizajn u MoMA Martino Stierli naveo je ključne razloge muzejske postavke: * To je prvo predstavljanje izuzetnih djela vodećih arhitekata socijalističke Jugoslavije američkoj i međunarodnoj javnosti. * Jugoslavija, Balkan i Istočna Evropa uglavnom su vidjeni kao periferni iz perspektive Zapadnog svijeta, a ova percepcija bila je pogoršana u periodu Hladnog rata. Oficijelna istorija moderne arhitekture bila je usredsredjena na Zapadnu Evropu i Sjevernu Ameriku. U MoMA smatraju da je potrebno kritički revidirati ovu istoriografiju jer su previdjene i nedovoljno predstavljene arhitekture Istočne Evrope, i naročito Jugoslavije, čija je modernistička arhitektura, podjednako bila na liniji, ali se i razlikovala od pristupa koje je bilo moguće vidjeti u ostatku Evrope i šire.<ref name="MoMA">{{Cite web |url=http://www.aabh.ba/novosti/apologija-arhiva-nestale-arhitektonske-kulture-jugoslovenska-arhitektura-u-moma-new-york/ |title=Mejrema Zetrić: Jugoslovenska arhitektura u MoMA, New York |work=ASOCIJACIJA ARHITEKATA U BOSNI I HERCEGOVINI |accessdate=9. 2. 2018 }}{{Dead link|date=December 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * Jugoslavenska socijalistička vlast je započela ubrzanu modernizaciju i izgradnju, u cilju privrednog razvoja, unapređenja svakodnevnog života građana i afirmisanja raznovrsnosti kultura u regionu.<ref name="Turato">{{Cite web |url= http://www.novilist.hr/Kultura/Izlozbe/Betonska-utopija-Idis-Turato-otkriva-sto-je-tako-fascinantno-u-jugoslavenskoj-arhitekturi |title= Betonska utopija': Idis Turato otkriva što je tako fascinantno u jugoslavenskoj arhitekturi |work= Kulturno naslijeđe, Sarajevo |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Država je proširila te napore i izvan granica, unapređujući urbanizam i izgradnju širom zemalja u razvoju, posebno nesvrstanih zemalja u Africi i na Bliskom Istoku u kojima je Jugoslavija uživala veliki ugled. Primjer predstavlja rad građevinske firme “[[Energoprojekt]]”, aktivne u [[Pokret nesvrstanih|nesvrstanim zemljama]], čija je posebnost bila u tome što su njegovi stručnjaci bili zaduženi za sve – od izbora terena pogodnog za izgradnju, razvoja urbanog plana i arhitekture, pa do izgradnje i nadzora cijelog projekta. * Moderna arhitektura u Jugoslaviji bila je upotrijebljena kao primarni alat za progres, modernizaciju i urbanizaciju pretežno prije-industrijskog društva i i kako je arhitektura služila kao simbol i agent progesa i “modernizacije.”<ref>{{Cite web |url= http://www.seecult.org/vest/jugoslovenska-arhitektura-u-moma|title=Jugoslovenska arhitektura u MoMA |work= SEEcult - Abeceda nezavisne kulture |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> Zbog specifične organizacije rada u arhitektonskoj profesiji u okviru “samoupravljanja,” sistem je proizvodio izvjestan “višak” sa velikim brojem strukturno inovativnih ili čak vizonarskih projekata, bez obzira na to da li su bili izvedeni ili ne. == Reference == {{reference|2}} == Literatura == * [[Nedžad Kurto]] - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo. * Emir Kadić - Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 2010. *{{cite book |last = Štraus |first = Ivan |title = Nova bosanskohercegovačka arhitektura |url=http://www.worldcat.org/title/nova-bosanskohercegovacka-arhitektura-1945-1975/oclc/3708713&referer=brief_results |publisher = Sarajevo : Svjetlost |year = 1977 |isbn = }} *{{cite book |last = Milošević |first = Predrag |title = Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918 -1941). |url= http://www.worldcat.org/title/arhitektura-u-kraljevini-jugoslaviji-sarajevo-1918-41/oclc/500710539 |publisher = Srpsko kulturno i prosvjetno društvo "Prosvjeta" |year = 1997 |isbn = }} * Vladimir Rozić, Umetnička grupa Oblik 1926—1939, Kancelarija za pridruživanje Srbije i Crne Gore Evropskoj uniji, Beograd, 2005 * Udruženja umjetnika, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1966 == Vanjske veze == {{Commonscat|Architecture of Yugoslavia}} * [https://www.zda.hr/nedovrsene_modernizacije.html Izložba u Zadru]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [https://vizkultura.hr/nedovrsene-modernizacije-izmedu-utopije-i-pragmatizma/ Izložba u Zagrebu] * [http://www.novilist.hr/Kultura/Ostalo/Maroje-Mrduljas-Nostalgicni-smo-za-boljim-zivotom Nostalgični smo za boljim životom] * [http://www.seecult.org/vest/nedovrsene-modernizacije Nedovršene modernizacije: između utopije i pragmatizma] [[Kategorija:Jugoslavenska arhitektura| ]] [[Kategorija:Jugoslavenska umjetnost|Arhitektura]] [[Kategorija:Moderna arhitektura u Srbiji| ]] au993tln6ce3tmh0hh6a7nz18j4yg9l 42481796 42481795 2025-07-04T19:13:12Z Zavičajac 76707 42481796 wikitext text/x-wiki '''Jugoslavenska arhitektura''' je zbirni naziv za arhitektonsko i urbanističko stvaralaštvo nekadašnje države u vrijeme njenog postojanja od 1918 – 1992. godine.<ref>{{Cite web |url= http://www.yuhistorija.com/serbian/kultura_religija_txt02.html |title=Aleksandar Ignjatović -Dva modernizma u dve Jugoslavije: arhitektura i ideologija, 1929-1980 |work= YU istorija - Kultura i religija |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> == Arhitektura modernizma == [[Moderna arhitektura|Arhitektonski modernizam]] je kulturni pravac iz prve polovine XX. stoljeća, koji je odbacilo [[Arhitektura historicizma u Bosni i Hercegovini|historicizam]] i [[Secesijska arhitektura u Bosni i Hercegovini|secesiju]] i priklonilo se načelima funkcionalizma i konstruktivizma. Na razvoj novoga pristupa arhitektonskom stvaralaštvu u svijetu uticali su avangardni umjetnički pravci i skupine (futurizam, kubizam, ekspresionizam, purizam) te primjena novih industrijskih materijala (lijevano željezo, beton, staklo). Najveći utjecaj na razvoj [[Moderna arhitektura|moderne arhitekture]] i urbanizma izvršili su: * [[Bauhaus]], prva moderna visoka škola za gradnju i umjetničko oblikovanje, osnovana u Wajmaru 1919, * [[Le Corbusier|Korbizije]], začetnik i idejni tvorac funkcionalizma oko 1920-ih i * Međunarodno udruženje arhitekata [[CIAM]], osnovano 1928. godine<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=41459 Hrvatska enciklopedija]</ref> Predstavljao je progres i civilizacijsku utemeljenost umjetnosti i građevinarstva. Za razliku od drugih stilskih i formalnih konfiguracija koje su postojale na arhitektonskoj sceni — a prije svega različitim „nacionalnim” i regionalnim idiomima — modernizam nije bio opterećen bremenom utvrđenih nacionalnih ili etničkih zamišljanja i identifikovao se kao savršenija kulturna formacija u odnosu na prošlost. <ref>[https://de.scribd.com/document/232768189/Moderna-Arhitektura Moderna arhitektura]</ref><ref>[https://de.scribd.com/presentation/227566903/Moderna-arhitektura-i-konstrukcije Moderna arhitektura i konstrukcije]</ref> Modernističku arhitekturu prihvatili su novi politički i društveno-ekonomski sistemi, počev od [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], [[Fašizam|fašizma]] u [[Italija|Italiji]], revolucionarnih i totalitarnih režima u Srednjoj Evropi ([[Mađarska]], [[Čehoslovačka]], [[Rumunija]] i [[Poljska]]), režim [[Kemal Ataturk|Kemala Ataturka]], koji je upravo u to vrijeme bio u svom zenitu i [[Cionizam]] u vrijeme izgradnje Tel Aviva. U svakom od navedenih slučajeva, arhitektonski modernizam legalizovao je ove nove režime kao ''napredne'' i ''reformske''. == Arhitektura modernizma u prvoj Jugoslaviji == To je doba dominacije pokreta moderna u evropskoj arhitekturi, čiji pobornici iskazuju značajan otklon od tradicije i ornamenta u arhitekturi. U tom periodu preovladavaju ideje zdravog funkcionalizma koji zagovara skladnu sintezu sadržaja i forme posebno u kulturi stanovanja, u jedinstvu sa rezultatima tehničkog napretka. Tokom dvadesetih i tridesetih godina, sa studija arhitekture završenih na nekim od najprestižnijih evropskih akademija, u Jugoslaviju se vraća grupa mladih arhitekata školovanih pod uticajem moderne ([[Dušan Smiljanić]], [[Helen Baldasar]], [[Nikola Dobrović]], [[Braća Kadić]])<ref name="Penzioni fond">{{Cite web |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Sarajevo_penzioni%20fond%20BOS.pdf |title= Zgrad Penzionog fonda u Sarajevu |work= Komisija za nacionalne spomenike |accessdate= 13. 9. 2016 }}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref name="Pašić"/> Direktnu vezu sa pokretom modernizma ostvarila je, međutim, tek druga generacija znatno mlađih arhitekata, koji su na arhitektonsku scenu stupili kasnije: [[Milorad Pantović]], [[Branko Petričić]], [[Juraj Najdhart]], [[Edvard Ravnikar]], [[Jovan Krunić]], [[Bela Auer]], [[Drago Ibler]] i [[Ernest Vajsman]] i svi radili u ateljeu [[Le Korbizje]]a. Kod Adolfa Loosa radili su [[Vladimir Potočnjak]] i [[Zlatko Nojman]], kod Hansa Pelciga [[Drago Ibler]], [[Zdenko Strižić]] i [[Josip Pičman]], kod Petera Behrensa Juraj Najdhart, te kod J. J. Pitera Ouda- [[Ivan Zemljak]].<ref name="Krešimir"/> === Umjetničke grupe === [[Umjetnička grupa Oblik]] bila je jedna od najznačajnijih udruženja umjetnika u raznim oblastima u Jugoslaviji između dva svjetska rata. Osnovana je 1926. godine u Beogradu i postojala je do 1939. Zagovarala je modernizam u tadašnjoj umjetnosti. Prvi put Grupa je izlagala na Šestoj jugoslovenskoj umjetničkoj izložbi u Novom Sadu 1927. godine, a kasnije u cijeloj Jugoslaviji i susjednim zemljama. Od arhitekata, u Grupi su bili [[Nikola Dobrović]] a posle raspuštanja Grupe arhitekata modernog pravca 1934. godine, priključili su se [[Dragiša Brašovan]], Milan Zloković, Branislav Kojić i Jan Dubovi. Umetnička grupa Oblik je u procesu osavremenjivanja likovnog izraza isticala težnju ka ''uporednom kretanju cjelokupne jugoslovenske umjetnosti sa aktuelnim evropskim umjetničkim tokovima''. Bili su pobornici slobode umjetničkog stvaranja, ličnog izraza autora i autonomije likovne estetike. To je bila Grupa savremeno opredeljenih stvaralaca koji su se beskompromisno zalagali za aktuelne svjetske umjetničke tendencije gradeći na taj način najviše i najvrednije domete jugoslovenske Moderne između dva svjetska rata. U Beogradu 12. novembra 1928. godine osnovana je [[Grupa arhitekata modernog pravca]], čiji su osnivači bili [[Milan Zloković]], [[Branislav Kojić]], [[Jan Dubovi]] i [[Dušan Babić]]. Grupa je osnovana da bi se putem izrade arhitektonskih projekata, njihovom realizacijom i javnim nastupima, zalagala za principe moderne arhitekture. U vrijeme svog najvećeg uspona, grupa je brojala osamnaest članova i djelovala je do 1934. godine.<ref name="Zgrada Narodne banke">{{Cite web|url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Sarajevo_Narodna%20banka%20BOS.pdf|title= Zgrada Narodne banke u Sarajevu|work= Komisija za nacionalne spomenike|accessdate= 13. 9. 2016}}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> [[Grupa Zemlja]] bilo je udruženje likovnih umjetnika, nastalo kao reakcije na društvene događaje u svijetu i zemlji. Djelovalo je od 1929 do 1935 kada je rad udruženja policijski zabranjen. Grupa je nastala kao rezultat organiziranog i programski artikuliranog okupljanja članova i simpatizera ljevičarske orijentacije − slikara, kipara i arhitekata. To je bilo prvo umjetničko udruženje takve vrste u Hrvatskoj. Predsjednik udruženja bio je arhitekt Drago Ibler. Na umjetnike iz Grupe zemlja naročito na arhitekte, velik uticaj imele su ideje [[Bauhaus]]a, i njegovog drugog direktora Hannesa Meyera, kao i ideje frankfurtskog urbanista Ernsta Maya, jer je Zagreb, odakle je većina osnivača grupe bila, tradicionalno bio pod utjecajem iz njemačkih zemalja.<ref>[http://webserver.rcub.bg.ac.rs/publicFileDownload?idSednicaMaterijal=3308 Vladimir Marković: Beograd i Zagreb kao centri geneze političkih i socijalnih tendencija u umjetnosti Kraljevine Jugoslavije: grupe Život i Zemlja (pristupljeno 5. 03. 2011.)]{{PDF}}</ref> Početkom 1929. godine dolazi do oštre promjene političkog kursa i stvaranja [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] umjesto [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]]. Modernizam je bio taj koji je mogao simbolički da odgovori političkim zahtevima za nacionalnom unifikacijom, kao i da predstavi sliku jugoslovenske nacije, kulture i države u kojima nije bilo ''plemenske zaslijepljenosti'', niti ''duhovnog rasula'' — svega onoga što je prouzrokovalo promjenu političkog kursa. Reprezentativni primjeri iz tog vremena su [[Kompleks Banovine u Novom Sadu]] prema projektu Dragiše Brašovana, [[Pozorište mladih|Sokolski dom]] i [[Dom novosadske trgovačke omladine]] u Novom Sadu prema projektima [[Đorđe Tabaković|Đorđa Tabakovića]]. Projektanti u Jugoslaviji su projektovali različite tipove zdravstvenih zgrada: opšte bolnice, specijalizovane bolničke paviljone, sanatorijume, domove starih i iznemoglih lica, materinske domove, manje ambulante i poliklinike, i naposljetku domove Crvenog krsta. [[Zgrada Crvenog krsta]] u Sarajevu<ref>{{Cite web |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Sarajevo_zgrada%20Crv%20krsta%20BOS.pdf |title= Zgrada Crvenog krsta u Sarajevu |work= Komisija za nacionalne spomenike |accessdate= 13. 9. 2016 }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> je podignuta u sklopu akcije izgradnje većeg broja objekata Društva [[Crveni krst|Crvenog krsta]] Kraljevine Jugoslavije krajem dvadesetih i tridesetih godina XX vijeka. U tom periodu podignuta je zgrada Glavnog odbora Društva Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije u [[Beograd]]u (1935. godina), kao i domovi u [[Novi Sad|Novom Sadu]], [[Užice|Užicu]], [[Kragujevac|Kragujevcu]], [[Tetovo|Tetovu]], [[Čačak|Čačku]], [[Čapljina|Čapljini]]. Godine 1936. bili su pripremljeni i projekti domova Crvenog krsta u [[Zagreb]]u i [[Split]]u. <gallery> Kuća Milana Zlokovića 5.JPG| [[Milan Zloković|Zlokovićeva]] kuća u [[Beograd]]u, 1927. god Zgrada Crvenog krsta.jpg|mini|desni|[[Zgrada Crvenog krsta]] u Sarajevu izgrađena 1929. godine, djelo [[Helen Baldasar|Helena Baldasara]] u duhu modernizma Ратнички дом (Дом ЈНА) 2012-09-17 17-38-08.jpg|Dom Armije, 1932-1939. god, Beograd Palace_Albania.jpg|[[Palata Albanija]], 1939. god, Beograd, prvi neboder u jugoistočnoj Evropi Hotel hecco deluxe (3826498302).jpg|mini|Neboder JAT-a u Sarajevu, djelo [[Braća Kadić|braće Kadić]] u duhu modernizma, izgrađen prije Drugog svjetskog rata Зграда Бановине у Новом Саду.JPG|[[Kompleks Banovine u Novom Sadu]] po projektu [[Dragiša Brašovan|Dragiše Brašovana]] </gallery> [[File:Novi Beograd - Block 23.jpg|mini|desno|[[Novi Beograd]]]] == Arhitektura modernizma u drugoj Jugoslaviji == Do sredine tridesetih godina ideja funkcionalizma u potpunosti je sazrela i standardizirana i neće se bitnije mijenjati tokom idućih desetljeća. U vrijeme kasne moderne - tokom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina ona je opšte prihvaćeni standard sa prirodnom evolucijom i dinamikom.<ref name="Krešimir">{{Cite web |url= http://kgalovic.blogspot.com/2014/03/hrvatska-moderna-arhitektura.html |title= Krešimir Galović - HRVATSKA MODERNA ARHITEKTURA OD IDEJE, FUNKCIJE I APSTRAKCIJE DO NOVE TRADICIJE |work= |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> [[File:Nikola Pašić (Marks i Engels) tér, szemben a Jugoszláv Szakszervezeti Székház (Dom sindikata Jugoslavije). Fortepan 31525.jpg|mini|desno|[[Dom Sindikata]] u [[Beograd]]u iz 1947, projektant [[Branko Petričić]]]] === Socrealizam u arhitekturi Jugoslavije === Prvo je razdoblje poslijeratne obnove između 1945. i 1948. godine, a određuje ga dilema na razmeđi između socrealizma i kontinuiteta moderne. Poznati projekt u kojem su čitaju odrazi socrealizma je zgrada Doma Sindikata izgrađena 1948. god u Beogradu. Na konkursu za [[Poslovni centar Ušće CK|Zgradu CK KPJ]] iz 1948, nije dodijeljena prva nagrada. Zgrada je izgrađena desetak godina kasnije i izvana više podsjećala na američki neboder, nego na zgradu u maniri [[staljin]]ističke arhitekture.<ref name="Maroje">{{Cite web |url= http://arhiva.portalnovosti.com/2014/02/maroje-mrduljas-u-sfrj-arhitektura-je-bila-sredstvo-emancipacije/ |title=Maroje Mrduljaš: U SFRJ arhitektura je bila sredstvo emancipacije |work= |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> Socrealizam kao stil i estetska kategorija, nije ni postojao. To je vještačka kovanica koja je trebala da objedini graditeljsko stvaralaštvo u vremenu koje se odnosilo neposredno na dane po završetku II svetskog rata i nužne obnove porušenih i popaljenih zemalja. To je bilo vrijeme velikog siromaštva i oskudice, i u ljudima i u materijalu, često krpljenje golog života. Kako su u ratu najviše stradali Sovjetski Savez i zemlje koje su Sovjeti oslobađali, tu je obnova bila najpotrebnija a neimaština najveća. I danas u [[Frankfurt]]u, najmoćnijoj finansijskoj metropoli Evrope, u jednoj od glavnih gradskih longitudinala u istorijskom jezgru grada, postoji niz zgrada za koji se može reći da su tipični primeri socrealističke arhitekture.<ref name="Mitrović"/> [[File:Genex Tower 14.jpg|mini|desno|Zgrada Geneksa]] === Dominacija moderne arhitekture === U [[SFRJ|socijalističkoj Jugoslaviji]] nakon 1948. godine dolazi do prekida s [[Informbiro]]om i okretanja Zapadu. Bilo je potrebno naći ne samo alternativni politički sistem državnom socijalizmu, nego je i u kulturnom smislu bilo potrebno napraviti razliku, što je bio važan aspekt u kulturnoj i političkoj konstrukciji jugoslovenskog ''posebnog puta u komunizam''. Ne postoji dekret kojim se sistem odlučio za modernizam kao “službenu estetiku”, nego se on afirmira zahvaljujući kulturnoj autonomiji arhitekture. Baš kao i u periodu posle 1929, kada je integralnom jugoslovenstvu valjalo obezbediti materijalno, opipljivo obličje, tako je i specifičnost jugoslovenskog socijalizma legitimisana novom, modernističkom arhitekturom. U oba slučaja, rezolutno okretanje od istoricizma i „nacionalnih” stilova, značilo je simbolički otklon od jednog ideološkog pravca, sistema vrijednosti i koncepta identiteta, te prelazak u sasvim drugi ideološko-identitetski domen. [[Dubrovnik|Dubrovačko]] savjetovanje, održano 1950. godine, bilo je prekretnica u razvoju arhitekture u Jugoslaviji. To je bilo prvo i najveće savjetovanje arhitekata i urbanista u Jugoslaviji. Tada je proklamovana nužnost da se projektovanju obezbjedi puna sloboda stvaralaštva i nemješanje države u duhovne radnje arhitekata.<ref name="Mitrović">{{Cite web|url= http://www.sacg.me/mihajlo-mitrovic-postmoderna-je-zatrovala-arhitekturu-srbije/|title= Mihajlo Mitrović: Postmoderna je zatrovala arhitekturu Srbije|work= SACG|accessdate= 13. 9. 2016|archive-date= 2020-08-11|archive-url= https://web.archive.org/web/20200811213316/https://www.sacg.me/mihajlo-mitrovic-postmoderna-je-zatrovala-arhitekturu-srbije/|dead-url= yes}}</ref> Socrealizma u arhitekturi, ako se isključe [[spomenici Narodnooslobodilačke borbe]], na području Jugoslavije gotovo i nema. Jugoslavija je u kulturnom i arhitektonskom smislu bila snažno orijentirana na modernizam apsorbiran prije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], no u [[Socijalističko samoupravljanje|socijalizmu]] dolazi do njegove primjene u velikom mjerilu. Prije Drugoga svjetskog rata modernistička arhitektura uglavnom je bila privilegija povlaštenih društvenih klasa. Nakon rata, modernizam se primjenjuje u projektiranju dispanzera, bolnica, škola, kolektivnog stanovanja i ti se zadaci realiziraju na nivou komune, osnovnoga teritorijalno-političkog entiteta teorije samoupravnog socijalizma.<ref name="Pašić">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/31536518/Arhitektura-BiH-1918-1992|title=Amir Pašić: Arhitektura Bosne i Hercegovine 1918-1992 |work=|accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> [[Arhitektura]] igra osnovnu funkcionalnu ulogu u modernizaciji, ali i više: ona je sredstvo emancipacije, posebno kada je riječ o naprednijim programima, kao što je to slučaj s [[Radničko sveučilište u Zagrebu|Radničkim sveučilištem u Zagrebu]] ili sasvim nepoznatim a fascinantnim [[Dom kulture u Konjicu|Domom kulture u Konjicu]], koji je i danas, iako u fizički lošem stanju, jezgra svega modernoga u tom kraju. Program korjenite transformacije društva pratila je napredna arhitektura.<ref name="Maroje"/> === Stambena izgradnja 1950-ih i 1960-ih === [[File:Džidžikovac.jpg|mini|desno|[[Stambeni kompleks na Džidžikovcu]]]] [[File:Васина улица1.JPG|mini|desno|Interpolacija u Vasinoj ulici u Beogradu]] ==== Mala naselja ==== {{Glavni|Stambeni kompleks na Džidžikovcu}} Pedesete godine XX vijeka obilježene su izgradnjom malih naselja sa kućama sličnim jedna drugoj. Bile su to tipske ili identične kuće građene u istom duhu (tipska socijalna kuća - prema šemi grupe autora). Uniformna arhitektura reflektovala je ideologiju i duh vremena na očit i direktan način. Depersonilizacija je bila favorizovana, kolektivitet je bio istican. Prema jednom podatku, u Srbiji je od 1953-1957 prodato 6.507 kuća, dok je oko 2.000 izgrađeno.<ref>[https://www.academia.edu/21583935/Housing_development_in_the_1950s_in_Serbia-typical_examples_of_residential_blocks_built_in_Belgrade Dijana Marić: Razvoj izgradnje 1950-ih u Srbiji]</ref> [[Stambeni kompleks na Džidžikovcu]] u Sarajevu iz 1947. godine po projektu [[Braća Kadić|braće Kadić]]<ref name="Kadić">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/346272748/Monografija-e-Book |title= Emir Kadić - Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini |work=Sarajevo, 2010 |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref>, bila je prva značajna izvedba poslije Drugog svjetskog rata po dokumentaciji nastaloj prije rata <ref>{{Cite web |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=12 |title= Stambeni kompleks na Džidžikovcu |work= Komisija za nacionalne spomenike |accessdate= 13. 9. 2016 }}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Jedan dio malih naselja bio je isključivo namijenjen radnicima. Realizacija [[Radničko naselje Majdan|radničkog naselja Vareš Majdan]] počela je 1947., a radovi su završeni do 1954. godine. Naselje je realizovano po projektu Juraja Najtharta iz 1939. godine. ==== Interpolacija ==== Slijedeći vid izgradnje je interpolacija stambenih kolektivnih zgrada u postojeće gradsko tkivo sa njegovim obimom i izvedbom. Brojni investitori (Pošta, sportska udruženja, kompanije kao što su Jugometal, Energoprojekt, Centrotekstil, Janko Lisjak i mnoga druga u Srbiji), podizali su stambene zgrade za svoje zaposlene na mjestima koja su bila devastirana tokom Drugog svjetskog rata. Na ovaj način stvaran je hibridni koncept sa mješavinom karakteristika tradicionalne urbane kompozicije iz ranijih vremena i nove moderne arhitekture. Uglavnom su ih projektovali arhitekte koji su već bili edukovani u predratnom vremenu u duhu moderne arhitekture. Njihovo aktiviranje predstavljalo je sponu između predratne Moderne i postratnog perioda u traženju ideološke prikladne forme koja će na najbolji način predstaviti novo društvo. ==== Izgradnja novih naselja (gradova) ==== {{Glavni|Ulica grada Vukovara (Zagreb)|Novi Beograd}} Velike slobodne površine uz gradove postale su središta izgradnje novih ulica, stambenih blokova i novih gradova sastavljenih od više naselja. Primjeri su: Ulica grada Vukovara u Zagrebu, Liman u Novom Sadu, Grbavica i Hrasno u Sarajevu, Novi Zagreb, Novi Beograd, Novi Travnik i mnogi drugi. Građeni su prema suvremenim urbanističkim principima sa pravilnom strukturom unutar koje su smještene stambene zgrade te građevine za druge sadržaje potrebne jednom takvom naselju. Većina ovakvih naselja su „tipska“, sa ponavljanjem istih praksi i elemenata gradnje. U projektovanju su učestvovali brojni arhitekti, pojedinačno ili kao grupa. Jedna od njih bila je i grupa arhitekata "Beograd 5" koju su sačinjavali: [[Mihailo Čanak]], Leonida Lenarčič, Milosav Mitić, Ivan Simović i Ivan Petrović, projektanti Bloka 21. Tokom 1970. god. Jugoslavija je koristila 27% ukupnih investicija za stambenu izgradnju, što je činilo 8% BND i svrstavalo Jugoslaviju na prvo mjesto u Evropi.<ref>[https://books.google.ba/books?id=T4A661CGIhkC&pg=PT30&lpg=PT30&dq=residential+housing+1950+serbia&source=bl&ots=kpjA_xrfKW&sig=ACfU3U38s_HhgusnL0KIRa6tBIhWcjARmw&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjOxbGW0pjqAhWjAxAIHffWCoYQ6AEwDHoECAoQAQ#v=onepage&q=residential%20housing%201950%20serbia&f=false]</ref> [[File:Cavtat, Croatia - panoramio - Aleksandar Topuzović.jpg|mini|desno|Hotel Croatia u Cavtatu]] === Hoteli i turistički objekti kao najveći izazovi arhitekata === Odmah poslije 50-ih Jugoslavija je otvorila granice strancima, a turizam je postao perspektivna privredna grana. Istovremeno, radničkoj klasi trebalo je omogućiti “pravo na odmor” u brojnim odmaralištima duž jadranske obale. Hoteli i turistički resorti bili su među najuzbudljivijim temama za arhitekte.<ref name="Matica hrvatska">{{Cite web|url= http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/761/Arhitektura%20XX.%20stoljeca-sazetci.pdf|title= HRVATSKA ARHITEKTURA U XX. STOLJEĆU -Iva Körbler HOTELSKA TURISTIčKA BAšTINA|work= MATICA HRVATSKA Zagreb MMIX|accessdate= 9. 2. 2017}}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Tako je od polovine 60-ih do polovine 70-ih proizašla različita, ali jako dobra tipologija hotela. Neki od ovih primjera su kompleks hotela “Solaris” kod [[Šibenik]]a ([[Boris Magaš]], 1967-­1968.), hotel “Libertas” u [[Dubrovnik]]u ([[Andrija Čičin-Šain]] i [[Žarko Vincek]], 1968.­1972.), “Ambasador” u [[Opatija|Opatiji]] ([[Zdravko Bregovac]], 1968.), “Berulia” u [[Brela]]ma ([[Ante Rožić]], 1971.), “Croatia” u [[Cavtat]]u ([[Slobodan Miličević]], 1973.), i drugi. Kad je riječ o idejnim projektima, ističe se onaj sarajevskog arhitekta i Le Corbusierova učenika [[Juraj Najdhart|Jurja Neidhardta]], koji je izazivao uvaženo poimanje “hotela kao hrama”, bio je duboko uronjen u svoju okolinu, s malim dizajnerskim sobama i velikim javnim prostorom, trebao je imitirati prirodu, a sam ga je arhitekt opisao kao “biljku od betona”. Bio je to izuzetno napredan projekt za svoje vrijeme i šteta što nije izveden. <gallery> Hotel Ambasador, Opatija - jug.jpg|Hotel Ambasador u Opatiji Palace Hotel, Malinska 2009-07-19 29.jpg|Hotel Palace u Malinskoj na otoku [[Krk]]u (napušten) Rixos_Libertas_Dubrovnik.jpg|Hotel Libertas u Dubrovniku Hotel Bellevue 1 (4060685100).jpg|Hotel Bellevue u Dubrovniku Hotel Jugoslavija - panoramio.jpg|Hotel Jugoslavija u Beogradu (ruši se) </gallery> [[File:Pošta vo Skopje, Macedonia.jpg|mini|desno|Zgrada pošte u Skoplju]] === Brutalistička arhitektura u Jugoslaviji === U decenijama Moderne arhitekture, nametnula se kao radikalan moderan stil i [[Brutalizam|Brutalistička arhitektura]], koja je promovisala snažne linije i funkcionalno odstupanje od ornamentalnosti, odnosno bilo kakvih ukrasnih detalja. Osnovna ideja ovog stila leži upravo u insistiranju na funkcionalnosti. Jednostavna neobičnost forme ovih brutalističkih građevina rađenih sa betonom, apsolutno je upečatljiva. U ono vrijeme, sve je finansirala država kojoj je bilo u interesu da izgradnja traje što kraće i što jeftinije, da bude funkcionalno i da služi namjeni. Tokom šezdesetih godina XX vijeka trebalo je izgraditi ogroman broj objekata, a da to bude efikasno i jeftino. Te je uslove najbolje ispunjavao beton, a ujedno je bio i noseći element i fasada i sve ostalo. U ono vrijeme nije se mnogo mislilo na termiku, energija je bila pristupačna i jeftina. Primjena betona nije bila posljedica neke filozofije, već iz krajnje praktičnih razloga. Armirani beton je primijenjen u u 95% slučajeva. Tada se mislilo da je beton vječan i tek će vrijeme pokazati da i on ima svoj vijek trajanja. Brutalizam je iz navedenih razloga dugo trajao u Jugoslaviji.<ref>[https://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0354-6055/2015/0354-60551541069A.pdf Razgovor o brutalizmu - Razgovor sa arhitektom Ljupkom Ćurčićem]</ref> Poznati objekti u stilu Brutalističke arhitekture: * Blokovi 22, 23, 28, 30, 61, 62, 63, [[Novi Beograd]], izgrađeni su natur-betonom * [[Beogradske kapije|Geneks kula]], odnosno [[Zapadna kapija Beograda]], arhitekt [[Mihajlo Mitrović]] * [[Zgrada Saveznog izvršnog vijeća SIV III]] – Novi Beograd, arhitekt [[Ljupko Ćurčić]] * [[Muzej Jugoslavije]] iz 1962. po projektu [[Mihajlo Janković|Mihajla Jankovića]]<ref name="auto">{{Cite web|url=https://www.mywanderlust.pl/belgrade-brutalist-architecture/|title=Guide to Belgrade brutalist architecture - over 20 concrete masterpieces|last=kami|date=2019-08-29|website=Kami and the Rest of the World|language=en-US|access-date=2020-01-28}}</ref> * [[Opštinski sud Požarevac]], * [[Opštinski sud Sremska Mitrovica]], * [[Autobuska stanica Kikinda]], * [[Urbanistički zavod u Beogradu]]<ref>[https://www.vajbmagazin.com/sta-je-to-brutalna-arhitektura/ Brutalna arhitektura]</ref> * [[Sava Centar]] (1979), projektant [[Stojan Maksimović]] * [[Zgrada Toblerone u Beogradu]], arhitekta Rista Šekerinski * [[Richterovi neboderi]], projektant [[Vjenceslav Richter]] * [[Transportni centar u Skoplju]], 1971. - 1981, autor projekta je [[japan]]ski arhitekta [[Kenzo Tange]] (1913. - 2005.). * [[Studentski dom Goce Delčev u Skoplju]], 1969, projektant [[Georgije Konstantinovski]] * [[Narodna i univerzitetska biblioteka u Skoplju]], 1971, autor ovog objekta je Petar Muličkoski * [[Arhiv grada Skoplja]], 1970, projektant Georgije Konstantinoski * [[Telekomunikacioni centar u Skoplju]], po projektu [[Janko Konstantinov|Janka Konstantinova]]. * [[Zgrada opere i baleta u Skoplju]], 1979, autori Stefan Kacin, Jurij Princes, Bogdan Splinder i Marijanu Uršić, Slovenija * [[Zgrada RTV Sarajevo]] <gallery> Bežanijski Blokovi EDIT.jpg|Naselje Bežanijska kosa u Novom Beogradu Richterovi neboderi, Zagreb.JPG|[[Vjenceslav Richter|Richterovi neboderi]], poznati i pod nazivom '''Rakete''', u [[zagreb]]ačkom kvartu [[Trnje]] Sarajevo Street (117563617).jpeg|Sarajevsko naselje Alipašino polje, izgrađeno sredstvima solidarnosti zaposlenih Skopje Post.jpg|Zgrada pošte u Skoplju, projekat [[Janko Konstantinov|Janka Konstantinova]] Students' dormitory Goce Delčev Skopje 10.jpg|Studentski dom Goce Delčev u Skoplju, projektant [[Georgije Konstaninovski]] </gallery> === Javni objekti === Politika liberalizacije pokrenuta krajem 1960-­ih i donošenje novog ustava Jugoslavije 1974. omogućili su veću nacionalnu emancipaciju u pojedinim saveznim republikama. Reprezentativna arhitektonska postignuća, poput narodnih parlamenata, nacionalnih biblioteka, krovnih sveučilišta itd., spajala su kozmopolitski modernizam s modernističkim regionalizmom. Neki od najznačajnijih primjera su: * [[Palata Srbije]], izgrađena kao zgrada Saveznog izvršnog vijeća, kasnije Palata Federacije, ([[Mihailo Janković]], 1959. * [[Poslovni centar Ušće]], izgrađena kao zgrada CK Saveza komunista Jugoslavije, (Mihailo Janković, 1962-64.) * [[Kockica (zgrada)]], izgrađena kao zgrada CK Saveza komunista Hrvatske, ([[Ivan Vitić]], 1968.) * [[Narodna skupština BiH]] u Sarajevu (Juraj Najdhart, 1974.), * [[Trg revolucije u Ljubljani]] (danas Trg republike - [[Edvard Ravnikar]], 1975. i ­1982.), * [[Zgrada Makedonske akademije znanosti i umjetnosti]] ([[Boris Čipan]], 1970.), * [[Nacionalna knjižnica Srbije]] u Beogradu ([[Ivo Kurtović]], 1965-­1973.), * [[Zgrada društveno­političkih organizacija Crne Gore]] u Titogradu (danas [[Podgorica]]); [[Radosav Zeković]], 1978.), * [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Prištini]] ([[Andrija Mutnjaković]], 1971.-1982.) i * [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu]] (skupina autora, 1978-­1995.), . <gallery> Zgrada_Kockica_Zagreb.jpg|Zgrada Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, popularno nazvana Kockica, izgrađena je na temelju projekta arhitekta [[Ivan Vitić|Ivana Vitića]] iz 1961. godine. Novi_Beograd_-_The_SIV_building.jpg|[[Palata federacije]], danas Palata Srbija, Novi Beograd Ušće.JPG|Zgrada CK SKJ Biblioteca Nacional, Pristina, Kosovo, 2014-04-15, DD 03.JPG|Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Prištini, autor [[Andrija Mutnjaković]] </gallery> === Kasna moderna arhitektura u Jugoslaviji - dominacija stakla === U periodu osamdesetih godina, razvijaju se kao uticaji kasne moderne: dominacija stakla na pročeljima novih zgrada i primjena visoke tehnologije obrade pročelja i građenja uopšte kombinacijom metala, stakla i kamena. * [[Poslovno-sportski centar Cibone]] u Zagrebu prjektanata [[Marijan Hržić|Marijana Hržića]], [[Ivan Piteša|Ivana Piteše]] i [[Berislav Šebetić|Berislava Šerbetića]] (1985-1988) s naglašenim visokim staklenim valjkom tornja, horizontalnom eliptoidnom dvoranom. * [[Poslovna zgrada INA]]-Naftaplina u Zagrebu arhitekata [[Ivo Maroević|Ive Maroevića]] i J. Galjera iz 1983. godine, sa karakterističnim odnosom staklenih ploha i čvrste kamene opne. * [[Poslovna zgrada Vjesnika]], [[Duško Rakić|Duška Rakića]] (1987).<ref name="Ivo Maroević">{{Cite web |url=https://www.ipu.hr/content/radovi-ipu/RIPU-16-1992_235-252-IMaroevic.pdf |title=Ivo Maroević: Zagrebačka arhitektura osamdesetih godina |work=Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za povijest umjetnosti -Izvorni znanstveni rad|accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> * [[Zgrada Elektroprivrede BiH]] u Sarajevu arhitekte [[Ivan Štraus|Ivana Štrausa]] * [[Poslovne zgrade Unisa]] u Sarajevu arhitekte [[Ivan Štraus|Ivana Štrausa]] Treći period od kraja šezdesetih godina obilježen je pojavom Novih tendencija, i kritičkim preispitivanjem ideje moderne, te potraga za novim oblikovnim mogućnostima i materijalima. Tada se prvi put počinje problematizirati i upotreba digitalne tehnologije. Sedamdesete godina 20. stoljeća, je prijelazni period u kome ideja moderne pokazuje očite znakove umora. <gallery> Cibona Tower 20150912 DSC 2576.JPG|Poslovno-sportski centar Cibone u Zagrebu View towards south-west on Vjesnik skyscraper.jpg|Vjesnikov neboder u Zagrebu Gradska_knjižnica_Šibenik.jpg|Gradska knjižnica u [[Šibenik]]u </gallery> == Spomenici Narodnooslobodilačke borbe == {{Glavni članak|Spomenici Narodnooslobodilačke borbe}} u [[SFRJ|Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji]] podignuto je oko 15.000 spomenika posvećenih [[Narodnooslobodilačka borba|Narodnooslobodilačkom ratu]] na lokacijama značajnih istorijskih bitaka iz Drugog svjetskog rata ili na mjestima velikih stradanja civila i boraca NOB-e. Mnogi ovi spomenici srušeni su ili oštećeni tokom raspada SFRJ devedesetih godina.<ref name="Nyebil">{{Cite web |url=http://www.spomenikdatabase.org/ |title=Donald Nyebil: Partisan Memorial |work= Spomenik Database|accessdate=12. 9. 2017}}</ref> <gallery> File:Stjepan_Filipović.JPG|Spomenik Stjepanu Filipoviću, rad vajara [[Vojin Bakić|Vojina Bakića]], prema jednoj od najupečatljivijih fotografija Drugog svetskog rata, koja se danas nalazi u zgradi UN-a File:KZ-Jasenovac-Denkmal-Zugang.JPG|Spomenik u Jasenovcu, rad vajara [[Bogdan Bogdanović|Bogdana Bogdanovića]] File:Spomenik_na_Tjentištu.jpg|[[Nacionalni park Sutjeska|Spomenik na Tjentištu]] File:Kosmaj spomenik2.jpg|Spomenik na [[Kosmaj]]u, Srbija File:Da.se.ne.zaboravi.jpg|Šumarice - Memorial Park, [[Kragujevac]], projektant [[Miodrag Živković]], 1953. god. </gallery> [[File:Mamutica Zagreb 20110620 2877.jpg|mini|desno|Stambena zgrada Mamutica u Zagrebu u kojoj živi preko 5000 stanovnika]] == Arhitektura postmodernizma u Jugoslaviji == [[Postmoderna arhitektura]] se javlja sedamdesetih godina XX vijeka, vrlo često sa različitim tumačenjima. Proizašla je udaljavanjem iz moderne arhitekture, njenom transformacijom u nove stilove, postajući eklektična i pluralistička. Odbacuje se proizvedena uniformnost i homogenost, što je obilježje projekata poslije 2. svjetskog rata. Dolazi do široke raznovrsnosti, upotrebe heterogenih i plastičnih stilova, životnosti, sponatanosti. Namjerno se kombinuju nepodudarni stilove i oživljavaju djelići iz prošlosti kao npr. srednjovekovni stub ili klasični trg kako bi se stvorio kolaž različitosti.<ref>[https://www.arhitektura.rs/rubrike/razvoj-arhitekture/437-pojam-postmoderne-u-istoriji-i-teoriji-arhitekture-i-umetnosti Pojam postmoderne]</ref> Sedamdesete i osamdesete godine obilježene su pluralizmom postmoderne, više u formalnom nego u sadržajnom smislu. Postmoderna je u tragovima prisutna, nigdje u cjelini, nigdje kao dominantni proces, već kao dobrodošla dosjetka, koja će na pojedinim zgradama humanizirati neki njezin dio i otvoriti ga za kvalitetniji doživljaj korisnika. To je vrijeme kada dolazi i do generacijske smjene stvaralaca, otvaraju se nove teme, kritički se preispituju svi segmenti naslijeđa moderne, uključujući i istorijsku valorizaciju. Otvaraju se i neke zapostavljene teme, poput individualnog stanovanja i sakralne arhitekture, koje su zbog ideoloških razloga dugo vremena bile potiskivane. Krajem osamdesetih završava se i era postmodernizma. Tada su uslijedile devedesete godine i radikalna društveno - politička previranja, koja su rezultirala raspadom Jugoslavije.<ref name="Krešimir"/> === Nagrada lista Borba === {{Glavni|Nagrada Borbe za arhitekturu}} Na saveznom nivou bila je prisutna i godišnja [[Nagrada Borbe za arhitekturu|Borbina nagrada za arhitekturu]] odnosno nagrada dnevnog lista “Borbe”, čija je svrha bila popularizacija najznačajnijih arhitektonskih dostignuća te godine. == Interesovanje za jugoslavensku arhitekturu == Početkom XXI vijeka primjetan je povećani interes pojedinaca i stručne javnosti za arhitektonska ostvarenja u periodu socijalističke Jugoslavije. Belgijski fotograf i suradnik na Kraljevskoj akademiji u Gentu Jan Kempenaers, oduševljen je apstraktnom ljepotom napuštenih spomenika NOB-u koje je snimao. Ist stav iznio je fotograf Donald Nyebil obilazeći Jugoslaviju dvije godine i fotografišući spomenike.<ref name="Nyebil"/> ==== Izložba u Londonu ==== U [[london]]skom Victoria&Albert muzeju 2009. godine održana je izložba “Dizajn u doba hladnog rata”<ref>[https://www.jutarnji.hr/kultura/art/‘zbog-onoga-sto-se-gradilo-u-sfrj-povijest-arhitekture-pisat-ce-se-iznova’/2131380/ Arhitektura u SFRJ]</ref> Izložba je pokazala da nijedna država iza željezne zavjese nije imala toliko sluha za savremeni dizajn, arhitekturu i umjetnost poput bivše Jugoslavije. [[Tito|Titu]] se nije moglo prigovoriti da nije prepoznao važnost dobrog dizajna u poslijeratnoj obnovi, a arhitekture socijalističkog realizma bilo je u zanemarivom postotku. U stimulativnom se okruženju stvarala arhitektura koja je pridonosila kvaliteti svakodnevnice. ==== Izložba u Zagrebu ==== U svojoj knjizi „Arhitektura u socijalističkoj Jugoslaviji” austrijski fotograf Wolfganga Thaler navodi: “U Jugoslaviji je u doba socijalizma stvoren zavidan opus modernističke arhitekture, koja ne može ući u postojeće, pojednostavljene klasifikacije pa ruši već uspostavljene kategorije modernizma u svijetu”. Thaler vjeruje, a u tome nije usamljen, kako će se istorija moderne arhitekture pisati iznova nakon što svijet otkrije što su gradili komunisti u doba bivše Jugoslavije. Thaler je pune tri godine putovao bivšom Jugoslavijom snimajući arhitekturu. Fotografije je prvi put izložio u 2010. godine u zagrebačkoj galeriji Nazor, u sklopu konferencije na kojoj je pedeset istraživača s područja bivše Jugoslavije, uz slavnog britanskog antropologa Davida Harveya, istraživalo kakav je utjecaj izgradnja samoupravnog socijalističkog društva imala na arhitekturu. ==== Izložba u Mariboru ==== Izložba “Nedovršene modernizacije – između utopije i pragmatizma organizovana je 2012. godine u Mariboru, a u naredne dvije godine i u: Beogradu, [[Zadar|Zadru]], Ljubljani, Sarajevu, Cetinju, Skoplju, Tirani, Zagrebu i [[Split]]u. Izložba je bila rezultat dvogodišnjeg istraživačkog projekta 30 istraživača s područja čitave bivše Jugoslavije koji su dokumentovali i analizirali arhitekturu i urbanizam u socijalističkoj Jugoslaviji. Modernizacije iz socijalističkog perioda bile su najveći val urbanizacije regije u specifičnom društvenom i geopolitičkom kontekstu.<ref name="Modernizacija">{{Cite web |url= http://www.edic-sibenik.eu/upload/dogadanja/2015/02/2015-02-02/13/um.pdf |title= NEDOVRŠENE MODERNIZACIJE: IZMEĐU UTOPIJE I PRAGMATIZMA ARHITEKTURA I URBANO PLANIRANJE U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI I ZEMLJAMA NASLJEDNICAMA |work= UDRUŽENJE HRVATSKIH ARHITEKATA, INSTITUT ZA SUVREMENU ARHITEKTURU / ORIS KUĆA ARHITEKTURE (HR), DRUŠTVO ARHITEKATA BEOGRADA (SR), KOALICIJA ZA ODRŽIVI RAZVOJ (MK), TRAJEKT/ MUZEJ ARHITEKTURE I DIZAJNA (SLO), MODERNA GALERIJA MARIBOR (SLO) |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> Projekat je pokrenulo Udruženje hrvatskih arhitekata u suradnji s Društvom arhitekata Beograda, Koalicijom za održivi razvoj ([[Skoplje]]), Umjetničkom galerijom Maribor ([[Maribor]]), Oris- kućom arhitekture (Zagreb) i Muzejem za arhitekturu i dizajn (Ljubljana) a sufinancirao fond Europske komisije Kultura 2007.-13.<ref name="Maribor">{{Cite web |url= http://pogledaj.to/arhitektura/nedovrsene-modernizacije/ |title= Nedovršene modernizacije – između utopije i pragmatizma|work= |accessdate= 13. 9. 2018}}</ref> Izložba se sastojala od pet tematskih cjelina – Prostori ideologije, Politika prostora, Prostori svakodnevnih praksi, Prostori globalne razmjene te Jugoslavenski arhitektonski prostor. Predstavlja je 23 zasebna tematska istraživanja popraćena multimedijalnim sadržajem i serijom 76 autorskih fotografija arhitekture regije bivše Jugoslavije [[beč]]kog arhitekta Wolfganga Thalera. ==== Izložba u Njujorku ==== Muzej moderne umetnosti (MoMA) u Njujorku, organizovao je u periodu 15.07.2018 - 13.01.2019. godine<ref name="MoMANY">{{Cite web |url= https://www.moma.org/calendar/exhibitions |title= Exhibitions and events |work= MoMA - New York |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> reprezentativnu izložbu ''Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948-1980 (Ka betonskoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji, 1948-1980)''<ref>[http://m-kvadrat.ba/spomenici-betonske-utopije-arhitektura-u-jugoslaviji-1948-1980/ Arhitektura u Jugoslaviji]</ref> Predstavljeno je više od 400 crteža, modela, fotografija i filmskih snimaka iz gradskih arhiva, privatnih i muzejskih kolekcija velikog broja autora među kojima su: [[Juraj Najdhart]], [[Zlatko Ugljen]] i [[Ivan Štraus]] u Bosni i Hercegovini, [[Edvard Ravnikar]], [[Milan Mihelič]] i [[Marko Mušič]] u Sloveniji, [[Vjenceslav Richter]], [[Boris Magaš]] i [[Ivan Vitić]] u Hrvatskoj, [[Nikola Dobrović]], [[Bogdan Bogdanović]] i [[Mihajlo Mitrović]] u Srbiji, [[Janko Konstantinov]] i [[Georgije Konstaninovski]] u Makedoniji, [[Kana Radević]] u Crnoj Gori. Glavni kustos za arhitekturu i dizajn u MoMA Martino Stierli naveo je ključne razloge muzejske postavke: * To je prvo predstavljanje izuzetnih djela vodećih arhitekata socijalističke Jugoslavije američkoj i međunarodnoj javnosti. * Jugoslavija, Balkan i Istočna Evropa uglavnom su vidjeni kao periferni iz perspektive Zapadnog svijeta, a ova percepcija bila je pogoršana u periodu Hladnog rata. Oficijelna istorija moderne arhitekture bila je usredsredjena na Zapadnu Evropu i Sjevernu Ameriku. U MoMA smatraju da je potrebno kritički revidirati ovu istoriografiju jer su previdjene i nedovoljno predstavljene arhitekture Istočne Evrope, i naročito Jugoslavije, čija je modernistička arhitektura, podjednako bila na liniji, ali se i razlikovala od pristupa koje je bilo moguće vidjeti u ostatku Evrope i šire.<ref name="MoMA">{{Cite web |url=http://www.aabh.ba/novosti/apologija-arhiva-nestale-arhitektonske-kulture-jugoslovenska-arhitektura-u-moma-new-york/ |title=Mejrema Zetrić: Jugoslovenska arhitektura u MoMA, New York |work=ASOCIJACIJA ARHITEKATA U BOSNI I HERCEGOVINI |accessdate=9. 2. 2018 }}{{Dead link|date=December 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * Jugoslavenska socijalistička vlast je započela ubrzanu modernizaciju i izgradnju, u cilju privrednog razvoja, unapređenja svakodnevnog života građana i afirmisanja raznovrsnosti kultura u regionu.<ref name="Turato">{{Cite web |url= http://www.novilist.hr/Kultura/Izlozbe/Betonska-utopija-Idis-Turato-otkriva-sto-je-tako-fascinantno-u-jugoslavenskoj-arhitekturi |title= Betonska utopija': Idis Turato otkriva što je tako fascinantno u jugoslavenskoj arhitekturi |work= Kulturno naslijeđe, Sarajevo |accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Država je proširila te napore i izvan granica, unapređujući urbanizam i izgradnju širom zemalja u razvoju, posebno nesvrstanih zemalja u Africi i na Bliskom Istoku u kojima je Jugoslavija uživala veliki ugled. Primjer predstavlja rad građevinske firme “[[Energoprojekt]]”, aktivne u [[Pokret nesvrstanih|nesvrstanim zemljama]], čija je posebnost bila u tome što su njegovi stručnjaci bili zaduženi za sve – od izbora terena pogodnog za izgradnju, razvoja urbanog plana i arhitekture, pa do izgradnje i nadzora cijelog projekta. * Moderna arhitektura u Jugoslaviji bila je upotrijebljena kao primarni alat za progres, modernizaciju i urbanizaciju pretežno prije-industrijskog društva i i kako je arhitektura služila kao simbol i agent progesa i “modernizacije.”<ref>{{Cite web |url= http://www.seecult.org/vest/jugoslovenska-arhitektura-u-moma|title=Jugoslovenska arhitektura u MoMA |work= SEEcult - Abeceda nezavisne kulture |accessdate= 13. 9. 2016}}</ref> Zbog specifične organizacije rada u arhitektonskoj profesiji u okviru “samoupravljanja,” sistem je proizvodio izvjestan “višak” sa velikim brojem strukturno inovativnih ili čak vizonarskih projekata, bez obzira na to da li su bili izvedeni ili ne. == Reference == {{reference|2}} == Literatura == * [[Nedžad Kurto]] - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo. * Emir Kadić - Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 2010. *{{cite book |last = Štraus |first = Ivan |title = Nova bosanskohercegovačka arhitektura |url=http://www.worldcat.org/title/nova-bosanskohercegovacka-arhitektura-1945-1975/oclc/3708713&referer=brief_results |publisher = Sarajevo : Svjetlost |year = 1977 |isbn = }} *{{cite book |last = Milošević |first = Predrag |title = Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918 -1941). |url= http://www.worldcat.org/title/arhitektura-u-kraljevini-jugoslaviji-sarajevo-1918-41/oclc/500710539 |publisher = Srpsko kulturno i prosvjetno društvo "Prosvjeta" |year = 1997 |isbn = }} * Vladimir Rozić, Umetnička grupa Oblik 1926—1939, Kancelarija za pridruživanje Srbije i Crne Gore Evropskoj uniji, Beograd, 2005 * Udruženja umjetnika, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1966 == Vanjske veze == {{Commonscat|Architecture of Yugoslavia}} * [https://www.zda.hr/nedovrsene_modernizacije.html Izložba u Zadru]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [https://vizkultura.hr/nedovrsene-modernizacije-izmedu-utopije-i-pragmatizma/ Izložba u Zagrebu] * [http://www.novilist.hr/Kultura/Ostalo/Maroje-Mrduljas-Nostalgicni-smo-za-boljim-zivotom Nostalgični smo za boljim životom] * [http://www.seecult.org/vest/nedovrsene-modernizacije Nedovršene modernizacije: između utopije i pragmatizma] [[Kategorija:Jugoslavenska arhitektura| ]] [[Kategorija:Jugoslavenska umjetnost|Arhitektura]] [[Kategorija:Moderna arhitektura u Srbiji| ]] n02txk0up9qlz7a1kwd9x9v5seo7anp Sadio Mané 0 4620794 42481759 41884231 2025-07-04T15:18:47Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481759 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Sadio Mané | slika = Sadio Mané Senegal.jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[10. travnja]] [[1992.]] | rodnigrad = {{flagicon|SEN}} [[Sédhiou]] | rodnadržava = [[Senegal]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.74 m | pozicija = krilo | trenutniklub = {{flagicon|SAU}} [[Al-Nasr FC|Al-Nasr]] | brojnadresu = 10 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2011 – 2012 | klubovi1 = {{flagicon|FRA|1976}} [[FC Metz|Metz]] | nastupi(golovi)1 = 22 (2) | godine2 = 2012 – 2014 | klubovi2 = {{nowrap|{{flagicon|AUT}} [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]]}} | nastupi(golovi)2 = 63 (31) | godine3 = 2014 – 2016 | klubovi3 = {{flagicon|ENG}} [[Southampton F.C.|Southampton]] | nastupi(golovi)3 = 67 (21) | godine4 = {{nowrap|2016 – 2022}} | klubovi4 = {{flagicon|ENG}} [[Liverpool F.C.|Liverpool]] | nastupi(golovi)4 = {{nowrap|196 (90)}} | godine5 = 2022 – 2023 | klubovi5 = {{flagicon|NJE}} [[FC Bayern München|Bayern München]] | nastupi(golovi)5 = 25 (7) | godine6 = 2023 – | klubovi6 = {{flagicon|SAU}} [[Al-Nasr FC|Al-Nasr]] | nastupi(golovi)6 = 0 (0) | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2012 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|SEN}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 97 (37) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 2.8.2023 }} {{Commonscat}} '''Sadio Mané''' ([[Sédhiou]], [[10. travnja]] [[1992.]]) je [[senegal]]ski nogometaš i reprezentativac koji igra kao krilo za [[Al-Nasr FC|Al-Nasr]]. Karijeru je započeo u francuskom [[FC Metz|Metzu]], odakle je [[2012.]] otišao u [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]]. Nakon što je [[2014.]] godine osvojio austrijsku ligu i nacionalni kup, kupio ga je [[Southampton F.C.|Southampton]]. Tokom [[2015.]] godine, Mané je postavio rekord [[FA Premier League|engleske lige]] za najbrži hat-trick kada je u rasponu od samo 176 sekundi postigao tri gola u pobjedi protiv [[Aston Villa F.C.|Aston Ville]] 6:1. Godine [[2016.]] preselio je u [[Liverpool F.C.|Liverpool]] za £34,000,000, što je tada bio rekordni iznos za jednog afričkog nogometaša. Od [[2022.]] do [[2023.]] godine igrao je za [[FC Bayern München|Bayern München]], nakon čega odlazi u [[Al-Nasr FC|Al-Nasr]] Debi za [[Senegalska nogometna reprezentacija|senegalsku reprezentaciju]] imao je [[2012.]] godine, kada je sudjelovao i na [[Olimpijada 2012|olimpijskom turniru]]. Nastupio je na dva [[Afrički kup nacija|Kupa nacija]] te na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.|Svjetskom prvenstvu 2018.]] godine, gdje je postigao i gol. {{Sastav Senegal 2018 SP}} {{Najbolji strijelci FA Premier lige}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1992||Mane, Sadio}} [[Kategorija:Senegalski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Southamptona]] [[Kategorija:Fudbaleri Liverpoola]] [[Kategorija:Fudbaleri Bayern Münchena]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] dx4lacz7yfjurbye8xgyqgwajqwizgu Mihajlo Mitrović 0 4620938 42481792 42472073 2025-07-04T18:54:35Z Zavičajac 76707 42481792 wikitext text/x-wiki '''Mihajlo Mitrović''' je bio [[SFRJ|jugoslavenski]] i [[Srbija|srpski]] [[Arhitektura|arhitekta]] i univerzitetski profesor. [[File:Genex BG.JPG|thumb|[[Zapadna kapija Beograda|Geneksovi tornjevi]]]] Rođen je 1. septembra 1922. u [[Čačak|Čačku]]. Diplomirao je 1948. na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Bio je stipendista Ujedinjenih nacija u [[Francuska|Francuskoj]] i [[Danska|Danskoj]] 1950. Radio je u Urbanističkom zavodu Srbije, i uradio je generalne urbanističke planove za [[Zaječar]], [[Trstenik]], [[Pirot]], [[Niš]], [[Banja Koviljača|Banju Koviljaču]], [[Lazarevac]], [[Vrnjačka Banja|Vrnjačku Banju]]. Bio je direktor „Projektbiroa“ (1961-81). Od 1980. je redovni profesor na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Bio je generalni sekretar Saveza arhitekata Jugoslavije, predsednik Saveza arhitekata Srbije. Za počasnog doktora [[Beogradski univerzitet|Beogradskog univerziteta]] promovisan 1999. Za predsednika Akademije arhitekture izabran 1999. godine. Izabran je za inostranog člana [[Rusija|Ruske]] akademije arhitekture i graditeljskih nauka (osnovane ukazom [[Katarina Velika|Katarine Velike]] 1764). [[Nagrada Borbe za arhitekturu|Saveznu nagradu za arhitekturu Borba]], najprestižnije arhitektonsko priznanje u socijalističkoj Jugoslaviji dobio je za projekat [[Zapadna kapija Beograda|Geneksove kule]]. Bavio se arhitektonskom publicistikom i kritikom.<ref name="Mitrović">{{Cite web|url= http://www.sacg.me/mihajlo-mitrovic-postmoderna-je-zatrovala-arhitekturu-srbije/|title= Mihajlo Mitrović: Postmoderna je zatrovala arhitekturu Srbije|work= SACG|accessdate= 13. 9. 2016|archive-date= 2020-08-11|archive-url= https://web.archive.org/web/20200811213316/https://www.sacg.me/mihajlo-mitrovic-postmoderna-je-zatrovala-arhitekturu-srbije/|dead-url= yes}}</ref> U zagrebačkom „Oku“ imao je svoju kolumnu (1983-89), pisao je za [[NIN]] od 1974. do 1983. godine. U „Politici“ je pisao kolumnu o arhitekturi 42 godine. Autor je knjiga „Novija arhitektura Beograda“, „Sve je arhitektura“ i „Na kraju veka“. Preminuo je 20. decembra 2018. u Beogradu.<ref name="mitrović">{{Cite web |url= http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/124/drustvo/3362263/preminuo-mihajlo-mitrovic-arhitekta-geneksa.html |title= Preminuo Mihajlo Mitrović, arhitekta "Geneksa", 20. decembar 2018. |work= RTS - www.rts.rs |accessdate= 2. jul. 2025}}</ref> == Ostvarenja == * Odmaralište "Narcis" na [[Zlatibor]]u, * Stacionar OUN u Banji Koviljači, * Hotel "Putnik", * Geneksove kule ([[Zapadna kapija Beograda]]), * Hram svetog Vasilija Ostroškog u Beogradu; * Vrnjački ciklus: topla voda Snežnik, Slatina, Rimski izvor, Jezero; * Projektovao je i jednu zgradu u Parizu. == Priznanja == * [[Oktobarska nagrada]] grada Beograda, * [[Nagrada Borbe za arhitekturu|Savezna nagrada lista „Borba“]], * Salona arhitekture, * Velika nagrada za arhitekturu SAS, * [[Sedmojulska nagrada]] za životno djelo == Literatura == * {{Cite book|title = Art on Yugoslav Terrain [note: this is likely a translated title]|last = |first = |publisher = Prosveta|year = |isbn = |location = Belgrade|pages = }} * {{Cite book|title = Современная архитектура в Югославии [Sovremennai︠a︡ arkhitektura I︠U︡goslavii, Contemporary Architecture in Yugoslavia]|url = http://www.worldcat.org/title/sovremennaia-arkhitektura-iugoslavii/oclc/5782365&referer=brief_results|publisher = Stroĭizdat|date = 1973|location = Moscow|language = Russian|first = Vladimir Nikolaevich|last = Belousov}} * {{Cite book|title = Zeitgenössische Architektur in Osteuropa|url = http://www.worldcat.org/title/zeitgenossische-architektur-in-osteuropa/oclc/12702418&referer=brief_results|publisher = DuMont Buchverlag|date = 1985|location = Köln|isbn = 3770115546|language = German|first = Udo|last = Kultermann}} == Reference == {{reference}} [[Kategorija:Jugoslavenski arhitekti]] [[Kategorija:Srpski arhitekti]] [[Kategorija:Arhitekti brutalizma|M ]] [[Kategorija:Moderna arhitektura u Srbiji]] 26r3cp1r5375bgf154g2jcn5bcjk1gp Niko Kovač 0 4621616 42481767 42411922 2025-07-04T15:21:53Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481767 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Niko Kovač | slika = [[Datoteka:2019147182952 2019-05-27 Fussball 1.FC Kaiserslautern vs FC Bayern München - Sven - 1D X MK II - 0109 - B70I8408 (cropped).jpg|220px]] | opis slike = Niko Kovač 2019. | visina = 176 cm | nadimak = | datum rođenja = [[15. 10.|15. listopada]] [[1971]]. | mjesto rođenja = [[Berlin-Wedding]] | država rođenja = [[Zapadna Njemačka]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | pozicija = [[Nogometne pozicije|Srednji vezni]] | mlade godine = [[1987]]. - [[1989]].<br />[[1989]]. - [[1990]]. | juniorski klubovi = [[Rapide Wedding]]<br />[[Hertha Zehlendorf]] | godina = [[1990]]. - [[1991]].<br />[[1991]].<br />[[1992]]. - [[1996]].<br />[[1996]]. - [[1999]].<br />[[1999]]. - [[2001]].<br />[[2001]]. - [[2003]].<br />[[2003]]. - [[2006]].<br />[[2006]]. - [[2009]]. | profesionalni klubovi = [[Hertha Zehlendorf]]<br />[[Hertha BSC|Hertha BSC II]]<br />[[Hertha BSC]]<br />[[Bayer 04 Leverkusen|Bayer Leverkusen]]<br />[[Hamburger SV]]<br />[[FC Bayern München|Bayern München]]<br />[[Hertha BSC]]<br/>[[Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi) = 25 (7)<br />12 (1)<br />148 (15)<br />77 (8)<br />55 (12)<br />34 (3)<br />75 (8)<br />65 (9) | godine u reprezentaciji = [[1996]]. - [[2008]]. | reprezentacija = {{NogRep|HRV}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = 83 (14) | godine treniranja = [[2009]]. - [[2011]].<br />[[2012]]. - [[2013]].<br />[[2013]]. - [[2015]].<br />[[2016]]. - [[2018]].<br />[[2018]]. - | klubovi = [[Red Bull Salzburg]] (akademija)<br />{{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine|Hrvatska do 21]]<br />{{NogRep|HRV}}<br />[[Eintracht Frankfurt]]<br />[[FC Bayern München|Bayern München]] | medalje = | napomena = | ažurirano = 13. 7. 2018. }} '''Niko Kovač''' ([[Berlin-Wedding]], [[15. 10.|15. listopada]] [[1971]].) je bivši [[Hrvatska|hrvatski]] [[fudbal|nogometaš]], reprezentativac i izbornik [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Hrvatske|Hrvatske nogometne reprezentacije]]. Trenutno je trener [[Njemačka|njemačkog]] kluba [[FC Bayern München]]. == Priznanja == === Kao igrač === ==== Bayer Leverkusen ==== * [[1. Bundesliga]] - drugo mjesto: 1996./97., 1998./99. ==== Bayern München ==== * [[Interkontinentalni kup]]: 2001. * [[1. Bundesliga]]: 2002./03. * [[DFB-Pokal]]: 2002./2003. ==== Red Bull Salzburg ==== * [[Austrijska Bundesliga]]: 2006./07., drugo mjesto 2007./08. === Kao trener === ==== Eintracht Frankfurt ==== * [[DFB-Pokal]]: 2017./18. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{commonscat|Niko Kovač}} *{{FIFA player|155696}} *{{NFT player|pid=1730}} *[http://www.leverkusen.com/whoiswho/whoiswho.php4?view=Kovac_N Niko Kovač] at Leverkusen Who's Who {{Sastav Hrvatska 2014 SP}} {{Sastav Hrvatska 2008 EP}} {{Sastav Hrvatska 2006 SP}} {{Sastav Hrvatska 2004 EP}} {{Sastav Hrvatska 2002 SP}} {{Popis izbornika hrvatske nogometne reprezentacije}} {{mrva}} {{Lifetime|1971||Kovač, Niko}} [[Kategorija:Biografije, Berlin]] [[Kategorija:Hrvatski fudbalski treneri]] [[Kategorija:Selektori fudbalske reprezentacije Hrvatske]] [[Kategorija:Fudbaleri Bayer Leverkusena]] [[Kategorija:Fudbaleri Hamburga]] [[Kategorija:Fudbaleri Bayern Münchena]] [[Kategorija:Fudbaleri Herthe]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] 04541c1w8b84yd7aq9ds3p0d0psmytt Duje Ćaleta-Car 0 4621640 42481768 41884096 2025-07-04T15:22:09Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481768 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Duje Ćaleta-Car | slika = | opis slike = | država = [[Hrvatska]] | puno ime = | nadimak = | datum rođenja = [[17. 9.|17. rujna]] [[1996.]] | mjesto rođenja = [[Šibenik]] | država rođenja = [[Hrvatska]] | datum smrti = | visina = 192 cm | težina = | trenutačni klub = [[Red Bull Salzburg]] | broj u klubu = 5 | pozicija = [[Nogometne pozicije|branič]] | mlade godine = [[2005]]. - [[2012]]. | juniorski klubovi = [[HNK Šibenik|Šibenik]] | godina = [[2012.]] - [[2013.]]<br>[[2013.]] - [[2014.]]<br>[[2014.]] - <br>[[2014.]] - [[2015.]] | profesionalni klubovi = [[HNK Šibenik|Šibenik]]<br>[[FC Pasching|Pasching]]<br>[[Red Bull Salzburg]]<br>→ [[FC Liefering|Liefering]] (posudba) | nastupi(golovi) = {{0}}{{0}}17 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}4 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}75 {{0}}{{0}}{{0}}(4)<br>{{0}}{{0}}20 {{0}}{{0}}{{0}}(0) | godine u reprezentaciji = [[2012.]] - [[2013.]]<br>[[2013.]] - [[2014.]]<br>[[2014]]. - [[2015]].<br>[[2014.]] - [[2018.]] <br>[[2018.]] - | reprezentacija = {{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 17 godina|Hrvatska do 17]] <br>{{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 18 godina|Hrvatska do 18]] <br>{{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 19 godina|Hrvatska do 19]] <br>{{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine|Hrvatska do 21]] <br>{{NogRep|HRV}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = {{0}}{{0}}{{0}}12 {{0}}{{0}}{{0}}(1)<br>{{0}}{{0}}{{0}}4 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}{{0}}10 {{0}}{{0}}{{0}}(2)<br>{{0}}{{0}}15 {{0}}{{0}}{{0}}(3)<br>{{0}}{{0}}{{0}}2 {{0}}{{0}}{{0}}(0) | godine treniranja = | klubovi = | medalje = | napomena = | ažurirano = 13. 7. 2018. }} '''Duje Ćaleta-Car''' ([[Šibenik]], [[17. 9.|17. rujna]] [[1996.]]) je [[Hrvatska|hrvatski]] [[nogomet]]aš i reprezentativac, koji trenutačno nastupa za [[Austrija|austrijski]] [[Red Bull Salzburg]] na mjestu braniča. {{Sastav Hrvatska 2018 SP}} {{Sastav Hrvatska 2020 EP}} {{mrva}} {{Životni vijek|1996||Ćaleta-Car, Duje}} [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Biografije, Šibenik]] [[Kategorija:Fudbaleri Southamptona]] [[Kategorija:Fudbaleri Olympique Lyona]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] dvf466g2s6xd7ri9z97ylz1l20xvf37 42481769 42481768 2025-07-04T15:22:31Z Edgar Allan Poe 29250 42481769 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Duje Ćaleta-Car | slika = | opis slike = | država = [[Hrvatska]] | puno ime = | nadimak = | datum rođenja = [[17. 9.|17. rujna]] [[1996.]] | mjesto rođenja = [[Šibenik]] | država rođenja = [[Hrvatska]] | datum smrti = | visina = 192 cm | težina = | trenutačni klub = [[Red Bull Salzburg]] | broj u klubu = 5 | pozicija = [[Nogometne pozicije|branič]] | mlade godine = [[2005]]. - [[2012]]. | juniorski klubovi = [[HNK Šibenik|Šibenik]] | godina = [[2012.]] - [[2013.]]<br>[[2013.]] - [[2014.]]<br>[[2014.]] - <br>[[2014.]] - [[2015.]] | profesionalni klubovi = [[HNK Šibenik|Šibenik]]<br>[[FC Pasching|Pasching]]<br>[[Red Bull Salzburg]]<br>→ [[FC Liefering|Liefering]] (posudba) | nastupi(golovi) = {{0}}{{0}}17 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}4 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}75 {{0}}{{0}}{{0}}(4)<br>{{0}}{{0}}20 {{0}}{{0}}{{0}}(0) | godine u reprezentaciji = [[2012.]] - [[2013.]]<br>[[2013.]] - [[2014.]]<br>[[2014]]. - [[2015]].<br>[[2014.]] - [[2018.]] <br>[[2018.]] - | reprezentacija = {{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 17 godina|Hrvatska do 17]] <br>{{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 18 godina|Hrvatska do 18]] <br>{{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 19 godina|Hrvatska do 19]] <br>{{flag|HRV}} [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine|Hrvatska do 21]] <br>{{NogRep|HRV}} | nastupi u reprezentaciji(golovi) = {{0}}{{0}}{{0}}12 {{0}}{{0}}{{0}}(1)<br>{{0}}{{0}}{{0}}4 {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}{{0}}10 {{0}}{{0}}{{0}}(2)<br>{{0}}{{0}}15 {{0}}{{0}}{{0}}(3)<br>{{0}}{{0}}{{0}}2 {{0}}{{0}}{{0}}(0) | godine treniranja = | klubovi = | medalje = | napomena = | ažurirano = 13. 7. 2018. }} '''Duje Ćaleta-Car''' ([[Šibenik]], [[17. 9.|17. rujna]] [[1996.]]) je [[Hrvatska|hrvatski]] [[nogomet]]aš i reprezentativac, koji trenutačno nastupa za [[Austrija|austrijski]] [[Red Bull Salzburg]] na mjestu braniča. {{Sastav Hrvatska 2018 SP}} {{Sastav Hrvatska 2020 EP}} {{mrva}} {{Životni vijek|1996||Ćaleta-Car, Duje}} [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Biografije, Šibenik]] [[Kategorija:Fudbaleri Southamptona]] [[Kategorija:Fudbaleri Olympique Lyona]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] [[Kategorija:Fudbaleri Olympique Marseillea]] iwbhjnw0tk2f04366grur0d45rwte7k Ljupko Ćurčić 0 4626584 42481797 42478555 2025-07-04T19:16:39Z Zavičajac 76707 42481797 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Ljupko Curcic.jpg|mini|desno|Ljupko Ćurčić]] [[Datoteka:Ljupko Curcic - SIV III na Novom Beogradu, Beograd, Srbija.jpg|mini|desno|SIV III na Novom Beogradu]] '''Ljupko Ćurčić''' ([[Beograd]], [[10. maja]] [[1941]]. – ), srpski i jugoslavenski arhitekt.<ref name="Ćurčić">{{Cite web |url= http://www.leksikon.asa.org.rs/22-2015-09-30-20-03-16/59-2-08|title= Leksikon srpskih arhitekata –Ljupko Ćurčić |work= |accessdate= 13. 9. 2018}}</ref> Radni vijek je proveo u firmi Modul. Sredinom XX vijeka inspiracija većini arhitekata bio je [[Le Corbusier]]. Njegova prva djela su rađena u duhu [[Moderna arhitektura|moderne arhitekture]], u stilu [[Brutalizam|brutalizma]]. Primjena natur-betona nije bila posljedica neke filozofije, već iz krajnje praktične potrebe da bi se gradilo brzo i ekonomično. U to vrijeme godišnje se podizalo na desetine hiljada stanova, uz minimalnu cijenu koštanja. Uvijek je nastojao da istakne funkciju objekta. Kasnije je projektovao i u stilu [[Postmoderna arhitektura|postmoderne]] uz upotrebu opeke.<ref>[https://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0354-6055/2015/0354-60551541069A.pdf Razgovor o brutalizmu - Razgovor sa arhitektom Ljupkom Ćurčićem]</ref> == Ostvarenja == * Autobuska stanica u Kikindi, 1973. god. * Okružni sud u Požarevcu, 1974. * [[Zgrada Saveznog izvršnog vijeća SIV III]] na [[Novi Beograd|Novom Beogradu]], 1975. * Remont šinskih vozila Metind u [[Zrenjanin]]u, 1978. * Poslovna zgrada Agrobanat u Plandištu, 1985. * Rekonstrukcija hotela Drina u Bajinoj bašti, 1989. * Tržno-poslovni centar u Plandištu, realizovano 1991. * Hotel Breg u Vršcu, koautor Marija Ćurčić, realizovano 1992. * Hotel Norcev na Iriškom vencu na Fruškoj gori, koautor Marija Ćurčić, 2000. * Rekonstrukcija hotela Vojvodina u Zrenjaninu, koautor Marija Ćurčić, o 2007. == Reference == {{reference}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Ljupko Curcic}} * [[Slobodan Maldini]]: [http://maldini.wetpaint.com/page/beogradska+moderna Beogradska moderna] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120313075235/http://maldini.wetpaint.com/page/beogradska+moderna |date=2012-03-13 }}, 29. maja 2009. {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1941||Ćurčić, Ljupko}} [[Kategorija:Jugoslavenski arhitekti]] [[Kategorija:Srpski arhitekti]] [[Kategorija:Moderna arhitektura u Srbiji]] [[Kategorija:Arhitekti brutalizma]] ej4wxlf6sqy2x582ctu1duh0z1hsxk4 Ciro Immobile 0 4667896 42481784 41913351 2025-07-04T16:55:41Z Edgar Allan Poe 29250 42481784 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Ciro Immobile | slika = 20150616 - Portugal - Italie - Genève - Ciro Immobile 1.jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[20. veljače]] [[1990.]] | rodnigrad = {{flagicon|ITA|1946}} [[Torre Annunziata]] | rodnadržava = [[Italija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = {{flagicon|ITA}} [[italija|talijansko]] | visina = 1.85 m | pozicija = napadač | trenutniklub = | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2009 – 2012 | klubovi1 = {{flagicon|ITA}} [[Juventus F.C.|Juventus]] | nastupi(golovi)1 = 3 (0) | godine2 = 2010 – 2011 | klubovi2 = → {{flagicon|ITA}} [[A.C.N. Siena 1904|Siena]] | nastupi(golovi)2 = 4 (1) | godine3 = 2011 | klubovi3 = → {{flagicon|ITA}} [[U.S. Grosseto 1912|Grosseto]] | nastupi(golovi)3 = 16 (1) | godine4 = 2011 – 2012 | klubovi4 = → {{flagicon|ITA}} [[Delfino Pescara 1936|Pescara]] | nastupi(golovi)4 = 37 (28) | godine5 = 2012 – 2013 | klubovi5 = {{flagicon|ITA}} [[Genoa C.F.C.|Genoa]] | nastupi(golovi)5 = 33 (5) | godine6 = 2013 – 2014 | klubovi6 = {{flagicon|ITA}} [[Torino F.C.|Torino]] | nastupi(golovi)6 = 33 (22) | godine7 = 2014 – 2015 | klubovi7 = {{nowrap|{{flagicon|NJE}} [[Borussia Dortmund]]}} | nastupi(golovi)7 = 24 (3) | godine8 = 2015 | klubovi8 = → {{flagicon|ŠPA}} [[Sevilla FC|Sevilla]] | nastupi(golovi)8 = 8 (2) | godine9 = 2015 – 2016 | klubovi9 = {{flagicon|ŠPA}} [[Sevilla FC|Sevilla]] | nastupi(golovi)9 = 0 (0) | godine10 = 2016 | klubovi10 = → {{flagicon|ITA}} [[Torino F.C.|Torino]] | nastupi(golovi)10 = 14 (5) | godine11 = 2016 – 2024 | klubovi11 = {{flagicon|ITA}} [[S.S. Lazio|Lazio]] | nastupi(golovi)11 = 270 (169) | godine12 = 2024 – 2025 | klubovi12 = {{flagicon|TUR}} [[Beşiktaş JK (fudbal)|Beşiktaş]] | nastupi(golovi)12 = 30 (15) | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2014 – 2023 | nacionalneekipe1 = {{NogRep|ITA}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 57 (17) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 4.7.2025 | zadnjiuređajrep = }} '''Ciro Immobile''' ([[Torre Annunziata]], [[20. veljače]] [[1990.]]), [[Italiaj|talijanski]] nogometaš i bivši reprezentativac koji igra na poziciji napadača. Karijeru je započeo u talijanskom klubu [[Sorrento Calcio|Sorrento]]. Godine [[2009.]] kupio ga je Juventus, ali tamo nije bio redovit igrač. Bio je na posudbi u tri različita kluba prije odlaska u [[Genoa CFC|Genou]] [[2012.]] godine. Nakon provedene sezone u [[Genoa CFC|Genoi]] prešao je u redove [[Torino FC|Torina]]. U jedinoj sezoni u [[Torino FC|Torinu]] osvojio je nagradu ''[[Capocannoniere]]'' za najboljeg strijelca u [[Serie A]] s postignuta 22 gola u 33 utakmice. Za [[Talijanska nogometna reprezentacija|reprezentaciju Italije]] debitirao je [[2014.]] godine, a sudjelovao je na jednom [[FIFA Svjetsko prvenstvo|Svjetskom]] i dva [[UEFA Euro|Europska prvenstva]]. == Vanjske veze == {{Commons category}} * {{Soccerway|ciro-immobile/75164}} * [http://www.tbplayers.com/players/ciro_immobile Ciro Immobile] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210612145959/http://www.tbplayers.com/players/ciro_immobile |date=2021-06-12 }} at TBPlayers * [https://www.figc.it/it/nazionali/nazionali-in-cifre/dettaglio-convocato/?calciatoreId=45125&squadraId=12 Ciro Immobile] at FICG.it {{Sastav Italija 2014 SP}} {{Sastav Italija 2016 EP}} {{Sastav Italija 2020 EP}} {{Najbolji strijelci Serie A}} {{Najbolji strijelci UEFA Europske lige}} {{Evropska Zlatna kopačka}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1990||Immobile, Ciro}} [[Kategorija:Italijanski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Juventusa]] [[Kategorija:Fudbaleri Genoe]] [[Kategorija:Fudbaleri Torina]] [[Kategorija:Fudbaleri Borussije Dortmund]] [[Kategorija:Fudbaleri Seville]] [[Kategorija:Fudbaleri Lazija]] [[Kategorija:Fudbaleri Beşiktaşa]] [[Kategorija:Evropski prvaci u fudbalu]] av281labkry5shnycfl6aq9eu3m83w5 Stefan Lainer 0 4667945 42481760 41870843 2025-07-04T15:18:54Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481760 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Stefan Lainer | slika = 20180610 FIFA Friendly Match Austria vs. Brazil Stefan Lainer 850 1670.jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[27. kolovoza]] [[1992.]] | rodnigrad = {{nowrap|{{flagicon|AUT}} [[Seekirchen am Wallersee]], [[Austrija]]}} | rodnadržava = | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.75 m | pozicija = desni bek | trenutniklub = {{flagicon|NJE}} [[Borussia Mönchengladbach]] | brojnadresu = 18 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2013 – 2014 | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[FC Liefering|Liefering]] | nastupi(golovi)1 = 62 (3) | godine2 = 2014 – 2015 | klubovi2 = {{flagicon|AUT}} [[SV Ried]] | nastupi(golovi)2 = 34 (1) | godine3 = 2015 – 2019 | klubovi3 = {{flagicon|AUT}} [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi)3 = 74 (8) | godine4 = 2019 – | klubovi4 = {{nowrap|{{flagicon|NJE}} [[Borussia Mönchengladbach|Borussia M'gladbach]]}} | nastupi(golovi)4 = 64 (3) | godine5 = | klubovi5 = | nastupi(golovi)5 = | godine6 = | klubovi6 = | nastupi(golovi)6 = | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2017 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|AUT}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 30 (2) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 14.6.2021 | zadnjiuređajrep = }} '''Stefan Lainer''' ([[Seekirchen am Wallersee]], [[27. kolovoza]] [[1992.]]), [[Austrija|austrijski]] nogometaš i reprezentativac koji igra na poziciji desnog beka. Trenutno je član njemačkog kluba [[Borussia Mönchengladbach]], odakle je prešao iz [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburga]]. Za [[Nogometna reprezentacija Austrije|reprezentaciju Austrije]] igra od [[2017.]] godine. == Vanjske veze == *{{Commons category-inline|Stefan Lainer}} * {{Fussballdaten|lainerstefan|Stefan Lainer}} {{Sastav Austrija 2020 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1992||Lainer, Stefan}} [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Borussije Mönchengladbach]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] gk7jzg0h0hc9lmottgemqi7egjnndv3 Ezđan Alioski 0 4667988 42481778 42477958 2025-07-04T15:25:30Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda|Fudbaleri Leeds Uniteda]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481778 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Ezđan Alioski<br>{{small|Езѓан Алиоски}} | slika = Ezgjan Alioski 2014 (cropped).jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[12. veljače]] [[1995.]] | rodnigrad = {{flagicon|SMK|1992}} [[Prilep]] | rodnadržava = [[Sjeverna Makedonija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = [[Albanci|Albanac]] | državljanstvo = {{flagicon|SMK}} [[Sjeverna Makedonija|sjevernomakedonsko]] | visina = 1.72 m | pozicija = krilo, lijevi bek | trenutniklub = {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[FC Lugano|Lugano]] | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2013 – 2016 | klubovi1 = {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[FC Schaffhausen|Schaffhausen]] | nastupi(golovi)1 = 77 (4) | godine2 = 2015 – 2016 | klubovi2 = → {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[FC Lugano|Lugano]] | nastupi(golovi)2 = 16 (3) | godine3 = 2016 – 2017 | klubovi3 = {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[FC Lugano|Lugano]] | nastupi(golovi)3 = 34 (16) | godine4 = 2017 – 2021 | klubovi4 = {{flagicon|ENG}} [[Leeds United F.C.|Leeds United]] | nastupi(golovi)4 = 161 (21) | godine5 = 2021 – 2025 | klubovi5 = {{flagicon|SAU}} [[Al-Ahli Saudi (fudbal)|Al-Ahli]] | nastupi(golovi)5 = 32 (6) | godine6 = 2022 – 2023 | klubovi6 = → {{flagicon|TUR}} [[Fenerbahçe SK (fudbal)|Fenerbahçe]] | nastupi(golovi)6 = 17 (1) | godine7 = 2025 – | klubovi7 = {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[FC Lugano|Lugano]] | nastupi(golovi)7 = 0 (0) | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2013 – | nacionalneekipe1 = {{nowrap|{{flagicon|SMK}} [[Nogometna reprezentacija Sjeverne Makedonije|Sjeverna Makedonija]]}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 85 (13) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 21.6.2025 | zadnjiuređajrep = }} '''Ezđan Alioski''' ([[makedonski]]: Езѓан Алиоски; [[Prilep]], [[12. veljače]] [[1992.]]), [[Sjeverna Makedonija|sjevernomakeronski]] nogometaš i reprezentativac [[Albanci|albanskog]] porijekla koji igra kao krilo ili lijevi bek. Od [[2025.]] godine član je [[FC Lugano|Lugana]], dok je ranije u svojoj karijeri igrao u [[Švicarska|Švicarskoj]], [[Engleska|Engleskoj]], [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]] i [[Turska|Turskoj]]. Od [[2013.]] godine član je [[Nogometna reprezentacija Sjeverne Makedonije|reprezentacije Sjeverne Makedonije]], s kojom je nastupio na [[UEFA Euro 2020.|UEFA Euru 2020.]] godine. == Vanjske veze == *[http://macedonianfootball.com/ezgjan-alioski Ezgjan Alioski] at Macedonianfootball.com *[https://www.espn.com/football/player/_/id/194800/ezgjan-alioski Ezgjan Alioski] at [[ESPN FC]] {{Sastav Severna Makedonija 2020 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1992||Alioski, Ezđan}} [[Kategorija:Severnomakedonski fudbaleri]] [[Kategorija:Biografije, Prilep]] [[Kategorija:Fudbaleri Fenerbahçea]] [[Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda]] ex91mrdgnjell8crvyftxb4erzi318z Kyle Walker 0 4668394 42481904 41894226 2025-07-05T11:55:34Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Burnleyja|Fudbaleri Burnleyja]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481904 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Kyle Walker | slika = Kyle Walker.jpg | punoime = Kyle Andrew Walker | nadimak = | datumrođenja = [[28. svibnja]] [[1990.]] | rodnigrad = {{nowrap|{{flagicon|UK}} [[Sheffield]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]}} | rodnadržava = | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = [[Jamajčani]]n | državljanstvo = {{flagicon|UK}} [[UK|britansko]] | visina = 1.78 | pozicija = desni bek | trenutniklub = {{flagicon|ENG}} [[Manchester City F.C.|Manchester City]] | brojnadresu = 2 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2008 – 2009 | klubovi1 = {{flagicon|ENG}} [[Sheffield United F.C.|Sheffield United]] | nastupi(golovi)1 = 2 (0) | godine2 = 2008 | klubovi2 = {{nowrap|→ {{flagicon|ENG}} [[Northampton Town F.C.|Northampton Town]]}} | nastupi(golovi)2 = 9 (0) | godine3 = 2009 – 2017 | klubovi3 = {{flagicon|ENG}} [[Tottenham Hotspur F.C.|Tottenham Hotspur]] | nastupi(golovi)3 = 183 (4) | godine4 = 2009 – 2010 | klubovi4 = → {{flagicon|ENG}} [[Sheffield United F.C.|Sheffield United]] | nastupi(golovi)4 = 26 (0) | godine5 = 2010 – 2011 | klubovi5 = → {{flagicon|ENG}} [[Queens Park Rangers F.C.|QPR]] | nastupi(golovi)5 = 20 (0) | godine6 = 2011 | klubovi6 = → {{flagicon|ENG}} [[Aston Villa F.C.|Aston Villa]] | nastupi(golovi)6 = 15 (1) | godine7 = 2017 – | klubovi7 = {{flagicon|ENG}} [[Manchester City F.C.|Manchester City]] | nastupi(golovi)7 = 118 (3) | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2011 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|ENG}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 61 (0) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 13.7.2021 | zadnjiuređajrep = }} '''Kyle Andrew Walker''' ([[Sheffield]], [[28. svibnja]] [[1990.]]) [[Engleska|engleski]] je [[nogometaš]] koji igra na poziciji [[Branič (nogomet)|desnog beka]]. Trenutačno igra za [[Manchester City F.C.|Manchester City]]. == Klupska karijera == === Sheffield United i Northampton Town === Walker je postao član [[Sheffield United F.C.|Sheffield Uniteda]] kada je imao samo 7 godina.<ref name=es>{{cite news |title=My dad was petrified I'd get killed on the M1, so I had to follow him to Northampton, says Kyle Walker |url=http://www.thisislondon.co.uk/standard-sport/football/article-24011485-my-dad-was-petrified-id-get-killed-on-the-m1-so-i-had-to-follow-him-to-northampton-says-kyle-walker.do |newspaper=London Evening Standard |accessdate=18 November 2011 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111119233404/http://www.thisislondon.co.uk/standard-sport/football/article-24011485-my-dad-was-petrified-id-get-killed-on-the-m1-so-i-had-to-follow-him-to-northampton-says-kyle-walker.do |archivedate=19 November 2011}}</ref><ref name="telegraph-ambassador">{{cite news |url=https://www.telegraph.co.uk/sport/football/teams/tottenham-hotspur/8799568/Tottenham-Hotspur-v-Arsenal-Kyle-Walker-the-perfect-ambassador-for-Spurss-work-in-the-community.html |title=Tottenham Hotspur v Arsenal: Kyle Walker the perfect ambassador for Spurs's work in the community |newspaper=The Daily Telegraph |location=London |first=Duncan |last=White |date=1 October 2011 |accessdate=4 May 2017}}</ref> Sheffield United dopustio mu je u studenom 2008. godine da ode na jednomjesečnu posudbu u [[Northampton Town F.C.|Northampton Town]] kako bi stekao prvotimsko iskustvo.<ref name="Northampton loan">{{cite web |title=Walker on the move |url=http://origin-www.sufc.premiumtv.co.uk/page/NewsDetail/0,,10418~1453606,00.html |publisher=Sheffield United F.C. |date=13 November 2008 |accessdate=24 November 2008 |archive-date=2021-02-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210210224531/https://support.microsoft.com/favicon-16x16.png }}</ref> Za Northampton Town debitirao je 15. studenog 2008. godine u 1:0 porazu protiv [[Oldham Athletic A.F.C.|Oldham Athletica]].<ref name="Northampton debut">{{cite web |title=Gray upset by defeat |url=http://www.ntfc.co.uk/page/MatchReaction/0,,10425~1435139,00.html |publisher=Northampton Town F.C. |date=16 November 2008 |accessdate=22 December 2008 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120902102105/http://www.ntfc.co.uk/page/MatchReaction/0%2C%2C10425~1435139%2C00.html |archivedate=2 September 2012}}</ref> Njegova posudba kasnije je produljena do siječnja 2009. godine.<ref name="Northampton loan extended">{{cite web |title=Kyle extends loan |url=http://www.ntfc.co.uk/page/NewsDetail/0,,10425~1494573,00.html |publisher=Northampton Town F.C. |date=22 December 2008 |accessdate=22 December 2008 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120902102119/http://www.ntfc.co.uk/page/NewsDetail/0%2C%2C10425~1494573%2C00.html |archivedate=2 September 2012}}</ref> Ubrzo po povratku u svoj matični klub, Walker je debitirao za Sheffield United 13. siječnja 2009. u neriješenoj utakmici 3. runde [[FA kup]]a protiv [[Leyton Orient F.C.|Leyton Orienta]].<ref name="blades debut">{{cite web |title=Progress – On two fronts |url=http://origin-www.sufc.premiumtv.co.uk/page/Gaffersnotes/0,,10418~1520011,00.html |publisher=Sheffield United F.C. |date=14 January 2009 |accessdate=14 January 2009 }}{{Dead link|date=October 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Tottenham Hotspur, Sheffield United, Queens Park Rangers i Aston Villa=== Dana 22. srpnja 2009. on i [[Kyle Naughton]] zajedno su prešli u [[Tottenham Hotspur F.C.|Tottenham Hotspur]] za ukupni iznos od 9 milijuna funti, no kao dio dogovora Walker je bio posuđen Sheffield Unitedu tijekom sezone 2009./10.,<ref name="spurs transfer">{{cite news |title=Spurs capture Naughton and Walker |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/s/sheff_utd/8144711.stm |website=BBC Sport |date=22 July 2009 |accessdate=22 July 2009}}</ref> no Tottenham ga je neočekivano vratio s posudbe 1. veljače 2010. godine, malo prije završetka zimskog prijelaznog roka.<ref>{{cite news |title=Tottenham Hotspur recall Sheffield United's Walker |url=http://www.yorkshirepost.co.uk/sport/Tottenham-Hotspur-recall-Sheffield-United39s.6034450.jp |newspaper=The Yorkshire Post |location=Leeds |date=2 January 2010 |accessdate=2 February 2010}}</ref> Za Tottenham je debitirao 27. ožujka 2010. u 2:0 pobjedi protiv [[Portsmouth F.C.|Portsmoutha]]. Te je sezone za Tottenham igrao još samo jedanput.<ref>{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/eng_prem/8587876.stm|website=BBC Sport |title=Tottenham 2 – 0 Southampton |date=27 March 2010 |accessdate=12 May 2020}}</ref> Na početku iduće sezone poslan je na šestomjesečnu posudbu u [[Queens Park Rangers F.C.|Queens Park Rangers]].<ref name="qpr loan">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/q/qpr/8995384.stm |website=BBC Sport |title=Spurs defender Walker joins QPR |date=13 September 2010 |accessdate=13 September 2010}}</ref> Za Queens Park Rangers debitirao je 14. rujna 2010. godine u 3:0 pobjedi protiv [[Ipswich Town F.C.|Ipswich Towna]].<ref>[https://www.transfermarkt.de/kyle-walker/leistungsdatendetails/spieler/95424/verein/1039 DETAILLIERTE LEISTUNGSDATEN], [[Transfermarkt]], pristupljeno 31. prosinca 2020.</ref> Sredinom listopada njegova posudba produljena je do 3. siječnja 2011. godine.<ref name="extended loan">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/q/qpr/9093535.stm |website=BBC Sport |title=QPR extend loan of Spurs' Walker |date=14 October 2010 |accessdate=14 October 2010}}</ref> Nakon povratka s posudbe iz Queens Park Rangersa, poslan je na posudbu u [[Aston Villa F.C.|Aston Villu]].<ref name="villa loan">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/a/aston_villa/9339872.stm |website=BBC Sport |title=Villa sign Spurs defender on loan |date=6 January 2011 |accessdate=6 January 2011}}</ref> U 9. minuti svog debija zabio je gol [[Sheffield United F.C.|Sheffield Unitedu]] u 3. rundu [[FA kup]]a.<ref name="fa cup goal">{{cite news |title=A Houl lot of relief at Bramall Lane |url=http://www.people.co.uk/sport/football/match-reports/fa-cup-match-reports/2011/01/09/sheffield-united-1-3-aston-villa-a-houl-lot-of-relief-at-bramall-lane-102039-22835698/ |newspaper=The Sunday People |location=London |date=9 January 2011 |accessdate=6 February 2011}}</ref> Dana 5. veljače 2011. godine zabio je svoj prvi gol u [[FA Premier liga|Premier ligi]] i to u utakmici protiv [[Fulham F.C.|Fulhama]] koja je završila 2:2.<ref name="prem goal">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/football/eng_prem/9385528.stm |website=BBC Sport |title=Aston Villa 2–2 Fulham |date=5 February 2011 |accessdate=6 February 2011}}</ref> U Tottenham Hotspur vratio se na kraju sezone 2010./11. Walker je 2012. osvojio nagradu [[PFA Young Player of the Year|PFA Mladi igrač godine]]. Među konkurentima za tu nagradu bili su: [[Sergio Agüero]], [[Danny Welbeck]], [[Daniel Sturridge]], [[Alex Oxlade-Chamberlain]] i Walkerov timski suigrač [[Gareth Bale]]. Također je imenovan članom [[PFA Team of the Year|PFA Momčadi godine]].<ref name=PFA>{{cite news |title=Spurs defender Kyle Walker wins PFA Young Player award |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/17734248 |website=BBC Sport |date=22 April 2012 |accessdate=15 December 2017}}</ref> S Tottenhamom je 1. ožujka igrao finale [[Football League Cup|Liga kupa]] protiv [[Chelsea F.C.|Chelseaja]] na [[Wembley Stadium]]u u kojem je Chelsea pobijedio s rezultatom 2:0.<ref name=2015LC>{{cite news |first=Phil |last=McNulty |title=Chelsea 2–0 Tottenham Hotspur |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/31572594 |website=BBC Sport |date=1 March 2015 |accessdate=15 December 2017}}</ref> Dana 20. travnja 2017. godine Walker je drugi put imenovan članom [[PFA Team of the Year|PFA Momčadi godine]].<ref name=PFA1617>{{cite news |title=PFA teams of the year: Chelsea and Tottenham dominate Premier League XI |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/39648483 |website=BBC Sport |date=20 April 2017 |accessdate=16 December 2017}}</ref> === Manchester City === Dana 14. srpnja 2017. godine Walker je potpisao petogodišnji ugovor s [[Manchester City F.C.|Manchester Cityjem]].<ref>{{cite web |title=City announce signing of Kyle Walker |url=https://www.mancity.com/news/first-team/first-team-news/2017/july/kyle-walker-joins-city |publisher=Manchester City F.C. |date=14 July 2017 |accessdate=14 July 2017}}</ref> Smatra se da je transfer iznosio 45 milijuna funti te da iznos može porasti na 50 milijuna funti zbog bonusa.<ref>{{cite news |title=Kyle Walker: Man City sign right-back from Tottenham for £45m plus add-ons |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/40598351 |website=BBC Sport |date=14 July 2017 |accessdate=14 July 2017}}</ref> Za Manchester City debitirao je 12. kolovoza 2017. godine u 2:0 pobjedi protiv [[Brighton & Hove Albion F.C.|Brighton & Hove Albiona]]. Mnogi su ga mediji etiketirali kao najboljeg igrača te utakmice.<ref>{{cite news |title=Manchester City player ratings: Kyle Walker the pick in a humdrum display |url=http://www.manchestereveningnews.co.uk/sport/football/football-news/man-city-player-ratings-brighton-13468298 |newspaper=Manchester Evening News |date=12 August 2017 |accessdate=22 August 2017}}</ref><ref>{{cite news |title=£50&nbsp;million man Kyle Walker impresses in debut, City see off Brighton |url=http://www.espn.co.uk/football/club/manchester-city/382/blog/post/3178393/50-million-man-kyle-walker-impresses-in-debut-manchester-city-see-off-brighton |publisher=ESPN |date=12 August 2017 |accessdate=22 August 2017}}</ref> S Manchester Cityjem pobijedio je [[Arsenal F.C.|Arsenal]] 3:0 u finalu Liga kupa 2017./18.<ref name=2018LC>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/43101681 |title=Arsenal 0–3 Manchester City |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=25 February 2018 |accessdate=25 February 2018}}</ref> Dana 6. studenog 2019. u utakmici protiv [[Atalanta BC|Atalante]] koja je završila 1:1, [[Claudio Bravo]], golman Manchester Cityja koji je ušao kao zamjena, dobio je crveni karton. Walker je volontirao da preuzme njegovu poziciju te u zadnjih 10 minuta utakmice nije primio niti jedan gol.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/50296556 |title=Atalanta 1–1 Manchester City: Defender Kyle Walker goes in goal in bizarre game in Milan |publisher=BBC |date=6 November 2019 |access-date=6 November 2019}}</ref><ref>[https://www.theguardian.com/football/2019/nov/06/atalanta-manchester-city-champions-league-match-report Man City hang on against Atalanta after red card forces Kyle Walker to go in goal], ''The Guardian'', 6 November 2019</ref> == Reprezentativna karijera == Walker je u mladosti nastupao za Englesku do 19 i do 21 godine. Walker je s Engleskom do 21 godine nastupao na [[Europsko prvenstvo u nogometu do 21 godine 2011.|Europskom prvenstvu do 21 godine]] održanog u [[Danska|Danskoj]] 2011. godine.<ref name="england u21">{{cite web |title=Squad numbers confirmed |url=http://www.thefa.com/England/mens-under-21s/News/2011/englnd-u21s-squad-numbers |publisher=The Football Association |date=7 June 2011 |accessdate=6 February 2011}}</ref> Iako je Engleska ispala u grupnoj fazi, uvršten je u Momčad natjecanja.<ref name=TOTT>{{cite news |first=Jeremy |last=Wilson |title=Tottenham Hotspur defender Kyle Walker set to make England debut against Holland |url=https://www.telegraph.co.uk/sport/football/teams/england/8687776/Tottenham-Hotspur-defender-Kyle-Walker-set-to-make-England-debut-against-Holland.html |newspaper=The Daily Telegraph |location=London |date=7 August 2011 |accessdate=16 December 2017}}</ref> Za [[Engleska nogometna reprezentacija|A selekciju Engleske]] debitirao je 12. studenog 2011. godine u 1:0 pobjedi protiv [[Španjolska nogometna reprezentacija|Španjolske]], zamijenivši [[Scott Parker|Scotta Parkera]] u 85. minuti.<ref name="bbc15693231">{{cite news |title=International friendly: England 1–0 Spain |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/15693231.stm |website=BBC Sport |first=Phil |last=McNulty |date=12 November 2011 |accessdate=13 November 2011}}</ref> Za Englesku je nastupao na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Rusija 2018.|Svjetskom prvenstvu 2018. godine]] održanog u [[Rusija|Rusiji]]<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44138600 |title=England World Cup squad: Trent Alexander-Arnold in 23-man squad |website=BBC Sport |date=16 May 2018 |accessdate=17 May 2018}}</ref> te je s Engleskom osvojio 4. mjesto. == Priznanja == === Individualna === '''Individual''' * Momčad natjecanja [[Europsko prvenstvo u nogometu do 21 godine|Europskog prvenstva do 21 godine]]: 2011. godine<ref name=TOTT/> * [[PFA Young Player of the Year|PFA Mladi igrač godine]]: 2011./12.<ref name=PFA/> * [[PFA Team of the Year|PFA Momčad godine]]: 2011./12.,<ref name=PFA/> 2016./17.,<ref name=PFA1617/> 2017./18.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/43810017 |title=Manchester City players dominate PFA team of the year |website=BBC Sport |date=18 April 2018 |accessdate=5 May 2018}}</ref> * [[FIFPro#FIFA FIFPro Men's World11|FIFA FIFPro World11]] (2. momčad): 2018.<ref>{{cite web |url=https://www.fifpro.org/news/world-11-the-reserve-teams-for-2017-18/en/ |title=World 11: The Reserve Team for 2017–18 |publisher=FIFPro |date=24 September 2018 |accessdate=25 September 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190626220246/https://fifpro.org/news/world-11-the-reserve-teams-for-2017-18/en/ |archive-date=26 June 2019 |url-status=dead |archivedate=2019-06-26 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20190626220246/https://fifpro.org/news/world-11-the-reserve-teams-for-2017-18/en/ |deadurl=yes }}</ref> * FIFA FIFPro World11 (nominiran): 2019. (11. branič)<ref>{{cite web|url=https://fifpro.org/news/rankings-how-all-55-male-players-finished/en/|title=Rankings: How All 55 Male Players Finished|website=FIFPro World Players' Union|date=23 September 2019|access-date=2021-07-13|archive-date=2019-09-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20190924000415/https://fifpro.org/news/rankings-how-all-55-male-players-finished/en/}}</ref> === Klupska === '''Queens Park Rangers''' * [[Football League Championship|Championship]]: 2010./11.<ref>{{cite book |editor1-first=Glenda |editor1-last=Rollin |editor2-first=Jack |editor2-last=Rollin |title=Sky Sports Football Yearbook 2011–2012 |year=2011 |publisher=Headline Publishing Group |location=London |isbn=978-0-7553-6231-8 |pages=38, 314–315}}</ref> '''Tottenham Hotspur''' * [[Football League Cup|Liga kup]] (finalist): 2014./15.<ref name=2015LC/> '''Manchester City''' * [[Premier League]]: [[FA Premier liga 2017./18.|2017./18.]], [[FA Premier liga 2018./19.|2018./19.]]<ref>{{cite web |url=https://www.premierleague.com/players/3955/Kyle-Walker/overview |title=Kyle Walker: Overview |publisher=Premier League |accessdate=17 May 2019}}</ref> * [[FA Cup|FA kup]]: 2018./19.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/48236232 |title=Manchester City 6–0 Watford |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=18 May 2019 |accessdate=18 May 2019}}</ref> * [[EFL Cup|Liga kup]]: 2017./18.,<ref name=2018LC/> 2018./19.,<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/47268861 |title=Chelsea 0–0 Manchester City |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=24 February 2019 |accessdate=24 February 2019}}</ref> 2019./20.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/51601970 |title=Aston Villa 1–2 Manchester City |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=1 March 2020 |accessdate=1 March 2020}}</ref> * [[FA Community Shield|Community Shield]]: 2018.,<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44995783 |title=Chelsea 0–2 Manchester City |first=Chris |last=Bevan |website=BBC Sport |date=5 August 2018 |accessdate=7 August 2018}}</ref> 2019.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/49141690 |title=Liverpool 1–1 Manchester City |first=Emlyn |last=Begley |website=BBC Sport |date=4 August 2019 |accessdate=4 August 2019}}</ref> === Reprezentativna === '''Engleska do 19 godina''' * [[Europsko prvenstvo u nogometu do 19 godina|Europsko prvenstvo do 19 godina]] (finalist): 2009.<ref>{{cite web |url=http://en.archive.uefa.com/competitions/under19/fixturesresults/round=15215/match=2001285/report=lu.html |title=England 0–2 Ukraine: Lineups |publisher=UEFA |archiveurl=https://web.archive.org/web/20151219192059/http://en.archive.uefa.com/competitions/under19/fixturesresults/round=15215/match=2001285/report=lu.html |archivedate=19 December 2015}}</ref> '''Engleska''' * [[UEFA Liga nacija]] (3. mjesto): [[UEFA Liga nacija 2018./2019.|2018./19.]]<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/48191915 |title=Switzerland 0–0 England |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=9 June 2019 |accessdate=12 June 2019}}</ref> * [[UEFA Euro]] (2. mjesto): [[UEFA Euro 2020.|2020.]] == Reference == {{reflist|3}} == Vanjske veze == {{commons category}} *[https://www.mancity.com/players/kyle-walker Profile] at the Manchester City F.C. website *[https://www.englandfootball.com/mens-senior-team/squad/Kyle-Walker Profile] at the Football Association website *{{FIFA player}} {{Sastav Engleska 2016 EP}} {{Sastav Engleska 2018 SP}} {{Sastav Engleska 2020 EP}} {{Sastav Engleska 2022 SP}} {{Sastav Engleska 2024 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1990||Walker, Kyle}} [[Kategorija:Engleski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Tottenham Hotspura]] [[Kategorija:Fudbaleri Manchester Cityja]] [[Kategorija:Fudbaleri Aston Ville]] [[Kategorija:Fudbaleri Burnleyja]] t87dszsolzrurckggstiofr6dsy9uvp 42481905 42481904 2025-07-05T11:56:06Z Edgar Allan Poe 29250 +[[Kategorija:Fudbaleri Burnleyja]]; ±[[Kategorija:Fudbaleri Burnleyja]]→[[Kategorija:Fudbaleri Milana]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481905 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Kyle Walker | slika = Kyle Walker.jpg | punoime = Kyle Andrew Walker | nadimak = | datumrođenja = [[28. svibnja]] [[1990.]] | rodnigrad = {{nowrap|{{flagicon|UK}} [[Sheffield]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]}} | rodnadržava = | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = [[Jamajčani]]n | državljanstvo = {{flagicon|UK}} [[UK|britansko]] | visina = 1.78 | pozicija = desni bek | trenutniklub = {{flagicon|ENG}} [[Manchester City F.C.|Manchester City]] | brojnadresu = 2 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2008 – 2009 | klubovi1 = {{flagicon|ENG}} [[Sheffield United F.C.|Sheffield United]] | nastupi(golovi)1 = 2 (0) | godine2 = 2008 | klubovi2 = {{nowrap|→ {{flagicon|ENG}} [[Northampton Town F.C.|Northampton Town]]}} | nastupi(golovi)2 = 9 (0) | godine3 = 2009 – 2017 | klubovi3 = {{flagicon|ENG}} [[Tottenham Hotspur F.C.|Tottenham Hotspur]] | nastupi(golovi)3 = 183 (4) | godine4 = 2009 – 2010 | klubovi4 = → {{flagicon|ENG}} [[Sheffield United F.C.|Sheffield United]] | nastupi(golovi)4 = 26 (0) | godine5 = 2010 – 2011 | klubovi5 = → {{flagicon|ENG}} [[Queens Park Rangers F.C.|QPR]] | nastupi(golovi)5 = 20 (0) | godine6 = 2011 | klubovi6 = → {{flagicon|ENG}} [[Aston Villa F.C.|Aston Villa]] | nastupi(golovi)6 = 15 (1) | godine7 = 2017 – | klubovi7 = {{flagicon|ENG}} [[Manchester City F.C.|Manchester City]] | nastupi(golovi)7 = 118 (3) | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2011 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|ENG}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 61 (0) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 13.7.2021 | zadnjiuređajrep = }} '''Kyle Andrew Walker''' ([[Sheffield]], [[28. svibnja]] [[1990.]]) [[Engleska|engleski]] je [[nogometaš]] koji igra na poziciji [[Branič (nogomet)|desnog beka]]. Trenutačno igra za [[Manchester City F.C.|Manchester City]]. == Klupska karijera == === Sheffield United i Northampton Town === Walker je postao član [[Sheffield United F.C.|Sheffield Uniteda]] kada je imao samo 7 godina.<ref name=es>{{cite news |title=My dad was petrified I'd get killed on the M1, so I had to follow him to Northampton, says Kyle Walker |url=http://www.thisislondon.co.uk/standard-sport/football/article-24011485-my-dad-was-petrified-id-get-killed-on-the-m1-so-i-had-to-follow-him-to-northampton-says-kyle-walker.do |newspaper=London Evening Standard |accessdate=18 November 2011 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111119233404/http://www.thisislondon.co.uk/standard-sport/football/article-24011485-my-dad-was-petrified-id-get-killed-on-the-m1-so-i-had-to-follow-him-to-northampton-says-kyle-walker.do |archivedate=19 November 2011}}</ref><ref name="telegraph-ambassador">{{cite news |url=https://www.telegraph.co.uk/sport/football/teams/tottenham-hotspur/8799568/Tottenham-Hotspur-v-Arsenal-Kyle-Walker-the-perfect-ambassador-for-Spurss-work-in-the-community.html |title=Tottenham Hotspur v Arsenal: Kyle Walker the perfect ambassador for Spurs's work in the community |newspaper=The Daily Telegraph |location=London |first=Duncan |last=White |date=1 October 2011 |accessdate=4 May 2017}}</ref> Sheffield United dopustio mu je u studenom 2008. godine da ode na jednomjesečnu posudbu u [[Northampton Town F.C.|Northampton Town]] kako bi stekao prvotimsko iskustvo.<ref name="Northampton loan">{{cite web |title=Walker on the move |url=http://origin-www.sufc.premiumtv.co.uk/page/NewsDetail/0,,10418~1453606,00.html |publisher=Sheffield United F.C. |date=13 November 2008 |accessdate=24 November 2008 |archive-date=2021-02-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210210224531/https://support.microsoft.com/favicon-16x16.png }}</ref> Za Northampton Town debitirao je 15. studenog 2008. godine u 1:0 porazu protiv [[Oldham Athletic A.F.C.|Oldham Athletica]].<ref name="Northampton debut">{{cite web |title=Gray upset by defeat |url=http://www.ntfc.co.uk/page/MatchReaction/0,,10425~1435139,00.html |publisher=Northampton Town F.C. |date=16 November 2008 |accessdate=22 December 2008 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120902102105/http://www.ntfc.co.uk/page/MatchReaction/0%2C%2C10425~1435139%2C00.html |archivedate=2 September 2012}}</ref> Njegova posudba kasnije je produljena do siječnja 2009. godine.<ref name="Northampton loan extended">{{cite web |title=Kyle extends loan |url=http://www.ntfc.co.uk/page/NewsDetail/0,,10425~1494573,00.html |publisher=Northampton Town F.C. |date=22 December 2008 |accessdate=22 December 2008 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120902102119/http://www.ntfc.co.uk/page/NewsDetail/0%2C%2C10425~1494573%2C00.html |archivedate=2 September 2012}}</ref> Ubrzo po povratku u svoj matični klub, Walker je debitirao za Sheffield United 13. siječnja 2009. u neriješenoj utakmici 3. runde [[FA kup]]a protiv [[Leyton Orient F.C.|Leyton Orienta]].<ref name="blades debut">{{cite web |title=Progress – On two fronts |url=http://origin-www.sufc.premiumtv.co.uk/page/Gaffersnotes/0,,10418~1520011,00.html |publisher=Sheffield United F.C. |date=14 January 2009 |accessdate=14 January 2009 }}{{Dead link|date=October 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Tottenham Hotspur, Sheffield United, Queens Park Rangers i Aston Villa=== Dana 22. srpnja 2009. on i [[Kyle Naughton]] zajedno su prešli u [[Tottenham Hotspur F.C.|Tottenham Hotspur]] za ukupni iznos od 9 milijuna funti, no kao dio dogovora Walker je bio posuđen Sheffield Unitedu tijekom sezone 2009./10.,<ref name="spurs transfer">{{cite news |title=Spurs capture Naughton and Walker |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/s/sheff_utd/8144711.stm |website=BBC Sport |date=22 July 2009 |accessdate=22 July 2009}}</ref> no Tottenham ga je neočekivano vratio s posudbe 1. veljače 2010. godine, malo prije završetka zimskog prijelaznog roka.<ref>{{cite news |title=Tottenham Hotspur recall Sheffield United's Walker |url=http://www.yorkshirepost.co.uk/sport/Tottenham-Hotspur-recall-Sheffield-United39s.6034450.jp |newspaper=The Yorkshire Post |location=Leeds |date=2 January 2010 |accessdate=2 February 2010}}</ref> Za Tottenham je debitirao 27. ožujka 2010. u 2:0 pobjedi protiv [[Portsmouth F.C.|Portsmoutha]]. Te je sezone za Tottenham igrao još samo jedanput.<ref>{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/eng_prem/8587876.stm|website=BBC Sport |title=Tottenham 2 – 0 Southampton |date=27 March 2010 |accessdate=12 May 2020}}</ref> Na početku iduće sezone poslan je na šestomjesečnu posudbu u [[Queens Park Rangers F.C.|Queens Park Rangers]].<ref name="qpr loan">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/q/qpr/8995384.stm |website=BBC Sport |title=Spurs defender Walker joins QPR |date=13 September 2010 |accessdate=13 September 2010}}</ref> Za Queens Park Rangers debitirao je 14. rujna 2010. godine u 3:0 pobjedi protiv [[Ipswich Town F.C.|Ipswich Towna]].<ref>[https://www.transfermarkt.de/kyle-walker/leistungsdatendetails/spieler/95424/verein/1039 DETAILLIERTE LEISTUNGSDATEN], [[Transfermarkt]], pristupljeno 31. prosinca 2020.</ref> Sredinom listopada njegova posudba produljena je do 3. siječnja 2011. godine.<ref name="extended loan">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/q/qpr/9093535.stm |website=BBC Sport |title=QPR extend loan of Spurs' Walker |date=14 October 2010 |accessdate=14 October 2010}}</ref> Nakon povratka s posudbe iz Queens Park Rangersa, poslan je na posudbu u [[Aston Villa F.C.|Aston Villu]].<ref name="villa loan">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/a/aston_villa/9339872.stm |website=BBC Sport |title=Villa sign Spurs defender on loan |date=6 January 2011 |accessdate=6 January 2011}}</ref> U 9. minuti svog debija zabio je gol [[Sheffield United F.C.|Sheffield Unitedu]] u 3. rundu [[FA kup]]a.<ref name="fa cup goal">{{cite news |title=A Houl lot of relief at Bramall Lane |url=http://www.people.co.uk/sport/football/match-reports/fa-cup-match-reports/2011/01/09/sheffield-united-1-3-aston-villa-a-houl-lot-of-relief-at-bramall-lane-102039-22835698/ |newspaper=The Sunday People |location=London |date=9 January 2011 |accessdate=6 February 2011}}</ref> Dana 5. veljače 2011. godine zabio je svoj prvi gol u [[FA Premier liga|Premier ligi]] i to u utakmici protiv [[Fulham F.C.|Fulhama]] koja je završila 2:2.<ref name="prem goal">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/football/eng_prem/9385528.stm |website=BBC Sport |title=Aston Villa 2–2 Fulham |date=5 February 2011 |accessdate=6 February 2011}}</ref> U Tottenham Hotspur vratio se na kraju sezone 2010./11. Walker je 2012. osvojio nagradu [[PFA Young Player of the Year|PFA Mladi igrač godine]]. Među konkurentima za tu nagradu bili su: [[Sergio Agüero]], [[Danny Welbeck]], [[Daniel Sturridge]], [[Alex Oxlade-Chamberlain]] i Walkerov timski suigrač [[Gareth Bale]]. Također je imenovan članom [[PFA Team of the Year|PFA Momčadi godine]].<ref name=PFA>{{cite news |title=Spurs defender Kyle Walker wins PFA Young Player award |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/17734248 |website=BBC Sport |date=22 April 2012 |accessdate=15 December 2017}}</ref> S Tottenhamom je 1. ožujka igrao finale [[Football League Cup|Liga kupa]] protiv [[Chelsea F.C.|Chelseaja]] na [[Wembley Stadium]]u u kojem je Chelsea pobijedio s rezultatom 2:0.<ref name=2015LC>{{cite news |first=Phil |last=McNulty |title=Chelsea 2–0 Tottenham Hotspur |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/31572594 |website=BBC Sport |date=1 March 2015 |accessdate=15 December 2017}}</ref> Dana 20. travnja 2017. godine Walker je drugi put imenovan članom [[PFA Team of the Year|PFA Momčadi godine]].<ref name=PFA1617>{{cite news |title=PFA teams of the year: Chelsea and Tottenham dominate Premier League XI |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/39648483 |website=BBC Sport |date=20 April 2017 |accessdate=16 December 2017}}</ref> === Manchester City === Dana 14. srpnja 2017. godine Walker je potpisao petogodišnji ugovor s [[Manchester City F.C.|Manchester Cityjem]].<ref>{{cite web |title=City announce signing of Kyle Walker |url=https://www.mancity.com/news/first-team/first-team-news/2017/july/kyle-walker-joins-city |publisher=Manchester City F.C. |date=14 July 2017 |accessdate=14 July 2017}}</ref> Smatra se da je transfer iznosio 45 milijuna funti te da iznos može porasti na 50 milijuna funti zbog bonusa.<ref>{{cite news |title=Kyle Walker: Man City sign right-back from Tottenham for £45m plus add-ons |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/40598351 |website=BBC Sport |date=14 July 2017 |accessdate=14 July 2017}}</ref> Za Manchester City debitirao je 12. kolovoza 2017. godine u 2:0 pobjedi protiv [[Brighton & Hove Albion F.C.|Brighton & Hove Albiona]]. Mnogi su ga mediji etiketirali kao najboljeg igrača te utakmice.<ref>{{cite news |title=Manchester City player ratings: Kyle Walker the pick in a humdrum display |url=http://www.manchestereveningnews.co.uk/sport/football/football-news/man-city-player-ratings-brighton-13468298 |newspaper=Manchester Evening News |date=12 August 2017 |accessdate=22 August 2017}}</ref><ref>{{cite news |title=£50&nbsp;million man Kyle Walker impresses in debut, City see off Brighton |url=http://www.espn.co.uk/football/club/manchester-city/382/blog/post/3178393/50-million-man-kyle-walker-impresses-in-debut-manchester-city-see-off-brighton |publisher=ESPN |date=12 August 2017 |accessdate=22 August 2017}}</ref> S Manchester Cityjem pobijedio je [[Arsenal F.C.|Arsenal]] 3:0 u finalu Liga kupa 2017./18.<ref name=2018LC>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/43101681 |title=Arsenal 0–3 Manchester City |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=25 February 2018 |accessdate=25 February 2018}}</ref> Dana 6. studenog 2019. u utakmici protiv [[Atalanta BC|Atalante]] koja je završila 1:1, [[Claudio Bravo]], golman Manchester Cityja koji je ušao kao zamjena, dobio je crveni karton. Walker je volontirao da preuzme njegovu poziciju te u zadnjih 10 minuta utakmice nije primio niti jedan gol.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/50296556 |title=Atalanta 1–1 Manchester City: Defender Kyle Walker goes in goal in bizarre game in Milan |publisher=BBC |date=6 November 2019 |access-date=6 November 2019}}</ref><ref>[https://www.theguardian.com/football/2019/nov/06/atalanta-manchester-city-champions-league-match-report Man City hang on against Atalanta after red card forces Kyle Walker to go in goal], ''The Guardian'', 6 November 2019</ref> == Reprezentativna karijera == Walker je u mladosti nastupao za Englesku do 19 i do 21 godine. Walker je s Engleskom do 21 godine nastupao na [[Europsko prvenstvo u nogometu do 21 godine 2011.|Europskom prvenstvu do 21 godine]] održanog u [[Danska|Danskoj]] 2011. godine.<ref name="england u21">{{cite web |title=Squad numbers confirmed |url=http://www.thefa.com/England/mens-under-21s/News/2011/englnd-u21s-squad-numbers |publisher=The Football Association |date=7 June 2011 |accessdate=6 February 2011}}</ref> Iako je Engleska ispala u grupnoj fazi, uvršten je u Momčad natjecanja.<ref name=TOTT>{{cite news |first=Jeremy |last=Wilson |title=Tottenham Hotspur defender Kyle Walker set to make England debut against Holland |url=https://www.telegraph.co.uk/sport/football/teams/england/8687776/Tottenham-Hotspur-defender-Kyle-Walker-set-to-make-England-debut-against-Holland.html |newspaper=The Daily Telegraph |location=London |date=7 August 2011 |accessdate=16 December 2017}}</ref> Za [[Engleska nogometna reprezentacija|A selekciju Engleske]] debitirao je 12. studenog 2011. godine u 1:0 pobjedi protiv [[Španjolska nogometna reprezentacija|Španjolske]], zamijenivši [[Scott Parker|Scotta Parkera]] u 85. minuti.<ref name="bbc15693231">{{cite news |title=International friendly: England 1–0 Spain |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/15693231.stm |website=BBC Sport |first=Phil |last=McNulty |date=12 November 2011 |accessdate=13 November 2011}}</ref> Za Englesku je nastupao na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Rusija 2018.|Svjetskom prvenstvu 2018. godine]] održanog u [[Rusija|Rusiji]]<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44138600 |title=England World Cup squad: Trent Alexander-Arnold in 23-man squad |website=BBC Sport |date=16 May 2018 |accessdate=17 May 2018}}</ref> te je s Engleskom osvojio 4. mjesto. == Priznanja == === Individualna === '''Individual''' * Momčad natjecanja [[Europsko prvenstvo u nogometu do 21 godine|Europskog prvenstva do 21 godine]]: 2011. godine<ref name=TOTT/> * [[PFA Young Player of the Year|PFA Mladi igrač godine]]: 2011./12.<ref name=PFA/> * [[PFA Team of the Year|PFA Momčad godine]]: 2011./12.,<ref name=PFA/> 2016./17.,<ref name=PFA1617/> 2017./18.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/43810017 |title=Manchester City players dominate PFA team of the year |website=BBC Sport |date=18 April 2018 |accessdate=5 May 2018}}</ref> * [[FIFPro#FIFA FIFPro Men's World11|FIFA FIFPro World11]] (2. momčad): 2018.<ref>{{cite web |url=https://www.fifpro.org/news/world-11-the-reserve-teams-for-2017-18/en/ |title=World 11: The Reserve Team for 2017–18 |publisher=FIFPro |date=24 September 2018 |accessdate=25 September 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190626220246/https://fifpro.org/news/world-11-the-reserve-teams-for-2017-18/en/ |archive-date=26 June 2019 |url-status=dead |archivedate=2019-06-26 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20190626220246/https://fifpro.org/news/world-11-the-reserve-teams-for-2017-18/en/ |deadurl=yes }}</ref> * FIFA FIFPro World11 (nominiran): 2019. (11. branič)<ref>{{cite web|url=https://fifpro.org/news/rankings-how-all-55-male-players-finished/en/|title=Rankings: How All 55 Male Players Finished|website=FIFPro World Players' Union|date=23 September 2019|access-date=2021-07-13|archive-date=2019-09-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20190924000415/https://fifpro.org/news/rankings-how-all-55-male-players-finished/en/}}</ref> === Klupska === '''Queens Park Rangers''' * [[Football League Championship|Championship]]: 2010./11.<ref>{{cite book |editor1-first=Glenda |editor1-last=Rollin |editor2-first=Jack |editor2-last=Rollin |title=Sky Sports Football Yearbook 2011–2012 |year=2011 |publisher=Headline Publishing Group |location=London |isbn=978-0-7553-6231-8 |pages=38, 314–315}}</ref> '''Tottenham Hotspur''' * [[Football League Cup|Liga kup]] (finalist): 2014./15.<ref name=2015LC/> '''Manchester City''' * [[Premier League]]: [[FA Premier liga 2017./18.|2017./18.]], [[FA Premier liga 2018./19.|2018./19.]]<ref>{{cite web |url=https://www.premierleague.com/players/3955/Kyle-Walker/overview |title=Kyle Walker: Overview |publisher=Premier League |accessdate=17 May 2019}}</ref> * [[FA Cup|FA kup]]: 2018./19.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/48236232 |title=Manchester City 6–0 Watford |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=18 May 2019 |accessdate=18 May 2019}}</ref> * [[EFL Cup|Liga kup]]: 2017./18.,<ref name=2018LC/> 2018./19.,<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/47268861 |title=Chelsea 0–0 Manchester City |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=24 February 2019 |accessdate=24 February 2019}}</ref> 2019./20.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/51601970 |title=Aston Villa 1–2 Manchester City |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=1 March 2020 |accessdate=1 March 2020}}</ref> * [[FA Community Shield|Community Shield]]: 2018.,<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44995783 |title=Chelsea 0–2 Manchester City |first=Chris |last=Bevan |website=BBC Sport |date=5 August 2018 |accessdate=7 August 2018}}</ref> 2019.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/49141690 |title=Liverpool 1–1 Manchester City |first=Emlyn |last=Begley |website=BBC Sport |date=4 August 2019 |accessdate=4 August 2019}}</ref> === Reprezentativna === '''Engleska do 19 godina''' * [[Europsko prvenstvo u nogometu do 19 godina|Europsko prvenstvo do 19 godina]] (finalist): 2009.<ref>{{cite web |url=http://en.archive.uefa.com/competitions/under19/fixturesresults/round=15215/match=2001285/report=lu.html |title=England 0–2 Ukraine: Lineups |publisher=UEFA |archiveurl=https://web.archive.org/web/20151219192059/http://en.archive.uefa.com/competitions/under19/fixturesresults/round=15215/match=2001285/report=lu.html |archivedate=19 December 2015}}</ref> '''Engleska''' * [[UEFA Liga nacija]] (3. mjesto): [[UEFA Liga nacija 2018./2019.|2018./19.]]<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/48191915 |title=Switzerland 0–0 England |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=9 June 2019 |accessdate=12 June 2019}}</ref> * [[UEFA Euro]] (2. mjesto): [[UEFA Euro 2020.|2020.]] == Reference == {{reflist|3}} == Vanjske veze == {{commons category}} *[https://www.mancity.com/players/kyle-walker Profile] at the Manchester City F.C. website *[https://www.englandfootball.com/mens-senior-team/squad/Kyle-Walker Profile] at the Football Association website *{{FIFA player}} {{Sastav Engleska 2016 EP}} {{Sastav Engleska 2018 SP}} {{Sastav Engleska 2020 EP}} {{Sastav Engleska 2022 SP}} {{Sastav Engleska 2024 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1990||Walker, Kyle}} [[Kategorija:Engleski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Tottenham Hotspura]] [[Kategorija:Fudbaleri Manchester Cityja]] [[Kategorija:Fudbaleri Aston Ville]] [[Kategorija:Fudbaleri Milana]] [[Kategorija:Fudbaleri Burnleyja]] 78m5iw9tluxb6lo0woc3cfkhi7iy0fe 42481906 42481905 2025-07-05T11:58:08Z Edgar Allan Poe 29250 42481906 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Kyle Walker | slika = Kyle Walker.jpg | punoime = Kyle Andrew Walker | nadimak = | datumrođenja = [[28. svibnja]] [[1990.]] | rodnigrad = {{nowrap|{{flagicon|UK}} [[Sheffield]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]}} | rodnadržava = | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = [[Jamajčani]]n | državljanstvo = {{flagicon|UK}} [[UK|britansko]] | visina = 1.78 | pozicija = desni bek | trenutniklub = {{flagicon|ENG}} [[Burnley F.C.|Burnley]] | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2008 – 2009 | klubovi1 = {{flagicon|ENG}} [[Sheffield United F.C.|Sheffield United]] | nastupi(golovi)1 = 2 (0) | godine2 = 2008 | klubovi2 = {{nowrap|→ {{flagicon|ENG}} [[Northampton Town F.C.|Northampton Town]]}} | nastupi(golovi)2 = 9 (0) | godine3 = 2009 – 2017 | klubovi3 = {{flagicon|ENG}} [[Tottenham Hotspur F.C.|Tottenham Hotspur]] | nastupi(golovi)3 = 183 (4) | godine4 = 2009 – 2010 | klubovi4 = → {{flagicon|ENG}} [[Sheffield United F.C.|Sheffield United]] | nastupi(golovi)4 = 26 (0) | godine5 = 2010 – 2011 | klubovi5 = → {{flagicon|ENG}} [[Queens Park Rangers F.C.|QPR]] | nastupi(golovi)5 = 20 (0) | godine6 = 2011 | klubovi6 = → {{flagicon|ENG}} [[Aston Villa F.C.|Aston Villa]] | nastupi(golovi)6 = 15 (1) | godine7 = 2017 – 2025 | klubovi7 = {{flagicon|ENG}} [[Manchester City F.C.|Manchester City]] | nastupi(golovi)7 = 212 (3) | godine8 = 2025 | klubovi8 = → {{flagicon|ITA}} [[AC Milan|Milan]] | nastupi(golovi)8 = 11 (0) | godine9 = 2025 – | klubovi9 = {{flagicon|ENG}} [[Burnley F.C.|Burnley]] | nastupi(golovi)9 = 0 (0) | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2011 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|ENG}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 96 (1) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 5.7.2025 | zadnjiuređajrep = }} '''Kyle Andrew Walker''' ([[Sheffield]], [[28. svibnja]] [[1990.]]) [[Engleska|engleski]] je [[nogometaš]] koji igra na poziciji [[Branič (nogomet)|desnog beka]]. Trenutačno igra za [[Burnley F.C.|Burnley]]. == Klupska karijera == === Sheffield United i Northampton Town === Walker je postao član [[Sheffield United F.C.|Sheffield Uniteda]] kada je imao samo 7 godina.<ref name=es>{{cite news |title=My dad was petrified I'd get killed on the M1, so I had to follow him to Northampton, says Kyle Walker |url=http://www.thisislondon.co.uk/standard-sport/football/article-24011485-my-dad-was-petrified-id-get-killed-on-the-m1-so-i-had-to-follow-him-to-northampton-says-kyle-walker.do |newspaper=London Evening Standard |accessdate=18 November 2011 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111119233404/http://www.thisislondon.co.uk/standard-sport/football/article-24011485-my-dad-was-petrified-id-get-killed-on-the-m1-so-i-had-to-follow-him-to-northampton-says-kyle-walker.do |archivedate=19 November 2011}}</ref><ref name="telegraph-ambassador">{{cite news |url=https://www.telegraph.co.uk/sport/football/teams/tottenham-hotspur/8799568/Tottenham-Hotspur-v-Arsenal-Kyle-Walker-the-perfect-ambassador-for-Spurss-work-in-the-community.html |title=Tottenham Hotspur v Arsenal: Kyle Walker the perfect ambassador for Spurs's work in the community |newspaper=The Daily Telegraph |location=London |first=Duncan |last=White |date=1 October 2011 |accessdate=4 May 2017}}</ref> Sheffield United dopustio mu je u studenom 2008. godine da ode na jednomjesečnu posudbu u [[Northampton Town F.C.|Northampton Town]] kako bi stekao prvotimsko iskustvo.<ref name="Northampton loan">{{cite web |title=Walker on the move |url=http://origin-www.sufc.premiumtv.co.uk/page/NewsDetail/0,,10418~1453606,00.html |publisher=Sheffield United F.C. |date=13 November 2008 |accessdate=24 November 2008 |archive-date=2021-02-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210210224531/https://support.microsoft.com/favicon-16x16.png }}</ref> Za Northampton Town debitirao je 15. studenog 2008. godine u 1:0 porazu protiv [[Oldham Athletic A.F.C.|Oldham Athletica]].<ref name="Northampton debut">{{cite web |title=Gray upset by defeat |url=http://www.ntfc.co.uk/page/MatchReaction/0,,10425~1435139,00.html |publisher=Northampton Town F.C. |date=16 November 2008 |accessdate=22 December 2008 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120902102105/http://www.ntfc.co.uk/page/MatchReaction/0%2C%2C10425~1435139%2C00.html |archivedate=2 September 2012}}</ref> Njegova posudba kasnije je produljena do siječnja 2009. godine.<ref name="Northampton loan extended">{{cite web |title=Kyle extends loan |url=http://www.ntfc.co.uk/page/NewsDetail/0,,10425~1494573,00.html |publisher=Northampton Town F.C. |date=22 December 2008 |accessdate=22 December 2008 |url-status=dead |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120902102119/http://www.ntfc.co.uk/page/NewsDetail/0%2C%2C10425~1494573%2C00.html |archivedate=2 September 2012}}</ref> Ubrzo po povratku u svoj matični klub, Walker je debitirao za Sheffield United 13. siječnja 2009. u neriješenoj utakmici 3. runde [[FA kup]]a protiv [[Leyton Orient F.C.|Leyton Orienta]].<ref name="blades debut">{{cite web |title=Progress – On two fronts |url=http://origin-www.sufc.premiumtv.co.uk/page/Gaffersnotes/0,,10418~1520011,00.html |publisher=Sheffield United F.C. |date=14 January 2009 |accessdate=14 January 2009 }}{{Dead link|date=October 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Tottenham Hotspur, Sheffield United, Queens Park Rangers i Aston Villa=== Dana 22. srpnja 2009. on i [[Kyle Naughton]] zajedno su prešli u [[Tottenham Hotspur F.C.|Tottenham Hotspur]] za ukupni iznos od 9 milijuna funti, no kao dio dogovora Walker je bio posuđen Sheffield Unitedu tijekom sezone 2009./10.,<ref name="spurs transfer">{{cite news |title=Spurs capture Naughton and Walker |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/s/sheff_utd/8144711.stm |website=BBC Sport |date=22 July 2009 |accessdate=22 July 2009}}</ref> no Tottenham ga je neočekivano vratio s posudbe 1. veljače 2010. godine, malo prije završetka zimskog prijelaznog roka.<ref>{{cite news |title=Tottenham Hotspur recall Sheffield United's Walker |url=http://www.yorkshirepost.co.uk/sport/Tottenham-Hotspur-recall-Sheffield-United39s.6034450.jp |newspaper=The Yorkshire Post |location=Leeds |date=2 January 2010 |accessdate=2 February 2010}}</ref> Za Tottenham je debitirao 27. ožujka 2010. u 2:0 pobjedi protiv [[Portsmouth F.C.|Portsmoutha]]. Te je sezone za Tottenham igrao još samo jedanput.<ref>{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/eng_prem/8587876.stm|website=BBC Sport |title=Tottenham 2 – 0 Southampton |date=27 March 2010 |accessdate=12 May 2020}}</ref> Na početku iduće sezone poslan je na šestomjesečnu posudbu u [[Queens Park Rangers F.C.|Queens Park Rangers]].<ref name="qpr loan">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/q/qpr/8995384.stm |website=BBC Sport |title=Spurs defender Walker joins QPR |date=13 September 2010 |accessdate=13 September 2010}}</ref> Za Queens Park Rangers debitirao je 14. rujna 2010. godine u 3:0 pobjedi protiv [[Ipswich Town F.C.|Ipswich Towna]].<ref>[https://www.transfermarkt.de/kyle-walker/leistungsdatendetails/spieler/95424/verein/1039 DETAILLIERTE LEISTUNGSDATEN], [[Transfermarkt]], pristupljeno 31. prosinca 2020.</ref> Sredinom listopada njegova posudba produljena je do 3. siječnja 2011. godine.<ref name="extended loan">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/q/qpr/9093535.stm |website=BBC Sport |title=QPR extend loan of Spurs' Walker |date=14 October 2010 |accessdate=14 October 2010}}</ref> Nakon povratka s posudbe iz Queens Park Rangersa, poslan je na posudbu u [[Aston Villa F.C.|Aston Villu]].<ref name="villa loan">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/teams/a/aston_villa/9339872.stm |website=BBC Sport |title=Villa sign Spurs defender on loan |date=6 January 2011 |accessdate=6 January 2011}}</ref> U 9. minuti svog debija zabio je gol [[Sheffield United F.C.|Sheffield Unitedu]] u 3. rundu [[FA kup]]a.<ref name="fa cup goal">{{cite news |title=A Houl lot of relief at Bramall Lane |url=http://www.people.co.uk/sport/football/match-reports/fa-cup-match-reports/2011/01/09/sheffield-united-1-3-aston-villa-a-houl-lot-of-relief-at-bramall-lane-102039-22835698/ |newspaper=The Sunday People |location=London |date=9 January 2011 |accessdate=6 February 2011}}</ref> Dana 5. veljače 2011. godine zabio je svoj prvi gol u [[FA Premier liga|Premier ligi]] i to u utakmici protiv [[Fulham F.C.|Fulhama]] koja je završila 2:2.<ref name="prem goal">{{cite news |url=http://news.bbc.co.uk/sport2/hi/football/eng_prem/9385528.stm |website=BBC Sport |title=Aston Villa 2–2 Fulham |date=5 February 2011 |accessdate=6 February 2011}}</ref> U Tottenham Hotspur vratio se na kraju sezone 2010./11. Walker je 2012. osvojio nagradu [[PFA Young Player of the Year|PFA Mladi igrač godine]]. Među konkurentima za tu nagradu bili su: [[Sergio Agüero]], [[Danny Welbeck]], [[Daniel Sturridge]], [[Alex Oxlade-Chamberlain]] i Walkerov timski suigrač [[Gareth Bale]]. Također je imenovan članom [[PFA Team of the Year|PFA Momčadi godine]].<ref name=PFA>{{cite news |title=Spurs defender Kyle Walker wins PFA Young Player award |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/17734248 |website=BBC Sport |date=22 April 2012 |accessdate=15 December 2017}}</ref> S Tottenhamom je 1. ožujka igrao finale [[Football League Cup|Liga kupa]] protiv [[Chelsea F.C.|Chelseaja]] na [[Wembley Stadium]]u u kojem je Chelsea pobijedio s rezultatom 2:0.<ref name=2015LC>{{cite news |first=Phil |last=McNulty |title=Chelsea 2–0 Tottenham Hotspur |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/31572594 |website=BBC Sport |date=1 March 2015 |accessdate=15 December 2017}}</ref> Dana 20. travnja 2017. godine Walker je drugi put imenovan članom [[PFA Team of the Year|PFA Momčadi godine]].<ref name=PFA1617>{{cite news |title=PFA teams of the year: Chelsea and Tottenham dominate Premier League XI |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/39648483 |website=BBC Sport |date=20 April 2017 |accessdate=16 December 2017}}</ref> === Manchester City === Dana 14. srpnja 2017. godine Walker je potpisao petogodišnji ugovor s [[Manchester City F.C.|Manchester Cityjem]].<ref>{{cite web |title=City announce signing of Kyle Walker |url=https://www.mancity.com/news/first-team/first-team-news/2017/july/kyle-walker-joins-city |publisher=Manchester City F.C. |date=14 July 2017 |accessdate=14 July 2017}}</ref> Smatra se da je transfer iznosio 45 milijuna funti te da iznos može porasti na 50 milijuna funti zbog bonusa.<ref>{{cite news |title=Kyle Walker: Man City sign right-back from Tottenham for £45m plus add-ons |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/40598351 |website=BBC Sport |date=14 July 2017 |accessdate=14 July 2017}}</ref> Za Manchester City debitirao je 12. kolovoza 2017. godine u 2:0 pobjedi protiv [[Brighton & Hove Albion F.C.|Brighton & Hove Albiona]]. Mnogi su ga mediji etiketirali kao najboljeg igrača te utakmice.<ref>{{cite news |title=Manchester City player ratings: Kyle Walker the pick in a humdrum display |url=http://www.manchestereveningnews.co.uk/sport/football/football-news/man-city-player-ratings-brighton-13468298 |newspaper=Manchester Evening News |date=12 August 2017 |accessdate=22 August 2017}}</ref><ref>{{cite news |title=£50&nbsp;million man Kyle Walker impresses in debut, City see off Brighton |url=http://www.espn.co.uk/football/club/manchester-city/382/blog/post/3178393/50-million-man-kyle-walker-impresses-in-debut-manchester-city-see-off-brighton |publisher=ESPN |date=12 August 2017 |accessdate=22 August 2017}}</ref> S Manchester Cityjem pobijedio je [[Arsenal F.C.|Arsenal]] 3:0 u finalu Liga kupa 2017./18.<ref name=2018LC>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/43101681 |title=Arsenal 0–3 Manchester City |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=25 February 2018 |accessdate=25 February 2018}}</ref> Dana 6. studenog 2019. u utakmici protiv [[Atalanta BC|Atalante]] koja je završila 1:1, [[Claudio Bravo]], golman Manchester Cityja koji je ušao kao zamjena, dobio je crveni karton. Walker je volontirao da preuzme njegovu poziciju te u zadnjih 10 minuta utakmice nije primio niti jedan gol.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/50296556 |title=Atalanta 1–1 Manchester City: Defender Kyle Walker goes in goal in bizarre game in Milan |publisher=BBC |date=6 November 2019 |access-date=6 November 2019}}</ref><ref>[https://www.theguardian.com/football/2019/nov/06/atalanta-manchester-city-champions-league-match-report Man City hang on against Atalanta after red card forces Kyle Walker to go in goal], ''The Guardian'', 6 November 2019</ref> == Reprezentativna karijera == Walker je u mladosti nastupao za Englesku do 19 i do 21 godine. Walker je s Engleskom do 21 godine nastupao na [[Europsko prvenstvo u nogometu do 21 godine 2011.|Europskom prvenstvu do 21 godine]] održanog u [[Danska|Danskoj]] 2011. godine.<ref name="england u21">{{cite web |title=Squad numbers confirmed |url=http://www.thefa.com/England/mens-under-21s/News/2011/englnd-u21s-squad-numbers |publisher=The Football Association |date=7 June 2011 |accessdate=6 February 2011}}</ref> Iako je Engleska ispala u grupnoj fazi, uvršten je u Momčad natjecanja.<ref name=TOTT>{{cite news |first=Jeremy |last=Wilson |title=Tottenham Hotspur defender Kyle Walker set to make England debut against Holland |url=https://www.telegraph.co.uk/sport/football/teams/england/8687776/Tottenham-Hotspur-defender-Kyle-Walker-set-to-make-England-debut-against-Holland.html |newspaper=The Daily Telegraph |location=London |date=7 August 2011 |accessdate=16 December 2017}}</ref> Za [[Engleska nogometna reprezentacija|A selekciju Engleske]] debitirao je 12. studenog 2011. godine u 1:0 pobjedi protiv [[Španjolska nogometna reprezentacija|Španjolske]], zamijenivši [[Scott Parker|Scotta Parkera]] u 85. minuti.<ref name="bbc15693231">{{cite news |title=International friendly: England 1–0 Spain |url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/15693231.stm |website=BBC Sport |first=Phil |last=McNulty |date=12 November 2011 |accessdate=13 November 2011}}</ref> Za Englesku je nastupao na [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Rusija 2018.|Svjetskom prvenstvu 2018. godine]] održanog u [[Rusija|Rusiji]]<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44138600 |title=England World Cup squad: Trent Alexander-Arnold in 23-man squad |website=BBC Sport |date=16 May 2018 |accessdate=17 May 2018}}</ref> te je s Engleskom osvojio 4. mjesto. == Priznanja == === Individualna === '''Individual''' * Momčad natjecanja [[Europsko prvenstvo u nogometu do 21 godine|Europskog prvenstva do 21 godine]]: 2011. godine<ref name=TOTT/> * [[PFA Young Player of the Year|PFA Mladi igrač godine]]: 2011./12.<ref name=PFA/> * [[PFA Team of the Year|PFA Momčad godine]]: 2011./12.,<ref name=PFA/> 2016./17.,<ref name=PFA1617/> 2017./18.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/43810017 |title=Manchester City players dominate PFA team of the year |website=BBC Sport |date=18 April 2018 |accessdate=5 May 2018}}</ref> * [[FIFPro#FIFA FIFPro Men's World11|FIFA FIFPro World11]] (2. momčad): 2018.<ref>{{cite web |url=https://www.fifpro.org/news/world-11-the-reserve-teams-for-2017-18/en/ |title=World 11: The Reserve Team for 2017–18 |publisher=FIFPro |date=24 September 2018 |accessdate=25 September 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190626220246/https://fifpro.org/news/world-11-the-reserve-teams-for-2017-18/en/ |archive-date=26 June 2019 |url-status=dead |archivedate=2019-06-26 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20190626220246/https://fifpro.org/news/world-11-the-reserve-teams-for-2017-18/en/ |deadurl=yes }}</ref> * FIFA FIFPro World11 (nominiran): 2019. (11. branič)<ref>{{cite web|url=https://fifpro.org/news/rankings-how-all-55-male-players-finished/en/|title=Rankings: How All 55 Male Players Finished|website=FIFPro World Players' Union|date=23 September 2019|access-date=2021-07-13|archive-date=2019-09-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20190924000415/https://fifpro.org/news/rankings-how-all-55-male-players-finished/en/}}</ref> === Klupska === '''Queens Park Rangers''' * [[Football League Championship|Championship]]: 2010./11.<ref>{{cite book |editor1-first=Glenda |editor1-last=Rollin |editor2-first=Jack |editor2-last=Rollin |title=Sky Sports Football Yearbook 2011–2012 |year=2011 |publisher=Headline Publishing Group |location=London |isbn=978-0-7553-6231-8 |pages=38, 314–315}}</ref> '''Tottenham Hotspur''' * [[Football League Cup|Liga kup]] (finalist): 2014./15.<ref name=2015LC/> '''Manchester City''' * [[Premier League]]: [[FA Premier liga 2017./18.|2017./18.]], [[FA Premier liga 2018./19.|2018./19.]]<ref>{{cite web |url=https://www.premierleague.com/players/3955/Kyle-Walker/overview |title=Kyle Walker: Overview |publisher=Premier League |accessdate=17 May 2019}}</ref> * [[FA Cup|FA kup]]: 2018./19.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/48236232 |title=Manchester City 6–0 Watford |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=18 May 2019 |accessdate=18 May 2019}}</ref> * [[EFL Cup|Liga kup]]: 2017./18.,<ref name=2018LC/> 2018./19.,<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/47268861 |title=Chelsea 0–0 Manchester City |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=24 February 2019 |accessdate=24 February 2019}}</ref> 2019./20.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/51601970 |title=Aston Villa 1–2 Manchester City |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=1 March 2020 |accessdate=1 March 2020}}</ref> * [[FA Community Shield|Community Shield]]: 2018.,<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44995783 |title=Chelsea 0–2 Manchester City |first=Chris |last=Bevan |website=BBC Sport |date=5 August 2018 |accessdate=7 August 2018}}</ref> 2019.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/49141690 |title=Liverpool 1–1 Manchester City |first=Emlyn |last=Begley |website=BBC Sport |date=4 August 2019 |accessdate=4 August 2019}}</ref> === Reprezentativna === '''Engleska do 19 godina''' * [[Europsko prvenstvo u nogometu do 19 godina|Europsko prvenstvo do 19 godina]] (finalist): 2009.<ref>{{cite web |url=http://en.archive.uefa.com/competitions/under19/fixturesresults/round=15215/match=2001285/report=lu.html |title=England 0–2 Ukraine: Lineups |publisher=UEFA |archiveurl=https://web.archive.org/web/20151219192059/http://en.archive.uefa.com/competitions/under19/fixturesresults/round=15215/match=2001285/report=lu.html |archivedate=19 December 2015}}</ref> '''Engleska''' * [[UEFA Liga nacija]] (3. mjesto): [[UEFA Liga nacija 2018./2019.|2018./19.]]<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/48191915 |title=Switzerland 0–0 England |first=Phil |last=McNulty |website=BBC Sport |date=9 June 2019 |accessdate=12 June 2019}}</ref> * [[UEFA Euro]] (2. mjesto): [[UEFA Euro 2020.|2020.]] == Reference == {{reflist|3}} == Vanjske veze == {{commons category}} *[https://www.mancity.com/players/kyle-walker Profile] at the Manchester City F.C. website *[https://www.englandfootball.com/mens-senior-team/squad/Kyle-Walker Profile] at the Football Association website *{{FIFA player}} {{Sastav Engleska 2016 EP}} {{Sastav Engleska 2018 SP}} {{Sastav Engleska 2020 EP}} {{Sastav Engleska 2022 SP}} {{Sastav Engleska 2024 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1990||Walker, Kyle}} [[Kategorija:Engleski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Tottenham Hotspura]] [[Kategorija:Fudbaleri Manchester Cityja]] [[Kategorija:Fudbaleri Aston Ville]] [[Kategorija:Fudbaleri Milana]] [[Kategorija:Fudbaleri Burnleyja]] omy79luc8e0jcx32cwtptf85hjso9r5 Masakr u Buči 0 4671892 42481804 42377542 2025-07-04T20:46:13Z Aca 108187 popravak infokutije 42481804 wikitext text/x-wiki {{Točnost}} {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; pre {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022 |title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians |url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |access-date=2022-09-13 |website=babel.ua |language=en |archive-date=13 September 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |url-status=live }}</ref> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212">{{Cite web |title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine |url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |access-date=2023-01-21 |website=OHCHR |language=en |archive-date=26 January 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |url-status=live }}</ref> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija poriče) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{jez-uk|Бучанська різанина}}) je mogući [[ratni zločin]] koji su prema ukrajinskoj vladi počinile [[Oružane snage Rusije]] u gradu Buči tokom [[Bitka kod Buče|bitke za Buču]] odnosno [[Ruska invazija na Ukrajinu 2022.|ruske invazije na Ukrajinu]]. Ukrajinske vlasti priopćile su da je ubijeno više od 300 stanovnika grada,<ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news |last1=Gardner |first1=Simon |last2=Bensemra |first2=Zohra |last3=Boumzar |first3=Abdelaziz |date=2. 4. 2022 |title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv |language=en |work=Reuters |url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/ |access-date=3. 4. 2022}}</ref> opisale pokolj kao [[genocid]]<ref>{{Cite news |last1=Swinford |first1=Steven |last2=Waterfield |first2=Bruno |last3=Ames |first3=Jonathan |date=3. 4. 2022 |title=Zelensky accuses Russia of genocide in Irpin and Bucha |language= |work=[[The Times]] |url=https://www.thetimes.co.uk/article/russian-butchery-in-the-new-srebrenica-fuels-war-crimes-plea-vt7r5w8fl |url-access=subscription |access-date=3. 4. 2022 |issn=0140-0460}}</ref> i zatražile od Međunarodnog kaznenog suda (ICC) da istraži što se dogodilo u Buči.<ref>[https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes], [[El País]], 3. 4. 2022</ref> Ruske vlasti porekle su bilo kakva kršenja i opisale snimke i fotografije tijela kao "provokaciju" ili "scenski nastup" ukrajinskih vlasti.<ref>{{Cite news |title=EU to send investigators to probe alleged war crimes in Ukraine |language= |work=[[RT (TV mreža)|RT]] |url=https://www.rt.com/news/553295-eu-ukraine-bucha-probe/ |date=4. 4. 2022 |access-date=5. 4. 2022}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Bucha massacre}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] 9ntu6s2e08btjn5na61hpqr9e2mjvfb 42481805 42481804 2025-07-04T20:54:10Z Aca 108187 /* Reference */ dodatna lit. 42481805 wikitext text/x-wiki {{Točnost}} {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; pre {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022 |title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians |url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |access-date=2022-09-13 |website=babel.ua |language=en |archive-date=13 September 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |url-status=live }}</ref> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212">{{Cite web |title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine |url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |access-date=2023-01-21 |website=OHCHR |language=en |archive-date=26 January 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |url-status=live }}</ref> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija poriče) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{jez-uk|Бучанська різанина}}) je mogući [[ratni zločin]] koji su prema ukrajinskoj vladi počinile [[Oružane snage Rusije]] u gradu Buči tokom [[Bitka kod Buče|bitke za Buču]] odnosno [[Ruska invazija na Ukrajinu 2022.|ruske invazije na Ukrajinu]]. Ukrajinske vlasti priopćile su da je ubijeno više od 300 stanovnika grada,<ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news |last1=Gardner |first1=Simon |last2=Bensemra |first2=Zohra |last3=Boumzar |first3=Abdelaziz |date=2. 4. 2022 |title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv |language=en |work=Reuters |url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/ |access-date=3. 4. 2022}}</ref> opisale pokolj kao [[genocid]]<ref>{{Cite news |last1=Swinford |first1=Steven |last2=Waterfield |first2=Bruno |last3=Ames |first3=Jonathan |date=3. 4. 2022 |title=Zelensky accuses Russia of genocide in Irpin and Bucha |language= |work=[[The Times]] |url=https://www.thetimes.co.uk/article/russian-butchery-in-the-new-srebrenica-fuels-war-crimes-plea-vt7r5w8fl |url-access=subscription |access-date=3. 4. 2022 |issn=0140-0460}}</ref> i zatražile od Međunarodnog kaznenog suda (ICC) da istraži što se dogodilo u Buči.<ref>[https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes], [[El País]], 3. 4. 2022</ref> Ruske vlasti porekle su bilo kakva kršenja i opisale snimke i fotografije tijela kao "provokaciju" ili "scenski nastup" ukrajinskih vlasti.<ref>{{Cite news |title=EU to send investigators to probe alleged war crimes in Ukraine |language= |work=[[RT (TV mreža)|RT]] |url=https://www.rt.com/news/553295-eu-ukraine-bucha-probe/ |date=4. 4. 2022 |access-date=5. 4. 2022}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Bucha massacre}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] iljoh8vfzko8gcyrps4ywibnnsrmsam 42481806 42481805 2025-07-04T20:55:19Z Aca 108187 /* Vanjske veze */ + 42481806 wikitext text/x-wiki {{Točnost}} {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; pre {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022 |title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians |url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |access-date=2022-09-13 |website=babel.ua |language=en |archive-date=13 September 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |url-status=live }}</ref> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212">{{Cite web |title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine |url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |access-date=2023-01-21 |website=OHCHR |language=en |archive-date=26 January 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |url-status=live }}</ref> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija poriče) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{jez-uk|Бучанська різанина}}) je mogući [[ratni zločin]] koji su prema ukrajinskoj vladi počinile [[Oružane snage Rusije]] u gradu Buči tokom [[Bitka kod Buče|bitke za Buču]] odnosno [[Ruska invazija na Ukrajinu 2022.|ruske invazije na Ukrajinu]]. Ukrajinske vlasti priopćile su da je ubijeno više od 300 stanovnika grada,<ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news |last1=Gardner |first1=Simon |last2=Bensemra |first2=Zohra |last3=Boumzar |first3=Abdelaziz |date=2. 4. 2022 |title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv |language=en |work=Reuters |url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/ |access-date=3. 4. 2022}}</ref> opisale pokolj kao [[genocid]]<ref>{{Cite news |last1=Swinford |first1=Steven |last2=Waterfield |first2=Bruno |last3=Ames |first3=Jonathan |date=3. 4. 2022 |title=Zelensky accuses Russia of genocide in Irpin and Bucha |language= |work=[[The Times]] |url=https://www.thetimes.co.uk/article/russian-butchery-in-the-new-srebrenica-fuels-war-crimes-plea-vt7r5w8fl |url-access=subscription |access-date=3. 4. 2022 |issn=0140-0460}}</ref> i zatražile od Međunarodnog kaznenog suda (ICC) da istraži što se dogodilo u Buči.<ref>[https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes], [[El País]], 3. 4. 2022</ref> Ruske vlasti porekle su bilo kakva kršenja i opisale snimke i fotografije tijela kao "provokaciju" ili "scenski nastup" ukrajinskih vlasti.<ref>{{Cite news |title=EU to send investigators to probe alleged war crimes in Ukraine |language= |work=[[RT (TV mreža)|RT]] |url=https://www.rt.com/news/553295-eu-ukraine-bucha-probe/ |date=4. 4. 2022 |access-date=5. 4. 2022}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline}} * Video: [https://www.youtube.com/watch?v=IrGZ66uKcl0 Exposing the Russian Military Unit Behind a Massacre in Bucha | Visual Investigations by The New York Times] * {{cite episode|title=Crime Scene: Bucha|series=Frontline|series-link=Frontline (American TV program)|network=[[PBS]]|station=[[WGBH-TV|WGBH]]|season=40|number=17|date=December 6, 2022|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/documentary/crime-scene-bucha/|access-date=November 28, 2024}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] 6vs2uaqet5fimfbr5wwzh93kx6zlk0p 42481808 42481806 2025-07-04T21:21:18Z Aca 108187 42481808 wikitext text/x-wiki {{Točnost}} {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; prije {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022 |title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians |url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |access-date=2022-09-13 |website=babel.ua |language=en |archive-date=13 September 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |url-status=live }}</ref> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212">{{Cite web |title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine |url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |access-date=2023-01-21 |website=OHCHR |language=en |archive-date=26 January 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |url-status=live }}</ref> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija poriče) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{jez-uk|Бучанська різанина}}) je mogući [[ratni zločin]] koji su prema ukrajinskoj vladi počinile [[Oružane snage Rusije]] u gradu Buči tokom [[Bitka kod Buče|bitke za Buču]] odnosno [[Ruska invazija na Ukrajinu 2022.|ruske invazije na Ukrajinu]]. Ukrajinske vlasti priopćile su da je ubijeno više od 300 stanovnika grada,<ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news |last1=Gardner |first1=Simon |last2=Bensemra |first2=Zohra |last3=Boumzar |first3=Abdelaziz |date=2. 4. 2022 |title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv |language=en |work=Reuters |url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/ |access-date=3. 4. 2022}}</ref> opisale pokolj kao [[genocid]]<ref>{{Cite news |last1=Swinford |first1=Steven |last2=Waterfield |first2=Bruno |last3=Ames |first3=Jonathan |date=3. 4. 2022 |title=Zelensky accuses Russia of genocide in Irpin and Bucha |language= |work=[[The Times]] |url=https://www.thetimes.co.uk/article/russian-butchery-in-the-new-srebrenica-fuels-war-crimes-plea-vt7r5w8fl |url-access=subscription |access-date=3. 4. 2022 |issn=0140-0460}}</ref> i zatražile od Međunarodnog kaznenog suda (ICC) da istraži što se dogodilo u Buči.<ref>[https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes], [[El País]], 3. 4. 2022</ref> Ruske vlasti porekle su bilo kakva kršenja i opisale snimke i fotografije tijela kao "provokaciju" ili "scenski nastup" ukrajinskih vlasti.<ref>{{Cite news |title=EU to send investigators to probe alleged war crimes in Ukraine |language= |work=[[RT (TV mreža)|RT]] |url=https://www.rt.com/news/553295-eu-ukraine-bucha-probe/ |date=4. 4. 2022 |access-date=5. 4. 2022}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline}} * Video: [https://www.youtube.com/watch?v=IrGZ66uKcl0 Exposing the Russian Military Unit Behind a Massacre in Bucha | Visual Investigations by The New York Times] * {{cite episode|title=Crime Scene: Bucha|series=Frontline|series-link=Frontline (American TV program)|network=[[PBS]]|station=[[WGBH-TV|WGBH]]|season=40|number=17|date=December 6, 2022|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/documentary/crime-scene-bucha/|access-date=November 28, 2024}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] 7togeej0dd0k0oqbkw0pom3qswmioga 42481814 42481808 2025-07-04T23:36:24Z Aca 108187 terminologija 42481814 wikitext text/x-wiki {{Točnost}} {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; prije {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022 |title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians |url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |access-date=2022-09-13 |website=babel.ua |language=en |archive-date=13 September 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |url-status=live }}</ref> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212">{{Cite web |title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine |url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |access-date=2023-01-21 |website=OHCHR |language=en |archive-date=26 January 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |url-status=live }}</ref> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija negira) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{jez-uk|Бучанська різанина}}) je mogući [[ratni zločin]] koji su prema ukrajinskoj vladi počinile [[Oružane snage Rusije]] u gradu Buči tokom [[Bitka kod Buče|bitke za Buču]] odnosno [[Ruska invazija na Ukrajinu 2022.|ruske invazije na Ukrajinu]]. Ukrajinske vlasti priopćile su da je ubijeno više od 300 stanovnika grada,<ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news |last1=Gardner |first1=Simon |last2=Bensemra |first2=Zohra |last3=Boumzar |first3=Abdelaziz |date=2. 4. 2022 |title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv |language=en |work=Reuters |url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/ |access-date=3. 4. 2022}}</ref> opisale pokolj kao [[genocid]]<ref>{{Cite news |last1=Swinford |first1=Steven |last2=Waterfield |first2=Bruno |last3=Ames |first3=Jonathan |date=3. 4. 2022 |title=Zelensky accuses Russia of genocide in Irpin and Bucha |language= |work=[[The Times]] |url=https://www.thetimes.co.uk/article/russian-butchery-in-the-new-srebrenica-fuels-war-crimes-plea-vt7r5w8fl |url-access=subscription |access-date=3. 4. 2022 |issn=0140-0460}}</ref> i zatražile od Međunarodnog kaznenog suda (ICC) da istraži što se dogodilo u Buči.<ref>[https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes], [[El País]], 3. 4. 2022</ref> Ruske vlasti porekle su bilo kakva kršenja i opisale snimke i fotografije tijela kao "provokaciju" ili "scenski nastup" ukrajinskih vlasti.<ref>{{Cite news |title=EU to send investigators to probe alleged war crimes in Ukraine |language= |work=[[RT (TV mreža)|RT]] |url=https://www.rt.com/news/553295-eu-ukraine-bucha-probe/ |date=4. 4. 2022 |access-date=5. 4. 2022}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline}} * Video: [https://www.youtube.com/watch?v=IrGZ66uKcl0 Exposing the Russian Military Unit Behind a Massacre in Bucha | Visual Investigations by The New York Times] * {{cite episode|title=Crime Scene: Bucha|series=Frontline|series-link=Frontline (American TV program)|network=[[PBS]]|station=[[WGBH-TV|WGBH]]|season=40|number=17|date=December 6, 2022|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/documentary/crime-scene-bucha/|access-date=November 28, 2024}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] fqv4feo3vlizvfpbepk19cnhdikcl64 42481821 42481814 2025-07-04T23:58:16Z Aca 108187 dopuna prema en.wiki 42481821 wikitext text/x-wiki {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; prije {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022 |title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians |url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |access-date=2022-09-13 |website=babel.ua |language=en |archive-date=13 September 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |url-status=live }}</ref> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212">{{Cite web |title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine |url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |access-date=2023-01-21 |website=OHCHR |language=en |archive-date=26 January 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |url-status=live }}</ref> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija negira) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{Jez-uk|Бучанська різанина}}; {{Jez-ru|Резня в Буче}}) bilo je masovno ubistvo ukrajinskih civila i ratnih zarobljenika<ref>{{Cite news|last=Al-Hlou|first=Yousur|date=2022-12-22|title=Caught on Camera, Traced by Phone: The Russian Military Unit That Killed Dozens in Bucha|language=en-US|website=The New York Times|url=https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html|access-date=2022-12-24|archive-date=24 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221224170756/https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html}}</ref> koje su počinile [[oružane snage Rusije]] tokom borbe za Buču i okupacije tog grada u okviru [[Invazija Rusije na Ukrajinu|invazije na Ukrajinu]]. Fotografski i video dokazi masakra pojavili su se 1. aprila 2022. godine, nakon što su se ruske snage povukle iz grada.<ref>{{Cite web|last=Higgins|first=Eliot|date=4 April 2022|title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence|url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-date=4 April 2022|access-date=20 April 2022|website=[[Bellingcat]]|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web|title=Буча. Разбираем российские версии|first=Maksim|last=Litavrin|date=5 April 2022|url=https://zona.media/article/2022/04/05/versions|access-date=20 April 2022|website=Медиазона|language=ru|archive-date=8 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220408085543/https://zona.media/article/2022/04/05/versions}}</ref> Verbalni izvještaji pojavljuju se od početka marta iste godine. Prema lokalnim vlastima, u gradu je pronađeno 458 tijela, među kojima su tijela devetero djece mlađe od 18 godina. Među žrtvama, 419 ljudi ubijeno je oružjem, dok je 39, po svemu sudeći, umrlo prirodnom smrću, što je vjerovatno povezano s okupacijom.<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022|title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians|url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians|access-date=2022-09-13|website=babel.ua|language=en|archive-date=13 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians}}</ref><ref>{{Cite news|date=8 August 2022|title=Accounting of bodies in Bucha nears completion|url=https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220809120452/https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-date=9 August 2022|access-date=2022-09-13|website=[[Washington Post]]|language=en}}</ref> U Buči je postavljen memorijalni zid s listom ubijenih stanovnika koja navodi 501 ime.<ref name=":5">{{Cite web|title=В Буче открыли инсталляцию в память о жителях, убитых во время российской оккупации. Фотография|url=https://meduza.io/short/2023/07/02/v-buche-otkryli-installyatsiyu-v-pamyat-o-zhitelyah-ubityh-vo-vremya-rossiyskoy-okkupatsii-fotografiya|access-date=2024-11-29|website=Meduza|language=ru}}</ref> [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za ljudska prava]] dokumentirao je nezakonita ubijanja, uključujući pogubljenja po kratkom postupku, najmanje 73 civila u Buči.<ref name="UN202212">{{Cite web|title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine|url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern|access-date=2023-01-21|website=OHCHR|language=en|archive-date=26 January 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern}}</ref> Fotografije su prikazivale postrojene leševe civila ustrijeljenih iz neposredne blizine, s rukama vezanim iza leđa.<ref>{{Cite web|title=Explained: What happened in Ukraine's Bucha, and was it 'genocide'?|first=Mira|last=Patel|date=7 April 2022|url=https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/|access-date=9 April 2022|website=The Indian Express|language=en|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406000654/https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/}}</ref> Istraga [[Radio Slobodna Evropa|Radija Slobodna Evropa]] izvijestila je o upotrebi podruma kao prostorije za mučenje.<ref>{{Cite web|title=Inside An 'Execution Cellar' In Ukraine|date=5 April 2022|first=Borys|last=Sachalko|url=https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html|access-date=9 April 2022|website=[[Radio Free Europe/Radio Liberty]]|archive-date=7 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203455/https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html}}</ref><ref name="BBC_toll">{{Cite web|date=16 May 2022|title=The children's camp that became an execution ground|first=Sarah|last=Rainsford|url=https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387|website=[[BBC News]]|access-date=16 May 2022|archive-date=16 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220516063124/https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387}}</ref> Mnoga tijela pronađena su osakaćena i spaljena,<ref name="BBCN_Limaye">{{Cite news|last=Limaye|first=Yogita|date=11 April 2022|title=Ukraine conflict: 'Russian soldiers raped me and killed my husband'|website=[[BBC News]]|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243|access-date=4 May 2022|archive-date=7 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220507021252/https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243}}</ref><ref>{{Cite web|title=In Bucha, Ukraine, burned, piled bodies among latest horrors|first=Oleksandr|last=Stashevskyi|date=6 April 2022|url=https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341|access-date=9 April 2022|website=ABC News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406044231/https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341}}</ref> a djevojčice u dobi od svega četrnaest godina prijavile su da su ih silovali ruski vojnici. <ref name="BBCN_Limaye" /> <ref>{{Cite news|title=Women and girls as young as 14 report being raped by Russian soldiers|first=Jimmy|last=Nsubuga|date=6 April 2022|url=https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html|access-date=9 April 2022|website=Yahoo! News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406230335/https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html}}</ref> U presretnutim razgovorima, ruski vojnici označavali su ove operacije, koje su obuhvatale traganje za ljudima po spiskovima, filtraciju, mučenje i pogubljenje, kao ''začistku'' ("čišćenje").<ref>{{Cite web|last=Kinetz|first=Erika|date=3 November 2022|title=How Russian Soldiers Ran a "Cleansing" Operation in Bucha, Ukraine|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/russian-soldiers-cleansing-operation-bucha-ukraine/|access-date=2023-12-30|website=FRONTLINE|language=en-US}}</ref> Ukrajina je zatražila od [[Međunarodni krivični sud|Međunarodnog krivičnog suda]] da istraži događaje u Buči u okviru tekuće istrage o invaziji kako bi se utvrdilo da li je počinjen niz ruskih ratnih zločina ili [[Zločin protiv čovječnosti|zločina protiv čovječnosti]].<ref>{{Cite web|title=Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes|date=3 April 2022|url=https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404012900/https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-date=4 April 2022|access-date=4 April 2022|website=[[El País]]}}</ref> Ukrajinski predsjednik [[Volodimir Zelenskij|Volodimir Zelenski]] opisao je masakr kao genocid.<ref>{{Cite web|title=War Crimes Watch: Hard Path to Justice in Bucha, Ukraine, Atrocities|date=4 April 2022|first=Erika|last=Kinetz|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202945/https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-date=7 April 2022|access-date=5 April 2022|website=[[PBS|Frontline]]}}</ref> Ruske vlasti negirale su odgovornost i optužile Ukrajinu da je navodno lažirala snimke događaja ili sama inscenirala ubistva kao [[Operacija pod lažnom zastavom|operaciju pod lažnom zastavom]].<ref>{{Cite web|title=Russia denies military forces killed Bucha civilians in Ukraine|date=4 April 2022|url=https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians|access-date=8 April 2022|website=[[Al Jazeera English]]|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404113854/https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians}}</ref> Vlasti u Rusiji takođe su tvrdile da su snimci i fotografije mrtvih tijela bili "režirana predstava".<ref name="retuters03">{{Cite news|website=[[Reuters]]|date=3 April 2022|title=Russia denies killing civilians in Ukraine's Bucha|url=https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|access-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220403212137/https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|archive-date=3 April 2022}}</ref> Razne grupe i medijske organizacije opovrgnule su tvrdnje ruskih vlasti kao lažne.{{Efn|Refutations were presented by ''[[Bellingcat]]'',<ref name="Bellingcat 4 April"/> ''[[Deutsche Welle]]'',<ref>{{Cite news |title=Fact check: Atrocities in Bucha not 'staged' |first1=Joscha |last1=Weber |first2=Kathrin |last2=Wesolowski |date=5 April 2022 |work=[[Deutsche Welle]] |url=https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |url-status=live |access-date=5 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202949/https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |archive-date=7 April 2022}}</ref> the [[BBC]],<ref>{{Cite news |date=11 April 2022 |title=Bucha killings: Satellite image of bodies site contradicts Russian claims |work=[[BBC News]] |url=https://www.bbc.com/news/60981238 |url-status=live |access-date=4 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203106/https://www.bbc.com/news/60981238 |archive-date=7 April 2022}}</ref> ''[[Associated Press]]'',<ref name="AP NEWS 2022 FC">{{Cite web |title=Video does not show staged bodies in Bucha |first1=Arijeta |last1=Lajka |first2=Sophia |last2=Tulp |date=4 April 2022 |url=https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202946/https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[AP News]]}}</ref> ''[[Agence France-Presse]]'',<ref name="AFP 2022 FC">{{Cite web |agency=[[Agence France-Presse]] |date=6 April 2022 |title=No, the discovery of bodies in Ukraine's Bucha was not 'staged' with 'actors' |url=https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202948/https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[Agence France-Presse|AFP Fact Check]]}}</ref> [[Amnesty International]],<ref name="Amnesty_Bucha">{{cite news|url=https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|title=Ukraine: Russian forces must face justice for war crimes in Kyiv Oblast|date=May 6, 2022|work=Amnesty International|author=|access-date=May 6, 2022|archive-date=6 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220506090359/https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|url-status=live}}</ref> ''[[The New York Times]]''<ref name="NYT_satellite"/> and [[France24]]<ref name="Abreu 2022">{{cite web | last=de Abreu | first=Catalina Marchant | title=Truth or Fake - Debunking Russian claims that Bucha killings are staged | website=France 24 | date=4 April 2022 | url=https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | access-date=11 August 2022 | archive-date=11 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220811200353/https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | url-status=live }}</ref>}} Osim toga, svedočenja očevidaca među stanovnicima Buče navode da su ubistva počinile Oružane snage Rusije.<ref name="Lee 2022">{{Cite web|date=6 April 2022|title=Ukraine war: Bucha deaths 'not far short of genocide' – PM|url=https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407114352/https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-date=7 April 2022|access-date=6 April 2022|website=[[BBC News]]}}</ref><ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news|date=2 April 2022|title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv|website=[[Reuters]]|url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/|access-date=3 April 2022|archive-date=2 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220402232057/https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/}}</ref><ref name="vottak2022">{{Cite news|url=https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/|title="Стреляли либо в затылок, либо в сердце". Рассказ свидетеля казней жителей Бучи в оккупации|website=Vot-Tak.tv|date=3 April 2022|access-date=4 April 2022|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404094310/https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline}} * Video: [https://www.youtube.com/watch?v=IrGZ66uKcl0 Exposing the Russian Military Unit Behind a Massacre in Bucha | Visual Investigations by The New York Times] * {{cite episode|title=Crime Scene: Bucha|series=Frontline|series-link=Frontline (American TV program)|network=[[PBS]]|station=[[WGBH-TV|WGBH]]|season=40|number=17|date=December 6, 2022|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/documentary/crime-scene-bucha/|access-date=November 28, 2024}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] lze0qe17ee1p0t1srq8b7rirsaae8lb 42481822 42481821 2025-07-05T00:00:03Z Aca 108187 42481822 wikitext text/x-wiki {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; prije {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022 |title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians |url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |access-date=2022-09-13 |website=babel.ua |language=en |archive-date=13 September 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians |url-status=live }}</ref> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212">{{Cite web |title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine |url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |access-date=2023-01-21 |website=OHCHR |language=en |archive-date=26 January 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern |url-status=live }}</ref> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija negira) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{Jez-uk|Бучанська різанина}}; {{Jez-ru|Резня в Буче}}) bilo je masovno ubistvo ukrajinskih civila i ratnih zarobljenika<ref>{{Cite news|last=Al-Hlou|first=Yousur|date=2022-12-22|title=Caught on Camera, Traced by Phone: The Russian Military Unit That Killed Dozens in Bucha|language=en-US|website=The New York Times|url=https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html|access-date=2022-12-24|archive-date=24 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221224170756/https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html}}</ref> koje su počinile [[oružane snage Rusije]] tokom borbe za Buču i okupacije tog grada u okviru [[Invazija Rusije na Ukrajinu|invazije na Ukrajinu]]. Fotografski i video dokazi masakra pojavili su se 1. aprila 2022. godine, nakon što su se ruske snage povukle iz grada.<ref>{{Cite web|last=Higgins|first=Eliot|date=4 April 2022|title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence|url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-date=4 April 2022|access-date=20 April 2022|website=[[Bellingcat]]|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web|title=Буча. Разбираем российские версии|first=Maksim|last=Litavrin|date=5 April 2022|url=https://zona.media/article/2022/04/05/versions|access-date=20 April 2022|website=Медиазона|language=ru|archive-date=8 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220408085543/https://zona.media/article/2022/04/05/versions}}</ref> Verbalni izvještaji pojavljuju se od početka marta iste godine. Prema lokalnim vlastima, u gradu je pronađeno 458 tijela, među kojima su tijela devetero djece mlađe od 18 godina. Među žrtvama, 419 ljudi ubijeno je oružjem, dok je 39, po svemu sudeći, umrlo prirodnom smrću, što je vjerovatno povezano s okupacijom.<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022|title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians|url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians|access-date=2022-09-13|website=babel.ua|language=en|archive-date=13 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians}}</ref><ref>{{Cite news|date=8 August 2022|title=Accounting of bodies in Bucha nears completion|url=https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220809120452/https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-date=9 August 2022|access-date=2022-09-13|website=[[Washington Post]]|language=en}}</ref> U Buči je postavljen memorijalni zid s listom ubijenih stanovnika koja navodi 501 ime.<ref name=":5">{{Cite web|title=В Буче открыли инсталляцию в память о жителях, убитых во время российской оккупации. Фотография|url=https://meduza.io/short/2023/07/02/v-buche-otkryli-installyatsiyu-v-pamyat-o-zhitelyah-ubityh-vo-vremya-rossiyskoy-okkupatsii-fotografiya|access-date=2024-11-29|website=Meduza|language=ru}}</ref> [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za ljudska prava]] dokumentirao je nezakonita ubijanja, uključujući pogubljenja po kratkom postupku, najmanje 73 civila u Buči.<ref>{{Cite report|url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022|date=29 June 2022|publisher=[[OHCHR]]|access-date=9 August 2022|at=para. 80|archive-date=2 July 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|url-status=live}}</ref><ref name="UN202212">{{Cite web|title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine|url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern|access-date=2023-01-21|website=OHCHR|language=en|archive-date=26 January 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern}}</ref> Fotografije su prikazivale postrojene leševe civila ustrijeljenih iz neposredne blizine, s rukama vezanim iza leđa.<ref>{{Cite web|title=Explained: What happened in Ukraine's Bucha, and was it 'genocide'?|first=Mira|last=Patel|date=7 April 2022|url=https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/|access-date=9 April 2022|website=The Indian Express|language=en|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406000654/https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/}}</ref> Istraga [[Radio Slobodna Evropa|Radija Slobodna Evropa]] izvijestila je o upotrebi podruma kao prostorije za mučenje.<ref>{{Cite web|title=Inside An 'Execution Cellar' In Ukraine|date=5 April 2022|first=Borys|last=Sachalko|url=https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html|access-date=9 April 2022|website=[[Radio Free Europe/Radio Liberty]]|archive-date=7 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203455/https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html}}</ref><ref name="BBC_toll">{{Cite web|date=16 May 2022|title=The children's camp that became an execution ground|first=Sarah|last=Rainsford|url=https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387|website=[[BBC News]]|access-date=16 May 2022|archive-date=16 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220516063124/https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387}}</ref> Mnoga tijela pronađena su osakaćena i spaljena,<ref name="BBCN_Limaye">{{Cite news|last=Limaye|first=Yogita|date=11 April 2022|title=Ukraine conflict: 'Russian soldiers raped me and killed my husband'|website=[[BBC News]]|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243|access-date=4 May 2022|archive-date=7 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220507021252/https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243}}</ref><ref>{{Cite web|title=In Bucha, Ukraine, burned, piled bodies among latest horrors|first=Oleksandr|last=Stashevskyi|date=6 April 2022|url=https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341|access-date=9 April 2022|website=ABC News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406044231/https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341}}</ref> a djevojčice u dobi od svega četrnaest godina prijavile su da su ih silovali ruski vojnici.<ref name="BBCN_Limaye" /><ref>{{Cite news|title=Women and girls as young as 14 report being raped by Russian soldiers|first=Jimmy|last=Nsubuga|date=6 April 2022|url=https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html|access-date=9 April 2022|website=Yahoo! News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406230335/https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html}}</ref> U presretnutim razgovorima, ruski vojnici označavali su ove operacije, koje su obuhvatale traganje za ljudima po spiskovima, filtraciju, mučenje i pogubljenje, kao ''začistku'' ("čišćenje").<ref>{{Cite web|last=Kinetz|first=Erika|date=3 November 2022|title=How Russian Soldiers Ran a "Cleansing" Operation in Bucha, Ukraine|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/russian-soldiers-cleansing-operation-bucha-ukraine/|access-date=2023-12-30|website=FRONTLINE|language=en-US}}</ref> Ukrajina je zatražila od [[Međunarodni krivični sud|Međunarodnog krivičnog suda]] da istraži događaje u Buči u okviru tekuće istrage o invaziji kako bi se utvrdilo da li je počinjen niz ruskih ratnih zločina ili [[Zločin protiv čovječnosti|zločina protiv čovječnosti]].<ref>{{Cite web|title=Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes|date=3 April 2022|url=https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404012900/https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-date=4 April 2022|access-date=4 April 2022|website=[[El País]]}}</ref> Ukrajinski predsjednik [[Volodimir Zelenskij|Volodimir Zelenski]] opisao je masakr kao genocid.<ref>{{Cite web|title=War Crimes Watch: Hard Path to Justice in Bucha, Ukraine, Atrocities|date=4 April 2022|first=Erika|last=Kinetz|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202945/https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-date=7 April 2022|access-date=5 April 2022|website=[[PBS|Frontline]]}}</ref> Ruske vlasti negirale su odgovornost i optužile Ukrajinu da je navodno lažirala snimke događaja ili sama inscenirala ubistva kao [[Operacija pod lažnom zastavom|operaciju pod lažnom zastavom]].<ref>{{Cite web|title=Russia denies military forces killed Bucha civilians in Ukraine|date=4 April 2022|url=https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians|access-date=8 April 2022|website=[[Al Jazeera English]]|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404113854/https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians}}</ref> Vlasti u Rusiji takođe su tvrdile da su snimci i fotografije mrtvih tijela bili "režirana predstava".<ref name="retuters03">{{Cite news|website=[[Reuters]]|date=3 April 2022|title=Russia denies killing civilians in Ukraine's Bucha|url=https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|access-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220403212137/https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|archive-date=3 April 2022}}</ref> Razne grupe i medijske organizacije opovrgnule su tvrdnje ruskih vlasti kao lažne.{{Efn|Refutations were presented by ''[[Bellingcat]]'',<ref name="Bellingcat 4 April"/> ''[[Deutsche Welle]]'',<ref>{{Cite news |title=Fact check: Atrocities in Bucha not 'staged' |first1=Joscha |last1=Weber |first2=Kathrin |last2=Wesolowski |date=5 April 2022 |work=[[Deutsche Welle]] |url=https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |url-status=live |access-date=5 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202949/https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |archive-date=7 April 2022}}</ref> the [[BBC]],<ref>{{Cite news |date=11 April 2022 |title=Bucha killings: Satellite image of bodies site contradicts Russian claims |work=[[BBC News]] |url=https://www.bbc.com/news/60981238 |url-status=live |access-date=4 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203106/https://www.bbc.com/news/60981238 |archive-date=7 April 2022}}</ref> ''[[Associated Press]]'',<ref name="AP NEWS 2022 FC">{{Cite web |title=Video does not show staged bodies in Bucha |first1=Arijeta |last1=Lajka |first2=Sophia |last2=Tulp |date=4 April 2022 |url=https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202946/https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[AP News]]}}</ref> ''[[Agence France-Presse]]'',<ref name="AFP 2022 FC">{{Cite web |agency=[[Agence France-Presse]] |date=6 April 2022 |title=No, the discovery of bodies in Ukraine's Bucha was not 'staged' with 'actors' |url=https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202948/https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[Agence France-Presse|AFP Fact Check]]}}</ref> [[Amnesty International]],<ref name="Amnesty_Bucha">{{cite news|url=https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|title=Ukraine: Russian forces must face justice for war crimes in Kyiv Oblast|date=May 6, 2022|work=Amnesty International|author=|access-date=May 6, 2022|archive-date=6 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220506090359/https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|url-status=live}}</ref> ''[[The New York Times]]''<ref name="NYT_satellite"/> and [[France24]]<ref name="Abreu 2022">{{cite web | last=de Abreu | first=Catalina Marchant | title=Truth or Fake - Debunking Russian claims that Bucha killings are staged | website=France 24 | date=4 April 2022 | url=https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | access-date=11 August 2022 | archive-date=11 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220811200353/https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | url-status=live }}</ref>}} Osim toga, svedočenja očevidaca među stanovnicima Buče navode da su ubistva počinile Oružane snage Rusije.<ref name="Lee 2022">{{Cite web|date=6 April 2022|title=Ukraine war: Bucha deaths 'not far short of genocide' – PM|url=https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407114352/https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-date=7 April 2022|access-date=6 April 2022|website=[[BBC News]]}}</ref><ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news|date=2 April 2022|title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv|website=[[Reuters]]|url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/|access-date=3 April 2022|archive-date=2 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220402232057/https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/}}</ref><ref name="vottak2022">{{Cite news|url=https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/|title="Стреляли либо в затылок, либо в сердце". Рассказ свидетеля казней жителей Бучи в оккупации|website=Vot-Tak.tv|date=3 April 2022|access-date=4 April 2022|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404094310/https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline}} * Video: [https://www.youtube.com/watch?v=IrGZ66uKcl0 Exposing the Russian Military Unit Behind a Massacre in Bucha | Visual Investigations by The New York Times] * {{cite episode|title=Crime Scene: Bucha|series=Frontline|series-link=Frontline (American TV program)|network=[[PBS]]|station=[[WGBH-TV|WGBH]]|season=40|number=17|date=December 6, 2022|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/documentary/crime-scene-bucha/|access-date=November 28, 2024}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] 6v7jnpnpot2wyw0365jv2z5vpxebyor 42481823 42481822 2025-07-05T00:01:31Z Aca 108187 + 42481823 wikitext text/x-wiki {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; prije {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua /> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212" /> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija negira) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{Jez-uk|Бучанська різанина}}; {{Jez-ru|Резня в Буче}}) bilo je masovno ubistvo ukrajinskih civila i ratnih zarobljenika<ref>{{Cite news|last=Al-Hlou|first=Yousur|date=2022-12-22|title=Caught on Camera, Traced by Phone: The Russian Military Unit That Killed Dozens in Bucha|language=en-US|website=The New York Times|url=https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html|access-date=2022-12-24|archive-date=24 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221224170756/https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html}}</ref> koje su počinile [[oružane snage Rusije]] tokom borbe za Buču i okupacije tog grada u okviru [[Invazija Rusije na Ukrajinu|invazije na Ukrajinu]]. Fotografski i video dokazi masakra pojavili su se 1. aprila 2022. godine, nakon što su se ruske snage povukle iz grada.<ref>{{Cite web|last=Higgins|first=Eliot|date=4 April 2022|title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence|url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-date=4 April 2022|access-date=20 April 2022|website=[[Bellingcat]]|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web|title=Буча. Разбираем российские версии|first=Maksim|last=Litavrin|date=5 April 2022|url=https://zona.media/article/2022/04/05/versions|access-date=20 April 2022|website=Медиазона|language=ru|archive-date=8 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220408085543/https://zona.media/article/2022/04/05/versions}}</ref> Verbalni izvještaji pojavljuju se od početka marta iste godine. Prema lokalnim vlastima, u gradu je pronađeno 458 tijela, među kojima su tijela devetero djece mlađe od 18 godina. Među žrtvama, 419 ljudi ubijeno je oružjem, dok je 39, po svemu sudeći, umrlo prirodnom smrću, što je vjerovatno povezano s okupacijom.<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022|title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians|url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians|access-date=2022-09-13|website=babel.ua|language=en|archive-date=13 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians}}</ref><ref>{{Cite news|date=8 August 2022|title=Accounting of bodies in Bucha nears completion|url=https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220809120452/https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-date=9 August 2022|access-date=2022-09-13|website=[[Washington Post]]|language=en}}</ref> U Buči je postavljen memorijalni zid s listom ubijenih stanovnika koja navodi 501 ime.<ref name=":5">{{Cite web|title=В Буче открыли инсталляцию в память о жителях, убитых во время российской оккупации. Фотография|url=https://meduza.io/short/2023/07/02/v-buche-otkryli-installyatsiyu-v-pamyat-o-zhitelyah-ubityh-vo-vremya-rossiyskoy-okkupatsii-fotografiya|access-date=2024-11-29|website=Meduza|language=ru}}</ref> [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za ljudska prava]] dokumentirao je nezakonita ubijanja, uključujući pogubljenja po kratkom postupku, najmanje 73 civila u Buči.<ref>{{Cite report|url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022|date=29 June 2022|publisher=[[OHCHR]]|access-date=9 August 2022|at=para. 80|archive-date=2 July 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|url-status=live}}</ref><ref name="UN202212">{{Cite web|title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine|url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern|access-date=2023-01-21|website=OHCHR|language=en|archive-date=26 January 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern}}</ref> Fotografije su prikazivale postrojene leševe civila ustrijeljenih iz neposredne blizine, s rukama vezanim iza leđa.<ref>{{Cite web|title=Explained: What happened in Ukraine's Bucha, and was it 'genocide'?|first=Mira|last=Patel|date=7 April 2022|url=https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/|access-date=9 April 2022|website=The Indian Express|language=en|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406000654/https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/}}</ref> Istraga [[Radio Slobodna Evropa|Radija Slobodna Evropa]] izvijestila je o upotrebi podruma kao prostorije za mučenje.<ref>{{Cite web|title=Inside An 'Execution Cellar' In Ukraine|date=5 April 2022|first=Borys|last=Sachalko|url=https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html|access-date=9 April 2022|website=[[Radio Free Europe/Radio Liberty]]|archive-date=7 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203455/https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html}}</ref><ref name="BBC_toll">{{Cite web|date=16 May 2022|title=The children's camp that became an execution ground|first=Sarah|last=Rainsford|url=https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387|website=[[BBC News]]|access-date=16 May 2022|archive-date=16 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220516063124/https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387}}</ref> Mnoga tijela pronađena su osakaćena i spaljena,<ref name="BBCN_Limaye">{{Cite news|last=Limaye|first=Yogita|date=11 April 2022|title=Ukraine conflict: 'Russian soldiers raped me and killed my husband'|website=[[BBC News]]|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243|access-date=4 May 2022|archive-date=7 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220507021252/https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243}}</ref><ref>{{Cite web|title=In Bucha, Ukraine, burned, piled bodies among latest horrors|first=Oleksandr|last=Stashevskyi|date=6 April 2022|url=https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341|access-date=9 April 2022|website=ABC News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406044231/https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341}}</ref> a djevojčice u dobi od svega četrnaest godina prijavile su da su ih silovali ruski vojnici.<ref name="BBCN_Limaye" /><ref>{{Cite news|title=Women and girls as young as 14 report being raped by Russian soldiers|first=Jimmy|last=Nsubuga|date=6 April 2022|url=https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html|access-date=9 April 2022|website=Yahoo! News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406230335/https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html}}</ref> U presretnutim razgovorima, ruski vojnici označavali su ove operacije, koje su obuhvatale traganje za ljudima po spiskovima, filtraciju, mučenje i pogubljenje, kao ''začistku'' ("čišćenje").<ref>{{Cite web|last=Kinetz|first=Erika|date=3 November 2022|title=How Russian Soldiers Ran a "Cleansing" Operation in Bucha, Ukraine|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/russian-soldiers-cleansing-operation-bucha-ukraine/|access-date=2023-12-30|website=FRONTLINE|language=en-US}}</ref> Ukrajina je zatražila od [[Međunarodni krivični sud|Međunarodnog krivičnog suda]] da istraži događaje u Buči u okviru tekuće istrage o invaziji kako bi se utvrdilo da li je počinjen niz ruskih ratnih zločina ili [[Zločin protiv čovječnosti|zločina protiv čovječnosti]].<ref>{{Cite web|title=Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes|date=3 April 2022|url=https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404012900/https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-date=4 April 2022|access-date=4 April 2022|website=[[El País]]}}</ref> Ukrajinski predsjednik [[Volodimir Zelenskij|Volodimir Zelenski]] opisao je masakr kao genocid.<ref>{{Cite web|title=War Crimes Watch: Hard Path to Justice in Bucha, Ukraine, Atrocities|date=4 April 2022|first=Erika|last=Kinetz|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202945/https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-date=7 April 2022|access-date=5 April 2022|website=[[PBS|Frontline]]}}</ref> Ruske vlasti negirale su odgovornost i optužile Ukrajinu da je navodno lažirala snimke događaja ili sama inscenirala ubistva kao [[Operacija pod lažnom zastavom|operaciju pod lažnom zastavom]].<ref>{{Cite web|title=Russia denies military forces killed Bucha civilians in Ukraine|date=4 April 2022|url=https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians|access-date=8 April 2022|website=[[Al Jazeera English]]|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404113854/https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians}}</ref> Vlasti u Rusiji takođe su tvrdile da su snimci i fotografije mrtvih tijela bili "režirana predstava".<ref name="retuters03">{{Cite news|website=[[Reuters]]|date=3 April 2022|title=Russia denies killing civilians in Ukraine's Bucha|url=https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|access-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220403212137/https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|archive-date=3 April 2022}}</ref> Razne grupe i medijske organizacije opovrgnule su tvrdnje ruskih vlasti kao lažne.{{Efn|Refutations were presented by ''[[Bellingcat]]'',<ref name="Bellingcat 4 April"/> ''[[Deutsche Welle]]'',<ref>{{Cite news |title=Fact check: Atrocities in Bucha not 'staged' |first1=Joscha |last1=Weber |first2=Kathrin |last2=Wesolowski |date=5 April 2022 |work=[[Deutsche Welle]] |url=https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |url-status=live |access-date=5 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202949/https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |archive-date=7 April 2022}}</ref> the [[BBC]],<ref>{{Cite news |date=11 April 2022 |title=Bucha killings: Satellite image of bodies site contradicts Russian claims |work=[[BBC News]] |url=https://www.bbc.com/news/60981238 |url-status=live |access-date=4 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203106/https://www.bbc.com/news/60981238 |archive-date=7 April 2022}}</ref> ''[[Associated Press]]'',<ref name="AP NEWS 2022 FC">{{Cite web |title=Video does not show staged bodies in Bucha |first1=Arijeta |last1=Lajka |first2=Sophia |last2=Tulp |date=4 April 2022 |url=https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202946/https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[AP News]]}}</ref> ''[[Agence France-Presse]]'',<ref name="AFP 2022 FC">{{Cite web |agency=[[Agence France-Presse]] |date=6 April 2022 |title=No, the discovery of bodies in Ukraine's Bucha was not 'staged' with 'actors' |url=https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202948/https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[Agence France-Presse|AFP Fact Check]]}}</ref> [[Amnesty International]],<ref name="Amnesty_Bucha">{{cite news|url=https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|title=Ukraine: Russian forces must face justice for war crimes in Kyiv Oblast|date=May 6, 2022|work=Amnesty International|author=|access-date=May 6, 2022|archive-date=6 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220506090359/https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|url-status=live}}</ref> ''[[The New York Times]]''<ref name="NYT_satellite"/> and [[France24]]<ref name="Abreu 2022">{{cite web | last=de Abreu | first=Catalina Marchant | title=Truth or Fake - Debunking Russian claims that Bucha killings are staged | website=France 24 | date=4 April 2022 | url=https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | access-date=11 August 2022 | archive-date=11 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220811200353/https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | url-status=live }}</ref>}} Osim toga, svedočenja očevidaca među stanovnicima Buče navode da su ubistva počinile Oružane snage Rusije.<ref name="Lee 2022">{{Cite web|date=6 April 2022|title=Ukraine war: Bucha deaths 'not far short of genocide' – PM|url=https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407114352/https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-date=7 April 2022|access-date=6 April 2022|website=[[BBC News]]}}</ref><ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news|date=2 April 2022|title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv|website=[[Reuters]]|url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/|access-date=3 April 2022|archive-date=2 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220402232057/https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/}}</ref><ref name="vottak2022">{{Cite news|url=https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/|title="Стреляли либо в затылок, либо в сердце". Рассказ свидетеля казней жителей Бучи в оккупации|website=Vot-Tak.tv|date=3 April 2022|access-date=4 April 2022|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404094310/https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline}} * Video: [https://www.youtube.com/watch?v=IrGZ66uKcl0 Exposing the Russian Military Unit Behind a Massacre in Bucha | Visual Investigations by The New York Times] * {{cite episode|title=Crime Scene: Bucha|series=Frontline|series-link=Frontline (American TV program)|network=[[PBS]]|station=[[WGBH-TV|WGBH]]|season=40|number=17|date=December 6, 2022|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/documentary/crime-scene-bucha/|access-date=November 28, 2024}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] r59v35x5mb3ah0qpx7br9l1n752xjwt 42481824 42481823 2025-07-05T00:04:27Z Aca 108187 fix 42481824 wikitext text/x-wiki {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; prije {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua /> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212" /> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija negira) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{Jez-uk|Бучанська різанина}}; {{Jez-ru|Резня в Буче}}) bilo je masovno ubistvo ukrajinskih civila i ratnih zarobljenika<ref>{{Cite news|last=Al-Hlou|first=Yousur|date=2022-12-22|title=Caught on Camera, Traced by Phone: The Russian Military Unit That Killed Dozens in Bucha|language=en-US|website=The New York Times|url=https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html|access-date=2022-12-24|archive-date=24 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221224170756/https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html}}</ref> koje su počinile [[oružane snage Rusije]] tokom borbe za Buču i okupacije tog grada u okviru [[Invazija Rusije na Ukrajinu|invazije na Ukrajinu]]. Fotografski i video dokazi masakra pojavili su se 1. aprila 2022. godine, nakon što su se ruske snage povukle iz grada.<ref>{{Cite web|last=Higgins|first=Eliot|date=4 April 2022|title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence|url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-date=4 April 2022|access-date=20 April 2022|website=[[Bellingcat]]|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web|title=Буча. Разбираем российские версии|first=Maksim|last=Litavrin|date=5 April 2022|url=https://zona.media/article/2022/04/05/versions|access-date=20 April 2022|website=Медиазона|language=ru|archive-date=8 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220408085543/https://zona.media/article/2022/04/05/versions}}</ref> Verbalni izvještaji pojavljuju se od početka marta iste godine. Prema lokalnim vlastima, u gradu je pronađeno 458 tijela, među kojima su tijela devetero djece mlađe od 18 godina. Među žrtvama, 419 ljudi ubijeno je oružjem, dok je 39, po svemu sudeći, umrlo prirodnom smrću, što je vjerovatno povezano s okupacijom.<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022|title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians|url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians|access-date=2022-09-13|website=babel.ua|language=en|archive-date=13 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians}}</ref><ref>{{Cite news|date=8 August 2022|title=Accounting of bodies in Bucha nears completion|url=https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220809120452/https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-date=9 August 2022|access-date=2022-09-13|website=[[Washington Post]]|language=en}}</ref> U Buči je postavljen memorijalni zid s listom ubijenih stanovnika koja navodi 501 ime.<ref name=":5">{{Cite web|title=В Буче открыли инсталляцию в память о жителях, убитых во время российской оккупации. Фотография|url=https://meduza.io/short/2023/07/02/v-buche-otkryli-installyatsiyu-v-pamyat-o-zhitelyah-ubityh-vo-vremya-rossiyskoy-okkupatsii-fotografiya|access-date=2024-11-29|website=Meduza|language=ru}}</ref> [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za ljudska prava]] dokumentirao je nezakonita ubijanja, uključujući pogubljenja po kratkom postupku, najmanje 73 civila u Buči.<ref>{{Cite report|url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022|date=29 June 2022|publisher=[[OHCHR]]|access-date=9 August 2022|at=para. 80|archive-date=2 July 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|url-status=live}}</ref><ref name="UN202212">{{Cite web|title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine|url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern|access-date=2023-01-21|website=OHCHR|language=en|archive-date=26 January 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern}}</ref> Fotografije su prikazivale postrojene leševe civila ustrijeljenih iz neposredne blizine, s rukama vezanim iza leđa.<ref>{{Cite web|title=Explained: What happened in Ukraine's Bucha, and was it 'genocide'?|first=Mira|last=Patel|date=7 April 2022|url=https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/|access-date=9 April 2022|website=The Indian Express|language=en|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406000654/https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/}}</ref> Istraga [[Radio Slobodna Evropa|Radija Slobodna Evropa]] izvijestila je o upotrebi podruma kao prostorije za mučenje.<ref>{{Cite web|title=Inside An 'Execution Cellar' In Ukraine|date=5 April 2022|first=Borys|last=Sachalko|url=https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html|access-date=9 April 2022|website=[[Radio Free Europe/Radio Liberty]]|archive-date=7 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203455/https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html}}</ref><ref name="BBC_toll">{{Cite web|date=16 May 2022|title=The children's camp that became an execution ground|first=Sarah|last=Rainsford|url=https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387|website=[[BBC News]]|access-date=16 May 2022|archive-date=16 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220516063124/https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387}}</ref> Mnoga tijela pronađena su osakaćena i spaljena,<ref name="BBCN_Limaye">{{Cite news|last=Limaye|first=Yogita|date=11 April 2022|title=Ukraine conflict: 'Russian soldiers raped me and killed my husband'|website=[[BBC News]]|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243|access-date=4 May 2022|archive-date=7 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220507021252/https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243}}</ref><ref>{{Cite web|title=In Bucha, Ukraine, burned, piled bodies among latest horrors|first=Oleksandr|last=Stashevskyi|date=6 April 2022|url=https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341|access-date=9 April 2022|website=ABC News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406044231/https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341}}</ref> a djevojčice u dobi od svega četrnaest godina prijavile su da su ih silovali ruski vojnici.<ref name="BBCN_Limaye" /><ref>{{Cite news|title=Women and girls as young as 14 report being raped by Russian soldiers|first=Jimmy|last=Nsubuga|date=6 April 2022|url=https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html|access-date=9 April 2022|website=Yahoo! News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406230335/https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html}}</ref> U presretnutim razgovorima, ruski vojnici označavali su ove operacije, koje su obuhvatale traganje za ljudima po spiskovima, filtraciju, mučenje i pogubljenje, kao ''začistku'' ("čišćenje").<ref>{{Cite web|last=Kinetz|first=Erika|date=3 November 2022|title=How Russian Soldiers Ran a "Cleansing" Operation in Bucha, Ukraine|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/russian-soldiers-cleansing-operation-bucha-ukraine/|access-date=2023-12-30|website=FRONTLINE|language=en-US}}</ref> Ukrajina je zatražila od [[Međunarodni krivični sud|Međunarodnog krivičnog suda]] da istraži događaje u Buči u okviru tekuće istrage o invaziji kako bi se utvrdilo da li je počinjen niz ruskih ratnih zločina ili [[Zločin protiv čovječnosti|zločina protiv čovječnosti]].<ref>{{Cite web|title=Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes|date=3 April 2022|url=https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404012900/https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-date=4 April 2022|access-date=4 April 2022|website=[[El País]]}}</ref> Ukrajinski predsjednik [[Volodimir Zelenskij|Volodimir Zelenski]] opisao je masakr kao genocid.<ref>{{Cite web|title=War Crimes Watch: Hard Path to Justice in Bucha, Ukraine, Atrocities|date=4 April 2022|first=Erika|last=Kinetz|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202945/https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-date=7 April 2022|access-date=5 April 2022|website=[[PBS|Frontline]]}}</ref> Ruske vlasti negirale su odgovornost i optužile Ukrajinu da je navodno lažirala snimke događaja ili sama inscenirala ubistva kao [[Operacija pod lažnom zastavom|operaciju pod lažnom zastavom]].<ref>{{Cite web|title=Russia denies military forces killed Bucha civilians in Ukraine|date=4 April 2022|url=https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians|access-date=8 April 2022|website=[[Al Jazeera English]]|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404113854/https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians}}</ref> Vlasti u Rusiji takođe su tvrdile da su snimci i fotografije mrtvih tijela bili "režirana predstava".<ref name="retuters03">{{Cite news|website=[[Reuters]]|date=3 April 2022|title=Russia denies killing civilians in Ukraine's Bucha|url=https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|access-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220403212137/https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|archive-date=3 April 2022}}</ref> Razne grupe i medijske organizacije opovrgnule su tvrdnje ruskih vlasti kao lažne.{{Efn|Refutations were presented by ''[[Bellingcat]]'',<ref name="Bellingcat 4 April">{{cite web |author=[[Eliot Higgins]] |date=4 April 2022 |title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence |url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/ |archive-date=4 April 2022 |access-date=4 April 2022 |website=[[Bellingcat]]}}</ref> ''[[Deutsche Welle]]'',<ref>{{Cite news |title=Fact check: Atrocities in Bucha not 'staged' |first1=Joscha |last1=Weber |first2=Kathrin |last2=Wesolowski |date=5 April 2022 |work=[[Deutsche Welle]] |url=https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |url-status=live |access-date=5 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202949/https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |archive-date=7 April 2022}}</ref> the [[BBC]],<ref>{{Cite news |date=11 April 2022 |title=Bucha killings: Satellite image of bodies site contradicts Russian claims |work=[[BBC News]] |url=https://www.bbc.com/news/60981238 |url-status=live |access-date=4 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203106/https://www.bbc.com/news/60981238 |archive-date=7 April 2022}}</ref> ''[[Associated Press]]'',<ref name="AP NEWS 2022 FC">{{Cite web |title=Video does not show staged bodies in Bucha |first1=Arijeta |last1=Lajka |first2=Sophia |last2=Tulp |date=4 April 2022 |url=https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202946/https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[AP News]]}}</ref> ''[[Agence France-Presse]]'',<ref name="AFP 2022 FC">{{Cite web |agency=[[Agence France-Presse]] |date=6 April 2022 |title=No, the discovery of bodies in Ukraine's Bucha was not 'staged' with 'actors' |url=https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202948/https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[Agence France-Presse|AFP Fact Check]]}}</ref> [[Amnesty International]],<ref name="Amnesty_Bucha">{{cite news|url=https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|title=Ukraine: Russian forces must face justice for war crimes in Kyiv Oblast|date=May 6, 2022|work=Amnesty International|author=|access-date=May 6, 2022|archive-date=6 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220506090359/https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|url-status=live}}</ref> ''[[The New York Times]]''<ref name="NYT_satellite">{{cite news |last1=Browne |first1=Malachy |last2=Botti |first2=David |last3=Willis |first3=Haley |date=4 April 2022 |title=Satellite images show bodies lay in Bucha for weeks, despite Russian claims. |work=[[The New York Times]] |url=https://www.nytimes.com/2022/04/04/world/europe/bucha-ukraine-bodies.html |access-date=4 April 2022 |archive-date=6 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220406060947/https://www.nytimes.com/2022/04/04/world/europe/bucha-ukraine-bodies.html |url-status=live }}</ref> and [[France24]]<ref name="Abreu 2022">{{cite web | last=de Abreu | first=Catalina Marchant | title=Truth or Fake - Debunking Russian claims that Bucha killings are staged | website=France 24 | date=4 April 2022 | url=https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | access-date=11 August 2022 | archive-date=11 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220811200353/https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | url-status=live }}</ref>}} Osim toga, svedočenja očevidaca među stanovnicima Buče navode da su ubistva počinile Oružane snage Rusije.<ref name="Lee 2022">{{Cite web|date=6 April 2022|title=Ukraine war: Bucha deaths 'not far short of genocide' – PM|url=https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407114352/https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-date=7 April 2022|access-date=6 April 2022|website=[[BBC News]]}}</ref><ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news|date=2 April 2022|title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv|website=[[Reuters]]|url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/|access-date=3 April 2022|archive-date=2 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220402232057/https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/}}</ref><ref name="vottak2022">{{Cite news|url=https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/|title="Стреляли либо в затылок, либо в сердце". Рассказ свидетеля казней жителей Бучи в оккупации|website=Vot-Tak.tv|date=3 April 2022|access-date=4 April 2022|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404094310/https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline}} * Video: [https://www.youtube.com/watch?v=IrGZ66uKcl0 Exposing the Russian Military Unit Behind a Massacre in Bucha | Visual Investigations by The New York Times] * {{cite episode|title=Crime Scene: Bucha|series=Frontline|series-link=Frontline (American TV program)|network=[[PBS]]|station=[[WGBH-TV|WGBH]]|season=40|number=17|date=December 6, 2022|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/documentary/crime-scene-bucha/|access-date=November 28, 2024}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] nkpwsq4gopdx7m7g9xrkgvidd2xnioq 42481825 42481824 2025-07-05T00:08:44Z Aca 108187 42481825 wikitext text/x-wiki {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; prije {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua /> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212" /> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija negira) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{Jez-uk|Бучанська різанина}}; {{Jez-ru|Резня в Буче}}) bilo je masovno ubistvo ukrajinskih civila i ratnih zarobljenika<ref>{{Cite news|last=Al-Hlou|first=Yousur|date=2022-12-22|title=Caught on Camera, Traced by Phone: The Russian Military Unit That Killed Dozens in Bucha|language=en-US|website=The New York Times|url=https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html|access-date=2022-12-24|archive-date=24 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221224170756/https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html}}</ref> koje su počinile [[oružane snage Rusije]] tokom borbe za Buču i okupacije tog grada u okviru [[Invazija Rusije na Ukrajinu|invazije na Ukrajinu]]. Fotografski i video dokazi masakra pojavili su se 1. aprila 2022. godine, nakon što su se ruske snage povukle iz grada.<ref>{{Cite web|last=Higgins|first=Eliot|date=4 April 2022|title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence|url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-date=4 April 2022|access-date=20 April 2022|website=[[Bellingcat]]|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web|title=Буча. Разбираем российские версии|first=Maksim|last=Litavrin|date=5 April 2022|url=https://zona.media/article/2022/04/05/versions|access-date=20 April 2022|website=Медиазона|language=ru|archive-date=8 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220408085543/https://zona.media/article/2022/04/05/versions}}</ref> Verbalni izvještaji pojavljuju se od početka marta iste godine. Prema lokalnim vlastima, u gradu je pronađeno 458 tijela, među kojima su tijela devetero djece mlađe od 18 godina. Među žrtvama, 419 ljudi ubijeno je oružjem, dok je 39, po svemu sudeći, umrlo prirodnom smrću, što je vjerovatno povezano s okupacijom.<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022|title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians|url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians|access-date=2022-09-13|website=babel.ua|language=en|archive-date=13 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians}}</ref><ref>{{Cite news|date=8 August 2022|title=Accounting of bodies in Bucha nears completion|url=https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220809120452/https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-date=9 August 2022|access-date=2022-09-13|website=[[Washington Post]]|language=en}}</ref> U Buči je postavljen memorijalni zid s listom ubijenih stanovnika koja navodi 501 ime.<ref name=":5">{{Cite web|title=В Буче открыли инсталляцию в память о жителях, убитых во время российской оккупации. Фотография|url=https://meduza.io/short/2023/07/02/v-buche-otkryli-installyatsiyu-v-pamyat-o-zhitelyah-ubityh-vo-vremya-rossiyskoy-okkupatsii-fotografiya|access-date=2024-11-29|website=Meduza|language=ru}}</ref> [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za ljudska prava]] dokumentirao je nezakonita ubijanja, uključujući pogubljenja po kratkom postupku, najmanje 73 civila u Buči.<ref>{{Cite report|url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022|date=29 June 2022|publisher=[[OHCHR]]|access-date=9 August 2022|at=para. 80|archive-date=2 July 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|url-status=live}}</ref><ref name="UN202212">{{Cite web|title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine|url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern|access-date=2023-01-21|website=OHCHR|language=en|archive-date=26 January 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern}}</ref> Fotografije su prikazivale postrojene leševe civila ustrijeljenih iz neposredne blizine, s rukama vezanim iza leđa.<ref>{{Cite web|title=Explained: What happened in Ukraine's Bucha, and was it 'genocide'?|first=Mira|last=Patel|date=7 April 2022|url=https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/|access-date=9 April 2022|website=The Indian Express|language=en|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406000654/https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/}}</ref> Istraga [[Radio Slobodna Evropa|Radija Slobodna Evropa]] izvijestila je o upotrebi podruma kao prostorije za mučenje.<ref>{{Cite web|title=Inside An 'Execution Cellar' In Ukraine|date=5 April 2022|first=Borys|last=Sachalko|url=https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html|access-date=9 April 2022|website=[[Radio Free Europe/Radio Liberty]]|archive-date=7 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203455/https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html}}</ref><ref name="BBC_toll">{{Cite web|date=16 May 2022|title=The children's camp that became an execution ground|first=Sarah|last=Rainsford|url=https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387|website=[[BBC News]]|access-date=16 May 2022|archive-date=16 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220516063124/https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387}}</ref> Mnoga tijela pronađena su osakaćena i spaljena,<ref name="BBCN_Limaye">{{Cite news|last=Limaye|first=Yogita|date=11 April 2022|title=Ukraine conflict: 'Russian soldiers raped me and killed my husband'|website=[[BBC News]]|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243|access-date=4 May 2022|archive-date=7 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220507021252/https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243}}</ref><ref>{{Cite web|title=In Bucha, Ukraine, burned, piled bodies among latest horrors|first=Oleksandr|last=Stashevskyi|date=6 April 2022|url=https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341|access-date=9 April 2022|website=ABC News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406044231/https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341}}</ref> a djevojčice u dobi od svega četrnaest godina prijavile su da su ih silovali ruski vojnici.<ref name="BBCN_Limaye" /><ref>{{Cite news|title=Women and girls as young as 14 report being raped by Russian soldiers|first=Jimmy|last=Nsubuga|date=6 April 2022|url=https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html|access-date=9 April 2022|website=Yahoo! News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406230335/https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html}}</ref> U presretnutim razgovorima, ruski vojnici označavali su ove operacije, koje su obuhvatale traganje za ljudima po spiskovima, filtraciju, mučenje i pogubljenje, kao ''začistku'' ("čišćenje").<ref>{{Cite web|last=Kinetz|first=Erika|date=3 November 2022|title=How Russian Soldiers Ran a "Cleansing" Operation in Bucha, Ukraine|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/russian-soldiers-cleansing-operation-bucha-ukraine/|access-date=2023-12-30|website=FRONTLINE|language=en-US}}</ref> Ukrajina je zatražila od [[Međunarodni krivični sud|Međunarodnog krivičnog suda]] da istraži događaje u Buči u okviru tekuće istrage o invaziji kako bi se utvrdilo da li je počinjen niz ruskih ratnih zločina ili [[Zločin protiv čovječnosti|zločina protiv čovječnosti]].<ref>{{Cite web|title=Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes|date=3 April 2022|url=https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404012900/https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-date=4 April 2022|access-date=4 April 2022|website=[[El País]]}}</ref> Ukrajinski predsjednik [[Volodimir Zelenskij|Volodimir Zelenski]] opisao je masakr kao genocid.<ref>{{Cite web|title=War Crimes Watch: Hard Path to Justice in Bucha, Ukraine, Atrocities|date=4 April 2022|first=Erika|last=Kinetz|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202945/https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-date=7 April 2022|access-date=5 April 2022|website=[[PBS|Frontline]]}}</ref> Ruske vlasti negirale su odgovornost i optužile Ukrajinu da je navodno lažirala snimke događaja ili sama inscenirala ubistva kao [[Operacija pod lažnom zastavom|operaciju pod lažnom zastavom]].<ref>{{Cite web|title=Russia denies military forces killed Bucha civilians in Ukraine|date=4 April 2022|url=https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians|access-date=8 April 2022|website=[[Al Jazeera English]]|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404113854/https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians}}</ref> Vlasti u Rusiji takođe su tvrdile da su snimci i fotografije mrtvih tijela bili "režirana predstava".<ref name="retuters03">{{Cite news|website=[[Reuters]]|date=3 April 2022|title=Russia denies killing civilians in Ukraine's Bucha|url=https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|access-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220403212137/https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|archive-date=3 April 2022}}</ref> Razne grupe i medijske organizacije opovrgnule su tvrdnje ruskih vlasti kao lažne.{{Efn|Pobijanja su iznijeli ''[[Bellingcat]]'',<ref name="Bellingcat 4 April">{{cite web |author=[[Eliot Higgins]] |date=4 April 2022 |title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence |url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/ |archive-date=4 April 2022 |access-date=4 April 2022 |website=[[Bellingcat]]}}</ref> ''[[Deutsche Welle]]'',<ref>{{Cite news |title=Fact check: Atrocities in Bucha not 'staged' |first1=Joscha |last1=Weber |first2=Kathrin |last2=Wesolowski |date=5 April 2022 |work=[[Deutsche Welle]] |url=https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |url-status=live |access-date=5 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202949/https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |archive-date=7 April 2022}}</ref> the [[BBC]],<ref>{{Cite news |date=11 April 2022 |title=Bucha killings: Satellite image of bodies site contradicts Russian claims |work=[[BBC News]] |url=https://www.bbc.com/news/60981238 |url-status=live |access-date=4 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203106/https://www.bbc.com/news/60981238 |archive-date=7 April 2022}}</ref> ''[[Associated Press]]'',<ref name="AP NEWS 2022 FC">{{Cite web |title=Video does not show staged bodies in Bucha |first1=Arijeta |last1=Lajka |first2=Sophia |last2=Tulp |date=4 April 2022 |url=https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202946/https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[AP News]]}}</ref> ''[[Agence France-Presse]]'',<ref name="AFP 2022 FC">{{Cite web |agency=[[Agence France-Presse]] |date=6 April 2022 |title=No, the discovery of bodies in Ukraine's Bucha was not 'staged' with 'actors' |url=https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202948/https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[Agence France-Presse|AFP Fact Check]]}}</ref> [[Amnesty International]],<ref name="Amnesty_Bucha">{{cite news|url=https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|title=Ukraine: Russian forces must face justice for war crimes in Kyiv Oblast|date=May 6, 2022|work=Amnesty International|author=|access-date=May 6, 2022|archive-date=6 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220506090359/https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|url-status=live}}</ref> ''[[The New York Times]]''<ref name="NYT_satellite">{{cite news |last1=Browne |first1=Malachy |last2=Botti |first2=David |last3=Willis |first3=Haley |date=4 April 2022 |title=Satellite images show bodies lay in Bucha for weeks, despite Russian claims. |work=[[The New York Times]] |url=https://www.nytimes.com/2022/04/04/world/europe/bucha-ukraine-bodies.html |access-date=4 April 2022 |archive-date=6 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220406060947/https://www.nytimes.com/2022/04/04/world/europe/bucha-ukraine-bodies.html |url-status=live }}</ref> i [[France24]]<ref name="Abreu 2022">{{cite web | last=de Abreu | first=Catalina Marchant | title=Truth or Fake - Debunking Russian claims that Bucha killings are staged | website=France 24 | date=4 April 2022 | url=https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | access-date=11 August 2022 | archive-date=11 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220811200353/https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | url-status=live }}</ref>}} Osim toga, svedočenja očevidaca među stanovnicima Buče navode da su ubistva počinile Oružane snage Rusije.<ref name="Lee 2022">{{Cite web|date=6 April 2022|title=Ukraine war: Bucha deaths 'not far short of genocide' – PM|url=https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407114352/https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-date=7 April 2022|access-date=6 April 2022|website=[[BBC News]]}}</ref><ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news|date=2 April 2022|title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv|website=[[Reuters]]|url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/|access-date=3 April 2022|archive-date=2 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220402232057/https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/}}</ref><ref name="vottak2022">{{Cite news|url=https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/|title="Стреляли либо в затылок, либо в сердце". Рассказ свидетеля казней жителей Бучи в оккупации|website=Vot-Tak.tv|date=3 April 2022|access-date=4 April 2022|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404094310/https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline}} * Video: [https://www.youtube.com/watch?v=IrGZ66uKcl0 Exposing the Russian Military Unit Behind a Massacre in Bucha | Visual Investigations by The New York Times] * {{cite episode|title=Crime Scene: Bucha|series=Frontline|series-link=Frontline (American TV program)|network=[[PBS]]|station=[[WGBH-TV|WGBH]]|season=40|number=17|date=December 6, 2022|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/documentary/crime-scene-bucha/|access-date=November 28, 2024}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] iufz45ip7jv4uo4ek8v3cqk95tr0tyz 42481826 42481825 2025-07-05T00:09:24Z Aca 108187 + 42481826 wikitext text/x-wiki {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; prije {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua /> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212" /> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija negira) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{Jez-uk|Бучанська різанина}}; {{Jez-ru|Резня в Буче}}) bilo je masovno ubistvo ukrajinskih civila i ratnih zarobljenika<ref>{{Cite news|last=Al-Hlou|first=Yousur|date=2022-12-22|title=Caught on Camera, Traced by Phone: The Russian Military Unit That Killed Dozens in Bucha|language=en-US|website=The New York Times|url=https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html|access-date=2022-12-24|archive-date=24 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221224170756/https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html}}</ref> koje su počinile [[oružane snage Rusije]] tokom borbe za Buču i okupacije tog grada u okviru [[Invazija Rusije na Ukrajinu|invazije na Ukrajinu]]. Fotografski i video dokazi masakra pojavili su se 1. aprila 2022. godine, nakon što su se ruske snage povukle iz grada.<ref>{{Cite web|last=Higgins|first=Eliot|date=4 April 2022|title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence|url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-date=4 April 2022|access-date=20 April 2022|website=[[Bellingcat]]|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web|title=Буча. Разбираем российские версии|first=Maksim|last=Litavrin|date=5 April 2022|url=https://zona.media/article/2022/04/05/versions|access-date=20 April 2022|website=Медиазона|language=ru|archive-date=8 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220408085543/https://zona.media/article/2022/04/05/versions}}</ref> Verbalni izvještaji pojavljuju se od početka marta iste godine. Prema lokalnim vlastima, u gradu je pronađeno 458 tijela, među kojima su tijela devetero djece mlađe od 18 godina. Među žrtvama, 419 ljudi ubijeno je oružjem, dok je 39, po svemu sudeći, umrlo prirodnom smrću, što je vjerovatno povezano s okupacijom.<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022|title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians|url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians|access-date=2022-09-13|website=babel.ua|language=en|archive-date=13 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians}}</ref><ref>{{Cite news|date=8 August 2022|title=Accounting of bodies in Bucha nears completion|url=https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220809120452/https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-date=9 August 2022|access-date=2022-09-13|website=[[Washington Post]]|language=en}}</ref> U Buči je postavljen memorijalni zid s listom ubijenih stanovnika koja navodi 501 ime.<ref name=":5">{{Cite web|title=В Буче открыли инсталляцию в память о жителях, убитых во время российской оккупации. Фотография|url=https://meduza.io/short/2023/07/02/v-buche-otkryli-installyatsiyu-v-pamyat-o-zhitelyah-ubityh-vo-vremya-rossiyskoy-okkupatsii-fotografiya|access-date=2024-11-29|website=Meduza|language=ru}}</ref> [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za ljudska prava]] dokumentirao je nezakonita ubijanja, uključujući pogubljenja po kratkom postupku, najmanje 73 civila u Buči.<ref>{{Cite report|url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022|date=29 June 2022|publisher=[[OHCHR]]|access-date=9 August 2022|at=para. 80|archive-date=2 July 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|url-status=live}}</ref><ref name="UN202212">{{Cite web|title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine|url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern|access-date=2023-01-21|website=OHCHR|language=en|archive-date=26 January 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern}}</ref> Fotografije su prikazivale postrojene leševe civila ustrijeljenih iz neposredne blizine, s rukama vezanim iza leđa.<ref>{{Cite web|title=Explained: What happened in Ukraine's Bucha, and was it 'genocide'?|first=Mira|last=Patel|date=7 April 2022|url=https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/|access-date=9 April 2022|website=The Indian Express|language=en|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406000654/https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/}}</ref> Istraga [[Radio Slobodna Evropa|Radija Slobodna Evropa]] izvijestila je o upotrebi podruma kao prostorije za mučenje.<ref>{{Cite web|title=Inside An 'Execution Cellar' In Ukraine|date=5 April 2022|first=Borys|last=Sachalko|url=https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html|access-date=9 April 2022|website=[[Radio Free Europe/Radio Liberty]]|archive-date=7 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203455/https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html}}</ref><ref name="BBC_toll">{{Cite web|date=16 May 2022|title=The children's camp that became an execution ground|first=Sarah|last=Rainsford|url=https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387|website=[[BBC News]]|access-date=16 May 2022|archive-date=16 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220516063124/https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387}}</ref> Mnoga tijela pronađena su osakaćena i spaljena,<ref name="BBCN_Limaye">{{Cite news|last=Limaye|first=Yogita|date=11 April 2022|title=Ukraine conflict: 'Russian soldiers raped me and killed my husband'|website=[[BBC News]]|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243|access-date=4 May 2022|archive-date=7 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220507021252/https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243}}</ref><ref>{{Cite web|title=In Bucha, Ukraine, burned, piled bodies among latest horrors|first=Oleksandr|last=Stashevskyi|date=6 April 2022|url=https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341|access-date=9 April 2022|website=ABC News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406044231/https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341}}</ref> a djevojčice u dobi od svega četrnaest godina prijavile su da su ih silovali ruski vojnici.<ref name="BBCN_Limaye" /><ref>{{Cite news|title=Women and girls as young as 14 report being raped by Russian soldiers|first=Jimmy|last=Nsubuga|date=6 April 2022|url=https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html|access-date=9 April 2022|website=Yahoo! News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406230335/https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html}}</ref> U presretnutim razgovorima, ruski vojnici označavali su ove operacije, koje su obuhvatale traganje za ljudima po spiskovima, filtraciju, mučenje i pogubljenje, kao ''začistku'' ("čišćenje").<ref>{{Cite web|last=Kinetz|first=Erika|date=3 November 2022|title=How Russian Soldiers Ran a "Cleansing" Operation in Bucha, Ukraine|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/russian-soldiers-cleansing-operation-bucha-ukraine/|access-date=2023-12-30|website=FRONTLINE|language=en-US}}</ref> Ukrajina je zatražila od [[Međunarodni krivični sud|Međunarodnog krivičnog suda]] da istraži događaje u Buči u okviru tekuće istrage o invaziji kako bi se utvrdilo da li je počinjen niz ruskih ratnih zločina ili [[Zločin protiv čovječnosti|zločina protiv čovječnosti]].<ref>{{Cite web|title=Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes|date=3 April 2022|url=https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404012900/https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-date=4 April 2022|access-date=4 April 2022|website=[[El País]]}}</ref> Ukrajinski predsjednik [[Volodimir Zelenskij|Volodimir Zelenski]] opisao je masakr kao genocid.<ref>{{Cite web|title=War Crimes Watch: Hard Path to Justice in Bucha, Ukraine, Atrocities|date=4 April 2022|first=Erika|last=Kinetz|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202945/https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-date=7 April 2022|access-date=5 April 2022|website=[[PBS|Frontline]]}}</ref> Ruske vlasti negirale su odgovornost i optužile Ukrajinu da je navodno lažirala snimke događaja ili sama inscenirala ubistva kao [[Operacija pod lažnom zastavom|operaciju pod lažnom zastavom]].<ref>{{Cite web|title=Russia denies military forces killed Bucha civilians in Ukraine|date=4 April 2022|url=https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians|access-date=8 April 2022|website=[[Al Jazeera English]]|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404113854/https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians}}</ref> Vlasti u Rusiji takođe su tvrdile da su snimci i fotografije mrtvih tijela bili "režirana predstava".<ref name="retuters03">{{Cite news|website=[[Reuters]]|date=3 April 2022|title=Russia denies killing civilians in Ukraine's Bucha|url=https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|access-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220403212137/https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|archive-date=3 April 2022}}</ref> Razne grupe i medijske organizacije opovrgnule su tvrdnje ruskih vlasti kao lažne.{{Efn|Pobijanja su iznijeli ''[[Bellingcat]]'',<ref name="Bellingcat 4 April">{{cite web |author=[[Eliot Higgins]] |date=4 April 2022 |title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence |url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/ |archive-date=4 April 2022 |access-date=4 April 2022 |website=[[Bellingcat]]}}</ref> ''[[Deutsche Welle]]'',<ref>{{Cite news |title=Fact check: Atrocities in Bucha not 'staged' |first1=Joscha |last1=Weber |first2=Kathrin |last2=Wesolowski |date=5 April 2022 |work=[[Deutsche Welle]] |url=https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |url-status=live |access-date=5 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202949/https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |archive-date=7 April 2022}}</ref> [[BBC]],<ref>{{Cite news |date=11 April 2022 |title=Bucha killings: Satellite image of bodies site contradicts Russian claims |work=[[BBC News]] |url=https://www.bbc.com/news/60981238 |url-status=live |access-date=4 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203106/https://www.bbc.com/news/60981238 |archive-date=7 April 2022}}</ref> ''[[Associated Press]]'',<ref name="AP NEWS 2022 FC">{{Cite web |title=Video does not show staged bodies in Bucha |first1=Arijeta |last1=Lajka |first2=Sophia |last2=Tulp |date=4 April 2022 |url=https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202946/https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[AP News]]}}</ref> ''[[Agence France-Presse]]'',<ref name="AFP 2022 FC">{{Cite web |agency=[[Agence France-Presse]] |date=6 April 2022 |title=No, the discovery of bodies in Ukraine's Bucha was not 'staged' with 'actors' |url=https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202948/https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[Agence France-Presse|AFP Fact Check]]}}</ref> [[Amnesty International]],<ref name="Amnesty_Bucha">{{cite news|url=https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|title=Ukraine: Russian forces must face justice for war crimes in Kyiv Oblast|date=May 6, 2022|work=Amnesty International|author=|access-date=May 6, 2022|archive-date=6 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220506090359/https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|url-status=live}}</ref> ''[[The New York Times]]''<ref name="NYT_satellite">{{cite news |last1=Browne |first1=Malachy |last2=Botti |first2=David |last3=Willis |first3=Haley |date=4 April 2022 |title=Satellite images show bodies lay in Bucha for weeks, despite Russian claims. |work=[[The New York Times]] |url=https://www.nytimes.com/2022/04/04/world/europe/bucha-ukraine-bodies.html |access-date=4 April 2022 |archive-date=6 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220406060947/https://www.nytimes.com/2022/04/04/world/europe/bucha-ukraine-bodies.html |url-status=live }}</ref> i [[France24]]<ref name="Abreu 2022">{{cite web | last=de Abreu | first=Catalina Marchant | title=Truth or Fake - Debunking Russian claims that Bucha killings are staged | website=France 24 | date=4 April 2022 | url=https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | access-date=11 August 2022 | archive-date=11 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220811200353/https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | url-status=live }}</ref>}} Osim toga, svedočenja očevidaca među stanovnicima Buče navode da su ubistva počinile Oružane snage Rusije.<ref name="Lee 2022">{{Cite web|date=6 April 2022|title=Ukraine war: Bucha deaths 'not far short of genocide' – PM|url=https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407114352/https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-date=7 April 2022|access-date=6 April 2022|website=[[BBC News]]}}</ref><ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news|date=2 April 2022|title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv|website=[[Reuters]]|url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/|access-date=3 April 2022|archive-date=2 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220402232057/https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/}}</ref><ref name="vottak2022">{{Cite news|url=https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/|title="Стреляли либо в затылок, либо в сердце". Рассказ свидетеля казней жителей Бучи в оккупации|website=Vot-Tak.tv|date=3 April 2022|access-date=4 April 2022|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404094310/https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline}} * Video: [https://www.youtube.com/watch?v=IrGZ66uKcl0 Exposing the Russian Military Unit Behind a Massacre in Bucha | Visual Investigations by The New York Times] * {{cite episode|title=Crime Scene: Bucha|series=Frontline|series-link=Frontline (American TV program)|network=[[PBS]]|station=[[WGBH-TV|WGBH]]|season=40|number=17|date=December 6, 2022|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/documentary/crime-scene-bucha/|access-date=November 28, 2024}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] 071za9gbxc7mgu89qjbk98dhjo8h7ql 42481827 42481826 2025-07-05T00:10:16Z Aca 108187 42481827 wikitext text/x-wiki {{Infokutija napad na civile | naziv = Masakr u Buči | dio = [[Bitka za Buču|Bitke za Buču]] | slika = The city of Bucha after liberation from the Russians 01.jpg | opis_slike = Fotografija civila ustrijeljenih u Buči, jedan sa vezanim rukama | lokacija = [[Buča (Ukrajina)|Buča]], [[Kijevska oblast]], [[Ukrajina]] | meta = civili | tip = [[masovno ubistvo]] (uz [[tortura|mučenje]] i [[Pogubljenje po kratkm postupku|pogubljenje]]), [[Pljačka|pljačka]] i [[silovanje]] | koordinate = {{coord|50|33|N|30|13|E|region:UKR_type:event|display=inline,title}} | datum = mart 2022; prije {{age|2022|03|01}} {{PLURAL:{{age|2022|03|01}}|godinu|godine|godina}} | mrtvih = * 458 (prema vladi Ukrajine)<ref name="babel-ua /> * 73–178 (prema [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava]])<ref>{{Cite report |url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022 |date=29 June 2022 |publisher=[[OHCHR]] |access-date=9 August 2022 |at=para. 80 |archive-date=2 July 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation |url-status=live }}</ref><ref name= "UN202212" /> | počinitelj = [[234. gardijski desantno-jurišni puk]] (Rusija negira) | motiv = [[ukrajinofobija]];<ref>{{Cite web |title=Ukraine and the Words that Lead to Mass Murder |url=https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |access-date=17 July 2022 |work=[[The Atlantic]] |first=Anne |last=Appleba |author-link=Anne Applebaum |date=25 June 2022 |archive-date=16 May 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220516112308/https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2022/06/ukraine-mass-murder-hate-speech-soviet/629629/ |url-status=live }}</ref><br/> [[genocidna namjera]] (prema navodima;{{efn|Višestruke reference:<ref>{{cite web |url=https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf |work=New Lines Institute for Strategy and Policy; Raoul Wallenberg Centre for Human Rights |title=Independent Legal Analysis of the Russian Federation's Breaches of the Genocide Convention in Ukraine and the Duty to Prevent |date=27 May 2022 |access-date=2022-07-22 |url-status=live |archive-date=16 June 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220616080955/https://newlinesinstitute.org/wp-content/uploads/English-Report.pdf }}</ref><ref>{{Cite news |script-title=uk:'Знищують за те, що українці'. Правники та дипломати наголошують на геноциді в Бучі |trans-title="They are being destroyed because they are Ukrainians". Workers and diplomats emphasize the genocide in Bucha |date=4 April 2022 |first=Irina |last=Nazarchuk |url=https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |access-date=2022-06-22 |website=Радіо Свобода |language=uk |archive-date=14 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220414165139/https://www.radiosvoboda.org/a/pravnyky-ta-dyplomaty-naholoshuyut-na-henotsydi-v-buchi/31784622.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |agency=AP |title=Kyiv mayor says Russian attacks in Bucha are 'genocide' |date=3 April 2022 |url=https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |access-date=2022-06-22 |work=The Times of Israel |language=en-US |archive-date=3 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220403105132/https://www.timesofisrael.com/liveblog_entry/kyiv-mayor-says-russian-attacks-in-bucha-are-genocide/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=2022-04-04 |title=Killings in Ukraine amount to genocide, Holocaust expert says |first=Andrew |last=Buncombe |url=https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |access-date=2022-06-22 |website=The Independent |language=en |archive-date=9 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220409165511/https://www.independent.co.uk/news/world/europe/ukraine-bucha-war-crimes-genocide-b2050897.html |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=2022-04-05 |title=Opinion {{!}} What's happening in Ukraine is genocide. Period. |first=Eugene |last=Finkel |newspaper=The Washington Post |url=https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |access-date=2022-06-22 |archive-date=12 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220412180205/https://www.washingtonpost.com/opinions/2022/04/05/russia-is-committing-genocide-in-ukraine/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |title=Ukraine war: Is Russia committing genocide? |first=George |last=Wright |date=13 April 2022 |language=en-GB |work=BBC News |url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |access-date=2022-06-22 |archive-date=22 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220422194536/https://www.bbc.com/news/world-europe-61017352 |url-status=live }}</ref>}} kao takvu je priznaje [[Vrhovna rada Ukrajine|ukrajinska Rada]]<ref name="Interfax_UA_parliament_genocide">{{Cite news |title=Rada recognizes Russian army's actions in Ukraine as genocide of Ukrainian people |date=14 April 2022 |url=https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |access-date=2022-04-14 |agency=[[Interfax-Ukraine]] |archive-date=29 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220429202003/https://en.interfax.com.ua/news/general/824182.html |url-status=live }}</ref>) }} '''Masakr u Buči''' ({{Jez-uk|Бучанська різанина}}; {{Jez-ru|Резня в Буче}}) bilo je masovno ubistvo ukrajinskih civila i ratnih zarobljenika<ref>{{Cite news|last=Al-Hlou|first=Yousur|date=2022-12-22|title=Caught on Camera, Traced by Phone: The Russian Military Unit That Killed Dozens in Bucha|language=en-US|website=The New York Times|url=https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html|access-date=2022-12-24|archive-date=24 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221224170756/https://www.nytimes.com/2022/12/22/video/russia-ukraine-bucha-massacre-takeaways.html}}</ref> koje su počinile [[oružane snage Rusije]] tokom borbe za Buču i okupacije tog grada u okviru [[Invazija Rusije na Ukrajinu|invazije na Ukrajinu]]. Fotografski i video dokazi masakra pojavili su se 1. aprila 2022. godine, nakon što su se ruske snage povukle iz grada.<ref>{{Cite web|last=Higgins|first=Eliot|date=4 April 2022|title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence|url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/|archive-date=4 April 2022|access-date=20 April 2022|website=[[Bellingcat]]|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web|title=Буча. Разбираем российские версии|first=Maksim|last=Litavrin|date=5 April 2022|url=https://zona.media/article/2022/04/05/versions|access-date=20 April 2022|website=Медиазона|language=ru|archive-date=8 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220408085543/https://zona.media/article/2022/04/05/versions}}</ref> Verbalni izvještaji pojavljuju se od početka marta iste godine. Prema lokalnim vlastima, u gradu je pronađeno 458 tijela, među kojima su tijela devetero djece mlađe od 18 godina. Među žrtvama, 419 ljudi ubijeno je oružjem, dok je 39, po svemu sudeći, umrlo prirodnom smrću, što je vjerovatno povezano s okupacijom.<ref name="babel-ua">{{Cite web|first=Kostia|last=Andreikovets|date=8 August 2022|title=At least 458 Ukrainians died in the Bucha community as a result of the actions of the Russians|url=https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians|access-date=2022-09-13|website=babel.ua|language=en|archive-date=13 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220913165047/https://babel.ua/en/news/82626-at-least-458-ukrainians-died-in-the-bucha-community-as-a-result-of-the-actions-of-the-russians}}</ref><ref>{{Cite news|date=8 August 2022|title=Accounting of bodies in Bucha nears completion|url=https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220809120452/https://www.washingtonpost.com/world/2022/08/08/ukraine-bucha-bodies/|archive-date=9 August 2022|access-date=2022-09-13|website=[[Washington Post]]|language=en}}</ref> U Buči je postavljen memorijalni zid s listom ubijenih stanovnika koja navodi 501 ime.<ref name=":5">{{Cite web|title=В Буче открыли инсталляцию в память о жителях, убитых во время российской оккупации. Фотография|url=https://meduza.io/short/2023/07/02/v-buche-otkryli-installyatsiyu-v-pamyat-o-zhitelyah-ubityh-vo-vremya-rossiyskoy-okkupatsii-fotografiya|access-date=2024-11-29|website=Meduza|language=ru}}</ref> [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava|Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za ljudska prava]] dokumentirao je nezakonita ubijanja, uključujući pogubljenja po kratkom postupku, najmanje 73 civila u Buči.<ref>{{Cite report|url=https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|title=The situation of human rights in Ukraine in the context of the armed attack by the Russian Federation, 24 February to 15 May 2022|date=29 June 2022|publisher=[[OHCHR]]|access-date=9 August 2022|at=para. 80|archive-date=2 July 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220702112851/https://www.ohchr.org/en/documents/country-reports/situation-human-rights-ukraine-context-armed-attack-russian-federation|url-status=live}}</ref><ref name="UN202212">{{Cite web|title=UN report details summary executions of civilians by Russian troops in northern Ukraine|url=https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern|access-date=2023-01-21|website=OHCHR|language=en|archive-date=26 January 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230126141843/https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/12/un-report-details-summary-executions-civilians-russian-troops-northern}}</ref> Fotografije su prikazivale postrojene leševe civila ustrijeljenih iz neposredne blizine, s rukama vezanim iza leđa.<ref>{{Cite web|title=Explained: What happened in Ukraine's Bucha, and was it 'genocide'?|first=Mira|last=Patel|date=7 April 2022|url=https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/|access-date=9 April 2022|website=The Indian Express|language=en|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406000654/https://indianexpress.com/article/explained/explained-what-happened-in-bucha-ukraine-and-was-it-genocide-7854561/}}</ref> Istraga [[Radio Slobodna Evropa|Radija Slobodna Evropa]] izvijestila je o upotrebi podruma kao prostorije za mučenje.<ref>{{Cite web|title=Inside An 'Execution Cellar' In Ukraine|date=5 April 2022|first=Borys|last=Sachalko|url=https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html|access-date=9 April 2022|website=[[Radio Free Europe/Radio Liberty]]|archive-date=7 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203455/https://www.rferl.org/a/ukraine-execution-cellar/31787326.html}}</ref><ref name="BBC_toll">{{Cite web|date=16 May 2022|title=The children's camp that became an execution ground|first=Sarah|last=Rainsford|url=https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387|website=[[BBC News]]|access-date=16 May 2022|archive-date=16 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220516063124/https://www.bbc.co.uk/news/world-europe-61442387}}</ref> Mnoga tijela pronađena su osakaćena i spaljena,<ref name="BBCN_Limaye">{{Cite news|last=Limaye|first=Yogita|date=11 April 2022|title=Ukraine conflict: 'Russian soldiers raped me and killed my husband'|website=[[BBC News]]|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243|access-date=4 May 2022|archive-date=7 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220507021252/https://www.bbc.com/news/world-europe-61071243}}</ref><ref>{{Cite web|title=In Bucha, Ukraine, burned, piled bodies among latest horrors|first=Oleksandr|last=Stashevskyi|date=6 April 2022|url=https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341|access-date=9 April 2022|website=ABC News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406044231/https://abcnews.go.com/International/wireStory/bucha-ukraine-burned-piled-bodies-latest-horrors-83902341}}</ref> a djevojčice u dobi od svega četrnaest godina prijavile su da su ih silovali ruski vojnici.<ref name="BBCN_Limaye" /><ref>{{Cite news|title=Women and girls as young as 14 report being raped by Russian soldiers|first=Jimmy|last=Nsubuga|date=6 April 2022|url=https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html|access-date=9 April 2022|website=Yahoo! News|archive-date=6 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220406230335/https://uk.news.yahoo.com/russia-ukraine-war-rape-bucha-war-crimes-172831878.html}}</ref> U presretnutim razgovorima, ruski vojnici označavali su ove operacije, koje su obuhvatale traganje za ljudima po spiskovima, filtraciju, mučenje i pogubljenje, kao ''začistku'' ("čišćenje").<ref>{{Cite web|last=Kinetz|first=Erika|date=3 November 2022|title=How Russian Soldiers Ran a "Cleansing" Operation in Bucha, Ukraine|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/russian-soldiers-cleansing-operation-bucha-ukraine/|access-date=2023-12-30|website=FRONTLINE|language=en-US}}</ref> Ukrajina je zatražila od [[Međunarodni krivični sud|Međunarodnog krivičnog suda]] da istraži događaje u Buči u okviru tekuće istrage o invaziji kako bi se utvrdilo da li je počinjen niz ruskih ratnih zločina ili [[Zločin protiv čovječnosti|zločina protiv čovječnosti]].<ref>{{Cite web|title=Retreat of Russian forces uncovers evidence of possible war crimes|date=3 April 2022|url=https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404012900/https://english.elpais.com/international/2022-04-03/retreat-of-russian-forces-uncovers-evidence-of-possible-war-crimes.html|archive-date=4 April 2022|access-date=4 April 2022|website=[[El País]]}}</ref> Ukrajinski predsjednik [[Volodimir Zelenskij|Volodimir Zelenski]] opisao je masakr kao genocid.<ref>{{Cite web|title=War Crimes Watch: Hard Path to Justice in Bucha, Ukraine, Atrocities|date=4 April 2022|first=Erika|last=Kinetz|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202945/https://www.pbs.org/wgbh/frontline/article/bucha-ukraine-civilian-deaths-justice-tribunal-international-criminal-court/|archive-date=7 April 2022|access-date=5 April 2022|website=[[PBS|Frontline]]}}</ref> Ruske vlasti negirale su odgovornost i optužile Ukrajinu da je navodno lažirala snimke događaja ili sama inscenirala ubistva kao [[Operacija pod lažnom zastavom|operaciju pod lažnom zastavom]].<ref>{{Cite web|title=Russia denies military forces killed Bucha civilians in Ukraine|date=4 April 2022|url=https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians|access-date=8 April 2022|website=[[Al Jazeera English]]|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404113854/https://www.aljazeera.com/news/2022/4/4/kremlin-rejects-accusation-russian-forces-killed-bucha-civilians}}</ref> Vlasti u Rusiji takođe su tvrdile da su snimci i fotografije mrtvih tijela bili "režirana predstava".<ref name="retuters03">{{Cite news|website=[[Reuters]]|date=3 April 2022|title=Russia denies killing civilians in Ukraine's Bucha|url=https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|access-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220403212137/https://www.reuters.com/world/europe/russia-denies-killing-civilians-ukraines-bucha-2022-04-03/|archive-date=3 April 2022}}</ref> Razne grupe i medijske organizacije opovrgnule su tvrdnje ruskih vlasti kao lažne.{{Efn|Pobijanja su iznijeli ''[[Bellingcat]]'',<ref name="Bellingcat 4 April">{{cite web |author=[[Eliot Higgins]] |date=4 April 2022 |title=Russia's Bucha 'Facts' Versus the Evidence |url=https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220404212140/https://www.bellingcat.com/news/2022/04/04/russias-bucha-facts-versus-the-evidence/ |archive-date=4 April 2022 |access-date=4 April 2022 |website=[[Bellingcat]]}}</ref> ''[[Deutsche Welle]]'',<ref>{{Cite news |title=Fact check: Atrocities in Bucha not 'staged' |first1=Joscha |last1=Weber |first2=Kathrin |last2=Wesolowski |date=5 April 2022 |work=[[Deutsche Welle]] |url=https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |url-status=live |access-date=5 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202949/https://www.dw.com/en/fact-check-atrocities-in-bucha-not-staged/a-61366129 |archive-date=7 April 2022}}</ref> [[BBC]],<ref>{{Cite news |date=11 April 2022 |title=Bucha killings: Satellite image of bodies site contradicts Russian claims |work=[[BBC News]] |url=https://www.bbc.com/news/60981238 |url-status=live |access-date=4 April 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407203106/https://www.bbc.com/news/60981238 |archive-date=7 April 2022}}</ref> ''[[Associated Press]]'',<ref name="AP NEWS 2022 FC">{{Cite web |title=Video does not show staged bodies in Bucha |first1=Arijeta |last1=Lajka |first2=Sophia |last2=Tulp |date=4 April 2022 |url=https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202946/https://apnews.com/article/fact-checking-847134637960 |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[AP News]]}}</ref> ''[[Agence France-Presse]]'',<ref name="AFP 2022 FC">{{Cite web |agency=[[Agence France-Presse]] |date=6 April 2022 |title=No, the discovery of bodies in Ukraine's Bucha was not 'staged' with 'actors' |url=https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220407202948/https://factcheck.afp.com/doc.afp.com.327R8KF |archive-date=7 April 2022 |access-date=6 April 2022 |website=[[Agence France-Presse|AFP Fact Check]]}}</ref> [[Amnesty International]],<ref name="Amnesty_Bucha">{{cite news|url=https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|title=Ukraine: Russian forces must face justice for war crimes in Kyiv Oblast|date=May 6, 2022|work=Amnesty International|author=|access-date=May 6, 2022|archive-date=6 May 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220506090359/https://www.amnesty.org/en/latest/news/2022/05/ukraine-russian-forces-must-face-justice-for-war-crimes-in-kyiv-oblast--new-investigation/|url-status=live}}</ref> ''[[The New York Times]]''<ref name="NYT_satellite">{{cite news |last1=Browne |first1=Malachy |last2=Botti |first2=David |last3=Willis |first3=Haley |date=4 April 2022 |title=Satellite images show bodies lay in Bucha for weeks, despite Russian claims. |work=[[The New York Times]] |url=https://www.nytimes.com/2022/04/04/world/europe/bucha-ukraine-bodies.html |access-date=4 April 2022 |archive-date=6 April 2022 |archive-url=https://archive.today/20220406060947/https://www.nytimes.com/2022/04/04/world/europe/bucha-ukraine-bodies.html |url-status=live }}</ref> i [[France24]].<ref name="Abreu 2022">{{cite web | last=de Abreu | first=Catalina Marchant | title=Truth or Fake - Debunking Russian claims that Bucha killings are staged | website=France 24 | date=4 April 2022 | url=https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | access-date=11 August 2022 | archive-date=11 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220811200353/https://www.france24.com/en/tv-shows/truth-or-fake/20220404-debunking-russian-claims-that-bucha-killings-are-staged | url-status=live }}</ref>}} Osim toga, svedočenja očevidaca među stanovnicima Buče navode da su ubistva počinile Oružane snage Rusije.<ref name="Lee 2022">{{Cite web|date=6 April 2022|title=Ukraine war: Bucha deaths 'not far short of genocide' – PM|url=https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407114352/https://www.bbc.com/news/uk-61011022|archive-date=7 April 2022|access-date=6 April 2022|website=[[BBC News]]}}</ref><ref name="Reuters Russian retreat leaves trails">{{Cite news|date=2 April 2022|title=Russian retreat leaves trail of dead civilians in Bucha, a town near Kyiv|website=[[Reuters]]|url=https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/|access-date=3 April 2022|archive-date=2 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220402232057/https://www.reuters.com/world/europe/russian-retreat-leaves-trail-slain-civilians-town-near-kyiv-2022-04-02/}}</ref><ref name="vottak2022">{{Cite news|url=https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/|title="Стреляли либо в затылок, либо в сердце". Рассказ свидетеля казней жителей Бучи в оккупации|website=Vot-Tak.tv|date=3 April 2022|access-date=4 April 2022|archive-date=4 April 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220404094310/https://vot-tak.tv/novosti/03-04-2022-rasstrely-zhitelej-buchi/}}</ref> == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{refspisak}} == Dodatna literatura == {{refbegin|30em}} * {{Citation | vauthors=((Froliak, M.)), ((Al-Hlou, Y.)), ((Willis, H.)), ((Aufrichtig, A.)), ((Lieberman, R.)) | date=December 21, 2022 |website=New York Times | title=Their Final Moments: Victims of a Russian Atrocity in Bucha | url=https://www.nytimes.com/interactive/2022/12/21/world/europe/bucha-ukraine-massacre-victims.html | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Kinetz, E.)), ((Stashevskyi, O.)), ((Stepanenko, V.)) |website=Associated Press | date=November 3, 2022 | title=How Russian soldiers ran a "cleansing" operation in Bucha | url=https://apnews.com/article/bucha-ukraine-war-cleansing-investigation-43e5a9538e9ba68a035756b05028b8b4 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Korniychuk, Y)), ((Loginova, E.)), ((Lyubchych, Y.)), ((Wallace, J.)), ((Sarnecki, M.)) |website=Organized Crime & Corruption Reporting Project | date=31 August 2022 | title=Explore: Telegram chats from a group of neighbors in Russian-occupied Bucha give insight into life in wartime Ukraine | url=https://cdn.occrp.org/projects/the-banality-of-brutality/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=CBS News |vauthors=((Pelley, S.)) |date=October 16, 2022 | title=The stories of the victims found in a mass grave in Bucha, Ukraine | url=https://www.cbsnews.com/news/ukraine-russia-bucha-civilians-60-minutes-2022-10-16/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation | website=Reuters | vauthors=((Pullella, P.)) | date=April 6, 2022 | title=Pope kisses Ukrainian flag, condemns "the massacre of Bucha" | url=https://www.reuters.com/world/europe/pope-holding-ukrainian-flag-condemns-atrocities-such-massacre-bucha-2022-04-06/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |website=Time Magazine | vauthors=((Shuster, S.)) | date=April 13, 2022 | title=The Crime Scene Left Behind at a Summer Camp in Bucha | url=https://time.com/6166681/bucha-massacre-ukraine-dispatch/ | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((Human Rights Watch)) | website=Human Rights Watch | date=April 21, 2022 | title=Ukraine: Russian Forces' Trail of Death in Bucha | url=https://www.hrw.org/news/2022/04/21/ukraine-russian-forces-trail-death-bucha | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=3 April 2022 | title=Ukraine: Secretary-General calls for probe into Bucha killings | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115442 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=4 April 2022 | title=Bucha killings raise 'serious' questions about possible war crimes | url=https://news.un.org/en/story/2022/04/1115482 | access-date=24 December 2022}} * {{Citation |vauthors=((United Nations)) |website=UN News |publisher=United Nations | date=23 September 2022 | title=War crimes have been committed in Ukraine conflict, top UN human rights inquiry reveals | url=https://news.un.org/en/story/2022/09/1127691 | access-date=24 December 2022}} {{refend}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline}} * Video: [https://www.youtube.com/watch?v=IrGZ66uKcl0 Exposing the Russian Military Unit Behind a Massacre in Bucha | Visual Investigations by The New York Times] * {{cite episode|title=Crime Scene: Bucha|series=Frontline|series-link=Frontline (American TV program)|network=[[PBS]]|station=[[WGBH-TV|WGBH]]|season=40|number=17|date=December 6, 2022|url=https://www.pbs.org/wgbh/frontline/documentary/crime-scene-bucha/|access-date=November 28, 2024}} [[Kategorija:2022.]] [[Kategorija:Rusko-ukrajinski rat]] 9sr6nqnggje5tzj40pxwiu6c9v1utv4 Strahinja Pavlović 0 4674953 42481761 42300303 2025-07-04T15:19:06Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481761 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Strahinja Pavlović<br>{{small|Страхиња Павловић}} | slika = FC RB Salzburg gegen Olympiakos Piräus (Testspiel, 2022-07-02) 39.jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[24. svibnja]] [[2001.]] | rodnigrad = {{flagicon|SRB}} [[Šabac]] | rodnadržava = [[Srbija]]<br>{{small|(tada {{flag|SR Jugoslavija}})}} | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = {{flagicon|SCG}} [[Savezna Republika Jugoslavija|srpsko-crnogorsko]] <small>(1992–2006)</small><br />{{flagicon|SRB}} [[Srbija|srpsko]] <small>(2006–)</small> | visina = 1.94 m | pozicija = stoper | trenutniklub = {{flagicon|ITA}} [[AC Milan|Milan]] | brojnadresu = 31 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2019 – 2020 | klubovi1 = {{flagicon|SRB}} [[FK Partizan|Partizan]] | nastupi(golovi)1 = 37 (1) | godine2 = 2020 – 2022 | klubovi2 = {{flagicon|Monako|size=16px}} [[AS Monaco|Monaco]] | nastupi(golovi)2 = 8 (0) | godine3 = 2021 | klubovi3 = → {{flagicon|BEL}} [[Cercle Brugge K.S.V.|Cercle Brugge]] | nastupi(golovi)3 = 11 (1) | godine4 = 2022 | klubovi4 = → {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[FC Basel|Basel]] | nastupi(golovi)4 = 10 (0) | godine5 = 2022 – 2024 | klubovi5 = {{flagicon|AUT}} [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi)5 = 49 (2) | godine6 = 2024 – | klubovi6 = {{flagicon|ITA}} [[AC Milan|Milan]] | nastupi(golovi)6 = 0 (0) | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2020 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|SRB}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 38 (2) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 31.7.2024 | zadnjiuređajrep = }} '''Strahinja Pavlović''' ([[ćirilica]]: Страхиња Павловић; [[Šabac]], [[24. maj]]a [[2001]]) [[Srbija|srpski]] je [[fudbal]]er, koji trenutno nastupa za [[AC Milan|Milan]]. Visok je 194 [[Centimetar|centimetra]] i igra na poziciji [[Odbrambeni igrač (fudbal)#Centarhalf|štopera]]. == Karijera == === Partizan === ==== Sezona 2018/19: priključenje seniorskom pogonu ==== Strahinja Pavlović je fudbal počeo da trenira u rodnom [[Šabac|Šapcu]], sa šest godina starosti. Svoje prve fudbalske korake načinio je u lokalnom klubu, Savacijumu, gde se zadržao do leta [[2015]].<ref name="tribisera">{{cite web|url=https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/3023045-ovo-su-tri-nova-bisera-partizana-da-li-crno-beli-na-njima-zele-da-grade-buducnost|title=Ovo su tri nova bisera Partizana: Da li crno-beli na njima žele da grade budućnost?|last=Ivković|first=Zoran|website=[[Telegraf.rs|Telegraf]]|date=11. 1. 2019|accessdate=7. 3. 2019}}</ref> Njegove partije u toj ekipi bile su primećene od strane sportskog sektora [[FK Partizan|Partizana]], te se [[beograd]]skom klubu priključio posredstvom [[Dušan Trbojević (fudbaler)|Dušana Trbojevića]] i [[Slađan Šćepović|Slađana Šćepovića]].<ref name="novipupoljci">{{Cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/novi-pupoljci-iz-baste-zemunela-navijaci-ne-brinite-za-buducnost-partizan/319133|title=Novi pupoljci iz bašte “Zemunela”: Navijači, ne brinite za budućnost Partizana|date=11. 2. 2019|accessdate=7. 3. 2019|last=Joksić|first=Aleksandar|publisher=mozzartsport.com}}</ref> Ukupno iznos trening kompenzacije iznosio je 324 hiljade dinara.<ref name="razvojniput">{{Cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/razvojni-put-strahinje-pavlovica/346835|title=Razvojni put Strahinje Pavlovića|date=5. 1. 2020|accessdate=5. 1. 2020|publisher=mozzartsport.com}}</ref> Sa odgovarajućom selekcijom Partizana učestvovao je na ''Turniru prijateljstva'', a nedugo zatim i zvanično pristupio pionirima tog kluba.<ref name="cbpavlovic">{{cite web|url=http://mondo.rs/a1158329/Sport/Fudbal/Strahinja-Pavlovic-na-pripremama-Partizana.html|title=Strahinja Pavlović - od špica do crno-belog štopera|website=mondo.rs|date=10. 1. 2019|accessdate=7. 3. 2019|archive-date=2019-08-23|archive-url=https://web.archive.org/web/20190823192046/http://mondo.rs/a1158329/Sport/Fudbal/Strahinja-Pavlovic-na-pripremama-Partizana.html|dead-url=yes}}</ref> Godinu dana kasnije, ustupljen je filijali, [[FK Teleoptik|Teleoptiku]], gde je u sezoni 2016/17. bio član ekipe mlađih kadeta.<ref>{{cite web|url=http://www.fss.rs/documents//fudbal/fudbal_32_2016.pdf|title=Fudbal 32/2016|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=5. 8. 2016|accessdate=10. 8. 2016|p=2084. i 2085|archive-date=02. 02. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20170202012233/http://www.fss.rs/documents/fudbal/fudbal_32_2016.pdf|url-status=dead}}</ref> Po povratku u Partizan, sledeće takmičarske godine nastupao je za kadetsku selekciju,<ref>{{cite web|url=http://fss.rs/documents/fudbal/2019/van_br_3_2019.pdf|title=Fudbal, vanredni broj 3/2019|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=5. 3. 2019|accessdate=7. 3. 2019|format=PDF|p=33|archive-url=https://web.archive.org/web/20190308080957/http://fss.rs/documents/fudbal/2019/van_br_3_2019.pdf|archive-date=08. 03. 2019|url-status=dead}}</ref> koja je sezonu okončala na drugoj poziciji, uz jednak broj osvojenih bodova sa vodećom [[FK Crvena zvezda|Crvenom zvezdom]].<ref>{{Cite web|url=https://sport.blic.rs/fudbal/domaci-fudbal/crveno-beli-dan-i-kadeti-zvezde-sampioni-srbije/fycn8mg|title=CRVENO-BELI DAN I kadeti Zvezde šampioni Srbije|date=2. 6. 2018|accessdate=7. 3. 2019|last=Zarić|first=Milan|publisher=[[Blic (novine)|Blic]]}}</ref> U jesen 2018, Pavlović je priključen treninzima prvog tima Partizana, kod trenera [[Zoran Mirković|Zorana Mirkovića]],<ref name="novistoper">{{cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/novi-stoper-u-partizanu-kazu-moze-da-bude-veliki-igrac/307114|title=Novi štoper u Partizanu: Kažu, može da bude veliki igrač|website=mozzartsport.com|date=25. 9. 2018|accessdate=25. 9. 2018}}</ref> prethodno potpisavši profesionalni ugovor sa klubom u trajanju od tri godine.<ref>{{cite web|url=https://www.espreso.rs/sport/fudbal/290535/partizanov-zalog-za-buducnost-biseri-omladinske-skole-potpisali-profesionalne-ugovore|title=NOVI POTPISI U PARTIZANU: Crno-beli se rešili Sume, a već sledećeg dana dobili su igrače pred kojima je svetla budućnost!|website=espreso.rs|date=13. 9. 2018|accessdate=12. 3. 2019}}</ref><ref name="ronaldo">{{Cite web|url=http://mondo.rs/a1173879/Sport/Fudbal/Partizan-prodaje-igraca-Juventusu-Strahinja-Pavlovic-na-meti-Juventusa.html|title=Igrač Partizana budući saigrač Ronalda?!|date=20. 3. 2019|accessdate=20. 3. 2019|publisher=mondo.rs|archive-date=2019-08-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20190825214620/http://mondo.rs/a1173879/Sport/Fudbal/Partizan-prodaje-igraca-Juventusu-Strahinja-Pavlovic-na-meti-Juventusa.html|dead-url=yes}}</ref> Početkom naredne godine, Pavlović se odazvao prvoj prozivci Partizana nakon [[Spisak transfera srpskih fudbalskih klubova u zimskom prelaznom roku 2018/19.#Partizan|zimske pauze]].<ref name="krenulepripreme">{{cite web|url=http://partizan.rs/202226-partizan-krenuo-sa-pripremama-2/|title=Partizan krenuo sa pripremama!|website=FK Partizan, zvanična prezentacija|date=9. 1. 2019|accessdate=14. 3. 2019}}{{Mrtva veza}}</ref> Nešto kasnije nastupio je na prvoj kontrolnoj utakmici u 2019, protiv Teleoptika,<ref>{{cite web|url=http://mondo.rs/a1160652/Sport/Fudbal/Partizan-Teleoptik-4-1-1-1-Musa-Ndzai.html|title=Musa Ndžai odmah pogodio, Partizan raspucan|website=mondo.rs|date=20. 1. 2019|accessdate=14. 3. 2019|archive-date=2019-07-31|archive-url=https://web.archive.org/web/20190731192227/http://mondo.rs/a1160652/Sport/Fudbal/Partizan-Teleoptik-4-1-1-1-Musa-Ndzai.html|dead-url=yes}}</ref> a zatim se našao i na spisku igrača za pripreme u [[Belek]]u.<ref>{{Cite web|url=http://sportklub.rs/Fudbal/Srbija-Super-liga/a265042-Partizan-u-Turskoj-u-planu-pet-pripremnih-utakmica.html|title=Partizan u Turskoj - u planu pet pripremnih utakmica|date=25. 1. 2019|accessdate=14. 3. 2019|last=Salapura|first=Ivana|publisher=[[Sport klub]]}}</ref> Tokom pripremnog perioda, Pavlović je nastupio na 4 pripremne utakmice, protiv [[FK Slovan Liberec|Slovana]] iz [[Liberec]]a,<ref name="slovan">{{Cite web|url=http://partizan.rs/202776-partizan-slovan-liberec-2|title=Partizan – Slovan (Liberec) 0:1 (0:0)|date=28. 1. 2019|accessdate=14. 3. 2019|publisher=FK Partizan, zvanična prezentacija}}{{Mrtva veza}}</ref> [[FK Krakovija|Krakovije]],<ref name="krakovija">{{Cite web|url=http://partizan.rs/202777-partizan-krakovia-2|title=Partizan – Krakovia 0:1 (0:0)|date=31. 1. 2019|accessdate=14. 3. 2019|publisher=FK Partizan, zvanična prezentacija}}{{Mrtva veza}}</ref> [[FK Šahtar|Šahtjora]] iz [[Donjeck]]a,<ref name="sahtjor">{{Cite web|url=http://partizan.rs/204307-partizan-krakovia-2-2|title=Partizan – Šahtjor (Donjeck) 2:0 (2:0)|date=3. 2. 2019|accessdate=14. 3. 2019|publisher=FK Partizan, zvanična prezentacija}}{{Mrtva veza}}</ref> te ekipe [[FK Krila Sovjetov|Krila Sovjetov]] iz [[Samara|Samare]].<ref name="krila">{{Cite web|url=http://partizan.rs/204889-partizan-krakovia-2-2-2|title=Partizan – Krыlья Sovetov (Samara) 0:0|date=6. 2. 2019|accessdate=14. 3. 2019|publisher=FK Partizan, zvanična prezentacija}}{{Mrtva veza}}</ref> Mirković je na tim utakmicama Pavlovića dva puta koristio od početka, dok je na preostala dva susreta u igru ulazio sa klupe. Na generalnoj probi, protiv [[FK Mladost Doboj Kakanj|Mladosti]] iz [[Doboj (Kakanj)|Doboja]] kod [[Kakanj|Kaknja]], Pavlović nije bio u protokolu.<ref>{{Cite web|url=http://partizan.rs/204884-partizan-krakovia-2-2-2-2|title=Partizan – Mladost (Doboj – Kakanj) 2:0 (0:0)|date=7. 2. 2019|accessdate=14. 3. 2019|publisher=FK Partizan, zvanična prezentacija}}{{Mrtva veza}}</ref> Na otvaranju prolećnog dela prvenstva Srbije, protiv protiv [[OFK Bačka Bačka Palanka|OFK Bačke]] u [[Bačka Palanka|Bačkoj Palanci]], Pavlović je takođe izostavljen iz protokola. Nakon povrede [[Svetozar Marković (fudbaler)|Svetozara Markovića]] na tom susretu,<ref>{{cite web|url=http://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/sa-kim-bez-svete-na-veciti-derbi/319854|title=Sa kim, bez Svete, na večiti derbi?|website=mozzartsport.com|date=20. 2. 2019|accessdate=25. 9. 2018}}</ref> Pavlović je nekoliko dana kasnije najavljen kao debitant za utakmicu 23. kola [[Superliga Srbije u fudbalu|Superlige Srbije]] u sezoni [[Superliga Srbije u fudbalu 2018/19.|2018/19]], protiv [[FK Proleter Novi Sad|Proletera]] iz [[Novi Sad|Novog Sada]].<ref name="debit">{{Cite web|url=http://volimpartizan.rs/da-li-ce-strahinja-pavlovic-danas-da-debituje-za-partizan-sa-17-godina-52928|title=Da li će Strahinja Pavlović danas da debituje za Partizan sa 17 godina?|date=23. 2. 2019|accessdate=14. 3. 2019|last=Bošković|first=Goran|work=mozzartsport.com|publisher=volimpartizan.rs}}</ref> Pavlović se na tom susretu, odigranom [[23. februar]]a [[2019]], našao u startnoj postavi Partizana, a na terenu je proveo svih 90 minuta.<ref name="mondopns">{{Cite web|url=http://mondo.rs/a1168937/Sport/Fudbal/Strahinja-Pavlovic-Partizan-Crvena-zvezda.html|title=Pavlović o de(r)biju: Voleo bih da igram, ali…|date=26. 2. 2019|accessdate=14. 3. 2019|publisher=mondo.rs|archive-date=2019-04-02|archive-url=https://web.archive.org/web/20190402182707/http://mondo.rs/a1168937/Sport/Fudbal/Strahinja-Pavlovic-Partizan-Crvena-zvezda.html|dead-url=yes}}</ref> Partizan je utakmicu dobio rezultatom 3ː0, dok je Pavlović [[Pravila fudbalske igre#Prekršaji i nesportska ponašanja|javno opomenut]].<ref>{{Cite web|url=http://partizan.rs/205814-sa-kicom-i-strahinjom-pred-derbi|title=Sa Kićom i Strahinjom pred derbi!|date=25. 2. 2019|accessdate=19. 3. 2019|publisher=FK Partizan, zvanična prezentacija|last=Obradović|first=Biljana}}{{Mrtva veza}}</ref> Nedelju dana kasnije, [[2. mart]]a iste godine, Pavlović je odigrao svoj prvi [[Večiti derbi]], a u trenutku odigravanja utakmice njegova starost bila je 17 godina i 282 dana.<ref name="topnivo">{{cite web|url=http://www.zurnal.rs/fudbal/partizan/76645/pavlovic-imam-ja-jos-da-se-dokazujem-i-da-radim-jos-znoja-mora-da-se-prolije-da-bi-to-bio-top-nivo|title=Pavlović: Imam ja još da se dokazujem i da radim, još znoja mora da se prolije da bi to bio top nivo|website=[[Sportski žurnal]]|date=4. 3. 2019|accessdate=8. 3. 2019}}</ref> Kao i na utakmici prethodnog kola, Pavlović je i na tom susretu dobio žuti karton.<ref name="ocenederbija1">{{Cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/ocene-partizan-jedan-miletic-autoritet-drugi-pozitiva-scekic-kao-hobotnica-rikardo-ni-da-mrdne/320809|title=OCENE - PARTIZAN: Jedan Miletić autoritet, drugi pozitiva! Šćekić kao hobotnica, Rikardo ni da mrdne|date=2. 3. 2019|accessdate=19. 3. 2019|last=Joksić|first=Aleksandar|publisher=mozzartsport.com}}</ref> Kasnije, u nastavku takmičenja, Pavlović se ustalio u postavi Partizana, te je odigrao sve utakmice do reprezentativne pauze sredinom marta,<ref name="pauza">{{Cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/posle-samo-pet-utakmica-za-prvi-tim-juventus-krenuo-u-napad-na-strahinju-pavlovica-u-igri-5-000-000-evra/322364|title=Posle samo pet utakmica za prvi tim! Juventus krenuo u napad na Strahinju Pavlovića, u igri 5.000.000 evra|date=20. 3. 2019|accessdate=20. 3. 2019|last=Joksić|first=Aleksandar|publisher=mozzartsport.com}}</ref> uključujući i susret [[Kup Srbije u fudbalu 2018/19.#Četvrtfinale|četvrtine finala]] [[Kup Srbije u fudbalu|Kupa Srbije]], protiv [[FK Napredak Kruševac|Napretka]] u [[Kruševac|Kruševcu]].<ref>{{Cite web|url=http://fknapredak.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/kup-napredak-fk-partizan-0-4|title=1/4 finala KUP-a, Napredak - Partizan 0:4 (0:2)|date=13. 3. 2019|accessdate=19. 3. 2019|publisher=FK Napredak Kruševac, zvanična prezentacija|archive-url=https://web.archive.org/web/20190315185940/http://fknapredak.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/kup-napredak-fk-partizan-0-4/|archive-date=15. 03. 2019|url-status=dead}}</ref> [[Datoteka:160. Večiti derbi (57).jpg|250p|mini|desno|Pavlović je na 160. [[Večiti derbi|Večitom derbiju]] dobio dva žuta kartona, zbog čega je isključen u 90. minutu utakmice]] Po povratku sa reprezentativne pauze, novoizabrani trener Partizana, [[Savo Milošević]], Pavlovića nije uvrstio u protokol utakmice 28. kola Superlige Srbije, protiv Napretka u Kruševcu.<ref name="sputa">{{Cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/partizan-skrenuo-s-puta/323481|title=Partizan skrenuo s puta|date=2. 4. 2019|accessdate=2. 4. 2019|last=Joksić|first=Aleksandar|publisher=mozzartsport.com}}</ref> Nakon utakmice saopšteno je da je Pavlović taj susret propustio zbog povrede.<ref name="arena3">{{Cite web|url=https://www.tvarenasport.com/vesti/fudbal/miletic-i-pantic-lakse-povredjeni|title=Miletić i Pantić lakše povređeni|date=31. 3. 2019|accessdate=2. 4. 2019|work=mondo.rs|publisher=[[Arena sport]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20190402162017/https://www.tvarenasport.com/vesti/fudbal/miletic-i-pantic-lakse-povredjeni|archive-date=02. 04. 2019|url-status=dead}}</ref> U sastav se vratio za susret pretposlednjeg kola regularnog dela prvenstva, kada je Partizan ostvario pobedu od 3ː2 nad ekipom [[FK Čukarički|Čukaričkog]].<ref>{{Cite web|url=http://partizan.rs/207270-partizan-%E2%88%92-cukaricki-3|title=Partizan − Čukarički 3:2 (1:1)|date=3. 4. 2019|accessdate=8. 4. 2019|website=FK Partizan, zvanična prezentacija|archive-date=01. 04. 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190401160257/http://partizan.rs/207270-partizan-%e2%88%92-cukaricki-3/|url-status=dead}}</ref> Na utakmici drugog kola doigravanja, protiv ekipe Radničkog u Nišu, Savo Milošević je Pavlovića, koji je u tom trenutku imao tri žuta kartona, izostavio iz protokola.<ref>{{Cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/valijente-ne-igra-u-derbiju-stoperski-tandem-pavlovic-ostojic-brani-crno-bele/325390|title=Valijente ne igra u derbiju, štoperski tandem Pavlović/Ostojić brani crno-bele|date=23. 4. 2019|accessdate=26. 4. 2019|last=Joksić|first=Aleksandar|publisher=mozzartsport.com}}</ref> U sledećem kolu odigran je 160. Večiti derbi, drugi zaredom koji je Pavlović započeo na terenu. Na toj utakmici mu je sudija [[Novak Simović]] pokazao dva žuta kartona, zbog čega je u poslednjem minutu regularnog dela utakmice isključen sa terena.<ref>{{Cite web|url=http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D1%81%D0%BF%D0%BE%D1%80%D1%82.434.html:791322-CRVENO-BELI-NA-KORAK-DO-TITULE-Zvezda-savladala-Partizan-u-derbiju|title=CRVENO-BELI NA KORAK DO TITULE: Zvezda savladala Partizan u derbiju|date=26. 4. 2019|accessdate=26. 4. 2019|last=Ćorović|first=Z.|publisher=[[Večernje novosti]]}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/ocene-partizan-petica-do-petice-samo-sase-za-sedmicu/325566|title=OCENE - PARTIZAN: Petica do petice... Samo Saše za sedmicu|date=25. 4. 2019|accessdate=26. 4. 2019|last=Joksić|first=Aleksandar|publisher=mozzartsport.com}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.rts.rs/page/sport/ci/story/31/fudbal/3503176/ostojic-uhvatili-nas-na-spavanju-pavlovic-nije-prijatno.html|title=Ostojić: Uhvatili nas na spavanju; Pavlović: Nije prijatno|date=26. 4. 2019|accessdate=26. 4. 2019|publisher=[[Radio-televizija Srbije]]}}</ref> Na utakmici pretposlednjeg kola, protiv Vojvodine, Pavlović je najpre napravio prekršaj nad [[Dejan Zukić|Dejanom Zukićem]], koji je realizovao [[Milan Đurić (fudbaler)|Milan Đurić]],<ref>{{cite web|url=https://www.fkvojvodina.rs/vosa-porazena-iz-penala|title=Voša poražena iz penala|website=FK Vojvodina, zvanična prezentacija|date=11. 5. 2019|accessdate=11. 5. 2019|archive-date=2019-05-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20190511181003/https://www.fkvojvodina.rs/vosa-porazena-iz-penala/|dead-url=yes}}</ref> a potom iznudio jedanaesterac za svoj tim, koji je [[Emil Rockov]] odbranio [[Goran Zakarić|Goranu Zakariću]].<ref name="penali">{{cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/rikardo-poslao-partizan-u-evropu-video/326872|title=Rikardo poslao Partizan u Evropu! (VIDEO)|website=mozzartsport.com|date=11. 5. 2019|accessdate=11. 5. 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190511184914/https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/rikardo-poslao-partizan-u-evropu-video/326872|archive-date=11. 05. 2019|url-status=dead}}</ref> Zbog četvrtog žutog kartona, koji mu je pokazan na tom susretu, Pavlović je propustio zatvaranje sezone u Superligi Srbije, protiv ekipe Proletera.<ref>{{Cite web|url=https://www.sportske.net/vest/domaci-fudbal/pavlovic-zavrsio-sa-super-ligom-376184.html|title=Pavlović završio sa Super ligom|date=13. 5. 2019|accessdate=24. 5. 2019|last=Vidojević|first=Mihajlo|publisher=sportske.net}}</ref> Dan pre svog punoletstva, 23. maja 2019. godine, Pavlović je osvojio prvi trofej u profesionalnoj karijeri sa Partizanom, minimalnom pobedom nad Crvenom zvezdom u [[Finale Kupa Srbije u fudbalu 2019.|Finalu Kupa Srbije]] na [[Stadion Rajko Mitić|Stadionu Rajko Mitić]].<ref name="punoletstvo">{{Cite web|url=https://www.sportske.net/vest/domaci-fudbal/kalaba-nije-mogao-da-pozeli-bolji-poklon-za-punoletstvo-377269.html|title='Kalaba' nije mogao da poželi bolji poklon za punoletstvo|date=24. 5. 2019|accessdate=24. 5. 2019|last=Vidojević|first=Mihajlo|publisher=sportske.net}}</ref> == Reprezentacija == === Mlađe selekcije === Tokom [[2014]], Pavlović je nastupao za selekciju [[Šumadija i zapadna Srbija|Zapadne Srbije]] u svom uzrastu.<ref name="tribisera"/><ref name="novipupoljci"/><ref name="cbpavlovic"/> U aprilu [[2015|naredne godine]], Pavlović je pozvan na prvo trenažno okupljanje mlađe pionirske selekcije, kao član šabačkog Savacijuma.<ref>{{cite web|url=http://fss.rs/index.php?id=21&aid=7523|title=Pioniri U-14: Prva selekcija najmlađih|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=8. 4. 2015|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20190308081021/http://fss.rs/index.php?id=21&aid=7523|archivedate=08. 03. 2019}}</ref> Pavlović je dobio poziv [[Vladimir Ješić|Vladimira Ješića]] u sastav mlađe kadetske reprezentaciju Srbije, za prijateljske utakmice protiv odgovarajuće selekcije [[Češka|Češke]]. Na drugoj od njih, odigranoj [[20. oktobar|20. oktobra]] [[2016]], Pavlović je upisao svoj debitantski nastup, ušavši u igru umesto [[Bojan Balaž|Bojana Balaža]] u 65. minutu utakmice.<ref name="Češka2">{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=11256|title=Posle pobede, poraz mlađih kadeta u proveri sa Češkom - 1:0 (0:0)|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=20. 10. 2016|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20190308080755/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=11256|archivedate=08. 03. 2019}}</ref> Početkom maja naredne godine, Pavlović je izostavljen sa prvobitnog spiska učesnika za međunarodni turnir „[[Miljan Miljanić]]“,<ref>{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12483|title=Vladimir Ješić izabrao mlađe kadete za turnir „Miljan Miljanić“|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=8. 5. 2017|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20190308080753/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12483|archivedate=08. 03. 2019}}</ref> dok je na otvaranju tog takmičenja nastupio ulaskom u igru umesto Stefana Radmanovca u 73. minutu utakmice protiv [[Finska|Finske]].<ref name="Finska_U16">{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12543|title=Remi mlađih kadeta sa Finskom na turniru „Miljan Miljanić“ - 1:1 (0:1)|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=19. 5. 2017|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170530220217/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12543|archivedate=30. 05. 2017}}</ref> Usled zabrane [[FK Crvena zvezda|Crvene zvezde]] svojim igračima da nastupe na sledećem susretu, Pavlović je narednog dana uvršen u startnu postavu. Pobedom nad selekcijom [[Kazahstan]]a, u kojoj je Pavlović pogodio za konačnih 4 : 0, Srbija je sa 4 boda iz dve utakmice osvojila prvo mesto na tom turniru.<ref name="Kazahstan_U16">{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12547|title=Trijumf Ješićevih mlađih kadeta na turniru „Miljan Miljanić“|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=20. 5. 2017|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170602081244/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12547|archivedate=02. 06. 2017}}</ref> U septembru 2017, pod vođstvom istog selektora, Pavlović je dobio poziv u kadetsku reprezentaciju za dve provere protiv [[Jermenija|Jermenije]], od kojih je jednom u igru ušao sa klupe, a drugi susret počeo na terenu.<ref>{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12967|title=Vladimir Ješić izabrao kadete za dve provere protiv Jermenije|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=7. 9. 2017|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170911020806/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12967|archivedate=11. 09. 2017}}</ref><ref name="Jermenija1">{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12985|title=Kadeti ubedljivi u prvoj od dve provere sa Jermenijom pred oktobarski krug kvalifikacija za EP – 4:0 (1:0)|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=12. 9. 2017|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170916085446/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12985|archivedate=16. 09. 2017}}</ref><ref name="Jermenija2">{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12997|title=Ješićevi kadeti ubedljivi protiv Jermenije pred oktobarski start u kvalifikacijama za EP – 5:0 (2:0)|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=14. 9. 2017|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170919190554/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=12997|archivedate=19. 09. 2017}}</ref> Pavlović je, potom, dobio poziv za prvi krug kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.<ref>{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=13131|title=Vladimir Ješić odabrao kadete za prvi krug kvalifikacija za plasman na Evropsko prvenstvo|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=9. 10. 2017|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20171011155212/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=13131|archivedate=11. 10. 2017}}</ref> Na prvoj utakmici te faze takmičenja, igru je ušao umesto [[Ivan Ilić (fudbaler)|Ivana Ilića]] u 51. minutu, a nešto kasnije postigao šesti od ukupno sedam pogodaka Srbije na toj utakmici.<ref name="Gibraltar_U17">{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=13180|title=Kadeti brojali do sedam protiv Gibraltara na startu kvalifikacija za EP|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=18. 10. 2017|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20171024140022/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=13180|archivedate=24. 10. 2017}}</ref> Tri dana kasnije, nastupio je i protiv [[Norveška|Norveške]], takođe kao rezervista.<ref name="Norveška_U17">{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=13196|title=Kadeti pobedili Norvešku – 2:1(1:0) i plasirali se u završni krug kvalifikacija za Evropsko prvenstvo|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=21. 10. 2017|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20171024135911/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=13196|archivedate=24. 10. 2017}}</ref> Krajem avgusta [[2018]], Pavlović je dobio poziv selektora [[Fudbalska reprezentacija Srbije do 19 godina|omladinske reprezentacije]] Srbije, [[Nenad Sakić|Nenada Sakića]], za tradicionalni turnir „[[Stevan Vilotić|Stevan Ćele Vilotić]]“.<ref>{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=14287|title=Nenad Sakić izabrao omladince za tradicionalni turnir „Stevan Ćele Vilotić“|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=20. 8. 2018|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20180903192737/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=14287|archivedate=03. 09. 2018}}</ref> Na otvaranju tog turnira, [[6. septembar|6. septembra]] iste godine, protiv selekcije [[Mađarska|Mađarske]], Pavlović je zabeležio svoj prvi nastup za ekipu Srbije u uzrastu do 19 godina starosti, kao član godinu dana mlađe generacije.<ref>{{cite web|url=http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=14331|title=Omladinci se ispromašivali protiv Mađarske u prvom kolu turnira „Stevan Ćele Vilotić“|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=6. 9. 2018|accessdate=7. 3. 2019|url-status=dead|archiveurl=https://web.archive.org/web/20180913084103/http://www.fss.rs/index.php?id=2021&aid=14331|archivedate=13. 09. 2018}}</ref> Početkom decembra 2018, Pavlović je dobio poziv selektora mlađe omladinske reprezentacije, [[Ivan Jević|Ivana Jevića]], za turnir u [[Izrael]]u, na kom kasnije nije nastupao.<ref>{{cite web|url=https://fss.rs/mladji-omladinci-na-turniru-u-izraelu-ivan-jevic-pozvao-21-igraca/|title=Mlađi omladinci na turniru u Izraelu, Ivan Jević pozvao 21 igrača|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=1. 12. 2018|accessdate=14. 9. 2020}}</ref> Porazom u drugom kolu elitne runde kvalifikacija za evropsko prvenstvo, Pavlović je sa selekcijom do 19 godina starosti eliminisan iz daljeg takmičenja u martu 2019.<ref>{{cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/ovoga-puta-je-0-2-bilo-previse-orlici-ne-idu-na-ep/322621|title=Ovoga puta je 0:2 bilo previše: Orlići ne idu na EP|website=mozzartsport.com|date=23. 3. 2019|accessdate=25. 3. 2019}}</ref> Poslednje kolo kvalifikacionog ciklusa, protiv ekipe [[Italija|Italije]], Pavlović je propustio usled suspenzije zbog akumuliranih žutih kartona.<ref>{{cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/omladincima-male-sanse/322834|title=Omladincima male šanse|website=mozzartsport.com|date=26. 3. 2019|accessdate=2. 4. 2019}}</ref> Selektor [[Fudbalska reprezentacija Srbije do 21 godine|mlade reprezentacije Srbije]], [[Nenad Milovanović]], pozvao je Pavlovića na okupljanje pred početak kvalifikacionog ciklusa za Evropsko prvenstvo.<ref>{{cite news|url=https://www.sportske.net/vest/domaci-fudbal/milovanovic-saopstio-spisak-orlica-prava-vatra-u-napadu-385729.html|title=Milovanović saopštio spisak "orlića", prava vatra u napadu!|last=Cvetković|first=Ivan|website=sportske.net|date=28. 8. 2019|accessdate=15. 9. 2020}}</ref> Debitovao je protiv Rusije 6. septembra 2019. godine, kada je Srbija poražena minimalnim rezultatom.<ref name="Rusija21*1">{{cite news|url=https://www.b92.net/sport/fudbal/vesti.php?yyyy=2019&mm=09&dd=06&nav_id=1587621|title=Poraz Milovanovića na debiju – Rusija nadigrala Srbiju|last=T|first=P.|publisher=[[B92]]|date=6. 9. 2019|accessdate=15. 9. 2020}}</ref> Nekoliko dana kasnije odigrao je i čitav susret sa Letonijom koji je završen rezultatom 1 : 1.<ref name="Letonija21*1">{{cite news|url=https://fudbal.hotsport.rs/2019/09/10/kvalifikacije-ep-vrlo-los-start-srbije-orlici-nisu-uspeli-da-pobede-ni-letoniju/|title=KVALIFIKACIJE ZA EP: Vrlo loš start Srbije, ‘orlići’ nisu uspeli da pobede ni Letoniju!|last=Smuđa|first=Stefan|publisher=hotsport.rs|date=10. 9. 2019|accessdate=15. 9. 2020|archive-date=2022-11-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20221128154435/https://fudbal.hotsport.rs/2019/09/10/kvalifikacije-ep-vrlo-los-start-srbije-orlici-nisu-uspeli-da-pobede-ni-letoniju/}}</ref> Pavlović je nakon smene Milovanovića bio i na prvom spisku [[Ilija Stolica|Ilije Stolice]] narednog meseca, a zatim odigrao utakmice protiv Bugarske i Poljske.<ref>{{cite news|url=https://www.rtv.rs/sr_ci/sport/fudbal/stolica-objavio-spisak-igraca-za-bugarsku-i-poljsku_1054817.html|title=Stolica objavio spisak igrača za Bugarsku i Poljsku|work=[[Tanjug]]|publisher=[[Radio-televizija Vojvodine]]|date=7. 10. 2019|accessdate=15. 9. 2020}}</ref><ref name="Bugarska21*1">{{cite web|url=https://fss.rs/kvalifikacije-u21-vazna-pobeda-i-velika-tri-boda-orlica-osvojena-u-bugarskoj/|title=<nowiki>Kvalifikacije U21 | Važna pobeda i velika tri boda „Orlića“ osvojena u Bugarskoj</nowiki>|website=[[Fudbalski savez Srbije]]|date=11. 10. 2020|accessdate=15. 9. 2020}}</ref><ref name="Poljska21*1">{{cite news|url=https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/3112471-orlici-neubedljivi-u-poljskoj-stolica-doziveo-prvi-poraz-na-klupi-srbije|title=Orlići neubedljivi u Poljskoj: Stolica doživeo prvi poraz na klupi Srbije|publisher=[[Telegraf.rs|Telegraf]]|date=15. 10. 2019|accessdate=15. 9. 2020}}</ref> Pavlović je i u novembru bio na spisku Ilije Stolice,<ref>{{cite news|url=https://sport.blic.rs/fudbal/evropski-fudbal/fudbal-mlada-reprezentacija-srbije-ilija-stolica/e4efjf4|title=OBJAVLJEN SPISAK Ilija Stolica saopštio na koga računa za kvalifikacione mečeve sa Estonijom i Rusijom|work=[[Fudbalski savez Srbije]]|publisher=[[Blic (novine)|Blic]]|date=9. 11. 2019|accessdate=15. 9. 2020}}</ref> ali je potom zbog povrede propustio susrete sa Estonijom i Rusijom.<ref>{{cite news|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/stolica-okupio-orlice-pavlovic-i-stevanovic-neizvesni-za-utakmice/342245|title=Stolica okupio Orliće, Pavlović i Stevanović neizvesni za utakmice|publisher=mozzartsport.com|date=11. 11. 2019|accessdate=15. 9. 2020}}</ref> U septembru naredne godine, Pavlović nije bio na spisku igrača, usled obaveza u seniorskom timu.<ref>{{cite news|url=https://www.rts.rs/page/sport/ci/story/31/fudbal/4058205/ilija-stolica-mlada-reprezentacija-spisak.html|title=Stolica saopštio spisak od 29 igrača za Letoniju i Bugarsku|work=[[Tanjug]]|publisher=[[Radio-televizija Vojvodine]]|date=24. 8. 2020|accessdate=15. 9. 2020}}</ref> === Seniorski sastav === U avgustu 2020, Pavlović je uvršen na spisak igrača koje je selektor Srbije, [[Ljubiša Tumbaković]], pozvao za početak takmičenja u [[UEFA Liga nacija 2020/21.#Liga B|Ligi nacija]].<ref>{{cite news|url=https://sport.blic.rs/fudbal/domaci-fudbal/ljubisa-tumbakovic-spisak-igraci-luka-milivojevic-bane-ivanovic-izostanci-desni-bek/kmm0jln|title="TO JE EPICENTAR!" Tumbaković obrazložio SPISAK i objasnio zašto ponovo nema Milivojevića, pa BURNO REAGOVAO na pitanje o Banetu Ivanoviću|last=L|first=N. Z.|publisher=[[Blic (novine)|Blic]]|date=20. 8. 2020|accessdate=15. 9. 2020}}</ref> Svoj debitantski nastup ostvario je protiv [[Fudbalska reprezentacija Rusije|Rusije]] na [[Stadion Lav Jašin|Stadionu Lav Jašin]] u [[Moskva|Moskvi]]. Tada je na terenu proveo 65 minuta, posle čega je umesto njega u igru ušao kapiten [[Aleksandar Kolarov]]. Srbija je poražena rezultatom 3 : 1. Tri dana kasnije, Pavlović je odigrao čitav susret sa [[Fudbalska reprezentacija Turske|Turskom]] na [[Stadion Rajko Mitić|Stadionu Rajko Mitić]] koji je završen bez pogodaka.<ref name="Debitovali_su">{{cite news|url=https://www.maxbetsport.rs/buducnost-pripada-njima-cetiri-tinejdzera-debitovala-u-ligi-nacija-233036/|title=BUDUĆNOST PRIPADA NJIMA Četiri tinejdžera debitovala za seniorske reprezentacije|last=Đurović|first=Radomir|publisher=maxbetsport.rs|date=9. 9. 2020|accessdate=11. 9. 2020|archive-date=2022-11-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20221128155937/https://www.maxbetsport.rs/buducnost-pripada-njima-cetiri-tinejdzera-debitovala-u-ligi-nacija-233036/|dead-url=yes}}</ref> Tumbaković je Pavlovića uvrstio na spisak reprezentativaca i za utakmice u oktobru iste godine.<ref>{{cite news|url=https://www.maxbetsport.rs/tumbakovic-odabrao-tim-za-norvesku-na-spisku-i-cetiri-potencijalna-debitanta-235769/|title=Tumbaković odabrao tim za Norvešku, na spisku i četiri potencijalna debitanta|last=Milićević|first=Strahinja|publisher=maxbetsport.rs|date=24. 9. 2020|accessdate=24. 9. 2020|archive-date=2022-11-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20221128154426/https://www.maxbetsport.rs/tumbakovic-odabrao-tim-za-norvesku-na-spisku-i-cetiri-potencijalna-debitanta-235769/|dead-url=yes}}</ref> Takođe, posle četiri utakmice koje je odigrao 2020, Pavlovićevo ime našlo i na prvom spisku novog selektora, [[Dragan Stojković|Dragana Stojkovića Piksija]] početkom marta naredne godine.<ref>{{cite news|url=http://zurnal.rs/fudbal/reprezentacija/109778/stojkovicev-prvi-spisak-pozvani-petkovic-gajic-ilic|title=Stojkovićev prvi spisak: Pozvani Petković, Gajić, Ilić...|publisher=[[Sportski žurnal]]|date=5. 3. 2021|accessdate=5. 3. 2021}}</ref> Svoj prvi pogodak za reprezentaciju Srbije Pavlović je postigao na prijateljskoj utakmici sa [[Fudbalska reprezentacija Jamajke|Jamajkom]], odigranoj 7. juna 2021. godine u [[Japan]]u.<ref name="Jamajka*gol">{{cite news|url=https://sportklub.rs/fudbal/reprezentacija-fudbal/uzivo-srbija-jamajka/|title=Srbija remizirala sa Jamajkom|last=Kostić|first=Katarina|publisher=[[Sport klub]]|date=7. 6. 2021|accessdate=7. 6. 2021}}</ref> == Način igre == === Formiranje i seniorski počeci === {{quote box|width=33%|align=right|quote=''Malo je levonogih štopera kao što je naš Strahinja Pavlović. Takvog igrača Evropa želi. Ima sve predispozicije, mada mora da radi na sebi. Drčan je, bezobrazan, što mi se baš sviđa. Ima stav. Vidim u njemu lidera u kratkom periodu.''|source=—[[Milan Smiljanić]], februar 2019.<ref name="debit"/>}} Strahinja Pavlović je 194 [[Centimetar|centimetra]] visoki fudbaler, koji je u seniorskoj konkurenciji debitovao na poziciji [[Odbrambeni igrač (fudbal)#Centarhalf|centralnog odbrambenog igrača]].<ref name="pfcofficial">{{Cite web|url=http://partizan.rs/205228-3-strahinja-pavlovic|title=Strahinja Pavlović|accessdate=2. 3. 2019|publisher=FK Partizan, zvanična prezentacija|archive-date=29. 06. 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190629135423/http://partizan.rs/205228-3-strahinja-pavlovic/|url-status=dead}}</ref><ref name="srbijafudbal">{{cite web|url=http://srbijafudbal.com/partizan/pavlovic_s.htm|title=Pavlović, Strahinja|publisher=srbijafudbal.com|accessdate=2. 3. 2019}}</ref> Tokom razvoja u mlađim kategorijama, Pavlović je u različitim sistemima bio korišćen na više različitih pozicija, u svim linijama tima. Klubu je pristupio kao rešenje na poziciji [[Igrač sredine terena (fudbal)#Defanzivni vezni|zadnjeg veznog igrača]], ali je usled povrede prezimenjaka Lazara, kasnije igrao i u prednjem delu veznog reda.<ref name="cbpavlovic"/> Korišnjen je i na bočnoj poziciji, odnosno u [[Napadač (fudbal)#Centarfor|špicu napada]].<ref name="rastusampioni">{{Cite web|url=http://partizan.rs/202338-ovako-rastu-sampioni|title=Ovako rastu šampioni!|date=10. 1. 2019|accessdate=8. 3. 2019|last=Obradović|first=Biljana|publisher=FK Partizan, zvanična prezentacija|archive-date=14. 04. 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190414203041/http://partizan.rs/202338-ovako-rastu-sampioni/|url-status=dead}}</ref> Trener [[Slađan Šćepović]] mu je dodelio ulogu levog štopera, koja se smatra deficitarnom u modernom fudbalu.<ref name="novipupoljci"/> U mlađim kategorijama Partizana, Pavlović se razvijao kao fudbaler sa agresivnim stilom igre i fizičkom nadmoćnošću u duelima.<ref name="tukaosam">{{Cite web|url=http://mondo.rs/a1162492/Sport/Fudbal/Strahinja-Pavlovic-Kalaba-Radivoj-Bosic-dobrodoslica.html|title="Kalabin" pozdrav Bosiću: Što sam tukao - tukao sam|date=28. 1. 2019|accessdate=14. 3. 2019|last=Sukdolak|first=Vladimir|publisher=mondo.rs|archive-date=2019-07-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20190728124409/http://mondo.rs/a1162492/Sport/Fudbal/Strahinja-Pavlovic-Kalaba-Radivoj-Bosic-dobrodoslica.html|dead-url=yes}}</ref> Treninzima prvog tima Partizana Pavlović je priključen ujesen [[2018]]. godine, kao najtalentovaniji štoper u klupskoj školi, prema oceni sportskog sektora.<ref name="novistoper"/> Potpisavši trogodišnji profesionalni ugovor, Pavlović je predstavljen kao klupski projekat, te označen kao naslednik [[Nikola Milenković|Nikole Milenkovića]],<ref>{{cite web|url=http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D1%81%D0%BF%D0%BE%D1%80%D1%82.434.html:781808-CESTITKE-OD-RAZREDNE-Pavlovic-iznenada-upao-u-svet-velikih|title=ČESTITKE OD RAZREDNE: Pavlović iznenada "upao" u svet velikih|last=Blažić|first=M.|website=[[Večernje novosti]]|date=10. 3. 2019|accessdate=8. 3. 2019}}</ref> koji je iz Partizana ostvario unosan međunarodni transfer.<ref name="tribisera"/> Pavlović se, početkom naredne godine, odazvao prvoj prozivci trenera [[Zoran Mirković|Zorana Mirkovića]] i kasnije sa klubom prošao kompletne zimske pripreme.<ref name="krenulepripreme"/><ref>{{Cite web|url=http://mondo.rs/a1158167/Sport/Fudbal/Partizan-sistem-za-buducnost.html|title=Partizan na raskrsnici: Tavorenje ili novi sistem|date=9. 1. 2019|accessdate=14. 3. 2019|last=Sukdolak|first=Vladimir|publisher=mondo.rs|archive-date=2019-08-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20190822071342/http://mondo.rs/a1158167/Sport/Fudbal/Partizan-sistem-za-buducnost.html|dead-url=yes}}</ref><ref name="kojekalaba">{{Cite web|url=https://www.sportske.net/vest/domaci-fudbal/ko-je-kalaba-na-mirkovicevom-spisku-363443.html|title=Ko je ''Kalaba'' na Mirkovićevom spisku?|date=9. 1. 2019|accessdate=14. 3. 2019|last=Mitrović|first=Darko|publisher=sportske.net}}</ref> Tokom tog perioda odigrao je 4 prijateljske utakmice, a trener Mirković ga je koristio u različitim tandemima, sa svim raspoloživim igračima na koje je računao za pozicije u centralnom delu odbrambene linije.<ref name="slovan"/><ref name="krakovija"/><ref name="sahtjor"/><ref name="krila"/> Pavlović je, potom, licenciran za drugi deo sezone [[Superliga Srbije u fudbalu 2018/19.|2018/19]]. u [[Superliga Srbije u fudbalu|Superligi Srbije]],<ref name="sls1819"/> a nakon povrede [[Svetozar Marković (fudbaler)|Svetozara Markovića]], Pavlović je uvršen u najužu konkurenciju za seniorski sastav Partizana.<ref name="debit"/> U postavi prvog tima na zvaničnom susretu prvi put se našao na utakmici 23. kola, protiv [[Novi Sad|novosadskog]] [[FK Novi Sad|Proletera]]. Partizan je na tom susretu pobedio rezultatom 3ː0, dok je Pavlović odigrao čitavu utakmicu i dobio žuti karton.<ref name="mondopns"/> Nekoliko dana kasnije, sa 17 godina i 282 dana starosti,<ref name="topnivo"/> Pavlović je odigrao svoj prvi [[Večiti derbi]],<ref>{{Cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/mirkovic-izvagao-tim-za-derbi-i-mladost-i-iskustvo-tosic-je-spreman-a-tunela-marakane-se-ne-plasimo/320656|title=Mirković izvagao tim za derbi: I mladost i iskustvo! Tošić je spreman, a tunela Marakane se ne plašimo|date=1. 3. 2019|accessdate=20. 3. 2019|publisher=mozzartsport.com}}</ref> kada je takođe sankcionisan, zbog prekršaja nad [[Ričmond Boaći|Ričmondom Boaćijem]].<ref>{{cite web|url=https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/3038425-strahinja-pavlovic-otkrio-kakav-mu-je-savet-dao-bata-mirkovic-pred-derbi-partizanov-biser-odusevljen-debijem-u-najvecoj-utakmici|title=Strahinja Pavlović otkrio kakav mu je savet dao Bata Mirković pred derbi: Partizanov biser oduševljen debijem u najvećoj utakmici!|website=[[Telegraf.rs|Telegraf]]|date=4. 3. 2019|accessdate=8. 3. 2019}}</ref> {{quote box|width=33%|align=left|quote=''Od kada se on nama pridružio, ja sam video da je u pitanju mlad momak pun samopouzdanja, da veruje u sebe i da zna koji su njegovi kvaliteti. On je od prvog momenta ušao u trening sa nama bez ikakvog respekta. čestitao bih mu ovom prilikom. Mogu da kažem da je Boaćija, koji je najbolji špic u našoj ligi, da ga je poništio totalno. Za jednog sedamnaestogodišnjaka to je velika stvar.''|source=—[[Danilo Pantić]], utisci 159. [[Večiti derbi|Večitog derbija]].<ref>{{cite web|url=https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/3038698-pavlovic-je-ponistio-boacija-u-derbiju-pantic-cestitao-mladom-stoperu-na-igri-protiv-najboljeg-napadaca-superlige-video|title=Pavlović je poništio Boaćija u derbiju: Pantić čestitao mladom štoperu na igri protiv najboljeg napadača Superlige! (VIDEO)|website=[[Telegraf.rs|Telegraf]]|date=4. 3. 2019|accessdate=8. 3. 2019}}</ref>}} Igra Pavlovića na toj utakmica ocenjena je kao zadovoljavajuća,<ref>{{Cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/zoran-mirkovic-ljut-na-sudiju-cudan-kriterijum-izgubio-konce-gde-je-penal-nad-kosovicem/320816|title=Zoran Mirković ljut na sudiju: Čudan kriterijum, izgubio konce, gde je penal nad Kosovićem?|date=2. 3. 2019|accessdate=20. 3. 2019|last=Joksić|first=Aleksandar|publisher=mozzartsport.com}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.b92.net/sport/fudbal/vesti.php?yyyy=2019&mm=03&dd=04&nav_id=1512660|title=On je pobedio u "večitom" derbiju – Strahinja Pavlović|date=4. 3. 2019|accessdate=20. 3. 2019|publisher=[[B92]]}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://sport.blic.rs/fudbal/domaci-fudbal/uspesan-derbi-strahinje-pavlovica-ne-mogu-da-opisem-recima-srecu-zbog-nastupa-protiv/clpjkdj|title=USPEŠAN DERBI STRAHINJE PAVLOVIĆA "Ne mogu da opišem rečima sreću zbog nastupa protiv Zvezde"|date=4. 3. 2019|accessdate=14. 4. 2019|publisher=[[Blic (novine)|Blic]]}}</ref> ali mu je zamerena reakcija kod pogotka protivnika i gubljenje direktnih okršaja sa [[Milan Pavkov|Milanom Pavkovim]] u drugom poluvremenu, te rizikovanje isključenja nakon dobijenog žutog kartona.<ref>{{Cite web|url=http://www.zurnal.rs/fudbal/super-liga/76567/pavkov-evrologom-spasao-zvezdu-partizan-nosi-bod-sa-marakane-domacin-ostecen|title=Pavkov evrologom spasao Zvezdu, Partizan nosi bod sa Marakane, domaćin oštećen|date=2. 3. 2019|accessdate=14. 4. 2019|publisher=[[Sportski žurnal]]}}</ref> Mediji su Pavloviću najčešće dodeljivali ocenu 7, ili veću.<ref name="ocenederbija1"/><ref>{{cite web|url=http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D1%81%D0%BF%D0%BE%D1%80%D1%82.434.html:780520-BOD-SVIMA-PO-MERI-Crvena-zvezda-i-Partizan-remizirali-posle-velike-borbe-u-159-vecitom-derbiju|title=BOD SVIMA PO MERI: Crvena zvezda i Partizan remizirali posle velike borbe u 159. večitom derbiju|last=Ćorović|first=Z.|website=[[Večernje novosti]]|date=2. 3. 2019|accessdate=8. 3. 2019}}</ref><ref>{{cite web|url=https://millenniumsport.rs/2019/03/02/ocene-partizanove-igre-u-derbiju-pavlovic-polozio-ispit-crno-beli-previse-defanzivni|title=Ocene Partizanove igre u derbiju: Pavlović položio ispit, crno-beli previše defanzivni|last=Kulić|first=Marko|website=millenniumsport.rs|date=2. 3. 2019|accessdate=14. 4. 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190414203048/https://millenniumsport.rs/2019/03/02/ocene-partizanove-igre-u-derbiju-pavlovic-polozio-ispit-crno-beli-previse-defanzivni/|archive-date=14. 04. 2019|url-status=dead}}</ref> U sledećem kolu, protiv [[niš]]kog [[FK Radnički Niš|Radničkog]], Partizan je poražen minimalnim rezultatom, a jedini pogodak postignut je nakon loše intervencije Pavlovića.<ref>{{cite web|url=http://www.zurnal.rs/fudbal/partizan/76877/pavlovic-pohvalili-su-me-kazu-da-nije-bilo-lose|title=Pavlović: Pohvalili su me, kažu da nije bilo loše|website=[[Sportski žurnal]]|date=9. 3. 2019|accessdate=8. 3. 2019}}</ref> Pavlović je prve tri utakmice kao profesionalac odigrao u paru sa [[Mark Valijente|Markom Valijenteom]], koji se tako pomerio na poziciju desnog štopera.<ref>{{cite web|url=http://www.zurnal.rs/fudbal/super-liga/78106/derbi-u-novom-sadu-partizan-za-trece-mesto-vojvodina-za-plej-of-nedelja-17-casova|title=Derbi u Novom Sadu: Partizan za treće mesto, Vojvodina za doigravanje (nedelja, 17 časova)|website=[[Sportski žurnal]]|date=7. 4. 2019|accessdate=14. 4. 2019}}</ref> Usled suspenzije zbog kartona, Valijente je propustio utakmicu protiv [[FK Voždovac|Voždovca]] na krovu [[Stadion Tržni centar|Tržnog centra]], a Pavlović je na toj utakmici nastupio u tandemu sa [[Bojan Ostojić (fudbaler)|Bojanom Ostojićem]]. Partizan je utakmicu izgubio golom [[Dragoljub Srnić|Dragoljuba Srnića]], a Pavlović je dobio svoj 3. žuti karton na 4. utakmici u sastavu.<ref>{{cite web|url=http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D1%81%D0%BF%D0%BE%D1%80%D1%82.434.html:782116-OSTOJIC-CASTIO-ZMAJEVE-Partizan-posle-Radnickog-porazen-i-od-Vozdovca|title=OSTOJIĆ ČASTIO "ZMAJEVE": Partizan posle Radničkog poražen i od Voždovca|last=Blažić|first=M.|website=[[Večernje novosti]]|date=8. 3. 2019|accessdate=15. 4. 2019}}</ref> === Profesionalni fudbal === {{quote box|width=33%|align=right|quote=''Po konstituciji su identični. Jedino se razlikuju po tome što je Milenković dešnjak, a Pavlović igra levom nogom. Oduševljava me njegova spremnost da uči, sluša Valijenteove i moje savete.''|source=—[[Bojan Ostojić (fudbaler)|Bojan Ostojić]], o Strahinji Pavloviću i Nikoli Milenkoviću, april 2019.<ref>{{cite web|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/lekcije-bojana-ostojica/324969|title=Lekcije Bojana Ostojića|last=Joksić|first=Aleksandar|website=mozzartsport.com|date=19. 4. 2019|accessdate=19. 4. 2019}}</ref>}} Nakon nekoliko utakmica u prvoj postavi Partizana, mediji su preneli da za Pavlovića postoji interesovanje klubova iz Liga petice, te se licitiralo cenama od nekoliko miliona evra. Kao najozbiljniji konkurent tada je naveden [[italija]]nski [[FK Juventus|Juventus]].<ref name="ronaldo"/><ref name="pauza"/><ref>{{cite web|url=https://juvedipendenza.net/2019/04/01/pavlovic-juventus-paratici-piazza-il-colpo-a-sorpresa-i-dettagli|title=Pavlovic-Juventus, Paratici piazza il colpo a sorpresa: i dettagli|trans-title=Pavlović-Juventus, Paratićijev iznenadni potez: detalji|website=juvedipendenza.net|date=1. 4. 2019|accessdate=15. 4. 2019|language=it}}</ref> U analizi igre Partizana nakon povrede Svetozara Markovića, do reprezentativne pauze u martu mesecu, primećeno je da je ekipa primila šest golova na pet prvenstvenih utakmica, dok je sa njim na terenu ekipa sačuvala svoju mrežu na 14 od ukupno 21 susreta.<ref>{{cite web|url=http://zurnal.rs/fudbal/partizan/77538/partizanova-odbrana-suplja-bez-svete-markovica|title=Partizanova odbrana šuplja bez Svete Markovića!|website=[[Sportski žurnal]]|date=24. 3. 2019|accessdate=15. 4. 2019}}</ref> Marković je ocenio da se njegov mlađi saigrač dobro uklopio u seniorski sastav.<ref>{{Cite web|url=https://www.vesti-online.com/Sport/Fudbal/730619/Markovic-Strahinja-Pavlovic-je-odlican-igrac|title=Marković: Strahinja Pavlović je odličan igrač|date=18. 3. 2019|accessdate=15. 4. 2019|publisher=[[Vesti (novine)|Vesti onlajn]]}}</ref> Nakon smene Zorana Mirkovića, Pavlović je član startne postave bio i kod [[Žarko Lazetić|Žarka Lazetića]], a kasnije i [[Savo Milošević|Sava Miloševića]].<ref name="sputa"/><ref name="arena3"/><ref name="sls1819"/> Kao jednog od svojih fudbalskih uzora, Pavlović je označio [[Đorđo Kjelini|Đorđa Kjelinija]], dok je na ulasku u prvi tim Partizana zadužio je dres sa brojem 3, koji je taj igrač nosio u najvećem delu karijere.<ref>{{Cite web|url=https://www.youtube.com/watch?v=rm6EG93Va_I&t=3557s|title=Pregled kola Super lige Srbije, gost Strahinja Pavlović|date=15. 4. 2019|accessdate=17. 4. 2019|work=[[Arena sport]]|publisher=[[Jutjub]]}}</ref> Na utakmici pretposlednjeg kola Superlige Srbije, protiv Vojvodine, Pavlović je odbrambenu liniju činio sa Svetozarom Markovićem, Zlatanom Šehovićem i Nemanjom R. Miletićem, koja je tako predstavljala jednu od najmlađih u [[21. vek]]u. Pavlović je na toj utakmici najpre skrivio jedanaesterac za Vojvodinu, a potom iznudio i penal za svoj tim. Partizan je tada pobedio rezultatom 2:1.<ref name="penali"/> U svom tesktu za italijanski portal ''Kalčomerkato'', novinar Andrea Distaso predstavio ga je kao fudbalera sa izraženom taktičkom inteligencijom, kojom nadoknađuje nedostatak brzine. Upoređen je sa [[Nemanja Vidić|Nemanjom Vidićem]], nekadašnjim reprezentativcem Srbije, koji je takođe nastupao na poziciji štopera.<ref>{{Cite web|url=https://www.calciomercato.com/news/juve-stregata-da-pavlovic-il-nuovo-vidic-17137?fbclid=IwAR0Eu9nHdEF08n-TuwsGfsmGM3jn-Qi_vnJ4I0HSGlaGg7BnmQvb2LlP5AE|title=Juve stregata da Pavlovic, il nuovo Vidic|trans-title=Juve očaran Pavlovićem, novim Vidićem|last=Distaso|first=Andrea|date=14. 7. 2019|accessdate=14. 7. 2019|language=it|website=calciomercato.com}}</ref> == Trofeji i nagrade == ;Partizan * [[Kup Srbije u fudbalu|Kup Srbije]]: [[Kup Srbije u fudbalu 2018/19.|2018/19]].<ref name="punoletstvo"/> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Soccerway|starhinja-pavlovic/517436}} * {{Soccerbase|122314}} * {{NFT player|id=79214}} * [https://www.soccer.ru/players/1105465.shtml Strahinja Pavlović] na sajtu Soccer.ru {{ru}} * {{Instagram|pavlovic_strahinja3}} * {{Cite news|url=https://www.b92.net/sport/fudbal/vesti.php?yyyy=2020&mm=02&dd=27&nav_id=1659890|title=Ko su najskuplji mladi fudbaleri Srbije, Hrvatske, BiH?|date=27. 2. 2020|accessdate=28. 2. 2020|last=Đ|first=M.|work=givemesport.com|publisher=[[B92]]}} * {{Cite news|url=https://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/intervju-%E2%80%93-strahinja-pavlovic-moj-put-od-humske-preko-rima-do-monaka-vidim-sebe-s-najboljima/360550|title=INTERVJU – Strahinja Pavlović: Moj put od Humske, preko Rima, do Monaka! Vidim sebe s najboljima|date=30. 6. 2020|accessdate=30. 6. 2020|last=Joksić|first=Aleksandar|publisher=mozzartsport.com}} {{Sastav Srbija 2022 SP}} {{Sastav Srbija 2024 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2001||Pavlović, Strahinja}} [[Kategorija:Srpski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Partizana]] [[Kategorija:Fudbaleri Monaca]] [[Kategorija:Fudbaleri Basela]] [[Kategorija:Fudbaleri Milana]] [[Kategorija:Biografije, Šabac]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] 0ahyaacy0sp28yd0cv1yokb01k4j0l1 Hwang Hui-chan 0 4675300 42481770 41913437 2025-07-04T15:22:39Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481770 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Hwang Hui-chan<br>{{small|황희찬}} | slika = 240622 황희찬 풋볼 페스티벌.jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[26. siječnja]] [[1996.]] | rodnigrad = {{flagicon|JKO}} [[Chuncheon]] | rodnadržava = [[Južna Koreja]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.77 m | pozicija = napadač | trenutniklub = {{flagicon|ENG}} [[Wolverhampton Wanderers F.C.|Wolverhampton Wanderers]] | brojnadresu = 11 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2015 – 2020 | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi)1 = 86 (28) | godine2 = 2015 – 2016 | klubovi2 = → {{flagicon|AUT}} [[FC Liefering|Liefering]] | nastupi(golovi)2 = 31 (13) | godine3 = 2018 – 2019 | klubovi3 = → {{flagicon|NJE}} [[Hamburger SV]] | nastupi(golovi)3 = 20 (2) | godine4 = 2019 – 2021 | klubovi4 = {{flagicon|NJE}} [[RB Leipzig]] | nastupi(golovi)4 = 20 (0) | godine5 = 2021 – 2022 | klubovi5 = {{nowrap|→ {{flagicon|ENG}} [[Wolverhampton Wanderers F.C.|Wolverhampton]]}} | nastupi(golovi)5 = 30 (5) | godine6 = 2022 – | klubovi6 = {{flagicon|ENG}} [[Wolverhampton Wanderers F.C.|Wolverhampton]] | nastupi(golovi)6 = 11 (0) | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | godine16 = | klubovi16 = | nastupi(golovi)16 = | godine17 = | klubovi17 = | nastupi(golovi)17 = | godine18 = | klubovi18 = | nastupi(golovi)18 = | godine19 = | klubovi19 = | nastupi(golovi)19 = | godine20 = | klubovi20 = | nastupi(golovi)20 = | godine21 = | klubovi21 = | nastupi(golovi)21 = | godine22 = | klubovi22 = | nastupi(golovi)22 = | godine23 = | klubovi23 = | nastupi(golovi)23 = | godine24 = | klubovi24 = | nastupi(golovi)24 = | godine25 = | klubovi25 = | nastupi(golovi)25 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2016 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|JKO}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 50 (10) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 4.12.2022 | zadnjiuređajrep = }} '''Hwang Hui-chan''' ([[korejski]]: 황희찬; [[Chuncheon]], [[26. siječnja]] [[1996.]]), [[Južna Koreja|južnokorejski]] nogometaš i reprezentativac koji igra na poziciji napadača. Trenutno je član [[Wolverhampton Wanderers F.C.|Wolverhampton Wanderersa]]; cijelu svoju profesionalnu karijeru proveo je igrajući u [[Europa|Europi]]. Za [[Fudbalska reprezentacija Južne Koreje|reprezentaciju Južne Koreje]] debitirao je [[2016.]] godine te je sudjelovao na nekoliko međunarodnih natjecanja. {{Sastav Južna Koreja 2018 SP}} {{Sastav Južna Koreja 2022 SP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1996||}} [[Kategorija:Južnokorejski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Hamburga]] [[Kategorija:Fudbaleri RB Leipziga]] [[Kategorija:Fudbaleri Wolverhampton Wanderersa]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] b1qzreibar5ylcb6m5jxbjgx3u08chb Korisnik:Zavičajac/igralište 2 4676787 42481807 42481683 2025-07-04T21:10:43Z Zavičajac 76707 42481807 wikitext text/x-wiki [[File:Novi Sad (Újvidék, Neusatz, Нови Сад) - Bulevar Mihajla Pupina.JPG|mini|desno|Dom novosadske trgovačke omladine]] '''Dom novosadske trgovačke omladine''' nalazi se u Bulevaru Mihajla Pupina, [[Novi Sad]], [[Srbija]]. Gradnja zgrade počela je 1931. godine, a najviše zasluga za to imali su novosadski trgovački giganti Nikola Tanurdžić i Miloš Raletić, koji je ujedno bio predsednik udruženja. Usljed finansijskih poteškoća, izgrađena je bez lijevog kraka..<ref name="trgovina">{{Cite web |url= https://modernism-in-architecture.org/buildings/house-of-novi-sad-merchant-youth/ |title= House of Novi Sad merchant youth (Dom novosadske trgovačke omladine) (1931) 29. novembar 2022. |work= modernism-in-architecture.org |accessdate= 30. jun. 2025}}{{en}}</ref> <ref name="trgovin">{{Cite web |url= https://novisad.travel/ns-price/novosadske-price-dom-novosadske-trgovacke-omladine/ |title= Novosadske priče - Dom novosadske trgovačke omladine, 29. novembar 2022. |work= novisad.travel |accessdate= 30. jun. 2025}}</ref> “Arhitekta zgrade Đorđe Tabaković, koristio je moderan arhitektonski jezik: ravan krov, tvrdu obradu gabarita, primenu novih materijala, kao i odbacivanje fasadnog ukrasa, kao estetskog pomagala. Specifičnost građevini daje polukružni plitak balkon na prvom spratu, a na vrhu zgrade centralno mesto zauzima gipsana figura sedećeg Merkura, simbola trgovine”. == Vanjske veze == * {{Cite web |url= https://www.blic.rs/kultura/dragisa-brasovan-stvaralac-i-narucilac-sopstvene-zaostavstine/70k38sg |title= DRAGIŠA BRAŠOVAN - STVARALAC I NARUČILAC SOPSTVENE ZAOSTAVŠTINE: "Ima nečeg tajanstvenog u trenucima uhvaćenim u ogledalima, sadržaju ispražnjenih fioka" |work= Blic - blic.rs 14. avgust. 2023. |accessdate= 19. 5. 2025}} * {{Cite web |url= https://blog.nadjidom.com/2023/06/u-novom-sadu-otvorena-izlozba-poklon-zbirka-dragise-brasovana/ |title= Dragiša Brašovan – pionir srpske moderne arhitekture |work= nađidom - blog.nadjidom.com, 6. juna. 2023. |accessdate= 19. 6. 2025}} == Izvori == {{Reflista|2}} {{Commonscat|Dom novosadske trgovačke omladine}} [[Kategorija:Građevine u Novom Sadu] [[Kategorija:Moderna arhitektura u Srbiji] https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard 0znl09waznfefvxncxu192cmgk39xtq Santiago (Marañón) 0 4679974 42481843 42407935 2025-07-05T06:08:29Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42481843 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vodotok | ime=Santiago | drugo_ime =Río Santiago | slika =Río Santiago, en la frontera de Ecuador con Perú. Las montañas del fondo y la construcción del fondo también, es territorio peruano..JPG | slika_širina = 260px | slika_opis=Rijeka na [[ekvador]]sko-[[peru]]anskoj [[granica|granici]] | kontinenti= [[Južna Amerika]] | regije = | države ={{flag|Ekvador}}<br/>{{flag|Peru}} | pokrajine =[[Morona-Santiago]], [[Amazonas (peruanski departman)|Amazonas]] | gradovi = | izvor =kod [[zaselak|zaselka]] La Unión ([[Ekvador]]) | izvor_visina =340 | izvor_koord =3°0′7″S 78°13′ 1″W | ušće =kod [[selo|sela]] Borja u [[Marañón (rijeka)|Marañón]] | ušće_visina=160 | ušće_koord =4°26′06″S 77°38′25″W | ušće_vrsta= | dužina =285<ref name=isu/> | pritoke=Yaupi, Coangos | vodopadi= | ade= | protok_sred =1,532<ref name=brit/> | protok_min = | protok_maks = | sliv = [[Amazona|amazonski]] | površina =31,552<ref name=brit/> | ulijeva_se_u =[[Marañón (rijeka)|Marañón]] | broj_vrsta = | zaš_područja = | mostovi = | brane = | akumulacije = | plovnost= | luke = | kol_robe = | karta= | karta_širina = | karta_opis = }} '''Santiago''' ([[španjolski jezik|španjolski]]: ''Rio Santiago'') je [[rijeka]] na [[jug]]u [[Ekvador]]a i [[sjever]]u [[Peru]]a, lijeva [[pritoka]] rijeke [[Marañón (rijeka)|Marañón]] duga 285 [[km]].<ref name=isu/> Rijeka je svoje današnje [[ime]] ''Santiago'' dobila [[1557]]., od [[Špansko Carstvo|španjolskog]] [[konkvistador]]a [[Juan de Salinas y Loyola|Juana de Salinasa]], dotad su je [[Autohtoni narodi|domorodački indijanci]] zvali ''Kanús'' što je značilo rijeka [[kanu]]a.<ref name=ana>{{cite web | url =https://docs.google.com/viewer?url=https%3A%2F%2Frepositorio.ingemmet.gob.pe%2Fbitstream%2F20.500.12544%2F84%2F128%2FA124-Boletin_Rio_Santiago-Huijin-Rio_Huasaga....PDF&pdf=true | title =''Geologia de los cuadrangulos de rio Santiago, Huijin...'' | accessdate =22.05.2023. | language=španjolski | publisher=Ingemmet}}</ref> == Hidrologija== Santiago se formira sutokom rijeka [[Namangoza]] (lijeva) i [[Zamora (rijeka)|Zamora]] (desna) u [[ekvador]]skoj [[Morona-Santiago|Provinciji Morona-Santiago]]. Od tamo usprva teče prema [[istok]]u u dužini od 55&nbsp;km.<ref name=isu>{{cite web | url =https://issuu.com/sara_farinango424/docs/r_os_del_ecuador.docx | title =''Ríos del Ecuador'' | accessdate =22.05.2023. | language =španjolski | publisher =Issuu Inc | archive-date =2025-02-26 | archive-url =https://web.archive.org/web/20250226063247/https://issuu.com/sara_farinango424/docs/r_os_del_ecuador.docx }}</ref> Kad primi pritoku Yaupi sa sjevera, skreće prema [[jug]]u<ref name=ana/> i ulazi u [[Peru]] u kom gotovo pravolinjski teče 230 [[km]]<ref name=isu/> do [[ušće|ušća]] u rijeku [[Marañón (rijeka)|Marañón]] na početku [[kanjon]]a Manseriche, kod [[selo|sela]] Borja. Rijeka ima [[porječje]] od 31,552 [[km²]] koje se prostire po [[ekvador]]skoj [[Morona-Santiago|Provinciji Morona-Santiago]] i [[Departmani Perua|Peruanskom departmanu]] [[Amazonas (peruanski departman)|Amazonas]] i prosječni [[volumni protok|protok]] od 1,532 [[Kubni metar u sekundi|m³/s]].<ref name=brit>{{cite web | url =https://docs.google.com/viewer?url=https%3A%2F%2Frepositorio.ana.gob.pe%2Fbitstream%2Fhandle%2F20.500.12543%2F39%2FANA0000053_1.pdf%3Fsequence%3D1%26isAllowed%3Dy&pdf=true | title =''Evaluación de Recursos Hídricos en la Cuenca Marañón'' | accessdate =22.05.2023. | language=španjolski | publisher=ANA - Autoridad Nacional del Agua}}</ref> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Río Santiago (Marañón)}} * [https://mapcarta.com/R%C3%ADo_Santiago_R4515408 ''Rio Santiago'' (na portalu Mapcarta)] {{en icon}} [[Kategorija:Rijeke u Ekvadoru]] [[Kategorija:Rijeke u Peruu]] jmrcu4p6ycmcbkpkkh1l6jgv1yd37ns Santa Clara de Olimar 0 4684944 42481837 42458306 2025-07-05T03:40:20Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42481837 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Santa Clara de Olimar | ime_genitiv =Santa Clara de Olimara | izvorno_ime = | slika_panorama =Plaza Treinta y Tres Orientales Santa Clara de Olimar-02.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike=Centralni [[trg]] | slika_lokacijska_karta_država =Urugvaj | slika_lokacijska_karta_opis =Pozicija grada u Urugvaju | nadimak = | širina-stupnjevi =32 | širina-minute =55 | širina-oznaka =S | dužina-stupnjevi =54 | dužina-minute=57 | dužina-oznaka=W | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Urugvaj}} | lokacija1_ime =[[Urugvajski departmani|Departman]] | lokacija1_info =[[Treinta y Tres (departman)|Treinta y Tres]] | utemeljenje_ime= Osnovan | utemeljenje_datum =[[1878]].<ref name=city/> | dijelovi = | vrsta_dijelova = | d1-d50 | titula_vođe =[[Gradonačelnik|Alcalde]] | ime_vođe=Pablo Echeverria | stranka_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna=3,777 [[km²]]<ref name=city/> | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža= | površina_šira = | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina=320 [[metar|m]]<ref name=city/> | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina=[[2011]]. | stanovništvo_bilješke= | stanovništvo=2,341<ref name=city/> | stanovništvo_gustoća=619,9 stan / [[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire= | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC-3]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =37007<ref name=city/> | pozivni_broj= | gradovi_prijatelji = | web_stranica = }} '''Santa Clara de Olimar''' je [[grad]] i [[općina]] od 2,341 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/uruguay/towns/ | title =''Santa Clara de Olimar'' | accessdate =21.11.2023. | language=engleski | publisher=City Population}}</ref> na [[istok]]u [[Urugvaj]]a u [[Treinta y Tres (departman)|Departmanu Treinta y Tres]]. == Geografija == Santa Clara de Olimar se nalazi na trasi [[cesta|ceste]] N° 7, nedaleko od [[izvor]]a [[Olimar Grande (rijeka)|Rijeke Olimar Grande]]<ref name=his/>, udaljena 98,2 [[km]] [[sjeverozapad]]no od svog [[administrativni centar|administrativnog centra]] [[grad]]a [[Treinta y Tres]]. == Historija == Mjesto je osnovao [[pukovnik]] ''Modesto Polanco'' u [[mart]]u [[1878]].<ref name=his/> pod imenom ''Olimar'', da postane [[garnizon]]. [[Parohija]] sv. Klare osnovana je [[1917]].<ref name=his/> Ime mu je promjenjeno u ''Santa Clara de Olimar'' [[1962]]., kad je dobio status [[gradić|ville]]. Danas je poznat po [[Konjički sport#Konjičke utrke|konjičkim utrkama]] i [[izložba]]ma [[konj]]a, koje se održavaju u [[jun]]u i [[august]]u.<ref name=his>{{cite web |url =https://turismo33.gub.uy/lugar-punto-turistico/santa-clara-de-olimar/ |title =Santa Clara de Olimar |publisher =Turismo33 |language =španjolski |accessdate =21.11. 2023 |archive-date =2023-11-24 |archive-url =https://web.archive.org/web/20231124230627/https://turismo33.gub.uy/lugar-punto-turistico/santa-clara-de-olimar/ }}</ref> == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Santa Clara de Olimar}} * [https://municipios.gub.uy/santa-clara-de-olimar ''Santa Clara de Olimar''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240411064138/https://municipios.gub.uy/santa-clara-de-olimar |date=2024-04-11 }} {{es icon}} [[Kategorija:Gradovi u Urugvaju]] sovl8s536hj3fjoizcjeys0dsysmxl6 Maximilian Wöber 0 4690351 42481748 41895253 2025-07-04T15:06:30Z Edgar Allan Poe 29250 42481748 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Maximilian Wöber | slika = Maximilian Wöber (cropped).jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[4. veljače]] [[1998.]] | rodnigrad = {{flagicon|AUT}} [[Beč]] | rodnadržava = [[Austrija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.88 m | pozicija = stoper, lijevi bek | trenutniklub = {{flagicon|ENG}} [[Leeds United F.C.|Leeds United]] | brojnadresu = 39 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2016 – 2017 | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[SK Rapid Beč|Rapid Beč]] | nastupi(golovi)1 = 16 (1) | godine2 = 2017 – 2019 | klubovi2 = {{flagicon|NIZ}} [[AFC Ajax|Ajax]] | nastupi(golovi)2 = 30 (1) | godine3 = 2019 | klubovi3 = → {{flagicon|ŠPA}} [[Sevilla FC|Sevilla]] | nastupi(golovi)3 = 7 (0) | godine4 = 2019 | klubovi4 = {{flagicon|ŠPA}} [[Sevilla FC|Sevilla]] | nastupi(golovi)4 = 0 (0) | godine5 = 2019 – 2023 | klubovi5 = {{flagicon|AUT}} [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi)5 = 81 (5) | godine6 = 2023 – | klubovi6 = {{flagicon|ENG}} [[Leeds United F.C.|Leeds United]] | nastupi(golovi)6 = 24 (1) | godine7 = {{nowrap|2023 – 2024}} | klubovi7 = {{nowrap|→ {{flagicon|NJE}} [[Borussia Mönchengladbach|Borussia M'gladbach]]}} | nastupi(golovi)7 = 25 (2) | godine8 = 2025 – | klubovi8 = → {{flagicon|NJE}} [[SV Werder Bremen|Werder Bremen]] | nastupi(golovi)8 = 0 (0) | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2017 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|AUT}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 31 (0) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 4.7.2025 }} '''Maximilian Wöber''' ([[Beč]], [[4. veljače]] [[1998.]]), [[Austrija|austrijski]] nogometaš i reprezentativac koji igra kao stoper ili lijevi bek. Karijeru je započeo u [[SK Rapid Beč|Rapid Beču]], nakon čega igra za [[AFC Ajax|Ajax]], [[Sevilla FC|Sevillu]] i [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]], odakle prelazi u [[Leeds United F.C.|Leeds United]]; jednu sezonu proveo je i na posudbi u [[Borussia Mönchengladbach|Borussiji Mönchengladbach]], a jednu u [[SV Werder Bremen|Werder Bremenu]]. Za [[Fudbalska reprezentacija Austrije|reprezentaciju Austrije]] debitirao je [[2017.]] godine, a prvo veliko natjecanje bio mu je [[UEFA Euro 2024.]] godine, na kojem je u utakmici protiv [[Francuska nogometna reprezentacija|Francuske]] postigao autogol kojim je Francuska pobijedila (0:1). {{Sastav Austrija 2024 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1998||Wöber, Maximilian}} [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Ajaxa]] [[Kategorija:Fudbaleri Seville]] [[Kategorija:Fudbaleri Borussije Mönchengladbach]] [[Kategorija:Fudbaleri Werder Bremena]] [[Kategorija:Biografije, Beč]] 7qa3d1qp5kccw50cc3lfruu1xo6i9w8 42481749 42481748 2025-07-04T15:06:54Z Edgar Allan Poe 29250 42481749 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Maximilian Wöber | slika = Maximilian Wöber (cropped).jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[4. veljače]] [[1998.]] | rodnigrad = {{flagicon|AUT}} [[Beč]] | rodnadržava = [[Austrija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.88 m | pozicija = stoper, lijevi bek | trenutniklub = {{flagicon|NJE}} [[SV Werder Bremen|Werder Bremen]] {{small|(posudba)}} | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2016 – 2017 | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[SK Rapid Beč|Rapid Beč]] | nastupi(golovi)1 = 16 (1) | godine2 = 2017 – 2019 | klubovi2 = {{flagicon|NIZ}} [[AFC Ajax|Ajax]] | nastupi(golovi)2 = 30 (1) | godine3 = 2019 | klubovi3 = → {{flagicon|ŠPA}} [[Sevilla FC|Sevilla]] | nastupi(golovi)3 = 7 (0) | godine4 = 2019 | klubovi4 = {{flagicon|ŠPA}} [[Sevilla FC|Sevilla]] | nastupi(golovi)4 = 0 (0) | godine5 = 2019 – 2023 | klubovi5 = {{flagicon|AUT}} [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi)5 = 81 (5) | godine6 = 2023 – | klubovi6 = {{flagicon|ENG}} [[Leeds United F.C.|Leeds United]] | nastupi(golovi)6 = 24 (1) | godine7 = {{nowrap|2023 – 2024}} | klubovi7 = {{nowrap|→ {{flagicon|NJE}} [[Borussia Mönchengladbach|Borussia M'gladbach]]}} | nastupi(golovi)7 = 25 (2) | godine8 = 2025 – | klubovi8 = → {{flagicon|NJE}} [[SV Werder Bremen|Werder Bremen]] | nastupi(golovi)8 = 0 (0) | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2017 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|AUT}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 31 (0) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 4.7.2025 }} '''Maximilian Wöber''' ([[Beč]], [[4. veljače]] [[1998.]]), [[Austrija|austrijski]] nogometaš i reprezentativac koji igra kao stoper ili lijevi bek. Karijeru je započeo u [[SK Rapid Beč|Rapid Beču]], nakon čega igra za [[AFC Ajax|Ajax]], [[Sevilla FC|Sevillu]] i [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]], odakle prelazi u [[Leeds United F.C.|Leeds United]]; jednu sezonu proveo je i na posudbi u [[Borussia Mönchengladbach|Borussiji Mönchengladbach]], a jednu u [[SV Werder Bremen|Werder Bremenu]]. Za [[Fudbalska reprezentacija Austrije|reprezentaciju Austrije]] debitirao je [[2017.]] godine, a prvo veliko natjecanje bio mu je [[UEFA Euro 2024.]] godine, na kojem je u utakmici protiv [[Francuska nogometna reprezentacija|Francuske]] postigao autogol kojim je Francuska pobijedila (0:1). {{Sastav Austrija 2024 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1998||Wöber, Maximilian}} [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Ajaxa]] [[Kategorija:Fudbaleri Seville]] [[Kategorija:Fudbaleri Borussije Mönchengladbach]] [[Kategorija:Fudbaleri Werder Bremena]] [[Kategorija:Biografije, Beč]] plt7kp147tiwz9wkgkpimjknccvlcfd 42481750 42481749 2025-07-04T15:08:26Z Edgar Allan Poe 29250 +[[Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda]]; +[[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481750 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Maximilian Wöber | slika = Maximilian Wöber (cropped).jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[4. veljače]] [[1998.]] | rodnigrad = {{flagicon|AUT}} [[Beč]] | rodnadržava = [[Austrija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.88 m | pozicija = stoper, lijevi bek | trenutniklub = {{flagicon|NJE}} [[SV Werder Bremen|Werder Bremen]] {{small|(posudba)}} | brojnadresu = | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2016 – 2017 | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[SK Rapid Beč|Rapid Beč]] | nastupi(golovi)1 = 16 (1) | godine2 = 2017 – 2019 | klubovi2 = {{flagicon|NIZ}} [[AFC Ajax|Ajax]] | nastupi(golovi)2 = 30 (1) | godine3 = 2019 | klubovi3 = → {{flagicon|ŠPA}} [[Sevilla FC|Sevilla]] | nastupi(golovi)3 = 7 (0) | godine4 = 2019 | klubovi4 = {{flagicon|ŠPA}} [[Sevilla FC|Sevilla]] | nastupi(golovi)4 = 0 (0) | godine5 = 2019 – 2023 | klubovi5 = {{flagicon|AUT}} [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi)5 = 81 (5) | godine6 = 2023 – | klubovi6 = {{flagicon|ENG}} [[Leeds United F.C.|Leeds United]] | nastupi(golovi)6 = 24 (1) | godine7 = {{nowrap|2023 – 2024}} | klubovi7 = {{nowrap|→ {{flagicon|NJE}} [[Borussia Mönchengladbach|Borussia M'gladbach]]}} | nastupi(golovi)7 = 25 (2) | godine8 = 2025 – | klubovi8 = → {{flagicon|NJE}} [[SV Werder Bremen|Werder Bremen]] | nastupi(golovi)8 = 0 (0) | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2017 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|AUT}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 31 (0) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 4.7.2025 }} '''Maximilian Wöber''' ([[Beč]], [[4. veljače]] [[1998.]]), [[Austrija|austrijski]] nogometaš i reprezentativac koji igra kao stoper ili lijevi bek. Karijeru je započeo u [[SK Rapid Beč|Rapid Beču]], nakon čega igra za [[AFC Ajax|Ajax]], [[Sevilla FC|Sevillu]] i [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]], odakle prelazi u [[Leeds United F.C.|Leeds United]]; jednu sezonu proveo je i na posudbi u [[Borussia Mönchengladbach|Borussiji Mönchengladbach]], a jednu u [[SV Werder Bremen|Werder Bremenu]]. Za [[Fudbalska reprezentacija Austrije|reprezentaciju Austrije]] debitirao je [[2017.]] godine, a prvo veliko natjecanje bio mu je [[UEFA Euro 2024.]] godine, na kojem je u utakmici protiv [[Francuska nogometna reprezentacija|Francuske]] postigao autogol kojim je Francuska pobijedila (0:1). {{Sastav Austrija 2024 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1998||Wöber, Maximilian}} [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Ajaxa]] [[Kategorija:Fudbaleri Seville]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] [[Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda]] [[Kategorija:Fudbaleri Borussije Mönchengladbach]] [[Kategorija:Fudbaleri Werder Bremena]] [[Kategorija:Biografije, Beč]] 9irv8gto7j2ymd38s2yx1u3ytf90epf Marcel Sabitzer 0 4690489 42481762 42164736 2025-07-04T15:19:17Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481762 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Marcel Sabitzer | slika = Marcel Sabitzer 2020 (cropped).jpg | punoime = | nadimak = | datumrođenja = [[17. ožujka]] [[1994.]] | rodnigrad = {{flagicon|AUT}} [[Wels]] | rodnadržava = [[Austrija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.78 m | pozicija = vezni igrač, napadač | trenutniklub = {{flagicon|NJE}} [[Borussia Dortmund]] | brojnadresu = 20 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2010 – 2013 | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[FC Admira Wacker Mödling|Admira Wacker]] | nastupi(golovi)1 = 45 (11) | godine2 = 2013 – 2014 | klubovi2 = {{flagicon|AUT}} [[SK Rapid Beč|Rapid Beč]] | nastupi(golovi)2 = 45 (10) | godine3 = 2014 – 2021 | klubovi3 = {{flagicon|NJE}} [[RB Leipzig]] | nastupi(golovi)3 = 177 (40) | godine4 = {{nowrap|2014 – 2015}} | klubovi4 = → {{flagicon|AUT}} [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi)4 = 33 (19) | godine5 = 2021 – 2023 | klubovi5 = {{flagicon|NJE}} [[Bayern München]] | nastupi(golovi)5 = 40 (2) | godine6 = 2023 | klubovi6 = {{nowrap|→ {{flagicon|ENG}} [[Manchester United F.C.|Manchester United]]}} | nastupi(golovi)6 = 11 (0) | godine7 = 2023 – | klubovi7 = {{flagicon|NJE}} [[Borussia Dortmund]] | nastupi(golovi)7 = 25 (4) | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2012 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|AUT}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 81 (18) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 27.6.2024 }} '''Marcel Sabitzer''' ([[Wels]], [[17. ožujka]] [[1994.]]), [[austrija|austrijski]] nogometaš i reprezentativac koji igra na poziciji veznog igrača za bundesligaški klub [[Borussia Dortmund|Borussia Dortmund]].<ref name="Sabicer">[https://eu-football.info/_player.php?id=27822 Sabicer na eu-football]</ref> Iako uglavnom, igra kao centralni vezni, Sabitzer može igrati na više pozicija u momčadi, uključujući ofenzivnog veznog, defanzivnog veznog, krilnog igrača i drugog napadača.<ref>{{cite news |title=Marsel Sabicer: Ko je vezista Bajerna iz Minhena sa nijansama Dejvida Bekama? |url=https://www.bundesliga.com/en/bundesliga/news/marcel-sabitzer-who-is-rb-leipzig-and-austria-s-goalscoring-midfield-master-8103 |publisher=Bundesliga |access-date=31 January 2023}}</ref><ref>{{cite news |title=Marsel Sabicer: 10 stvari o novom austrijskom vezisti Bajerna iz Minhena |url=https://www.bundesliga.com/en/bundesliga/news/marcel-sabitzer-10-things-on-bayern-munich-s-new-austrian-midfielder-leipzig-17130 |publisher=Bundesliga |access-date=31 January 2023}}</ref> == Igračka karijera == === Klubovi === Sabitzer je svoju profesionalnu karijeru započeo u Austriji, igrajući za [[FC Admira Wacker Mödling|Admirom Wacker]] i [[SK Rapid Beč|Rapidom iz Beča]].<ref>{{cite web |title=Marsel Sabicer |url=https://www.oefb.at/Profile/Spieler/126188 |website=oefb.at |access-date=3 February 2023}}</ref><ref>{{cite news |title=Sabicer prelazi u Rapid |url=https://noe.orf.at/v2/news/stories/2565802/index.html |website=noe.orf.at |date=4 January 2013 |access-date=3 February 2023}}</ref> Godine [[2014.]] pridružio se njemačkom klubu [[RB Leipzig]] i odmah je posuđen [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburgu]] na jednu sezonu.<ref name=sabitzer>{{cite web|title=Ponovno potpisivanje: Reprezentativac Austrije Sabicer postaje igrač Red Bula!|url=http://www.dierotenbullen.com/neuigkeiten/Saison_2014_15/Neuverpflichtung-Marcel-Sabitzer.html |website=dierotenbullen.com|access-date=2 June 2014|language=de|archive-url=https://web.archive.org/web/20140601052802/http://www.dierotenbullen.com/neuigkeiten/Saison_2014_15/Neuverpflichtung-Marcel-Sabitzer.html|date=1 June 2014|archive-date=1 June 2014|url-status=dead|publisher=RB Leipzig}}</ref> Sabitzer je odigrao više od 200 utakmica za RB Leipzig,<ref name="wfprofile">{{cite web |title=Marcel Sabicer |url=https://www.worldfootball.net/player_summary/marcel-sabitzer/2/ |website=WorldFootball.net |access-date=28 August 2023}}</ref> prije nego što ga je [[Bayern München]] kupio u kolovozu [[2021.]] za €16,000,000.<ref>{{cite web |url= https://bulinews.com/news/9786/bild-bayern-agree-deal-sign-leipzig-captain-marcel-sabitzer |title= Bajern potpisao dogovor o potpisivanju kapitena RB Lajpciga Marsela Zabicera |website=Bulinews.com |date=29 August 2021 | access-date=29 August 2021}}</ref><ref>{{Cite web|title=Bajern Minhen potvrdio potpisivanje Sabicera iz RB Lajpciga u ugovoru od 16 miliona evra do 2025.|url=https://www.msn.com/en-us/sports/soccer/bayern-munich-confirm-signing-of-sabitzer-from-rb-leipzig-in-e2-82-ac16m-deal-until-2025/ar-AANUbvi?ocid=BingNewsSearch|access-date=30 August 2021|website=www.msn.com}}</ref> Sabitzer je [[1. veljače]] [[2023.]] posuđen [[Manchester United F.C.|Manchester Unitedu]] do kraja aktualne sezone.<ref>{{cite news |title=Junajted potpisuje Sabicera na pozajmici iz minhenskog Bajerna |url=https://www.manutd.com/en/news/detail/man-utd-sign-marcel-sabitzer-on-loan-from-bayern-munich |website=ManUtd.com |publisher=Manchester United |date=1 February 2023 |access-date=1 February 2023 }}</ref> Debitirao je tri dana kasnije: ušao je kao zamjena u ligaškoj pobjedi protiv [[Crystal Palace F.C.|Crystal Palacea]], čime je postao prvi Austrijanac koji je ikada igrao za klub.<ref>{{cite news |last=Stone |first=Simon |title=Mančester junajted 2-1 Kristal Palas: Markus Rašford pomaže domaćinima do 13. uzastopne pobede kod kuće |url=https://www.bbc.com/sport/football/64436135 |access-date=4 February 2023 |work=BBC Sport |date=4 February 2023}}</ref> Dana [[24. srpnja]] [[2023.]], Sabitzer je potpisao četvorogodišnji ugovor s [[Borussia Dortmund|Borussijom iz Dortmunda]],<ref>{{Cite web |last= |first= |date=2023-07-25 |title=BVB potpisuje Marsela Sabicera |url=http://www.bvb.de/eng/News/Overview/BVB-sign-Marcel-Sabitzer/ |access-date=2023-07-26 |website=Borussia Dortmund |language=en-GB |archive-date=2023-07-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230726050323/https://www.bvb.de/eng/News/Overview/BVB-sign-Marcel-Sabitzer/ }}</ref><ref>{{cite news |title=Marsel Sabicer: Vezista prelazi u Borusiju Dortmund iz minhenskog Bajerna |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/66296655 |website=BBC Sport |date=24 July 2023 |access-date=24 July 2023}}</ref> a [[12. kolovoza]] postigao je svoj prvi gol u gostujućoj pobjedi nad [[TSV Schott Mainz|Schott Mainzom]] rezultatom 6:1 u [[DFB-Pokal]]u.<ref>{{cite news |title=Novi potpisnik BVB-a Sabicer upozorava posle 6-1 u Kupu DFB: „Ovo ne može da nam se desi“ |url=https://www.ruhrnachrichten.de/bvb/bvb-neuzugang-sabitzer-mahnt-nach-61-im-dfb-pokal-das-darf-uns-nicht-passieren-w768738-2000897755/ |website=Ruhr Nachrichten |language=de |date=12 August 2023}}</ref> === Reprezentacija === Sabitzer je predstavljao Austriju na više omladinskih međunarodnih nivoa i debitirao je u [[Fudbalska reprezentacija Austrije|seniorskoj reprezentaciji]] s 18 godina u lipnju 2012<ref>{{cite web |title=M. Sabicer |url=https://www.besoccer.com/player/m-sabitzer-149122 |website=besoccer.com |access-date=31 January 2023}}</ref> na prijateljskoj utakmici protiv [[Fudbalska reprezentacija Rumunjske|Rumunjske]], koja je završena rezultatomn 0:0<ref>[https://eu-football.info/_match.php?id=3595 Sabicerov debi u reprezentaciji]</ref>. Igrao je na [[UEFA Euro 2016.|UEFA Euru 2016.]]<ref>{{cite web | url = https://www.uefa.com/uefaeuro/match/2017960--austria-vs-hungary/lineups/?iv=true | title = Austrija protiv Mađarske {{!}} Postava {{!}} UEFA evro | website = UEFA. com | access-date = 5 December 2020}}</ref>, [[UEFA Euro 2020.|2020.]]<ref>{{cite news |url=https://www.oefb.at/oefb/News/Franco-Foda-fixiert-26-Spieler-umfassenden-EURO-Kader |title=Franko Foda najavio evro tim od 26 igrača|trans-title= |work=Austrian Football Association |date=24 May 2021 |access-date=24 May 2021 |language=de}}</ref> i [[UEFA Euro 2024.|2024.]] godine.<ref>{{cite news |date=7 June 2024 |title=Konačni sastav reprezentacije za UEFA EURO 2024|trans-title= |url=https://www.oefb.at/oefb/News/OeFB-Kader-UEFA-EURO-2024 |language=de |publisher=Austrian Football Association |access-date=7 June 2024}}</ref> == Reference == {{reflist|30em}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Marcel Sabitzer}} * [https://www.bvb.de/eng/Teams/First-Team/Marcel-Sabitzer Marcel Sabicer na bvb] *[http://www.transfermarkt.com/marcel-sabitzer/profil/spieler/106987 Marcel Sabicer na www.transfermarkt] {{en}} * {{Soccerway|marcel-sabitzer/144455}} *[http://www.kicker.de/news/fussball/bundesliga/vereine/1-bundesliga/2017-18/rasenballsport-leipzig-15778/73206/spieler_sabitzer-marcel.html Marcel Sabicer na kicker] {{de}} {{Sastav Austrija 2016 EP}} {{Sastav Austrija 2020 EP}} {{Sastav Austrija 2024 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1994||Sabitzer, Marcel}} [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri RB Leipziga]] [[Kategorija:Fudbaleri Bayern Münchena]] [[Kategorija:Fudbaleri Manchester Uniteda]] [[Kategorija:Fudbaleri Borussije Dortmund]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] p7vwn667z6w859vvfy2jez5cjusfgr6 Romano Schmid 0 4690490 42481763 41903949 2025-07-04T15:19:32Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga|Fudbaleri Red Bull Salzburga]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42481763 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš | imenogometaša = Romano Schmid | slika = FC Liefering versus Blau Weiß Linz (22. September 2017) 41.jpg | punoime = Romano Christian Schmid | nadimak = | datumrođenja = [[27. siječnja]] [[2000.]] | rodnigrad = {{flagicon|AUT}} [[Graz]] | rodnadržava = [[Austrija]] | datumsmrti = | gradsmrti = | državasmrti = | nacionalnost = | državljanstvo = | visina = 1.68 m | pozicija = ofenzivni vezni | trenutniklub = {{flagicon|NJE}} [[SV Werder Bremen|Werder Bremen]] | brojnadresu = 20 | datumimjestodebija = | omladinskegodine = | omladinskipogoni = | godine1 = 2017 | klubovi1 = {{flagicon|AUT}} [[SK Sturm Graz|Sturm Graz]] | nastupi(golovi)1 = 3 (1) | godine2 = 2017 – 2019 | klubovi2 = {{flagicon|AUT}} [[FC Red Bull Salzburg|Red Bull Salzburg]] | nastupi(golovi)2 = 1 (0) | godine3 = 2017 – 2018 | klubovi3 = → {{flagicon|AUT}} [[FC Liefering|Liefering]] | nastupi(golovi)3 = 30 (9) | godine4 = 2019 – | klubovi4 = {{flagicon|NJE}} [[SV Werder Bremen|Werder Bremen]] | nastupi(golovi)4 = 115 (8) | godine5 = 2019 | klubovi5 = → {{flagicon|AUT}} [[Wolfsberger AC|Wolfsberger]] | nastupi(golovi)5 = 12 (1) | godine6 = 2019 – 2020 | klubovi6 = → {{flagicon|AUT}} [[Wolfsberger AC|Wolfsberger]] | nastupi(golovi)6 = 25 (2) | godine7 = | klubovi7 = | nastupi(golovi)7 = | godine8 = | klubovi8 = | nastupi(golovi)8 = | godine9 = | klubovi9 = | nastupi(golovi)9 = | godine10 = | klubovi10 = | nastupi(golovi)10 = | godine11 = | klubovi11 = | nastupi(golovi)11 = | godine12 = | klubovi12 = | nastupi(golovi)12 = | godine13 = | klubovi13 = | nastupi(golovi)13 = | godine14 = | klubovi14 = | nastupi(golovi)14 = | godine15 = | klubovi15 = | nastupi(golovi)15 = | reprezentacija = | nacionalnegodine1 = 2022 – | nacionalneekipe1 = {{NogRep|AUT}} | nacionalninastupi(golovi)1 = 14 (1) | nacionalnegodine2 = | nacionalneekipe2 = | nacionalninastupi(golovi)2 = | nacionalnegodine3 = | nacionalneekipe3 = | nacionalninastupi(golovi)3 = | nacionalnegodine4 = | nacionalneekipe4 = | nacionalninastupi(golovi)4 = | trenergodine = | trenerklubovi = | zadnjiuređaj = 27.6.2024 }} '''Romano Christian Schmid''' ([[Graz]], [[27. siječnja]] [[2000.]]), [[Austrija|austrijski]] nogometaš i reprezentativac koji igra na poziciji ofenzivnog veznog. Trenutno igra za [[SV Werder Bremen|Werder Bremen]]. Za [[Fudbalska reprezentacija Austrije|reprezentaciju Austrije]] debitirao je [[2022.]] godine, a prvo veliko natjecanje bio mu je [[UEFA Euro 2024.]] godine, na kojem je postigao i prvi reprezentativni gol u pobjedi protiv [[Fudbalska reprezentacija Nizozemske|Nizozemske]] (3:2). {{Sastav Austrija 2024 EP}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2000||Schmid, Romano}} [[Kategorija:Austrijski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Werder Bremena]] [[Kategorija:Biografije, Graz]] [[Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga]] ibp7hyn7dj2jp5rmt1zvs6357uezt7i Wikipedija:Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka 4 4716133 42481841 42481317 2025-07-05T05:42:14Z Aca 108187 /* Evidencija */ 42481841 wikitext text/x-wiki Na prijedlog [[Wikipedia:Međuprojektna saradnja|Inicijative za međuprojektnu saradnju]] pokreće se regionalna akcija sređivanja članaka kojima je osporena [[Wikipedia:Neutralno gledište|neutralnost]]. Akcija se održava '''od 15. juna do 30. jula 2025'''. Cilj ove akcije jest smanjenje broja članaka koji imaju oznaku osporene neutralnosti, kao i promoviranje neutralnog gledišta kao jednog od [[Wikipedija:Pet stubova|temeljnih stubova Wikipedije]]. Pozivaju se svi urednici i urednice da doprinesu poboljšanju sadržaja i očuvanju enciklopedijske nepristranosti. Projekt se organizira na Wikipedijama na [[:bs:Wikipedia:Projekti/Međuprojektno_sređivanje_neutralnosti_članaka|bosanskom]], [[:hr:Wikipedija:Međuprojektno_sređivanje_neutralnosti_članaka|hrvatskom]], [[:sr:Википедија:Међупројектна_акција_сређивања_неутралности_чланака|srpskom]] i srpskohrvatskom jeziku. == O Međuprojektnoj saradnji == {{see also|Wikipedia:Međuprojektna saradnja}} '''Inicijativa za međuprojektnu saradnju''', poznata pod skraćenim nazivom '''Međuprojektna saradnja''' ('''MPS'''), okuplja volontere i volonterke iz Wikimedijinih zajednica na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, srpskom i srpskohrvatskom jeziku. Fokusirana je na jačanje komunikacije među zajednicama, organiziranje zajedničkih uređivačkih maratona, koordiniranje uzajamnih poduhvata i smanjenje redundantnog rada boljom razmjenom znanja i iskustava za dobrobit svih uključenih projekata. == Ciljevi == Opći ciljevi akcije u skladu su s ciljevima [[Fondacija Wikimedija|Wikimedije]] općenito, a odnose se na kvalitet Wikimedijinog sadržaja te održivost saradnje: * Smanjiti broj članaka sa osporenim neutralnim gledištem. * Poboljšati neutralnost članaka kao jednog od pet stubova Wikipedije. * Povećati kvalitet Wikimedijinog sadržaja. * Podstaknuti lokalno učešće u međuprojektnim kampanjama. * Dati podršku budućoj saradnji između naših projekata. Lista ciljeva podložna je izmjenama i dopunama. Prije mijenjanja ciljeva započnite raspravu na stranici za razgovor uz informiranje organizatora. == Smjernice == U nastavku su pružene smjernice o radu: # Ostavite svoj potpis u odjeljku '''[[#Učesnici i učesnice|Učesnici i učesnice]]'''. # Izaberite neki neobjektivni članak (npr. iz neke kategorije navedene u odjeljku '''[[#Resursi|Resursi]]'''). # Sredite članak u skladu s Wikipedijinim pravilima i smjernicama o neutralnosti (v. [[Wikipedia:Neutralno gledište]]). # Na stranici za razgovor članka postavite šablon {{Tl|Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka}}. # '''Ostavite recenziju''' (temeljit komentar) istog članka na '''barem jednoj''' od ostalih Wikipedija koje učestvuju u akciji. ## Ako članak ne postoji ni na jednoj drugoj Wikipediji, ne ostavljate recenziju. # Upišite svoj doprinos u odjeljak '''[[#Evidencija|Evidencija]]'''. == Učesnici i učesnice == <!-- Da biste se priključili, u novom redu dodajte tarabu i četiri tilde: # ~~~~ Hvala na učešću! --> U nastavku su navedeni učesnici i učesnice akcije: # [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 5. juna 2025. u 11:08 (CEST) # [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 11. juna 2025. u 03:43 (CEST) # [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 12. juna 2025. u 17:35 (CEST) # [[Korisnik:Panasko|Panasko]] ([[Razgovor s korisnikom:Panasko|razgovor]]) == Organizatori == U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja, možete kontaktirati s međuprojektnim organizatorima – '''[[Korisnik:Panasko|Panaskom]]''' i '''[[Korisnik:Aca|Acom]]'''. == Resursi == Predložene članke za sređivanje možete naći u sljedećim kategorijama: * [[:Kategorija:Članci koji nisu neutralni]] ({{PAGESINCAT:Članci koji nisu neutralni}}) * [[:Kategorija:Članci koji možda sadrže originalno istraživanje]] ({{PAGESINCAT:Članci koji možda sadrže originalno istraživanje}}) * [[:Kategorija:Članci kojima je osporena tačnost]] ({{PAGESINCAT:Članci kojima je osporena tačnost}}) * [[:Kategorija:Članci s ograničenim geografskim dosegom]] ({{PAGESINCAT:Članci s ograničenim geografskim dosegom}}) * [[:Kategorija:Članci sa neprovjerenim izjavama]] ({{PAGESINCAT:Članci sa neprovjerenim izjavama}}) Lista resursa nije iscrpna. Slobodno možete dodati nove resurse. Organizatori mogu ukloniti resurse koje smatraju neadekvatnima. == Nagrada == U nastavku je [[/Nagrada|nagrada]] koja će biti dodijeljena aktivnim učesnicima i učesnicama akcije: {{/Nagrada}} Nagradu dodjeljuju organizatori, uz eksplicitno odobrenje inicijative, pošto se akcija završi. == Evidencija == U nastavku je pružena evidencija sređenih članaka: {| class="wikitable sortable" |+Evidencija sređenih članaka |- !R. br.!! Članak !! Sredio/-la !Sažetak sređivanja !Recenzija |- | 0. || [[Primjer]] || {{u|Aca}} || ''Globaliziranje'' || [[:bs:Razgovor:Primjer|bs]] |- |1. || [[Matija Ban]] || {{u|Aca}} || ''Prerada, lektura i korektura'' || [[:hr:Razgovor:Matija Ban#Recenzija za shwiki|hr]] |- |2. || [[Mehmed Alajbegović]] || {{u|Inokosni organ}} || || |- |3. || [[Masakr u Buči]] || {{u|Aca}} || ''Dopunjeno, sređena tačnost'' || |- |4. || || || || |- |5. || || || || |} [[Kategorija:Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka| ]] [[Kategorija:Uređivačke akcije|Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka]] [[Kategorija:Međuprojektna saradnja|Akcija sređivanja neutralnosti članaka]] qatohusvu3mdswtsxdh51zktir9ux7o 42481842 42481841 2025-07-05T06:04:15Z Aca 108187 /* Evidencija */ + 42481842 wikitext text/x-wiki Na prijedlog [[Wikipedia:Međuprojektna saradnja|Inicijative za međuprojektnu saradnju]] pokreće se regionalna akcija sređivanja članaka kojima je osporena [[Wikipedia:Neutralno gledište|neutralnost]]. Akcija se održava '''od 15. juna do 30. jula 2025'''. Cilj ove akcije jest smanjenje broja članaka koji imaju oznaku osporene neutralnosti, kao i promoviranje neutralnog gledišta kao jednog od [[Wikipedija:Pet stubova|temeljnih stubova Wikipedije]]. Pozivaju se svi urednici i urednice da doprinesu poboljšanju sadržaja i očuvanju enciklopedijske nepristranosti. Projekt se organizira na Wikipedijama na [[:bs:Wikipedia:Projekti/Međuprojektno_sređivanje_neutralnosti_članaka|bosanskom]], [[:hr:Wikipedija:Međuprojektno_sređivanje_neutralnosti_članaka|hrvatskom]], [[:sr:Википедија:Међупројектна_акција_сређивања_неутралности_чланака|srpskom]] i srpskohrvatskom jeziku. == O Međuprojektnoj saradnji == {{see also|Wikipedia:Međuprojektna saradnja}} '''Inicijativa za međuprojektnu saradnju''', poznata pod skraćenim nazivom '''Međuprojektna saradnja''' ('''MPS'''), okuplja volontere i volonterke iz Wikimedijinih zajednica na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, srpskom i srpskohrvatskom jeziku. Fokusirana je na jačanje komunikacije među zajednicama, organiziranje zajedničkih uređivačkih maratona, koordiniranje uzajamnih poduhvata i smanjenje redundantnog rada boljom razmjenom znanja i iskustava za dobrobit svih uključenih projekata. == Ciljevi == Opći ciljevi akcije u skladu su s ciljevima [[Fondacija Wikimedija|Wikimedije]] općenito, a odnose se na kvalitet Wikimedijinog sadržaja te održivost saradnje: * Smanjiti broj članaka sa osporenim neutralnim gledištem. * Poboljšati neutralnost članaka kao jednog od pet stubova Wikipedije. * Povećati kvalitet Wikimedijinog sadržaja. * Podstaknuti lokalno učešće u međuprojektnim kampanjama. * Dati podršku budućoj saradnji između naših projekata. Lista ciljeva podložna je izmjenama i dopunama. Prije mijenjanja ciljeva započnite raspravu na stranici za razgovor uz informiranje organizatora. == Smjernice == U nastavku su pružene smjernice o radu: # Ostavite svoj potpis u odjeljku '''[[#Učesnici i učesnice|Učesnici i učesnice]]'''. # Izaberite neki neobjektivni članak (npr. iz neke kategorije navedene u odjeljku '''[[#Resursi|Resursi]]'''). # Sredite članak u skladu s Wikipedijinim pravilima i smjernicama o neutralnosti (v. [[Wikipedia:Neutralno gledište]]). # Na stranici za razgovor članka postavite šablon {{Tl|Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka}}. # '''Ostavite recenziju''' (temeljit komentar) istog članka na '''barem jednoj''' od ostalih Wikipedija koje učestvuju u akciji. ## Ako članak ne postoji ni na jednoj drugoj Wikipediji, ne ostavljate recenziju. # Upišite svoj doprinos u odjeljak '''[[#Evidencija|Evidencija]]'''. == Učesnici i učesnice == <!-- Da biste se priključili, u novom redu dodajte tarabu i četiri tilde: # ~~~~ Hvala na učešću! --> U nastavku su navedeni učesnici i učesnice akcije: # [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 5. juna 2025. u 11:08 (CEST) # [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 11. juna 2025. u 03:43 (CEST) # [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 12. juna 2025. u 17:35 (CEST) # [[Korisnik:Panasko|Panasko]] ([[Razgovor s korisnikom:Panasko|razgovor]]) == Organizatori == U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja, možete kontaktirati s međuprojektnim organizatorima – '''[[Korisnik:Panasko|Panaskom]]''' i '''[[Korisnik:Aca|Acom]]'''. == Resursi == Predložene članke za sređivanje možete naći u sljedećim kategorijama: * [[:Kategorija:Članci koji nisu neutralni]] ({{PAGESINCAT:Članci koji nisu neutralni}}) * [[:Kategorija:Članci koji možda sadrže originalno istraživanje]] ({{PAGESINCAT:Članci koji možda sadrže originalno istraživanje}}) * [[:Kategorija:Članci kojima je osporena tačnost]] ({{PAGESINCAT:Članci kojima je osporena tačnost}}) * [[:Kategorija:Članci s ograničenim geografskim dosegom]] ({{PAGESINCAT:Članci s ograničenim geografskim dosegom}}) * [[:Kategorija:Članci sa neprovjerenim izjavama]] ({{PAGESINCAT:Članci sa neprovjerenim izjavama}}) Lista resursa nije iscrpna. Slobodno možete dodati nove resurse. Organizatori mogu ukloniti resurse koje smatraju neadekvatnima. == Nagrada == U nastavku je [[/Nagrada|nagrada]] koja će biti dodijeljena aktivnim učesnicima i učesnicama akcije: {{/Nagrada}} Nagradu dodjeljuju organizatori, uz eksplicitno odobrenje inicijative, pošto se akcija završi. == Evidencija == U nastavku je pružena evidencija sređenih članaka: {| class="wikitable sortable" |+Evidencija sređenih članaka |- !R. br.!! Članak !! Sredio/-la !Sažetak sređivanja !Recenzija |- | 0. || [[Primjer]] || {{u|Aca}} || ''Globaliziranje'' || [[:bs:Razgovor:Primjer|bs]] |- |1. || [[Matija Ban]] || {{u|Aca}} || ''Prerada, lektura i korektura'' || [[:hr:Razgovor:Matija Ban#Recenzija za shwiki|hr]] |- |2. || [[Mehmed Alajbegović]] || {{u|Inokosni organ}} || || |- |3. || [[Masakr u Buči]] || {{u|Aca}} || ''Dopunjeno, sređena tačnost'' || [[:hr:Razgovor:Pokolj u Buči#Recenzija za shwiki|hr]] |- |4. || || || || |- |5. || || || || |} [[Kategorija:Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka| ]] [[Kategorija:Uređivačke akcije|Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka]] [[Kategorija:Međuprojektna saradnja|Akcija sređivanja neutralnosti članaka]] 3g39662gl5d8mxhcsxwum9wfplcqk23 42481859 42481842 2025-07-05T08:06:37Z Aca 108187 /* Evidencija */ 42481859 wikitext text/x-wiki Na prijedlog [[Wikipedia:Međuprojektna saradnja|Inicijative za međuprojektnu saradnju]] pokreće se regionalna akcija sređivanja članaka kojima je osporena [[Wikipedia:Neutralno gledište|neutralnost]]. Akcija se održava '''od 15. juna do 30. jula 2025'''. Cilj ove akcije jest smanjenje broja članaka koji imaju oznaku osporene neutralnosti, kao i promoviranje neutralnog gledišta kao jednog od [[Wikipedija:Pet stubova|temeljnih stubova Wikipedije]]. Pozivaju se svi urednici i urednice da doprinesu poboljšanju sadržaja i očuvanju enciklopedijske nepristranosti. Projekt se organizira na Wikipedijama na [[:bs:Wikipedia:Projekti/Međuprojektno_sređivanje_neutralnosti_članaka|bosanskom]], [[:hr:Wikipedija:Međuprojektno_sređivanje_neutralnosti_članaka|hrvatskom]], [[:sr:Википедија:Међупројектна_акција_сређивања_неутралности_чланака|srpskom]] i srpskohrvatskom jeziku. == O Međuprojektnoj saradnji == {{see also|Wikipedia:Međuprojektna saradnja}} '''Inicijativa za međuprojektnu saradnju''', poznata pod skraćenim nazivom '''Međuprojektna saradnja''' ('''MPS'''), okuplja volontere i volonterke iz Wikimedijinih zajednica na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, srpskom i srpskohrvatskom jeziku. Fokusirana je na jačanje komunikacije među zajednicama, organiziranje zajedničkih uređivačkih maratona, koordiniranje uzajamnih poduhvata i smanjenje redundantnog rada boljom razmjenom znanja i iskustava za dobrobit svih uključenih projekata. == Ciljevi == Opći ciljevi akcije u skladu su s ciljevima [[Fondacija Wikimedija|Wikimedije]] općenito, a odnose se na kvalitet Wikimedijinog sadržaja te održivost saradnje: * Smanjiti broj članaka sa osporenim neutralnim gledištem. * Poboljšati neutralnost članaka kao jednog od pet stubova Wikipedije. * Povećati kvalitet Wikimedijinog sadržaja. * Podstaknuti lokalno učešće u međuprojektnim kampanjama. * Dati podršku budućoj saradnji između naših projekata. Lista ciljeva podložna je izmjenama i dopunama. Prije mijenjanja ciljeva započnite raspravu na stranici za razgovor uz informiranje organizatora. == Smjernice == U nastavku su pružene smjernice o radu: # Ostavite svoj potpis u odjeljku '''[[#Učesnici i učesnice|Učesnici i učesnice]]'''. # Izaberite neki neobjektivni članak (npr. iz neke kategorije navedene u odjeljku '''[[#Resursi|Resursi]]'''). # Sredite članak u skladu s Wikipedijinim pravilima i smjernicama o neutralnosti (v. [[Wikipedia:Neutralno gledište]]). # Na stranici za razgovor članka postavite šablon {{Tl|Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka}}. # '''Ostavite recenziju''' (temeljit komentar) istog članka na '''barem jednoj''' od ostalih Wikipedija koje učestvuju u akciji. ## Ako članak ne postoji ni na jednoj drugoj Wikipediji, ne ostavljate recenziju. # Upišite svoj doprinos u odjeljak '''[[#Evidencija|Evidencija]]'''. == Učesnici i učesnice == <!-- Da biste se priključili, u novom redu dodajte tarabu i četiri tilde: # ~~~~ Hvala na učešću! --> U nastavku su navedeni učesnici i učesnice akcije: # [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 5. juna 2025. u 11:08 (CEST) # [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 11. juna 2025. u 03:43 (CEST) # [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 12. juna 2025. u 17:35 (CEST) # [[Korisnik:Panasko|Panasko]] ([[Razgovor s korisnikom:Panasko|razgovor]]) == Organizatori == U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja, možete kontaktirati s međuprojektnim organizatorima – '''[[Korisnik:Panasko|Panaskom]]''' i '''[[Korisnik:Aca|Acom]]'''. == Resursi == Predložene članke za sređivanje možete naći u sljedećim kategorijama: * [[:Kategorija:Članci koji nisu neutralni]] ({{PAGESINCAT:Članci koji nisu neutralni}}) * [[:Kategorija:Članci koji možda sadrže originalno istraživanje]] ({{PAGESINCAT:Članci koji možda sadrže originalno istraživanje}}) * [[:Kategorija:Članci kojima je osporena tačnost]] ({{PAGESINCAT:Članci kojima je osporena tačnost}}) * [[:Kategorija:Članci s ograničenim geografskim dosegom]] ({{PAGESINCAT:Članci s ograničenim geografskim dosegom}}) * [[:Kategorija:Članci sa neprovjerenim izjavama]] ({{PAGESINCAT:Članci sa neprovjerenim izjavama}}) Lista resursa nije iscrpna. Slobodno možete dodati nove resurse. Organizatori mogu ukloniti resurse koje smatraju neadekvatnima. == Nagrada == U nastavku je [[/Nagrada|nagrada]] koja će biti dodijeljena aktivnim učesnicima i učesnicama akcije: {{/Nagrada}} Nagradu dodjeljuju organizatori, uz eksplicitno odobrenje inicijative, pošto se akcija završi. == Evidencija == U nastavku je pružena evidencija sređenih članaka: {| class="wikitable sortable" |+Evidencija sređenih članaka |- !R. br.!! Članak !! Sredio/-la !Sažetak sređivanja !Recenzija |- | 0. || [[Primjer]] || {{u|Aca}} || ''Globaliziranje'' || [[:bs:Razgovor:Primjer|bs]] |- |1. || [[Matija Ban]] || {{u|Aca}} || ''Prerada, lektura i korektura'' || [[:hr:Razgovor:Matija Ban#Recenzija za shwiki|hr]] |- |2. || [[Mehmed Alajbegović]] || {{u|Inokosni organ}} || || |- |3. || [[Masakr u Buči]] || {{u|Aca}} || ''Dopunjeno, sređena tačnost'' || [[:hr:Razgovor:Pokolj u Buči#Recenzija za shwiki|hr]] |- |4. || [[Giacomo Zammattio]] || {{u|Aca}} || ''Korektura, sređena tačnost'' || [[:hr:Razgovor:Giacomo Zammattio#Recenzija za shwiki|hr]] |- |5. || || || || |} [[Kategorija:Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka| ]] [[Kategorija:Uređivačke akcije|Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka]] [[Kategorija:Međuprojektna saradnja|Akcija sređivanja neutralnosti članaka]] 0roanxu0ma5m5n8nsewc1pn4esd1t1i Sjever (regija, Kamerun) 0 4716231 42481783 42471134 2025-07-04T16:23:59Z Vitek 4676 42481783 wikitext text/x-wiki {{Regija (HR) | ime =Sjever | ime_genitiv=Sjever | slika =Cameroon_-_North.svg | slika_opis= Pozicija regije na [[Karta|karti]] [[Kamerun]]a | nalazi_se_u_sastavu=[[Kamerun|Republike Kamerun]] | upravni_oblik=[[regija]] | službeni_jezik=[[francuski jezik|francuski]] | glavni_grad=[[Garoua]] | vladar =Awa Fonka | titula_vladara=[[Guverner]] | površina=65576 | stanovnika=2442578 | pozivni_broj = | web= | komentar = |}} '''Sjever''' ([[francuski jezik|francuski]]: ''Région du Nord'') je jedna od 10 [[Regije Kameruna|regija]] na koje je [[Kamerun|Republika Kamerun]] [[državna uprava|administrativno]] podjeljena.<ref name=pod/> == Karakteristike== Regija se kako joj i ime govori nalazi na [[sjever]]u [[Kamerun|zemlje]], prostire se na [[površina|površini]] od 65,576 [[km²]], u kojoj je [[2015]]. živjelo 2,442,578 [[Stanovništvo|stanovnika]].<ref name=pod/> Regija na [[sjever]]u [[granica|graniči]] sa [[Daleki sjever (Kamerunska regija)|Regijom Daleki sjever]], na [[jug]]u sa [[Adamaoua|Regijom Adamaoua]], na [[istok]]u sa [[Čad|Republikom Čad]] i [[Centralnoafrička Republika|Centralnoafričko Republikom]] i na [[zapad]]u sa [[Nigerija|Nigerijom]]. [[Dolina]] rijeke [[Benue]] je glavna karakteristika te regije, tu živi većina stanovnika. Južno od nje prostire se slabije naseljena [[Adamaoua (visoravan)|Visoravan Adamaoua]] 90% stanovnika regije, bavi se poljoprivredom i stočarstvom, pamuk je glavna kultura.<ref name=pod/> [[Upravni centar|Administrativni centar]] regije je [[grad]] [[Garoua]], koji ima 235,996 [[Stanovništvo|stan.]]<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/cameroon/cities/?cityid=1199 | title =''Garoua in Nord'' | accessdate =10.06.2025.. | language=engleski | publisher=City Population}}</ref> Administrativno je podjeljena na 4 [[departman]]a; * [[Bénoué (departman)|Bénoué]] * [[Faro (departman)|Faro]] * [[Mayo-Louti (departman)|Mayo-Louti]] * [[Mayo-Rey (departman)|Mayo-Rey ]], 21 [[arondisman]] i 21 [[općina|općinu]]..<ref name=pod>{{cite web | https:https://gifex.com/fr/fichier/carte-de-la-region-du-nord-cameroun/ | title =''Carte de la région du Nord, Cameroun'' | accessdate =10.06.2025. | language=francuski | publisher=Gifex}}</ref> == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|SVG locator maps of Regions in Cameroon (location map scheme)}} * [https://gifex.com/fr/fichier/carte-de-la-region-du-nord-cameroun/ ''Carte de la région du Nord, Cameroun''] {{fr icon}} {{Regije Kameruna}} [[Kategorija:Regije Kameruna]] 6252ndzgqxxrggw4783ua7py6qf9z77 Razgovor:Mehmed Alajbegović 1 4716583 42481887 42481316 2025-07-05T10:57:15Z Aca 108187 /* Neutralnost */ odgovor 42481887 wikitext text/x-wiki == Neutralnost == U trenutnom stanju članak mi se čini zadovoljavajući. Možda nedostaje nešto izvora ili pogled sa suprotne ili neutralnije strane, ali po potrebi to se može dodati. Ovakav kakav je meni je članak dosta neutralan. – [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 1. jula 2025. u 00:16 (CEST) :@[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]]: Preporučio bih da se za prvo spominjanje Nezavisne Države Hrvatske doda apozicija: „marionetska država nacističke Njemačke i fašističke Italije”. Osim toga, postoji još par hvalospevnih rečenica koje vredi ukloniti: :* "Ostao je upamćen kao vrlo radišan i marljiv pravnik..." :* "Razvio je veliku djelatnost među hrvatskim radnicima..." :* "Alajbegović je organizirao izbjegličke kuhinje, nabavljao hranu i odjeću..." :Njegov citat sa suđenja ili ukloniti ili preformulirati u vidu kratke rečenice, jer se trenutno njegovom opravdanju daje preterana težina. Trebalo bi uključiti i dodatne izvore o kontekstu i odgovornosti kako bi se poboljšala neutralnost, ali to je već zahtevniji posao. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 5. jula 2025. u 12:57 (CEST) hugv8uvgnwgitw82crv01pi0uth9xxz Đorđe Tabaković 0 4716613 42481739 42481726 2025-07-04T12:12:49Z Zavičajac 76707 42481739 wikitext text/x-wiki {{Infokutija umjetnik |ime = Đorđe Tabaković |pokret = [[Moderna arhitektura]] |slika = Milan, Ivan and Djordje Tabakovic, Serbian painters and architects (1934).jpg |širina_slike = 200px |opis = Đorđe, otac Milan i brat Ivan (1934) god. |datum_rođenja = [[3. maj]] [[1897]]<br />[[Arad]], {{flag|Austro-Ugarska}} |datum_smrti = [[1. septembar]] [[1971]]<br />[[Beograd]], {{flag|Jugoslavija}} |polje = [[arhitektura]] |praksa = |uticaj_na = |uticaj_od = Porodica |djela = }} '''Đorđe Tabaković''' ([[Arad]], 3. maj 1897 — [[Novi Sad]], 1. septembar 1971) bio je [[Srbija|srpski]] i [[Jugoslavija|jugoslavenski]] [[Arhitektura|arhitekta]], [[Slikarstvo|slikar]] i scenograf. Porodica Tabaković doselila se iz [[Hercegovina|Hercegovine]] u mjesto Veliki Sveti Nikola ([[Mađarski jezik|mađ.]] ''Nagy Szt. Miklos''). Bavili su se trgovinom drveta. Članovi ugledne aradske porodice ostavili su iza sebe ogroman trag u srpskoj umjetnosti 20. vijeka. Njegov otac Milan (1860—1946) bio je slikar, stric Aleksandar (1856—1880) arhitekta i slikar, a brat Ivan (1898—1977), slikar i profesor na Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu, i član [[SANU|Srpske Akademije nauka i umetnosti]]. Sestra Marija (1906—1992) je majka arhitekte Predraga Ristića.<ref name="đorđetab">{{Cite web |url= https://delfi.rs/knjige/151094-ivan-i-djordje-tabakovic-graditelji-srpske-kulture-xx-veka-knjiga-delfi-knjizare.html |title= Ivan i Đorđe Tabaković: graditelji srpske kulture XX veka, 5. novembar 2021. |work= Delfi - delfi.rs |accessdate= 2. jul. 2025}}</ref> == Biografija == Đorđe je osnovnu i srednju školu završio u rodnom mestu. Godine 1915. je otpočeo studije na Arhitektonskom odsjeku Tehničke velike škole u [[Budimpešta|Budimpešti]], odakle je isključen zbog javno ispoljenog nacionalnog osjećanja tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Tokom rata je radio kao zapisničar i prevodilac u komunikaciji sa savezničkim trupama. Studije je priveo kraju u [[Beograd]]u, gde je na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta diplomirao 6. marta 1922. godine. Usavršavao se u [[Pariz]]u kod arhitekte Žaka Misela. U [[Novi Sad]] se doselio 1928. god. [[File:Novi Sad (Újvidék, Neusatz, Нови Сад) - Bulevar Mihajla Pupina.JPG|mini|lijevo|Dom novosadske trgovačke omladine u Novom Sadu]] [[File:Pozorište mladih u Novom Sadu 01.jpg|mini|lijevo|[[Pozorište mladih|Sokolski dom u Novom Sadu]]]] Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Tabaković je prestao sa projektantskom djelatnošću. Posle rata se više nije aktivno bavio projektovanjem i gradnjom. Držao je stručna i popularna predavanja, bio je dugo profesor na umetničkoj školi, bavio se fotografijom, dizajnom, publicistikom, prevođenjem i povremeno uređenjem enterijera (Pozorište u Zrenjaninu, 1957. i uređenje [[Zgrada Pošte u Novom Sadu|novosadske Pošte]], 1963).<ref name="đorđet">{{Cite web |url= https://graditeljins.wordpress.com/graditelji-info/dorde-tabakovic/ |title= Graditelji Novog Sada Druga polovina XIX – prva polovina XX veka - Đorđe Tabaković 5. novembar 2021. |work= graditeljins.wordpress.com |accessdate= 2. jul. 2025}}</ref> Društvo arhitekata Novog Sada ustanovilo je 1994. nagradu pod njegovim imenom. == Djela == Đorđe Tabaković, jedna od vodećih ličnosti [[Moderna arhitektura|moderne srpske arhitekture]], realizovao je brojna djela širom [[Vojvodina|Vojvodine]], dok je samo u Novom Sadu projektovao i izveo preko pedeset građevina različitih namjena, prvenstveno u duhu moderne arhitekture, od privatnih kuća i vila, preko stambenih zgrada, do fabrika, javnih ustanova i mnogobrojnih manjih graditeljskih poduhvata.<ref name="đorđe">{{Cite web |url= https://visitdistrikt.rs/2021/11/05/arhitektura-ko-je-gradio-novi-sad/ |title= Ko je gradio Novi Sad? 5. novembar 2021. |work= DISTRIKT - visitdistrikt.rs |accessdate= 2. jul. 2025}}</ref> === Novi Sad === * Hotel Park, koji je danas krilo Jodne banje uz Futošku i Ulicu Nikole Tesle, * Zgrada Crvenog krsta na uglu Pionirske i Bulevara Mihajla Pupina, 1930, * Kuća porodice Vermeš u Futoškoj ulici * Dom novosadske trgovačke omladine, poznat i kao apoteka u centru, polukružnog oblika - gde je do nedavno bio Radio Novi Sada, 1931, * Klajnova palata, * Stambene zgade u ulicama Ilije Ognjanovića 1, 9, Maksima Gorkog 18 i 55 i na Trgu Ferenca Fehera 1 i 7. * Palata Jugoslovenskog dnevnika na uglu Vladike Platona i Jovana Đorđevića, gde je danas preduzeće Centar za puteve Vojvodine, * Hotel Rex kao aneks Tanurdžićeve palate, * Kuće Deđanskih u Radničkoj ulici na brojevima 14 i 29, * [[Pozorište mladih|Sokolski dom]], sada Pozorište mladih<ref name="đorđetzrsoko">{{Cite web |url= https://kockicezivota.rs/art-kreativa/kulturiska/modernizam-u-tabakovicevom-sokolskom-domu/ |title= Modernizam u Tabakovićevom Sokolskom domu, 2. jul 2025. |work= kockicezivota.rs |accessdate= 2. jul. 2025}}</ref> * Stambene zgade od broja 1 do 7 u Stražilovskoj, * Kuću za svoju porodicu u Ulici Mike Antića broj 5, 1929, * Kuću za doktora Vilta, u Ulici Mike Antića broj 1, * Kuće u Teslinoj ulici na brojevima 2, 10 i 30, * Kuću u Stevana Branovačkog 2 na nekadašnjem Malom Limanu, * Kuću u Hajduk Veljkovoj 4, * Dvospratnice u Arse Teodorovića 13 i Vase Stajića 14. * Zgrada nekadašnjeg Penzionog fonda na uglu Ulice Jovana Boškovića i Bulevara Mihajla Pupina, * Šegrtski dom u Visarionovoj 3, u kom je smešten internat pored Saobraćajne škole === Zrenjanin === Graditeljska delatnost Đorđa Tabakovića u [[Zrenjanin]]u predstavlјa važan segment njegovog cjelokupnog arhitektonskog opusa, jer je poslije Novog Sada Zrenjanin drugi grad po broju izvedenih objekata. Do danas je otkriveno deset Tabakovićevih projekata, od kojih je osam realizovano. Graditeljski opus modernizma u Zrenjaninu, po broju i značaju objekata je skromniji od akademizma, i najvećim delom se vezuje za Tabakovića. Gotovo svi značajni objekti, reperi međuratnog identiteta grada, njegova su autorska djela. On je ostavio prepoznatljiv trag na period međuratne arhitekture, ali i na cjelokupno naslijeđe Zrenjanina. Arhitektu Tabakovića angažovao je grad za izgradnju objekata za potrebe svojih institucija, zatim privredna društva, crkva, ali i bogati građani.<ref name="đorđetzr">{{Cite web |url= https://graditeljins.wordpress.com/graditelji-info/dorde-tabakovic/ |title= Projektantski opus Đorđa (Đurice) Tabakovića u Zrenjaninu, 11. decembar 2017. |work= Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin |accessdate= 2. jul. 2025}}</ref> * Vila Eugena Kalaija u ulici Zorana Kamenkovića, (1934). Jednospratnica sa skrivenim krovom bila je dio uličnog niza. Kada je glavna cesta probila put, našla se na uličnom uglu. Vila ima lođu i polukružni erker na uličnoj fasadi, motiv toliko karakterističan za Tabakovićev manir. Zbog lošeg stanja zgrade, 2002. godine je podvrgnuta renoviranju i adaptaciji, koja je djelimično promijenila njen prvobitni izgled. * Dječiji dom u ulici Miroslava Tirše, (1935) * Berza rada u ulici Brigadira Ristića, (1939) * Upravna zgrada Begejske vodne zajednice, danas Vodoprivredno preduzeće "Srednji Banat", (1954) * Vila braće Dragan u ulici Emila Gavrila * Parohijski dom pored crkve Svetog Save, 1938. godine. Ovaj objekat se može smjestiti u manju grupu zgrada gdje je primijenio elemente tradicionalne balkanske arhitekture. Raspored prostorija je tradicionalan, okrenute prema ulici su dvije sobe i trpezarija, u dvorišnom krilu su servisne prostorije, a na kraju dvorišnog krila je kancelarija sa hodnikom, koja je od ostatka kuće odvojena prolazom sa tri arkade. === Ostalo === U [[Subotica|Subotici]] je projektovao Berzu rada (1935), u [[Kikinda|Kikindi]] Đački i Sokolski dom i dr. Za [[Srpska pravoslavna crkva|Srpsku pravoslavnu crkvu]] projektovao je više manjih hramova u [[Stajićevo|Stajićevu]], [[Horgoš]]u, [[Rusko selo|Ruskom Selu]], Vojvodi Stepi i [[Banatski Aleksandrovac|Banatskom Aleksandrovcu]], a u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] Patrijaršijsku biblioteku (1938). Za [[Rimokatolička crkva|rimokatoličku crkvu]] izveo je više projekata obnove i restauracija. == Slikar == Njegovi crteži-akvareli starog Novog Sada, objavljeni u vidu mape i nagrađeni Oktobarskom nagradom grada Novog Sada (1967), odlikuju se slikarskim senzibilitetom i razlikuju se od arhitektonskih crteža. Sve što je radio nosi pečat njegove izuzetne ličnosti, vrlo osjetljive, estetski prefinjene, sa smislom za svojevrsni humor. Savez arhitekata Jugoslavije proglasio ga je 1968. za zaslužnog člana. == Literatura == * Vladimir Mitrović - Arhitekta Đorđe Tabaković, Novi Sad: Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Petrovaradin, 2005<ref name="đorđetzrknjiga">{{Cite web |url= https://grahttps://www.knjizara.com/Arhitekta-Djordje-Tabakovic-Vladimir-Mitrovic-110016 |title= Vladimir Mitrović - Arhitekta Đorđe Tabaković, 11. decembar 2017. |work= Zavod za zaštitu spomenika kulture - Obiljem novih podataka i utemeljenih zapažanja, knjiga zaokružuje dosadašnje vrednovanje i tumačenje djela Đorđa Tabakovića. Odlikuje se brojnim metodološkim novinama, podsticajnim za dalje proučavanje srpske arhitekture. Pisana jasnim stilom, predmet svoje rasprave razmatra stručno i obavješteno, razumljivo i najširoj čitalačkoj publici. Ova monografija će dugo predstavljati nezaobilazno štivo u srpskoj nauci.|accessdate= 2. jul. 2025}}</ref> == Izvori == {{Reflista|2}} {{Commonscat|Đorđe Tabaković}} {{DEFAULTSORT:Tabaković, }} [[Kategorija:Moderna arhitektura u Srbiji]] h9cv6z7jxv139yip5inajkplidrqiyk Kategorija:Fudbaleri Red Bull Salzburga 14 4716615 42481751 2025-07-04T15:09:09Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{Commonscat|Players of Red Bull Salzburg‎}} [[Kategorija:Fudbaleri po klubovima u Austriji|Red Bull Salzburg]] 42481751 wikitext text/x-wiki {{Commonscat|Players of Red Bull Salzburg‎}} [[Kategorija:Fudbaleri po klubovima u Austriji|Red Bull Salzburg]] bmnln7bt2mgk8cz8pox66xock9824cb Kategorija:Fudbaleri po klubovima u Austriji 14 4716616 42481752 2025-07-04T15:09:50Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: [[Kategorija:Fudbaleri po klubovima|Austrija]] [[Kategorija:Fudbal u Austriji]] 42481752 wikitext text/x-wiki [[Kategorija:Fudbaleri po klubovima|Austrija]] [[Kategorija:Fudbal u Austriji]] t0tad79layfzv95gsmc6v0b62dp1ywz Kategorija:Fudbaleri Leeds Uniteda 14 4716617 42481753 2025-07-04T15:16:17Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{Commonscat|Players of Leeds United F.C.‎}} [[Kategorija:Fudbaleri po klubovima u Engleskoj|Leeds United]] 42481753 wikitext text/x-wiki {{Commonscat|Players of Leeds United F.C.‎}} [[Kategorija:Fudbaleri po klubovima u Engleskoj|Leeds United]] 9tirrty985m9waueqtr13kqj7ybmuwx Logone 0 4716618 42481780 2025-07-04T16:01:25Z Vitek 4676 n/č 42481780 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vodotok | ime=Logone | drugo_ime = | slika =Transport_en_pirogue1.jpg | slika_širina = | slika_opis=Transport po rijeci | kontinenti= [[Afrika]] | regije =[[Zapadna Afrika]] | države ={{flag|Čad}}, {{flag|Kamerun}}, {{flagicon|CAR}} [[Centralnoafrička Republika]]. | pokrajine = | gradovi =[[N'Djamena]], [[Moundou]], [[Kousseri]] | izvor =[[ušće|Sutok]] rijeka Pendé i Mbéré ([[Čad]]) | izvor_visina =358 | izvor_koord =9° 5′ 20″ N, 16° 27′ 55″ E | ušće =kod [[N'Djamena|N'Djamene]] u [[Chari]] | ušće_visina=298 | ušće_koord=12° 6′ 22″ N, 15° 2′ 7″ E | ušće_vrsta= | dužina =450<ref name=geo/>1,000<ref name=sliv/> | pritoke=Tandjile, Tsanaga | protok_sred =492<ref name=sliv/> | protok_min = | protok_maks = | sliv =[[Čad (jezero)|Čadskog jezera]] | površina =78,000<ref name=sliv/> | ulijeva_se_u =[[Chari]] | broj_vrsta = | zaš_područja = | mostovi = | brane = | akumulacije = | plovnost=Nizvodno od [[Bongor]]a do [[ušće|ušća]] 279 km | luke = | kol_robe = | karta= | karta_širina = | karta_opis = }} '''Logone''' je [[rijeka]] u [[Čad]]u duga 450 [[km]], koja je zajedmo sa rijekom [[Ouham (rijeka)|Ouham]] najveća [[pritoka]] rijeke [[Chari]] i [[Čad (jezero)|Čadskog jezera]].<ref name=geo/> == Hidrologija== Logone se formira [[ušće|sutokom]] brojnih [[vodotok]]a koji [[izvor|izviru]] u [[Kamerun]]u, [[Centralnoafrička Republika|Centralnoafričkoj Republici]] i [[Čad]]u.<ref name=brit/> Dvije najvažnije su ''Mbéré'' i ''Pendé'' koje se spajaju 45 km uzvodno kod grada [[Laï|Laïa]] u Čadu. Od tamo rijeka teče 390 km prema sjeverozapadu do [[ušće|ušća]] u Chari kod [[N'Djamena|N'Djamene]].<ref name=brit/> Mbéré (Zapadni Logone) i njena pritoka Vina izvuru na [[sjeveroistok]]u [[Kamerun]]a, a Pendé (Istočni Logone) u [[Ouham-Pendé|Prefekturi Ouham-Pendé]] u [[Centralnoafrička Republika|Centralnoafričkoj Republici]].<ref name=geo>{{cite web | url =https://www.camerounweb.com/CameroonHomePage/geography/ | title =''Géoagraphie'' | accessdate =30.06.2025.. | language=francuski | publisher=Cameroun Web}}</ref> Pojedini [[geograf]]i smatraju da Logone, nastaje kad se spoje Mbéré i Vina, pa je po njima rijeka duga čak 1,000 km.<ref name=sliv/> Kako ima mali pad duž čitavog toka razliva se u brojne [[močvara|močvare]] obrasle [[papirus]]om. Za sezone [[kiša]] preko tih močvara je povezan sa vodama rijeke [[Benue]]. Rijeka je bogata [[Riba|ribom]], pa se [[ribarstvo]]m bave brojni stanovnici.<ref name=brit/> Posljednjih [[dekada]] veliki problem su velike suše i sve manje vode koju rijeka donosi [[Čad (jezero)|Čadskom jezeru]]. Za visokog vodostaja rijeka je plovna za manje [[brod]]ove nizvodno od [[Bongor]]a u Čadu.<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.britannica.com/place/Logone-River | title =''Logone River'' | accessdate =30.06.2025.. | language=engleski | publisher=Encyclopædia Britannica}}</ref> [[Porječje]] rijeke [[površina|površine]] 78,000 [[km²]] prostire se po [[Kamerun]]u, [[Centralnoafrička Republika|Centralnoafričkoj Republici]] i [[Čad]]u.<ref name=sliv>{{cite web | url =https://mapy.com/en/zakladni?q=Logone&source=osm&id=95589506&ds=2&x=15.7068772&y=9.4359208&z=5 | title =''Logone River''' | accessdate =30.6.2025. | language=engleski | publisher=Mapy}}</ref> == Izvori == {{reflist}} == Vanjske veze == [[Commonscat|Logone}} * [https://mapy.com/en/zakladni?q=Logone&source=osm&id=95589506&ds=2&x=15.7068772&y=9.4359208&z=5 ''Logone River'' (na portalu Mapy)] {{en icon}} [[Kategorija:Rijeke u Čadu]] [[Kategorija:Rijeke u Kamerunu]] [[Kategorija:Rijeke u Centralnoafričkoj Republici]] 2jwglvq7ux7cd5juxxawzf6j3xwmirk Mandara (planinski masiv) 0 4716619 42481781 2025-07-04T16:11:46Z Vitek 4676 n/č 42481781 wikitext text/x-wiki {{coord|10|28|0|N|13|36|0|E|display=title}} {{Planinski masiv |ime=Planine Mandara |deo= |slika=Mandara Mountains - panoramio.jpg |opis=[[Planina]] Mandara |dužina=193 |širina= |površina= |vrh=Oupay |visina=1,494<ref name=peak/> |zaštita= |država= {{flag|Kamerun}}<br/>{{flag|Nigerija}} }} '''Planine Mandara''' je [[vulkan]]ski [[planinski masiv|masiv]] na [[sjeverozapad]]u [[Kamerun]]a i [[istok]]u [[Nigerija|Nigerije]].<ref name=brit/> == Karakteristike == Masiv se proteže u [[dužina|dužinu]] od nekih 193 [[km]] duž [[kamerun]]sko-[[Nigerija|nigerijske]] [[granica|granice]], od rijeke [[Benue]] na [[jug]]u do grada [[Maroue]] na [[sjever]]u.<ref name=brit/> Kako se nalazi unutar [[sudan]]sko-[[sahel]]skog pojasa, [Klima|klimu]] karakterizira petomjesečna [[kiša|kišna]] sezona (od [[maj]]a do [[septembar|septembra]]) i sedmomjesečna [[suša|sušna]] sezona (od [[oktobar|oktombra]] do [[april]]a). [[kiša|Kiše]] padne prosječno između 850 i 1,100 [[[milimetar|mm]] godišnje.<ref name=list/> Prosječna [[nadmorska visina]] masiva je 1,000-1,200 [[metar]]a, a najviša planina je Oupay.na kamerunsko-nigerijskoj granici koja ima 1,494 [[metar|m]].<ref name=peak>{{cite web | url =https://peakvisor.com/range/mandara-mountains.html | title =''Mandara Mountains'' | accessdate =2.07..2025. | language=engleski | publisher=Peakvisor}}</ref> [[Vegetacija]] se sastoji od [[stepa|stepe]] obrasle [[trn]]ovitim [[grm]]ljem do [[savana|savane]], u kojoj dominiraju [[Akacija|akacije]]. [[Šuma]] ima jedino uz [[vodotok]]e.<ref name=list>{{cite web | url =https://www.researchgate.net/publication/278125497_Plant_diversity_and_carbon_stock_in_sacred_groves_of_semi-arid_areas_of_Cameroon_case_study_of_Mandara_Mountains#pf3 | title =''Case study of Mandara Mountains | accessdate =2.07..2025. | language=francuski | publisher=Researchgate}}</ref> Za [kolonijalizam|kolonijalnih]] vremena masiv je bio granica između [[Britanski Kamerun|Britanskog]] i [[Francuski Kamerun|Francuskog Kameruna]]. Masiv je gusto naseljen, većina [[Stanovništvo|stanovnika]] živi po rasštkanim imanjima ili [[selo|selima]] umalim [[krug|kružnim]] [[koliba]]ma i uzgaja [[sirak]].<ref name=brit/> Najveći gradovi u masivu su [[Mokolo]] i [[Maroua]] u Kamerunu i [[Mubi]] u Nigeriji.<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.britannica.com/place/Mandara-Mountains | title =''Mandara Mountains'' | accessdate =2.07..2025. | language=engleski | publisher=Encyclopædia Britannica}}</ref> == Izvori == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commons cat|Mandara Mountains}} * [https://www.britannica.com/place/Mandara-Mountains ''Mandara Mountains'' (na portalu Encyclopædia Britannica)] {{en icon}} [[Kategorija:Planinski masivi u Kamerunu]] [[Kategorija:Planinski masivi u Nigeriji]] Massif de Planine Mandara Mandara Mountains jefgqyufabqwt90ds1fimy21fjemxg4 42481787 42481781 2025-07-04T17:51:49Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Planine Mandara]] na [[Mandara (planinski masiv)]] 42481781 wikitext text/x-wiki {{coord|10|28|0|N|13|36|0|E|display=title}} {{Planinski masiv |ime=Planine Mandara |deo= |slika=Mandara Mountains - panoramio.jpg |opis=[[Planina]] Mandara |dužina=193 |širina= |površina= |vrh=Oupay |visina=1,494<ref name=peak/> |zaštita= |država= {{flag|Kamerun}}<br/>{{flag|Nigerija}} }} '''Planine Mandara''' je [[vulkan]]ski [[planinski masiv|masiv]] na [[sjeverozapad]]u [[Kamerun]]a i [[istok]]u [[Nigerija|Nigerije]].<ref name=brit/> == Karakteristike == Masiv se proteže u [[dužina|dužinu]] od nekih 193 [[km]] duž [[kamerun]]sko-[[Nigerija|nigerijske]] [[granica|granice]], od rijeke [[Benue]] na [[jug]]u do grada [[Maroue]] na [[sjever]]u.<ref name=brit/> Kako se nalazi unutar [[sudan]]sko-[[sahel]]skog pojasa, [Klima|klimu]] karakterizira petomjesečna [[kiša|kišna]] sezona (od [[maj]]a do [[septembar|septembra]]) i sedmomjesečna [[suša|sušna]] sezona (od [[oktobar|oktombra]] do [[april]]a). [[kiša|Kiše]] padne prosječno između 850 i 1,100 [[[milimetar|mm]] godišnje.<ref name=list/> Prosječna [[nadmorska visina]] masiva je 1,000-1,200 [[metar]]a, a najviša planina je Oupay.na kamerunsko-nigerijskoj granici koja ima 1,494 [[metar|m]].<ref name=peak>{{cite web | url =https://peakvisor.com/range/mandara-mountains.html | title =''Mandara Mountains'' | accessdate =2.07..2025. | language=engleski | publisher=Peakvisor}}</ref> [[Vegetacija]] se sastoji od [[stepa|stepe]] obrasle [[trn]]ovitim [[grm]]ljem do [[savana|savane]], u kojoj dominiraju [[Akacija|akacije]]. [[Šuma]] ima jedino uz [[vodotok]]e.<ref name=list>{{cite web | url =https://www.researchgate.net/publication/278125497_Plant_diversity_and_carbon_stock_in_sacred_groves_of_semi-arid_areas_of_Cameroon_case_study_of_Mandara_Mountains#pf3 | title =''Case study of Mandara Mountains | accessdate =2.07..2025. | language=francuski | publisher=Researchgate}}</ref> Za [kolonijalizam|kolonijalnih]] vremena masiv je bio granica između [[Britanski Kamerun|Britanskog]] i [[Francuski Kamerun|Francuskog Kameruna]]. Masiv je gusto naseljen, većina [[Stanovništvo|stanovnika]] živi po rasštkanim imanjima ili [[selo|selima]] umalim [[krug|kružnim]] [[koliba]]ma i uzgaja [[sirak]].<ref name=brit/> Najveći gradovi u masivu su [[Mokolo]] i [[Maroua]] u Kamerunu i [[Mubi]] u Nigeriji.<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.britannica.com/place/Mandara-Mountains | title =''Mandara Mountains'' | accessdate =2.07..2025. | language=engleski | publisher=Encyclopædia Britannica}}</ref> == Izvori == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commons cat|Mandara Mountains}} * [https://www.britannica.com/place/Mandara-Mountains ''Mandara Mountains'' (na portalu Encyclopædia Britannica)] {{en icon}} [[Kategorija:Planinski masivi u Kamerunu]] [[Kategorija:Planinski masivi u Nigeriji]] Massif de Planine Mandara Mandara Mountains jefgqyufabqwt90ds1fimy21fjemxg4 Planine Mandara 0 4716620 42481788 2025-07-04T17:51:50Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Planine Mandara]] na [[Mandara (planinski masiv)]] 42481788 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Mandara (planinski masiv)]] qk024hhrvg7tpucrfxdr8fnelvxh55z Kategorija:Planinski masivi u Nigeriji 14 4716621 42481789 2025-07-04T17:52:18Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{Commonscat|Mountain ranges of Nigeria}} [[Kategorija:Geografija Nigerije]] [[Kategorija:Planinski masivi u Africi|Nigerija]] [[Kategorija:Planinski masivi po državama|Nigerija]] 42481789 wikitext text/x-wiki {{Commonscat|Mountain ranges of Nigeria}} [[Kategorija:Geografija Nigerije]] [[Kategorija:Planinski masivi u Africi|Nigerija]] [[Kategorija:Planinski masivi po državama|Nigerija]] 64qt1d4mnbhl43bcjyu1vzo8koeff1j Razgovor:David Woodard 1 4716622 42481791 2025-07-04T18:39:18Z Orland 4077 /* Spam */ novi odjeljak 42481791 wikitext text/x-wiki == Spam == Hello, please take a look at [[:en:User:Grnrchst/David Woodard report]] and consider if this article should be deleted. Bw – [[Korisnik:Orland|Orland]] ([[Razgovor s korisnikom:Orland|razgovor]]) 4. jula 2025. u 20:39 (CEST) 9i2950wc97w3vmlft29kof0zqxvbpwf 42481793 42481791 2025-07-04T18:55:03Z Aca 108187 /* Spam */ odgovor 42481793 wikitext text/x-wiki == Spam == Hello, please take a look at [[:en:User:Grnrchst/David Woodard report]] and consider if this article should be deleted. Bw – [[Korisnik:Orland|Orland]] ([[Razgovor s korisnikom:Orland|razgovor]]) 4. jula 2025. u 20:39 (CEST) :@[[Korisnik:Orland|Orland]]: Hello and welcome! We have already seen the report, and article has been copyedited. Backlinks and images have been removed, and we are closely monitoring en.wiki to determine if the topic is notable. Thanks for bringing this up, anyway. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. jula 2025. u 20:55 (CEST) 0iwfq7064svlq6w3ss8fdbdacdr7qqt 42481794 42481793 2025-07-04T18:55:54Z Aca 108187 42481794 wikitext text/x-wiki == Spam == Hello, please take a look at [[:en:User:Grnrchst/David Woodard report]] and consider if this article should be deleted. Bw – [[Korisnik:Orland|Orland]] ([[Razgovor s korisnikom:Orland|razgovor]]) 4. jula 2025. u 20:39 (CEST) :@[[Korisnik:Orland|Orland]]: Hello and welcome! We have already seen the report, and the article has been copyedited. Backlinks and images have been removed, and we are closely monitoring en.wiki to determine if the topic is notable. Thanks for bringing this up, anyway. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. jula 2025. u 20:55 (CEST) 5fycneae4hxefdarpq7vz968898qjpw 42481849 42481794 2025-07-05T06:53:08Z Orland 4077 42481849 wikitext text/x-wiki == Spam == Hello, please take a look at [[:en:User:Grnrchst/David Woodard report]] and consider if this article should be deleted. Bw – [[Korisnik:Orland|Orland]] ([[Razgovor s korisnikom:Orland|razgovor]]) 4. jula 2025. u 20:39 (CEST) :@[[Korisnik:Orland|Orland]]: Hello and welcome! We have already seen the report, and the article has been copyedited. Backlinks and images have been removed, and we are closely monitoring en.wiki to determine if the topic is notable. Thanks for bringing this up, anyway. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. jula 2025. u 20:55 (CEST) ::Thank you, [[Korisnik:Aca|Aca]]. As you can see on [[:meta:Steward_requests/Miscellaneous#Cross-wiki_self-promotion_campaign]] and [[:meta:Talk:Wikiproject:Antispam#Cross-wiki_self-promotion_campaign_(David_Woodard)]] 235 of the spam pages were deleted from smaller wikis by global stewards in one day, and many of the sockpuppets have been globally blocked. Of the remaining 99 articles from larger Wiki editions, 36 have been deleted this week, and "only" 63 remains. ::I think it is safe to say that Woordard's future reputation will not be as a composer and conductor, but as the man that used a decade of his life trying to scam Wikipedia for vanity reasons. Bw [[Korisnik:Orland|Orland]] ([[Razgovor s korisnikom:Orland|razgovor]]) 5. jula 2025. u 08:52 (CEST) lfxs8pmnbb9smolj0ps8ekyga11cw7n Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice 0 4716623 42481799 2025-07-04T20:08:03Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice]] na [[Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za izbeglice]]: terminologija 42481799 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Visoki povjerenik Ujedinjenih nacija za izbeglice]] 27yx86fq00olkpn44k5lmwa7t9gr7mi Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a 0 4716624 42481801 2025-07-04T20:08:54Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a]] na [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava]]: ispravak 42481801 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava]] sd9kzced80unkq2qkvubczf9c35gh68 Verhovna Rada Ukrajine 0 4716625 42481803 2025-07-04T20:39:34Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Verhovna Rada Ukrajine]] na [[Vrhovna rada Ukrajine]]: ispravak 42481803 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Vrhovna rada Ukrajine]] ripc5ls3mrzy2ypwtaulhbk8xhhmzaf Oružane snage Ruske Federacije 0 4716626 42481812 2025-07-04T21:55:26Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Oružane snage Ruske Federacije]] na [[Oružane snage Rusije]] preko preusmjerenja: ispravak 42481812 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Oružane snage Rusije]] ddct8drqk7m3jslw8daun10ypqd4wmr Razgovor:Masakr u Buči 1 4716628 42481840 2025-07-05T05:38:23Z Aca 108187 Nova stranica: {{stranica za razgovor}} {{Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka}} 42481840 wikitext text/x-wiki {{stranica za razgovor}} {{Međuprojektna akcija sređivanja neutralnosti članaka}} cg32jxvi0w7b0duasdfkhhqazxrij7h Korisnik:Petrova gora/igralište 2 4716629 42481867 2025-07-05T09:47:14Z Petrova gora 267104 Nova stranica: '''''<big>Jakov Kranjčević - Brada</big>''''' [[File:NarodniOdbornik4 cista slika.jpg|thumb|Jakov Kranjčević - Brada]] == Početak == '''Jakov Kranjčević - Brada''' (1909-1987), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, vojni bolničar, graditelj i upravnik [https://sh.wikipedia.org/wiki/Partizanska_bolnica_na_Petrovoj_gori Centralne partizanske bolnice Petrova gora]. == Predratna biografija == Rođen je 25.7.1909. godine u Kostajnici (Hrvat… 42481867 wikitext text/x-wiki '''''<big>Jakov Kranjčević - Brada</big>''''' [[File:NarodniOdbornik4 cista slika.jpg|thumb|Jakov Kranjčević - Brada]] == Početak == '''Jakov Kranjčević - Brada''' (1909-1987), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, vojni bolničar, graditelj i upravnik [https://sh.wikipedia.org/wiki/Partizanska_bolnica_na_Petrovoj_gori Centralne partizanske bolnice Petrova gora]. == Predratna biografija == Rođen je 25.7.1909. godine u Kostajnici (Hrvatska Kostajnica) gde završava osnovnu školu i poslastičarski zanat. Od 1922. do 1929. radi u Sisku, Glini, Kostajnici i Delnicama. U potrazi za poslom, 1926. godine sa dvojicom prijatelja ilegalno prelazi u Austriju, biva uhapšen i vraćen u Jugoslaviju gde je osuđen na 6 meseci zatvora u Radovljici a posle 3 meseca pomilovan. 1929. godine odlazi na služenje vojnog roka u trajanju od 18 meseci u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. Nakon vojnog roka od 1931. do 1937. radi u Kostajnici gde drži svoju poslastičarnicu, sve do odlaska u Španiju. == [https://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panski_borci Španski građanski rat] == Tokom života u Kostajnici Jakov i posebno njegov mlađi brat Viktor dolaze u kontakt sa studentima levičarima, pre svega Nikolom Marakovićem - Ninom i često slušaju vesti o situaciji u Španiji i borbi španskog naroda za slobodu. Uz pomoć Nine krišom u dobrovoljce Španske republikanske armije odlazi prvo Viktor koji potom šalje pismo Jakovu iz kampa u Albaceti u kome mu prilaže i svoju fotografiju u uniformi. Iznenađeni Jakov nakon toga kontaktira Ninu i traži od njega vezu da ide u Španiju. Prijavljuje se vlastima za pasoš pod izgovorom da putuje na međunarodnu izložbu u Pariz radi stručnog usavršavanja i odlazi vozom do Pariza gde ne želi da čeka novu jugoslovensku grupu već se u društvu Francuza, Engleza i Amerikanaca prebacuje u Španiju u avgustu 1937 godine. Po dolasku na obuku dodeljen je u četu Matija Gubec, bataljona Dimitrov gde mu je komandant bio Kosta Nađ. Mlađi brat Viktor je bio borac u bataljonu Đuro Đaković i Jakov je tražio da služi zajedno sa bratom, međutim Kosta Nađ je insistirao da ne budu u istoj jedinici jer su tako veće šanse da ne nastradaju obojica i da Jakov treba da završi sanitetski kurs i bude bolničar. Ova odluka Koste Nađa se pokazala i više nego sudbonosna. Viktor gine tokom ofanzive na Aragonskom frontu kod Morelje u Aprilu 1938 godine. Predosetivši svoju smrt tog jutra nakon što su dobili naređenje da kreću u borbu, Viktor je došao da se pozdravi sa bratom rekavši mu da oseća da će se "''nasmejati pod maslinama''". Popodne tog dana i Jakov kreće na isti front ne znajući da mu je brat već poginuo. Nakon bitke dobija vest i u znak žalosti pušta bradu koju nosi dok je u Španiji i tako dobija nadimak Brada. Tokom boravka u Španiji učestvovao je u bitkama u sledećim mestima: Levante, Poblete, Morelja, Ejulve, Linares, Montenegro, Penel mares, Pena blanca, Manzanera, služeći u 15.Internacionalnoj brigadi, kasnije 129. Internacionalnoj brigadi. Pored uloge bolničara neko vreme je proveo i u četi borbenih inženjera(španski:zapadores) gradeći fortifikacije i osmatračnice. Nakon povlačenja iz Španije prelazi u Francusku gde se nalazi u logorima: Sen Siprijen, Aržels, Kamp de Verne, Girs. U logoru biva kažnjen sa 14 dana pritvora. Godine 1941 se prijavljuje za dobrovoljni rad u Nemačkoj, kako bi mogao lakše da se prebaci u okupiranu Jugoslaviju. U Nemačkoj provodi nešto manje od 2 meseca radeći kao pekar sa Francom Rozmanom i jednim drugom iz Srbije, u okolini Lajpciga. Jednog dana se pojavio Vjećeslav Cvetko - Flores predstavivši se vlasnicima kao rođak i izneo Jakovu plan za bekstvo u Jugoslaviju. == [https://sh.wikipedia.org/wiki/Narodnooslobodila%C4%8Dka_borba_Jugoslavije Narodnooslobodilačka borba - Ustanak] == Ilegalnim prelaskom granice uz pomoć Floresa dolazi u Zagreb 12.8.1941 gde se povezuje sa Ankom Berus i Ilijom Engelom i gde dobija odmah vezu i dolazi u partizane 18.8.1941. u odred Debela kosa. Jedan od prvih ranjenika koje Jakov tretira je bio Većeslav Holjevac. 2. septembra U Sjeničaku, održan je u kući Branka Nikoliša sastanak kojem su prisustvovali: Josip Kraš, Dr.Savo Zlatić i španski borci Kosta Nađ, Ivo Rukavina, Srećko Manola, Gojko Nikoliš i Jakov Kranjčević. Kosta Nađ se u svojoj knjizi "Ratne uspomene Koste Nađa - Ustanak" prisetio susreta sa svojim borcem Bradom: "''Taj povučeni, tihi čovek, naš Brada, za koga niko ne bi rekao da je imao toliko energije koliko je ispoljavao,'' pozdravlja me kao vojnik, stoji mirno, i na španskom kaže'' - ''Crveni odredi Petrove gore su u borbenom rasporedu!" == Bolnica na Vrletnim stranama == Dr Savo Zlatić i Jakov su dobili zadatak da organizuju partizansku sanitetsku službu na području Korduna. U početku su njih dvojica prelazili peške velike razdaljine pružajući pomoć civilnom stanovništvu nakon pokolja po okolnim mestima kao i partizanskim ranjenicima da bi došli na ideju o izgradnji Centralne partizanske bolnice. Za lokaciju su izabrane Vrletne strane na Petrovoj gori a izgradnju je vodio Jakov Kranjčević i bolnica je već početkom oktobra 1941 iako nedovršena, primala prve ranjenike. Bolnica je imala oko 10 zgrada, kuhinju, vešeraj, smeštaj za stražu pa čak i kulturnu salu. Razmišljajući šta ako neprijatelj otkrije bolnicu i na pravcu direktive da se ranjenici moraju sačuvati po svaku cenu Jakov dolazi na ideju da primeni iskustva iz Španije kada je pravio fortifikacije i kreće da uz poverljive ljude gradi skrivene zemunice u okolini bolnice. Zemunice su građene noću u najvećoj konspiraciji i uz vođenje računa da jedna grupa radnika ne zna za druge zemunice koje je kasnije napravila druga grupa. Svaka zemunica je pravljena tako da otvor za ventilaciju bude zamaskiran, drvetom, panjem, žbunjem sa trnjem, pa su se čak i presađivala mlada stabla pored ulaza. Zimi zbog tragova u snegu se koristio poseban metod za dolazak i odlazak u zemunice. Lokaciju zemunice je pored Brade, znao samo bolničar zadužen za nju i u slučaju sakrivanja ostajao bi po jedan borac napolju koji je bio zadužen da prati kretanje neprijatelja i da javi kada je opasnost prošla, koristeći lozinku "Tri roga bradina" koju je trebao ponoviti tri puta. Zbog konspiracije nije poznat tačan broj zemunica po Petrovoj gori, pretostavlja se da ih je bilo ukupno oko 20. Ovakve mere predustrožnosti su spasile najteže ranjenike kada je bolnica otkrivena i uništena tokom ofanzive od 9. do 14. maja 1942. godine i kada se u obruču našlo oko 700 partizana i na hiljade civila. Dogodilo se čak i da je neprijatelj postavio teški mitraljez iznad ulaza u zemunicu i pucao u narod, ne otkrivši da se ispod nalaze ranjenici i tifusari. O tom periodu i pažnji Brade prema ranjenicima svedočanstvo je ostavio Ljubomir Korać iz Čemernice koji je kao težak ranjenik u zemunici proveo 48 dana: "''Više od 15 dana nosili su nam samo crnu kafu i hljeb (pola pšenični,a pola kukuruzni)'', ''i to jednom u 24 časa'', ''obično uveče, kada se uhvati mrak, i to skoro redovno drug Brado''. ''Dolazeći nad zemunicu, samo se javi, i mi smo znali da je sve u redu. Ulazio bi, davao nam hranu i previjao rane i pored svih muka i bolova. Bio je toliko duhovit i toliko ohrabrujući, da smo i pored svih muka i bolova vrlo mirni i spokojni ostajali u zemunici do njegovog sljedećeg vraćanja, tj. kroz 24 časa. Pored toga, redovno nam je iznosio čitavu političku i vojnu situaciju, kako u našoj zemlji tako i u ostalima, što nam je također davalo mnogo moralne snage. ''Njegovo ophođenje prema svojim ranjenim drugovima bilo je na posebnoj visini''. ''Moji drugovi i ja'', ''možemo sigurno reći'', ''da ovo što nam je dao i učinio za nas Brado ne može se očekivati ni od svojih roditelja'', ''jer oni ne znaju šta treba da se pruži takvim bolesnicima'', ''a Brado je znao.'' ''Drug Brado je počeo da nas upoznaje sa nastalom situacijom'', ''govoreći da je čitava Petrova gora blokirana od neprijatelja i da polako počinju da stežu obruč'', ''otvarajući paklenu vatru'', ''koju smo mi dobro čuli. No'', ''on nas je hrabrio i govorio da se nama neće ništa dogoditi'', ''da smo dobro maskirani'', ''a što je najvažnije'' - ''većina naših boraca i rukovodilaca grupe odreda nalazi se sa nama. Ne sjećam se tačno, ali pretpostavljam da je blokada trajala više od 10 dana i baš u tom međuvremenu, ''iako mi rane još nisu zacijelile'', ''zamolio sam druga Bradu da me pusti napolje'', ''da budem sa njima u baraci'', ''rekavši mu da se mogu polako kretati''. ''Ostao sam još nekoliko dana'', ''a zatim mi je odobrio da izađem.''" == Bolnica u Pišinom gaju == Odmah po proboju obruča i smirivanju situacije na Petrovoj gori Jakov je ponovo pristupio izgradnji nove bolnice i zemunica na već spremnoj rezervnoj lokaciji blizu izvora pitke vode u predelu nazvanom Pišin gaj. Bolnica je vremenom dobila objekte za operacionu salu, ranjeničko odeljenje, pekaru, kovačnicu, magacin, bazen, tuš, električnu centralu, zgrade za sanitet i osoblje i upravu. Izgrađeno je još 12 zemunica. Ova bolnica je ostala neotkrivena sve do kraja rata iako je tokom IV neprijateljske ofanzive ponovo bila ugrožena i evakuisana kada su se u blizni pojavili odredi Huskine milicije koji je nekada bio na Petrovoj gori sa partizanima ali je promenio stranu tokom rata. Oko 360 teških ranjenika je provelo 3 dana u zemunicama bez ikakvog kontakta spolja, ostalo je takođe i mnogo dece koja su izgubila kontakt sa roditeljima. Kada je situacija to dozvoljavala zemunice su bile snabdevene sa dvopekom, šećerom, mesom potopljenim u mast, rakijom. Brada je o boravku u zemunicama izjavio: "''Jasno, da je bilo teško, žive ljude strpati pod zemlju'', ''ali baš zahvaljujući tom povjerenju koje su imali u mene'', ''išli su bez opiranja'', ''a tim više stoga'', ''što je i personal išao u zemunice'', ''a i ja također da ih njegujem''. ''Bilo nam je vrlo teško'', ''to ne može nitko da shvati'', ''samo onaj tko je to sam prošao''... ''Jednom su mi u samoj zemunici umrla dva teška ranjenika'', ''koje sam tu morao i zakopati'', ''jer se nije smjela otvoriti zemunica''" == Vojna služba do kraja rata == Jakov radi kao komesar bolnice do 1943. u činu kapetana dobija prekomandu i radi kao referent saniteta na Kordunu i Baniji, komesar uprave bolnica, referent za ishranu bolnica vojne oblasti IV korpusa i izgradnju ranjeničkih skloništa. Demobilisan je iz Jugoslovenske armije 1945. u činu rezervnog majora. == Epilog == Centralna partizanska bolnica Petrova gora, ako ne prva svakako jedna od prvih partizanskih bolnica u Evropi je tokom svoga rada primila više od 5.000 ranjenika i odlikovana je Ordenom narodnog heroja 1971. godine ukazom Josipa Broza Tita za "''izvanredni junački podvig u spašavanju, skrivanju i lečenju ranjenih i bolesnih u toku Narodnooslobodilačkog rata''" Jakov Kranjčević - Brada je nosilac više odlikovanja i priznanja među kojima su: Orden republike sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden zasluge za narod sa srebrnim zracima, Orden bratstva i jednistva sa srebrnim vencem, Orden za hrabrost, Orden partizanske zvezde sa puškama, Medalja za vojne zasluge, Medalja Dimitrov, Medalja SUBNOR-a španskim borcima, Partizanska spomenica 1941, itd. Po poslednjoj želji sahranjen je 1987, godine na vojničkom groblju bolnice Petrove gore, "''među drugovima čije su rane bile preteške''". == Izvori == nyr4m9howwhrq7jmcxysbkk2q74a90o 42481870 42481867 2025-07-05T09:58:12Z Petrova gora 267104 42481870 wikitext text/x-wiki '''''<big>Jakov Kranjčević - Brada</big>''''' [[File:NarodniOdbornik4 cista slika.jpg|thumb|Jakov Kranjčević - Brada]] == Početak == '''Jakov Kranjčević - Brada''' (1909-1987), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, vojni bolničar, graditelj i upravnik [https://sh.wikipedia.org/wiki/Partizanska_bolnica_na_Petrovoj_gori Centralne partizanske bolnice Petrova gora]. == Predratna biografija == Rođen je 25.7.1909. godine u Kostajnici (Hrvatska Kostajnica) gde završava osnovnu školu i poslastičarski zanat. Od 1922. do 1929. radi u Sisku, Glini, Kostajnici i Delnicama. U potrazi za poslom, 1926. godine sa dvojicom prijatelja ilegalno prelazi u Austriju, biva uhapšen i vraćen u Jugoslaviju gde je osuđen na 6 meseci zatvora u Radovljici a posle 3 meseca pomilovan. 1929. godine odlazi na služenje vojnog roka u trajanju od 18 meseci u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. Nakon vojnog roka od 1931. do 1937. radi u Kostajnici gde drži svoju poslastičarnicu, sve do odlaska u Španiju. <ref name="HDA">[HR-HDA-1241. SUBNORH. RO Intervju Jakova Kranjčevića-Brade, Topusko, (10 stranica).]</ref> == [https://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panski_borci Španski građanski rat] == Tokom života u Kostajnici Jakov i posebno njegov mlađi brat Viktor dolaze u kontakt sa studentima levičarima, pre svega Nikolom Marakovićem - Ninom i često slušaju vesti o situaciji u Španiji i borbi španskog naroda za slobodu. Uz pomoć Nine krišom u dobrovoljce Španske republikanske armije odlazi prvo Viktor koji potom šalje pismo Jakovu iz kampa u Albaceti u kome mu prilaže i svoju fotografiju u uniformi. Iznenađeni Jakov nakon toga kontaktira Ninu i traži od njega vezu da ide u Španiju. Prijavljuje se vlastima za pasoš pod izgovorom da putuje na međunarodnu izložbu u Pariz radi stručnog usavršavanja i odlazi vozom do Pariza gde ne želi da čeka novu jugoslovensku grupu već se u društvu Francuza, Engleza i Amerikanaca prebacuje u Španiju u avgustu 1937 godine. Po dolasku na obuku dodeljen je u četu Matija Gubec, bataljona Dimitrov gde mu je komandant bio Kosta Nađ. Mlađi brat Viktor je bio borac u bataljonu Đuro Đaković i Jakov je tražio da služi zajedno sa bratom, međutim Kosta Nađ je insistirao da ne budu u istoj jedinici jer su tako veće šanse da ne nastradaju obojica i da Jakov treba da završi sanitetski kurs i bude bolničar. Ova odluka Koste Nađa se pokazala i više nego sudbonosna. Viktor gine tokom ofanzive na Aragonskom frontu kod Morelje u Aprilu 1938 godine. Predosetivši svoju smrt tog jutra nakon što su dobili naređenje da kreću u borbu, Viktor je došao da se pozdravi sa bratom rekavši mu da oseća da će se "''nasmejati pod maslinama''". Popodne tog dana i Jakov kreće na isti front ne znajući da mu je brat već poginuo. Nakon bitke dobija vest i u znak žalosti pušta bradu koju nosi dok je u Španiji i tako dobija nadimak Brada. Tokom boravka u Španiji učestvovao je u bitkama u sledećim mestima: Levante, Poblete, Morelja, Ejulve, Linares, Montenegro, Penel mares, Pena blanca, Manzanera, služeći u 15.Internacionalnoj brigadi, kasnije 129. Internacionalnoj brigadi. Pored uloge bolničara neko vreme je proveo i u četi borbenih inženjera(španski:zapadores) gradeći fortifikacije i osmatračnice. Nakon povlačenja iz Španije prelazi u Francusku gde se nalazi u logorima: Sen Siprijen, Aržels, Kamp de Verne, Girs. U logoru biva kažnjen sa 14 dana pritvora. Godine 1941 se prijavljuje za dobrovoljni rad u Nemačkoj, kako bi mogao lakše da se prebaci u okupiranu Jugoslaviju. U Nemačkoj provodi nešto manje od 2 meseca radeći kao pekar sa Francom Rozmanom i jednim drugom iz Srbije, u okolini Lajpciga. Jednog dana se pojavio Vjećeslav Cvetko - Flores predstavivši se vlasnicima kao rođak i izneo Jakovu plan za bekstvo u Jugoslaviju. == [https://sh.wikipedia.org/wiki/Narodnooslobodila%C4%8Dka_borba_Jugoslavije Narodnooslobodilačka borba - Ustanak] == Ilegalnim prelaskom granice uz pomoć Floresa dolazi u Zagreb 12.8.1941 gde se povezuje sa Ankom Berus i Ilijom Engelom i gde dobija odmah vezu i dolazi u partizane 18.8.1941. u odred Debela kosa. Jedan od prvih ranjenika koje Jakov tretira je bio Većeslav Holjevac. 2. septembra U Sjeničaku, održan je u kući Branka Nikoliša sastanak kojem su prisustvovali: Josip Kraš, Dr.Savo Zlatić i španski borci Kosta Nađ, Ivo Rukavina, Srećko Manola, Gojko Nikoliš i Jakov Kranjčević. Kosta Nađ se u svojoj knjizi "Ratne uspomene Koste Nađa - Ustanak" prisetio susreta sa svojim borcem Bradom: "''Taj povučeni, tihi čovek, naš Brada, za koga niko ne bi rekao da je imao toliko energije koliko je ispoljavao,'' pozdravlja me kao vojnik, stoji mirno, i na španskom kaže'' - ''Crveni odredi Petrove gore su u borbenom rasporedu!" == Bolnica na Vrletnim stranama == Dr Savo Zlatić i Jakov su dobili zadatak da organizuju partizansku sanitetsku službu na području Korduna. U početku su njih dvojica prelazili peške velike razdaljine pružajući pomoć civilnom stanovništvu nakon pokolja po okolnim mestima kao i partizanskim ranjenicima da bi došli na ideju o izgradnji Centralne partizanske bolnice. Za lokaciju su izabrane Vrletne strane na Petrovoj gori a izgradnju je vodio Jakov Kranjčević i bolnica je već početkom oktobra 1941 iako nedovršena, primala prve ranjenike. Bolnica je imala oko 10 zgrada, kuhinju, vešeraj, smeštaj za stražu pa čak i kulturnu salu. Razmišljajući šta ako neprijatelj otkrije bolnicu i na pravcu direktive da se ranjenici moraju sačuvati po svaku cenu Jakov dolazi na ideju da primeni iskustva iz Španije kada je pravio fortifikacije i kreće da uz poverljive ljude gradi skrivene zemunice u okolini bolnice. Zemunice su građene noću u najvećoj konspiraciji i uz vođenje računa da jedna grupa radnika ne zna za druge zemunice koje je kasnije napravila druga grupa. Svaka zemunica je pravljena tako da otvor za ventilaciju bude zamaskiran, drvetom, panjem, žbunjem sa trnjem, pa su se čak i presađivala mlada stabla pored ulaza. Zimi zbog tragova u snegu se koristio poseban metod za dolazak i odlazak u zemunice. Lokaciju zemunice je pored Brade, znao samo bolničar zadužen za nju i u slučaju sakrivanja ostajao bi po jedan borac napolju koji je bio zadužen da prati kretanje neprijatelja i da javi kada je opasnost prošla, koristeći lozinku "Tri roga bradina" koju je trebao ponoviti tri puta. Zbog konspiracije nije poznat tačan broj zemunica po Petrovoj gori, pretostavlja se da ih je bilo ukupno oko 20. Ovakve mere predustrožnosti su spasile najteže ranjenike kada je bolnica otkrivena i uništena tokom ofanzive od 9. do 14. maja 1942. godine i kada se u obruču našlo oko 700 partizana i na hiljade civila. Dogodilo se čak i da je neprijatelj postavio teški mitraljez iznad ulaza u zemunicu i pucao u narod, ne otkrivši da se ispod nalaze ranjenici i tifusari. O tom periodu i pažnji Brade prema ranjenicima svedočanstvo je ostavio Ljubomir Korać iz Čemernice koji je kao težak ranjenik u zemunici proveo 48 dana: "''Više od 15 dana nosili su nam samo crnu kafu i hljeb (pola pšenični,a pola kukuruzni)'', ''i to jednom u 24 časa'', ''obično uveče, kada se uhvati mrak, i to skoro redovno drug Brado''. ''Dolazeći nad zemunicu, samo se javi, i mi smo znali da je sve u redu. Ulazio bi, davao nam hranu i previjao rane i pored svih muka i bolova. Bio je toliko duhovit i toliko ohrabrujući, da smo i pored svih muka i bolova vrlo mirni i spokojni ostajali u zemunici do njegovog sljedećeg vraćanja, tj. kroz 24 časa. Pored toga, redovno nam je iznosio čitavu političku i vojnu situaciju, kako u našoj zemlji tako i u ostalima, što nam je također davalo mnogo moralne snage. ''Njegovo ophođenje prema svojim ranjenim drugovima bilo je na posebnoj visini''. ''Moji drugovi i ja'', ''možemo sigurno reći'', ''da ovo što nam je dao i učinio za nas Brado ne može se očekivati ni od svojih roditelja'', ''jer oni ne znaju šta treba da se pruži takvim bolesnicima'', ''a Brado je znao.'' ''Drug Brado je počeo da nas upoznaje sa nastalom situacijom'', ''govoreći da je čitava Petrova gora blokirana od neprijatelja i da polako počinju da stežu obruč'', ''otvarajući paklenu vatru'', ''koju smo mi dobro čuli. No'', ''on nas je hrabrio i govorio da se nama neće ništa dogoditi'', ''da smo dobro maskirani'', ''a što je najvažnije'' - ''većina naših boraca i rukovodilaca grupe odreda nalazi se sa nama. Ne sjećam se tačno, ali pretpostavljam da je blokada trajala više od 10 dana i baš u tom međuvremenu, ''iako mi rane još nisu zacijelile'', ''zamolio sam druga Bradu da me pusti napolje'', ''da budem sa njima u baraci'', ''rekavši mu da se mogu polako kretati''. ''Ostao sam još nekoliko dana'', ''a zatim mi je odobrio da izađem.''" == Bolnica u Pišinom gaju == Odmah po proboju obruča i smirivanju situacije na Petrovoj gori Jakov je ponovo pristupio izgradnji nove bolnice i zemunica na već spremnoj rezervnoj lokaciji blizu izvora pitke vode u predelu nazvanom Pišin gaj. Bolnica je vremenom dobila objekte za operacionu salu, ranjeničko odeljenje, pekaru, kovačnicu, magacin, bazen, tuš, električnu centralu, zgrade za sanitet i osoblje i upravu. Izgrađeno je još 12 zemunica. Ova bolnica je ostala neotkrivena sve do kraja rata iako je tokom IV neprijateljske ofanzive ponovo bila ugrožena i evakuisana kada su se u blizni pojavili odredi Huskine milicije koji je nekada bio na Petrovoj gori sa partizanima ali je promenio stranu tokom rata. Oko 360 teških ranjenika je provelo 3 dana u zemunicama bez ikakvog kontakta spolja, ostalo je takođe i mnogo dece koja su izgubila kontakt sa roditeljima. Kada je situacija to dozvoljavala zemunice su bile snabdevene sa dvopekom, šećerom, mesom potopljenim u mast, rakijom. Brada je o boravku u zemunicama izjavio: "''Jasno, da je bilo teško, žive ljude strpati pod zemlju'', ''ali baš zahvaljujući tom povjerenju koje su imali u mene'', ''išli su bez opiranja'', ''a tim više stoga'', ''što je i personal išao u zemunice'', ''a i ja također da ih njegujem''. ''Bilo nam je vrlo teško'', ''to ne može nitko da shvati'', ''samo onaj tko je to sam prošao''... ''Jednom su mi u samoj zemunici umrla dva teška ranjenika'', ''koje sam tu morao i zakopati'', ''jer se nije smjela otvoriti zemunica''" == Vojna služba do kraja rata == Jakov radi kao komesar bolnice do 1943. u činu kapetana dobija prekomandu i radi kao referent saniteta na Kordunu i Baniji, komesar uprave bolnica, referent za ishranu bolnica vojne oblasti IV korpusa i izgradnju ranjeničkih skloništa. Demobilisan je iz Jugoslovenske armije 1945. u činu rezervnog majora. == Epilog == Centralna partizanska bolnica Petrova gora, ako ne prva svakako jedna od prvih partizanskih bolnica u Evropi je tokom svoga rada primila više od 5.000 ranjenika i odlikovana je Ordenom narodnog heroja 1971. godine ukazom Josipa Broza Tita za "''izvanredni junački podvig u spašavanju, skrivanju i lečenju ranjenih i bolesnih u toku Narodnooslobodilačkog rata''" Jakov Kranjčević - Brada je nosilac više odlikovanja i priznanja među kojima su: Orden republike sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden zasluge za narod sa srebrnim zracima, Orden bratstva i jednistva sa srebrnim vencem, Orden za hrabrost, Orden partizanske zvezde sa puškama, Medalja za vojne zasluge, Medalja Dimitrov, Medalja SUBNOR-a španskim borcima, Partizanska spomenica 1941, itd. Po poslednjoj želji sahranjen je 1987, godine na vojničkom groblju bolnice Petrove gore, "''među drugovima čije su rane bile preteške''". == Izvori == e85b2bad2x0m051d9woe81l9p9udamy 42481874 42481870 2025-07-05T10:18:34Z Petrova gora 267104 42481874 wikitext text/x-wiki '''''<big>Jakov Kranjčević - Brada</big>''''' [[File:NarodniOdbornik4 cista slika.jpg|thumb|Jakov Kranjčević - Brada]] == Početak == '''Jakov Kranjčević - Brada''' (1909-1987), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, vojni bolničar, graditelj i upravnik [https://sh.wikipedia.org/wiki/Partizanska_bolnica_na_Petrovoj_gori Centralne partizanske bolnice Petrova gora]. == Predratna biografija == Rođen je 25.7.1909. godine u Kostajnici (Hrvatska Kostajnica) gde završava osnovnu školu i poslastičarski zanat. Od 1922. do 1929. radi u Sisku, Glini, Kostajnici i Delnicama. U potrazi za poslom, 1926. godine sa dvojicom prijatelja ilegalno prelazi u Austriju, biva uhapšen i vraćen u Jugoslaviju gde je osuđen na 6 meseci zatvora u Radovljici a posle 3 meseca pomilovan. 1929. godine odlazi na služenje vojnog roka u trajanju od 18 meseci u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. Nakon vojnog roka od 1931. do 1937. radi u Kostajnici gde drži svoju poslastičarnicu, sve do odlaska u Španiju. <ref name="HDA">[HR-HDA-1241. SUBNORH. RO Intervju Jakova Kranjčevića-Brade, Topusko, (10 stranica).]</ref> == [https://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panski_borci Španski građanski rat] == Tokom života u Kostajnici Jakov i posebno njegov mlađi brat Viktor dolaze u kontakt sa studentima levičarima, pre svega Nikolom Marakovićem - Ninom i često slušaju vesti o situaciji u Španiji i borbi španskog naroda za slobodu. Uz pomoć Nine krišom u dobrovoljce Španske republikanske armije odlazi prvo Viktor koji potom šalje pismo Jakovu iz kampa u Albaceti u kome mu prilaže i svoju fotografiju u uniformi. Iznenađeni Jakov nakon toga kontaktira Ninu i traži od njega vezu da ide u Španiju. Prijavljuje se vlastima za pasoš pod izgovorom da putuje na međunarodnu izložbu u Pariz radi stručnog usavršavanja i odlazi vozom do Pariza gde ne želi da čeka novu jugoslovensku grupu već se u društvu Francuza, Engleza i Amerikanaca prebacuje u Španiju u avgustu 1937 godine. Po dolasku na obuku dodeljen je u četu Matija Gubec, bataljona Dimitrov gde mu je komandant bio Kosta Nađ. Mlađi brat Viktor je bio borac u bataljonu Đuro Đaković i Jakov je tražio da služi zajedno sa bratom, međutim Kosta Nađ je insistirao da ne budu u istoj jedinici jer su tako veće šanse da ne nastradaju obojica i da Jakov treba da završi sanitetski kurs i bude bolničar. Ova odluka Koste Nađa se pokazala i više nego sudbonosna. Viktor gine tokom ofanzive na Aragonskom frontu kod Morelje u Aprilu 1938 godine. Predosetivši svoju smrt tog jutra nakon što su dobili naređenje da kreću u borbu, Viktor je došao da se pozdravi sa bratom rekavši mu da oseća da će se "''nasmejati pod maslinama''". Popodne tog dana i Jakov kreće na isti front ne znajući da mu je brat već poginuo. Nakon bitke dobija vest i u znak žalosti pušta bradu koju nosi dok je u Španiji i tako dobija nadimak Brada. <ref name="HDA">[HR-HDA-1241. SUBNORH. RO Intervju Jakova Kranjčevića-Brade, Topusko, (10 stranica).]</ref> Tokom boravka u Španiji učestvovao je u bitkama u sledećim mestima: Levante, Poblete, Morelja, Ejulve, Linares, Montenegro, Penel mares, Pena blanca, Manzanera, služeći u 15.Internacionalnoj brigadi, kasnije 129. Internacionalnoj brigadi. Pored uloge bolničara neko vreme je proveo i u četi borbenih inženjera(španski:zapadores) gradeći fortifikacije i osmatračnice. <ref name="Arhiv Jugoslavije dosije interbrigada">[Arhiv Jugoslavije, Fond br.724 Fasc.br. ŠP VIII-K/38 - Vojni dosije, Comisariado de guerra de las Brigadas Internacionales, Kranychevich Jakob, 7.XII.1938. Barcelona]</ref> Nakon povlačenja iz Španije prelazi u Francusku gde se nalazi u logorima: Sen Siprijen, Aržels, Kamp de Verne, Girs. U logoru biva kažnjen sa 14 dana pritvora. Godine 1941 se prijavljuje za dobrovoljni rad u Nemačkoj, kako bi mogao lakše da se prebaci u okupiranu Jugoslaviju. U Nemačkoj provodi nešto manje od 2 meseca radeći kao pekar sa Francom Rozmanom i jednim drugom iz Srbije, u okolini Lajpciga. Jednog dana se pojavio Vjećeslav Cvetko - Flores predstavivši se vlasnicima kao rođak i izneo Jakovu plan za bekstvo u Jugoslaviju. == [https://sh.wikipedia.org/wiki/Narodnooslobodila%C4%8Dka_borba_Jugoslavije Narodnooslobodilačka borba - Ustanak] == Ilegalnim prelaskom granice uz pomoć Floresa dolazi u Zagreb 12.8.1941 gde se povezuje sa Ankom Berus i Ilijom Engelom i gde dobija odmah vezu i dolazi u partizane 18.8.1941. u odred Debela kosa. Jedan od prvih ranjenika koje Jakov tretira je bio Većeslav Holjevac. 2. septembra U Sjeničaku, održan je u kući Branka Nikoliša sastanak kojem su prisustvovali: Josip Kraš, Dr.Savo Zlatić i španski borci Kosta Nađ, Ivo Rukavina, Srećko Manola, Gojko Nikoliš i Jakov Kranjčević. Kosta Nađ se u svojoj knjizi "Ratne uspomene Koste Nađa - Ustanak" prisetio susreta sa svojim borcem Bradom: "''Taj povučeni, tihi čovek, naš Brada, za koga niko ne bi rekao da je imao toliko energije koliko je ispoljavao,'' pozdravlja me kao vojnik, stoji mirno, i na španskom kaže'' - ''Crveni odredi Petrove gore su u borbenom rasporedu!" == Bolnica na Vrletnim stranama == Dr Savo Zlatić i Jakov su dobili zadatak da organizuju partizansku sanitetsku službu na području Korduna. U početku su njih dvojica prelazili peške velike razdaljine pružajući pomoć civilnom stanovništvu nakon pokolja po okolnim mestima kao i partizanskim ranjenicima da bi došli na ideju o izgradnji Centralne partizanske bolnice. Za lokaciju su izabrane Vrletne strane na Petrovoj gori a izgradnju je vodio Jakov Kranjčević i bolnica je već početkom oktobra 1941 iako nedovršena, primala prve ranjenike. Bolnica je imala oko 10 zgrada, kuhinju, vešeraj, smeštaj za stražu pa čak i kulturnu salu. Razmišljajući šta ako neprijatelj otkrije bolnicu i na pravcu direktive da se ranjenici moraju sačuvati po svaku cenu Jakov dolazi na ideju da primeni iskustva iz Španije kada je pravio fortifikacije i kreće da uz poverljive ljude gradi skrivene zemunice u okolini bolnice. Zemunice su građene noću u najvećoj konspiraciji i uz vođenje računa da jedna grupa radnika ne zna za druge zemunice koje je kasnije napravila druga grupa. Svaka zemunica je pravljena tako da otvor za ventilaciju bude zamaskiran, drvetom, panjem, žbunjem sa trnjem, pa su se čak i presađivala mlada stabla pored ulaza. Zimi zbog tragova u snegu se koristio poseban metod za dolazak i odlazak u zemunice. Lokaciju zemunice je pored Brade, znao samo bolničar zadužen za nju i u slučaju sakrivanja ostajao bi po jedan borac napolju koji je bio zadužen da prati kretanje neprijatelja i da javi kada je opasnost prošla, koristeći lozinku "Tri roga bradina" koju je trebao ponoviti tri puta. Zbog konspiracije nije poznat tačan broj zemunica po Petrovoj gori, pretostavlja se da ih je bilo ukupno oko 20. Ovakve mere predustrožnosti su spasile najteže ranjenike kada je bolnica otkrivena i uništena tokom ofanzive od 9. do 14. maja 1942. godine i kada se u obruču našlo oko 700 partizana i na hiljade civila. Dogodilo se čak i da je neprijatelj postavio teški mitraljez iznad ulaza u zemunicu i pucao u narod, ne otkrivši da se ispod nalaze ranjenici i tifusari. O tom periodu i pažnji Brade prema ranjenicima svedočanstvo je ostavio Ljubomir Korać iz Čemernice koji je kao težak ranjenik u zemunici proveo 48 dana: "''Više od 15 dana nosili su nam samo crnu kafu i hljeb (pola pšenični,a pola kukuruzni)'', ''i to jednom u 24 časa'', ''obično uveče, kada se uhvati mrak, i to skoro redovno drug Brado''. ''Dolazeći nad zemunicu, samo se javi, i mi smo znali da je sve u redu. Ulazio bi, davao nam hranu i previjao rane i pored svih muka i bolova. Bio je toliko duhovit i toliko ohrabrujući, da smo i pored svih muka i bolova vrlo mirni i spokojni ostajali u zemunici do njegovog sljedećeg vraćanja, tj. kroz 24 časa. Pored toga, redovno nam je iznosio čitavu političku i vojnu situaciju, kako u našoj zemlji tako i u ostalima, što nam je također davalo mnogo moralne snage. ''Njegovo ophođenje prema svojim ranjenim drugovima bilo je na posebnoj visini''. ''Moji drugovi i ja'', ''možemo sigurno reći'', ''da ovo što nam je dao i učinio za nas Brado ne može se očekivati ni od svojih roditelja'', ''jer oni ne znaju šta treba da se pruži takvim bolesnicima'', ''a Brado je znao.'' ''Drug Brado je počeo da nas upoznaje sa nastalom situacijom'', ''govoreći da je čitava Petrova gora blokirana od neprijatelja i da polako počinju da stežu obruč'', ''otvarajući paklenu vatru'', ''koju smo mi dobro čuli. No'', ''on nas je hrabrio i govorio da se nama neće ništa dogoditi'', ''da smo dobro maskirani'', ''a što je najvažnije'' - ''većina naših boraca i rukovodilaca grupe odreda nalazi se sa nama. Ne sjećam se tačno, ali pretpostavljam da je blokada trajala više od 10 dana i baš u tom međuvremenu, ''iako mi rane još nisu zacijelile'', ''zamolio sam druga Bradu da me pusti napolje'', ''da budem sa njima u baraci'', ''rekavši mu da se mogu polako kretati''. ''Ostao sam još nekoliko dana'', ''a zatim mi je odobrio da izađem.''" == Bolnica u Pišinom gaju == Odmah po proboju obruča i smirivanju situacije na Petrovoj gori Jakov je ponovo pristupio izgradnji nove bolnice i zemunica na već spremnoj rezervnoj lokaciji blizu izvora pitke vode u predelu nazvanom Pišin gaj. Bolnica je vremenom dobila objekte za operacionu salu, ranjeničko odeljenje, pekaru, kovačnicu, magacin, bazen, tuš, električnu centralu, zgrade za sanitet i osoblje i upravu. Izgrađeno je još 12 zemunica. Ova bolnica je ostala neotkrivena sve do kraja rata iako je tokom IV neprijateljske ofanzive ponovo bila ugrožena i evakuisana kada su se u blizni pojavili odredi Huskine milicije koji je nekada bio na Petrovoj gori sa partizanima ali je promenio stranu tokom rata. Oko 360 teških ranjenika je provelo 3 dana u zemunicama bez ikakvog kontakta spolja, ostalo je takođe i mnogo dece koja su izgubila kontakt sa roditeljima. Kada je situacija to dozvoljavala zemunice su bile snabdevene sa dvopekom, šećerom, mesom potopljenim u mast, rakijom. Brada je o boravku u zemunicama izjavio: "''Jasno, da je bilo teško, žive ljude strpati pod zemlju'', ''ali baš zahvaljujući tom povjerenju koje su imali u mene'', ''išli su bez opiranja'', ''a tim više stoga'', ''što je i personal išao u zemunice'', ''a i ja također da ih njegujem''. ''Bilo nam je vrlo teško'', ''to ne može nitko da shvati'', ''samo onaj tko je to sam prošao''... ''Jednom su mi u samoj zemunici umrla dva teška ranjenika'', ''koje sam tu morao i zakopati'', ''jer se nije smjela otvoriti zemunica''" == Vojna služba do kraja rata == Jakov radi kao komesar bolnice do 1943. u činu kapetana dobija prekomandu i radi kao referent saniteta na Kordunu i Baniji, komesar uprave bolnica, referent za ishranu bolnica vojne oblasti IV korpusa i izgradnju ranjeničkih skloništa. Demobilisan je iz Jugoslovenske armije 1945. u činu rezervnog majora. == Epilog == Centralna partizanska bolnica Petrova gora, ako ne prva svakako jedna od prvih partizanskih bolnica u Evropi je tokom svoga rada primila više od 5.000 ranjenika i odlikovana je Ordenom narodnog heroja 1971. godine ukazom Josipa Broza Tita za "''izvanredni junački podvig u spašavanju, skrivanju i lečenju ranjenih i bolesnih u toku Narodnooslobodilačkog rata''" Jakov Kranjčević - Brada je nosilac više odlikovanja i priznanja među kojima su: Orden republike sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden zasluge za narod sa srebrnim zracima, Orden bratstva i jednistva sa srebrnim vencem, Orden za hrabrost, Orden partizanske zvezde sa puškama, Medalja za vojne zasluge, Medalja Dimitrov, Medalja SUBNOR-a španskim borcima, Partizanska spomenica 1941, itd. Po poslednjoj želji sahranjen je 1987, godine na vojničkom groblju bolnice Petrove gore, "''među drugovima čije su rane bile preteške''". == Izvori == nq48a0v1e0krixfx178lokvelva4zdm 42481893 42481874 2025-07-05T11:02:40Z Petrova gora 267104 42481893 wikitext text/x-wiki '''''<big>Jakov Kranjčević - Brada</big>''''' [[File:NarodniOdbornik4 cista slika.jpg|thumb|Jakov Kranjčević - Brada]] == Početak == '''Jakov Kranjčević - Brada''' (1909-1987), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, vojni bolničar, graditelj i upravnik [https://sh.wikipedia.org/wiki/Partizanska_bolnica_na_Petrovoj_gori Centralne partizanske bolnice Petrova gora]. == Predratna biografija == Rođen je 25.7.1909. godine u Kostajnici (Hrvatska Kostajnica) gde završava osnovnu školu i poslastičarski zanat. Od 1922. do 1929. radi u Sisku, Glini, Kostajnici i Delnicama. U potrazi za poslom, 1926. godine sa dvojicom prijatelja ilegalno prelazi u Austriju, biva uhapšen i vraćen u Jugoslaviju gde je osuđen na 6 meseci zatvora u Radovljici a posle 3 meseca pomilovan. 1929. godine odlazi na služenje vojnog roka u trajanju od 18 meseci u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. Nakon vojnog roka od 1931. do 1937. radi u Kostajnici gde drži svoju poslastičarnicu, sve do odlaska u Španiju. <ref name="HDA">[Hrvatski državni arhiv, Zagreb, HR-HDA-1241. SUBNORH. RO Intervju Jakova Kranjčevića-Brade, Topusko.]</ref> == [https://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panski_borci Španski građanski rat] == Tokom života u Kostajnici Jakov i posebno njegov mlađi brat Viktor dolaze u kontakt sa studentima levičarima, pre svega Nikolom Marakovićem - Ninom i često slušaju vesti o situaciji u Španiji i borbi španskog naroda za slobodu. Uz pomoć Nine krišom u dobrovoljce Španske republikanske armije odlazi prvo Viktor koji potom šalje pismo Jakovu iz kampa u Albaceti u kome mu prilaže i svoju fotografiju u uniformi. Iznenađeni Jakov nakon toga kontaktira Ninu i traži od njega vezu da ide u Španiju. Prijavljuje se vlastima za pasoš pod izgovorom da putuje na međunarodnu izložbu u Pariz radi stručnog usavršavanja i odlazi vozom do Pariza gde ne želi da čeka novu jugoslovensku grupu već se u društvu Francuza, Engleza i Amerikanaca prebacuje u Španiju u avgustu 1937 godine. Po dolasku na obuku dodeljen je u četu Matija Gubec, bataljona Dimitrov gde mu je komandant bio Kosta Nađ. Mlađi brat Viktor je bio borac u bataljonu Đuro Đaković i Jakov je tražio da služi zajedno sa bratom, međutim Kosta Nađ je insistirao da ne budu u istoj jedinici jer su tako veće šanse da ne nastradaju obojica i da Jakov treba da završi sanitetski kurs i bude bolničar. Ova odluka Koste Nađa se pokazala i više nego sudbonosna. Viktor gine tokom ofanzive na Aragonskom frontu kod Morelje u Aprilu 1938 godine. Predosetivši svoju smrt tog jutra nakon što su dobili naređenje da kreću u borbu, Viktor je došao da se pozdravi sa bratom rekavši mu da oseća da će se "''nasmejati pod maslinama''". Popodne tog dana i Jakov kreće na isti front ne znajući da mu je brat već poginuo. Nakon bitke dobija vest i u znak žalosti pušta bradu koju nosi dok je u Španiji i tako dobija nadimak Brada. <ref name="HDA">[Hrvatski državni arhiv, Zagreb, HR-HDA-1241. SUBNORH. RO Intervju Jakova Kranjčevića-Brade, Topusko.]</ref> Tokom boravka u Španiji učestvovao je u bitkama u sledećim mestima: Levante, Poblete, Morelja, Ejulve, Linares, Montenegro, Penel mares, Pena blanca, Manzanera, služeći u 15.Internacionalnoj brigadi, kasnije 129. Internacionalnoj brigadi. Pored uloge bolničara neko vreme je proveo i u četi borbenih inženjera(španski:zapadores) gradeći fortifikacije i osmatračnice. <ref name="Arhiv Jugoslavije dosije interbrigada">[Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond br.724 Fasc.br. ŠP VIII-K/38 - Vojni dosije, Comisariado de guerra de las Brigadas Internacionales, Kranychevich Jakob, 7.XII.1938. Barcelona]</ref> Nakon povlačenja iz Španije prelazi u Francusku gde se nalazi u logorima: Sen Siprijen, Aržels, Kamp de Verne, Girs. U logoru biva kažnjen sa 14 dana pritvora. <ref name="Arhiv Jugoslavije KLP">[Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond br.724 Fasc.br. ŠP VIII-K/38 - Karton ličnih podataka i autobiografija]</ref> Godine 1941 se prijavljuje za dobrovoljni rad u Nemačkoj, kako bi mogao lakše da se prebaci u okupiranu Jugoslaviju. U Nemačkoj provodi nešto manje od 2 meseca radeći kao pekar sa Francom Rozmanom i jednim drugom iz Srbije, u okolini Lajpciga. Jednog dana se pojavio Vjećeslav Cvetko - Flores predstavivši se vlasnicima kao rođak i izneo Jakovu plan za bekstvo u Jugoslaviju. == [https://sh.wikipedia.org/wiki/Narodnooslobodila%C4%8Dka_borba_Jugoslavije Narodnooslobodilačka borba - Ustanak] == Ilegalnim prelaskom granice uz pomoć Floresa dolazi u Zagreb 12.8.1941 gde se povezuje sa Ankom Berus i Ilijom Engelom i gde dobija odmah vezu i dolazi u partizane 18.8.1941. u odred Debela kosa. Jedan od prvih ranjenika koje Jakov tretira je bio Većeslav Holjevac. 2. septembra U Sjeničaku, održan je u kući Branka Nikoliša sastanak kojem su prisustvovali: Josip Kraš, Dr.Savo Zlatić i španski borci Kosta Nađ, Ivo Rukavina, Srećko Manola, Gojko Nikoliš i Jakov Kranjčević. Kosta Nađ se u svojoj knjizi "Ratne uspomene Koste Nađa - Ustanak" prisetio susreta sa svojim borcem Bradom: "''Taj povučeni, tihi čovek, naš Brada, za koga niko ne bi rekao da je imao toliko energije koliko je ispoljavao,'' pozdravlja me kao vojnik, stoji mirno, i na španskom kaže'' - ''Crveni odredi Petrove gore su u borbenom rasporedu!" <ref name="Kosta Nađ - Ustanak">[Kosta Nađ - Ustanak, ratne uspomene Koste Nađa, Izdanje Spektar, Zagreb, 1980. god.]</ref> == Bolnica na Vrletnim stranama == Dr Savo Zlatić i Jakov su dobili zadatak da organizuju partizansku sanitetsku službu na području Korduna. U početku su njih dvojica prelazili peške velike razdaljine pružajući pomoć civilnom stanovništvu nakon pokolja po okolnim mestima kao i partizanskim ranjenicima da bi došli na ideju o izgradnji Centralne partizanske bolnice. Za lokaciju su izabrane Vrletne strane na Petrovoj gori a izgradnju je vodio Jakov Kranjčević i bolnica je već početkom oktobra 1941 iako nedovršena, primala prve ranjenike. Bolnica je imala oko 10 zgrada, kuhinju, vešeraj, smeštaj za stražu pa čak i kulturnu salu. <ref name="Savo Zlatić">[Dr Savo Zlatić - Poslali su me na Kordun, Izdavanje i proizvodnja Zagreb, Razlog, 2005.]</ref> Razmišljajući šta ako neprijatelj otkrije bolnicu i na pravcu direktive da se ranjenici moraju sačuvati po svaku cenu Jakov dolazi na ideju da primeni iskustva iz Španije kada je pravio fortifikacije i kreće da uz poverljive ljude gradi skrivene zemunice u okolini bolnice. Zemunice su građene noću u najvećoj konspiraciji i uz vođenje računa da jedna grupa radnika ne zna za druge zemunice koje je kasnije napravila druga grupa. Svaka zemunica je pravljena tako da otvor za ventilaciju bude zamaskiran, drvetom, panjem, žbunjem sa trnjem, pa su se čak i presađivala mlada stabla pored ulaza. Zimi zbog tragova u snegu se koristio poseban metod za dolazak i odlazak u zemunice. Lokaciju zemunice je pored Brade, znao samo bolničar zadužen za nju i u slučaju sakrivanja ostajao bi po jedan borac napolju koji je bio zadužen da prati kretanje neprijatelja i da javi kada je opasnost prošla, koristeći lozinku "Tri roga bradina" koju je trebao ponoviti tri puta. Zbog konspiracije nije poznat tačan broj zemunica po Petrovoj gori, pretostavlja se da ih je bilo ukupno oko 20. Ovakve mere predustrožnosti su spasile najteže ranjenike kada je bolnica otkrivena i uništena tokom ofanzive od 9. do 14. maja 1942. godine i kada se u obruču našlo oko 700 partizana i na hiljade civila. Dogodilo se čak i da je neprijatelj postavio teški mitraljez iznad ulaza u zemunicu i pucao u narod, ne otkrivši da se ispod nalaze ranjenici i tifusari. O tom periodu i pažnji Brade prema ranjenicima svedočanstvo je ostavio Ljubomir Korać iz Čemernice koji je kao težak ranjenik u zemunici proveo 48 dana: "''Više od 15 dana nosili su nam samo crnu kafu i hljeb (pola pšenični,a pola kukuruzni)'', ''i to jednom u 24 časa'', ''obično uveče, kada se uhvati mrak, i to skoro redovno drug Brado''. ''Dolazeći nad zemunicu, samo se javi, i mi smo znali da je sve u redu. Ulazio bi, davao nam hranu i previjao rane i pored svih muka i bolova. Bio je toliko duhovit i toliko ohrabrujući, da smo i pored svih muka i bolova vrlo mirni i spokojni ostajali u zemunici do njegovog sljedećeg vraćanja, tj. kroz 24 časa. Pored toga, redovno nam je iznosio čitavu političku i vojnu situaciju, kako u našoj zemlji tako i u ostalima, što nam je također davalo mnogo moralne snage. ''Njegovo ophođenje prema svojim ranjenim drugovima bilo je na posebnoj visini''. ''Moji drugovi i ja'', ''možemo sigurno reći'', ''da ovo što nam je dao i učinio za nas Brado ne može se očekivati ni od svojih roditelja'', ''jer oni ne znaju šta treba da se pruži takvim bolesnicima'', ''a Brado je znao.'' ''Drug Brado je počeo da nas upoznaje sa nastalom situacijom'', ''govoreći da je čitava Petrova gora blokirana od neprijatelja i da polako počinju da stežu obruč'', ''otvarajući paklenu vatru'', ''koju smo mi dobro čuli. No'', ''on nas je hrabrio i govorio da se nama neće ništa dogoditi'', ''da smo dobro maskirani'', ''a što je najvažnije'' - ''većina naših boraca i rukovodilaca grupe odreda nalazi se sa nama. Ne sjećam se tačno, ali pretpostavljam da je blokada trajala više od 10 dana i baš u tom međuvremenu, ''iako mi rane još nisu zacijelile'', ''zamolio sam druga Bradu da me pusti napolje'', ''da budem sa njima u baraci'', ''rekavši mu da se mogu polako kretati''. ''Ostao sam još nekoliko dana'', ''a zatim mi je odobrio da izađem.''" <ref name="Kotar Vojnic">[https://znaci.org/00003/644.pdf Kotar Vojnic u Narodnooslobodilačkom ratu i socijalitičkoj revoluciji, Ljubomir Korać- Sjećanje na život ranjenika u zemunici za vrijeme neprijateljskog obruča na Petrovoj gori]</ref> == Bolnica u Pišinom gaju == Odmah po proboju obruča i smirivanju situacije na Petrovoj gori Jakov je ponovo pristupio izgradnji nove bolnice i zemunica na već spremnoj rezervnoj lokaciji blizu izvora pitke vode u predelu nazvanom Pišin gaj. Bolnica je vremenom dobila objekte za operacionu salu, ranjeničko odeljenje, pekaru, kovačnicu, magacin, bazen, tuš, električnu centralu, zgrade za sanitet i osoblje i upravu. Izgrađeno je još 12 zemunica. Ova bolnica je ostala neotkrivena sve do kraja rata iako je tokom IV neprijateljske ofanzive ponovo bila ugrožena i evakuisana kada su se u blizni pojavili odredi Huskine milicije koji je nekada bio na Petrovoj gori sa partizanima ali je promenio stranu tokom rata. Oko 360 teških ranjenika je provelo 3 dana u zemunicama bez ikakvog kontakta spolja, ostalo je takođe i mnogo dece koja su izgubila kontakt sa roditeljima. Kada je situacija to dozvoljavala zemunice su bile snabdevene sa dvopekom, šećerom, mesom potopljenim u mast, rakijom. Brada je o boravku u zemunicama izjavio: "''Jasno, da je bilo teško, žive ljude strpati pod zemlju'', ''ali baš zahvaljujući tom povjerenju koje su imali u mene'', ''išli su bez opiranja'', ''a tim više stoga'', ''što je i personal išao u zemunice'', ''a i ja također da ih njegujem''. ''Bilo nam je vrlo teško'', ''to ne može nitko da shvati'', ''samo onaj tko je to sam prošao''... ''Jednom su mi u samoj zemunici umrla dva teška ranjenika'', ''koje sam tu morao i zakopati'', ''jer se nije smjela otvoriti zemunica''" <ref name="HDA">[Hrvatski državni arhiv, Zagreb, HR-HDA-1241. SUBNORH. RO Intervju Jakova Kranjčevića-Brade, Topusko.]</ref> == Vojna služba do kraja rata == Jakov radi kao komesar bolnice do 1943. u činu kapetana dobija prekomandu i radi kao referent saniteta na Kordunu i Baniji, komesar uprave bolnica, referent za ishranu bolnica vojne oblasti IV korpusa i izgradnju ranjeničkih skloništa. Demobilisan je iz Jugoslovenske armije 1945. u činu rezervnog majora. == Epilog == Centralna partizanska bolnica Petrova gora, ako ne prva svakako jedna od prvih partizanskih bolnica u Evropi je tokom svoga rada primila više od 5.000 ranjenika i odlikovana je Ordenom narodnog heroja 1971. godine ukazom Josipa Broza Tita za "''izvanredni junački podvig u spašavanju, skrivanju i lečenju ranjenih i bolesnih u toku Narodnooslobodilačkog rata''" <ref name="Orden Narodnog heroja">[Orden Narodnog heroja http://www.slvesnik.com.mk/Issues/3EBD7CC5DA8741268789E79E93E6B324.pdf]</ref> Jakov Kranjčević - Brada je nosilac više odlikovanja i priznanja među kojima su: Orden republike sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden zasluge za narod sa srebrnim zracima, Orden bratstva i jednistva sa srebrnim vencem, Orden za hrabrost, Orden partizanske zvezde sa puškama, Medalja za vojne zasluge, Medalja Dimitrov, Medalja SUBNOR-a španskim borcima, Partizanska spomenica 1941, itd. Po poslednjoj želji sahranjen je 1987, godine na vojničkom groblju bolnice Petrove gore, "''među drugovima čije su rane bile preteške''". == Izvori == 6ja6stvbmc5zk2ntnlilu6uthne9u67 42481902 42481893 2025-07-05T11:26:03Z Petrova gora 267104 42481902 wikitext text/x-wiki '''''<big>Jakov Kranjčević - Brada</big>''''' [[File:NarodniOdbornik4 cista slika.jpg|thumb|Jakov Kranjčević - Brada]] '''Jakov Kranjčević - Brada''' (1909-1987), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, vojni bolničar, graditelj i upravnik [https://sh.wikipedia.org/wiki/Partizanska_bolnica_na_Petrovoj_gori Centralne partizanske bolnice Petrova gora]. == Predratna biografija == Rođen je 25.7.1909. godine u Kostajnici (Hrvatska Kostajnica) gde završava osnovnu školu i poslastičarski zanat. Od 1922. do 1929. radi u Sisku, Glini, Kostajnici i Delnicama. U potrazi za poslom, 1926. godine sa dvojicom prijatelja ilegalno prelazi u Austriju, biva uhapšen i vraćen u Jugoslaviju gde je osuđen na 6 meseci zatvora u Radovljici a posle 3 meseca pomilovan. 1929. godine odlazi na služenje vojnog roka u trajanju od 18 meseci u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. Nakon vojnog roka od 1931. do 1937. radi u Kostajnici gde drži svoju poslastičarnicu, sve do odlaska u Španiju. <ref name="HDA">[Hrvatski državni arhiv, Zagreb, HR-HDA-1241. SUBNORH. RO Intervju Jakova Kranjčevića-Brade, Topusko.]</ref> == [https://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%A0panski_borci Španski građanski rat] == Tokom života u Kostajnici Jakov i posebno njegov mlađi brat Viktor dolaze u kontakt sa studentima levičarima, pre svega [https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9D%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BB%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B_%D0%9D%D0%B8%D0%BD%D0%B0 Nikolom Marakovićem - Ninom] i često slušaju vesti o situaciji u Španiji i borbi španskog naroda za slobodu. Uz pomoć Nine krišom u dobrovoljce Španske republikanske armije odlazi prvo Viktor koji potom šalje pismo Jakovu iz kampa u Albaceti u kome mu prilaže i svoju fotografiju u uniformi. Iznenađeni Jakov nakon toga kontaktira Ninu i traži od njega vezu da ide u Španiju. Prijavljuje se vlastima za pasoš pod izgovorom da putuje na međunarodnu izložbu u Pariz radi stručnog usavršavanja i odlazi vozom do Pariza gde ne želi da čeka novu jugoslovensku grupu već se u društvu Francuza, Engleza i Amerikanaca prebacuje u Španiju u avgustu 1937 godine. Po dolasku na obuku dodeljen je u četu Matija Gubec, bataljona Dimitrov gde mu je komandant bio Kosta Nađ. Mlađi brat Viktor je bio borac u bataljonu Đuro Đaković i Jakov je tražio da služi zajedno sa bratom, međutim Kosta Nađ je insistirao da ne budu u istoj jedinici jer su tako veće šanse da ne nastradaju obojica i da Jakov treba da završi sanitetski kurs i bude bolničar. Ova odluka Koste Nađa se pokazala i više nego sudbonosna. Viktor gine tokom ofanzive na Aragonskom frontu kod Morelje u Aprilu 1938 godine. Predosetivši svoju smrt tog jutra nakon što su dobili naređenje da kreću u borbu, Viktor je došao da se pozdravi sa bratom rekavši mu da oseća da će se "''nasmejati pod maslinama''". Popodne tog dana i Jakov kreće na isti front ne znajući da mu je brat već poginuo. Nakon bitke dobija vest i u znak žalosti pušta bradu koju nosi dok je u Španiji i tako dobija nadimak Brada. <ref name="HDA">[Hrvatski državni arhiv, Zagreb, HR-HDA-1241. SUBNORH. RO Intervju Jakova Kranjčevića-Brade, Topusko.]</ref> Tokom boravka u Španiji učestvovao je u bitkama u sledećim mestima: Levante, Poblete, Morelja, Ejulve, Linares, Montenegro, Penel mares, Pena blanca, Manzanera, služeći u 15.Internacionalnoj brigadi, kasnije 129. Internacionalnoj brigadi. Pored uloge bolničara neko vreme je proveo i u četi borbenih inženjera(španski:zapadores) gradeći fortifikacije i osmatračnice. <ref name="Arhiv Jugoslavije dosije interbrigada">[Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond br.724 Fasc.br. ŠP VIII-K/38 - Vojni dosije, Comisariado de guerra de las Brigadas Internacionales, Kranychevich Jakob, 7.XII.1938. Barcelona]</ref> Nakon povlačenja iz Španije prelazi u Francusku gde se nalazi u logorima: Sen Siprijen, Aržels, Kamp de Verne, Girs. U logoru biva kažnjen sa 14 dana pritvora. <ref name="Arhiv Jugoslavije KLP">[Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond br.724 Fasc.br. ŠP VIII-K/38 - Karton ličnih podataka i autobiografija]</ref> Godine 1941 se prijavljuje za dobrovoljni rad u Nemačkoj, kako bi mogao lakše da se prebaci u okupiranu Jugoslaviju. U Nemačkoj provodi nešto manje od 2 meseca radeći kao pekar sa Francom Rozmanom i jednim drugom iz Srbije, u okolini Lajpciga. Jednog dana se pojavio Vjećeslav Cvetko - Flores predstavivši se vlasnicima kao rođak i izneo Jakovu plan za bekstvo u Jugoslaviju. == [https://sh.wikipedia.org/wiki/Narodnooslobodila%C4%8Dka_borba_Jugoslavije Narodnooslobodilačka borba - Ustanak] == Ilegalnim prelaskom granice uz pomoć Floresa dolazi u Zagreb 12.8.1941 gde se povezuje sa Ankom Berus i Ilijom Engelom i gde dobija odmah vezu i dolazi u partizane 18.8.1941. u odred Debela kosa. Jedan od prvih ranjenika koje Jakov tretira je bio Većeslav Holjevac. 2. septembra U Sjeničaku, održan je u kući Branka Nikoliša sastanak kojem su prisustvovali: Josip Kraš, Dr.Savo Zlatić i španski borci Kosta Nađ, Ivo Rukavina, Srećko Manola, Gojko Nikoliš i Jakov Kranjčević. Kosta Nađ se u svojoj knjizi "Ratne uspomene Koste Nađa - Ustanak" prisetio susreta sa svojim borcem Bradom: "''Taj povučeni, tihi čovek, naš Brada, za koga niko ne bi rekao da je imao toliko energije koliko je ispoljavao,'' pozdravlja me kao vojnik, stoji mirno, i na španskom kaže'' - ''Crveni odredi Petrove gore su u borbenom rasporedu!" <ref name="Kosta Nađ - Ustanak">[Kosta Nađ - Ustanak, ratne uspomene Koste Nađa, Izdanje Spektar, Zagreb, 1980. god.]</ref> == Bolnica na Vrletnim stranama == Dr Savo Zlatić i Jakov su dobili zadatak da organizuju partizansku sanitetsku službu na području Korduna. U početku su njih dvojica prelazili peške velike razdaljine pružajući pomoć civilnom stanovništvu nakon pokolja po okolnim mestima kao i partizanskim ranjenicima da bi došli na ideju o izgradnji Centralne partizanske bolnice. Za lokaciju su izabrane Vrletne strane na Petrovoj gori a izgradnju je vodio Jakov Kranjčević i bolnica je već početkom oktobra 1941 iako nedovršena, primala prve ranjenike. Bolnica je imala oko 10 zgrada, kuhinju, vešeraj, smeštaj za stražu pa čak i kulturnu salu. <ref name="Savo Zlatić">[Dr Savo Zlatić - Poslali su me na Kordun, Izdavanje i proizvodnja Zagreb, Razlog, 2005.]</ref> Razmišljajući šta ako neprijatelj otkrije bolnicu i na pravcu direktive da se ranjenici moraju sačuvati po svaku cenu Jakov dolazi na ideju da primeni iskustva iz Španije kada je pravio fortifikacije i kreće da uz poverljive ljude gradi skrivene zemunice u okolini bolnice. Zemunice su građene noću u najvećoj konspiraciji i uz vođenje računa da jedna grupa radnika ne zna za druge zemunice koje je kasnije napravila druga grupa. Svaka zemunica je pravljena tako da otvor za ventilaciju bude zamaskiran, drvetom, panjem, žbunjem sa trnjem, pa su se čak i presađivala mlada stabla pored ulaza. Zimi zbog tragova u snegu se koristio poseban metod za dolazak i odlazak u zemunice. Lokaciju zemunice je pored Brade, znao samo bolničar zadužen za nju i u slučaju sakrivanja ostajao bi po jedan borac napolju koji je bio zadužen da prati kretanje neprijatelja i da javi kada je opasnost prošla, koristeći lozinku "Tri roga bradina" koju je trebao ponoviti tri puta. Zbog konspiracije nije poznat tačan broj zemunica po Petrovoj gori, pretostavlja se da ih je bilo ukupno oko 20. Ovakve mere predustrožnosti su spasile najteže ranjenike kada je bolnica otkrivena i uništena tokom ofanzive od 9. do 14. maja 1942. godine i kada se u obruču našlo oko 700 partizana i na hiljade civila. Dogodilo se čak i da je neprijatelj postavio teški mitraljez iznad ulaza u zemunicu i pucao u narod, ne otkrivši da se ispod nalaze ranjenici i tifusari. O tom periodu i pažnji Brade prema ranjenicima svedočanstvo je ostavio Ljubomir Korać iz Čemernice koji je kao težak ranjenik u zemunici proveo 48 dana: "''Više od 15 dana nosili su nam samo crnu kafu i hljeb (pola pšenični,a pola kukuruzni)'', ''i to jednom u 24 časa'', ''obično uveče, kada se uhvati mrak, i to skoro redovno drug Brado''. ''Dolazeći nad zemunicu, samo se javi, i mi smo znali da je sve u redu. Ulazio bi, davao nam hranu i previjao rane i pored svih muka i bolova. Bio je toliko duhovit i toliko ohrabrujući, da smo i pored svih muka i bolova vrlo mirni i spokojni ostajali u zemunici do njegovog sljedećeg vraćanja, tj. kroz 24 časa. Pored toga, redovno nam je iznosio čitavu političku i vojnu situaciju, kako u našoj zemlji tako i u ostalima, što nam je također davalo mnogo moralne snage. ''Njegovo ophođenje prema svojim ranjenim drugovima bilo je na posebnoj visini''. ''Moji drugovi i ja'', ''možemo sigurno reći'', ''da ovo što nam je dao i učinio za nas Brado ne može se očekivati ni od svojih roditelja'', ''jer oni ne znaju šta treba da se pruži takvim bolesnicima'', ''a Brado je znao.'' ''Drug Brado je počeo da nas upoznaje sa nastalom situacijom'', ''govoreći da je čitava Petrova gora blokirana od neprijatelja i da polako počinju da stežu obruč'', ''otvarajući paklenu vatru'', ''koju smo mi dobro čuli. No'', ''on nas je hrabrio i govorio da se nama neće ništa dogoditi'', ''da smo dobro maskirani'', ''a što je najvažnije'' - ''većina naših boraca i rukovodilaca grupe odreda nalazi se sa nama. Ne sjećam se tačno, ali pretpostavljam da je blokada trajala više od 10 dana i baš u tom međuvremenu, ''iako mi rane još nisu zacijelile'', ''zamolio sam druga Bradu da me pusti napolje'', ''da budem sa njima u baraci'', ''rekavši mu da se mogu polako kretati''. ''Ostao sam još nekoliko dana'', ''a zatim mi je odobrio da izađem.''" <ref name="Kotar Vojnic">[https://znaci.org/00003/644.pdf Kotar Vojnic u Narodnooslobodilačkom ratu i socijalitičkoj revoluciji, Ljubomir Korać- Sjećanje na život ranjenika u zemunici za vrijeme neprijateljskog obruča na Petrovoj gori]</ref> == Bolnica u Pišinom gaju == Odmah po proboju obruča i smirivanju situacije na Petrovoj gori Jakov je ponovo pristupio izgradnji nove bolnice i zemunica na već spremnoj rezervnoj lokaciji blizu izvora pitke vode u predelu nazvanom Pišin gaj. Bolnica je vremenom dobila objekte za operacionu salu, ranjeničko odeljenje, pekaru, kovačnicu, magacin, bazen, tuš, električnu centralu, zgrade za sanitet i osoblje i upravu. Izgrađeno je još 12 zemunica. Ova bolnica je ostala neotkrivena sve do kraja rata iako je tokom IV neprijateljske ofanzive ponovo bila ugrožena i evakuisana kada su se u blizni pojavili odredi Huskine milicije koji je nekada bio na Petrovoj gori sa partizanima ali je promenio stranu tokom rata. Oko 360 teških ranjenika je provelo 3 dana u zemunicama bez ikakvog kontakta spolja, ostalo je takođe i mnogo dece koja su izgubila kontakt sa roditeljima. Kada je situacija to dozvoljavala zemunice su bile snabdevene sa dvopekom, šećerom, mesom potopljenim u mast, rakijom. Brada je o boravku u zemunicama izjavio: "''Jasno, da je bilo teško, žive ljude strpati pod zemlju'', ''ali baš zahvaljujući tom povjerenju koje su imali u mene'', ''išli su bez opiranja'', ''a tim više stoga'', ''što je i personal išao u zemunice'', ''a i ja također da ih njegujem''. ''Bilo nam je vrlo teško'', ''to ne može nitko da shvati'', ''samo onaj tko je to sam prošao''... ''Jednom su mi u samoj zemunici umrla dva teška ranjenika'', ''koje sam tu morao i zakopati'', ''jer se nije smjela otvoriti zemunica''" <ref name="HDA">[Hrvatski državni arhiv, Zagreb, HR-HDA-1241. SUBNORH. RO Intervju Jakova Kranjčevića-Brade, Topusko.]</ref> == Vojna služba do kraja rata == Jakov radi kao komesar bolnice do 1943. u činu kapetana dobija prekomandu i radi kao referent saniteta na Kordunu i Baniji, komesar uprave bolnica, referent za ishranu bolnica vojne oblasti IV korpusa i izgradnju ranjeničkih skloništa. Demobilisan je iz Jugoslovenske armije 1945. u činu rezervnog majora. == Epilog == Centralna partizanska bolnica Petrova gora, ako ne prva svakako jedna od prvih partizanskih bolnica u Evropi je tokom svoga rada primila više od 5.000 ranjenika i odlikovana je Ordenom narodnog heroja 1971. godine ukazom Josipa Broza Tita za "''izvanredni junački podvig u spašavanju, skrivanju i lečenju ranjenih i bolesnih u toku Narodnooslobodilačkog rata''" <ref name="Orden Narodnog heroja">[Orden Narodnog heroja http://www.slvesnik.com.mk/Issues/3EBD7CC5DA8741268789E79E93E6B324.pdf]</ref> Jakov Kranjčević - Brada je nosilac više odlikovanja i priznanja među kojima su: Orden republike sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden zasluge za narod sa srebrnim zracima, Orden bratstva i jednistva sa srebrnim vencem, Orden za hrabrost, Orden partizanske zvezde sa puškama, Medalja za vojne zasluge, Medalja Dimitrov, Medalja SUBNOR-a španskim borcima, Partizanska spomenica 1941, itd. Po poslednjoj želji sahranjen je 1987, godine na vojničkom groblju bolnice Petrove gore, "''među drugovima čije su rane bile preteške''". == Izvori == i5t4b4694tw61hgqabukz1t2y04js2a Razgovor s korisnikom:Petrova gora/igralište 3 4716630 42481883 2025-07-05T10:35:38Z Edgar Allan Poe 29250 /* Pregled */ novi odjeljak 42481883 wikitext text/x-wiki == Pregled == @[[Korisnik:Mladifilozof|Mladifilozof]]: Vidim da je ovo tvoja tema. Inače ovo brišemo, ali ovdje mi se čini da imamo dobar tekst - ti se da pregledati i srediti da prebacimo na glavni imenski? – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 5. jula 2025. u 12:35 (CEST) cux5n9wg1dfdhcsuqgcl23ln9l9vmrd Čibčan 0 4716631 42481888 2025-07-05T11:00:04Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Chibchan]] 42481888 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Chibchan]] 8oj9agp334tcy2ji1nzawo7jk79sbn3 Čokoan 0 4716632 42481889 2025-07-05T11:00:21Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Chocoan]] 42481889 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Chocoan]] 8rxou0qy8j6xynwg1gocy1nydhezgfk Kueva 0 4716633 42481890 2025-07-05T11:00:35Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Cueva]] 42481890 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Cueva]] 7shdf1tprivqxf26dre25ns18ty9wfm Darijen 0 4716634 42481891 2025-07-05T11:01:14Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Darién (provincija)]] 42481891 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Darién (provincija)]] i1an052xf73kp3bzf7hqxz50n47004m Santa Fe de Bogota 0 4716635 42481892 2025-07-05T11:01:49Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Bogotá]] 42481892 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Bogotá]] e5s9mhjwd0f1jnr3p27s3bqufsx7kd1 Kolon (Panama) 0 4716636 42481894 2025-07-05T11:02:52Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Colón (Panama)]] 42481894 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Colón (Panama)]] ananw4i8y9s5e76dum8qfv7l36y4lxb Čagres 0 4716637 42481896 2025-07-05T11:09:17Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Chagres (rijeka)]] 42481896 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Chagres (rijeka)]] 8rv9b7g3p6nly8yx64gbzn00odiphb8 Zaliv San Migel 0 4716638 42481897 2025-07-05T11:09:40Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[San Miguel (zaljev)]] 42481897 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[San Miguel (zaljev)]] 6joa2xgb66ag87v7381kgnz4hfn74du Jezero Gatun 0 4716639 42481898 2025-07-05T11:10:23Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Gatún (jezero)]] 42481898 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Gatún (jezero)]] 1iijtb0xdwzi9ojq9asdmpum73l7bf9 Kordiljera de Talamanka 0 4716640 42481899 2025-07-05T11:10:57Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Talamanca (masiv)]] 42481899 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Talamanca (masiv)]] 5x8y1hp0irovj9fod0hbiqg3og7o308 Darijenov prolaz 0 4716641 42481900 2025-07-05T11:11:29Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Darijenski rascjep]] 42481900 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Darijenski rascjep]] 1lilhv6z42xhitu0cjnhbvcxm5yku4t Veragvas (provincija) 0 4716642 42481901 2025-07-05T11:12:42Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Veraguas]] 42481901 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Veraguas]] 6b8rql4342ggbdodrtezdhdgm47sbaj